Biblioteka Moja knjiga — metodički obrađena lektira Svezak 86.

Izdavač

Školska knjiga, d.d.Zagreb, Masarykova 28

Za izdavača Ante Žužul, prof.

urednica Miroslava Vučić

Autor ilustracije na naslovnoj stranici Dario Kukić

© HRVOJE HITREC I ŠKOLSKA KNJIGA, d.d., Zagreb, 2007. Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati ni na bilo koji način reproducirati bez nakladnikova pismenog dopuštenja.

Hrvoje Hitrec

SmogovciI BIĆE E SVEMIRA

Ilustrirao Dario Kukić

PogovorMiroslava Vučić

Metodička obrada Ana Mesić

sk školska knjigaZagreb, 2009.

»Pogledao sam prema kalendaru i vidio daje već 1990. godina. Naglo sam istrčao naTrgač, kadli nasred trga jezdi konjanik, i to ne obični, nego ban, i to ne obični ban, ne­go ban Jelačić. (...) I dok su u središtu grada ljudi tek pijuckali crnu kavu, protezali se ikupovali novine, u Naselku su bili na nogama od rane zore, gunđali, kleli i proklinjali.A zašto? (...) Gradski oci odlučili su, naime, da Naselak mora nestati.«

♦ Što saznaješ iz ulomka?♦ Saznaj od starijih što se događalo 1990. godine i što se dogo­

dilo sa spomenikom banu Jelačiću nakon Drugoga svjetskog rata?

♦ Što se događalo u Naselku? Zašto su ljudi »gunđali, kleli i pro­klinjali«?

♦ Pročitaj roman i saznaj zašto su gradski oci »odlučili da Nase­lak mora nestati« i hoće li nestati, što se događa sa Smogovci- ma i tko dolazi iz svemira?

U dnevnik čitanja zapiši: dnevnik čitanja♦ svoja očekivanja, dojmove, osjećaje i razmišljanja,♦ pojedinosti o mjestu i vremenu radnje,♦ temu i ideju,♦ pojedinosti o likovima: imena, obiteljsku i društvenu pripad­

nost, izgled, razmišljanja, postupke i ponašanje,

♦ ponašanje bića iz svemira,♦ ljubavne priče,♦ neobične i smiješne situacije,♦ jezične karakteristike: žargon, riječi iz stvarnih jezika i na­

rječja,♦ humoristične elemente,♦ znanstvenofantastične elemente,♦ kompoziciju romana.

Nepoznate riječi i pojmove potraži na rubnicama knjige i u Rječniku nepoznatih riječi, slenga, pojmova i izraza.

6

Poglavlje prvo

O NEPRIRODNO] PRETVORBI CRNOGA DŽEKA I KUMPIĆA U POŠTENE GRAĐANE I O STRAŠNOJ OPASNOSTI KOJA SE NADVILA NAD NASELAK, O POSLJEDNJOJ MOKASINKII POKRETU OTPORA

POD VODSTVOM GLASOVITIH VRAGECA

Gdje sam ono stao?Aha, stao sam sinoć u pasji drek, kad sam izlazio iz auta.No da, ali mislio sam na čist nekaj drugo: gdje sam ono stao

pričajući o Smogovcima?... Znam!Kako sam samo tu zadnju knjigu o Smogovcima mogao na­

sloviti Zbogom, SmogovcP. Kad se pojavila u izlozima knjižara, došli su k meni fakini iz Naselka i pitali me u kojoj se bolnici želim liječiti nakon što me zaštemaju, a štemati su me htjeli baš poradi zbogomskoga naslova. Jer nitko njima nema pravo reći »zbogom«, vikali su, samo kratko »doviđenja«.

I tako, izvrgnut pritisku pučanstva iz zagrebačkoga Naselka, a bogme i šire, nastavljam tu beskonačnu priču. Možda nešto i zaradim. Bolje je zaraditi lovu, nego šaku u oko.

čist nekaj drugo — nešto posve drugo

fakini — frajeri, vragolani zaštemaju - istuku

lova — novac

/

trgač- trg

nemreš — ne možeš utuvi u tikvu — shvati, upamti, zapamti kornet - karnet, svežnjić prijevoznih karata koje se pojedinačno poništavaju prije vožnje i time postaju valjane; karte kupljene u karnetu jeftinije su od karata kupljenih pojedinačno na šljaku — na posao zanjištao - prodorno se oglasio kao konj grincajg — povrće za juhu opala — pala

Pogledao sam prema kalendaru i vidio daje već 1990. godina. Naglo sam istrčao na Trgač, kadli nasred trga jezdi konjanik, i to ne običan nego ban, i to ne obični ban, nego ban Jelačić.1 On zajahao, a neki u međuvremenu sjahali.2 Dobro je.

Pogledam još bolje, a ono se zaustavlja tramvaj i iz plave pri­kolice izlaze Crni Džek i glupi Kumpić.

Izlaze baš kod gradskoga sata koji reže vrijeme na male zagre­bačke odreske. Tek je sedam ujutro, a Crni Džek i Kumpić već na ulici, to jest na Trgaču. Sto će to reći? A čini se i da su srditi, kao da im se u tramvaju nešto dogodilo.

— Kak možeš tak blesavo popušiti kontrolora! — vikao je Džek na pomoćnika. — Osim toga, mi smo sada pošteni građani i ne­mreš se više švercati, daj si to utuvi u tikvu.

— Pa ni vi niste imali kornet, guzda.— Karnet, idiote, karnet se veli. I pogledaj kolko je sati, zaka­

snili burno na šljaku.I tako su se uputili prema zgradi Štedionice, gdje se Crni Džek

bio zaposlio kao službenik na šalteru, a Kumpić kao čuvar.— Pazi, konj! — dreknuo je Džek kad su prolazili ispod postolja.

I još je zanjištao. Preplašeni Kumpić bacio se u stranu, i to toč­no pod noge seljanki koja je nosila na glavi veliku košaru punu grincajga, pa se potepla i opala koliko je duga i široka.

— Ha, ha — smijao se Crni Džek. — Svaki dan padneš na isti štos, Kumpa.

— Vrag te dal šašavi! — vikala je seljanka na Kumpića, a on se u neprilici ispričavao:

— Purdon, purdon...

1 Ban Jelačić — spomenik banu Josipu Jelačiću podignut je i otkriven 16. prosinca 1866. na glavnom trgu u Zagrebu, koji nosi njegovo ime, i ondje ostaje osamdeset godina, sve do rušenja u noći između 25. i 26. srpnja 1947. Zatim se 43 godine čuva u zagrebačkoj Gliptoteci i ponovno vraća 16. listopada 1991., na banov rođendan.

2 On zajahao, a neki, u međuvremenu sjahali - aluzija na smjenu vlasti koja se dogodila 1990. u Hrvatskoj, nakon prvih demokratskih višestranačkih izbora. Pobjeđuje odnijela Hrvatska demokratska zajednica, s dr. Franjom Tuđmanom na čelu, koji je postao i predsjednik Hrvatske, a Sabor Republike Hrvatske proglasio je 25. lipnja 1991. neovisnost i suverenost hrvatske države.

A/

proaktal — otkrio naćoriti se — naspavati se good (engl.) [gud] - dobro

badecimer — kupaonica good boy (engl.) [gud boj] — dobar dečko marisali - krali

— Pusti tu mrkvu - zviznula je kumica Kumpića po prstima. —Još i kradeš.

— Ja sam pušten — tvrdio je Kumpić bauljajući i dalje na sve četiri.

-Jesi pušten, ali iz Vrapca - galamila je kumica, stoje bio či­sti jezični nesporazum. Otkud je ona trebala znati da Kumpić sve govori na »u«?

— Ustani, Kumpić, Štedionica te zove - zgrabio je Džek sit­noga šegrta za vrat i odvukao ga prema Manduševcu u koji Za­grepčani više nisu bacali novac, jer ga nisu imali za bacanje. Sa­mo su se jutarnji golubovi brčkali i prali zube.

— Luko je vama preplušiti puspanoga čovjeka, guzda — tužio se Kompić. — A znate kaj sam proaktal?

— Znam. Da se pošteni ljudi nikad pošteno ne naćore... Ali glavu gore, shvati ovo kao naše privremeno stanje. Good?

— Dubro, dubro - gunđao je Kumpić, perući ruke u svježoj vodi Manduševca.

— I daj požuri s toaletom, to si mogel i doma!— A kak, kad ste vi i Nina furt u badecimeru, guzda.— No, no, good boy, na ti rupčić i obriši se... Sjećaš se kak smo

tu na Manduševcu marisali lovu? Kakva su to bila vremena, a gle nas sada...

Crni Džek se odjednom snuždio.— Oh kako je sve ovo pogrešno! — dramatično je zavapio. — Ja,

Crni Džek, pa — činovnik!Zaustavio je ženu srednjih godina koja je baš izlazila iz Štedi­

onice i upitao je glasom punim strepnje:— Gospođo, je 1’ vam ja izgledam kao činovnik?— Pa nisam baš sigurna — rekla je domaćica — ah mi malo sličiš

na Crnog Džeka iz »Smogovaca«.— Fala, fala — oduševio se Džek i cmoknuo joj ruku. — Odmah

mije lakše, i ne znate kak ste me razveselili... Idemo, Kumpić.Pa su skupa odskakutali u Štedionicu.I dok su u središtu grada ljudi tek pijuckali crnu kavu, prote­

zah se i kupovah novine, u Naselku su bih na nogama od rane

10

zore, gunđali, kleli i proklinjali. A zašto? Sada vi mene pitate zašto, pa kupite si novine i čitajte! Naselak je upravo doživljavao ono što mu se godinama spremalo, no nitko nije u to htio vje­rovati. Gradski oci odlučili su, naime, da Naselak mora nestati. Sve stare kućice, pa i poneka nova prizemnica i katnica, vijuga­ve uličice i dvorišta, i plotovi i orasi. I uspomene.

Na tom mjestu mora izrasti novo naselje, s onakvim blesa­vim neboderima u kakvom je živio Nosonja. A gdje će ljudi iz Naselka saditi salatu, gdje će Buco držati svinje, pod koje drvo će se ispružiti susjed Miško kad navali sparina? Pa čovjek mora imati svoje drvo. Nije čovjek cucak, pa daje svako drvo nje­govo.

Htjeli ili ne, ljutili se ili ne, stanovnici Naselka su se pomalo iseljavali. Naselak je sve više sličio na Odselak.

— Evo, i Imbrica Futač se seli s familijom — govorila je kono­barica Katica svom znatno sitnijem mužu, postolaru Juri. — Pa kaj bum ja tu ostala kak posljednja Mokasinka?3

— Katica... — prijekorno je progunđao Jura, po čemu je Katica mogla zaključiti daje nešto krivo rekla. — Katica, još Naselak ni propal,4 dok Vrageci živiju.

I stvarno, čuveni Vrageci bili su središte pokreta otpora u Na- selku. Odlučili su da se živi ne predaju, premda je u početku i u njihovim redovima bilo pete kolone, u obliku trenera Pere.

Buco nije htio ni čuti o selidbi, držao je tu mogućnost obič­nom svinjarijom.

— A kaj bu s vama ak nas presele u neki neboder? - pitao je svinje koje su ravnodušno roktale na dvorištu. — Tam možete ići jedino kao kobasice.

Buco je inače bio loše volje, jer mu je prije dva dana Maca pri­općila daje našla drugoga, a taj drugi bio je onaj zločesti Bimbo

peta kolona — osoba ili skup osoba koje pružaju

tajne špijunske usluge neprijatelju na području

vlastite zemlje

3 Posljednja Mokasinka ~ aluzija na roman Posljednji Mohikanac (1826.) američkog pisca Jamesa Fenimorea Coopera (1789. - 1851.).

4 Još Naselak ni propal - aluzija na budnicu Još Hrvatska ni propala Ljudevita Gaja, što ju je 1833. uglazbio Ferdo Livadić.

U

zagutiti ~ zadaviti zaštihaj ga - udari ga

isfuraš — izvedeš

s kojim ni Crni Džek i Kumpić nisu mogli izići nakraj. Zato se Buco sada tužno okrenuo i pošao prema kuhinji, da nađe utje­hu u masnom doručku.

Narezao je špeka i luka, a samo bi ponekad bacao poglede pre­ma ekranu televizora na kojemu je mačak Tom naganjao Jerryja i tako ga udarao metlom za muhe daje miš mijenjao oblik.

— Lupi ga, tresni ga! — uživala je mala Lana, Bongova sestra. - Zaguti ga, sredi ga, zaštihaj ga!

Lanina majka Šonja i mama Vragecovih spremale su ručak. Na dasci za rezanje mesa bila je očerupana kokica.

— Šonja, ne misliš ti da su ovi crtici malo agresivni - mrštila se mama Vragecovih.

— Da malo! Pogledaj tog miša, spljošten je kao palačinka.— Umjesto da šire plemenitost, nenasilje prema ljudima i ži­

votinjama... - mrmljala je mama Vragecovih i odrezala kokici glavu, pa je bacila u smeće.

Šonja ju je značajno pogledala, i obje su u nelagodi slegnule ramenima. A kaj se može, ljudi su licemjerni.

Raščupani Pero spustio se iz svoje sobe, okom iskusnog trene­ra obuhvatio kuhinju i rekao:

— Bok, mama, bok Šonja... dobar tek, Buco. Kaj burno imali za ručak? Opet piletina! Ti bokca, već mije perje počelo rasti na leđima... Bok, Lana... Pa kaj ju malo ne isfuraš na zrak, Šonja?

— A gdje daju isfuram? Među bagere i kamione? Pa mi smo opkoljeni sa svih strana — ljutila se Šonja.

— Pa neka, bar bum se dočepal garsonijere, kad nam ovo zruše.— Sramota! — okrenula se mama Vragecovih. — Da te više ni­

sam čula! I da znaš, svi smo odlučili ostati, do zadnjeg čovjeka.— Ti bokca, pa ovo nije Siget, ovo je Peščenica... Ma dobro,

dobro, nemoj se odmah srditi, mama, samo napravi dobar ru­čak, jer otkak sam prestal igrati i postal trener Dinama, mogu jesti kolko me volja.

— Ja ne mogu, ja sam žalostan — javio se Buco, trpajući u usta zadnji zalogaj špeka. - Evo, sjedni tu, meni i tako nije do živo­ta - ustao je i izišao.

12

— Pero, previše se debljaš. Završit ćeš kao onaj poglavica u »Asterixu«,5 igrači će te nositi na klupi.

— A kaj se tiče Naselka, sutra imamo dogovor — dometnula je mama Vragecovih.

— Kužim — osmjehnuo se Pero. — Vragecovi protiv grada Za­greba... Dobro, a kaj dela Bongo sa svojim ekstraspecijalnim su- dela - radipersposobnostima?

— Kvari buldožere, ali ni to ne može stalno. Mora ići u ško­lu, ne?

— Pa i ne mora, dost je pametan.— No, danas nije ni išao. Pomaže Dragecu u tiskari.Šonja je imala pravo, Dragec je toga jutra odvukao Bonga u

tiskaru, ali ne zato da malome pokaže gdje radi, nego da mu mali riješi jedan nerješiv problem. Dragec je dugo godina radio u toj tiskari, još od olovnih vremena,6 a onda se tiskara osuvre­menila i tu su počele poteškoće.

— Evo, to je taj kompjutor — pokazao je Dragec svom sinu Bongu uzročnika svih teškoća.

— Frka? Ha, tata?— Frka... Gledaj, Bongec, kak se to dogodilo: izgleda da smo

kupili krive makine, pa ih nikak nemremo spojiti s ovim tam, makina - strojkoje smo prije krivo kupili, razmeš?

— Ne — reče Bongo.— Ma kak ne? Bile su dvije grupe, kužiš? Tak da svi malo pu­

tuju po Europi i provesele se. Jedna je otišla u Englesku, a druga u Njemačku i tak, ovaj, ijedni i drugi su napravili dobar posao, samo kaj sad ne znamo prispojiti švapsku mašinu na englesku.

5 Asterix — najpoznatiji francuski strip, preveden na osamdesetak jezika diljem svijeta; Asterix živi u 50. godini prije Krista, u izmišljenome selu na području današnje Bretanje, poznatome po tome što ga nisu osvojili Julije Cezar i rimski legionari. Oštroumnom Asterixu najbolji je prijatelj debeli i nespretni Obe- lix.

6 Od olovnih vremena — dvostruka aluzija na vrijeme socijalizma i hladnog rata, koje se naziva olovnim vremenom, te aluzija na tiskarski slog, koji se slagao od olovnih slova; danas se slog oblikuje na računalu i elektroničkim se putem šalje u tiskaru.

a kaj buš (...) cipelu? - što ćeš jesti ako dobijem otkaz?

bolan — poštapalica vrlo česta u bošnjačkom/ bosanskom jeziku, kojom oslovljavamo mušku osobu, primjerice: Ma, što ti je, bolan, što si se uznemirio? arogancija — prepotentnost, uobraženost, bahatost, nadutost

— Trebalo bi vam svima dati otkaz.— Pssst — oprezno se osvrnuo Dragec. — I ja sam unutra, a kaj

buš onda njupal ak dobijem cipelu?— Dobro, dobro — zijevnuo je Bongo — pusti me da malo po­

gledam.I tako je Bongo stao obilaziti oko strojeva, zagledavati, pogle­

davati, njuškati i shvaćati. Dragec gaje poslušno slijedio, pazeći da mu ne narušava koncentraciju, pa nije ni primijetio šefa ti­skare Mehu koji se došuljao i viknuo mu na uho:

— No krasno... Ne samo da ne znate spojiti te proklete stroje­ve, nego više i ne pokušavate... A što je ovo, bolan, i djecu smo počeli dovlačiti na posao?

Ometen u istraživanju i zaključivanju, Bongo se bijesno okre­nuo prema Mehi i pogledao ga onim glasovitim modrim po­gledom.

Meho se ukočio, od njegove arogancije uskoro nije preostalo ni »a«, nekako se smanjio i sagnuo pred Bongom, pa rekao slat­kim glasom punim poštovanja:

— Oh, to ste vi, gospodine Bongo. Drago mije da vas mogu pozdraviti u našoj sredini.

— Donesite mi planove i šutite — odrezao je Bongo, a kad se Meho vratio s papirima i razmotao ih na stolu, neobični dječak iz Naselka samo je kratko rekao:

— Spojite C7 na GX 2, onda M4 preko A80 do MPHH 3. Za­pisali ste? Dobro. Možda još stignem na treći sat. A ti, tata, sjed­ni i napiši mi ispričnicu.

1 4

Poglavlje drugo

O TOME KAKO SU CRNI DŽEK I KUMPIĆ VARALI BAKICE, A COBRA LICKAO DUĆAN U KOJEMU ĆE PRODAVATI LJEKOVITO BILJE, TE O POMIČNOM ŠKOLSKOM IMENIKU NA STOLU KOMIČNE UČITELJICE

Idemo malo u Štedionicu, u kojoj se Crni Džek i Kumpić do­ista nisu štedjeli - radili su svoj posao zdušno i marljivo, Džek u kravati iza debeloga stakla, a Kumpić u novoj čuvarskoj unifor­mi, štoviše s pištoljem u podmazanoj futroli.

Preko ramena stranke pred šalterom, Džek je obrvama dao znak Kumpiću daje u blizini žrtva.

— Kuj vam murti ne puše kemijska? — nalaktio se Kumpić po­kraj bakice koja se mučila ispunjavanjem uplatnice.

— Ma ne - reče bakica - zaboravila sam naočale, mladi gospon.— Pa bum vam ja napusal, gospođo. Zato sam tu da pumog-

nem.— Joj, ak pišete kak govorite, onda to ne bu dobro... No dajte

ipak, kad ste tak zlatni...Dok je Kumpić ispunjavao uplatnicu, u štedionicu su ušli ujak

Flek i njegova žena, Džekova punica.— Vidiš? Vidiš što rade ta dva fakina? — zaustavio ju je, ugle­

davši Kumpića.— Koja dva? Pa to je samo Kumpić.— Ma oni su u kompi, kako ne razumiješ, dušo, pa to je barem

jednostavno. Kumpić pomaže bakicama koje ne vide dobro ili ne znaju pisati...

zdušno - pošteno, s voljom

kuj vam murti ne puše... — kaj vam možda ne piše...

oni su u kompi — oni rade zajedno

15

nekoj — nešto

klošar - skitnica, beskućnik

ganut - dirnut

smežurano — prepuno bora

— Humanitarna pomoć? Ali to ne može biti. Meni tu nekaj smrdi.

Na te riječi uvrijedio se neki klošar koji je baš prolazio:— Nemoguće, opral sam se za prošli Uskrs.— Ma ne govorim tebi, smrdljivko — stisnula je nos Džekova

punica.— Pa jasno da smrdi, u tome i jest trik — strpljivo je objašnjavao

ujak Flek. - Jer Kumpić ne će napisati broj bakičinog žiro-ra- čuna, nego broj računa Crnog Džeka.

— Ah, kako dosjetljivo - oduševila se punica.— Da. I tako će novac dakle stići na Džekov račun.Bakica je toplo zahvalila Kumpiću na pomoći i uputila se pre­

ma šalteru iza kojega je sjedio crnokosi mladić u bijeloj košulji.— Da vidimo, ah... uplatnica je u redu, još da prebrojimo no­

vac... sve je u redu. Taaako. Hvala, i dođite nam opet — uljudno se nasmiješio Džek.

— Kako su u ovoj štedionici svi ljubazni... Gospon, jeste vi tu šef? - upitala je bakica šefa smjene koji je stajao u blizini.

—Jesam. Imate li kakvih problema?— Ne, samo sam htjela pohvaliti ovog mladića na šalteru i

onoga u uniformi... Doviđenja i hvala.— Doviđenja, gospođo — reče šef i stavi ruku na Džekovo ra­

me: — Samo tako, mladiću, samo tako naprijed.— Hvala vam - poskoči Džek ganut tom pohvalom i poljubi

prste na svom ramenu. Sef naglo povuče ruku i gadljivo reče: — Pa ne morate baš sliniti.

Džek nije primijetio ujaka Fleka i svoju punicu, ah je opazio da upravo ulazi Nina. Već je dobro poznavao svoju ženu i od­mah mu je bilo jasno daje loše volje. Ne samo po načinu kako je koračala, nego i po ulaznim vratima koja nije pridržala, pa su tresnula u nos nekog patuljka.

— Buk, guzdarica - pozdravio ju je Kumpić, ah ga nije ni po­gledala. Njezino inače ljepuškasto lice bilo je ponešto smežura­no od srdžbe.

Crni Džekje pokušao jedino što mu je preostalo u tako hit­nom slučaju, naglo je izvukao pločicu s natpisom NE RADI i stavio je pred staklo. Ali je Nina pomela pločicu energičnom kretnjom.

— Pa to zbilja nema smisla, Džek! - siktala je. - Znaš kakvu sam haljinu vidjela u butiku pokraj »Zvečke«, ha? I ne samo tam, pun je Zagreb gala stvari, i to baš sad kad nemam ni kinte.

— Ali nemam ni ja, ljubavi — pokušao je Džek. — Moraš se str- piti, bejbi.

— A kaj je ovo? Imaš na kile, na tone! — uperila je prst prema svežnjevima novčanica u Džekovu pretincu.

— Ma budi razumna, darling, to nije moje. Ovaj novac je vla­sništvo Štedionice, to jest štediša...

— A ti? Pa i ti si štediša.—Ja sam radiša. Moj račun je prazan.I možda bi Džek uvjerio Ninu da nema novca, no u tom je

trenutku njegova punica a Ninina majka stupila na scenu, na­puštajući zaklon masivnoga stupa.

— Ljubim ruke, mamica — rastopio se Džek.No ona ga nije ni pogledala, nego se nagnula prema Nini i

nešto joj šapnula. Nini su bljesnule oči i okomila se na Džeka novom energijom.

— Dakle tako? Prazan račun, ha, radiša? A koliko je uplatila bakica, ha?

Džek se gotovo rasplakao: — Dobro, dobro, sram vas bilo, tako me otkucati - prijekorno je pogledao punicu i dohvatio listić.- Okej, bejbi - rekao je Nini - bum ti prebacil na tvoj račun.

— Prebaci, i odmah mi isplati... Ma zamisli - okrenula se pre­ma majci i ujaku Fleku koji je sve to promatrao smješkajući se- ma zamisli da mi prodaju tu haljinu nekom drugom, dok seja navlačim s Džekom. Opalila bih si metak u usta.

— Nemoj, darling - zabrinuo se Džek. - Glavno je da se ti meni lepo nosiš...

Možda je još nešto promrmljao, ali to nitko nije čuo. A Dže- ku je taj novac bio potreban, itekako. Obećao je bio Cobri Vra-

Zvečka — zagrebački kafić u Masarykovoj

ulici, iznimno popularan 1980-ih, u doba Novoga

valagala stvari — lijepe stvari,

moderna odjeća kinta — novac

darling (engl.) - draga bejbi (engl. baby) - dušo

radiša ~ radnik

otkucati - potkazati, izdati

okej (engl. O. K. - ali correct [ol korekt]) - sve je

u redubajbi (engl. baby) — dušo

Glavno je da se ti meni lepo nosiš... — glavno je da si ti

meni lijepo odjevena, po posljednjoj modi...

17

zelenaške kamate — visoke kamate koje naplaćuje zelenaš ili lihvar, osoba koja ilegalno posuđuje novac i bogati se visokim kamatama

firma — natpis s imenom prodavaonice ili obrta, smješten pokraj ili iznad glavnog ulaza

imugleri — smutljivci, oni koji se bave sumnjivim poslom Jala - hvalabok - uobičajeni pozdrav koji se rabi u Zagrebu i okoliciUmaći — maleni, djeca

gecu da će mu dati kredit za uređenje dućana s ljekovitim bi­ljem. Uz zelenaške kamate, naravno.

Cobrije pak taj novac bio jako, jako potreban. Zadužio se bio do grla, a majstori su tražili svoje.

Da nije imao dugove na vratu, Cobra bi se radovao malom dućanu u podrumu stare gričke zgrade. Još je nedostajao samo natpis nad vratima, a taj je slikarski posao upravo izvodio Ma­zalo.

— Onda, kak ti ide, Mazalo? - pitao gaje Cobra, zadovoljan firmom na kojoj je pisalo COBRA, i nešto manjim slovima PRIRODNI LIJEKOVI.

Mazalo već bijaše umoran od stajanja na ljestvama, a i inače je bio nalik Indijancu na ratnom pohodu.

— Molim te, nemoj me požurivati — odgovorio je akademski slikar Mazalo. - Umjetnost je nespojiva s pritiscima, rokovima, primitivcima i žmuglerima.

— Fala, sad znam kaj misliš o meni i mojem dućanu... — O, bok,7 limači — pozdravio je Cobra zločestog Bimba i Macu, koji su pred ulaz u dućan dovukli nekoliko grana, pa ijedno čitavo omanje stablo.

— Evo ti ljekovitog bilja — reče Bimbo i ispruži dlan.— Meni treba samo lišće.— To je tvoj problem. Nama trebaju samo novci.— Pa znate da nemam.— Ne znamo — tvrdo reče Maca.— No dobro — maši se Cobra za džep i izbroji Bimbaču neko­

liko novčanica. — I još mi donesite bagrema, vrbe, malo javora i pet kila kestenovog lišća... Vlasta, stigla je nova pošiljka! - vikne

7 Bok - skraćeni pozdrav prema temeljnoj riječi u više mogućih, u narodu uobičajenih inačica: Bog s tobom! Bog daj! Bog budi s vama! Bog ti pomogao! S Bogom! i si. Taj skraćeni pozdrav udomaćio se najprije u kajkavskim govorima (u Zagrebu, Varaždinu, Zlataru, Križevcima, Koprivnici...), gdje ljudi pod utjecajem zavičajne navike ne izgovaraju zvučne suglasnike ispred izgovorne stanke pa bog postaje bok, vrag vrak... itd.

18

Cobra prema podrumu iz kojega izviri njegova djevojka puna prašine, kao daje iz Kašine.8

— Cobra, ja ne mogu više — tužila se — ti zidovi su puni glji­vica.

— Odlično, pa to su gotovi antibiotici, kužiš, a u onoj drugoj rupi možemo uzgajati šampinjone.

Eh da, nije lako pokrenuti posao, mada je Cobra bio uvjeren da će mu se pothvat isplatiti. »Čim dućan proradi, takva bu na­vala da bu rulja stajala do Markove crkve«, govorio je Mazalu. »Ljudi sada žele prirodne lijekove, prirodnu hranu, pa to je pri­rodno, ne? Cul si za onog Rousseaua9 koji je pričal o povratku prirodi?«

— Cobra, imaš nekaj protiv vena? — javio se Mazalo s lojtre.— Evo, baš su mi donijeli kestena. Kaj te jako bole noge?— Sve me već boli, i leđa i vrat i ruke. Je, i želudac.— A da ti nas odvedeš na jedan neprirodan ručak, Cobra? — po­

kušala je gladna Vlasta. — Jedan neprirodno veliki vineršnicl, ili nekaj slično?

— Sada, usred adaptacije? Usred dugova? Pa je 1’ ti znaš da sam stolaru Krizmaniću dužan već mjesec dana? A znaš ti tko je bil Krizmanić?

Upravo u tom trenutku zaustavio se uz rub pločnika kami- ončić bivšega boksača a sada stolara Krizmanića, i iz njega se izvukao vlasnik kojemu su godine nabacile ponešto kilograma preko teške kategorije. Dogegao se do Cobre i mračno ga po­gledao onim poluzatvorenim okom ispod nekoliko puta šivane arkade.

— Možemo malo porazgovarati u četiri oka?

kužiš - razumiješ

vineršnicl - bečki odrezak

arkada — dio čeone kosti iznad očne šupljine u

obliku luka porazgovarati u četiri oka —

razgovarati udvoje

8 Kasina - naselje 22 km udaljeno od središta Zagreba, a devet km od Sesveta. Smješteno je neposredno ispod Medvednice, uz srednjovjekovnu prometnicu koja vodi prema poznatomu marijanskom svetištu Mariji Bistrici. Dijeli se na Gornju i Donju Kasinu.

9 Rousseau — Jean-Jacques Rousseau (1712. — 1778.), francuski filozofi teoretičar, glazbenik i pisac. Najpo­znatija djela: Društveni ugovor, Emil ili o odgoju; romani: Julie ili Nova Heloiza; Ispovijesti, Sanjarenja usamljenog šetača i dr.

19

— Ma svakako, izvolite — pokazao je Cobra prema podrumu.— Sad bu se digla još veća prašina — reče Vlasta Mazalu, kad su

Cobra i stolar ušli u podrum.I zbilja, uskoro su se iz dućana začuli neobični zvuci nalik na

krmenadle - kotleti one kad domaćice tuku sirove krmenadle, zvuke su slijedili ja­uci, padale su daske i lomilo se staklo.

— Sto se ovdje događa? - pitao je policajac, privučen bukom.— A niš, adaptacija, promjena izgleda uopće, i slično — odgo­

vorio je Mazalo.— Tako? Znači, sve je u redu. Samo nastavite — reče policajac

i produži.—Je 1’ vidiš što je privatno poduzetništvo. Sve se praši od posla

— pokazao je ujak Flek svojoj ženi ulaz u novi dućan, a zatim se obratio Nini: — Nina, dušo, ako ti nešto ostane od haljine, mo­žeš svoje stare roditelje pozvati na ručak.

— Grebatori — obrecnula se Nina i s gađenjem promotrila sto­lara Krizmanića koji je otresao sa sebe prašinu. Onda se njegovo poluzatvoreno oko zaustavilo na ljestvama, pa ih je tako tresnuo nogom daje Mazalo pao s vrha lojtre točno u kantu s bojom.

A jadni Cobra se još dugo nije pojavljivao iz podruma.

Poneki kilometar dalje, pametni Bongo uspio je stići na če­tvrti sat. Njemu se ta njegova učiteljica uopće nije sviđala, a ni Lori.

— Dobar dan — rekao je oprezno ulazeći u razred.— Oho, evo i Bonga - pogledala gaje učiteljica i zajedljivo

primijetila: — Takav genijalac, a ne zna ni na sat.— Oprostite, gospođo, morao sam pomoći svom tati — ispri­

čavao se Bongo.— Popravljali ste zajedno kuhinjski sat, a?— Ne, nešto drugo...— Znam ja tebe, zaspao si i sad mi tu pričaš gluposti. Hajde

sjedni, a ja ću ti zapisati takvu topčinu iz vladanja, da će joj ci­jev viriti iz imenika.

— To bi bilo nepravedno, gospođo.— Kuš! Na mjesto!Bongo se mirno uputi prema klupi u kojoj je sjedio s Lorom.— Čekala sam te ujutro - šapne mala.

zajedljivo — pakosno, zlobno

topčina — jedinica

kuš — marš

— Ma pričal bum ti...Dotle je učiteljica izvukla imenik i gunđala:— Vragec, Vragec... znamo mi Vragece, fala Bogu, bilo ih je

već u ovoj školi, i svi su bili fakini...— Bongo, daj ju malo zafrkavaj — gurnula je Lora Bonga lak­

tom.— I hoću — prošaptao je Bongo i usmjerio prema učiteljici ču­

desni modri pogled kojim je mogao dizati ormare, a nekmoli pomaknuti imenik. I tada se dogodilo ono što će ući u legendu o Bongu Vragecu - kad je učiteljica htjela upisati topa u imenik,

nestašni imenik se naglo pomaknuo ulijevo. Učiteljica je od- a skočila, no onda je valjda pomislila da joj se privida, pa je

/ f p o k u š a l a opet, ah se imenik naglo pomaknuo udesno. Na kraju je stalno plesao i lijevo i desno, a učiteljica je kričala

od straha i pokušavala ga smiriti udarcima ravnala. Nikada se djeca u Bongovu razredu nisu tako dobro zabavljala.

22

Poglavlje treće

U KOJEMU SE OBJAŠNJAVA SVEZA IZMEĐU CRKAVANJA BAGERA I BONGOVA MODROG POGLEDA, TE O EPOHALNOM OTKRIĆU COBRE VRAGECA I OZBILJNIM PRIPREMAMA

ZA PLJAČKU ŠTEDIONICE U KOJOJ ŠLJAKAJU CRNI DŽEK I KUMPIĆ

Dakle, u Bongovoj školi nije se događalo ništa neobično, ali se zato dolje ispred škole jednom čovjeku neobično žurilo. Bio je to Nosonja.

Sudeći po tome kako je smiješno trčao s papirom u rukama i s osmijehom seoskog idiota, opet mu je popustila jedna daska u glavi. Ilije možda nešto drugo na stvari? Da vidimo.

Nastojeći da što prije stigne do Neobodera, Nosonja je oteo dječji bicikl nekom klincu, a mali gaje trčeći slijedio i zapla­kan se dočepao svoga vozila tek kada gaje Nosonja ostavio pred ulazom.

Dado i Marina sjedili su za stolom žalosni, tužni i snuždeni, a kad je Nosonja upao u stan, jedva su ga i pogledali.

— A, doma ste, bok! Ustanite kad ulazim! Znate li vi tko sam ja?— Znamo, na žalost — procijedio je njegov sin Dado.— Ne znate. Pogledajte ovaj papir, pogledajte kaj tu piše - ba­

cio je dokument pred Dadu i Marinu. — Direktor! Direktor Za­voda za zaštitu spomenika, patuljci moji. Lopaticu u ruke, ma­lo morta i farbe, pa da vidite kak bu sve sinulo. I Salonu10 bum iskopal iz asfalta... Nego, ima kaj za jesti?

10 Salona — antički Solin, glavni grad provincije Dalmacije, jedan od najpoznatijih antičkih arheoloških lokaliteta u Hrvatskoj.

23

čubite ko milagere — ništa ne radite, dosađujete se

— Nema, ali je došla razglednica od mame.— Čitaj.—Ja ću, da bude ženski glas — ponudila se Marina. — Piše: »Po­

zdrav iz Australije, voli vas Mira.«Nosonja se namrštio. Od onoga dana kada je njegova žena a

Dadina mama postala turistički vodič, gotovo ju uopće nisu vi­đali.

— Ti bokca, slijedeći put bu se javila s Marsa — nezadovoljno je gunđao Nosonja. -Jadni Dado, da sam ja imal takvu mamu, postal bi Crni Džek, a ne Nosonja... Znači, to vas je toliko ra­stužilo da tu čubite ko milagere.

— Ma nije — reče Dado. — I ja sam dobio jedan papir, samo na njemu ne piše da sam postao direktor, nego da mi ne će tiska­ti roman.

— Pa rekli su da hoće.— A sad vele da ne će.— Pa kaj onda. Priča o Naselku nije gotova. Čujem da se Vra-

geci ne daju iseliti, a to znači da bu frke za bar još tri poglavlja romana... Glavu gore, vodim vas u najbolji restoran na bogovski ručak, kaj košta da košta — galamio je Nosonja, vadeći novčanik iz stražnjeg džepa hlača. Onda mu se pogled ukočio, zabio je nos u prazni novčanik i neko vrijeme njuškao, ali uzalud.

— Marina, jesu li tvoji starci dobili plaću? — lukavo upita Da- dinu djevojku.

— Mislim da jesu.— Onda vodimo i njih... Ah, ponekad zažalim za djedom Jo-

zom i njegovom penzijom.Nosonja je pogladio nos, što je kao i obično dugo trajalo. Iše-

tao je na balkon i povikao: — Na znanje svim susjedima, ja sam od danas direktor.

Nije bilo odjeka, barem ne odmah. Tek poslije dvadesetak se­kundi prošištao mu je kraj uha gnjili krumpir, a jedan izmučeni glas javio se s gornjega kata: - Ne deri se, budalo.

Nosonja se stišao i zamislio. S balkona je mogao vidjeti ka­ko pred njegovim očima nestaje Naselak. Bageri su rušili jadne

24

stare kućice koje su tiho cviljele u raljama željeznih čudovišta. Daje Naselak barem pod zaštitom, mislio je Nosonja, ali vra­ga, nema tu ni Ilirske dvorane11 ni baroknih palača, ni kurija, sama gola sirotinja.

kurija - dvorac, kuća Vidio je i dva mala stvorenja kako izlaze iz škole i približava-mocmka s imanjem ju se bageru. Iz ostatka Naselka trčala su prema tim stvorenjima

dva četveronožna bića i veselo lajala.Cucak Drugi izrastao je u lijepa vučjaka sjajne dlake. Nikada

se nije rastajao od škotske ovčarke, jer je znao da takvu curu vi­še ne će naći. I on i njegova ovčarka znali su da se Bongo i Lora oko jedan sat vraćaju iz škole, i uvijek bi ih dočekali na istome mjestu. Doduše, mjesto je zadnjih dana mijenjalo izgled, bageri su već zagrizli i u taj dio starog Naselka.

— Bongo, opet ruše — jadala se Lora, grleći ovčarku.— Vidim.— Daj ga pokvari — pokazala je na bager.— I hoću. Ide mi na živce.Bongo se koncentrirao. Nepodnošljivi sjaj njegovih modrih

očiju pretvorio se u moćne valove i blokirao gusjenice moć­nog bagera.

11 Ilirska dvorana — zgradu Narodnog doma na zagrebačkomu Gornjem gradu 1843. podignula je grofovska obitelj Drašković. Kako se Draškovići nikada nisu skrasili u novoizgrađenom domu, palaču su po vrlo povoljnim uvjetima ubrzo prodali prvacima hrvatskoga narodnog preporoda. Tako zgrada od obiteljskog postaje Narodni dom s raskošnom dvoranom, koja se u početku naziva Kazino, zatim Narodna dvorana, potom Dvorana zagrebačka i ilirska, a u najnovije vrijeme i Preporodna dvorana. Osim što se u njoj organiziraju društveni sastanci i svečani plesovi, dvorana je postala izuzetno važnim mjestom za život grada. U dvorani su se 25. ožujka 1848. godine zbila važna povijesna događanja vezana za hrvatski na­rodni i književni preporod ili ilirski pokret, što se razvijao pod utjecajem prosvjetiteljstva i romantizma u Habsburškoj Monarhiji, kada je iznesen zahtjev za ujedinjenje svih hrvatskih zemalja. Taj je pokret trajao od 1813. do 1850. godine, nakon čega počinje razdoblje Bachova apsolutizma. Na čelu ilirskog pokreta bio je Ljudevit Gaj, koji je 1830. godine u Budirnu objavio jezikoslovnu raspravu Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja. Tom je raspravom stvoren temelj za standardizaciju hrvatskog jezika na novoštokavskoj osnovi, jer se do tada pisalo na tri narječja - kajkavskome, čakavskome i štokavskome. Ljudevit Gaj je zaslužan i za osuvremenjivanje hrvatskog pravopisa - predložio je uvođenje dijakritičkih znakova po uzoru na češki jezik, a 1835. godine pokrenuo je i izlaženje prvih novina na hrvatskom je­ziku.

26

— Uvijek u isto vrijeme. Proklet bio! — udarao je bagerist gu­sjenicu nogom, a kako je željezo tvrđe od kosti, jauknuo je od boli i neko vrijeme skakutao na jednoj nozi.

— Stoje sad opet? - prišao mu je predradnik.— Crko, šefe, crko načisto.— I kako baš tebi? Uvijek samo tebi!— Pssst — povukao je vozač bagera svojega šefa u stranu — da

nas ne čuje...-Tko?— Onaj mali, vidite ga... S onom malom, i sa psima.-Pa?— Kad god on prođe, bager ispusti dušu. Bog me ubio ako lažem.— Znači, mali kvari buldožere? — kimao je predradnik debe­

lom glavom. - Mali kvari, ha? - glas mu je postao opasan. - A jesi li ti bio kod doktora?

— Bio, šefe, bio. Onomad kad sam vidio bijele miševe.— Male bijele?-Aha.— A sad vidiš malu bijelu djecu. Pa dobro, je 1’ tebi jasno da su

ti se i miševi priviđali?—Jasno, šefe. Ah djecu i vi vidite.— Aha. Ali da vidim imaš li ti još koju flašu pod kaputom...I predradnik stade temeljito pretraživati džepove vozačeva

kombinezona, što je potrajalo jer je vozač imao puno praznih džepova. No u jednom manjem, unutarnjem, predradnik nešto napipa i izvuče. Lice mu se zgrči od gađenja jer je za rep držao bijeloga miša, a mišje cičao od straha.

— Fuj! — zacičao je i predradnik, pa daleko odbacio sijedoga Jerryja.

— Priviđenja, ha? Ja imam priviđenja? — likovao je vozač ba­gera.

— Stoje onom čovjeku? — upita Lora Bonga.— Ma ništa, ne voli životinje.— Ja ih volim. Pogledaj — izvadila je iz džepa najlonsku vreći­

cu — našla sam žabu.

crko — prestao raditi

onomad — tada, u prošlosti

Jerry — miš iz popularnog Disneyjeva

crtica Tom i Jerry

21

— Možda je žabac — proučavao je Bongo zelenu ljigavicu.— A možda i princ.— Probaj, poljubi ga.Lora poljubi žabu, ali se na ljigavici ne ukažu nikakve pro­

mjene.— Obična žaba — razočarano reče Lora.— Točno. A ja sam tvoj princ — nasmije se Bongo i zagrli Loru.Tu nježnu ljubavnu scenu prekinula je pojava dugokosog mla­

dića sa svježom šljivom ispod lijevog oka, no ta mu deformacija očito nije pokvarila dobro raspoloženje.

— Bongo, Lora! Pogledajte me dobro. Koga vidite pred so­bom? — približavao im se Cobra plesnim koracima.

— Ti si moj stric Cobra — reče Bongo oprezno. — A možda i nisi, jer je Cobra u dućanu.

— Stric, stric! Genije! Nobelovac! Nobelova nagrada za kemi­ju! Bio sam u svom dućanu prirodne hrane, u ugodnom ćaska­nju s majstorom stolarom, kadli me nazove Buco, nekaj se do­gađa u tvom laboratoriju, veli. A dogodilo se čudo. Na kaj ti ovo sliči, Bongec?

— Na bombone.— Ne budi smiješan, Bongo. Ti si barem pametan i možeš

shvatiti na kakvo sam epohalno otkriće nabasao, ja, Cobra Vra- gec. Čuo si da se topi led na polovima Zemlje, da će se podi­ći razina mora i svi će gradovi uz obalu biti poplavljeni?12 New York, Split, Rijeka, Barcelona...

— A Zagreb? — upita Lora.— Ti šuti i uči zemljopis. Evo, Bongo, da ti pokažem — reče

Cobra i baci bijelu kuglicu u obližnju baru. Isprva se ništa ni­je događalo, no Bongo je i dalje pristojno zurio u prljavu vo­du. Poslije trideset sekundi, voda se uznemirila, zaklokotala, pojavili su se mjehurići, zatim se izvio bijeli dim, a na kraju se

12 Topi led na polovima Zemlje, (...) biti poplavljeni - upozorenja ekologa i ostalih stručnjaka na realnu opasnost koja prijeti planetu Zemlji zbog globalnog zatopljenja i topljenja ledenjaka.

28

stala hvatati ledena kora, isprva na rubovima, a onda i po čita­voj površini bare. Nisu prošle ni dvije minute, a barica se tako dobro zaledila daje kamen što ga bacila Lora skliznuo za čistu desetku.

— Čestitam — pružio je Bongo ruku svom stricu Cobri. — Epo­halno. Zemlja je spašena.

Tako je to. Dok neki misle na opću korist, štoviše na spas pla­neta u cjelini, neki misle samo na svoju korist, a takvi obično ži­ve u ljepšim predjelima grada Zagreba, u kućama s bazenima.

U takvoj jednoj kući, vlasništvo Džekove punice, gramzljiva trojka pripremala je paklenski plan. Cilj: Štedionica. Crni Džek, Kumpić i Nina odlučili su opljačkati tu zanimljivu ustanovu, a plan je već bio dobrano razrađen, apsolutno profesionalno. O tome su svjedočili i nacrti zgrade na stolu. Uz nacrte je stajala boca vina, i k tomu tri čaše.

- Pazite, dva kita imaju ključ od ove gajbe dole... - objašnja­vao je Crni Džek.

— Od trezora? — upitala je Nina.-Je, darling, od trezora.Crni Džek je bio nervozan, pred njim je bio posao stoljeća, pa

možete misliti kako je reagirao kad je Kumpić trenutak poslije probo vino po planu zgrade.

— Idiote! — vikao je na pomoćnika.— Čuj, Kumpić, dogovorili smo se da dijelimo na troje, je li

tako. Hoćeš da odmah počnemo? — pitala je Nina sa slatkim otrovom u glasu.

- A kuj sad imamo poduliti? - Kumpić nije shvatio zamku.- Tebe ćemo podijeliti na troje, kužiš? Ili se koncentriraj ili

buš rastrojen.-Još jedan mistejk - priprijetio mu je Džek - i fmiširal buš u

kontejneru za smeće, i to na tri mjesta u gradu, razmeš? Dakle... postoje dva ključa od ovih tu vrata, i samo ak se obadva ušteka- ju u isti momento, stvar počne šljakati.

kit - frajer

trezor — prostorija ili blagajna u banci, u kojoj

se čuvaju dragocjenosti i novac

mistejk (engl. mistake) - pogrješka

finiširal buš — završit ćeš uštekaju — stave u

ključanicu momenta - trenutak

29

dulaš — delaš, radiš

tašt — sujetan, sebeljubiv prepotentan - samouvjeren, drzak, arogantanmy love (engl.) — ljubavi moja

— A onda, Sezame, otvori se.13 Nikada više ne ću morati ra­diti — reče Nina.

— Pa ti ni sud niš ne dulaš, guzdarice — primijeti Kumpić.— Kuš.— Mene je struh.— Onda popij ove vitamine. To je Cobrina izmišljotina, ali

valjda šljaka — ponudi mu Nina ružičastu tabletu u obliku ba­dema.

Kumpić ubaci vitamin u usta i zalije ga vinom. Nina i Cr­ni Džek gledali su ga s neskrivenim zanimanjem. Najednom se njegovo zbrčkano lice preobrazilo i dobilo gotovo muške crte, energično je lupio šakom po stolu i progovorio bez po­grješke:

— Prokletstvo, dame i gospodo, hajde da to obavimo.Nina i Džek su se zagledali u nevjerici, Džek se zakašljao, a

onda mirno nastavio:— Prvi ključ ima direktor Štedionice... Pazite, radi se o no­

vom direktoru, a to je otac one Marine koja se ufurava Noso- njinom Dadi.

— Gospodin je ujedno i Binrbov otac — dometne Kumpić gla­som uljudnog profesionalca.

— Je, točno. Barem mu znamo slabe točkice — reče Nina. — Tašt, glup i pomalo prepotentan. Misli da sve mačke padaju na njega... Dakle, ja ga preuzimam.

— Do određene granice, bejbi - ljubomorno promrmlja Džek.— Ali Džekice, my love... — mazila se Nina.— Hajde krenimo, ščepajmo ga i uzmimo taj ključ — žestio se

preobraženi Kumpić. — Tko nije s nama, taj je protiv nas.— Smiri se. Znaš, više mi se sviđaš bez vitamina — pogledao ga

je Džek ispod oka... Nastavimo. Drugi ključ je kod zamjenika direktora. To je onaj ljigavac, znate ga svi... Trijezan je do osam

13 Sezame, otvori se - aluzija na seriju Ulica Sezarn (Sesame Street, 1969.) Jima Hensona, koja se prikazivala 1980-ih na Zagrebačkoj televiziji.

30

navečer, a onda počne lokati kak dehidrirana pustinjska lađa. Toga ti imaš na duši, Kumpa.

— Alija sam nisko baždaren, guzda, i struh me je.— Isuse, popustil mu je vitamin — smijala se Nina, tako glasno

daje njezina majka ustala s naslonjača u drugoj sobi i stala uda­rati šakom po zidu.

— Kaj je, mama! — viknula je Nina. — Mi radimo!— Isuse, kak su se ova deca obezobrazila, ne može čovjek bi­

ti miran ni u vlastitoj kući — okrene se gospođa Krištof prema Fleku.

— Ma pusti ih, zlato — reče ujak Flek. — Popij još malo šam­panjca za novu firmu.

Da, da. Dok je trojka smišljala pljačku stoljeća, ujak Flek i Džekova punica slavili su osnutak PEPEHADE. Prve hrvatske detektivske agencije. Sef agencije bio je ujak Flek, glavni i je­dini detektiv — opet ujak Flek. Kancelariju još nije imao, pa je na posjetnicu natiskao privatnu adresu. I tako je agencija bila skroz privatna.

—Ja sam pravi čovjek za taj posao — govorio je — jer poznajem sve lopove u gradu. Šteta da su Džekica i Kumpić postali časni ljudi, jer bih inače prvi posao obavio ne izlazeći iz kuće.

U susjednoj sobi je završio sastanak trojke. Crni Džek se htio okupati, ali ne u bazenu nego u kupaonici, pa je razmaženo za­tražio da mu darling spremi toplu vodu, na stoje Nina rekla da će voda biti tak vruća da bi se i pajcek mogao ofuriti.

No, sudbina je htjela drukčije.Naime, upravo u to vrijeme hodali su Cobra i Vlasta pokraj

Flekove kuće. Cobra je namjerno koračao ispred svoje cure.— Zašto hodaš ispred mene? - pitala je Vlasta. - Pa nismo u

Turskoj.— Zašto? Zato jer sam pročitao daje iza svakog velikog čovje­

ka bila jedna žena... Šalim se. Volim te... sviđaš mi se — zagrlio ju je — samo mi se ne sviđa da ne kužiš kolko je moje otkriće epohalno.

dehidrirati — onaj koji je ostao bez dovoljne

količine vode u organizmu

Alija sam nisko baždaren — ne mogu mnogo

podnijeti

pajcek — prase ofuriti — vrućom vodom i

nožem skinuti čekinje ili perje s praseta ili peradi

pa nismo u Turskoj... — aluzija na običaj u

muslimana da žena mora hodati nekoliko koraka

iza muškarca

31

— Ta kuglica, ma daj, Cobra!— Da, ta kuglica, dobro je pogledaj — stavio ju je na dlan i pri­

bližio Vlastinim očima. A ona je uzela kuglicu i bacila je pre­ko glave.

Cobra je otpratio pogledom let kuglice i zabrinuo se. badedmer - kupaonica - Ti si šašava! — viknuo je. — Bacila si u Flekov badecimer.

Nastavak možete i sami zamisliti. Kuglica je pala u kadu i ona vruća voda za furenje pajceka propisno se zaledila. Džek je ušao s pjesmom na ustima, odbacio donje rublje, sjeo na rub kade i skliznuo preko ruba.

— Ninaaaaaa! — čuo se iz kupaonice vrisak koji je ledio krv u žilama.

Poglavlje četvrto

Priča o tome kako je mama Vragecovih zaklela sinove

KAO STOJE NEKAD DAVNO UČINIO BAN NlKOLA SUBIĆ ZRINSKI, O GLASIĆIMA IZ SVEMIRA KOJI NAJAVLJUJU DOLAZAK

na Zemlju čudovišnog Krona i o tome kako su se

LOPOVI DOČEPALI KLJUČEVA TREZORA

U kući Vragecovih bilo je napeto. Buntovna lica svih članova obitelji osvjetljavala je svjetlost svijeća utaknutih u usta masiv­noga svijećnjaka. Struje je doduše bilo, ali je svijećnjak trebao podcrtati dramatičnost trenutka i povijesnu važnost odluke.

- Djeco moja - progovorila je mama Vragecovih - postoje dani u životu čovjeka kada se sili mora suprotstaviti silom... Mi ne ćemo dopustiti da nas presele na sedamnaesti kat neljudskog nebodera, a ako pokušaju nasiljem, tražim od vas da ih dočeka­mo kako spada. Zakunite se, dakle.

— Bongo, pusti kasetu! — odlučno reče Dragec.Iz kasetofona se izvije arija Nikole Subića Zrinskog.14 Vrageci

se pridruže zboru sigetskih junaka, s ponešto izmijenjenim rije­čima: »Ali prije nego izginemo, da se braćo zakunemo... Tako

sigetski junaci - vojnici bana i vojskovođe Nikole Subića Zrinskoga koji su

branili Siget

14 Nikola Subić Zrinski - hrvatski ban od 1543. do 1556., potukao Turke pred Peštom (1542.); glasovit je po obrani tvrđave Sigeta, u kojoj je i poginuo 1566.

33

meni Boga velikoga, Naselak ću branit’ svojom krvlju. Otjerat nas otud niko ne će, dok u nama živo srce bije.«15

— Iskapite čaše — u zanosu reče mama Vragecovih i nagne ča­šicu konjaka. Svi su ju slijedili, samo su Bongo i Lana ispili li­munadu.

— Sredit ćemo ih — povikao je Dragec.— Zaledit ćemo ih — dometnuo je Cobra.— Nabili burno im pet komada - prijetio je Pero.-Joj kad mi jedan naleti! —javila se i mala Lana, a tada su do­

tada smrknuti Vrageci prasnuli u smijeh.Oko deset navečer, Bongo se popeo u svoju sobu. Znate kako

izgleda njegova soba? Ima krevet i police za knjige, a među knji­gama Pascalove »Misli«,16 Nostradamusova pretkazanja,17 »Po-

egzaktan - točan, vijest egzaktnih znanosti u Hrvata«, pregršt knjiga i priručnikaprecizan, dokaziv lz znanstvene fantastike, a na stolu »Bliski susreti treće vrste«. I

kompjutor s monitorom.Oko jedanaest odjednom se rasvijetlio monitor neuključenoga

kompjutora. Bongo je već bio zadrijemao, ali je sada naglo ustao i približio se ekranu. Svjetlost se pretvorila u sliku snažnih boja, ekranom je plovila svemirska kaša, a zatim se pojavio neki grad s velikim kupolama.

— Bongo... Bongo sa Zemlje, javi se — procvrkutao je glasić iz svemira.

Zaprepašteni Bongo je neko vrijeme buljio u ekran i šutio.— Bongo sa Zemlje, javi se... - ponovio je glasić. - Proklet­

stvo, nemoj sada spavati — glasić je postao nešto dublji.

15 Ali prije nego izginemo... — Gole će nas po vojsci voditi/pak najposli na mihe derati./Ali prija nego izgine­mo,/hote, bratjo, da se zagrlimo.// Svi klekoše ter se poljubiše /i za grihe svoje proplakaše./Nu poslušaj, pobratime dragi,/što učini Zrinoviću bane!/, stihovi Andrije Kačića Miošića, Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Pismo od bana Zrinovića i cara Sulemana Trećega, koji obside Seget ungarski i pod njim umri na 1566., Školska knjiga, 2006., str. 420, stihovi 211.-218.

16 Pascalove »Misli« - najpoznatije djelo Blaisea Pascala (1623. - 1662.), francuskog filozofa, matematičara i fizičara.

17 Nostradamusova pretkazanja — Nostradamus (pravoga imena Michel de Nostre-Dame, 1503. — 1566.), francuski astrolog i liječnik Karla IX.; poznat po svojim proročanstvima.

34

— Budan sam, slušam — napokon reče Bongo.— Bongo, središnji svemirski savjet izabrao te je za svoga po­

vjerenika na Zemlji.— Najljepše zahvaljujem. Mislim daje to dobar izbor.— Vidjet ćemo. Imamo za tebe mali posao, Bongo... Slušaj paž­

ljivo: pobjegao nanije strašni Kron.— A tko je to?— Užasno biće, koje je već učinilo toliko zla u svemiru... Čini

se da je Kron sletio na Zemlju.— Pa kak ste ga to čuvali?— Slabo. Čuj, Bongo, ja, Mor, i moj brat Bor, uskoro stižemo

na Zemlju.— Baš mije drago da ćemo se vidjeti.— Ne ćemo. Mi smo nevidljivi.— Šteta.— I Kron je nevidljiv... Ali on je loš, zao, pokvaren i podmu­

kao, pa se ponekad uvuče u čovjeka i preuzme njegov lik, po­dredi ga svojoj volji. Bongo, ako čuješ da se netko naglo promi­jenio, obrati pažnju i obavijesti nas čim stignemo na Zemlju.

Ekran se ugasi.Bongo je još neko vrijeme sjedio zadubljen u misli, a onda je

odkoračao do prozora da provjeri je li dobro zatvoren. Oprez je majka mudrosti, a Kron se možda već šulja po Zemlji. Mala je vjerojatnost daje baš tu, u Zagrebu, ili štoviše u Naselku, ali nikada se ne zna.

Do jutra se ništa neobično nije dogodilo, samo je Cucak krat­ko zalajao kada se postolar Jura pijan vraćao iz birtije.

A kada se Bongo oko osam ujutro spustio u kuhinju, tamoje doručkovao Dragec i hvalio europsko radno vrijeme koje ti europsko radno vrijeme -dopušta da frištikaš ko čovjek, a Šonja je čitala novine i usklik- radno vrijemenula- °d ^ ^ sat^

frištikaš— doručkuješ— Vidi ovo, »Neobična svjetlost nad Markuševcem... Jučer iza

23 sata stanovnike Markuševca zabljesnula je tajanstvena svje­tlost...«

35

derište — nestašno, zločesto dijete Alf— izvanzemaljac s planeta Melmac, naslovni lik iznimno popularnog televizisjkog serijala emitiranoga od 1986. do 1990. na Zagrebačkoj televiziji. Alf je visok 95 cm, obožava jesti mačke, ima neobičan smisao za humor, a u serijalu je opisan njegov život u obitelji Tanner.

Nije dovršila. Bongo joj je istrgnuo novine iz ruku.— Bongo, koji ti je vrag! Pa ti si barem dobro odgojen — ču­

dila se Šonja.— A ne koja — javio se Pero Vragec i prstima uzeo komad na­

rezane salame, stoje mama Vragec popratila izvježbanim udar­cem kuhačom.

— Jesam te tak učila?-Joj, mama, pa nisam više mali.— Ali se ponašaš kao derište.— I ne ostavljaj dlake u badecimeru, kao da imamo Alfa u kući

— iskoristila je Šonja priliku za napad. - Krasno djeluješ na mla­de, evo i Bongo je počeo čupati novine.

— Sram ga bilo — reče Pero. — Kaj je tak zanimljivo?— Stigao je Kron — kratko reče Bongo.— Pa kaj, glavno da nije ujak Flek - zafrkavao se Pero.— Kakav Kron? — zainteresirao se Dragec.— Najgore biće u svemiru.

— Aha — kreveljio se Pero — znam gaja, ovak izgleda... — iske- zio je zube i zakolutao očima.

— Samo se ti šali — ozbiljno reče Bongo. — Kron je nevidljiv, a kad uđe u čovjeka, ovlada njegovom voljom.

— Kaj god — odmahnuo je Pero. — Ja imam volju ko konj... Bok, idem ovladati mojim fakinima u Dinamu.

Jutarnji kuhinjski sastanak se pomalo raspadao. I Lora je doš­la po Bonga, jer je trebalo poći u školu, a Dragec je već kasnio na posao, brzo je poljubio malu Lanu, a Lana gaje ugrizla za nos od sreće.

— To je Kron - smijala se Šonja. — Ušao je u Lanu.-Je - mrmljao je Dragec držeći se za surlu - ušao je već u

rodilištu.Grad se već odavno probudio i rastegnuo od Sesveta do Pod­

suseda. Na Griču su se obavljale zadnje pripreme za otvorenje Cobrina dućana s prirodnim lijekovima, a Mazalo je na zidu

šljakati — raditi

mafija — tajna klanovska nasilnička organizacija na Siciliji, koja se bavi raznim ilegalnim i legalnim poslovima i unosnim djelatnostima

iznad pulta mazao fresku: polje prepuno ljubičastoga i naranča­stog bilja, u stilu Celestina Medovića.18

Ušli su Maca i Bimbo. Cobri se činilo da Bimbo djeluje zlo­čestije nego ikad, ako je to uopće moguće.

— Bok, klinci - nasmiješio im se. - A gdje su trave, gdje je li­šće?

— Cobra, moramo razgovarati — namrštio se Bimbač i nalaktio na pult. Bio je odjeven kao Crni Džek, a Maca je imala fran­cusku kapu.

— Kaj? Mala vam je lova, ili vam se više ne šljaka? - pitao je Cobra.

— Slušaj me pažljivo... - osvrnuo se Bimbo.— U tvom interesu — dometnula je Maca hladno.— Dobro, dobro, slušam.— Više ne burno skupljali taj tvoj grincajg — kroz zube je go­

vorila Maca.— Cobra, tebi treba zaštita... Svaki dućan u gradu nekom pla­

ća za zaštitu.— Inače može doći do požara, poplave, i drugih šteta - prije­

tila je Maca.— Kaaaj? — zaprepastio se Cobra. — Ma ko ste vi?— Mi smo mafija - iskrivi Bimbo donju usnu.— Mi smo Bonny i Clyde.19

— Aha! Sad mi je jasno. A ovo u kutu je metla— zgrabi Cobra i stade lupati mafijaše po leđima i glavi, gdje je već stigao. Vlasta i Mazalo bez riječi su pratili ovu scenu.

— Ste ih vidli? — ljutio se Cobra. — Daš im prst, a oni bi nogu. Sad su ju dobili... A tebi se ukočio jezik, ha, Mazalo?

18 Celestin Medović (1857. - 1920.) - hrvatski slikar, franjevac. Slikao je povijesne i religijske kompozicije, portrete, mrtvu prirodu i pejsaže. Najpoznatija su mu djela Splitski sabor, Krunidba kralja Zvonimira, Baka- nal, Moja majka, Vrijes i dr.

19 Bonny i Clyde - film Arthura Penna iz 1967. s Faye Dunaway i Warrenom Beattyjem u glavnim uloga­ma. Film je nadahnut životom Bonnie Parker i Clydea Barrowa, koji su za vrijeme Velike krize 1930-ih pljačkali banke.

38

— Nije nego ruka.- Zato smo mi tu. Prodali burno ti bočicu i sve bu u redu.

Vlasta, dodaj mi onu zelenu.- Kopriva za reumatičare?— Točno. To si namazi, a kaj se tiče plaćanja, uzeli burno ti od

honorara za mazariju.— Gulikožo — procijedio je Mazalo. — A tko će vam skupljati

ljekovito bilje, kad je mafija dobila cipelu?— Vlasta! — kratko odluči Cobra. — Svaki dan bu išla na pašu.Vlasta se razljuti, zgrabi prvu bočicu s police i baci ju prema

Cobri. No Cobra se spretno sagnuo, bočica je tresnula u Ma- zalovu fresku, a njezin se sadržaj razlio po Mazalovu već pro­ćelavom tjemenu.

- Fuj, ko da mi se golub popišal - stavio je Mazalo ruku na glavu i prstima razmazao tekućinu.

U toj žalosnoj situaciji pronašla gaje Dunja. Bila je loše volje. »Dalje od mene s tim zmazanim rukama«, gadljivo se izmakla kad ju je pokušao zagrliti. »Vidiš sada zašto su Michelangela2" voljeli samo njegovi mladi pomoćnici.«

Ipak gaje odvela na kavu, a kad su Cobra i Vlasta ostali sami, djevojka je bolje pogledala etiketu na razbijenoj bočici i zagri­zla usnu.

- Cobra, pogledaj što je to bilo... A on si je još razmazao!

U međuvremenu su neuspješni mafijaši, Bimbo i Maca, od- tumarali prema Jelačićevom placu, gdje su Crni Džek i Kum- pić pristupili realizaciji prve faze plana koji ih je trebao dovesti u trezore štedionice. * i

odtumarali — otišli, odskitali se, otklatarili se

20 Michelangelo - Michelangelo Buonarroti [mikelanđelo] (1475. - 1564.), talijanski renesansni slikar, graditelji pjesnik, jedan od najvećih likovnih umjetnika svih vremena. Najpoznatija su mu djela freske Stvaranje svijeta i Sudnji dan u Sikstinskoj kapeli, te kiparska djela David, Bakho, Mojsije i Pieta.

^kockala se — uredila se, dotjerala seopal bu ko kruška - past će na njezine čari, uspjet će ga zavesti fingeri (engl.fingers) — prstiimbecil — intelektualno nerazvijena osoba zuriti — gledati

bofl — roba loše kvalitete

— Aha — govorio je Džek gledajući kroz dalekozor — aha, evo, Nina je već gore na katu, ušla je kod direktorove tajnice... Joj, kak se skockala, opal bu ko kruška.

— A ključ, a ključ? - nervirao se Kumpić.— Polako, Kumpa, došli burno i do ključa.— Dajte meni dalekuzur, guzda.— Na, samo si prvo obriši fingere... Ne o hlače, idiote.— Niš ne vudim, guzda.— Okreni dalekozor, imbecil!Dok je Kumpić zurio, netko skoči na Džekova leđa. Kako je

imao nečistu savjest, Džek se silno prestrašio. — Džekica moj, kak te dugo nisam videl - govorio mu je u uho zločesti Bimbo.

— A, ti si strašilo. Marš otud da te ne vidim, ti ubojico s licem djeteta — otrese ga Džek. Bimbo se snuždi. Ima dana kada čo­vjeku ništa ne polazi za rukom.

— Guzda, guzdarica je ušla kod durektora - javi se Kumpić.— Daj sad meni - preuzme Džek dalekozor.Nina je ušla baš kad je direktor štedionice uvježbavao sutrašnji

govor. Kretnje i mimiku korigirao je gledajući se u zrcalu.Nina se nakašljala.— Tko ste vi? — naglo se okrenuo direktor, a bio je to doista

Marinin otac. Tek se nedavno bio vinuo na tako visoku funk­ciju. — Kako ste ušli?

— Kroz vrata — zavodnički se smješkala Nina. — Ja sam Nina, znamo se preko vražjih Vrageca.

— A tako, sada se sjećam... Sjednite. Znate, ja malo treniram, čo­vjek mora imati stila, razumijete? A što vas je dovelo do mene?

— Upravo stil! Gledam tako vaše namještenike i ne vidim ni­jedan prepoznatljiv stil odijevanja, a sada mi je jasno da i tu riba smrdi od glave... Skinite se!

— Molim?— Rekla sam vam, skinite se. Ako ne ćete sami, ja ću — stala

mu je skidati sako. — Takav muškarac, takva snaga, ljepota, au­toritet... Pa kako možete u tom smeću od odjeće reprezentirati štedionicu. Da vidim firmu, pa jasno, bofl!

40

I tako mu je skidala komad po komad odjeće, tražeći prokle­ti ključ trezora, a našla gaje tek ispod košulje, na lančiću oko vrata.

Crni Džek nije vidio kad je Nina pronašla ključ. Dunjin otac Žandar patrolirao je Trgačem u civilu, došuljao se do Crnoga Džeka i Kumpića.

Džek gaje primijetio u zadnji čas i okrenuo dalekozor pre­ma nebu.

— Sto vi tu radite? - pitao je Žandar.— Ma niš od toga, čista prijevara - žalio se Crni Džek, sveudilj

pretražujući nebosklon. nebosklon - nebo— A što je trebalo biti?— Pomrčina sunca.— A je 1’? Meni se smrači kad vidim vas dvojicu... radite u Šte­

dionici??— Marljivo i uzorno.— Dubro i pušteno — dometne Kumpić.— Pratim svaki vaš korak, da znate. Ako nešto zakuhate, idete

u toplice... Svaki korak, ptičice!— Bulje prutite svuj — opomenuo gaje Kumpić, i to s razlo­

gom jer je Žandar zakoraknuo na ostavljeni skejt21 i otkotrljao se do gradskoga sata. Tamo se zaustavio na prilično neugodan način, a i sat je doživio stres. Kazaljke su poludjele, pa se uskoro moglo vidjeti kako šetači panično pokušavaju namjestiti ručne satove po šašavom gradskom ocu svih vura.

21 Skejt (engl. skateboard) - elastična daska elipsastog oblika, duga 55-80 cm, s kotačićima obloženima gu­mom; vozi se tako da se na njoj stoji jednom, a odgurava drugom nogom.

4 J

Poglavlje peto

U KOJEMU KOZLIĆ POSTAJE JARAC A UČITELJICA ZAVRŠAVA NA ŠVEDSKIM LOJTRAMA, O DRSKOJ

ponudi koju je Dunja odbila snažnom pljuskom i o bliskim susretima druge vrste

osokoli - ohrabri plantravica — nespretnica

igra graničara ~ igra gađanja loptom; pogođeni igrač ispada iz igre

kozlić - gimnastička sprava

nekmoli — kamoli

Bongo nije volio tjelesni odgoj, a Lora je mrzila mirise hlad­nih svlačionica i sanjala gimnastičke sprave u noćnim morama. Učiteljica nije činila ništa da ju osokoli, štoviše, nazivala ju je plantravicom i častila sličnim pogrdnim imenima.

Igra graničara još joj se nekako sviđala, ali je danas baš na gra­ničaru zaradila loptu u glavu i malo joj se vrtjelo.

— Hajde, u vrstu! — začuo se glas učiteljice, poznat iz filmova o ratnim zarobljenicima. — Sada malo prave gimnastike! Skok preko kozlića!

I djeca su skakala, neka kao kozlići, a neka kao slonovi, samo Lora nije htjela ni čuti.

— Meni nije dobro - tužila se.— To je zato što se premalo krećeš. Hajde!—Ja ne mogu.— Moraš.Lora je bezvoljno potrčala, ali je ispred kozlića zastala i ra­

splakala se.— Sramota, ja sam u tvojim godinama skakala preko jarca a

nekmoli preko kozlića... Čekaj, možda ti treba više puta poka­zati, jer teško pamtiš. Gledaj mene.

42

Učiteljica naravno nije znala daje Bongo već bio usmjerio ču­desan pogled prema kozliću. Kad se okrenula prema gimnastič­koj spravi, umjesto nje ugledala je pravoga, živoga jarca. A taj se jarac nešto srdio na nju, frktao i svijao glavu, pa se zaletio premanjoj s rogovima u jurišnom položaju. Učiteljica je vrisnula i us- uspentrala se - uspela se, pentrala se na švedske ljestve. popela se

- Iš, iš — vikala je, a djeca su uživala.Bila je to Bongova osveta. Ne samo zbog Lore, nego i za ono

jučer kad ih učiteljica nije htjela voditi u kazalište »Trešnja«.22

Htio je vidjeti kako Dunja glumi Pepeljugu.A Dunja je u to vrijeme već odigrala pepeljastu curu, udala se

za princa i presvukla u traperice. Sada je dijelila autograme pred ulazom u kazalište i pogledom pratila skupocjeni automobil koji je klizio uz rub pločnika. Činilo joj se da poznaje vozača, pa da, bio je nekad poznati glumac, ali je odjednom nestao sa zagre­bačkih pozornica i pričalo se da negdje mlati dobru lovu. Ma uostalom, i vi ga se sjećate, bio je to onaj isti koji se zbog Dunje potukao s Mazalom.

- Bok, malička — rekao je. malićka - malena- Bok, ofucani. Pričalo se da si mrtav.- Teško je ubiti glumca, malička. Ja sam umirao tisuću pu­

ta na sceni, a još se smiješi nebo na lijepi savez između života i mene... Jesi za kavu?

- Pa, može. Imala sam dvije »Pepeljuge« za redom.- Kaj igraš od četiri, šest i osam? Je P to kino ili kazalište?

Upadaj.- Idemo pješice. Vele da se drogiraš.

22 Trešnja — zagrebačko gradsko kazalište, kojemu je 1985. Hrvoje Hitrec bio ravnatelj; Malom kazalištu Trešnjevka promijenio je ime u Trešnja.

43

mljeo - govorio besmislice

— Puno se laže, ali se i istine, vele, veli - citirao je Gunduli- ća.23 - Bez brige, još znam voziti, barem tih pedeset metara.

U kafiću su sjeli na visoke barske stolice, a glumac je mljeo i mljeo. Dunja mu je rekla da joj se on oduvijek sviđao, ali kao glumac, a on je uzvišenim glasom komentirao svoje povlače­nje sa scene, dramatično citirajući: »O, nasilan i krvav čin je iz­vršen, najgroznije od djela dirljiva umorstva što ikada ga dosad skrivi ova zemlja.« Bio je to valjda Shakespeare24 ih netko sličan. U svakom slučaju pogodan za tuljenje i zavijanje.

— No, baš tak tragično nije — spustila gaje Dunja na zemlju.— Cuj, Dunja, a znaš da se sad bavim filmom? Postoji jedan

producent koji odlično plaća i traži glavnu glumicu.— Valjda ne misliš na mene — pokušala je djelovati ravnodušno,

ali joj je srce poskočilo od uzbuđenja.— A zašto ne?— O čemu se radi?— Ma, gledaj, pa ti si barem ovako... no, moderna djevojka,

bez kompleksa. Zapravo, radi se o... — nagnuo je debele usne do njezinoga uha, a kad se uspravio Dunjino lice bijaše crveno, oči sjajne, a ruka precizna. Tako ga je tresnula otvorenim dlanom da se srušio s barske stolice. Ustala je i trijumfalno izišla iz kafi­ća, praćena zadivljenim pogledima malih džekova.

Rečeni producent je čitavo to vrijeme bio u kutu kafića i če­kao na rezultate pregovora. Sada je pritrčao glumcu i pomogao mu da ustane.

— A1 te sredila - govorio je. - Svaka čast... ma baš takva mi treba.

Gundulić — Ivan Gundulić (1589. — 1638.), hrvatski pjesnik i dramatičar iz Dubrovnika. Glavna su mu djela lirsko-refleksivni ep Suze sina razmetnoga, romantično-junački ep Osman i pastirska igra Dubravka; bogatstvo izraza čini ga najvećim hrvatskim baroknim pjesnikom.

24 Shakespeare — Shakespeare, William (1564. — 1616.), engleski pjesnik i dramtičar; najpoznatija su mu djela Romeo i Julija, Hamlet, Otelo, San ivanjske noći, Ukroćena goropadnica i mnoga druga.

44

mazohist — onaj koji uživa u boli

zviznuo - udario meteor — dio svemirskog tijela koje padajući kroz atmosferu ostavlja svjetleći trag

— Onda ti drugi put razgovaraj s njom, mazohist — jaukao je glumac.

— Ne će, ha? — zamislio se producent. — Onda ćemo je prisiliti i da vidiš što će sve raditi...

— Otmica?— Čim padne mrak.— Menije pao malo prije — stavio je glumac dlan na bolni

obraz. — Mala! — doviknuo je šankerici — daj mi konjak i hlad­nu žlicu.

Mrak je pao i u napola srušenom Naselku, a oko jedanaest navečer opet se rasvijetlio monitor u Bongovoj sobi. Nevidljivi Mor zvao je dječaka iz Naselka.

— Bongo! Bongo sa Zemlje!— Bongo iz Naselka, slušam.— Približavamo se Zemlji, ali je tako mala da se jedva vidi.— Kad se približite, bila bu veća — mirno reče Bongo.— Budalo!— Tko ti je budala? — razljuti se Bongo.— Ma ne kažem tebi nego Boru, mojem bratu. Vozi ko po­

četnik. Skoro nas je zviznuo meteor... Nego, Bongo, čuje li se što o Kronu?

— Mislim da se spustil kod Markuševca.— Tako? Kod crkve ili malo dalje?— Ne znam.— Pazi, on zna za tebe, prisluškivao nas je. Dobro zatvori pro­

zore... I svi u tvojoj kući neka pripaze.-Ja uvijek zatvaram, ali moj stric Pero spava kod otvorenog

prozora. On je športaš.— O. K. Počinjemo spuštanje, valjda ju ne ćemo promašiti. Su­

tra smo kod tebe, Bongo.

Grozan zvuk zatrese Bongove živce. Sledio se i osluškivao, prislonio uho na zid i ustanovio da to hrče stric Pero. Znači, sve je u redu.

46

A vraga je bilo u redu. Samo su ovčarka i Cucak primijetili da se nešto čudno događa, ali ni oni nisu ništa vidjeli. Ljestve su lebdjele na pola metra od zemlje i dolebdjele do prozora trene­ra Pere. Cucak je bio uznemiren, štoviše izbezumljen, no nije se isplatilo lajati.

Pero je hrkao ležeći na leđima, širom otvorenih usta. Najed­nom gaje prekrilo nešto kao neodredljiva zelenkasta svjetlost, i taje svjetlost doskora nestala u razjapljenim ustima. Pero je štucnuo, pogladio se po trbuhu kao da ga nešto iznutra škaklja, i nastavio spavati.

Te noći koja će ući u literaturu pod nazivom »Noć susreta druge vrste«, Dunja i Mazalo vraćali su se s tuluma, a Dunja se žalila da se na tulumima ne zabavlja kao nekad.

—Je, malo smo već prestari za to — potvrdio je Mazalo. — Mo­rali bi se oženiti.

— Nisam rekla da smo stari. Doduše, ti već malo ćelaviš.Pogladila gaje po tjemenu i vrisnula. Mazalu je izrasla kosa.

Ma lavlja griva, a ne kosa!- A, to je to - prisjećao se Mazalo. - Ona bočica koja mi se

rasprsnula nad glavom u Cobrinom dućanu.Još su neko vrijeme razgovarali, a onda se poljubili i pošli sva­

ko na svoju stranu kao i godinama prije. Ma zbilja je bilo vrije­me da se vjenčaju i žive zajedno, pa ovak to više ne ide. Osim toga, u tih nekoliko koraka do Nebodera, Dunji se svašta moglo dogoditi, recimo da ju netko otme.

A to se i dogodilo. Iz automobila su iskočili glumac i produ­cent, Dunja se junački branila rukama i nogama, ali su ju ipak svladali i ubacili na zadnje sjedalo.

Krenuli su prema Markuševcu, gdje je producent imao atelier, a kako je Dunja vikala i zapomagala, stavili su joj flaster na usta.

Negdje na pola puta ukazala se pred automobilom neobična narančasta svjetlost.

atelier — radionica u kojoj se obavlja neki

umjetnički rad (slikarski, kiparski, fotografski...)

41

Šalter - prekidač

kuplung — kvačilo

— Ništa ne vidim — vikao je preplašeni glumac. — Što se to do­gađa?

Automobil je skrenuo s ceste i tresnuo o drvo. Otmičari bija­hu onesviješteni, ali je Dunja ostala netaknuta, skinula flaster i izvukla se iz automobila. Potrčala je prema cesti. Najednom se sudarila s nečim tvrdim, i pala.

— Daj malo pazi, skoro si mi slomila nos — začula je čudan glasić.

— Tko to govori?—Ja, Mor, član svemirskoga vijeća.Dunja je osjetila kako joj se mravi penju uz kičmu.— I ja sam tu, zovem se Bor — rekao je neki drugi glasić. — Bje­

žiš li pred Kronom?— Ne, pred glumcem i producentom koji snima pomiče.— Kaj su to pornići? — zanimao se Bor.— Nije važno - razljuti se Dunja. - A zašto ste vi nevidljivi?— Zato da nas nitko ne vidi — reče Mor. — Poznaješ li ti Bon-

ga, Zemljanko?— Bonga Vrageca? Jasno da ga znam, ko ga ne zna.— Odvedi nas do Bonga.— Hoću, ali prvo pogledajte treba li onim tipovima doktor.— Ne treba, već smo provjerili... Idemo.— Pješice?— Ne, uzet ćemo to čudno vozilo.Tipove su izbacili iz automobila, a zatim je jedan od nevidlji­

vih dugo prčkao po šalterima, dok nije pokrenuo motor.— Al’ ovi Zemljani imaju primitivna vozila - čula je Dunja

prezriv glasić.— Takvi smo, kakvi smo — rekla je hladno.— Što je ovo dolje?— Kuplung... Nego, kakav je to miris?— Možda curi benzin.— Ne, miriše po malinama... Pa vi svemirci mirišite po mali­

nama! — oduševila se.

48

— Što su to maline?— Nešto fino.— Onda dobro, glavno da nije uvrjedljivo... Po kojoj strani ce­

ste se vozi ovo čudo?— Po desnoj.— Onda desno, do Bonga Vrageca. Nadam se da ga Kron još

nije pronašao.

49

Poglavlje šesto

O TOME KAKO JE UJAK FLEK NA SVOJU NESREĆU USPJEŠNO RIJEŠIO PRVI SLUČAJ OD OSNUTKA

Prve hrvatske detektivske agencije, o slavnom povratku djeda Joze uz radosnu

VRISKU I PUCNJAVU, TE KAKO JE UŽASNI KrON UŠAO U PERU VrAGECA I DIVLJAO PO KUĆI

oroljao se — napio se

Bila je noć kao rođena za zločin.Ako se dobro sjećate, trezor štedionice mogao se otvoriti samo

kada bi se istodobno gurnula dva ključa. Jednoga ključa dočepa­la se Nina u tijeku energičnog zahtijevanja da direktor Štedio­nice promijeni stil odijevanja. Drugi ključ bijaše kod zamjenika direktora, koji je volio trgnuti čašicu previše, pa se glupi Kum- pić s njim oroljao u nekoj gostionici i bez teškoća pronašao dru­gi ključ u džepu prsluka potpuno alkoholiziranog zamjenika.

Iste noći kada je Dunja imala bliski susret druge vrste, Crni Džek, Kumpić i Nina odlučili su ostvariti plan, kojemu kao da ništa nije stajalo na putu.

Nisu znali daje te večeri u Prvu hrvatsku detektivsku agenci­ju, dakle ujaku Fleku, došao zabrinuti direktor Štedionice i za­tražio stručnu pomoć. Primijetio je nestanak ključa, a to je mo­glo značiti samo jedno: netko planira pljačku!

— Opustite se, dragi moj — samouvjereno je govorio ujak Flek — nema toga slučaja koji ja nisam riješio.

— A koliko ste ih imali?— Vi ste mi prvi.— Rekao je: trideset i prvi — uskočila je Ninina majka.— Ali meni se učinilo...

50

— Znam, da ste izgubili ključ — rekla je Džekova prefrigana punica.

— Ne, u to sam siguran.— Pa što onda oklijevamo, idemo u Štedionicu — odlučno je

rekao Flek. - Možda su lopovi već tamo. Obucite se.— Alija sam odjeven — čudio se direktor.— To jest obratno, ja ću se obući. Malo sam uzbuđen, ipak mi

je to prvi...Džekova punica prekine ga udarcem vrška štikle u gležanj.— ... trideset i prvi slučaj — dovršio je Flek.U to su vrijeme Crni Džek i Kumpić doista već bili u podru­

mu Štedionice, a Nina je vani čuvala stražu, nervozno pušeći i kuckajući crno lakiranim noktima po upravljaču automobila.

Au, kako su se lopovi razveselili vidjevši brdo novaca, kako je Kumpić radosno tvrdio da se za tu lovu može kupiti sto bureka a možda nešto i ostane za put u Duznilend, kako su grabili lo­patama i trpali u vreće! Nina je javila voki-tokijem: »Roda zo­ve Jastreba, Roda zove Jastreba, štakori na vidiku.« No lopovi je nisu čuli, samo neko zujanje, a zatim glazbu, po čemu je Džek zaključio da su na valu Hrvatskog radija, noćni program. Spike­rica je zatim pročitala prognozu vremena za Zagreb i okolicu, pretežito vedro i malo hladnije.

— Guzda, sve je u redu — rekao je Kumpić. — Vudrije i hlud- nije.

— Niš nije u redu, idiote, daj da ovo brzo zrihtamo kak spada i izgubimo se. Crta!

Odvukli su vreće prema liftu, ali ih je na prvom zavoju nešto tvrdo pogodilo u glavu, skljokali su se i zaspali.

— Prvo pa muško! — oduševljeno je vikao Flek, gledajući one- sviještene nesretnike. To su on i direktor stajali u zasjedi iza ugla, naoružani palicama za bejzbol. — Eksperimentalni pro­gram Prve hrvatske agencije doživljava pun uspjeh!

Direktor je vrškom cipele okrenuo grogirane gangstere i sag­nuo se da im vidi lica.

prefrigana — lukava, premazana svim mastima

Duznilend (engl. Disneyland) — zabavni parkovi izrađeni prema

zamislima Walta Disneya voki-toki — prijenosna

radiostanica za dvosmjernu komunikaciju

zrihtamo — sredimo, uredimo, riješimo

grogirane ~ pijane

51

— Pa to su Crni Džek i Kumpić, namještenici Štedionice! Fleka je oblio hladan znoj. Zar tako! Uhvatio je svoga zeta,

spriječio ga u pljački od koje je i on, Flek, mogao imati koristi.— Isuse, što će mi reći žena?! — glasno je izgovorio.

asfaltirali — prekrili slojem asfalta, mješavine kojom se grade prometnice

barbika — popularna lutka koja simbolizira idealno žensko tijelo i dobro odjevenu ženu

Drugoga jutra spremao se zaštitar Nosonja na put. Kad se po­javio u dnevnoj sobi, gdje je Dado kucao i prekucavao svoj ro­man, bijaše nalik istraživačima egipatskih piramida. Dado ga iznenađeno pogleda:

— Kaj, ideš u Afriku?— Ne, u Lepoglavu.— Pronevjerio si novac Zavoda?— Nisam. Tam u Lepoglavi je zatvor, doduše, ali to je svinja­

rija. Čist su uništili pavlinski samostan i crkvu.25

— Aha, i sad bute sve to asfaltirali?— Znaš kaj, nemoj se praviti pametan, i čuvaj kuću dok se ne

vratim.Dado je tiho zalajao.— Dobro si me podsjetil. Nemoj puno lajati na telefon i štedi

struju. Ak dođe mama, možeš ju pustiti na pet minuta, ionak nikad ne ostane dulje. A ako dođe djed Jozo, upucaj ga odmah. Pištolj je u ladici... u kuhinji.

— Hm, baš sam ti htio reći... — zaustio je Dado, ali se u tom ča­su pištolj sam pojavio, i to u rukama djeda Joze.

— Aaaaa! Ubojica iz toplica! — preneraženo je povikao Noso­nja, ne vjerujući očima. — Če... če... čekaj, daj, daj mi to — mu­cao je — ne igraj se s tim, budi dobar, kupit ću ti barbiku.

23 Pavlinski samostan i crkva - samostan pavlina (bijelih fratara), pripadnika crkvenog reda posvećenoga sv. Pavlu, pustinjaku iz Tebe. Osnovan je u 13. st. u Mađarskoj (1215.) i Hrvatskoj (1244.). Nakon stoje 1786. car Josip II. ukinuo crkveni red, pavlinski je samostan pretvoren u kaznionicu. U Lepoglavi je u tom samostanu osnovana prva javna gimnazija u Hrvatskoj (1503. — 1644.), a zatim i Akademija 1674. Pavlinska je crkva u Lepoglavi u 17. i 18. st. barokizirana zidnim slikama Ivana Rangera (1700. — 1753.), slikara iz Tirola, redovnika pavlina u Lepoglavi, koji je oslikao i crkve u Belcu, Strigovi i Remetincu.

52

— Kasno — reče paralizirani starac i opali prema Nosonji. Za- štitar zatvori oči i oprosti se sa životom koji mu ionako nije pre­više pružio. No paljba je prestala, a on je i dalje osjećao da nije mrtav.

Na vratima bijahu rupe, rupa do rupice u obliku Nosonjina profila, s izraženom izbočinom nasred glave.

— Zovi policiju — cvilio je prema Dadi.— Ma daj, vidiš da se zafrkava.—Još me služi oko, a bogme i ruka. Jedino s nogama slabo sto­

jim — hvalio se djed Jozo. — Da vam ispričam kako sam na Pia- vi26 devetsto petnaeste...

— Ne! — vrisnuo je Nosonja. — Znači, ti Dado, misliš da možeš ostati sam u stanu s ovim senilnim Buffalo Billom.27

— Mogu. Djed Jozo zna kuhati.— No to bu krasno, kad u riži pronađeš metke, a u bažulu kin-

derjaje.Djed Jozo je malo podigao cijev pištolja, na što se Nosonja lju­

bazno nasmiješio. Uto se pojavila Marina. Bila je to već popri­lično velika i čvrsta djevojka, izvježbana u mnogim športovima, pa i borilačkim, a kako je uvijek visjela kod Dade, oko Dade ih na njemu, Nosonja je mogao mirno prepustiti sina privreme­nom zajedničkom životu s teroristom iz toplica. Ako stari posve pošašavi, Marina će zaštititi Dadu, razmišljao je zaštitar.

— Kaj vam je to na vratima, rupe za ventilaciju? - čudila se Marina. - Bok, Dado, bok, Nosonja... oho, i djed Jozo je tu. Moram reći Bimbaču, on vas jako voli - nasmiješila se starcu.

— Da, jer su i djed Jozo i tvoj brat zlobni i odurni - progun- đa Nosonja.

— Može biti... Donijela sam novine, pogledajte što piše.

senilni - stari, zaboravljiivi, istrošeni

bažul — grah kinderjaje - ručna bomba

26 Piave — rijeka u sjevernoj Italiji. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata na njoj se vodila žestoka borba između austrougarske i talijanske vojske.

27 Buffalo Bili — pravim imenom William Frederick Cody (1846. — 1917.), američki teklič i lovac, legendarni jahač u poštanskoj službi i Američkome građanskom ratu (1861. - 1865.).

53

— Znam, znam — reče Nosonja. — Pobjegao suludi reumati- čar.

— Upozorio sam te, Nosonjo — javi se djed Jozo. — Imam još jedan metak, ali ne za sebe.

— Piše da su uhapsili Crnog Džeka i Kumpića. Opljačkali su banku.

— Daj to meni — razveselio se Dado. — Baš pravi nastavak ro­mana.

— Šteta, jadni mladići — žalio ih je Nosonja. — Provest će naj­bolje godine u zatvoru, a ovaj manijak se slobodno šeće, to jest vozika.

Vozač invalidskih kolica nije mogao otrpjeti novu uvredu. Nosonja je vidio plamen na otvoru cijevi i osjetio da mu nešto curi niz lopaticu, vjerojatno krv. I Dado je poskočio, videći cr­venu tekućinu.

— Tata, ti si ranjen — izbezumio se, jer on je ipak volio No- sonju.

— Moj paradajz — shvatio je Nosonja. — Ti stari pokvarenjače, probušio si mi ruksak! A znaš kolko danas košta kila paradajza?

Eto vidite zašto u Naselku i oko njega nikada nije dosadno. Ali ona prava drama tek je slijedila, ne u Nosonjinom Nebo­deru, nego u kući Vragecovih gdje se toga jutra čulo neljudsko režanje s gornjega kata.

— To je vuk, to je vuk — vikala je mala Lana.— Ma to se Pero zafrkava — odmahnuo je Dragec, samo se

Bongo sledio i prošaptao:— To je Kron.I bio je Kron. Ušao je u Peru i ovladao njime, ne samo iznu­

tra nego i izvana. Jadni Pero posve se izmijenio, ispod raščupane kose i niskoga čela kolutale su ljubičaste oči s crnim podočnjaci­ma, zubi mu bijahu iskešeni, a ukočenim prstima grabio je zrak kao da će oderati sve što mu se nađe na putu.

— Isuse i Marijo! — zavapila je mama Vragecovih i prekriži­la se.

— Hrana! — zaurlalo je biće, koje je likom neznatno podsjeća­lo na Peru. Lana je i dalje mislila da se stric Pero zafrkava, pa se smijala dok je grabio kruh i marmeladu. Cobra mu se našao na putu i pokušao ga spriječiti, ah gaje biće s lakoćom odgurnulo.

To je vuk — aluzija na crtani film s janjetom u

glavnoj ulozi koji je u stalnoj borbi s vukom

Zagrebački salon — izložbena smotra primijenjene umjetnosti i dizajna utemeljena 1965.

monstrum — čudovište

— Ženska! — urlalo je biće i nasrnulo na Šonju. Dragec je sko­čio u obranu svoje žene, ali se i on našao na pločicama.

Bongo je panično razmišljao.— Imaš još onih kuglica? — dosjetio se, a Cobra se mašio za

džep i izvukao jednu. — Ubaci mu u usta, brzo! — nervirao se Bongo.

Kad je Kron opet navalio na Šonju, rastvorenih usta i krvavih očiju, Cobra mu se oprezno približi i ubaci kuglicu u zelenkaste ralje. Nije djelovalo odmah, ali za desetak sekunda Kron zasta- de, ukoči se i ostade tako obavijen bijelim dimom i kapljicama koje se uskoro pretvoriše u led. Minutu poslije bijaše Kron samo bezopasna zaleđena figura. Vrageci su odahnuli.

— Isuse Bože, pa kaj je to? — mama Vragecovih morala je po­piti tabletu za srce.

— Rekao sam vam. Kron je ušao u njega, biće iz svemirskih dubina — reče Bongo.

— Srećom je i moja kuglica ušla u njega — smješkao se Cobra.— Ma vrag je ušao u Peru, to je. Pogledajte što mije učinio od

bluze — drhtala je Šonja.— I kaj sad? — postavio je Dragec točno pitanje. — Da ga izloži­

mo na Zagrebačkom salonu, tam sam videl nekaj slično.— Šteta da ga nismo zamrznuli u sjedećem stavu, bar bi ga

mogli metnuti na trenersku klupu kad igra Dinamo - zafrka­vao se Cobra.

— Ah ti si već nešto znao o tom... tom strašilu? - okrenuo se Dragec prema sinu. - Ha, Bongo?

— Bilo mi je javljeno. Danas stižu Mor i Bor, dobio sam poru­ku iz svemira. Oni traže Krona.

— Pa nismo mi hotel za monstrume — ljutila se mama Vrage­covih. — Jedino ak znaju izvući toga Krona iz mojega Pere. O, kako je Pero bio dobro dijete, sada tek znam koliko sam ga vo- lila, makar na daljinu.

— Pssst — šapne Bongo. — Možda su već tu.Netko je doista bio pred ulaznim vratima. Taj netko je po­

kucao, i svim se Vragecima podigla kosa na glavi od silne je­

56

ze. Onda su se vrata polako, polako otvorila i u kuću je ušao... Flek!

— Zdravo, dječice, zdravo, sestrice — nekako pretjerano srdač­no pozdravi ujak Flek. U svakoj ruci držao je po jedan kofer. Vrageci su odahnuli.

— A koga ste očekivali? - čudio se Flek gledajući blijeda li­ca. — Svemirce? Ha, ha... Ah, kako se čovjek zaželi svoje prave obitelji, kako se zaželi jedne poveće, svijetle i tople sobe, i pri­jaznih lica...

— Dobil si cipelu, ha, Flek? — shvatio je Cobra.— Život je to, moj dječače. A život je vječita mijena, kako kaže

pjesnik... Bok, Pero — tek sada je primijetio ukočeni lik. — Izgle­da da si se gadno prehladio.

— Dobro, što se tebi tamo dogodilo? - upitala je mama Vrage - covih svoga pustopašnog brata Fleka.

— Zamislite vi, dragi moji — započne Flek govor lakoćom se­bi svojstvenom — ja, šef Prve hrvatske detektivske agencije, ri­ješim prvi slučaj: tuf po piksi, kad ono... zet moje žene, to jest Crni Džek.

— Ali on je postao pošten — primijeti Šonja.-Je, jako. Mali crni anđeo, sveti Džek. Niste čitali novine?— A ti njega tuf po piksi?— Da, tuf po piksi... Kakva kobna zabuna, oh, kakav nespora­

zum. A imao sam kuću s bazenom. I naravno, kad je moja žena čula što sam učinio mužu njezine jedine Nine, hranitelju obite­lji štoviše, težinom njoj svojstvenom okomila se na mene. Sada sam bez kuće i kućišta.

— No dobro, dobro, događa se. Možeš ostati kod nas nekoliko dana — rekla je mama Vragecovih.

Opet se začulo kucanje. Ušla je Dunja. Lijepa cura bijaše po­nešto ofucana, vinterica slijepljena od blata.

— Bok, Vrageci — rekla je. — Je P tu Bongo?— Oho, obično tražiš Mazala — pogledao ju je Dragec.— Kaj si prešla na novu generaciju?

pustopašan - obijestan

piksa — glava

bez kuće i kućišta — biti sam i bez ičega

ofucana — ovdje: umorna i neuredna

vinterica — kratka zimska jakna

57

uleknuo — udubio

orbita — krivulja po kojoj se kreću nebeska tijela ili umjetni sateliti

— Ćao, Bongo — nije mu odgovorila Dunja — traže te dva go­spodina s kojima sam provela noć.

— A tako! - značajno reče Dragec.— Oni su me spasili... Uđite, uđite — rekla je nekom ili neki­

ma, to jest nikome, koliko su vidjeli Vrageci.— Već smo ušli — javi se sitan glas, to jest glasić, a mama Vra-

gecovih vrisne od straha.— Kakav je ovo ledenjak? — upita drugi, sličan glasić.-Ja sam Bongo - istupi dječak. - U ledu je moj stric Pero

Vragec, a u stricu Kron.— Bravo, Bongo — reče nevidljivi Mor — zbilja te svemirsko vi­

jeće nije slučajno imenovalo povjerenikom na Zemlji.— Zahvalite mojem stricu Cobri, izumitelju.Šonja se pokrenula da dohvati malu Lanu, jer tko zna što bi se

još moglo dogoditi, ah je udarila o nešto tvrdo.— Hej — ne guraj se — reče Bor.— Znači vi niste, ovaj, prozračni... kako da kažem...— Ne. Imamo volumen i težinu. Evo sjest ćemo na kauč da

vidite.I stvarno, kauč se uleknuo na dva mjesta.— Oni mirišu po malinama, niste osjetih? — pitala je Dunja.— A kavicu pijete? - umiješala se mama Vragecovih.— Ne, hvala - zahvali Mor.— A kako ste putovali? - zanimalo je Bonga.— Do Zemlje dobro, ali kad smo se približili, ijoj! Da znate

koliko vam smeća leti u orbiti, koliko starog željeza.Flek je čitavo vrijeme zaprepašteno šutio, ali dulje nije mo­

gao izdržati.— Dobro, kakva je to predstava? S kim vi to razgovarate?— Pa sa svemircima — mirno reče mama Vragecovih. — Kaj ih

ne... čuješ?— Isuse, svi ste poludjeli. A ja sam imao kuću s bazenom, ču­

ješ, Pero — naslonio se na ledenu figuru — imao sam kuću s ba­zenom...

58

— Hoćete barem čaj? — zanimalo je mamu Vragecovih. Mor i Bor su odobrili, čaj piju i doma, rekli su, čak su ga imali i u termosici koju je prije nekoliko dana napunila Morova nevid­ljiva žena.

No kuhanje čaja pokazalo se kobnim. Kad je malo zatim ma­ma Vragecovih nosila dvije šalice vrućega čaja, spotakla se o ne­vidljivog Bora, a čaj se razlio po ledenoj figuri.

— Ne! — vrisnuo je Bongo. — Samo to ne!Bilo je kasno. Vrući čaj je otopio dio ledenoga oklopa i uskoro

je čudovišni Pero, to jest Kron, uz bijesno rezanje i mumljanje, otrčao u dvorište. Vani se čulo prestrašeno zavijanje pasa.

59

Poglavlje sedmo

U KOJEMU BONGO I LoRA DOBIVAJU NOVU UČITELJICU, A NlNA POSJEĆUJE ZATVORENIKA

DŽEKA I PRIOPĆAVA MU DA ĆE DOBITI SINA, TE O DOLASKU KOMISIJE ZA LJUDSKA PRAVA

U KOJOJ SE NALAZIO I UJAK FLEK

Drugi jedan događaj bacio je u zasjenak stravičnu svemirsku priču. Na prosvjednom skupu što su ga organizirali preostali stanovnici Naselka, govorio je općinski činovnik, praćen uskli­cima negodovanja i gađan crvljivim jabukama. Imao je neu­godnu zadaću da tvrdoglave ljude iz Naselka uvjeri u blagodati neboderskoga života.

— Imat ćete centralno grijanje — govorio je - vaša djeca će se voziti liftom gore-dolje, a s prozora će vam pucati pogled sve do Karlovca.

— Kad ja tebe puknem, videl buš do mora — vikala je kono­barica Katica.

— Katica! — prijekorno je pogleda muž Jura.— Ne pristajemo! — energično se protivila mama Vragecovih,

vođa pobune.— Nemate vi što pristajati ili ne pristajati, evo tu je rješenje —

pokazao je činovnik.— S tim si rit obrisi — savjetovala mu je Katica.— Katica! — prijekorno promrmlja postolar Jura.— Mi smo rekli jasno i glasno - pojasnio je Dragec Vragec -

da hoćemo kuće s dvorištima.— I s pasjim kućicama — dometne Cobra.

60

— I svinjcima — vikao je Buco.— S voćkama i malinama — navijao je Bongo.— Išli burno do predsjednika — prijetili su neki.— Ništa vam to ne će pomoći — uvjeravao ih je činovnik. — Sve

je po zakonu i prostornom planu, skraćeno — po PUP-u.— Kad te ja maznem, sav buš propupal kak gljiva u proljeće -

podigla je Katica tešku ručetinu... — A ti samo još nekaj reci, pa bum i tebe — pogledala je Juru, koji ju nije dospio prekoriti.

— Moj tata nema jednu nogu — reče Lora činovniku.— Ima nogu, samo nema ruku. Nemoj lagati — živcirao se či­

novnik. - Osim toga, ako se djedjozo može uspentrati na Ne­boder, možete i vi.

Očito je dobro poznavao svoju općinu.— Ma kaj mi tu raspravljajmo - puknuo je Katici film. - Ak je

sve po zakonu, nek tak i bude. Ali po zakonu linča!28

— Bravo, teta Katica — razveselio se Bimbo i nabacio uže preko grane stare kruške. Videći daje vrag odnio šalu, činovnik je na­glo nestao u ruševinama, a bijesni ljudi su ga još dugo tražili.

— No dobro, ovu rundu smo dobili — rekla je Šonja, i okrenula se prema Bongu i Lori, pitajući ih idu li uopće u školu.

— Ako baš moramo - nije se dalo Bongu. - Znaš, mama, ima­mo neku groznu učiteljicu.

— Ona nas ne voli — potvrdila je Lora.— Poslat ću tatu da razgovara s njom.U školi je, međutim, Loru i Bonga čekalo ugodno iznenađe­

nje. Umjesto učiteljice koja je skakala preko jarca, u razred je ušao direktor škole u pratnji zgodne mlade žene. Djeca su na­peto čekala što će reći.

— Vaša učiteljica je premještena u kazneno-popravni dom - obavijestio ih je. - Ništa nije učinila, nemojte štogod pomisliti,

uspentrati se — popeti se

puknuo je Katici film - Katicaje izgubila živce,

Katica se rasrdila

28 Zakon linča - smrtna kazna vješanjem, strijeljanjem, zlostavljanjem i si., bez prethodnoga sudskog postup­ka, samovoljni sud, sud gomile.

61

socijalizacija — proces navikavanja na ljude i život u zajednici

štreber — onaj koji uči bez razumijevanja

nego će tamo raditi na socijalizaciji zatvorenika. U svakom slu­čaju, više ne će biti u našoj školi.

Radosni vrisak razreda poprati tu dobru vijest.— Vidim da ste se rasplakali od žalosti - reče direktor. - No

dobro, malo tišine, molim vas! Vaša nova učiteljica bit će go­spođica Višnja Pintarić.

Iz zadnjih klupa začuo se zvižduk. Nije to bio zvižduk nego­dovanja, nego zviždanje za dobrim ženskama.

— Tko je to zviždao? — razljuti se direktor.—Ja — reče dječak iza Bonga.— Tko te to učio?— Tata.I opet su se djeca smijala, direktor je slegnuo ramenima i izi­

šao. Nova učiteljica se zagledala u razred ljubičastim očima, a onda je pozvala dječaka koji je fućkao. Mali joj se oprezno pri­bližio, a ona se sagnula i tako mu zafućkala pokraj uha da se stropoštao.

— Tako se to radi — rekla je — čak ni to te tata nije dobro na­učio.

— Ova je prava — zadovoljno šapne Bongo.— Okej, dakle ja preuzimam - krenula je gospođica Višnja

prema katedri. — Ti, mali! — obrecnula se na štrebera u prvoj klupi - ispruži dlanove, da ti opalim nekoliko packi!

Najednom se nekako izmijenila. Da nije Kron ušao u nju, za­brinuo se Bongo, dok je štreber oklijevao. O takvim kaznama slušao je samo od svojega djeda.

— No! - podviknula je učiteljica, i dječak se prepusti sudbini. Čekao je udarce po ispruženim dlanovima.

— Tako... znači tako - kimala je glavom gospođica Višnja. — Da vam dođe bilo tko i kaže daje učiteljica i da ispružite dlano­ve, vi biste to učinili! Pa jeste li vi mali ljudi ili ovce? Naučite se buniti! Naučite se suprotstaviti... Hajde, ti! — pogleda štrebera - budi bijesan!

Sretan što se izvukao, štreber uopće nije bio bijesan, ali kad je već tražila od njega da bude, pokušao je licu dati srdit izgled, uz pomoć nevještih grimasa.

62

— Još nisi dosta! Ja sam te uvrijedila, ponizila, ja nisam bila u pravu! Ljuti se kao čovjek!

Štreber se zbilja razljuti, stade udarati šakama po klupi i re­žati.

- Tako - zadovoljio je gospođicu Višnju, koja se mirno okre­nula prema katedri i otvorila imenik. — A sada da vidimo tko ste vi, moje osobe...

U to vrijeme stara učiteljica već bijaše u Lepoglavi. Ali ne sa­mo ona. I Crni Džek je bio tamo, i Kumpić naravno, a uputila se u Lepoglavu i Džekova supruga Nina.

Izišla je iz vlaka na malom kolodvoru i nervozno se osvrtala.- Nosač! Nosač! - viknula je.Šef prometnog ureda ironično pogleda zagrebačku damu i

dobaci:- Nije ovo Beč, sestro.— Krava ti je sestra — odbrusi dama. Ni taksija nije bilo, ni pu­

tokaza prema zatvoru. Ali Nina bijaše samostalna ženska: bacila je u zrak novčić i dočekala ga na dlanu.

- Lepo, glava - rekla je promatrajući novčić.I zbilja je krenula udesno kako je pokazivala glava i pronašla

zatvor, a u zatvoru Džeka. Crni Džek bacio se na debelo staklo kao mačak Garfleld.29

— Nina, bejbi, amore mio, tak sam hepi da te vidim — slinio je. bejbi (engl. baby) - dušoNa staklu su bile tri rupice i samo kroz njih su dopirali gla- amore mio (tal-) _ ljubavi

mojaS’(9V1‘ hepi (engl. happy) —

— Džek! — približila se Nina staklu, puna ljubavi. sretan- Sjedni dolje, dalje od stakla — grubo reče stražar i Džek za­

uzme poziciju za razgovor.— Kak si ti meni, Džekica? — interesirala se Nina.

29 Mačak Garfield — naslovni lik popularnoga stripa i animiranog serijala o lijenome narančastome mačku, njegovu vlasniku i psu. Garfielda je osmislio Jim Daviš.

63

Furam se na imidž... - Važan mije imidž (engl. imagt’), izgled i ponašanje u javnostiriknul bum - umrijet ću

zveknuli - udarilina tri metra — na tri godinebuksa - zatvor murja - policija

— Molim? — nije dobro čuo kroz staklo.— Kak si! — nervozno je podviknula Nina.— A, to. Furam se na imidž, al ak me nekak ne zvadiš, riknul

bum skup s Kumpićem.— To bu teško.— Ne, ja bum jednostavno riknul — tvrdio je Džek.— Hoću reći da bu teško zvaditi te. Moraš nekaj i sam smisliti.— Nina... — približi se Džek staklu — treba mi lopata, kramp,

pola kile dinamita i pila za željezo.— Zapamtila sam. Hoćeš i helikopter u dvorište za vrijeme

šetnje?— Može — oduševio se Džek, a onda shvatio da ga zafrkava.

Snuždio se, razljutio se:— Misliš da sam glup, ha? Nisu tebe zveknuli po tikvi, nisu te­

be spremili na tri metra u buksu, lako se tebi šaliti. Budi sretna da te ni Kumpa ni ja nismo otkucali murji.

— Daj, smiri se, budi muškarac. Pomisli da ti se sin rodi u za­tvoru.

Džeku je trebalo neko vrijeme da shvati ovu poruku. A kad je shvatio, lice mu se izobličilo od radosti.

— Sin!... Znači ti si...— Da, idiote. I zato moraš brzo van, jer bu nas trebalo hraniti.— Bejbi, kopal bum tunele ko krtica - šaptao je Džek i skočio

na stražara. - Sin! Sin! - vrištao je grleći čovjeka u uniformi i zapjevao: »O dajte, dajte mi slobodu.«

— Kakva je to gužva? — ušao je nadstražar u sobu za razgovo­re. — Brzo dovršite i svi u dvorište, dolazi komisija za ljudska prava.

Nina namigne Džeku, no nije shvatio što mu želi reći. Vjero­jatno da što prije pobjegne.

— Bejbi — rekao je — za Božić bum ti visil na vratu kak kuglica na grani. Daj mi pusu.

Nina približi usne staklu i dotakne ga usnama, a isto učini i Džek s druge strane.

64

— Fuj! — gadljivo je obrisala usne rukom, dok su Džeka odvo­dili prema dvorištu, gdje je sjeo pokraj Kumpića i pokušao mu indirektno priopćiti da će postati otac.

— Kumpa, reci »tata« — zahtijevao je od Kumpića.— Tuta? Kome?— Pa meni. Hajde reci »tata«.— A kad se to suznalo — sumnjičavo je upitao Kunrpić.— Malo prije, kretenu, rekla mije Nina.— Znači vi ste moj tuta, guzda? — razveselio se i raznježio. —

Tuta! Tuta! — bacio se na Džeka.— Ma ne, nisam ja tvoj tuta, idiote, nego bum ja postal tata,

kapiraš?— Onda ste mi vi duda, guzda?— Ijoj, s kirnja radim, s kirnja sjedim - jadao se Džek, a ra­

zočarani Kumpić opet otvorio novine u kojima je pisalo da ne­ki ludi kit koji zgleda kak trener Dinama, luta po selima i plaši ženske.

— Morti je Pero Vragec — zaključi Džek. — Taj je već poplašil svoju prvu ženu, a sada moju Ninu... Joj, Nina, imala buš s me- nom sina... — zapjevušio je.

Iz upravne zgrade je izišla stara Bongova učiteljica u policij­skoj uniformi, stroga i energična. Puhnula je u metalnu zviž­daljku i okupila zatvorenike brutalnim uzvicima.

-Ja tu žunsku puznam... - zaustio je Kumpić, ali gaje nad­zornica prekinula:

— Zaveži! Prekini s pričom! Pazi ovamo! Stiže nam komisi­ja za ljudska prava, samo što nije! Nemojte da mi se netko ža­li, jasno!

-Jasno! - povikali su robijaši u zboru.Komisija je stvarno već ulazila, a medu članovima Džek pre­

pozna Fleka i lice mu se ozari. Dakle zato mu je Nina namigi­vala. Flek će mu donijeti pilu, slatku malu piliću za rešetke.

— Pa to je Fluk! — javio se Kumpić.— Sarap, rolo na menzu, idiote.

indirektno — posredno

kapiraš — razumiješ

šarap (engl. shut up [šat ap] — ušuti

rolo na menzu — zatvori usta, zašuti

65

Mm Kl

— Pjesma! — urliknula je nadzornica.Robijaši odpjevaše pjesmicu iz »Kekeca«,30 dobra volja je naj­

bolja i slično. Disonantno, ali vedro.— Onda, kako vam je? — upita jedan član komisije.— Dobro — odgovorili su robijaši.— Pa rekao sam vam, ništa im ne fali — radovao se direktor za­

tvora.Onda istupi ujak Flek, s pitanjem ima li tko kakvu primjedbu.

— Slobodno recite, ništa vam se ne će dogoditi — tvrdio je.— Ja sam, prosim, hrvatski mučenik... od sedamdeset druge

— reče Džek. Nadzornica brzo pogleda direktora, koji se sledio od te drskosti.

-Je, a ja sam čak od sedamduset prve - lagao je i Kumpić.— Hiiii! — užasnuo se ujak Flek i prostrijelio pogledom direkto­

ra zatvora. Pa to je nečuveno, oslobodite odmah ovu dvojicu!— Ah oni lažu — znojio se direktor.— Obični provalnici — pomogla mu je nadzornica.— Daj da te zagrlim, patniče — nije se dao smesti ujak Flek.

Privinuo je Crnoga Džeka na grudi, a lijevom rukom gurnuo duguljasti paketić u desni džep Džekove mandure.

— Evo, tu su njihovi papiri — prosvjedovao je direktor.— Tek su odnedavno ovdje.— Da vidim — proučio je Flek dokumente. — No dobro, pro­

vjerit ćemo — rekao je hladno. — Ali da će puknuti, hoće! — na­govijestio je škandal. Čak je još jednom zagrlio Džeka.

— Flek, saznaj ko me je puknul po ludari — šapnuo mu je Džek.

— Pa to sam bio ja.— Životinjo! Zadavit ću te! — poludio je Crni Džek i počeo

gutiti ujaka Fleka.

disonantno - neskladno

mandura - vojna odora, uniforma, mundura

gutiti - gušiti

30 Kekec - naslovni junak istoimenog romana slovenskog književnika Josipa Vandota, prema kojemu je snimljen vrlo uspješan omladinski film u režiji Joze Gale.

67

šmugnuoje - pobjegao je

rešt — zatvor baština — ukupnost sačuvanih i njegovanih kulturnih dobara pogleć (kajk.) - pogledaj

— U samicu! U samicu s njim! — vikao je Flek kad su podivlja­log lopova otrgli s njegova vrata.

Kad je komisija za ljudska prava napustila dvorište i pred za­tvorom ulazila u kombi, Flek je neprimjetno šmugnuo, jer, na­ravno, uopće nije bio član. Pokraj crkve je naletio na Nosonju.

— I ti si tu — čudio se — to je čitava akcija.— Je. Tu više ne može biti rešt, pa to je baština.— O čemu ti govoriš, Nosonjo?— Gotika!31 Barok!32 Pavlini!33 Prva javna gimnazija u Hrvat­

skoj,34 a pogleč kaj su od toga napravili.— Aha — kimne Flek. — Znači ti nisi tu na operaciji »Crni

Džek«?— Ne, ja sam na dnevnicama. Dođi da ti pokažem utrobu.— Fuj — reče Flek.— Ma utrobu crkve, to se tak veli.Nosonja je poveo Fleka između redova klupa, sve do glavnoga

oltara, pa i iza njega. — Isuse, tu je tiho ko u crkvi — neumjesno je primijetio Flek.

31 Gotika - posljednji stil u srednjovjekovnoj umjetnosti (12. — 15. st.), nastao i razvio se u Francuskoj kao arhitektonski izraz i sustav građenja. Karakteriziraju ga šiljasti lukovi, izduženi svodovi te visoke i smiono konstruirane građevine (katedrala u Zagrebu i Kolnu te Westminsterska opatija u Londonu). U slikarstvu se pojavljaju vitraji (slikanje na staklu), a kiparstvo je prilagođeno arhitekturi i ima funkciju ukrašavanja istaknutih dijelova građevine (portali, galerije). Najistaknutiji su umjetnici Juraj Dalmatinac, Bonino da Milano, Onolrio di Giordano de la Cava, Blaž Jurjev Trogiranin, Vincent iz Kastva.

32 Barok — europski umjetnički stil od kraja 16. st. do polovice 18. st. Nastavlja se na renesansu, a oko 1720. razvija se u rokoko. Barok je dekorativan, raskošan, nakićen detaljima, nemirnih oblika, s brojnim kon­trastima svjetlosti i tame. Za barok je karakterističan naglašeni iluzionizam i povezivanje arhitekture, skulpture i slikarstva. U skulpturi prevladavaju razigrani pokreti i naturalizam, a u slikarstvu jarke boje, snažni svjetlosni kontrasti i iluzija dubokog prostora te sakralne i mitološke teme. P. P. Rubens, G. B. Tiepolo, Rembrandt i J. B. Chardin najpoznatiji su barokni slikari. Barok je rasprostranjen i u Hrvatskoj: crkva sv. Katarine u Zagrebu, sv. Marije u Varaždinu, sv. Marije u Lepoglavi, sv. Vlaha u Dubrovniku i dr.

33 Pavlini — bijeli fratri, crkveni red posvećen sv. Pavlu, pustinjaku iz Tebe. Osnovan je u 13. st. u Mađarskoj (1215.) i Hrvatskoj (1244.). Godine 1786. red je ukinuo car Josip II.

34 Prva javna gimnazija u Hrvatskoj — u Lepoglavije osnovana prvajavna gimnazija u Hrvatskoj (1503. — 1644.), a 1674. i Akademija s pravom dodjeljivanja doktorata.

68

— ljesmo u crkvi, Flek,jesmo — prezrivo gaje odmjerio No- sonja. — Ali u crkvi kojoj je potrebna kompletna restauracija.

— Restauracija? Pa ne misliš valjda tu otvoriti gostionicu?Nosonja je dignuo pogled prema svodu crkve, a izraz lica mu

bijaše nalik onome svetoga Dominika.3' — Blago siromašnima duhom, jer njihovo je kraljevstvo nebesko36 — svečano je izgo­vorio.

— Onda će Kumpić doći u raj — reče Flek, ne shvaćajući da se citat odnosi na njega. — Znaš da su Crni Džek i Kumpić tu u re- štu, odmah zid do zida sa crkvom?

— Fala Bogu... A kaj ja tu mogu? Odi da ti pokažem pod­zemlje. Cista gotika iz petnaestog stoljeća, iak je sad dole dost zmazano od iskopa. Podfrkni si nogavice.

Flek se sagnuo da učini što mu je Nosonja rekao, i valjda mu je u tom času navrla svježa krv u glavu, mozak mu je profunk- cionirao, te je došao na sjajnu ideju. O toj zamisli i njezinu ostva­renju još će se čuti...

restauracija — obnavljanje umjetničkih djela i spomenika kulture, vraćanje prvobitnog oblika umjetninama

fala — hvala

' Sveti Dominik — Domingo de Guzman (1170. — 1221.), španjolski propovjednik, osnivač crkvenog reda dominikanaca (1215.).Blago siromašnima duhom,... — citat iz Evanđelja po Mateju, 5,3.

69

Poglavlje osmo

Govori o poučnom slučaju neželjene deformacije u obliku slonovskih slušalica,

ALI I O TOME KAKO JE BONGO VODIO MOMČAD DlNAMA U ČUVENOJ UTAKMICI PROTIV

Milana, uz sudjelovanje nevidljivih igrača, te kako je Marina napokon pronašla

ŠPORT KOJI JOJ LEŽI

as — zvijezda Bivši as Dinama, a sada direktor kluba, poznat pod nadim­kom Zeko, žurno je kročio uličicom između ostataka Naselka, praćen zadivljenim pogledima ostataka stanovnika žrtvovano­ga dijela grada. Skrenuo je u dvorište Vragecovih i pokucao na vrata, jer Vrageci nisu imali zvonce. Biblija naime ne kaže da će se otvoriti onome tko zvoni, nego onome tko kuca.37

— Oprostite — rekao je mami Vragecovih — ali vaš Pero već da­nima ne dolazi na treninge. Daje igrač, ja bih ga već zamijenio, ali on je slučajno trener i to mu treba reći.

— E, da vi znate, dragi gospon, kaj se tu sve događa - pozva­la gaje roditeljica vražjih Vrageca na kavu, a na kavi gaje pre­uzeo Dragec.

— Nismo ga ni mi vidli već dugo. Čudno se ponašao, a onda je ispario, možda u inozemstvo.

Dragec nije htio otkriti što se dogodilo, pa je prekinuo mamu kad se počela jadati daje u Peru ušao sam...

— Mama! — zaustavio ju je, i namignuo s oba oka. Kog vragareputacija - ugled da ruši Perinu reputaciju, možda se čovjek vrati u normalu, pa

bu opet sve u redu.

37 Biblija naime ne kaže...- parafraza citata iz Evanđelja po Mateju, 7,8.

70

- Tako je to - zamislio se Zeko. - Nešto mije čudno u svemu tome. Ali show mora ići... Jednom mije Pero rekao: »Ak mi se kaj dogodi, potraži Bonga.«

- Ovo je Bongo, moj Bongo - pokaže Lora na dječaka koji je dotle nezainteresirano slušao.

- Čuj, Bongo - reče mu Zeko - znaš da nam u zadnje vrije­me baš ne ide dobro.

- Znam.- I kaj misliš, bi ti rnogel preuzeti momčad dok se Pero ne

vrati?- A1 ja moram u školu.- Onda samo u nedjelju, to nam je jako važna tekma.Bongo je oklijevao, ali je Lora zatražila da pomogne, a njoj

mali nije mogao odoljeti. Pa je, to su naši dečki...- Hvala, Bongo - pružio mu je Zeko ruku - akje točan samo

deseti dio od onog kaj se o tebi priča, imamo ih!- I znate kaj — umiješala se mama Vragecovih — možda dina-

movcima ne ide dobro jer se krivo hrane. Nek odu u dućan kod Cobre na Griču, tam buju dobili zdravu hranu — reklamirala je svoga poduzetnika.

Cobri je stvarno i trebala reklama, jer se posao još nije uho­dao, a nije se uhodala ni Vlasta koja je dosta nekoncentrira- no prodavala bočice, te je ponekad dolazilo do kobnih zabuna. Upravo je toga prijepodneva ušao neki križanac između bedui­na38 i mumije, omotan šalom oko glave, tako da su mu virile samo bijesne oči.

- Dobar dan — poslovno se nasmiješio Cobra.- Nije - reče zamotani.- Pa da, kišica pada, a što možemo... Dakle, čime vas mogu

poslužiti?

show (engl.) — umjetničko-zabavna

priredba

tekma — utakmica

kobnih ~ fatalnih

mumija — tijelo umrloga koje se balzamiranjem

čuva od prirodnog procesa raspadanja;

tijelo se omotava bijelim širokim vrpcama

38 Beduin — arapski nomad, stanovnik pustinje, vodič trgovačkih karavana kroz Saharu. Odjeven je u pa­mučne bijele haljine, a glava i velik dio lica prekriveni su bijelim rupcima radi zaštite od jakoga sunca i pustinjskoga pijeska.

71

zabrundao — zamumlao

ekcem - kožna bolest (upala epiderme)

Jakuševac — prigradska zagrebačka četvrt, najpoznatija po odlagalištu smeća i sajmu rabljenih automobila

slušalice — uši

— Već ste me poslužili — opasno je zabrundao beduin.— Ne sjećam se. Možda niste imali šal. — Kaj je vani tak zahla­

dilo? — zanimala se Vlasta.— Naprotiv, dostaje toplo.— Onda imate neku kožnu bolest? Probleme s disanjem? Bole­

sno grlo? Neki ekcem ili opekline? U svakom slučaju, došli ste na pravo mjesto — recitirala je Vlasta.

— Znam. I vi ćete završiti na pravom mjestu — grozio se omo­tani. — A možda i na dva, na četiri, na osam mjesta u gradu, a ovo vaše smeće u Jakuševcu — pokazao je na bočice.

—Je P ovo prepad? — hladno je upitao Cobra. - Ako je prepad, niste nas isprepadali, a ako nam nudite zaštitu, već smo odgo­vorili Bimbu i Maci.

— Ne znam ja za nikakvog Birnba, a što se prepadanja tiče, bogme ću vas sada isprepadati — strgnuo je šal, i sa svake strane glave ukaza se po jedno slonovsko uho. — Ti si mi, gade, prodao kremu za klempave uši, sjećaš li se?

— Možda, ah nisam ja kriv — sramotno je govorio Cobra, zu- reći u deformirane slušalice. — Ona je krivo zalijepila etikete.

— Nemoj se vaditi na mene! - poludjela je djevojka.— Hoću protuotrov, to jest protukremu! — ludovao je i preva­

reni muškarac.— To može. Daj mu mast broj 58 — samouvjereno reče Cobra

uzrujanoj Vlasti. — Provjereno i pouzdano, samo kod Cobre — smješkao se uzbuđenom kupcu. - To vas košta pet tisuća.

Čovjek se zaprepastio. Zar mu još žele naplatiti protulijek, po­slije svega!

— Nisam dobro čuo... — promuca na rubu eksplozije.— S takvim ušima, čudi me - drsko reče Vlasta.-Još bi i naplatili, čovjeka udesili pa još naplatili! - tresao se

čovjek kao da ima tifus, a ne slonovske uši. Krenuo je prema tifus - crijevna bolestvlasniku dućana zgrčenih prstiju.

— Dobro, dobro, ne morate platiti — povukao se Cobra — samo odite doma i namažite se, začas bu vam splasnulo.

— Bolje za tebe. Ako ne uspije, napravit ću od tebe naravne odreske — urlao je čovjek i, u znak da s njim nema šale, izvu­kao nož i zabio ga u drvenu tezgu. Pa se okrenuo i uputio pre­ma izlazu.

— Hej, vaš nož — upozorio gaje Cobra, zureći u vibrirajući bodež.

— Imam ja drugi. Ovaj neka ti je stalno pred očima, kao opo­mena.

— Kakav prostak! - sjela je Vlasta na klupicu iza tezge, brišući znoj sa čela. — Najradije bih mu istegnula uši.

Cobra ju pogleda i oboje prasnuše u smijeh.Zatvorili su dućan da im još netko ne pokvari dan i odplazi-

li do kafića na votku. U kafiću su svi pričali o novom treneru Dinama, jedan pijanac je tvrdio da su toga Bonga dovukli čak iz Afrike, i to iz Konga, drugi su se kladili daje riječ o bivšem francuskom nogometašu porijeklom iz Gvajane, no kako bilo da bilo, očito je bilo da će utakmica biti dobro posjećena.

I doista. U nedjelju se rulja već oko podne slijevala prema sta­dionu. Prodavači kokica zgrtali su lovu.

Bongo je dotle mirno jeo pahuljice u kuhinji Vragecovih, i tek kada gaje brižni otac Dragec upitao kako on misli voditi tu utakmicu, ima li razrađen plan i slično, mali se prisjetio: - A, to je danas... Pa kaj, ima još vremena do pet sati.

— Isuse, ja tebe ne kužim — nervirao se Dragec. — Pa ja... ja bi se žderal čitavu noć.

— Radije požderi jedan šnicl — nabacio mu je Buco faširanu kuglu.

— Fala — razveselio se Dragec i primaknuo kuglu nosu.— Ali taj šnicl miriši po malinama!—Joj, nešto me je dotaknulo — vrisnula je Šonja.— Mor i Bor su tu — objasni Bongo. — Vratili su se.— Jesmo — reče glasić — i to neobavljena posla. Izgubili smo

Perokrona negdje kod Stubice.— Kakvog Perokrona? — upita Dragec.— Pa Kron u Peri je ukupno Perokron - hladno objasni Bo­

rov glasić.— Ma našli burno ga već - odmahnuo je Bongo. - Nego, sad

mi je sinulo kak burno dobili tekmu. Vi bute s menom išli na

14

nogometnu utakmicu, Mor i Bor. Hoćete? Ali ne bute samo gledali, nego... no dobro, pa ne ćemo otkriti karte prije tekme — tajanstveno je pogledao Drageca, koji je nestrpljivo čekao za­ključak.

— Aha, misliš na švercanje — upita Dragec. — Oni ne trebaju karte kad su nevidljivi.

— Ne, tata. Oni ulaze na službeni ulaz... Oni buju igrali, ak baš hoćeš znati.

I bome su igrali. Bongo je izveo na teren deset igrača plus golmana, dakle normalnih jedanaest, kak Bog zapoveda, ali i dva nevidljiva nogometaša, dakle u svemu trinaest. Pa kaj on­da, ko to vidi?

Na drugoj strani terena bila je vidljiva momčad glasovitoga Milana, a na tribinama svi Vrageci i Smogovci, plus još barem četrdeset tisuća navijača plavih i šačica glasnih digića.

— Dragi gledatelji, igrači Milana i Dinama izišli su na teren. Jedna posebna obavijest: umjesto bolesnoga Pere Vrageca, mom­čad Dinama vodi njegov nećak Bongo.

Publika je zanijemila. Neki balavac s plavim šalom oko vrata trijumfalno im je mahnuo rukom, pod druguje uzeo neku pla­vokosu balavicu i uputio se prema klupi. Kad je sjeo, izvukao je iz džepa novine i zadubio se u feljton.

Drukeri su se pogledavali i uzrujano izvlačili pljoskice s ko­njakom, da smire živce.

— Kaj je ovo, Vrageci, jeste čist ponorili? — vikao je postolar Ju­ra, a Dragec je ustao sa sjedala na zapadnoj tribini i ušutkao ga:

— Kuš! Ko te šljivi, šušter!— Tata ti je gušter - nije dobro čula Katica, ali je Dragec za

svaki slučaj brzo sjeo, pred konobaricom Katicom i njezinom teškom ručicom i dan-danas su svi u Naselku imali zort.

I onda je počelo. O, Bože, kakva je to bila tekma, ma to i ni­je bila tekma nego pokolj. Igrači Milana ubrzo su pomahnitali, jer im se činilo da neka nevidljiva sila skreće loptu, zaustavljaju, oduzima im ju, dodaje nekoj drugoj paklenskoj sili, vrti se lijevo

Digić — Talijan

drukeri — navijači

čist ponorili — posve poludjeli

zort — strah; poštovanje prema komu

75

i desno, ali uvijek prema njihovu golu. Da vam ne pričam, na kraju je bilo 25:0 za Dinamo, a u Italiji je proglašen dan žalosti, doduše samo u sjevernoj.

Bongo je ispraćen ovacijama publike.Samo Dado nije bio na utakmici, jer njega nogomet nikada

nije zanimao. Posjetio je poznatog pisca kojega je nogomet za­nimao, ali mu jesenska gripa nije dopustila izlaz. Sjedio je za stolom u tri veste i dva prsluka, sjeckao glavicu luka i gutao as­pirine umotane u kriške salame. U takvom stanju je čovjek loše volje, a piščevu mrzovolju pojačavao je osjećaj da već dugo nije napisao nešto dobro i pametno. Jednostavno nije dobivao inspi­raciju. Samo viruse i bakterije.

Dado je pobožno sjedio preko puta gripoznoga pisca i čekao da ovaj prelista rukopis »Snrogovaca«, Dadino remek-djelo. Po zadovoljnom kimanju piščeve glave, moglo se naslutiti da se i njemu sviđa.

— Dobro — promrsio je na kraju, jedva prikrivajući zavist. — To je dobro. Cak uopće nije loše. Doduše, uvod je posve suviš­na trakavica — brutalno je otrgnuo nekoliko prvih stranica - a u sredini ti fali nešto mesa, ali to se može srediti - dohvatio je krišku salame i gurnuo je između 82. i 83. stranice. — No sve u svemu, vrlo izgledno. Znaš što, ostavi ti meni taj rukopis da ga malo pažljivije pročitam.

Naivni Dado ostavio je rukopis, štoviše, na stubištu je zapje­vao od sreće i pjevao sve do prvoga kata gdje su na nj pusti­li živčanog dobermana. Izvukao se s poderanom nogavicom i otrčao potražiti Marinu, njoj prvoj mora reći da gaje pisac po­hvalio, znači roman će ipak biti tiskan, pisac će ga preporučiti nakladniku.

Marinu je pronašao u kafiću pokraj Kvatrića, gdje je kao i obično u zadnje vrijeme igrala biljar, a igrala gaje tako dobro da su profesionalci vrištali od užasa. Poslije svih športskih tortura što ih je preživjela u životu zbog ambicioznih roditelja, Marina je sada sama pronašla Šport koji joj doista leži.

16

— Marina, idemo k meni. Moram ti nekaj važno reći — po­zvao ju je Dado.

— Samo malo — pogledala ga je krajičkom oka i namignula. — Dok ove sredim.

— Zaveži, mala, i igraj! - obrecnuo se na nju neki snagator koji je očito imao dojam da će popušiti, a u igri je bila velika kinta.

— Budi pristojan — reče mu Dado, ali je snagator izvadio bri­tvu i značajno počeo čistiti nokte, gunđajući opasno:

— Ne nerviraj me dok se manikiram.U potpunoj tišini, Marina je dovršila napeto nadmetanje do­

tad neviđenim udarcem: njezina lagano nadignuta kuglica pre­skočila je protivnikovu i ušuljala se u rupicu. Nježno i efektno.

— To bi bilo to - rekla je mirno, vraćajući štap na mjesto — da­kle, petsto maraka.

Njezin protivnik okrene se prema snagatoru i nekom razbija­ču koji je čitavo vrijeme šutio, očito su bili dobro organizirana trojka za igranje biljara ali i za varanje, pa i za tabanje.

— Sutra — reče poraženi suigrač.— Sada.— Ne vjeruješ mi? Meni! - prijeteći joj se približio biljaraš.— Petsto, odmah — nije se prestrašila Marina. - Ma daj, Ma­

rina, dobila buš sutra — htio je Dado olabaviti situaciju, no dje­vojka ga i ne pogleda.

— Petsto maraka! — rekla je još tvrđe.— A da ti ja pretvorim prste u marmeladu, pa više ne buš igra­

la biljar? — ozbiljno je zaprijetio snagator, našto Marina izjavi da se njih, majmuna, ne boji, te dohvati štap i uskoro nastade ta­kva šora štapovima da bi se dvoboj Robina Hooda i Malog Joh- na39 mogao sakriti. Marini su dobro došla iskustva iz borilačkih

obrecnuo se — grubo se, osorno ili netaktično

obratio snagator - onaj koji

fizičkom snagom postiže ono što se postiže

tehnikom i znanjem manikirati — uređivati

nokte

tabanje — tučnjava

39 Robin Hood i Mali John — aluzija na pustolovine odmetnika Robina Hooda iz Sherwoodske šume i njegova vjernoga prijatelja Maloga Johna; vidjeti: Howard Pyle, Vesele pustolovine Robina Hooda koji se proslavio u grofoviji Nottingham, s engleskoga preveo Mate Maras, Školska knjiga, Zagreb, 2007.

77

športova, a posebice kung-fua, te je za nekoliko minuta složi­la dvojicu, a treći je pobjegao u panici. Kad je jedan od dvojice ležećih i ne bježećih došao malo k sebi, nad njim se nadvijala ta strašna cura, pa je izvukao iz džepa petsto maraka i opet se onesvijestio.

— Evo, to ti je za tiskanje romana — galantno je predala no­vac Dadi koji nikada nije vidio toliko novca na hrpi jer se bavio

artist - umjetnik umjetnošću, a kako mu je i tata bio artist, živjeli su doma skro­mno. Tako je to u zemlji Hrvatskoj kad na tebe legnu muze.40

40 Muze - božice umjetnosti i znanosti, kćeri Zeusa i Mnemozine. Bilo ih je devet: Erato, muza ljubavne poezije; Euterpa, muza lirske poezije uz svirku na flauti; Kaliopa, muza epske poezije i govorništva; Klio, muza povijesti; Melpomena, muza tragedije; Polihimnija, muza himničkog i zbornog pjevanja; Talija, muza komedije; Terpsihora, muza plesa i Uranija, muza astronomije.

78

Poglavlje deveto

O Moru i Boru koji su preplašili Žandara i zavukli se u Dunjin krevet, o tome kako su se Crni Džek i Kumpić pretvorili u krtice, te o uspješnom hvatanju Krona

KOJI ĆE ISTO TAKO USPJEŠNO I OPET POBJEĆI

- Čuj, Dunja, ovo je već zbilja glupo.Bila je prohladna jesenska noć i zapadni vjetar zlurado je gri- zlurado - zlobno

zao peteljke preostaloga lišća, noć kao rođena da se čovjek zavu­če u toplu nastambu s toplim čajem i vrućim češnjovkama. češnjovke - kobasice koje

- što? Ne voliš me više? Se PrlP^maju od mesa iv • • i j • češnjakaStajali su ispred Dunjina haustora ponešto smrznuti i gladni,

željeli su ostati zajedno, no morali su se rastati, a te su rastanke sve teže podnosili.

- Ma znaš da te volim, ali već deset godina se ovako oprašta­mo, ti odeš doma u svoj krevet, ja doma u svoj... Ma ne mogu više!

- A gdje ćemo stanovati? Tebi će srušiti kuću, a znaš kakav je moj stan.

- Pa nisam se ja mislil useliti kod Žandara. Dobili burno sta­nove... nekolko stanova za novu i staru kuću.

- Onda mi se javi.- I udala buš se za mene?- A čuj, kad u deset godina nisam našla ništa bolje, tko mije

kriv.- Dunja...- Mazalo...

19

športova, a posebice kung-fua, te je za nekoliko minuta složi­la dvojicu, a treći je pobjegao u panici. Kad je jedan od dvojice ležećih i ne bježećih došao malo k sebi, nad njim se nadvijala ta strašna cura, pa je izvukao iz džepa petsto maraka i opet se onesvijestio.

— Evo, to ti je za tiskanje romana — galantno je predala no­vac Dadi koji nikada nije vidio toliko novca na hrpi jer se bavio

artist - umjetnik umjetnošću, a kako mu je i tata bio artist, živjeli su doma skro­mno. Tako je to u zemlji Hrvatskoj kad na tebe legnu muze.40

40 Muze — božice umjetnosti i znanosti, kćeri Zeusa i Mnemozine. Bilo ih je devet: Erato, muza ljubavne poezije; Euterpa, muza lirske poezije uz svirku na flauti; Kaliopa, muza epske poezije i govorništva; Klio, muza povijesti; Melpomena, muza tragedije; Polihimnija, muza himničkog i zbornog pjevanja; Talija, muza komedije; Terpsihora, muza plesa i Uranija, muza astronomije.

78

Poglavlje deveto

O Moru i Boru koji su preplašili Žandara i zavukli se u Dunjin krevet, o tome kako su se Crni Džek i Kumpić pretvorili u krtice, te o uspješnom hvatanju Krona

koji će isto tako uspješno i opet pobjeći

- Čuj, Dunja, ovo je već zbilja glupo.Bila je prohladna jesenska noć i zapadni vjetar zlurado je gri- zlurado - zlobno

zao peteljke preostaloga lišća, noć kao rođena da se čovjek zavu­če u toplu nastambu s toplim čajem i vrućim češnjovkama. češnjovke - kobasice koje

- što? Ne voliš me više? se Pnpremaju Od mesa iv • • i i • češnjakaStajali su ispred Dunjina haustora ponešto smrznuti i gladni,

željeli su ostati zajedno, no morali su se rastati, a te su rastanke sve teže podnosili.

- Ma znaš da te volim, ali već deset godina se ovako oprašta­mo, ti odeš doma u svoj krevet, ja doma u svoj... Ma ne mogu više!

- A gdje ćemo stanovati? Tebi će srušiti kuću, a znaš kakav je moj stan.

— Pa nisam seja mislil useliti kod Žandara. Dobili burno sta­nove... nekolko stanova za novu i staru kuću.

— Onda mi se javi.- I udala buš se za mene?— A čuj, kad u deset godina nisam našla ništa bolje, tko mije

kriv.— Dunja...— Mazalo...

19

kaj — što

prolupao si

bunovnu — snenu

I njihove se usne spojiše, a to je bilo i sve kaj im se spojilo te večeri.

Kad je Dunja otključala vrata svoga stana, ugledala je u polu­mraku silhuetu muškarca s pištoljem u ruci. — Hiii! — vrisnula je. — Tata, jesi ti normalan!

— Oprez — šapnuo je Žandar osvrćući se oprezno — tu su negdje.-Tko?— Čuo sam glasove, vrata su se sama otvarala i zatvarala...

- poludio si — Tata, ti si prolupao.— Šuti! Čuo sam, kao sada tebe... Umirili se gadovi, pritaji­

li se negdje — odšuljao se prema dnevnoj sobi, pazeći da mu zid štiti leđa.

Dunja je duboko uzdahnula i udahnula miris malina.Nasmiješila se. Znači da stari nije paničario, nevidljivi svemir-

ci bili su u stanu. Malo prošvrljali, pričekali pa otišli.Pojela je puding i otuširala se, podigla jutros presvučeni po­

plun i zadovoljno se protegnula po svježoj plahti.— Hiii! — vrisnula je drugi put te večeri. Nešto je bilo pod po­

plunom, nešto ju je dotaknulo, ili je ona dotaknula nešto, a to nešto bijaše s obje njezine strane.

— Što je! Tko je! Pomoć stiže! — dotrčao je Žandar u njezinupospanu, sobu, ali se Dunja nevino nasmiješila i odglumila bunovnu ra-

stresenost:— Ništa, tata, nešto sam sanjala.— Pa tek si legla.—Ja zaspim za sekundu.— Aha. Ako ih opaziš, zovi me. Ja stražarim u predsoblju.— Dobro, tata.Izišao je iz sobe i zatvorio vrata. Dunja je malo pričekala, pa

tiho pozvala Mora i Bora:— Tu ste fakini, ha? Zavlačite se u krevet jedne pristojne cure,

koja ima i dečka.— Dugo smo te čekali, pa smo zaspali. Ne ljutiš se?— Ne. Samo me nemojte dirati... Hej, Mor, što sam ti rekla!

80

i

tr'

- Mor, smiri se — javio se drugi glasić. — Dunja, pogledaj no­vine.

Novine su zalebdjele u zraku pred Dunjinim očima.- Crna kronika... manijak plaši ljubavne parove.- Pa da, to se događa parovima koji nemaju stana - kimnula

je Dunja. - I kaj s tim?- To je Perokron, taj manijak. Dunja, ti nam moraš pomoći

da ga namamimo, a drugi dio para mamca bit će Mazalo.- A da uzmemo i Žandara, ima pištolj.- Tvojeg starog? Ma daj, taj bi sve upropastio.- Dobro, a sada idemo spavati, da skupimo energiju - zagrlila

je Dunja Mora i Bora i onda su zaspali. Barem tako tvrdi kroni­ka Naselka. Nije zabilježeno da se te noći još štogod dogodilo.

inva — vani; zagrebački sleng koji se stvara tako da se slogovi riječi zamijene tako da posljednji slog postane prvištapin — fitilj za potpaljivanje mina i eksploziva

No nisu svi imali svježe plahte i svemirsko društvo, neki su baš noću radili u znoju lica svoga, kao recimo Crni Džek i Kumpić koji su već odavno bili iskopali rupu u kutu zatvorske ćelije, a sada su već imali podosta dug tunel. Kopali su kao kr­tice, glupi Kumpić više a njegov gazda manje, no više-manje se posao bližio kraju.

— Dobro je, Kumpa, dobro - dahtao je Džek - još malo pa burno se prištekali na civilizaciju.

— Burno, guzda, burno. Zišli burno u vrtu prek puta.— Kad vidiš rotkvicu s doljnje strane, onda smo inva.—Još mulo dinumita i mi smo unva, unva! — veselio se Kumpić.— Na, uzmi štapić i pazi da nas ne pokokaš, idiote - pružio mu

je Džek štapin i sramno se povukao u siguran dio tunela. — A znaš ti opće s tim baratati?

—Ja sam prufesionulac.— Ti si mulac, hajde, pripremi taj vatromet.Džek i Kumpić su prošlih dana opazili neobično zbliženje

upravitelja zatvora i bivše Bongove učiteljice, a sada nadzornice. No nisu mogli znati da se njih dvoje upravo nalaze u upravite- ljevoj sobi i da već teško upravljaju svojim postupcima, jer ona je zavodila njega, i on nju, a zna se kamo to vodi.

82

— Gospođo — držao ju je za ruku — otkad ste vi došli na Ha- vaje, sve je puno ljepše.

— Ha, ha, Havaje?— Oni tako zovu zatvor — pokazao je prema ćelijama.— Ah! Ha, ha... A vi ste, kažete, udovac?— Da. Zakleti. I još sam u snazi, gospođo, osjećam da bih mo­

gao pokopati još barem tri žene.— Lažljivac — smijala se ona koketno.— Ali popipajte ove mišiće, mislim nožne, sjednite na moja

koljena da se sami uvjerite.— Baš me zanima... - prenavljala se nadzornica i fol snebivala

kao snaša sa salaša, no u tom trenutku je odjeknula eksplozija, strop se urušio, zidovi popucali, a na podu ispred zaprepaštenih ljubakala zjapila je velika rupa kroz koju se mogao provući čo­vjek, pa i dva.

Provukla su se dva.— Kumpa, to nije vrt — rekao je prijekorno Crni Džek. — Idi­

ote, to uopće nije vrt!— Guzda, nahrdali smo - pokaže Kumpić prema paru koji je

izranjao iz prašine. Upravitelj je već stavljao zviždaljku u usta, a zviznula je i nadzornica...

prenavljala se - prenemagala se,

pretvarala se fol - kao

snebivala se — čudila se kao snaša sa salaša — kao

neuka djevojka

Tako Džek i Kumpić nisu uspjeli pobjeći, ali ni Perokron, to jest Kron u Peri nije pobjegao Boru i Moru koji su sljedeće no­ći posjeli Mazala i Dunju na klupu u blizini Zoološkog vrta, pa im rekli da se grle i ljube, što su ovi doista i učinili. Lako je ža­bu natjerati u vodu. No nisu se ljubili tako zdušno i slatko kao inače, jer su znali da glume udicu i mamac za Kronom opsjed­nutoga Peru Vrageca. Mor i Bor bijahu u blizini. Nisu se mo­rali skrivati.

Prolazile su minute, zatim i sati. Dunju je obuzela jeza, nije joj više bilo ni do ljubljenja, ali su nevidljivi ustrajali u tvrdnji daje Pero negdje u blizini.

- Čujete kako su životinje uznemirene? - pitao je glasić. - Neka postanem vidljiv ako nije u Zoološkom vrtu.

83

j°gger — trkač, onaj koji rekreativno trči

eter — hlapljiva tekućina koja se nekoć upotrebljavala kao narkoza

I bio je. Jadne životinje cviljele su od straha dok je opsjednuti prolazio pokraj njihovih nastamba, lav se skutrio kao štene kad mu je Perokron oteo komad mesa, a majmuni vrištali viseći na trapezu.

Perokron ugleda bananu na betonu čimpanzine nastambe i dohvati ju. Čimpanza gaje prezrivo gledao, jer je taj divlji čo­vjek stavio u usta neoguljenu bananu.

— Banane se gule, budalo — nasmijao se čimpanza.— Marš — reče Pero. Bio je nešto manje gladan i osjetio potre­

bu da plaši ljude. Preskočio je visoku ogradu Zoološkog vrta i doskočio točno pred noćnoga joggera, koji je u kasu trčkarao stazom.

— Hu! - zareži Pero, a od joggera u sekundi ostane samo vu­nena kapica.

Zatim se čudovište okrene prema čistini na kojoj bijaše klupa, a na klupi neki ljubavni par.

— Menije hladno, hoću doma — baš se tužila Dunja, ali su je glasići uvjeravali da se nešto približava.

— Mor, vidiš nekaj? — šaptao je Mazalo.— Pssst — siktao je glasić.A onda se uragan sručio na Dunju i Mazala, pomahnitalo ču­

dovište zgrabilo je za vrat slikara iz Naselka, a njegovu djevoj­ku za kosu, no odmah je bolno urliknulo jer su ga nevidljive si­le tukle po glavi i nosu, ispustilo je Dunju i Mazala i mumljalo razmahujući rukama.

— A sada svi! - poviče Dunja — i svi se baciše na Perokrona. Srušili su ga na zemlju i uspavali eterom.

Kako su se Vrageci iznenadili kad je Pero ušao u kuću s no­gama naprijed, a te noge su lebdjele u zraku. Drugi dio Pere dr­žali su Dunja i Mazalo.

— Jadni Pero, što su ti učinili!? — pritrčala je mama Vrageco- vih. Ipak joj je to bio sin, kakav je daje.

84

—Još ništa. Samo smo ga uspavali — umirila ju je Dunja.— Ti bokca kak smrdi, taj se nije dugo kupal — stiskao je Dra-

gec nosnice.— Fuj! Bongo, odi gore u svoju sobu — okrenula se Šonja pre­

ma dječaku, ali je ovaj polako ustao i mirno ali bespogovorno rekao majci:

— Odi ti u svoju sobu, mama, to ne bu za tebe.— Sto ne će biti za mene?— Moramo izvući Krona iz strica Pere.-Je, a Kron strašno izgleda - reče Mazalo, i glasići potvrdi-

še daje točno.— Ovo je luda kuća - uhvatila se Šonja za glavu i nestala.— Ima samo jedna stvar u svemiru kojoj Kron ne može odo­

ljeti, a to su krvavice — priopći Bor Bongu.— Imam krvavice u frižideru — izvadi ih mama Vragecovih.— Ti, Dragec, drži krvavice Peri pod nosom, a vi ostali budite

spremni kad se pojavi Kron.— I nemojte povraćati — dodao je Bor.Ono što se odvijalo, i to doslovce odvijalo, u idućih pola sata,

uopće nije za ljude a kamoli za djecu, no kronika Naselka kaže da je Bongo imao najbolje živce, a bogme i želudac. Dragec je mijenjao boje i širio oči od užasa, a mama Vragecovih povra­ćala kroz prozor.

Iz Perinih usta pojavila se neka čudna, zelenkasto-žuta žela- tinozna trakavica s pipcima nalik onima hobotnice, sluzava i smrdljiva.

— Čekajte još malo - govorio je Bongo, a ta strašna sluzava masa je i dalje izlazila kao sve tvrđi debeli makaron širine ljud­ske ruke, i na podu ispred kauča oblikovala odvratnu sklupča- nu zmijurinu. Kad je zmijurina narasla do pet metara, uzviknu Bongo:

— Sad, tek sada ćemo ga izvući! Hajde, Mor i Bor!— Mi ga ne smijemo primiti, inače smo gotovi — rekoše uz-

drhtali glasići.

85

monstrum — čudovište

prehititi se - prebaciti se, premjestiti se

— A, svemirski prevaranti! — izderala se na njih Dunja.— To nam prije niste rekli.Hrabri Bongo uhvatio je objema rukama sve širu i gadniju li­

gnju što se pojavljivala iz Perinih usta, ah se lignja rascvala čim je izišla na zrak, i tri su pipka obavila dječakovu ruku.

— Au, siše mi kožu! — reče Bongo.— E ne češ ti moga sina! — zaletio se Dragec po nož, ah ga dje­

čak zaustavi pogledom. Odupro se nogama o stijenku kauča i zadnjim naporom do kraja izvukao Krona iz Perinih usta.

Zmijurina pred kaučom, međutim, nije mirovala. Dahtala je i napuhavala se, udarala pipcima i — što je bilo najgore — mije­njala oblik. Pred zaprepaštenim Vragecima odvijala se čudna i gadna preobrazba, zmijurina je postajala nalik divovskom oklo- pljenom raku!

Mazalo, koji je čitavo vrijeme držao Peru za noge, skoči pre­ma Dunji i zaštiti ju svojim tijelom. No oklopljena neman se uputi prema izlazu, stupajući tvrdo i ispuštajući otrovni dim.

— Fuj — reče mama Vragecovih, kad se čudovište izgubilo. Cucak i ovčarka su lajali i režali, ali ni oni se nisu usudili nasr- nuti na monstruma.

— Prokletstvo — rekao je glasić - opet sve iznova.— Pa jasno, kad su vas poslali, šeprtlje — obrecnula se Dunja.

— Samo se znate zavlačiti djevojkama u krevet.— Sto? - upita Mazalo.— Ma zafrkavam se — odmahne Dunja.Uto je Pero Vragec, ležeći i dalje na kauču, zijevnuo i proteg­

nuo se, pogledao društvo i rekao:— Ijoj, kak sam se dobro naspaval.— Pero, kak se osjećaš? — pritrčao mu je brižni brat Dragec.— Zakaj? Pa odlično... Ti bokca, kaj sam tu na kauču zaspal?

Idem se prehititi u krevet, sutra moram rano na trening, jer u nedjelju imamo tekmu s Milanom, a digići su jaki.

— Ta tekma je odigrana, striče Pero — reče Bongo.— Si ti normalan?— Daj, popij si jednu lozu... — savjetovao mu je Mazalo — a on­

da burno ti sve ispričali...

86

Poglavlje deseto

Priča o iznenadnoj ljubavi ujaka Fleka prema arheološkoj znanosti,O SIMPATIJI IZMEĐU BONGA I UČITELJICE VlŠNJE, TE O TRAGIČNOM DOGAĐAJU

U KOJEMU JE NOSONJA IZGUBIO ŽIVOT U OBRANI NALAZIŠTA I NASELKA UOPĆE

Ujak Flek se strašno ufurao u arheologiju, povijest umjetno­sti i slične njemu inače daleke discipline. No možda je njegov živ interes za Nosonjina iskapanja u podrumu pavlinskoga sa­mostana imao i neku mračnu stranu. U svoju zagrebačku kuću s bazenom nije se smio vratiti bez Crnog Džeka, pa se njegovo druženje s Nosonjom u Lepoglavi moglo protumačiti i željom da bude što bliže buksi u kojoj je čamio Džek, i iz koje gaje Flek namjeravao hitno osloboditi.

Kako je tunelski pothvat Džeka i Kumpića bio neslavno pro­pao, ujak Flek je došao na ideju da iz podzemnih hodnika koje je istraživao Nosonja, probuši tunel do Džekove ćelije.

- Pogledaj, Flek - reče mu Nosonja jednoga dana - ovaj papir sam pronašao u arhivu. Piše: »Jučer, na dan svetoga Justinijana, godine Gospodnje 1690. zazidali smo brata Anzelma i brata Bar- tolomea, zazidali smo ih žive da se nikada dok je svijeta i vijeka ne sazna za njihov grijeh.«

-Jadni dečki, sigurno su već mrtvi - kimnuo je Flek.-Jamačno... Spominje se i neki srebrni kalež čudne ljepote, za

koji su brat Anzelmo i Bartolomeo tvrdili daje Sveti Gral!— Interesantno. Samo što ne razumijem ništa... Daj ti meni lo­

patu, ja sam dobar za zemljane radove.

buksa - zatvor čamio — samovao; bio u

zatvoru

Sveti Gral — zdjelica iz koje je Krist jeo na Posljednjoj večeri i u

kojoj se čuvala njegova krv

87

luftbremzer i niškoristi — oni koji ne žele ništa korisno raditi, oni od kojih nema nikave koristi

kalei - obredna čaša na stalku (pozlaćena i posrebrena) iz koje se pije euharistijsko vino pri služenju svete mise

špulja — špilja

— Flek, zbilja si me iznenadil, svi pričaju da si luftbremzer i niškoristi.

— A čuj, znaš kakvi su ljudi.— I dobro je da si arheolog amater, bar te ne trebam plaćati.— Bok će mi platiti — skromno reče Flek. — A možda nađe­

mo i kalež.Flek nije znao da su Džek i Kumpić izdržali samicu, da su

opet u svojoj ćeliji i da kopaju novi tunel.— Guzda! Guzda! — radosno je vrisnuo Kumpić — tunel se ra­

širili— Kaj se?— Dušli smo u neku špulju.Džek se provukao pokraj znojnoga Kumpića.— Fuj kak smrdiš, Kumpa — rekao je, a onda se i on oduševio:

— Kumpić, pa mi smo uspjeli, to nije špilja nego podzemna dvo­rana iz koje se burno probili u crkvu.

— A ak tum ima ljudi, buju nas prepuznali.— Ne, idiote. Vrati se u rikverc po naše plahte, burno si na br­

zaca skrojili halje, baš onak kak imaju pavlini.— Guzda, vi ste muzak nad muzgovima.

— A ti si mazgov nad mazgovima. Daj požuri, kretenu jedan. I donesi karte.

— Kaj burno se sad kurtali?— Ma karte podzemlja, nacrte! Joj s kirnja radim!Džek je nedavno nabavio kartu podzemlja od nekoga starog

robijaša kojemu su se svi smijali. A bila je točna.— Onaj zid tamo - pokazao je Džek. - Pljuni u šake i šljakaj

— rekao je Kumpiću kad se glupi pomoćnik vratio s kartom i plahtama. - A ja bum dotle fazoniral juniform.

I dok je Džek prekrajao plahte, Kumpić se bacio na zid i klju­cao ga krampom. Poslije pet minuta zastao je da se odmori.

— Tu je nekaj čudno, Kumpa. Ti ne lupaš, a ipak nekaj lupa.-Je - prislonio je Kumpić uho na zid - sud i ja čujem.— Opet su nas prokužili, opet smo popušili! — paničario je

Džek. — Idu prema nama s druge strane.— Da se vratimo u buksu?— Ne, morti nas ipak profulaju. Odi sim, navuci si plahte prek

sebe, zažmiri i moli se.

mazgov — magarac

ja bum dotle fazoniral juniform (engl. uniform)

— ja ću za to vrijeme napraviti odore,

uniforme

popušili smo — izgubili smo

morti - možda profulaju - promaše

Tako su dva lopova sjela u kut podzemne dvorane, ukočeni kao mumije, i čekali što će se zbiti.

A Flek je s druge strane zadnji put zveknuo stare cigle i pro­bušio u zidu posve lijepu rupu. Provirio je i ugledao mumije, tiho vrisnuo i pozvao Nosonju.

— Ti bokca kak su uščuvani, sigurno zato kaj je tu suhi zrak - šaptao je Nosonja. - Odi, digni im kapuljače.

- Odi ti.trta te je - strah te je - Trta te je, ha? Moramo im dignuti i haljine, morti je kalež

kod njih. Ajde, Flek, ti svojega, ja svojega!Nagnuli su se nad mumije, ali u tom času oživješe dotad uko­

čene spodobe. Čvrsti prsti zgrabili su Flekovu gušu, a jedna je šaka uletjela u Nosonjin želudac.

Dok se arheološka ekipa previjala na vlažnom tlu podzemne dvorane, mumije su istrčale kroz rupu radosno vrišteći.

Daleko od Lepoglave, nova Bongova učiteljica pomalo je shva- čala s kim ima posla: taj mali Vragec razlikovao se od ostale dje­ce, premda se trudio da bude običan đak iz zadnje klupe.

Podigla je glavu i vidjela da razred marljivo piše, ali ne i Bon- go koji je nešto držao ispod klupe i kriomice čitao.

Nova učiteljica prošetala je svoje vitko, mlado tijelo do plavo­ga dječaka i šapnula mu u uho:

— Bongo. Znaš da ja nemam ništa protiv stripova, ali prvo na­piši taj blesavi test.

— Ne čitam strip — reče Bongo mirno — a test sam ispunio, evo ga.

— Da vidim... Odlično. Ispričavam se. A što to čitaš?Bongo joj pruži rastvorenu knjigu i ona preleti prvu rečeni­

cu: »Čovjek, jer je Duh, može se i mora držati dostojnim svega onoga što je najuzvišenije«... — zagledala se u Bonga i prstom ga pozvala da iziđe iz učionice.

— Znači, točno je ono što se priča o tebi? - pitala gaje opre­zno. Razgovarah su u hodniku, oslonjeni o dasku prozora.

90

— Ne znam kaj se priča, meni niko niš ne veli — slegnuo je mali ramenima.

— Čitao si i »Fenomenologiju duha«?41

—Jesam, i »Znanost logike« i »Filozofiju povijesti«.— A Flegelovu »Estetiku«?— Aha.— Bongo — približila mu se toliko da su joj usne gotovo doti­

cale njegov drski nos — pa kog vraga ti onda radiš u ovom razre­du? Ti si, dečko, genijalan!

— Znam. Ah menije tu dobro. Loraje s menom, a sada i... — naglo je zašutio i porumenjeli su mu rubovi slušalica.

-I...?— I vi ste sada tu - nježno reče Bongo.— Koji si ti monstrum... časna riječ, hvata me jeza kad me po­

gledaš, i to ugodna jeza.—Ja vas jako volim.— Znam. Pazi samo da nas Lora ne otkrije, onda smo gotovi

— zafrkavala se i stavila prst na usne: — Netko ide!Taj netko bio je Bongov otac, koji se napokon odlučio ući u

školsku zgradu, zvjerkajući oprezno, jer se sjećao daje na ovim hodnicima počesto dobivao teškim imenikom po glavi, a bo­gme su mu i istezali uši kad je derao magareću klupu. Bongo je tiho upozorio učiteljicu daje raskuštrani čovjek njegov tata, i šmugnuo u razred.

Ona se nije odmah okrenula prema Dragecu Vragecu, još je časak zamišljeno gledala kroz zamagljeni prozor.

— Došao sam se raspitati za ocjene mojega sina Bonga... čuo sam da ima novu učiteljicu, pa velim... da vidim.

Kad se konačno okrenula prema njemu i pogledala ga u oči, a bila je bogme cura za kojom se okretalo na ulici, za kojom

zvjerkajući - gledajući poput zvijeri

kad je derao magareću klupu - kadje išao u školu

šmugnuo je — pobjegao je

41 Fenomenologija duha - ključno djelo njemačkoga filozofa Georgea Wilhelma Friedricha Hegela (1770. - 1831.).

91

konstemirani - zaprepašteni, začuđeni, zatečeni, zbunjeni

se zviždalo, za kojom se patilo, za kojom se plazilo, za kojom se skvičalo i mahnitalo... dakle kad je bljesnula očima, Dragec Vragec se umalo stropoštao. Kronika Naselka kaže daje to bi­la ljubav na prvi pogled, ali tragična, jer se taj plemeniti osjećaj javio samo u srcu i duši Bongova oca.

— Isuse Bože! — promucao je konstemirani Dragec.— Kaj je? Kaj sam tak ružna?— Ne, naprotiv... Sada tek kužim zakaj Bongo zadnjih dana

tak rado ide u školu. A i ja moram dolaziti češće.

krajcali se - mimošili se

baksuz — zla sreća, peh

nahrdali — nastradali, nadrljalimirna Bosna — zaključna rečenica u govoru sa značenjem: sve u redu, svi zadovoljni, pa mir

Toga istoga dana dogodilo se ono što će izmijeniti sudbinu ostatka Naselka. Naime, poznato vam je odnekuda daje na po­dručju Zagreba bilo i vila starih Rimljana, samo što tada nije bilo Zagreba, a kad se pojavio Zagreb — nije više bilo Rimljana. Tak su se nekak krajcali na putovima povijesti, a kaj se može.

Kad su se Bongo i Lora vraćali iz škole, vozač bagera je upra­vo izlazio iz vozila, i Lora bijaše sigurna daje Bongo, kao i sva­koga dana uostalom, pokvario stroj svojim svijetlim, modrim pogledom.

— Nisam ja. Ovaj put zbilja nisam - reče Bongo. Predradnik je već trčao prema krepanom bageru.

— Staje, šta si stao! — obrecnuo se na vozača koji je zabrinuto proučavao kamenje u raljama svoga diva.

— Pa eto, šefe, naišo sam na nešto, vrag će ga znati što.— Prokletstvo — sledio se predradnik pri pogledu na fino kle­

sanu oblinu žućkasta kamena — pa baš tu gdje mora doći nova zgrada Štedionice! Baksuz! Baksuz, moj Mirko, sada će doći oni s povećalima i metlicama, zatvorit će gradilište i mi smo nahr­dali... Kopaj dalje! — vrisnuo je — baš nas briga za to staro kame­nje. Sve ćemo zabetonirati i mirna Bosna.

— Ne bute vi niš zabetonirah — umiješao se Bongo.— Ti ćeš meni reći, gnjido, ma tko si ti? - žestio se predrad­

nik.

92

— Ja sam Bongo.— A da ja tebi razlijepim jednu zidarsku?— Probajte, striček — mirno mu predloži Bongo i pogleda ga

nepodnošljivo modro. Predradnikova ruka, koja je već bila po­letjela prema dječakovu obrazu, naglo skrene, i široki dlan se zaustavi na nosu nesretnoga vozača bagera. Ovom padne mrak na oči, izvadi nož i stade trčati za šefom koji je ispuštao prestrav­ljene urlike.

— Tako — okrene se Bongo prema Lori — zvali burno Nosonju, on je glavni za nalazišta... I znaš kaj, Lora? Mislim da bu naša kuća ostala tu zauvijek. I tvoja.

Naglo pozvan iz Lepoglave, Nosonja je dojurio autostopom i oduševio se. Puno manje je bio razdragan Marinin otac, di­rektor Štedionice. Ako se doista radi o vrijednom arheološkom nalazu, morat će se mijenjati projekti, gnjaviti i navlačiti, a sve to košta.

Tako su stvorene dvije struje: jedna je, na čelu s direktorom Štedionice, zahtijevala da se radovi nastave, druga je pak, s No- sonjom na čelu, isto tako energično tražila da se radovi obusta­ve. Uz Nosonju su naravno bili preostali stanovnici Naselka, videći u tom nalazu prst Božji. Direktor Štedionice dovukao je sa sobom i predstavnika općine, tutnuvši mu prije toga u džep odeblju plavu kuvertu.

- Radovi se ne mogu prekidati! - zajapurio se direktor.— I ja tako mislim — kimnuo je općinar.- Pa jeste vi ponorili, ma bilo gdje na svijetu prste bi si lizali

da ovak nekaj pronađu — vikao je Nosonja.- Nosonjo, idite vi kući, namažite si prste pekmezom, pa ih li-

žite do mile volje... Đuro, nastavi — zapovjedio je predradniku.— Mirko, u bager — proslijedio je predradnik.— Stoj! Proglašavam ovu zonu zaštićenom — isprsio se Noso­

nja, opasno mašući lopatom.

razlijepim jednu zidarsku — opalim snažan šamar,

pljusnem

ponorili — poludjeli

93

hiti se — baci se

bremza — kočnica

buzdovane — budalo

— Tako je. I to u krugu od tristo metara! — dometnula je ma­ma Vragecovih.

— Ak su medvedi zaštićeni, mogu biti i Vrageci — objasnio je Dragec.

— Znate vi zašto su izumrli stari Rimljani? — upitala je Šonja direktora Štedionice.

— Ha! — reče ovaj. — To je stari vic... Zato jer su bili stari.— Ne. Imali su olovne cijevi, pa su poludili. Sigurno i vi ima­

te takve doma.Direktor prijeteći korakne prema Šonji, ali Dragec stade pred

svoju ženu i oštro pogleda direktora: — Sutra je kolinje, gospon, nemojte vući mačka za rep, jer bi se mogli naći u Bucinom re­ceptu za faširano meso.

Svađa se nastavila, padale su krupne riječi, a onda je vozač ba­gera ipak pokrenuo vozilo. Hrabri Nosonja stao je ispred želje­zne zvijeri, vozač nije vidio panične kretnje stanovnika Nasel- ka, a nije vidio ni Nosonju.

— Nosonja, hiti se, pokupi se — vikao je Dragec, no bijaše ka­sno.

— Zaustavi se, budalo! — uplašio se i direktor Štedionice.— Mirko, bremza! — lamatao je rukama predradnik Đuro.— Šta kažeš, ne čujem! — vikao je vozač iz kabine. Ma stani,

buzdovane... Ijoj... Ode čovjek na pravdu Boga, ijoj, sve će meni natovariti — čupao je kosu jadni Đuro, a bager se zaustavio tek desetak metara dalje.

Majka Vragecovih se prekrižila, gledajući u zemlju utisnuti Nosonjin lik, prekriven dobro ispeglanim kaputom.

—Jadni, oh, jadni Nosonja — rasplakala se Šonja.— A bio je tako dobar — zagrlio je Dragec svoju ženu.— Životinje, svi ćete na robiju!Nosonjine ostatke prenijeli su u Neboder. Dado nije bio kod

kuće, samo djedjozo kojemu se nije dalo otvarati vrata, pa je upitao:

— Tko je?

94

- Mi smo, djede Jozo, stanovnici Naselka - reče Dragec. - Donijeli smo Nosonju.

- Donijeli? Opet se napio?- Ma nije, otvorite!... Nosonju je pregazio bager!- A to! Pa gurnite ga onda ispod vrata, hi, hi, hi - čuo se

iznutra zlobni, sklerotični smijeh.I tako su ga gurnuli.

95

Poglavlje jedanaesto

O TOME KAKO JE l'TASTA POSTALA SIRENOM, O ZNAMENITOM SPROVODU JADNOGA NOSONJE

NA KOJEMU SE OKUPILO POLA ZAGREBA, TE O ŽaNDAROVU UPADU U KUĆU UJAKA FLEKA,

GDJE JE NAIŠAO NA NAKAZE I SILNO SE UPLAŠIO

Laura — najveća rimska kurtizana Laura, rastrošna mlada žena čija su strast biseri, s kojom Maro, sin Marojev, troši pet tisuća dukata Dundo Maroje — komedija u prozi hrvatskoga dramatika i lirika Marina Držića (1508.'- 1567.)

U Cobrinu gričkom dućanu za zdravu hranu, vladala je pri­lično nezdrava atmosfera. Vlasta je sjedila iza pulta i gledala Co- bru kao daje ovaj ratni zločinac a ne oštroumni Cobra Vragec, a izumitelj je zabrinuto šutio i razmišljao. Nije podignuo glavu ni kad je u dućan ušao uzbuđeni Dragec.

— Bok, jeste čuli kaj se dogodilo Nosonji... A, vidim da već znate — krivo je protumačio njihovu snuždenost.

— A jesi li čuo što se dogodilo meni? — javila se Vlasta.Cobra odmahne rukom prema djevojci, kao da tjera muhe, pa

pogleda nervoznog Drageca: - Kaj je s Nosonjom?— A ne znate! Pregazio ga bager!— Isuse - ukoči se Cobra. - I kaj? Mrtav je?— A možeš si misliti.— Ne. Meni se to nikad nije dogodilo.— Onda ti nisi loše volje zbog Nosonje? — zainteresira se Dra­

gec za Vlastu.— Ne, nego zbog sebe. Jadni Nosonja je barem mrtav, a ja ću

se mučiti cijeli život.— Ma pusti ju, to bu joj prošlo - opet je odmahnuo Cobra.— Kaj bu prošlo! Kad bu prošlo! Ko veli da bu prošlo! — vikala

je Vlasta glasom Laure iz »Dunda Maroja« u trenutku kad shva-

96

ća da je prevarena. - Proklet bio dan, sat i minuta kad sam te upoznala, Cobra Vragec. A ti, Dragec, dođi i pogledaj što mije ovaj manijak učinio.

Dragec se nagne preko pulta, a ono što je vidio bijaše doista strašno i neobično, pa čak i neobično strašno: Vlasta je samo u gornjem dijelu ostala Vlasta, a u donjem se pretvorila u ribu.

— Hiiii! Pa ti si... ti si sirena — promucao je Dragec. Djevojka se gorko rasplakala i tražila vode.

—Jako je žedna — objasni Cobra i zalije je vrčem vode.— Isprobavali smo moj novi izum, kuglicu koju pojedeš i onda

možeš disati ispod vode, kužiš?— Kužim — kimne Dragec.— Alije nešto otišlo... no, krivo.— Potpuno — potvrdi Dragec. — Moramo joj hitno pronaći ba­

zen... Pa Flek ima bazen!— Ima Flekova žena, a Flek stanuje kod nas.— Ne više, čini se daje od žene dobil pomilovanje i da se vra­

ća u vilu s akvarijem.I doista, sinoć se u kući Flekove žene bila odigrala nježna sce­

na. Buduća majka budućeg Džekova sina, nježna i zlokobna Ni­na, sjedila je pokraj svoje mame i tiho štrikala minijaturni kapu- tić. Njezina mama je pak čitala ljubavni roman.

— Čuj ovo — nagnula se prema Nini. — »... ona gaje pogladi­la po oštroj bradi i osjetila njegov vruć dah. Usne su im se spo­jile...«

— Jadno dijete — obratila je gospođa Krištof pažnju na trbuh svoje kćeri. - A možda je i bolje da ne vidi oca čim se rodi, je­dan šok manje.

U tom trenutku ušao je Flek, s osmijehom predratnog šmi- ranta: - Dobar dan, moje dame, evo vratio sam se da ostanem zauvijek.

— Flek, ti znaš što moraš učiniti ako se želiš vratiti - hladno ga je pogledala gospođa Krištof.

— Prirodno. Jeste li za dva kapucinera?

šmirant — onaj koji šmira, loše i površno nešto radi

91

redovnik - onaj koji pripada nekomu katoličkom crkvenom redu i živi u samostanu kapucini - pripadnici ogranka franjevaca, nose smeđe halje s dugačkim kapuljačama zgiljal sam — pobjegao sam

zahremzati — zakočiti my love (engl.) — ljubavi moja

— Kakvo je to pitanje?Flek se nakloni kao mađioničar poslije uspjeloga trika, i širom

rastvori vrata. U sobu uđoše dva redovnika.— To nisu kapucini nego pavlini — reče gospođa Krištof.— E, nisu, nego Crni Džek i Kumpić!Nina naglo ispusti vunu i igle, pa poleti prema svom ljublje­

nom mužu: - Džekica! Pustili su te, jadni moj mali Džekica, eto vidiš da ima pravde na ovom svijetu.

— Drek su me pustili — reče ganuti Džek — zgiljal sam u čud­nim okolnostima.

— Ah, što volim pustolove. Ti si moj grof Monte Christo.42

— Zguljali smo pokraj Fluka, prije dva duna - javi se Kumpić.— Prevedi mi — obrati se gospođa Krištof Fleku.— Ma to je duga priča... A sada ćemo otvoriti šampanjac.Uskoro je zavladala vedra obiteljska atmosfera. Crni Džek se

privio uz Ninu, a ona je dohvatila njegovu ruku i stavila je na svoj obli trbuh, pitajući ga osjeća li kako se dijete miče.

— Aha - potvrdi Džek. - Moj sin! Uvijek u pokretu! Ijoj, lo­pov mali... a kak bu se zval?

— Gustav — reče Nina.— Gustav? A zakaj se ne bi zval Garfield, bejbi?— Ma dajte si popijte nekaj, možda i ne će biti balavac nego ba-

lavica - prekinuo ih je Flek. - Glavno daje familija na okupu.— Samo bez sentimentalnosti — otpila je gospođa Krištof. —

Znači, pobjegli ste iz zatvora, ha?—Je — reče Džek i cmokne Ninu. — Ni visoke zidine, ni nabu­

jale rijeke nemreju me zabremzati da dođem do tebe, my love.— Ali će vas tražiti, i zato moramo brzo nešto smisliti — zami­

slila se Ninina mama.— Cobra ima neke pilule koje deformiraju lice - dosjetila se

Nina.

42 Grof Monte Christo - naslovni lik romana Grof Monte Christo (The Count ofMonte-Cristo, 1844.) francuskog pisca Alexandrea Dumasa (1802. - 1870.).w

- Pa ne misliš me valjda unakaziti? - zaprepastio se Džek.- To će biti privremeno, darling, samo dok prođe potjera.U tom trenu netko pozvoni i urotnici se ukočiše od straha.- Ijuuj, pulicija! - zavukao se Kumpić pod stol. Bio je Co-

bra. S njim Dragec Vragec i neka poluženska-poluriba. Sirena je zahtijevala daje odmah bace u bazen, stoje gospođa Krištof i odobrila, ali je postavila pitanje hranidbe dotične ljuskavice, i uz to tražila protuuslugu.

- Da čujem, kaj hoćete od mene? - pitao je Cobra, gledajući kako se Vlasta praćaka u bazenu i slušajući njezine teške kletve na račun izumitelja općenito, te posebice Cobre Vrageca.

U petak je treštala limena glazba ispred mrtvačnice na Miro- goju. Ljudi u crnini stajali su ubrađenih glava, ljudi iz Nebo­dera, ljudi iz Naselka, ljudi iz kulturnoga života grada Zagreba. Kad su grobari iznijeli lijes tanak kao šperploča, konobarica Ka- tica je zaridala. Iza lijesa stali su Dado i Marina, jer Nosonjina žena Mira nije htjela prekidati posao u Australiji zbog tako ne­važna razloga kao što bijaše Nosonjina smrt.

Gradonačelnik je prišao mikrofonu i progovorio glasom na­puklim od boli:

- Dragi naš Nosonjo... Ti si bio jedan od onih Zagrepčana koji čine čast svome gradu i svojoj domovini. Bio si srdačan, lju­bazan i plemenit, volio si djecu i životinje. Uvijek vedar i spre­man na šalu, nisi dopustio da te pregazi život, ali te je na kraju pregazio bager.

Publika je cmoljila i glasno šmrcala.- Mi, tvoji sugrađani - nastavio je gradonačelnik, zadovoljan

efektom - čuvat ćemo tvoj svijetli i ponešto plosnati lik u to­ploj uspomeni...

Dotle skriven iza obeliska, kroz gomilu se plačući probio ne­ki čovjek.

urotnici — oni koji kuju urotu, zavjeru protiv

koga

ubrađenih — zabrađenih, zamotanih, omotanih

obelisk ~ kameni stup koji se pri vrhu sužava;

spomenik

99

— Apage!43 — kriknuo je svećenik.— Pa to je... to je Nosonja — propentala je Katica i onesvije­

stila se.— Nosonjin duh! - zavapila je mama Vragecovih, a Dado je

potrčao prema tati i bacio mu se u zagrljaj.— Tata, ti si živ, tata, ti si živ - ponavljao je cmizdreći.— Ma stoje ovo? — zbunio se gradonačelnik.— Ja sam pokojnik — objasni Nosonja i dohvati mikrofon. —

Dragi sugrađani, ja vam od srca zahvaljujem. Kao što vidite, ja nisam mrtav, ali slušajući ovaj govor, zažalio sam što sam živ. Ah, kako ste me dirnuli!... možda se nisam smio otkotrljati u stranu, možda je bager ipak trebao pregaziti i mene, a ne samo moj kaput.

— Varalico! — poviče mali postolar. — A ja sam kupio crni an- cug! Vrati mi moj novac! — Koknimo ga sad, da ne dolazimo dvaput na isti sprovod — ražestila se Katica.

Prema Nosonji su poletjeli kišobrani, jaja, paradajz i poneka mrkva.

— Ti bokca, kaj ljudi sve ne nose na sprovode — čudio se No­sonja, brišući žumanjac s nosa.

Uspio je pobjeći pred teškim prijetnjama ožalošćenoga skupa. No jedna druga potjera imala je naizgled više uspjeha. Dunjin otac, Žandar, stigao je pred Flekovu kuću u pratnji dvojice uni­formiranih policajaca, jednoga je ostavio kod dvorišnih vrata, drugoga poslao iza kuće, ako tko pokuša iskočiti kroz prozor, te energično pritisnuo zvonce.

—Ja sam šef policije — rekao je Fleku. — Inače sam Dunjin otac, ako se sjećate.

— Naravno — mirno reče Flek — ah Dunja nije tu. Potražite je kod Mazala.

— Imam nalog za pretres - izvadi Dunjin otac izgužvani papir.

apage — odlazi propentala je —

promucala je

ancug — odijelo koknimo ga — ubijmo ga

43 Apage, Satanas\ — Odlazi, Sotono! To je katolički egzorcistički izraz, a prema Bibliji, riječ je o Kristovu uzviku upućenome đavolu koji gaje iskušavao.

101

/ / I l /I \ i

— Da vidim — uze Flek papir i pročita: »Ako do 10. 12. ne pla­tite struju, naša ekipa će vas iskopčati...«

Žandar mu brzo otme papir i iz drugoga džepa izvadi pravi. Doista, imao je nalog za pretres, pa ga Flek pozove da uđe bez gužve i nasilja, te da ne vadi pištolj jer u kući imaju žensku u drugom stanju, koja bi se mogla preplašiti, i tako dalje.

— Imate vi i dva tipa u kući, a ja ću ih vratiti u prvobitno stanje.— Molim? — problijedi Flek, misleći daje Žandar otkrio varku.— Vratit ću ih tamo odakle su pobjegli.— Aha. Baš me zanima kako ćete to izvesti, kad ih nema.Žandar odgurne Fleka i uđe u kuću.— Komedija je svršena! — reče teatralno, dok su ga Nina i nje­

zina mama gledale trepćući okicama. — Gdje su Crni Džek i Kumpić, govorite!

— Pa u toplicama su, ne? — čudila se Nina.— Nisu! I vi dobro znate da nisu! Imam dokaze da se skriva­

ju u ovoj kući.— Gluposti, tu su samo dva mamina rođaka koji se u Zagrebu

liječe od elefantijazisa.— Od čega?— Radi se o teškoj bolesti, bolje da ih ne vidite — umiješao se

Flek.— Točno. Mogli bi se zbljuvati — potvrdi Nina.— Gdje su? — izvadio je Žandar revolver, siguran daje na pra­

vom tragu.— Tu u sobi, samo pazite... upozoreni ste - reče gospođa Kri-

štof pokazujući prema pokrajnjim vratima.Žandar oprezno dotakne kvaku, nečujno je stisne i naglo otvo­

ri vrata. To što je vidio, bijaše vjerojatno tako grozno da bi uža- snulo svakoga normalnog čovjeka, čak i Žandara koji se u živo­tu koječega nagledao, ali je ovo i za nj bilo previše.

Istrčao je iz kuće zavijajući u panici i sudario se s policajcem koji je stražario iza kuće.

— Šefe, šefe, vidio sam sirenu — bijaše taj prestrašen kao i nje­gov šef, makar s drugoga uzroka.

102

— Povlačimo se, ovo nije za ljude! — vikao je Žandar i plavo- -bijeli automobil uskoro nestade iza ugla.

— Bejbi, kaj zbilja tak strašno izgledam? — upita Crni Džek Ninu. Možda i nije bio Crni Džek. Cobrine tablete tako su ga unakazile da ga ni rođena majka ne bi prepoznala. Narasle su mu slonovske uši, a i surla bijaše pozamašna. Ni jadni Kumpić nije zaostajao za gazdom.

— Nije tak strašno — hladno reče Nina. — Evo, štrikam ti ka­puljaču, samo ne znam je 1’ bum imala dost vune.

— Kakva rugoba - iskreno i otvoreno reče gospođa Krištof, gledajući Džeka. — Samo da mali ne bude na tatu.

1.

103

Poglavlje dvanaesto

O NESRETNOJ LJUBAVI DrAGECA VrAGECA I KOLINJU, TE O TOME KAKO JE STRAŠNI

KRON UŠAO U UJAKA FLEKA, O MALOM ZOOLOŠKOM VRTU S IZLOŽENIM NAKAZAMA I

FLEKOVU DIVLJAČKOM PONAŠANJU PREMA NJIMA

Dragec Vragec se zaljubio, duboko i nesretno. Mlada Bon- gova učiteljica jednostavno nije trzala, ali je Dragec ipak stajao kao kip pred ulazom u školu, držeći u rukama kiticu cvijeća. Djeca su ga isprva začuđeno gledala, zatim su mu se fakini po­čeli rugati, a djevojčice smijuljiti, no začaranom Dragecu to i nije smetalo. Nije ih primjećivao, za nj nije više postojao nitko osim učiteljice Višnje. Satima je tako stajao, pa se već posve sto­pio s grmljem. Neki pas popisao mu se na nogavicu, misleći da je Dragec obično drvo.

Toga dana, učiteljica Višnja je izišla iz škole i prošla pokraj Drageca Vrageca kao pokraj odbačene papirnate vrećice.

— Dobar dan — rekao je Dragec za njom.— Doviđenja — rekla je ne osvrćući se. Potrčao je za njom i po­

čeo se fol raspitivati za Bongove ocjene, te kako uči, te kako se ponaša, a ona gaje pogledala s neizrecivom dosadom.

— Ovo cvijeće je za vas — pruži joj Dragec ruže.— Za mene? Ali zašto? U principu ne primam ništa od rodi­

telja.— Razumijem... ali ja ovo, ovaj, ne kao roditelj...-Ne?— Ovaj, ja to iz osobne simpatije.

104

Ipak je uzela cvijeće, smilio joj se jadnik.— Imam tu auto — reče ohrabreni Dragec. — Ako hoćete, malo

bih vas provozao, hoću reći... do kuće.— To vam je hobi? Razvozite učiteljice po gradu?— No da, tako nekako... - osmjehnuo se blesavo.— Onda dobro.Razveseljeni Dragec optrči automobil, no dok je on ulazio,

učiteljica Višnja pozove učiteljicu gospođu Tkalec, koja je upra­vo izlazila iz škole.

— Gospođo Tkalec, ministarstvo je sredilo da nas razvoze po gradu - pokazala joj je Dragecov automobil.

— Pa bilo je već i vrijeme — reče gospođa Tkalec.— Točno. Samo uđite, šofer čeka.Šofer je već bio otvorio vrata i očekivao učiteljicu Višnju, ner­

vozno je prčkao po mjenjaču i osjetio kako se nježni teret spušta na suvozačevo sjedalo, a zatim se okrenuo prema suvozačici, po­kazujući zube kao sastavni dio zavodničkoga osmijeha, kadli, o Bože, to nije bila Višnja! A učiteljica Tkalecova bijaše apsolutno najružnija prosvjetna radnica u gradu Zagrebu, i šire.

— Kaj bleneš, šofer - izderala se na njega. - Vozi u Franko- pansku.

Vragecovi su imali kolinje, i Šonja je nestrpljivo gledala na sat. Iz flajšmašine su curile kobasice, na tavi su već mirisale krvavi­ce, Dunja i Mazalo pomagali su u tom krvavom ritualu, a Pero i Buco tamanili tople čvarke.

— Dobro, ha? — govorio je Buco punim ustima. — Ali to nije niš, od one smjese tam bilo bu nekaj posebno. Samo ju ne di­rajte.

- Ovakvo kolinje još nismo imali - zadovoljno je trljala ru­ke mama Vragecovih. Bacala je radoznale poglede prema Bud­noj specijalnoj smjesi, no nije se usuđivala pitati za sastojke. Bu­co je ljubomorno čuvao recept. No kad je debeli Vragec izišao

flajšmašina — stroj za mljevenje mesa

105

a propos — što se toga tiče, u vezi s tim, kad je već o tome riječ taubeki — golubići

iz kuhinje, mala Lana fliknula je koru banane točno u Burinu smjesu.

— Ne smiješ to raditi! — podvikne Bongo, ali se Buco već vra­ćao, i primijetio bi koru banane da je Bongo nije brzo utisnuo u smjesu.

— Sto to radiš? - opazio je Buco.— Niš, samo sam ju malo potapšah— Tapšaj si Loru.— Ha, to je dobro — smijao se Mazalo.— Moram ići doma. Žandar je bolestan, stalno bulazni o ne­

kakvim nakazama — obrisala je ruke Dunja.— A propos — upita Pero — a kad se vi taubeki ženite?— Možda oko Božića - odgovori Mazalo umjesto Dunje.— Neeee! - vrisne Dunja.— Oho, zgleda da je jako zagrijana za tebe - pogleda Pero Ma­

zala.Ali Dunja nije viknula »nee« zato što bi joj pomisao na ženid­

bu s Mazalom bila užasavajuća, nego su u tom trenutku pečeni­ce zalebdjele zrakom, a zatim jednostavno nestale.

— Miriši po malinama — mirno reče Bongo. — Mor i Bor su tu.— Ali oni ne jedu našu hranu — dobaci Pero.— U načelu ne, ali tko bi odolio pečenicama — javi se glasić.

navek - zauvijek

Mor i Bor hvatali su Krona, ali je čudovište mijenjalo oblik i vješto im izmicalo. Bijahu sigurni daje monstrum još u Zagre­bu. Baš danas opazili su sluzav trag koji je vodio do jedne kuće s bazenom u dvorištu...

— Vi ste se svemirci kod nas čist udomaćili — rekla je mama Vragecovih, žalosno gledajući kako nestaju pečenice — ko da bute tu ostali navek. No kaj onda, i mi burno ostali navek u Na- selku, mi smo pobijedili!

I bilo je tako. Nosonja je donio papir na kojemu je pisalo da nitko osim arheologa ne smije taknuti nalazište, a budući da se

106

vjerojatno radi o čitavom kompleksu - ne će se zasad rušiti ni ostaci Naselka. Dakle ni kuća Vragecovih.

Nosonja je kopao kao krtica, a najvjerniji pomagači bijahu mu Lora i Bongo, uz Cucka i ovčarku.

— Vidite, lirnači, tu je doista bila rimska vila, ali oko nje ima i starohrvatskih grobova - tumačio je važno. - Kaj to nije senza­cionalno? Najkasnije sedmo stoljeće.

— Osmo — reče Bongo.— Kaj osmo, otkud ti balavac znaš?— Ak Bongo veli daje osmo, onda je osmo - reče Lora.— No dobro, osmo, osmo... Isuse, kak mi vunderkindi idu vunderkind - izrazito

na jetra — gunđao je Nosonja. — Dajte, pomognite mi malo, a darovito dijete, čudo od cucke maknite da se još ne popišaju na mene. Nisam ja Dragec djetetaVragec.

Bongo uskoči u plitki iskop i uze u ruke metlicu.— Samo oprezno — upozoravao gaje Nosonja. — Po povijesti se

mora hodati obzirno i nježno... Kaj je, Bongo, kam zuriš? zuriš - gledašBongo je netremice gledao u nešto što je mogao nanjušiti sa­

mo dečko s posebnim senzorima u glavi.— Deset metara južno, na dubini od tri i pol metra... — šap-

tao je.— Kaj? Kosti, kopija, mačevi?— Srebro i zlato.— Isuse! Možda su tu pogrebali kakvu princezu! — mucao je

Nosonja, a u isti tren javi se u njemu grabežljiva ideja: - Bongo!Lora! Nikome nemojte reći, a posebno ne ujaku Fleku. Lima- či, čekaju me naslovne stranice, čeka me televizijski Dnevnik,Nosonja ulazi u povijest! Bože, kakva karijera! Iz ludnice u en­ciklopediju!

Eh, kako bi bilo lijepo živjeti u Zagrebu, da Kron nije počeo opsjedati neke ljude. Među njima bijaše, ni kriv ni dužan, sim­patični prevarant ujak Flek.

107

Mor i Bor su dobro vidjeli. Sluzav trag vodio je prema kući gospođe Krištof, čuvenoj kući s bazenom. Baš onako kako se već daleke kobne noći bio uvukao u Perina usta, tako je sada ušao u ujaka Fleka.

Kad se probudio iz nemirna sna, Flek bijaše potpuno druga ličnost. Kosa mu je stršala na sve strane, slina se cijedila iz kuta usana, imao je sarme ispod očiju, a pogled! Kaj su prema tom pogledu bili manijaci iz horora? Niš! Klinci iz vrtića.

Pojavio se u dnevnoj sobi odjeven kao cirkuski krotitelj i na­javio novi režim pucketajući bičem. Imao je odmah sjajnu ideju kako da zaradi novac: one dvije nakaze, Crnoga Džeka i Kum- pića, strpao je u kavez, a kad su se drugoga jutra pojavili Mor i Bor privučeni pričama o izobličenom Fleku, dohvatio je i njih, makar bijahu nevidljivi, pa i svenrirce strpao u kavez. Nabio je na dvorišna vrata ploču s tekstom FLEKOVE NAKAZE - ULAZNICA PET MARAKA, i prodavao karte radoznaloj pu-

blici. Uz već opisane atrakcije, nudio je naravno i sirenu u baze­nu, kojoj su posjetitelji bacali girice, a Vlasta je iskakala iz vode i jela ih prijesne, lupkala repom i razmišljala o danu kada će se opet pretvoriti u djevojku i razbiti nos Cobri Vragecu.

Flek je vodio skupinu posjetitelja, među kojima bijahu i kono­barica Katica i postolar Jura, koji nije vjerovao da se u kavezu s natpisom NEVIDLJIVI LJUDI doista netko nalazi.

— Katica, viš da te varaju, glupača jedna. Tu nema niš.Da joj dokaže, gurnuo je ruku među rešetke, ali ga nešto zgra­

bi za prste i povuče tako snažno da je nabio čelo na željeznu štangu.

— Katica, upomoć! — vikao je, a korpulentna konobarica zgra- korpulentna - krupnijebila gaje oko pasa i vukla prema sebi. U tom trenu Morje ispu- građestio Jurine prste, Katica pala na leđa, a Jura na Katicu.

Iznad njih je, međutim, pucnuo okrutni Flekov bič. Flek se prema publici ponašao isto tako neljudski kao i prema svojim nakazama.

— Idemo dalje, hajde, krećite se brže, budale, niste platili za čitav dan... Evo nove senzacije, djeca zvonara crkve Notre Da-

44me.— Joj kak su ružni, nemrem ih gledati — povraćala je Katica, a

Crni Džek i Kumpić urlali su kao vukovi.— Koknul bum ga, hitil bum ga u nuklearku — reče Džek kad

se Flek toliko odmaknuo da ga nije mogao čuti.— Prukleti Fluk — jadao se Kumpić. — Ko da je vrug ušel u

njuga, guzda.Opsjednuti ujak Flek dotle je već izbacivao radoznalu skupi­

nu: — Gubite se, ima još onih koji nisu vidjeli senzacionalna ču­da iz Flekovog zoološkog vrta!

4 Djeca zvonara crkve Notre Dame — aluzija na roman Zvonar crkve Notre Dame francuskoga pisca Victora Hugoa [jgoa] (1802. - 1885.); prema romanu William Dieterle režirao je 1939. uspješan film s Charlesom Laughtonom (nakazni zvonar) i Maureen O’Hara (Esmeralda) u glavnim ulogama.

110

Poglavlje trinaesto

Govori o pretvorbi ljuskavice u djevojku Vlastu i kako se osvetila Cobri,

O TOME KAKO JE GROZNI KrON ZAVRŠIO U BOCI KAO OBIČNI KISELI KRASTAVAC,I O VATRENOJ PROSIDBI U ZANDAROVU STANU

Karta svijeta visjela je na zidu učionice, a na karti naš zeleni planet oljušten kao jabuka. Pri dnu zemljopisne karte bijelila se velika mrlja.

- Antarktika — tumačila je učiteljica Višnja, nesretna ljubav Drageca Vrageca. - Uglavnom led i pingvini... Ali, tu je ijedna od glavnih opasnosti za planet na kojemu živimo. Ako se taj led otopi, podići će se razina mora i potopiti Split, recimo.

— Bongo, daj napravi nekaj — šapnula je Lora dječaku. — Ja imam tetu u Splitu.

- Nešto se mora poduzeti - rekla je učiteljica — ali nitko još ne zna što.

Bongo podigne ruku.- Hajde, reci - osmjehne mu se Višnja.- Nije točno da se ništa ne poduzima. Cobra već ima pilulu.- Kakvu pilulu? I tko je taj Cobra?— Cobra Vragec, moj stric.— Čuj, Bongo, da mije to rekao netko drugi, pomislila bih

da me vuče za nos. Ali kad ti kažeš... Čuj, dovedi mi toga Co- bru u školu.

— Dobro, samo on ima problema...— Kakvih problema?

111

zgusnut — zgasnul, umro

— Njegova cura je dobila riblji rep.— Izvrsno. Barem ne treba kupovati cipele. Neke ženske imaju

sreću — rekla je učiteljica tužno, gledajući u ogrebane špice svo­jih štikli. A od plaće nije mogla kupiti nove.

— Ipak reci Cobri da pronađe malo vremena, a svom tati reci da više ne dolazi — završila je učiteljica.

Cobra je doista imao velikih poteškoća, danima je eksperi­mentirao u laboratoriju, posve zapustivši posao u dućanu na ko­jemu je pisalo ZATVORENO ZBOG BOLESTI. I djelovao je bolesno, neispavano i jadno. Kad je konačno pronašao pravi li­jek protiv ribljih nogu, oprostite, protiv ribljega repa, utrčao je u Flekov zoološki vrt i doskakutao do bazena.

— Vlasta! Vlasta, uspio sam!— Uspio si ti odavno — odgovorila je sirena. — Uspio si me se

riješiti.— Ma nemoj biti takva, samo otvori usta i progutaj ovu pilulu.— Da ne bi! Pa da se pretvorim u tuljana!— Moraš pokušati, Vlasta. Dolazi ledeno doba i sve bu se zale­

dilo, ne buš imala gdje plivati.— Pa onda kao tuljan imam veće šanse. Bacaj! — doviknula mu

je srdito i otvorila usta.Crni Džek i Kumpić promatrali su ovu scenu iz svoga kave­

za, promrznuti i gladni, jer ih je Flek namjerno zaboravio na­hraniti.

— Niš od toga — komentirao je Džek. — Pretvorila bu se u ba- kalar.

— Guzda, ja bum zgusnul od zume - cvokotao je Kumpić.— Zgasni, idiote... Joj, kak si ružan, nemrem te gledati.Cobra je šutio i čekao. Prošlo je dvadeset sekundi. Odjednom

su se na površini vode pojavile ljuske, sve više ljusaka.— Linja se — viknuo je Džek.I stvarno, s Vlaste su otpale riblje ljuske, rep se razdvojio i opet

je imala noge. Doplivala je do stuba i izišla iz vode gola golcata. Cobra je naglo skinuo kaput i ogrnuo svoju lijepu curu, daje zaštiti od požudnih pogleda vrištećih nakaza.

112

kljuka — nos

zaštemati — istući

kriva firma — pogrešan natpis imena trgovine pokraj glavnog ulaza ili iznad njega

— Kaj nisam genijalan? Ajde, reci — blistao je od ponosa.Alije njegova lijepa cura već podigla šaku i tresnula ga po no­

su, ostvarujući tako svoj višetjedni san. Dostojanstveno se upu­tila prema izlazu, a za njom je ostajao mokar trag.

Cobra izvadi rupčić iz džepa hlača i pritisne ga na otvore bol­ne kljuke, dok su Džek i Kumpić s udivljenjem i poštovanjem komentirali Vlastin udarac.

— Prava žunska, ha, guzda? - kimao je Kumpić deformira­nom glavom.

— Bome je — potvrdi Džek. — Hej, Cobra, daj nas zvadi iz ka­veza ak boga znaš, onaj ludi Flek nas prodaje kak pajceke na sajmu.

— A, fala — reče Cobra. — Ja sam već imao posla s Kronom i ne ću se miješati. U ujaka Fleka je ušlo ono jezivo biće iz svemira, zato je takav — objasni im.

— Prokletstvo — snuždi se Džek. — Znači, nema toga na Zemlji koji bi ga mogel zaštemati?

— Bojim se da ne. Čak ga ni svemirska patrola nije uspjela uhvatiti.

— Točno — javi se glasić iz kaveza s natpisom NEVIDLJIVI LJUDI. — Osim toga, imamo krivu firmu, mi nismo ljudi.

— Međutim - zamislio se Cobra — postoji ipak netko... Moj nećak Bongo.

Uto se Bongo pojavi na vratima dvorišta, kao vuk u priči.— Cobra, traži te moja učiteljica — reče.— Mene? Pa ja sam taj razred odgulil.— Nemoj se zafrkavati, stvar je ozbiljna. Zemlja je u opasnosti.— Zemlja? Kaj je naletila na Vlastu?Taj ugodni razgovor prekinule su jadikovke iz kaveza, Mor i

Bor preklinjali su Bonga da ih oslobodi, Crni Džek i Kumpić jaukali i tvrdili da će postati časni i pošteni, samo nek ih vadi i izvadi. Bongo se osmjehnuo, uperio pogled prema teškim lo­kotima koji su visjeli na debelim lancima, i dogodi se čudo: ra- skinuše se lanci, popustiše katanci!

114

— O lupa, o druga, o slutka slubodo43 — patetično je recitirao Kumpić.

— Briši dok se manijak ne pojavi - povuče ga Crni Džek, ali bijaše kasno. Ujak Flek stajao je na stubama pred ulaznim vrati­ma i lamatao bičem: - Natrag u kavez, nakaze!

Ali se u Džeku probudi borbeni duh maloga zagrebačkog gangstera koji je karijeru počeo kao preprodavač karata pred kinima, a s razvojem televizije prometnuo se u razbojnika veli­kog stila. Pa ne će ga valjda zaustaviti nekakva svemirska naka­za, njega, zemaljsku nakazu.

— Na Fleka! — povikao je smjelo i bacio se ujaku na leđa.— U buj, u buj45 46 - zapjevao je Kumpić, odan svom guzdi do

smrti.— Mor! Bor! Navalite! — povikao je i Bongo, a kad je Cobra

vidio da Flek pada, pritrčao je i sjeo mu na trbuh.— Čuješ ovo — govorila je Ninina majka. Sjedila je u naslonjaču

i zabrinuto heklala odjeću za još nerođeno dijete svoje kćeri.— Da, mama — kimnula je Nina. — Valjda su stigli posjetitelji,

pa Flek na njih galami... Hajde, danas si ti na blagajni.— Ja sam bila jučer.Uto se otvoriše vrata i Flek uđe s glavom naprijed. Ostale di­

jelove nosili su Cobra, Džek i Kumpić.— Pustite me, zapovijeda vam strašni Kron iz mračnih dubi­

na svemira. Pustite me, životinje! — vikao je ujak Flek opsjednut Kronom i više mu nije curila bijela slina, nego zelena pjena.

— Bogec, čist je ponoril — uzdahne gospođa Krištof. — Ali bo­me je po noći strašan u zadnje vrijeme.

— Mama! — prijekorno je pogleda Nina.

45 O lupa, o druga, o slutka slubodo — O lijepa, o draga, o slatka slobodo, parafraza 1571. stiha Dubravke Ivana Gundulića.

46 U buj, u buj — U boj, u boj, stih hrvatske domoljubne pjesme Franje Markovića iz 1866. što ju je skladao Ivan Zajc, koji ju je uklopio u svoju operu Nikola Subić Zrinski (1876.).

115

za papati — za jelo

cmakanje — ljubakanje stupica - zamka

bu se zalotal — oženit će se

kraglec — kragn, kragna

Bongo je dotle pokušavao otvoriti Flekova usta, ali ga ujak ugrize za prst. No onda nevidljivi priskočiše u pomoć, Džek otrči po bocu i uskoro se strašni Kron nađe zatvoren u zelenoj flaši kao duh iz istočnih priča.

- Baš dobro - zadovoljno reče Bongo. - A sada još moramo zalijepiti naljepnicu.

- Mama, ja bi jabuku - javi se Nina, koja je ravnodušno pro­matrala pretakanje Krona u bocu.

- Polako, treba štedjeti - reče gospođa Krištof. - Čini se da ćemo ostati bez prihoda od zoološkog vrta.

Ujak Flek se dotle protezao i pospano gledao oko sebe, zatim je ustao i rekao svojoj ženi:

- Srce, ima što za papati? Joj, kako sam se dobro naspavao.- A nisi niš strašno sanjal? - upita Nina.-Ja? Spavao sam kao anđeo - zijevne Flek. Bio je to opet onaj

stari ujak Flek, dobroćudni bonvivan s laganim nagnućem pre­ma lagodnom životu bez pokrića.

Tako je Kron završio u boci, kao obični kiseli krastavac, i tu svemirsku priču možemo zasad ponešto zanemariti, jer je jed­na druga, i to duga zemaljska priča, doživljavala dramatičan ra­splet. Poslije tolikih godina, poslije toliko ljubavi, suza, kratkih rastanaka, svađa, cmakanja, ljubakanja, hodanja i spavanja, Du­nja i Mazalo su definitivno odlučili stupiti u stupicu imenom - brak.

Jednostavnije rečeno, legendarni par zagrebačkoga Naselka konačno bu se zalotal. Ostala je još samo jedna zapreka, u obli­ku Dunjina oca Žandara koji je volio kćer ljubomornom ljubavi i mrzio Mazala mrzovoljnom mržnjom. Dunja je odlučila da i tome mora doći kraj, dovukla je Mazala pred stan držeći ga za kraglec, jer se pokušavao iskobeljati i pobjeći.

- A kaj ak me Žandar upuca? — pitao je.- Sinoć sam izvadila metke, ajde, ne budi kukavica - ubacila

gaje Dunja u stan.- Ali više se to ne radi, Dunja, pa kaj ja njega imam prositi?

116

— Šuti i prosi!Pošla je prema dnevnoj sobi, glasno zovući oca.— Tata, pogledaj koga sam ti dovela! — izgovorila je čvrsto i

vedro.— Koga, Dunja? — osmjehne se otac.— Mazala.— Koga! — ustade Žandar i izvadi pištolj.Mazalo podigne ruke, gledajući Dunju.— Tata, spremi tu pljucu i sjedni da razgovaramo ko ljudi! —

nije se zbunila Dunja.— Mazalo Vragec! U mojoj kući! — urlao je Žandar.— Kaj mogu, nagovorila me je - ispričavao se Mazalo.— Mazalo je pristojan dečko i poštuje tradiciju — reče Dunja.

— Došao je u prosidbu.— Znate kakav je običaj, ne? — dometnuo je Mazalo ne spu­

štajući ruke.— Običaj! — galamio je Žandar. — Običaj je da se upuca svako­

ga tko neovlašteno uđe u stan!Tada se dogodi nešto čega se Žandar bojao već puno deset­

ljeće. A bojao se da će mu kći odrasti i jednoga ga dana poslati u vražju mater.

Nije ga poslala, ali je podviknula bespogovornim glasom odra­sle žene:

— Tata, sjedni!Žandar, koji je bio naučen slušati zapovijesti, naglo sjedne.

Čak je odložio i pištolj, ali gaje ostavio nadohvat ruci.— I ti, Mazalo - nešto blaže reče Dunja. - Tako... Evo u čemu

je stvar, tata, mi se ženimo i tu nema natrag. Ni pištolji, ni snaj­peri nas ne će zaustaviti.

— Maje li? A od čega ćete živjeti? Nedopečena glumica i ne­zaposleni slikar... ha, kakav par! Da nema antibiotika, umrli bi za koju godinu od tuberkuloze.

— Mi smo hrabri i sposobni, tata — reče Mazalo.— Nisam ti ja tata — zareži Žandar, ali mu glas više nije zvučao

tako opako. — Doduše, svidjelo mi se što se ne bojiš oružja.

117

kesio se — zlurado se smijao

— Kad znam da nema metaka — nasmije se Mazalo.— Je li? — Žandar začuđeno pogleda u revolver, odigne ga sa

stola i pritisne okidač. Kao daje grom opalio pokraj Mazalova uha! Metak se zabio u sliku na zidu, staklo se razletjelo, Mazalo se blesavo nasmiješio, zakolutao očima i srušio na leđa.

— Ovo vam je moj blagoslov — kesio se Žandar.- Tata, volim te - bacila mu se kći oko vrata, a on ju je zagr­

lio tako čvrsto kao da će je izgubiti.- Kakva je to buka? Netko puca! - rekao je djedjozo u onom

trenutku kad je Žandar ispalio metak pokraj Mazalove slušalice.Djedjozo se opet udomaćio u Nosonjinu stanu i postao atrak­

cijom Nebodera. Roditelji su doduše tvrdili da kvari djecu i da se previše vozika liftom.

- Neka puca. Da bar mene ubije - mumljao je duboko razo­čarani Dado.

tipfeler — pogrješka u pisanju

— Nisi smio ostaviti rukopis, to ti je — govorila mu je Marina. - Da si bar napravio kopiju, sad bi ga mogli dati na sud.

— Naletio si na varalicu, probisvijeta, kompilatora, plagijatora, uzurpatora, grebatora, aligatora! — vikao je djedjozo, suosjeća­jući s jadnim Dadom, a Nosonja, koji je ušao u stan za vrijeme starčeve tirade, nije bio upućen u problem.

— U čemu je frka? — pitao je, videći daje neka frka. Dado mu bez riječi pruži knjigu. Na naslovnoj stranici bili su neki klinci pred kućama koje su podsjećale na stari Naselak, a iznad njih je pisalo velikim slovima »Smogovci«.

— Ti bokca, tiskali su ti roman! Joj kak sam ponosan — vese­lio se Nosonja.

— Pogledaj autora, Nosonjo! — reče mu Marina.— Hiiii! — vrisnuo je Nosonja — pa stavili su ime i prezime ne­

kog drugoga, to je zabuna, to je tipfeler!— Nije, nego krađa - objasni djedjozo. - Taj pisac je objavio

Dadin rukopis pod svojim imenom.

118

-Jadno moje dijete - zagrlio je Nosonja Dadu — Upao si u zamku toga hohštaplera! Znam ja njega! Taj se lažno predstav­ljao kao ministar.47

— I kaj sad? Da ga tužim?— Ma kaj ja znam, burno pitali Bonga... A kaj se love tiče, io-

nak burno uskoro bogati pa ne buš moral kljucati tu šrajbmaši- nu ko žuna. Možda te je taj pisac spasil, njihov posel ti je jako nezdrav za kičmu, niko ih ne šljivi, a honorarčić za romančić je tak mizeran da ga jedan bolji obrtnik ne bi ni pogledal.

— Fala, tata - mračno reče Dado. — Kaj bi ja bez tebe.

hohštapler — onaj koji se prikazuje važnijim nego

što jest

šrajbmašina — pisaći stroj

fala — hvala

47 Predstavljao se kao ministar — autorova šala na vlastiti račun; naime, Hrvoje Hitrec je 1991. imenovan mi­nistrom informiranja u Vladi RH.

119

Poglavlje četrnaesto

S KOJIM ZT SADA ZAVRŠAVA PRIČA O SMOGOVCIMA, COBRA DOBIVA NOBELOVU NAGRADU

zt kemiju, a Dunja i Mazalo prekidaju beskonačno hodanje ljupkim vjenčanjem

u Markovoj crkvi

Premda u Naselku nikada nije bilo dosadno, događaji su se toga prosinca zgusnuli do nepodnošljivosti. I to kakvi događaji! Povijesni! Čitav Zagreb je radoznalo pratio pripreme za vjenča­nje Dunje i Mazala, kao stoje svojedobno London uzdisao za princom Charlesom i njegovom Dianom.48 No ta se dva para nisu mogla uspoređivati, Dunja bijaše dvaput ljepša od Diane, a Mazalo muževniji od plosnatoga princa.

Eh, kad bi to bilo sve. Ali nije. Jednoga jutra poštar je donio Cobri Vragecu tešku omotnicu s velikim pečatom i švedskim poštanskim markama.

Otvorio je kuvertu i neko vrijeme zurio u engleski tekst. En­gleski je znao toliko da može shvatiti što mu bijelo pismo po-

48 Charles i njegova Diana — princ Charles (Charles Philip Arthur George, rođ. 1948.), princ od Walesa i nasljednik kraljevskog prijestolja, najstariji je sin kraljice Velike Britanije i Sjeverne Irske Elizabete II. (Elizabeth Alexandra Mary, 1926.), kćeri kralja Georgea VI.). Princ se 29. lipnja 1981. u londonskoj ka­tedrali sv. Pavla oženio Dianom Frances Spencer (1961. — 1997.). Vjenčanje je zahvaljujući televizijskom prijenosu pratio gotovo cijeli svijet, a smatra se daje njihovo vjenčanje bilo najvažnije vjenčanje 20. st. U braku su rođeni prinčevi William (William Arthur Philip Louis, rođ. 21. lipnja 1982.) i Henry (Henry Charles Albert David, rođ. 15. rujna 1984.). U prosincu 1992. razvrgnut je brak princa Charlesa i Diane, znamenite Lady Di ili Kraljice srca, kako su je nazivali obožavatelji diljem svijeta.

120

ručuje, ali nije vjerovao očima. A i kako bi. On, dečko iz Na- selka, dobio je Nobelovu nagradu za kemiju. U potpisu bijaše Švedska akademija.

- Kaj ti se dogodilo? — pitala je Vlasta ulazeći u dućan s pri­rodnom hranom. — Opet ti piše neka mušterija kojoj su nara­sle uši?

— Pogledaj. Dobio sam Nobelovu nagradu.— Isuse, znaš koja je to lova! — oduševila se Vlasta. — Sad burno

mogli platiti porez.Cobra je trčao od Griča do Naselka, dakle dobra tri kilome­

tra, za pet minuta i dvadeset tri sekunde.— Pero, dobio sam Nobelovu za kemiju! — vikao je grleći zad- zadrigloga - debeloga

rigloga brata.- Svinjarija - reče Pero oslobađajući se zagrljaja. - Bongo je

trebal dobiti puno prije tebe.- Bongo! - cmakao je Cobra maloga dječaka. - Da nije bilo

tebe i tvoje učiteljice, ne bi bilo niš od moje nobelice.Doista, Bongova učiteljica poslala je nekoliko Cobrinih kugli­

ca Kraljevskom društvu u Londonu, tamo su ih ispitali i oduše­vili se, pisali o njima učene članke i predložili Cobru za nagra­du nad nagradama.

Bongo je ravnodušno zijevao, bio je neispavan jer je prošle noći stražario u blizini nalazišta. Nešto mu je govorilo da No- sonja ne će odoljeti iskušenju, i imao je pravo. Usred mrkle, ma­glovite noći, pojavila se sjena s dodatnom izduljenom sjenom u obliku nosa. Osvrćući se oprezno, Nosonja je koracima izmje­rio udaljenost od postojećeg iskopa do mjesta na kojemu je bilo zakopano zlato.

Bongo gaje pustio da kopa, da se muči, stenje i jauče od žu­ljeva i bolnih leđa.

Oko dva u noći, Nosonja je kriknuo od radosti. Lopata je za­hvatila željezni sandučić, a u sandučiću bijahu zlatnici i srebrnja­ci. Uspravio se i podigao ruke prema nebu da zahvali rimskim bogovima za ovaj dar, kadli je iznad sebe ugledao ukočen Bon- gov lik i začuo hladan glas:

121

— Nekaj ste našli, striček Nosonja?— Pa, ovaj... no, neka željezarija...— Nije — reče Bongo. — Zlato i srebro. A zašto kopate po noći?— Nemrem spavati, pa se malo rekreiram.— Aha — i dalje je Bongo govorio ledenim glasom od kojega je

Nosonju podilazila jeza. - I kaj sad? Da zovem policiju?— Kakvu policiju, si ponoril, Bongo? I daj, nemoj me plašiti s

tim sladoledom u glasu, budi malo pametan i slušaj starijeg od sebe, hoćeš?

— Slušam, Nosonjo. Recite — i dalje mu je mali govorio »vi«.— Pazi, ovo bi mogli podijeliti tak da vuk bude sit, a koze na

broju. Pola damo državi, a drugu polovicu si uzmemo ti i ja, s tim da ja dobijem osamdeset posto, a ti dvadeset, jer si manji.

— Ne — reče Bongo osvijetlivši džepnom svjetiljkom Nosonji- ne grabežljive oči.

— Sjeti se, Lori trebaju nove cipele — podmuklo je pokušao Nosonja, ali dječak bijaše nemilosrdan.

I tako su zlatnici i srebrnjaci završili u Arheološkom muzeju, osim jednoga novčića što gaje Nosonja uspio tutnuti u džep.

Nosonja nekoliko dana nije razgovarao s Bongom, samo bi hladno kimnuo kad je mali prolazio pokraj Nebodera u pratnji Cucka i ovčarke. I na vjenčanju Dunje i Mazala u Markovoj cr­kvi nije stajao blizu Bonga.

Dakle, kakva je to bila gužva! Skupilo se pola Zagreba, ali su u crkvu uspjeli ući samo odabrani, i to ne po političkoj liniji, nego po pripadnosti Naselku i ponešto Neboderu. Gore u sjenci orgulja bijahu i dvije nakaze, Crni Džek i Kumpić.

Orgulje su grgljale, pjevačica pjevala. Dunju je kroz špalir vo­dio Pero Vragec kao kum, a dugi šlajer pridržavali su Bongo i Lora. Ispred oltara, Pero je predao Dunju njezinom Mazalu.

—Joj, kak su slatki — brisala je suze konobarica Katica.- Neko me gura — tužila se Lora Bongu.- Pardon, to smo mi, Mor i Bor - javili su se glasići. - A ka­

kav je ovo cirkus, Bongo?- To se zove vjenčanje, pssst - stišao ih je dječak.Nije to bilo vjenčanje na brzinu, bijaše to čitava misa, s čita­

njem poslanice blaženoga Pavla apostola Efežanima, a kada je župnik stigao do rečenice »zato će čovjek ostaviti oca i majku,

trknulaje — gurnula je tronutog — dirnutog, raznježenog

kor — izdvojen ili povišen dio u crkvi, gdje su smještene orgulje i pjevači

a prionuti uz svoju ženu i bit će dvoje u jednom tijelu«, mama Vragecovih je zaridala kao na sprovodu. A kada je došlo do na­brajanja vrlina što ih mora imati žena, navlastito daje časna, ćudoredna, stidljiva, postojana, plodna i nevina, Dunja je ma­lo pocrvenjela i ispod oka pogledala Mazala, koji ju je ohrabrio smiješkom i gotovo neprimjetnim slijeganjem ramena.

— Dunja, uzimaš li ovdje nazočnoga Mazala za svoga muža?— otvoreno ju je upitao župnik.

— Da - reče Dunja tiho.— Mazalo, uzimaš li ovdje nazočnu Dunju za svoju ženu?Mazalo je šutio nekoliko sekunda, a kad su se ljudi već poče­

li pogledavati i kad je gospođa Krištof zlurado trknula laktom tronutoga ujaka Fleka, Mazalo je uzviknuo tako snažno da su gotovo popadali drveni kipovi svetaca na portalu svetoga Mar­ka: — Daaaaaa!

— Ne deri se — tiho mu reče svećenik, a glasno izgovori:— Stavite prstenje.— Isuse Bože — uhvati se Mazalo za glavu — samo čas. I otrči do

svoje mame, skine joj s prsta vjenčani prsten i odjuri natrag pred oltar. Dotle je Dunja trgala prsten sa Zandarova prstenjaka.

— Pa dobro, šta niste kupili prstenje? - šaptao je Žandar, kri- veći lice od boli.

— Ma ko bi na to mislil u ovoj gužvi, tata — reče Dunja i otr­či do oltara.

— Dobro da niste išli u dućan — ljutio se župnik, a kad su si na- takli prstenje, svečano je izjavio:

— Proglašavam vas mužem i ženom, u ima Oca i Sina i Duha Svetoga... Poljubite se.

Mazalo se nagne nad Dunju i njihove se usne spojiše u du­gom poljupcu.

— Baš ko u ljubićima — zavidno je rekla Ninina mama, a Ni­na se osvrtala prema koru, odakle su nakaze pratile ceremoniju. Kumpiću bijahu oči pune suza.

— Ne slini, i vrati se u zvonik, rugobo — reče mu Džek.

124

Tako čuven par, mislim na Dunju i Mazala, bio je narav­no odmah primljen i u Banskim dvorima, gdje je tada stolo­vao predsjednik Francek, koji je poljubio nevjestu i rukovao se s mladoženjom. Ujak Flek je iskoristio priliku da se ponudi za savjetnika, na stoje Franjo samo odmahnuo rukom.

A onda su svatovi krenuli automobilima, taksijima, bicikli­ma i pješice do Naselka, gdje je u dvorištu Vragecovih slavljena svadba do jutra, uz četiri velike vatre što su rasvjetljavale dvori­šte i grijale svatove izvana, a iće i piće iznutra.

— I to sam doživjela — govorila je mama Vragecovih, dok joj je Buco trpao na tanjur nogu od purana. — Sada mogu mirno umrijeti.

— Niš od toga, mama — rekao je Mazalo — ko bu nam čuval derište.

— Dva derišta — licitirala je Dunja.Negdje oko jedanaest navečer, Pero je dovukao u dvorište te­

levizor i svi su gledali kako Cobra prima Nobelovu nagradu u Stockholmu.

— Baš je neki - komentirala je Dunja. - To mu je važnije od mojega vjenčanja.

A odmah zatim spiker je priopćio da je još jedan Vragec dobio nagradu, doduše ne Nobelovu, nego Veliku nagradu na sajmu u Miinchenu, za faširano meso s okusom banana.

— Alija uopće nisam metnul banane u smjesu — čudio se Buco.— Nisi ti, nego Lana — smijao se Bongo, a Jura nije dobro vi­

dio sliku pa reče Katici da se prebaci na praznu stolicu. Katica se prebaci, ali sjede na nešto što nije bila daska stolice, i to nešto je odbaci prema stolu.

— Coprarije, coprarije! - vriskala je Katica.— Tu sjedi Mor, ili možda Bor, ne znam - objasni Bongo. -

Oni su nevidljivi svemirci.Na suprotnom kraju stola sjedili su Dado, Marina i Nosonja.

Kraj Nosonje spustili su se tiho na stolice nakazni Džek i Kum- pić.

stolovao — vladao predsjednik Francek — prvi

hrvatski predsjednik dr.Fanjo Tuđman (1922. - 1999.)

iće — hrana

coprarije — vradžbine

125

budnice — popularne pjesme namijenjene buđenju nacionalne svijesti i osjećaja među širim slojevima

— Kakvi su vam ovo ružni rođaci? — pitao je Nosonja Drage - ca Vrageca i Šonju.

— Prvi put ih vidim — reče Dragec. — Vjerojatno su iz Zanda- rove familije.

— Guzda, do kud burno mi tukvi munstrumi? — pitao je Kum- pić Džeka, ljušteći gemište. Džek je stavio ruku na Ninino ko­ljeno, a ona se okrenula prema majci i rekla:

— Mama, ova nakaza me štipa ispod stola.— Prodat ćemo ga u cirkus — dobaci Flek.Bijaše tiha i zvjezdana noć. Bližio se Božić. Oblaci su se nad-

vijali nad Hrvatsku,49 ali još nisu stigli do Naselka u kojemu su svatovi pjevali stare hrvatske budnice, a Dunja razmišljala kako da zgodno rodi prvo dijete između dvije kazališne sezone.

Pa doviđenja, Smogovci, kad ne pristajete na zbogom. Neka vam budu sklone drhtave zvijezde.

49 Oblaci su se nadvijali nad Hrvatsku - u Hrvatskoj je u proljeće 1990. na prvim slobodnim višestranačkim izborima pobijedila Hrvatska demokratska zajednica, s dr. Franjom Tuđmanom na čelu, koji je iste go­dine postao prvim hrvatskim predsjednikom, a Sabor Republike Hrvatske proglasio je 25. lipnja 1991. neovisnost i suverenost hrvatske države. No Hrvatska se u tom trenutku već praktički nalazila u ratnom stanju, jer se u ljeto 1990. bio pobunio dio Srba u Hrvatskoj, s namjerom da stvore paradržavu, koja bi postala sastavnim dijelom »velike Srbije«. U sklopu istoga plana, potkraj ljeta 1991. došlo je do otvorene agresije Srbije, Crne Gore ijugoslavenske armije na Hrvatsku. Hrvatski dragovoljci i redarstvenici uspjeli su zaustaviti napadače, ali je gotovo trećina Hrvatske bila okupirana. U dugotrajnomu Domovinskom ratu, hrvatska je vojska postupno oslobađala manje dijelove zauzetih područja, a sredinom 1995. u ak­cijama Bljesak i Oluja oslobodila je sva okupirana područja osim hrvatskog Podunavlja, koje je vraćeno Hrvatskoj nakon nekoliko godina, u procesu mirne reintegracije.

126

Rječnik nepoznatih riječi, slenga, pojmova i izraza

a kaj buš (...) cipelu? — što ćeš jesti ako dobijem otkaz? a propos — što se toga tiče, u vezi s tim, kad je već o tome riječ ali ja sam nisko baždaren — ne mogu mnogo podnijeti amore mio (tal.) — ljubavi moja ancug — odijelo apage — odlaziarkada — dio čeone kosti iznad očne šupljine u obliku luka arogancija — prepotentnost, uobraženost, bahatost, nadutost artist ~ umjetnik as — zvijezdaasfaltirati — prekriti slojem asfalta, mješavine kojom se grade prometnice atelier — radionica u kojoj se obavlja neki umjetnički rad (slikarski, kiparski,

fotografski...)

badecimer — kupaonica bajbi (engl. baby) - dušo baksuz — zla sreća, pehbarbika — popularna lutka koja simbolizira idealno žensko tijelo i dobro odjevenu

ženubaština — ukupnost sačuvanih i njegovanih kulturnih dobarabažul - grahbejbi (engl. baby) — dušobez kuće i kućišta — biti sam i bez ičegabofl - roba loše kvalitete

152

bok — uobičajeni pozdrav koji se rabi u Zagrebu i okolicibolan ~ poštapalica vrlo česta u bošnjačkom/bosanskom jeziku, kojom oslovljavamo

mušku osobu, primjerice: Ma, što ti je, bolan, što si se uznemirio? bremza — kočnicabudnice - popularne pjesme namijenjene buđenju nacionalne svijesti i osjećaja među

širim slojevima buksa ~ zatvor bunovan — pospan, snen buzdovan — ovdje: budala

cmakanje — ljubakanje coprarije — vradžbine crknuti - ovdje: prestati raditi

čamiti - samovati; biti u zatvoručcsnjovke — kobasice koje se pripremaju od mesa i češnjakačist nekaj drugo - nešto posve drugočist ponovili — posve poludjeličubiti ko milagere — ništa ne raditi, dosađivati se

darling (engl.) - dragadehidrirali — onaj koji je ostao bez dovoljne količine vode u organizmu delati — raditiderište — nestašno, zločesto dijete Digić — Talijan disonantno — neskladno drukeri — navijači dulati — delati, raditi

egzaktan — točan, precizan, dokaziv ekcem — kožna bolest (upala epiderme)eter — hlapljiva tekućina koja se nekoć upotrebljavala kao narkoza europsko radno vrijeme ~ radno vrijeme od 9 do 17 sati

fakini — frajeri, vragolani fala — hvala

153

fingeri (engl. fingers) ~ prsti finiširati - završitifirma — natpis s imenom prodavaonice ili obrta, smješten pokraj ili iznad glavnog

tdazaflajšmašina — stroj za mljevenje mesa fol - kaofris tika ti — doručkovati

gala stvari — lijepe stvari, moderna odjećaganut - dirnutgood (engl.) [gud] — dobrogood boy (engl.) [gud boj] — dobar dečkogrincajg — povrće za juhugrogiran — pijangutiti — gušiti

hepi (engl. happy) — sretan hititi se — baciti sehohštapler — onaj koji se prikazuje važnijim nego što jest

iće — hranaigra graničara — igra gađanja loptom, pogođeni igrač ispada iz igre imbecil — intelektualno nerazvijena osoba indirektno — posrednoinva — vani; zagrebački sleng koji se stvara tako da se slogovi riječi zamijene tako da

posljednji slog postane prvi isfurati — ovdje: izvesti

jogger ~ trkač, onaj koji rekreativno trči

kaj - štokalež — obredna čaša na stalku (pozlaćena i posrebrena) iz koje se pije euharistijsko vino

pri služenju svete mise kapirati — razumjetikapucini — pripadnici franjevaca, nose smeđe halje s dugačkim kapuljačama

kesiti se — zlurado se smijati kinderjaje — ovdje: ručna bomba kinta — novac kit — frajerklošar - skitnica, beskućnik kljuka — nos koban — fatalan kokniti — ubitikonsterniran — zaprepašten, začuđen, zatečen, zbunjenkor — izdvojen ili povišen dio u crkvi, gdje su smještene orgulje i pjevačikorpulentan — krupnije građekozlić — gimnastička spravakraglec — kragn, kragnakrajcati se — mimoići sekrmenadle — kotletikuplung — kvačilokurija — dvorac, kuća moćnika s imanjem kuš — marš kužiti — razumjeti

Umaći — maleni, djeca lova — novacluftbremzer — onaj koji ne želi ništa korisno raditi, onaj od kojega nema nikave koristi

mafija — tajna klanovska nasilnička organizacija na Siciliji, koja se bavi raznim ilegalnim i legalnim poslovima i unosnim djelatnostima

makina — stroj malićka — malenamandura — vojna odora, uniforma, munduramanikirati — uređivati noktemarisati — krastimazgov — magaracmazohist — onaj koji uživa u bolimeteor — dio svemirskog tijela koje padajući kroz atmosferu ostavlja svjetleći trag mistejk (engl. mistake) — pogrješka mljeti — govoriti besmislice

t55

momento — trenutak monstrum — čudovište morti — moždamumija — tijelo umrloga koje se balzamiranjem čuva od prirodnog procesa raspadanja;

tijelo se omotava bijelim širokim vrpcama murja — policija my love (engl.) — ljubavi moja

naćoriti se - naspavati senahrdati ~ ovdje: nastradati, nadrljatinavek — zauvijeknebosklon — nebonekaj — neštonekmoli — kamolinemres — ne možešniškorist — onaj koji ne želi ništa korisno raditi, onaj od kojega nema nikave koristi

obelisk — kameni stup koji se pri vrhu sužava; spomenik obrecnuti se — grubo se, osorno ili netaktično obratiti kome odtumarati — otići, odskitati se, otklatariti se ofucana — ovdje: umorna i neurednaofuriti — vrućom vodom i nožem skinuti čekinje ili perje s praseta ili peradi okej (engl. O. K. - ali correct [ol korekt]) - sve je u redu onomad — tada, u prošlosti opasti - pastiorbita — krivulja po kojoj se kreću nebeska tijela ili umjetni sateliti oroljati se - napiti se osokoliti — ohrabriti otkucati — potkazati, izdati

pajcek — prasepeta kolona — osoba ili skup osoba koje pružaju tajne špijunske usluge neprijatelju na

području vlastite zemlje piksa — glava plantravica — nespretnica pogleč (kajk.) - pogledaj

156

ponoriti — poludjetipopušiti - ovdje: izgubitiporazgovarati u četiri oka — razgovarati udvojeprefrigana — lukava, premazana svim mastimaprehititi se ~ prebaciti se, premjestiti seprenavljati se — prenemagati se, pretvarati seprepotentan — samouvjeren, drzak, arogantanproaktati — otkritiprofulati — promašitiprolupati — poludjetipropentati — promucatipustopašan — obijestan

radiša — radnikredovnik — onaj koji pripada nekomu katoličkom crkvenom redu i živi u samostanu reputacija — ugledrestauracija — obnavljanje umjetničkih djela i spomenika kulture, vraćanje prvobitnog

oblika umjetninama rešt — zatvor riknuti — ovdje: umrijeti

senilni — stari, zaboravljivi, istrošeni show (engl.) - umjetničko-zabavna priredba skockati se — urediti se, dotjerati se slušalice — ušismežurano — prepuno borasnagator — onaj koji fizičkom snagom postiže ono što se postiže tehnikom i znanjem snebivati se ~ čuditi sesocijalizacija — proces navikavanja na ljude i život u zajednici stolovati - vladati stupica — zamkaSveti Gral — zdjelica iz koje je Krist jeo na Posljednjoj večeri i u kojoj se čuvala njegova

krv

šalter — prekidačšarap (engl. shut up [šat ap] — ušuti

15 7

šljaka — posao šljakati — raditišmirant — onaj koji šmira, loše i površno nešto radi šmugnuti — pobjeći špulja ~ špilja šrajbmaŠina — pisaći strojštapin — fitilj za potpaljivan]e mina i eksploziva Štreber — onaj koji uči bez razumijevanja

tabanje — tučnjavatašt — sujetan, sebeljubivtaubeki — golubićitekma — utakmicatifus — crijevna bolesttipfeler — pogrješka u pisanjutopcina — jedinicatrezor — prostorija ili blagajna u banci, u kojoj se čuvaju dragocjenosti i novactrgaš — trgtrknuti — gurnutitronut — dirnut, raznježentrta te je — strah te je

ubrađen — zabrađen, zamotan, omotan uleknuti — udubitiurotnici — oni koji kuju urotu, zavjeru protiv kogauspentrati se — uspeti se, popeti seuštekati — ovdje: staviti u ključanicuutuviti u tikvu ~ shvatiti, upamtiti, zapamtiti

vineršnicl — bečki odrezak vinterica ~ kratka zimska jaknavoki-toki — prijenosna radiostanica za dvosmjernu komunikaciju vunderkind — izrazito darovito dijete, čudo od djeteta

zabremzati — zakočiti zabrundati — zamumlati

158

zadrigao — ovdje: debelZagrebački salon — izložbena smotra primijenjene umjetnosti i dizajna utemeljena

1965.zagutiti ~ zadavitizajedljivo — pakosno, zlobnozalotati se — oženiti sezanjištati — prodorno se oglasiti kao konjzaštemati — istućizaštihati - ovdje: udaritizdušno — pošteno, s voljomzelenaške kamate — visoke kamate koje naplaćuje zelenaš ili lihvar, osoba koja ilegalno

posuđuje novac i bogati se visokim kamatama zgiljati — pobjeći zlurado ~ zlobnozort — strah; poštovanje prema komuzrihtati — srediti, urediti, riješitizuriti — gledatizveknuti — udaritizvjerkati — gledati poput zvijeri

žmugleri — smutljivci, oni koji se bave sumnjivim poslom

159

Kazalo

Poglavlje prvo

O NEPRIRODNOJ PRETVORBI CRNOGA DŽEKA I KUMPIĆA

U POŠTENE GRAĐANE I O STRAŠNOJ OPASNOSTI KOJA SE NADVILA

NAD NASELAK, O POSLJEDNJOJ MOKASINKI I POKRETU OTPORA

POD VODSTVOM GLASOVITIH VrAGECA

Poglavlje drugo

0 TOME KAKO SU CRNI DŽEK l KUMPIĆ VARALI BAKICE,

A COBRA LICKAO DUĆAN U KOJEMU ĆE PRODAVATI LJEKOVITO BILJE,

TE O POMIČNOM ŠKOLSKOM IMENIKU NA STOLU KOMIČNE UČITELJICE

Poglavlje treće

U KOJEMU SE OBJAŠNJAVA SVEZA IZMEĐU CRKAVANJA BAGERA

1 BONGOVA MODROG POGLEDA, TE O EPOHALNOM OTKRIĆU

COBRE VRAGECA I OZBILJNIM PRIPREMAMA ZA PLJAČKU ŠTEDIONICE

U KOJOJ ŠLJAKAJU CRNI DŽEK I KUMPIĆ

Poglavlje četvrto

Priča o tome kako je mama Vragecovih zakleta sinove

KAO ŠTO JE NEKAD DAl 'NO UČINIO BAN NlKOLA SuBIĆ ZRINSKI,

O GLASIĆIMA IZ SVEMIRA KOJI NAJAVLJUJU DOLAZAK NA

Zemlju čudovišnog Krona i o tome kako su se lopoi i

DOČEPALI KLJUČEVA TREZORA

Poglavlje peto

U KOJEMU KOZLIĆ POSTAJE JARAC A UČITELJICA ZAVRŠAVA

NA ŠVEDSKIM LOJTRAMA, O DRSKOJ PONUDI KOJU JE

Dunja odbila snažnom pljuskom i o bliskim susretima druge vrste 42

Poglavlje šesto

O tome kako je ujak Flek na svoju nesreću

USPJEŠNO RIJEŠIO PR VI SLUČAJ OD OSNUTKA PRVE HRVATSKE

DETEKTIVSKE AGENCIJE, O SLAVNOM POVRATKU DJEDA

JOZE UZ RADOSNU VRISKU I PUCNJAVU, TE KAKO JE UŽASNI

Kron ušao u Peru Vrageca i divljao po kući 50

Poglavlje sedmo

U KOJEMU BONGO I LoRA DOBIVAJU NOVU UČITELJICU,

a Nina posjećuje zati vrenika Džeka i priopćava mu

DA ĆE DOBITI SINA, TE O DOLASKU KOMISIJE ZA LJUDSKA PRAVA

U KOJOJ SE NALAZIO I UJAK FlEK 60

Poglavlje osmo

Govori o poučnom slučaju neželjene deformacije

U OBLIKU SLONOVSKIH SLUŠALICA, ALI I O TOME KAKO JE

Bongo vodio momčad Dinama u čuvenoj utakmici

protiv Milana, uz sudjelovanje nevidljivih igrača,

te kako je Marina napokon pronašla šport koji joj leži 70

Poglavlje deveto

O Moru i Boru koji su preplašili Žandara i zavukli se

u Dunjin krevet, o tome kako su se Crni Džek i Kumpić

pretvorili u krtice, te o uspješnom hvatanju Krona

KOJI ĆE ISTO TAKO USPJEŠNO I OPET POBJEĆI 79

Poglavlje deseto

Priča o iznenadnoj ljubavi ujaka Fleka prema arheološkoj

ZNANOSTI, O SIMPATIJI IZMEĐU BONGA I UČITELJICE VlŠNJE, TE

O TRAGIČNOM DOGAĐAJU U KOJEMU JE NOSONJA IZGUBIO ŽIVOT

U OBRANI NALAZIŠTA I NASELKA UOPĆE

Poglavlje jedanaesto

O TOME KAKO JE VlASTA POSTALA SIRENOM, O ZNAMENITOM

SPROVODU JADNOGA NOSONJE NA KOJEMU SE OKUPILO POLA ZAGREBA,

te o Zandarovu upadu u kugu ujaka Fleka, gdje je naišao

NA NAKAZE I SILNO SE UPLAŠIO

Poglavlje dvanaesto

0 NESRETNOJ LJUBAVI DRAGECA VRAGECA I KOLINJU, TE O TOME

KAKO JE STRAŠNI KrON UŠAO U UJAKA FLEKA, O MALOM

ZOOLOŠKOM VRTU S IZLOŽENIM NAKAZAMA I FlEKOVU DIVLJAČKOM

PONAŠANJU PREMA NJIMA

Poglavlje trinaesto

Govori o pretvorbi ljuskajtce u djevojku Vlasti1

1 KAKO SE OSI 'ETILA COBRI, O TOME KAKO JE GROZNI KRON

ZAVRŠIO U BOCI KAO OBIČNI KISELI KRASTAVAC, I O VATRENOJ

PROSIDBI U ŽANDAROIT! STANU

Poglavlje četrnaesto

S KOJIM ZA SADA ZAVRŠAVA PRIČA O SmOGOVCIMA, CoBRA DOBIVA

NOBELOVU NAGRADU ZA KEMIJU, A DUNJA I MAZALO PREKIDAJU

BESKONAČNO HODANJE LJUPKIM IJENČANJEM U MARKOVOJ GRKI I

127Razmišljanje o pročitanome djelu (Ana Mesić)

Saznaj nešto više (A. M.) 130

Pustolovine Smogovaca u slobodnoj Hrvatskoj- u boj, u boj, za Naselak svoj! (Pogovor - Miroslava Vučić) 131

Kronologija života i rada Hrvoja Hitreca — Svi moji životi 142

Bilješka o ilustratoru 151

Rječnik nepoznatih riječi, slenga, pojmova i izraza 152

Grafički urednik

Danijela Karlica Žilić

Korektorica

Paula Župan

Grafička priprema

Grafičko-likovna redakcija

Školske knjige

Tisak

Grafički zavod Hrvatske, d.o.o. Zagreb

Tiskanje završeno u kolovozu 2009.

ISBN 978-953-0-61235-8

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 710861.