EZOP:

EZOP:

BASNE

Biljeke o piscu:

Ezop (Aisopos, 6.st. prije Krista), grki basnopisac, rodom iz Frigije uMaloj Aziji, vjerojatno robovskog podrijetla. Pod njegovim imenom donas je dolo oko 400 basni, od kojih su mnoge vjerojatno dodali kasnijiprireivai. Vjeto se koristei starim temama i spajajui ih s otrimpromatranjem ljudi i prirode, Ezop je stvorio basnu kao knjievnu vrstu,davi joj oblik dramski komponirane priice s ponajee traginimzavretkom i s pounom poantom, koja je esto dodana na koncu i uobliku posebne poruke. Veina njegovih basni donosi slike iz ivotinjskogsvijeta - u emu je njegov najvei broj nasljedovatelja - ali mnogima suprotagonisti i biljke, predmeti, pojmovi, ljudi pa ak i bogovi.ivot je prikazan realistiki vjerno sa svim nepravdama i bespravljima tou njemu vladaju i po tome Ezopove basne nose u sebi elemente za onodoba napredne drutvene kritike; njihove poruke sadre realnu filozofijuovjeka bogata ivotnim iskustvom, koji cijeni i istie moralne vrline,ali je ujedno svjestan da u ivotu i prirodi vlada pravo jaeg i pametnijeg.Ezopove basne pisane su u prozi jednostavnim i jasnim stilom,a posebnu im dra daje fini humor kojim su protkane.CVRAK I MRAVIU zimsko su doba mravi suili ito koje je bilo od vlage nabreklo.Doe gladan cvrak i stade od njih traiti hrane. Mravi mu tada rekoe:"Zato ljeti nisi skupljao hranu?" On im ree: "Nisam imao vremena jersam krasno pijevao." Nasmijavi se, oni mu rekoe: "Ako si u ljetno dobasvirao, onda zimi plei."Ova basna je jedna od najpoznatijih Ezopovih basni,a govori o posljedici marljivosti i nerada. Mravi su, za svoj marljiv radtijekom lijeta, bili nagreeni obilatom zimnicom, a jadni cvrak nije dobioni zrno. On je svojom pijesmom uveseljavao ivot, bio je na svoj nainkreativan i nije se brinuo za budunost, smatrao je i nadao se da e ostaliradoholiari ipak biti milosrdni prema njemu. No, pokazalo se da onikoji su radili i previe cijene svoj dobitak zaraen mukotrpnim radom,jer tako na neki nain nadoknauju divne dane provedene u beskrajnimkolonama koje se prostiru gdje god se nae neto jestivo. Na odreeninain shvaam i mrave, jer u ovoj basni nema pozitivnih i negativnihlikova, svi postupaju ispravno, makar bi cvrak mogao za sretan krajdobiti zrno, a za uzvrat odsvirati mravima neto iz svog bogatogljetnog repertuara. Povlaei paralelu izmeu prirode, mrava i cvrka,i nae ivotne svakodnevnice, u ovoj basni moemo prepoznati i jedankarakteristian ljudski nain ivota. Ako uzmemo da mravi predstaljajuone radine i marljive ljude, koji se brinu za svoju budunost,za budunost svoje obitelji i drutva u cjelini, onda je cvrak tipianpredstavnik boemskog umjetnika, zaokupljen samo i iskljuivo svojimumjetnikim radom i snovima. Na jednoj strani su materijalna dobra,bez kojih nema gospodraskog prosperiteta i budunosti niti za pojedincaniti za drutvo u cijelini. Kao njihova protutea stoje umjetnikanadahnua bez kojih takoer nema ivota, ali sada onog duhovnog tosvako od nas nosi negdje duboko u sebi, s tom razlikom da je intenzitet ipotreba za takvim duhovnim doivljajima kod svakog razliit.Idealno bi bilo kada bi ove dvije potrebe imali meusobnu ravnoteu,jer bi tada pri nadolasku zime, odnosno neizvjesne budunosti kada zaodreene stvari moe biti i preksano, drutvo savreno funkcioniralo.Poruka basne:Radi danas da ima sutraTRSKA I MASLINATrska i maslina se prepirahu o istrajnosti, mirnom dranju i snazi.Premda je maslina grdila trsku da je slaba i da je lako svaki vjetarprevija ona ne pisne ni rijei. Kad nakon kratka vremena nastane estokvjetar, trska, koja se tresla i savijala vjetrovima, lako se spasi, a maslina,jer im se opirala, bude iskorijenjena i skrena od sile vjetra.Tako se maslina osramoti jer se ludo ponosila vlastitom snagom.Trska i malsina predstavljaju dvije djevojke koje nemaju pametnijeg poslanego ocjenjivati tuu i precjenjivati vlastitu ljepotu, vjetar je deko koji iheli prozreti i uvjeriti se u stvarnu postojanost i ljepotu. Trska je ovaj putimala vie sree, fleksibilna i podatna plesala je s vjetrom i prilagodila senjegovim vratolomnim hujanjima, dok maslina, vrsta u korijenu kao i ustavovima, ostala je malo zateena. Maslina je lijepa, s time se moramosloiti, ali iako krasna ne smije biti uobraena i toliko samosvjesna.Trska je pokorno koristila mogunost savitljivosti, to joj je dar prirode,uspjela je iako tanka i slabana, oduprijeti se naletima vjetra.Ali trska nije nimalo samouvjerena kao maslina i ne zna se zauzeti zasebe - maslina pak biva iskorijenjena samo zato jer je korijen zakopalapreduboko u zemlju, samo zato jer je bila isuvie tvrdoglava i ponosna,pa ni njena "smrt" nije ba pravedena. Isto je kao i kod ljudi - pokorni,posluni ljudi, bez previe mogunosti vlastitog izbora savijaju seusporedno s nadreenim i nastoje biti to blii onome koji je vei, jai,koji je na vlasti, a tvrdoglavi i samosvjesni filozofi vrstog karaktera srazvikanim injenicama koje bi im mogle donijeti velike nedae,samo za inat vrsto stoje pri svojim zamislima i tako stradaju...ZID I AVAOZid, koji je avao silom kidao, pone vikati: "to me trga, iako nita zlonisam uinio." avao mu tada kae: "Nisam ja za to kriv, nego onaj kojime otraga estoko udara."Ba kao i u stvarnom ivotu, sloboda ovjekova razmiljanja i postupakaje ograniena. Zid nije nita skrivio avlu, no ovaj ga opet kida, avao nikriv ni duan biva udaran, no ovjek ga ipak pribija - moda i on to radipredvoen nekim? esto moramo povrijediti nekoga ili okriviti ga samoda bi spasili vlastitu kou i osvjetlili obraz, ponekad smo ak i u pravu.Sve se to odvija po nekom planu - nitko nije slobodan i sretan,nitko nije podreen sam sebi - uvijek je tu netko drugi da ga hladnimpostupkom, bez ikakva razloga, spusti na zemlju. No to postaje naasurova svakodnevnica, a mi se titimo izvjesnom dozom imunostiprema stradavanjima bez razloga i znaaja.STARAC I SMRTStarac jednom nasijee u planini drva i podigne ih na plea.Kad je ve natovaren prevalio dug put, umoran skine drva i stane dozivatismrt. Budui da je smrt odmah pristupila i pitala ga razlog zato je zove,starac ree: "Da to breme podigne i naprti mi ga."Ovaj kolebljiv starac vjerno opisuje linost pravog neodgovornogprevrtljivca. Da sam ja Smrt, odmah bi mu rekla da se s takvimstvarima nije za aliti, jer ivot vrijedi vie od pretekog bremena napleima. On se toga sjetio malo prekasno, ali lukav odgovor sve je spasio.Drai mu je ivot, bez obzira na stotinu drvea na njegovim leima,bez obzira na blisko suoavanje sa smrti. Jer bolje je osjeati, pa makar ibol, i nadatiti se da e ta bol i prestati, nego prazno leati u blatnoj raci uzatvorenom crnom lijesu i traiti duu koja izgubljeno luta nebeskimprostranstvima traei mir, spokoj, i jedan osjeaj koji se stvara samo kadovjek umre sretan, sa saznanjem da je ivot poivio u potpunosti.AVKA I SOVA

Bilo je natjecanje u ljepoti i sve su ptice dolazile Zeusu da se podvrgnuizboru, a Hermes je tumaio njegovu odluku. Prije toga sve one su seskupljale na rijekama i jezerima i odbacivale loe perje, a bolje istile.Budui da avka nije imala od prirode nikakve ljepote, skupi kao svojukras ono to je drugima poispadalo. Jedna sova to prozre i oduzme avcisvoje, a stane nagovarati i ostale da tako uine. Liena perja, avka doegola na Zeusovu presudu. Sirota avka! Mnogi ljudi bi uinili isto to i ona,samo bi malo pazili s ijim se perjem kite. Grozno je kititi se tuimperjem, ali ljudi katkad nemaju drugog izbora! Jer zato se rune djevojkemau bezbrojnim kremama, odlaze na plastine operacije, mrave uzpomo ajeva...? Zato da bi bile lijepe! One bi i duu prodale za ljepotu iuope im nije stalo do naina koje koriste da bi preko noi postaleprinceze iz bajke. One zapostavljaju sve drugo, mislei kako je ljepotanajvanija, zanemarujui mogue posljedice i duhovne vrijednosti...A osim svega toga, avka se nije kitila tuim perjem u najuemsmislu rijei, jer bili su to takoer nedostaci koje se druge ptice odbacile.Mudra sova koje je ponekad i previe duboko razmiljala malo je postalaljubomorna na snalaljivost rune prijateljice koja je bar pred svjetlimZeusom eljela dokazati da i ona moe biti lijepa, pa je sova nagovoriladruge ptice da joj iupaju perje. tovie, ako je pred Zeusa dola golaznai da su joj ptice poupale i njeno vlastito perje.Povucimo paralelu i uzmimo na primjer Pepeljugu, pranjavu siroticu uprnjama. Kad je trebala nabaviti haljinu za bal, mievi su joj uspjelidonijeti odbaene stvari njezinih bogatih, oholih sestara, i od nekolikokomada suvine svile i od par perlica strgane ogrlice, napravili su,svojim trudom, predivnu haljinu koja je na Pepeljuzi izgledala prekrasno.No sestre, ljubomorne, kad su vidjele da je sve to ustvari njihovo "smee"krenule su prema njoj, uzele svaka svoje, ostavile je opet u razderanojruiastoj svili i...No avka nema princa, ni dobre vile koja bi se smilovala nad njom.Ima samo Ezopa koji je njezin postupak protumaio sa posve drugogstajalita...