Bauhaus je bila škola za arhitekturu i primijenjenu umjetnost u Njemačkoj od 1919. do 1933. godine

Nastavlja se na tradiciju funkcionalizma, kombinira obrt sa umjetnošću te nastoji umjetnost na takav način približiti svakodnevnom životu

Ovdje nastaju pokušaji ostvarenja sinteze autonomne umjetnosti i oblikovanja upotrebnih predmeta - dizajn

Njihovo geslo je bilo funkcija prije forme - ali i forma je bitna te treba biti što jednostavnija i originalnija, sa što manje dekoracije i ukrasa. 

Riječ ”Bauhaus“ bi u prijevodu bi mogao značiti kućogradnja ili gradnja doma

Osnovao ju je arhitekt Walter Gropius 1919. godine u Weimaru, pa se preselila u Dessau i tamo trajala do 1933. god. 

Za to vrijeme škola je izvršila revoluciju u arhitekturi i estetskim konceptima, kao i praksi

Građevine koje su izgradili ili ukrasili profesori ove škole (Walter Gropius, Hannes Meyer i Laslo Móholy-Nágy ) snažno su utjecali na modernu arhitekturu 20. stoljeća

 Od 1996. god., zgrade Bauhausa u Weimaru i Dessau su upisane na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi.

Prvi osnivač Bauhausa je Walter Gropius (1883.-1969.)  Uz Ludwiga Mies van der Rohea i Le Corbusiera, Gropius je bio

najznačajniji arhitekt 20. stoljeća, pionir moderne arhitekture. U svom atelijeru u Berlinu od 1928. godine projektirao je mnoge

stambene zgrade, radnička naselja, javne zgrade, a ta su djela obilježena strogom jednostavnošću.

 1937. u SAD-u, gdje predaje na Harvardu i u Chicagu, osniva New Bauhaus. a 1944. god. dobio je američko državljanstvo

On je već 1910. svojom "Tvornicom Fagus" najavio svoje shvaćanje arhitekture, a objektom Bauhausa (sveobuhvatna škola koja je željela sjediniti sve vidove likovnih umjetnosti i povezati ih s industrijskom proizvodnjom, prvenstveno kroz dizajn) u Dessau definirao rječnik "moderne".

Objekt je jasnog tlocrta, skeletne konstrukcije polivalentne namjene nastave, maksimalno ostakljena tamo gdje treba, čistih i jasnih volumena, redukcija, tj. lišena svega suvišnoga.

 Walter Gropius – Tvornica Fagus, 1910.

Drugi važni arhitekt koji u Bauhausu vodi radionicu za arhitekturu i urbanizam je Nizozemac Ludwig Mies van der Rohe (1886.-1969.).

Svoja uvjerenja u arhitekturi je najbolje izrazio čuvenom rečenicom: "Manje je više!“

Mies je, kao i njegovi suvremenici, naročito nakon Drugog svjetskog rata, bio stvaratelj novog stila u arhitekturi, koji je predstavljao duh njegova vremena.

Njegove građevine su sretna i dobro odvagnuta kombinacija minimalističkih oblika dobro uklopljenih u okolni veliki slobodni prostor.

Među prvima je počeo primjenjivati moderne industrijske materijale poput stakla i čelika, koji su se u njegovim djelima potpuno osamostalili.

Godine 1929. na Međunarodnoj izložbi u Barceloni projektira "njemački paviljon" koji ima briljantni tlocrt sveden na neophodnu suštinu stvari (okomite i položene plohe)

Likovno je komponirao zidove, stupove, pregrade od stakla i plošnim bazenom u kojem se zrcali jednostavnost prostora – danas klasika moderne.

Bavio se i dizajnom i bio je posljednji ravnatelj Bauhausa

Njemački paviljon u Barceloni, 1929.

Krajem 19. st. u Engleskoj se javlja ideja o povezivanju umjetnika i industrijske proizvodnje kako bi se uljepšali industrijski proizvodi, a uništili imitacije i kič

Spajanje "umjetnosti i obrta" pokrenuo je u Engleskoj William Morris (Arts and Crafts) već krajem 19. st., ali su njihovi proizvodi bili individualni i bogato dekorirani, dakle nisu bili u skladu s modernim nastojanjima.

 Pod njegovim utjecajem 1907. u Münchenu je osnovan Njemački savez obrtnih i industrijskih proizvođača (Deutsche Werkbund). 

Jedna od struja u tom udruženju težila je standardizaciji (ujednačavanju) industrijskih proizvoda najbolje prilagođenih namjeni, te novim materijalima i tehnikama.

Škola umjetničkih zanata u Weimaru koju je 1906. god. dizajnirao Henry van de Velde

Djelatnost Werkbunda unapređuje i razvija Walter Gropius, te osniva specijaliziranu školu za istodobno bavljenje svim vrstama oblikovanja – Bauhaus, 1919. u Weimaru, gdje su tada na vlasti bili socijal-demokrati, (Weimarska Republika).

S vrhunskim umjetnicima i izvrsnim pedagozima (L. Feininger, G. Muncha, Paul Klee, Oscar Schlemmer, Vasilij Kandinski, Laslo Móholy-Nágy itd.) vodio je dva tečaja: - materijali i tehnike obrade (ručne i strojne); - crtanje, projektiranje i teorija oblika. 

 Škola je djelovala u tri Njemačka grada; Weimaru ( od 1919. do 1925.), Dessau ( od 1925. do1932.) i Berlinu ( od 1932. do 1933.), pod ravnanjem tri različita arhitekta, direktora: Walter Gropius ( od1919. do 1927.), Hannes Meyer (od 1927. do 1930.) i Ludwig Mies van der Rohe od ( 1930. do 1933.), tada je škola zatvorena, od strane nacista.

 Promjene direktora, rezultirale su i promjenama programa, tehnikama, nastavnicima i političkim oprijedjeljenjima škole.

 Prilikom preseljenja u Dessau, ukinut je keramičarski odjel, za ravnateljsva Miesa škola je pretvorena u privatnu školu, a pristalicama bivšeg ravnatelja Hannesa Meyera, zabranjen je rad u školi.

 Škola je napustila Weimar, radi gubitka potpore, koju su uživali za vrijeme vladavine socijal-demokrata.

Zgrade Bauhausa u Dessau koje je 1919. god. dizajnirao Walter Gropius

U Dessau je prema projektu Gropiusa, 1926. dovršena zgrada Bauhausa.

Sama zgrada je prijelomno djelo moderne arhitekture u kojemu oblik slijedi namjenu (form follows function)

Meyer koji je postao direktor, poslije Gropiusove ostavke 1928., donio je Bauhausu dvije najunosnije projektne narudžbe, obadvije postoje i danas, a to su: pet stambenih zgrada u gradu Dessau, i upravna zgrada Savezne škole za njemačke sindikate (ADGB) u Bernau.

 Meyer je inzistirao na egzaktnosti kalkulacija i prezentacija, prefabriciranim građevinskim elementima za smanjenje troškova gradnje, time je povećao broj narudžba za školu

 Tako je škola pod njegovim ravnateljstvom prvi put ostvarila profit 1929.

Ali Meyer je bio i uzročnik velikih sukoba na školi.  Kao radikalni funkcionalist, on nije imao suviše razumjevanja za

estetitizirane programe, i natjerao je Herberta Bayera, Marcela Breuera, i neke druge nastavnike da podnesu ostavke.

Kao deklarirani komunist, podržao je osnivanje studentske komunističke organizacije, i doveo školu u opasnu političku poziciju

Time je, po mišljenju Gropiusa, ugrozio i sam opstanak škole, koji mu zbog toga uručio otkaz 1930.

Škola se 1932. seli iz Dessaua u Berlin, ali bauhausovce zbog njihova modernizma (ravni krov), internacionalizma, liberalizma i brige za čovjeka nacisti optužuju za komunizam i socijalni liberalizam.

Po dolasku Hitlera na vlast, pritisak se pojačava, školu optužuju za kozmopolitski modernizam, utjecaj židova, i nenjemački utjecaj i konačno zatvaraju školu u travnju 1933.

Mies van der Rohe je protjeran iz Njemačke, Gropius seli u Ameriku.  Djela profesora i studenata Bauhausa snažno su utjecala na

industrijsku proizvodnju i na razvoj industrijskog dizajna u Europi i Americi.

Mnogi izvanredni umjetnici su poučavali u Bauhausu: Josef Albers Marcel Breuer Naum Gabo Walter Gropius Vasilij Kandinski Paul Klee, Hannes Meyer Laslo Móholy-Nágy Piet Mondrian Oskar Schlemmer, Ludwig Mies van der Rohe

Cilj te škole bio je stvaranje novog udruženja obrtnika-umjetnika pod vodstvom umjetnika-nastavnika u zajedničkom traganju, i s učiteljske i s učeničke strane, za novim tehnikama, novim materijalima i novim oblicima koje će se primjenjivati na arhitekturu, namještaj i uporabne predmete.

U Bauhausu su se održavali tečajevi stolarstva, tkalačkog i keramičkog zanata, slikarstva, grafike i fotografije.

Praktičnom su radu bili pridodani teorijski predmeti o percepciji i boji, i to prema programima vrlo naprednim za to vrijeme, s konačnim ciljem da u učenicima oslobode stvaralačku energiju.

Iz mnogostrukih kolektivnih aktivnosti koje je razvijao Bauhaus, u raspoloženju velikog zanosa, od zamisli do ostvarenja, proizlazi moderni industrijski dizajn.

Fotografija i grafika ponovno se otkrivaju u Bauhausu gdje se eksperimentira s beskonačnim mogućnostima vezanima uz upotrebu fotografskog aparata: kolaž, fotomontaža, dvostruka ekspozicija, uvećanje negativa i ostala tehnička sredstva koja su danas u svakodnevnoj upotrebi.

Arhitektura, namještaj i razni predmeti dizajniraju se po načelu funkcionalnosti. Estetska vrijednost nekog predmeta mora proizlaziti iz savršenog stapanja oblika i funkcije. Cijela je Bauhausova produkcija obilježena najvećom mogućom jednostavnošću.

Prema shvaćanju Bauhausa, predmetima ne treba nadodavanje ukrasa koji bi skrivali ili popravljali ružne i bezoblične dijelove, nego treba te dijelove oblikovati na lijep, umjetnički način i predmet će biti lijep sam po sebi.

 Pod utjecajem pojedinih pravaca moderne umjetnosti (ekspresionizma, kubizma i osobito nekih grana apstraktne umjetnosti), koji su težili pojednostavljenjem i pronalazili nove oblike, oblikovanje uporabnih predmeta dobiva novo značenje – postizanje funkcionalnosti predmeta kao kreativan čin.

 Ideje Bauhausa poštuju se i danas u načelima industrijskog dizajna: jedinstvo namjene (funkcije), poštivanja materijala i procesa serijske proizvodnje.

Bauhaus je oblikovanje i kontroliranje plastično-prostorne okoline postavljao kao idealan cilj. Program Bauhausa je bio otkrivanje osnova kreativnosti, zatim humanizacija funkcija predmeta, racionaliziranje novih oblika i na kraju priprema za industrijsko oblikovanje. No društvo nije bilo zrelo da prihvati takve predmete i Bauhaus je ostao samo genijalna škola-priprema za budući industrijski dizajn.

Stolica koju je dizajnirao Marcel Breuer kao student u Bauhausu, tzv. Vasilijeva stolica. Stolica se toliko svidjela prof. Vasiliju Kandinskom da ju je dao napraviti za sve učenike.

Josef Albers – set od četiri stolice, 1927.

 Alexander Schawinsky - tiskarski stroj Olivetti Studio 42 

Walter Gropius, Cabinet, 1923. 

Ludwig Mies van der Rohe, Tubular steel chair, 1927. 

Marianne Brandt – čajnik, 1927 (2007. prodan za $361,000)

Jucker i Wagenfeld – stolna svjetiljka, 1923.-1924.