- . . . . . . , . . . , , , , , , , , , , , . . . . . . . . . .

YU 86-7377-013-0

2

, 22 - 24. 1983.

, 1988.

Umjesto predgovoraPojavom Zbornika 1 posa o objavi materijala s naunog skupa Benkovaki kroz vjekove, odranog o d 22. do 24. aprila 1983. godine u ast 40. godinjice II zasjedanja A VNOJ-a i ZA VNOH-a, nije stao - naprotiv, jo je snanije nastavljen. Prispjeli radovi su p o m n o pregledani i sv i k o ji su p o vo ljn o recenzirani tampaju se u o vo j knjizi - Z bom ik u 2. Jedan broj referata nije bio predan Urednitvu na vrijeme. Pridodaju li se ovim zakanjelim, ali valjanim napisim a o benkovakom i oni radovi koji su proitani na tribini benkovakog skupa k oje autori, izn a m a nepoznatih razloga, nisu stigli uobliiti za tisak, onda znam o i o m oguem narednom poduhvatu - objavi i treeg Z bom ika. N em inovno j e zahvaliti se ljudim a i institucijama koji to zasluie, a u prvom redu Republikoj zajednici za znanstveni rad SR Hrvatske bez ijeg sufinciranja ovaj Zbornik 2 ne bi bio u Vaim . I u naredno sm o ubijedeni: s pojavom ovog tom a jo e se snanije intenzivirati izuavanje svekolike zbilje Ijudi k o ji nastavljaju sjevem odalm atinski region zvan benkovaki kraj. Uostalom, to je bila i nakana organizatora. Budu li ova nastojanja pratila i itatelji - u prvo m redu itelji benkovake komune - nee se trebati brinuti o sudbini narednih zbom ika, koji bi trebalil rasvijetliti i ostale nepoznanice o benkovakom . Urednitvo

5

LUCIJAN KOS

RAZVOJ PROMETNIH VEZA BENKOVAKOG KRAJA

Saetak N aom obalom ile su rimske ceste i unutranjosti. Venecija za svog dugog vladanja obraala j e panju sam o na , ali su j e sukobi s Turcima prisiljavali da i u zaleu uvruje svoju granicu u potpunom bespuu - u Ravnim Kotarima i u Bukovici. N jenim padom , Austrija j e prva poela graditi ceste iz Zadra Kninu i Obrovcu. Francuzi su iz svojih vojno-stratekih razloga nastavili s gradnjom cesta. Povratkom Austrije u Dalmaciju pokrenuto j e i pitanje gradnje eljeznice iz Zadra i Splita Kninu i ostaloj unutranjosti. Gradnja eljeznike pruge preko Like ostvarena j e bila izm edu dva rata, a Bosne, te relacija Z adar-K nin za naih dana. O d posebn e j e vanosti u ovoj mikroregiji gradnja cestovnih saobraajnica, o d kojih j e izgradeno 5 magistralnih, 21 regionalna i vie lokalnih cesta, koje su iz osnova preobrazile i unaprijedile ovaj . Poveanjem robnog prom eta i proirenjem industrije, Bukovica i Ravni K otari kao ekonom sko-prom etni faktor ukljuuju se sve vie u sva privredna podruja nae zemlje.

U najstarijim vremenima zagorskim dijelom sjeverne Dalmacije ile su prve ilirske, liburnijske i rimske ceste, i to od stare Jadere (Zadra) na Nedinum (Nadin), Asseria (Podgrae), Bumom (Ivoevci) preko Scardonae (Skradina) na Salonu (S olin Split). Prve solidnije ceste na Mediteranu, a tako i u naim krajevima izgraene su bile za dobra rimskog carstva i imale su u stvari 3 trake za konjanike, za zaprena kola sa spurilama - udubinama kotaa i za pjeake. Dok je glavna takva cesta ila paralelno s obalom, ostale su ile od obale u pravcu unutranjosti; na zapad prema Senia (Senju) i Tarsatica (Rijeci), na jug prema Saloni, dotle su ostale ile od obale prema unutranjosti Siscia (Sisku), a na istok prema Sirmiumu (Sremskoj Mitrovici) i Singidunumu (Beogradu). Venecija za gotovo 4 stoljetnog vladanja Dalmacijom slabo se je brinula za izgradnju cesta u ovim krajevima. Jedina mletaka cesta ila je od Zadra do Zemunika (15 km), to je i razumljivo, jer je ona svu svoju snagu kao kraljica Jadrana (otud i naziv za Jadran Culfo di Venezia - Mletaki zaljev) obraala k moru, pa su je i interesirali samo otoci i uski primorski, obalni pojas. U ovim krajevima to je bila prvobitno prva gorska kosa nad Zadrom, Biogradom i ibenikom prema Ravnim Kotarima.7

Njeni dalmatinski gradovi bili su joj most za obranu od turskih navala, a besue zalea kao prirodna brana joj je i odgovaralo da se turska vojska to tee probija do njenih posjeda. Turci su 1527 g. prvi put osvojili Benkovac (Castrum Benkovich), ali Benkovac je ve i tada bio stjecite puteva i glavni trgovaki centar ovog kraja. Granina linija izmeu Venecije i Turske pomicala se je u pravcu Ravnih Kotara i Bukovice, a ovisila je o jaini i uspjehu osvajakih pothvata zaraenih strana (linea Nani, 1669; 1. Grimani, 1699; M ocenigo, 1727, tako da je to podruje bilo stalno pod udarom jednog ili drugog osvajaa.' Signoria drala se je krilatice to su putevi gori, nemili su gosti rjei, tako da namjerno nije htjela graditi komunikacije sa svojim susjedima preko Velebita i Dinare. Poetkom 19. stolj. stanje cestovnih saobraajnica bilo je tako slabo da ih tadanja tampa ovako opisuje: Po svemu k o p n u ,... ne mogae se putovati nego zlim putem vazda muno, esto trudno, a katkad i pogibeljno ...J Poznati mletaki putopisac i prirodnjak Alberto Fortis u svom poznatom djelu Viaggio in Dalmazia, koji je bio vie puta u Dalmaciji opisuje, izmeu ostalog, i Bukovicu i Ravne Kotare, te istie da je to kraj bez puteva - senza le strade .3 Na zemljak Ivan Lovri iz Sinja u djelu Biljeke 0 putu p o D alm aciji opata A. Fortisa i ivo t Stanislava Soivice4 ispravlja Fortisa u nekim opisima ivota i obiaja Morlaka, ali se oba pisca slau u tome da su Bukovica i Ravni Kotari u ekonomsko-prometnom i kulturno-prosvjetnom pogledu vrlo zaostala podruja. Cestovnim saobraajnicama od Zadra Benkovca do Knina, te od Zadra Zemunika, Smilia i Karina do Obrovca kretale su se jo od 1897. g. konjska i volovska zaprena kola prevozei raznu robu, a putnici i pota prevozili su se potanskim koijama. Na relacijama Zadar - Obrovac i Zadar - Knin vrio se je tada redoviti promet diliansama, a istom 1912. g. krenuo je i prvi automobil iz Zadra za Knin 1 obr. 4 puta tjedno u oba pravca zaustavljajui se u Babindubu, Zemuniku, kabrnji, Nadinu, Benkovcu, Lianima, evrskama, Kistanju, Raduiu i Staroj Strai. Nakon povratka Austrije u Dalmaciju, ova je 1832. g. pristupila izgradnji carske ceste Zemunik - Smili - Karin - Obrovac i dalje do like granice (Prezid) prema Graacu i Gospiu (Ova je cesta zavrena istom 1913. g.). Benkovac kao istaknuti ekonomsko-saobraajni punkt dobiva 1846. g. c. kr. preturu (sud), a 1868. g., ukidanjem dotadanjih okruja, ve je i sjedite kotara. Osvojenjem Dalmacije od strane Austrije nakon pada Mletake Republike 1797. g. odmah se je i pristupilo izgradnji cesta; na ovom podruju od Zrmanje do Knina i do Raduia, kao i od Zemunika preko Benkovca i Ostrovice do Knina. Dolaskom Francuza u Dalmaciju Pounskim mirom 1806/14. g., poto oni nisu imali dovoljno svog brodovlja za pomorski saobraaj, a i plovidba je bila nesigurna zbog prisustva na Jadranu Rusa, Engleza i gusara, to je glavni zapovjednik francuske vojske u Dalmaciji general August Marmont u suradnji sa generalnim providurom Vincenzom Dandolom - predstavnikom civilne vlasti, pokrenuo pitanje izgradnje cesta mobilizirajui iroke narodne mase, iskljuivo iz vojno-stratekih, a ne ekonomsko-prometnih razloga. I zaista pristupilo se je ne samo izgradnji cesta koje e spajati Zadar - glavni grad Dalmacije preko Benkovca i Knina sa Dubrovnikom, poznate kao mediteranske i primorske ceste, ve je izgradeno i vie kolnih putova na kraim relacijama sridikopni, primorski i prieci..., gdi mogu dojti na konak ljudi i ivotinje ...,5 - od Zadra do Knina, od ibenika do Skradina i dr.1 ... povlaenje granica... nije bilo vrsto, pa su i dalje izbijali sporovi,... (iz rada Tralji, S. M., Tursko-mletake granice u Dalmaciji u XVI i XVII stoljeu, Radovi IJAZU, Zadar, 20, 1973. str. 447-458 sa pril.). 1 Kraljski Dalmatin, Zadar, 1808, br. 31, str. 241. 1 Alberto Fortis (1741-1803), Viaggio in Dalmazia, Venezia, 1774. god., 2 svez. 4 Ovo je djelo objavljeno 1776. godine, H.A.Z., stampe num. 570.

8

U cilju da se ovaj zaostali kraj i prometno povee ne samo kopnenim saobraajnicama, ve *5

3 < b . 0 C i. S .V )'

1 s *2

mogu smatrati kljunim, to su: Ravni Kotari, obala sa otocima, Bukovica, doline Zrmanje i Krke, najzad sam benkovaki kraj. Ravni K otari Nigde od Istre do Bojane na naoj obali nema tako prostrane zaravnjene povrine kao u severnoj Dalmaciji, u Ravnim Kotarima. Sredinji poloaj na jugoslovenskoj obali Jadrana ima naglaeno vojno znaenje. Ravni Kotari su pravi izazov za potenci-

jalnog agresora na jugoslovenskoj obali. Ovde se mogu iskrcavati respektivne snage pomorskim i vazdunim desantovanjem. Poloaj Kotara je takav da kroz njega prolaze sve longitudinalne komunikacije u obalskom pojasu, kao i sve transverzalne koje povezuje Knin i dolinu Zrmanje sa zadarsko-biogradskom obalom. Ravni Kotari su ravna, blago talasasta i brdovita povrina. Istiu se dva dela: severozapadni i jugoistoni. Prvi deo je vie uravnjen, a uzvieniji delovi su blagih oblika i visine koja izuzetno prelazi 200 m. Protee se od Velebitskog kanala, Ljubakog i Ninskog zaliva do paralela 44 N, Krmine - Ivanievia Draga, odnosno izmedu Zadarskog kanala i Bukovice. Reljef se blago izdie na prilazima moru, a sve vie ka Bukovici. Relativno plodno i zaravnjeno zemljite omoguava intenzivniju poljoprivredu i stoarstvo, posebno voarstvo (vinogradi), zatim dobru naseljenost i naglaenu komunikativnost. Jugoistoni deo Kotara je smeten ispod paralela 44 N. Izduen je u dinarskom pravcu protezanja. Jugoistona granica je ibenska luka (s Kanalom Sv. Ante) i Prokljansko jezero. Prema severu je prirodna granica bribirska greda koja se naslanja s jedne strane na Prokljansko jezero, a s druge na Debelo brdo iznad Benkovca. Ovo podruje je manje zaravnjeno od prvog. Antiklinalna bila se reaju od mora ka unutranjosti, dostiui visinu i preko 300 m. Grede su erozijom razrivene, isprekidane, poumljene niskom vegetacijom, veinom makijom. Vransko jezero razdvaja uski pojas obale izmedu Biograda i Pirovca od relativno vieg zalea na potezu Vrana - Dazlina. Bez obzira na morfoloke razlike za Ravne Kotare se u celini moe konstatovati da su podesna desantna prostorija, i to za pomorske i vazduno-padobranske desante. Ovde se mogu sputati jedrilice kao i avioni sa desantnim snagama, na izgraenim avio pistama, ali takoe izvan njih. Blizina mora omoguava brzo snabdevanje iskrcalih snaga materijalnim potrebama (gorivo, municija, hrana, tehnika i sl.). Desant u Kotarima razdvaja Velebitsko primorje i ibensko-splitski region, onemoguava rokadno pomeranje snaga branioca na najosetljivijem sredinjem delu primorskog fronta. Prisiljava branioca da se koristi altemativnim rokadnim komunikacijama u pozadini (preko Knina). Iako ima naglaene desantne pogodnosti rejon Kotara je vojnogeografski blokiran, izolovan od svoje okoline, i to morem, zatim Prokljanskim jezerom sa ibenskom lukom, te visokim pobrem koje se brzo izdie prema severu, suavajui prostor za eventualno nastupanje zaravnjenim delovima ka severu (Kninu). Iako je prostor komunikativan i prohodan izvan komunikacija, agresoru bi u Kotarima, pod pretpostavkom da se ovde uspeno iskrcao, bilo tesno. Svi pravci koji bi omoguavali izlaz prema Velebitskom primorju, Lici, Kninu, ibeniku i Drniu, ogranienog su kapaciteta, lako se mogu zatvarati, odnosno uspeno braniti. Ni za iskrcavanje agresorovih snaga u Kotarima nije tako atraktivno kako bi se moglo zakljuiti na osnovu prostrane zaravnjene povrine u sredinjem delu nae obale. Ako se za momenat zanemari injenica da je obala sa otocima velika prepreka, ostaje mogunost branioca da se osloncem na s;imo zemljite Ravnih Kotara uspeno odupire npr. vazdunim desantima. U oba dela Kotara ima vie uzvienja koja omoguavaju dobru preglednost Kotara, smetaj protivdesantnih omja, izgradnju poloaja koje nije lako neutralisati. Osloncem na te tzv. mikropoloaje branilac je u mogunosti da nanosi snane udare po vazdunodesantnim snagama. Sputanje desanata po danu je skopano s velikim rizikom po agresora zbog mogueg protivnapada na desantnim mestima. Nono sputanje 1 desantnih snaga smanjuje mogunost orijentacije iskrcalih snaga, prikupljanja radi ganizacije mostobrana. Kultivisane povrine su ogradene kamenim zidovima, brojni su maslinjaci, vinogradi. Sve to predstavlja ozbiljnu prepreku protivniku koji bi se nou sputao u ovakva podruja.

21

se navedenim momentima doda i injenica da je kotarski relativno gusto naseljen, da je stanovnitvo neprijateljski orijentisano prema svakom agresoru, da je ono organizovano u jedinstvenom sistemu optenarodne odbrane, onda se mora pretpostaviti da desantnim snagama, bez obzira na brojnost, uvebanost i tehniku opremljenost, ne moe biti lako na prostoru Ravnih Kotara. Obala i otoci Vazduni desant u Ravne Kotare se moe pretpostaviti, ali samo pod uslovom da on bude praen pomorskim desantom. Jer, desantne snage u Kotarima moraju biti materijalno obezbeene. U protivnom, osudene su na kapitulaciju. Kakvi su vojnogeografski uslovi za iskrcavanje pomorskog desanta na obali od Privlakog gaza do rta Ploa? Prva fizika prepreka na koju bi pomorski desant naiao na putu za sevemu Dalmaciju bili bi otoci. Oni su poreani u tri niza: 1) Dugi otok - Kornati - irje, 2) Sestrunj - I - ut - Kaprije, 3) Ugljan - Paman - Murter - Zlarin. Prema obali kopna mogue je prii sa otvorenog mora samo retkim, uskim, navigacijski nedovoljno povoljnim prolazima: Ilovika vrata sa Sestrunjskim kanalom, Prolaz Maknare, Velika i Mala Proversa, prilazi s juga i jugoistoka Murterskom moru. Branilac e nesumnjivo braniti otoke i prilaze obali kopna pre svega teritorijalnim, ali i drugim snagama, artiljerijsko-raketnim i peadijskim naoruanjem, minama u moru (na morskom dnu) i plaama podesnim za iskrcavanje, obalskim pomorskim snagama (patrolni i drugi brodovi), sistemom elektronskog i vizuelnog osmatranja. Nije bez osnova ono to se u javnosti esto uje da su otoci nae tvrave, da su to nai bojni brodovi. I zaista, Ravni Kotari jesu atraktivni kao desantno podruje, ali su za pomorsko-desantne snage teko dostini. Dugi otok i Kornati predstavljaju pravi kordon za agresorove pomorske snage. To je zid koji obeshrabruje svakog napadaa s mora. Prolazi Maknare i Proversa Velika i Mala zaista su toliko uski i plitki da se ne mogu koristiti za prolaz jaih pomorskih snaga. ak se i u mirnodopskom periodu izbegavaju za vee brodove. Prilaz MurterI skom moru izmeu irja i Kurbevele je dovoljne irine, ali je zato hidro-navigacijski / krajnje nepovoljan: ima mnogo podvodnih grebena i hridi. Ni taj prolaz se ne koristi u 1 mirnodopskoj plovidbi, osim za amce i nautiki turizam. Potencijalnom agresoru s mora se nude kao najpovoljniji prilazi kroz Ilovika vrata (dalje Silbanskim kanalom kroz Virsko more), te prolazi kroz irjanski, Kaprijski 1; i Zlarinski kanal u Murtersko more. Virsko i Murtersko more su dovoljno prostrane akvatorije da bi se mogle koristiti u manevarskom smislu za neposredne prilaze obali 9. izmedu Privlake i ibenske luke. Istono od ibenske grupe otoka je obala nezatiena otocima. Prilaz obali izme| u rta Ploe i Zlarina je uglavnom slobodan s otvorenog mora, ali je delimino posut navigacijskim preprekama u vidu hridi i grebena, odnosno otoia ispred Primoi| tena i Grebatice. Upravo ovakvi prilazi obali nemau i varijante pri izboru pravaca 1 koje bi agresor koristio prilikom eventualnog desantovanja na obalu severne Dalmacije. A kakve su mogunosti za iskrcavanje na obali izmedu Privlake i rta Ploa? U naelu, obala od Privlake do rta Ploa u celini je povoljna za iskrcavanje. Na nJO J je mnogo malih plaa, luica i luka koje pri pomorskom desantu imaju izvanredno veliki znaaj. Pa i velike luke kao to su Zadar i ibenik mogu, u za agresora povoljnoj situaciji (slaba odbrana), posluiti kao mesto za iskrcavanje, i to onih najteih tereta. To je razlog to bi agresor pri pomorskom desantu nastojao da sauva te luke, pod tpostavkom da e mu kasnije, ako ne odmah, biti potrebne za prihvat veih brodova. Ali, iako je obala u celini povoljna, ima nekoliko vojnogeografskih inilaca koji nameu selekciju desantnih mesta prilikom planiranja desanata veih razmera.23

Bukoviki kras je krajnje negostoljubiv za svakog agresora. Vrlo je irok dijapazom mogunosti branioca u optenarodnom odbrambenom ratu na ovom prostoru. Du celog obalskog ruba na udaljenosti od stotinjak metara od obalske linije, protee se uzvienje u vidu grebena, ali blagih strana, uzvienje ija visina izuzetno prelazi stotinu metara; delimino je raskinuto suvim dolinama du kojih su izgradene komunikacije to spajaju !uke sa svojim zaleem. To uzvienje natkriljuje potencijalna mesta za nasukivanje desantnih brodova, pa je zato veoma podesno za smetaj elemanata neposredne (tzv. amane) protivdesantne odbrane uz primenu guste vatre peadijskog, artiljerijskog i raketnog naoruanja. Na delu obale od Krmine do ulaza u Sibensku luku obala je manje podesna za desante se iza nje prema severu niu topografske prepreke u vidu krakih grebena, a ni zaravnjeno zemljite se ne moe smatrati povoljnim za npr. tenkove, jer je puno krakih mikrooblika (krape, vrtae, ebelji i sl.). Prohodnost je ovde mnogo slabija nego u severozapadnom delu Ravnih Kotara. Vrlo su podesne plae za nasukivanje desantnih brodova u delu obale od Zlarina do rta Ploa. Ali, ovde su koje se niu po dubini jo izrazitije nego u tribunjskom primorju. Reaju se najee boz ikakvog reda krake planine i manja uzvienja. Kretanje voziia izvan komunikacija je skoro u pravilu iskljueno. ak i kretanje peaka je veoma oteano. Ako je agresoru cilj desantovanje u Ravnim Kotarima, onda mu je pravac preko Virskog mora povoljniji nego pravac preko Murterskog mora, odnosno pravac na Rogozniko primorje. Meutim, sva tri pravca imaju svojih prednosti za agresora, u odnosu na druge pravce (npr. preko Dugog otoka i Pamana). Kao povoljna mesta za iskrcavanje mogu se izdvojiti sledei delovi obale: 1) izmeu Privlake i Zadra, 2) izmedu Murtera i Vodica, 3) izmeu Zlarina i rta Ploa. Upravo, to bi bio redosled u24

odnosu na desantni cilj - Ravne Kotare. Ako bi agresor imao cilj ibenik, kao i polja istono od doline r. , onda bi prednost svakako imao pravac izmeu Zlarina i rta Ploa. Agresora koji vri procenu mogunosti desanta na Ravne kotare mora zabrinjavati brojnost otoka koji se nalaze na prilazu desantnom podruju. Ma koliko agresor bio jak (brojano i tehniki), on se ne moe nikada zadovoljiti samo otvaranjem jednog prilaza iskrcnim mestima. Branilac uvek ima mogunosti da prebacuje snage s jednog na drugi otok, da iranevrie svojim teritorijalnim jedinicama. To znai da bi agresor morao da zaposeda sve otoke, da na svakom dri svoje posadne snage, da raspolae i plovnim snagama za odravanje veze meu otocima. Poseban napor je potreban da bi se oistili morski prilazi, tim pre to su danas zaprena sredstva (minska i druga) daleko bolja nego u prolom ratu. Protivminski ronioci moraju da pretrae celokupan prostor morskog dna preko kojeg bi trebali da predu agresorove desantne snage. Sve to zahteva od agresora angaovanje krupnih snaga da bi se neutralisala samo jedna opasnost - ona koja bi dolazila sa strane otoka. A takvih opasnosti na kopnu i moru ima vie, imajui u vidu doktrinarna naela ratovanja na prostoru jugoslovenskog ratita. Bukovica Severoistono od Ravnih Kotara preko benkovake grede (D ebelo brdo, 341 m) prostire se brdsko-planinski kraj Bukovice, i to izmeu dolina Zrmanje i Krke, Ravnih Kotara i Novigradskog s Karinskim morem. Prostranstvo nije veliko, ali je veoma teko prohodno, slabo komunikativno, pasivno, divlje, slabo naseljeno. Prosena visina je 250 m. Ali, zaravni su veoma retke. Zemljite izrazito krake prirode veoma je ispresecano. Prisutni su svi oblici ljutog kra. Vegetacija je slaba, uglavnom ikara. Retka su naselja. Istina, ima 32 sela, ali su to manje razbacane grupe kua koje su izgraene na starinski nain (kamena gradnja, prizemne zgrade, otvorena ognjita, oskudni nametaj). Nema renih tokova, osim bujinjaka koji oive jedino nakon jesensko-zimskih kia slivajui se prema Zrmanji, manje prema Krki. Uglavnom bezvodno podruje, a voda za pie se obezbeuje privatnim cistemama ili dopremanjem iz Zrmanje. Bukovica je u prolom ratu imala veliki znaaj. Bila je stalno aktivan izvor novih boraca u partizanskim jedinicama koje su se zadravale na terenu (bataljon Bude jan) odnosno kojima su se popunjavale dalmatinske i druge brigade. Prolazili su Italijani, etnici i Nemci ovim krajem, ali s*e nisu mogli zadravati. Upravo, nije bilo mogue pretraiti svaki kutak Bukovice da bi se otkrile partizanske baze, da bi se uguila gnezda otpora okupatoru i njegovim saradnicima. Velike su mogunosti pruanja otpora viestruko jaem neprijatelju u podruju Bukovice. Pretpostavlja se da je branilac upravo stanovnik Bukovice, odnosno sused koji taj kraj dobro poznaje. Peine, jame, vrtae i krape su ovde tako brojne da predstavljaju tipini ambijent. Njih nije mogue ni na karti krupnijeg razmera sve registrovati. Podzemne kaveme se mogu koristiti za smetaj boraca, stanovnika, naroito bolesnih i ranjenih, za skrivanje dragocenih materijala, municije, hrane, oruja. Uzviene take su odlini vatreni poloaji. Naroito su dobra oruja za borbu na bliskim odstojanjima (automati, pitolji, bacai). Ima bezbroj mrtvih uglova, malih sklonita pogodnih za zasede za, skrivanje snajperista, za bombake akcije. Retki putevi su ranjivi zbog useka, prelaza, mostova, odnosno dobrih mogunosti za ruenje, upotrebu mina i drugih vrsta eksploziva. Ratovanje na ovakvim prostorima nije spojivo s krupnim jedinicama, npr. brigadnog formata. ak i skupljanje eta npr. od 150 ljudi predstavlja nepotrebno ukrupnjavanje. Najpodesnije su grupe od 5-6 boraca, koje su normalnim sistemima poveza25

ne npr. u odred. Iako malobrojan, jedan odred moe biti u Bukovici neunitiv. Naravno, sainjen od vetih boraca, dobrih poznavaoca svoga kraja. To je prvi uslov za uspjeh u Bukovici. Bukovica je odlina u frontalnoj borbi za spreavanje prodora agresorovih snaga koje se nalaze u Ravnim Kotarima, a pokuavaju da prodru ka Kninu preko Kistanja, odnosno dolinom Zrmanje opet ka Kninu ili prema Lici. Osloncem na masiv Bukovice prilazi Kninu se dugo mogu kontrolisati, bez obzira na tehniku agresora. U uslovima privremene zaposednutosti teritorije severne Dalmacije, pa i ire, Bukovica je rejon iz kojeg se mogu preduzimati esti ispadi na komunikacije koje prolaze zapadno od doline Krke, odnosno dolinom Zrmanje, pa i u podruje Ravnih Kotara. Agresor nikada ne moe biti miran na putevima, pa i poloajima koji bi bili na dohvat ruke snagama ONO to se naslanjaju na Bukovicu. Helikopteri su u ovakvim sluajevima najvea opasnost po branioce na prostoru Bukovice. Oni mogu leteti nisko, zadravati se na kritinim mestima, sputati, osmatrati, ali i tui peadijskim naoruanjem po ciljevima na zemlji. Ali, Bukovica ih moe naterati da je retko poseuju, odnosno da ne lete na malim visinama. Poznato je da su partizanski borci u prolom ratu obarali neprijateljske avione s puanom i mitraljeskom vatrom. Danas su mogunosti za dejstva po ciljevima u vazduhu daleko vee. D oline Zrm anje i Krke Vojnogeografski znaaj dolina dve reke proistie pre svega iz njihovog poloaja obodom severne Dalmacije, posebno Ravnih kotara i Bukovice, a zatim izgledom samih dolina. Ono to je zajedniko za dve doline je da su obe snane prepreke u irenju agresorovih desantnih snaga koje bi se nale u Ravnim Kotarima odnosno Bukovici. Imaju obe visoke kanjonske doline, strme strane. Prelaz preko njih je mogu samo retkim mostovima koji se lako mogu poruiti. Uzduni tok obe reke je strm, vertikalna erozija naglaena. U oba toka postoji po nekoliko kaskada. Posebno su poznati slapovi u dolini reke Krke. Zrmanja je duga 69 km. Izgradila je kompozitnu dolinu, sa vie kotlinskih proirenja. Plovna je od svog ua u Novigradsko more do Obrovca u duini od 11 km. Du renog toka u dolini reke izgraena je komunikacija koja povezuje naselja u njenoj dolini. Malo je verovatno forsiranje du doline prema izvorinom delu Zrmanje, odnosno ka Kninskom polju. Iako je dolina prostrana, ima vie suenja na kojima je lako organizovati efikasnu odbranu. Sa severne strane se naglo izdiu ogranci Velebita, a s june najvii delovi Bukovice. Zato je transverzalni smer forsiranja skoro iskljuen. Dobra topografska zatita doline Zrmanje daje joj istaknuto vojno znaenje. Teritorijalne snage branioca mogu dolinu i u ratnim uslovima koristiti kao komunikaciju. U bogato razuenoj dolini ima vie prirodnih sklonita, vrela, jama i peina. Kraki oblici u reljefu mogu biti dobre prepreke svakom agresoru koji bi se uvukao u dolinu reke. Dolina Krke ima kanjonske strane visine katkada preko 100 m. Useena je u krenjacima Kistanjske povri. U svom donjem toku tone tako da nastaju izraziti pragovi u uzdunom profilu. Pragovi su pojaani bigrenim naslagama, tako da se dobijaju poznate kaskade (npr. Skradinski buk). Reka je plovna od Prokljanskog jezera do Skradina, odnosno do Skradinskog buka. Za razliku od Zrmanje du rene doline ne postoji izgraena komunikacija. Dolina je teko prolazna u uzdunom i poprenom smislu. Osim u energetskom smislu, posebno u korienju voda za pie i privredu, Krka moe u uslovima odbrane biti znaajna i kao prepreka, a i kao pregrada, zavisno od26

poloaja snaga odnosno fronta. Njena dolina je povoljna za sklanjanje ive sile i materijala, to moe doi do posebnog izraaja u uslovima eventualne privremene zaposednutosti severne Dalmacije. Nekoliko rei i o unutranjim morima u koja se ulivaju dve reke. Novigradsko more sa svojim produetkom Karinskim morem, moe da primi i manje pomorske snage koje su u mogunosti da sadejstvuju u odbrani snagama na kopnu. Analogno vredi i za Prokljansko jezero, koje se takoe duboko uvuklo u kopno. Benkovaki U vojnogeografskom smislu benkovaki kraj obuhvata severne delove Ravnih Kotara i june delove Bukovice, a protee se izmeu Novigradskog mora i doline Krke. Granice u vojnogeografskom smislu nisu vrsto definisane. Benkovaki kraj je u stvari prelazna zona izmeu Bukovice i Ravnih Kotara, pa mu pripadaju atributi jednog i drugog podruja. Benkovac ima posebno znaenje kao raskrsnica puteva, pre svega magistralnog puta od Zadra prema Kninu, a zatim puta od Novigrada prema Skradinu. U blizini je odvojak glavnog puta kroz Bukovicu, prema Erveniku. Ako bi agresor ovladao Benkovcem, odnosno benkovakim krajem, bio bi u stanju da obezbeuje rub Ravnih Kotara gde bi se nalazile njegove glavne snage. Benkovaki kraj ima dobre prirodne pogodnosti za odbranu. Ispred Benkovca, junije se pruaju kose koje se frontalno postavljaju prema pravcima sa mora, odnosno iz Ravnih Kotara. Te kose su podesne za obrazovanje pretpoloaja liniji koja se nudi kao glavni poloaj u odbrani benkovakog kraja, Bukovice, te prilaza zaravnima to se niu od Kistanja ka Kninu. To je greben Debelog brda, koji se na zapadu naslanja na Novigradsko more, a na istoku preko antiklinalnog uzvienja iznad puta prema Skradinu (Ostrovika Liane - Bribir) na dolinu Krke. Iznad ove prepreke nastavlja se prema severu, posebno prema Bukovici glaviasto visoko zemljite koje nudi niz uzastopnih poloaja za organizaciju vrste odbrane. Kao demografsko-urbani centar na irokom unutranjem severodalmatinskom podruju, Benkovac je prirodno predodreen i kao sredite odbrambene strukture benkovakog kraja, ali i znatno ireg podruja. Smeten skoro u geografskom sreditu severne Dalmacije, okruen uzvienjima podesnim za organizaciju odbrane, Benkovac moe predstavljati topografski vor odbrane agresoru koji bi dolazio s bilo koje strane. U periodu privremene zaposednutosti teritorije sevem e Dalmacije Benkovac bi opet mogao imati znaajnu ulogu imajui u vidu da bi posadne snage agresora uvek bile nedovoljne da spree udare iz Bukovice, doline Zrmanje, novigradsko-karinske regije, Kotara i s Kistanjske povri, a posebno antiokupacione aktivnosti koje bi dolazile iz samog naselja.

27

S M ILITAR Y-G EO G RAPH ICAL RACTERISTICS OF THE N O R TH D A LM A TIA WITH THE SPECIAL R E M A R K S O N THE B E N K O V A C R E G IO N The author iz discussing the main geographicaI features in the space o f the North Dalmatia, an d the influances o f that features on the mi!itary activities in the war time. H e is explaining the sense o f the military geography as the branch o f the military science (tactics, operatics and strategy), applying the m ajority o fth e geographical principles on the different activities in the war time, ju s t in the northdalmatian space. The whole territory o f the North Dalmatia is devided in the military-geographical meaning on the Ravni Kotari, seacoast with islands, Bukovica, and at last the valleys o f Zrmanja an d Krka, tw o great rivers o f Dalmatia. Every part is elaborated in the geographical a n d m ilitary view. Ravni K otari as a region has g o o d opportunities for landing from the air. But that landing can n o t be strong without the landing from the sea. But the seacoast and specially the islands are great obstacle for landing assault ships. The m ust in connection with our territory crash the real resistance on the islands, then on the shore. That is n t so easy because there are islands, an d navigational inconveniances, besides the other obstacles, firstly mines. Bukovica is m ountenous region with the real carst characteristics. That is the great benefit fo r every defenders. In the last war the partizans were very successful in the resistances against the Italians, Germans and chetnics, ju st because o f that natural opportunities fo r defence. A t last the valleys o fth e rivers Zrmanja and Krka are the real obstacles for every attack echelon on the northdalmatian inner space. A long the Zrmanja vally there is a g o o d rout. But through the Krka vally there isn t communication. The cardinal directions o f action through the whole region have the sense from the sea tow ard the Knin. These are the natural routs for aggression from the sea. But there are other opportunities which are also discussed. (preveo autor)

28

ANTIKO STAKLO ASSERIJE IZ ARHEOLOKOG MUZEJA U SPLITU

Saetak U Podgrau nedaleko Benkovca i danas stoje vrsti bedem i antike Asserije, lokaliteta koji j e dao mnogobrojne izuzetno znaajne nalaze iz razliitih povjesnih razdoblja, p o ev o d prapovijesti do srednjega vijeka. U svoj raznolikosti povijesnih epoha i arheoloke grade, posebno m jesto zauzimaju veoma brojni arheoloki ostaci antike Asserije. O d m aterijalne kulture antike, to je i tema ovog rada, odredenu panju zavrijeduje antika staklena grada. A rheoloki m uzej u Splitu uva, koliko j e to bilo mogue ustanoviti p o sauvanom katalogu stakla i signaturama na staklenim predmetima, 162 staklena primjerka. O d tog broja, balsamariji su zastupljeni sa preko 50% cjelokupne grade. Unato tako velikom broju balsamarija, k o ji su m edusobno oblikovno veoma raznoliki, u kolekciji su sauvani i ostali veoma raznorodni tipovi i forme. Balsamariji, koje je , zb o g velike m edusobne srodnosti u formi i zb o g velike zastupljenosti irom Rim skog carstva, najtee klasificirati, preciznije kronoloki determinirati i odrediti im m jesto proizvodnje, zastupljeni su u kolekciji antikog stakla iz Asserije u Arheolokom m uzeju u Splitu s 85 primjeraka. O d tog broja, najvie j e cjevastih balsamarija (br. 1-58, T. I, 1-26, T. 2, 1-20, T. 3, 1-12). Balsamariji zvonolikog tijela sauvani su s neto manjim brojem primjeraka (br. 65-84, t. 3, 19-24, T. 4, 1-13, sl. I), d o k su s pojedinanim primjercima predstavljeni balsamariji jajolikog tijela (br. 59-61, T. 3, 13-15), zatim balsamariji loptastog tijela (br. 62-63, T. 3, 16-17), te balsamariji diskoidnog tijela (br. 64, T. 3, 18) i balsamariji koniko-spljotenog tijela (br. 85, T. 4, 14). Narednu tipoloku skupinu ine staklene boce koje j e mogue klasificirati u nekoliko formi: boce trbuastog tijela (br. 86-102, T. 4, 15-16), zatim boce konino-spljotenog tijela (br. 103-106, T. 6, 7-9, T. 7, I), te one konino spljotenog tijela i irokog vrata (br. 107-108, T. 7, 2-3), kao i boce koninog (br. 109-114, T. 7, 4-9), loptastog (br. 115, T. 8, 1) i cilindrinog tijela (br. 125-126, T. 10, 1-2). Posebnu panju svakako zasluuju b oce zvonolikog tijela (br. 116-117, T. 8, 2 -3 ) koje su u provinciji Dalmaciji, s obzirom na ostale krajeve Rim skog carstva izuzetno brojne i homogene. U z jed a n dosta raritetan primjerak dvojne boce (br. 127, sl. 3), posebnu studiju zavrijeduju etvrtaste boce (br. 118-124, T. 8, 4 -5 , T. 9, 1-4, sl. 2) koje su znatno zastupljene u m uzejskim zbirkama uzdu istone Jadranske obale.

O d boica su, kao posebna skupina, izdvojene poligonalne boice, ovdje nazvane i kvazi boicama (br. 128-129, T. 10, 3, 4), koje, p o nekim svojim specifinostima, odstupaju o d ve atribuiranih srodnih oblika. Posebnu formu sainjavaju vretenaste boice (br. 130-131, T. 11, 1-2). Sasvim zasebnu tipoloku skupinu ini, svega jedan primjerak kapalice ptijeg oblika (br. 132, T. 10, 5). U kolekciji antikog staklenog materijala u Arheolokom muzeju u Splitu, sauvano j e i sedam primjeraka aa iz Asserije. M edusobno su veoma razliite, te predstavljaju sedam zasebnih formi: konina aa s reljefnim lotosovim pupoljcim a (br. 133, sl. 4), zatim aa (lampa) u obliku roga (br. 132, T. 11, 3), cilindrina aa (br. 135, T. 11, 4) i cilindrina aa zaobljenog dna (br. 136, T. 11, 5), te aa bavastog (br. 137, T. 11, 6) i loptastog tijela (br. 139, T. 11, 5), kao i aa s uleknuima p o tijelu (br. 138, T. 11, 7) i poluloptasta aa (br. 139, sl. 5). Z djelice su sauvane s p e t primjeraka i tri forme: konina zdjelica razvraenog ruba (br. 140, T. 12, 1) te konine zdjelice s prstenastom nogom i rubom (br. 141, 142, T. 12, 2, 3) i poluloptaste zdjelice (br. 143, 144, T. 12, 4, sl. 6). Plitice su predstavljene sam o s jedn im prim jerkom koji ima konino tijelo i dvije ukrasne ruice (br. 145, sl. 7). Tipoloku raznolikost dopunjavaju i staklene urne (ollae cinerariae) s naredne etiri forme i to, urne tipa amfora (br. 146-149, T. 12, 5, T. 13, 1-3), urne s omega rukama (br. 150, 151, T. 13, 4, T. 14, 1) te po jedna bikonika (br. 152, T. 14, 2) i loptasta uma (br. 153, T. 14, 3). Od devet poklopaca samo je jedan unjasti (br. 154, T. 14, 4), dok su ostali kupolastog oblika (br. 155-162, T. 14, 5, 6 , T. 15, 1-6. Donesena staklena graa najveim dijelom potjee iz radionica istonog Sredozemlja i datira se u 1. i 2. st. Uz staklenu gradu kojoj nije mogue odrediti radionike centre, jer su takvi primjerci rasprostranjeni irom Rimskog carstva tokom 1. i 2 . st. n. e., veina ostalih obraenih tipova i formi potjee iz staklarskih radionica istonog Sredozemlja, a datiraju najkasnije na poetak 3. st. n. e. Izvjestan broj staklenih primjeraka potjee iz italskih radionikih centara, dok je import iz galskih, odnosno galsko-rajnskih i panonskih radionica neznatan. Primjerci koji ukazuju na te galsko-rajnske i panonske radionice, kasniji su i potjeu iz 3. do 4. i poetka 5. st. Za prouavanje antikog stakla u provinciji Dalmaciji posebno su zanimljivi pojedini oblici koji ukazuju na lokalne radionice. Na prvom mjestu ovdje bi trebalo istai zvonolike boce (druga pol. 3. st. n. e.), te, ovdje nazvane, kvazi Merkur boice. Zbog velike brojnosti primjeraka i zbog nekih lokalnih specifinosti mogue je pretpostaviti da su i etverokutne boce, kao i neki oblici balsamarija i boca, takoder produkt lokalnih staklarskih radionica u Dalmaciji. Ovdje je svakako potrebno istai da je antika nekropola Asserije dala veoma bogat repertoar staklenog materijala mada nikada nije bila sustavno istraivana. Nakana da se ovim radom stvori slika o, ire shvaeno, lokalnoj produkciji stakla u provinciji Dalmaciji, o importu staklene robe iz razliitih krajeva Rimskog carstva u ovu provinciju, te o ekonomskoj moi i ukusu asserijatskih stanovnika, svakako bi bila kompletnija nakon sustavnih istraivanja ovog prvorazrednog arheolokog lokaliteta. Uz Podgrae nedaleko od Benkovca i danas stoje, usprkos prohujalim vremenima i razarajuoj moi ljudske ruke, vrsti bedemi nekadanje Asserije koja je dala mnogobrojne izuzetno znaajne nalaze iz razliitih civilizacijskih epoha, poev od prapovijesti do srednjeg vijeka .130

Unato tome to se ovaj prvorazredni arheoloki lokalitet istraivao samo na pojedinim mjestima (na prostoru antikog foruma, na dijelu stambene gradske jezgre i sjeverozapadnom dijelu bedema), te unato kontinuiranoj nastanjenosti kroz sve spomenute epohe i njima pripadajue arheoloke grae, posebno mjesto zauzimaju veoma brojni arheoloki ostaci antike Asserije, koja je ve poetkom 1. st. n. e. postala rimski municipij.2 Izlobene dvorane i depoi zadarskog ,3 splitskog 4 i zagrebakog Arheolokog muzeja5 obiluju sitnim arheolokim materijalom asserijatske provenijencije, dok epigrafiki spomenici ispunjavaju lapidarije splitskog i osobito zadarskog Muzeja i stranice Mommsenovog korpusa latinskih natpisa .4 Sva ta obimna arheoloka graa do danas nije dovoljno znanstveno vrednovana ni iscrpljena, pa je namjera ovog rada da obrada antikog staklenog materijala Asserije, pohranjenog u Arheolokom muzeju u Splitu, bude daljnji doprinos poznavanju drutveno-ekonomskih prilika antike Asserije .7 Antiki stakleni materijal s ovog veoma znaajnog lokaliteta dospijevao je u Arheoloki muzej u Splitu tokom proteklih godina, najvie, koliko mi je poznato, od 1928. do 1930. godine, kao sluajni nalaz, vjerojatno ee kao otkup n ;goli donacija, bez ikakve arheoloke dokumentacije'. To je svakako i razumljivo, jer antika nekropola Asserije, koja se pruala zapadno od Porte Trajane, do danas nije sustavno istraivana, pa je obrada antikog staklenog materijala, koji nema sumnje potjee s nekropole, jedino mogua primjenom tipoloko-komparativne metode .9 Arheoloki muzej u Splitu uva, koliko je to bilo mogue ustanoviti po sauvanom katalogu stakla i signaturama na staklenim predmetima ,10 162 staklena primjerka. Sva ta graa je tipoloki i oblikovno veoma raznolika. Meutim, uz boice, boce, zdjelice, ae, kapalice, plitice, poklopce i staklene urne, balsamariji ine preko 50% cjelokupnog staklenog materijala (84 primjerka). BALSAMARIJI su najbrojniji, kao to to pokazuju i ostali nalazi rimskih nekropola ranog perioda, jer su sastavni dio svake ranocarske nekropole mediteranskog prostora, a oblikovno ih je mogue klasificirati u nekoliko grupa: cjevasti balsamariji, zatim balsamariji jajolikog, loptastog, diskoidnog i zvonolikog tijela, te balsamariji konino spljotenog tijela.

'Opsean lanak o istraivanju u Asseriji dali su H. L ieb el, W. W ilberg Ausgrabungen in Asseria, 1, 11, Wien, 1988. ' M. Su i, Zadar u starom vijeku, Zadar, 1981. Osim znatnog broja kamene skulpture i plastike, zadarski Arheoloki muzej uva i manji broj ostale arheoloke grae s tog lokaliteta. 4 Osim staklene grae koja je ovdje objavljena, splitski Arheoloki muzej posjeduje i velik broj keramikih uporabnih predmeta (vrevi, zdjelice, uljanice...), a u lapidariju Muzeja uva se i nekoliko epigrafikih spomenika. 1 Zagrebaki Arheoloki muzej posjeduje veim dijelom sitnu arheoloku gradu. CIL III, 10181,2. 13339,1. 13343,2. 15018-15038., 15041, 15106., 15107, 15110, 15112, 15129'\ 306 - 308; 7 Stakleni materijal iz Asserije koji je pohranjen u Arheolokom muzeju u Splitu ovom prilikom, zbog karaktera publikacije u kojoj izlazi (Benkovaiki zbomik) ima reducirani kataloki dio. Isto tako, zbog obimne i nadasve raznorodne grae, obrada svakog pojedinog tipa, oblika ili varijante dana je samo u osnovnim naznakama. Naime, ovo drugo znai da svaki pojedini oblik moe biti tema za samostalni rad. Grau je prikupljao muzejski povjerenik Novkovi, a vei dio grae je vjerojatno i prodan Arheolokom muzeju. U svakom sluaju, nekropola je doivjela znatnu devastaciju. * Po katalogu stakla AM u Splitu - katalog G, mogue je ustanoviti da nekoliko staklenih predmeta pripada istoj grobnoj cjelini. 1 0 Signature na staklenim predmetima su ili kompletne, Ass. i inventarski broj, ili samo s oznakom Ass.;31

Unutar navedene podjele najbrojniji su cjevasti balsamariji (1,1-26; T 2, 1-20; T 3, 1-12; br. 1-58;). To su male cjevaste" ili kako ih jo nazivaju, kapljiaste '2 boice slobodno puhane iz prirodnog stakla plavkastozelenkaste boje ,13 kojima je tijelo neznatno ire od dugog cilindrinog vrata. Veoma su nemarno izraene, tako da u pravilu imaju znatan broj mjehuria zraka u stijenkama i tragova razvlaenja staklene smjese. Nemarnost izrade naroito se manifestira kod izrade tijela i asimetrinosti oboda. Razvraen i ljevkast obod, koji postupno izlazi iz vrata, veoma rijetko zavrava prstenastim zadebljanjem. Dno je kod ovih primjeraka uglavnom zaobljeno ili ravno, a samo ponekad blago udubljeno. Unutar ove forme, cjevastih balsamarija, javljaju se i inaice. To su primjerci s naglaenim prijelazom iz tijela u vrat (suenje), odnosno primjerci kojima je odnos tijela prema vratu 1:1 do 1:3. Mada neki autori istiu mogunost postojanja kronolokih razlika izmeu balsamarija sa suenjem na prijelazu iz tijela u vrat naspram primjeraka bez tog suenja, davajui ovim drugim razvojnu prednost, ovdje te dvije varijante nisu izdvojene, jer takve kronoloke razlike nisu sa sigurnou utvrene. Dugo se smatralo da su stakleni recipijenti poput cjevastih balsamarija sluili za sakupljanje suza pri oplakivanju pokojnika, po emu su i dobili, kako to kae M. C. Calvi, romantini naziv lakrimariji. Njihova prava upotreba bila je pri obredu incineracije, gdje bi se bacali na lomau zajedno s pokojnikom, da bi posebne pomasti i tamjani koje su oni sadravali, spreavali irenje neugodnih mirisa. Stoga se u suvremenoj terminologiji takav recipijent i naziva ungventarijum ili ee balsamarium. Klasifikacija balsamarija openito, a samim tim i cjevastih balsamarija, u svrhu preciznije kronoloke determinacije, kao i odredenja mjesta proizvodnje, zbog velike m edusobne srodnosti u formi i zbog velike zastupljenosti irom Rimskog carstva, znatno je oteana. Sastavni su dio svake antike nekropole Mediteranskog prostora, posebno u 1., a i u 2 . st. n. e., a pojedine primjerke mogue je zatei i u grobovima s poetka 3. st. n. e .'\ Budui da su do sada u Dalmaciji pronaene izuzetno velike koliine cje-

1 1 U suvremenoj literaturi se uglavnom upotrebljava termin cjevasti balsamarij (vidi kod: 1. Fadi, Tipologija i kronologija rimskog stakla iz Arheoloke zbirke u Osoru, Izdanja HAD-a 7, Zagreb, 1982. Forma 2,112, bilj. 21; V. aranovi - S vetek, Antiko staklo u jugoslavenskom delu provincije Donje Panonije, Novi Sad, 1986, grupa XI 3, 26; A. C erm anovi - K uzm anovi, Rimsko staklo, Beograd, 1987, 19; 1 5 Rijetki su primjerci iz bojanog stakla. Nekoliko ih se na primjer nalazi u Akvileji i Kelnu (M. C. C a lv i, I vetri romani del Museo di Aquileia, Aquileia, 1968, 33, grupa E;) 1 4 C. Isin g s, Roman Glass from Dated Finds, Groningen/ Dakarta, 1957, 24, forma 8, 41, forma 27; M.C. Cal vi, o.c. 33, grupa E, T.A, 11-13; M .B ucovala, Vase antice de sticla la Tomis, Constanta, 1968, 106, tip XLV d, br. 203 i dalje; N .S orok in a, Das Antike Glas der Nordschwarzmeerkuste, Annales du 4e Congres Jomoes Intemationales du Vere, Ravenne-Venice, 1967, T.3,8; F.F rem ersdorf, Das naturfarbene sogenannte blaugrune Glas in Koln, K6 ln, 1958, T. 82,40-41; J. adik, Grece-Roman and Egiptian Glass, Prag, 1970, T.8a; K .G oeth e r t-P o la sc h e k , Katalog der rdmischen GlSser des Rheinischen Landesmuseurns Trier, Mainz, 1977, forma 66a,b; M. V and erh oeven , Verres Romain (Ier - IIIme siecle) des Musees Curtius et du Verre d Liege, Liege, 1961, 11, grupa II, 5-13, T. I; O. V essberg, Roman glass in Cyprus, Opusc. Archeol., 7, 1952, T. IX, 17 29; L. B erger, Romische Glaser aus Vindonissa, Basel, 1960, 74-75, T. XII, 185-188; D. H arden, Roman Glass from Karanis, Michigan, 1936, Tip E, F, klasa XIII, fabrikacija IX, 797, T. XX (primjerci u Karanisu su zelene boje); A. Cerm a n o v i -K u z m a n o v i , Rimsko staklo, o.c., 19; V. a ra n o v i-K u z m a n o v i, o.c., grupa XI 3, 26, T. XIV; F. W elker, ArchSologische Reihe Antike GlSser, im Frankfurter Museum filr Vor-und FrOhgeschichte, Frankfurt am Main, 1987, 30; Pere V illalb a i Varneda, Vidres del Museum Biblic de Montserrat (I), Empuries, 45-46, Barcelona 1983-84, 204; I. F adi, Tipologija i kronologija..., o.c., forma 2,112-113; I. Fadi Antiko staklo u Arheolokoj zbirci Franjevakog samostana u Sinju, Izdanja HAD-a, sv. 8, Split, 1984, forma 5, 130-132; I. Fadi, Antiko staklo Argyruntuma, Katalozi I, Zadar, 1986, forma 30, 36;

32

vastih balsamarija, opravdano je pretpostaviti da su ih proizvodile i lokalne radionice stakla .15 Balsamariji jajolikog tijela iz Asserije zastupljeni su u Arheolokom muzeju u Splitu s tri primjerka (, 13-15; br. 59-61). Osnovne odlike ove forme su zaobljeno ili ravno nenaglaeno dno, jajoliko tijelo i kratak cilindrian vrat. Vrat najee ima blago suenje na prijelazu iz tijela u vrat i iz vrata u ljevkasti obod. Ljevkasti obod nemarno je i nepravilno rezan, ali poneki primjerak zavrava s tankim prstenastim zaobljenjem. Kao to je to sluaj i s asserijatskim balsamarijima ove forme, gotovo u pravilu izrazito su tankih stijenki plavkasto-zelenkaste boje. Osim iz prirodnog stakla, balsamariji jajolikog tijela izraivani su i u boji, kao na primjer od kobalt plavog, crvenog ili prljavo bijelog stakla. to se tie rasprostranjenosti balsamarija jajolikog tijela, zapaa se da su veoma rijetki, posebno u odnosu na ostale forme baslamarija. U naoj zemlji zastupljeni su sa svega nekoliko primjeraka,"1 dok ih je u samoj Akvileji naeno oko desetak .'7 Meutim, za akvilejske primjerke M. C. Calvi smatra da ti primjerci nisu dovoljno ni brojni ni homogeni da bi se mogla ustvrditi akvilejska produkcija'*. Na Cipru ih je pronaen znatno vei broj, pa postoji miljenje da su se tamo i izraivali.19 0 . Vessberg balsamarije jajolikog tijela na Cipru datira na kraj 1. st. p. n. e. i na poetak 1. st. n. e., . a takvu dataciju potvruju i ostali datirani nalazi.21 Moe se pretpostaviti da je namjena balsamarija jajolikog tijela istovjetna s namjenom cjevastih balsamarija, to znai da su najvjerojatnije i oni sluili pri obredu incineracije za pohranu posebnih pomasti i tamjana, te kao dio kozmetikog pribora. Karakteristika malih staklenih boica - balsamarija loptastog tijela, koji se u kolekciji asserijatskog stakla u Splitu javljaju sa svega 2 primjerka (, 16-17; br. 62, 63;), blago su zaravnjeno ili neznatno udubljeno dno i loptasto tijelo koje prelazi u cilindrini vrat (odnos tijela i vrata oko 1:1). Obod je najee horizontalno razvraen s prstenastim zadebljanjem ili nepravilno razvraen i rezan. Primjerci s ljevkastim obodom neto su mlai i rjei. Neovisno o kvaliteti stakla, loptasti balsamariji slobodno su puhani i veoma su tankih stijenki. Mada je veina primjeraka raena iz prirodnog stakla plavkasto-zelenkaste boje, kao to je to sluaj i s loptastim balsamarijima iz Asserije, primjena bojanog stakla u izradi baslamarija ove forme nije izuzetak, posebno ne u radionikim centrima sjeveme Italije odnosno Akvileje. Budui da su balsamariji loptastog tijela temeljna forma puhanog stakla, smatra se da je njihova proizvodnja zapoela pronalaskom lule za puhanje stakla ( 2 . st. p. n. e.). Sjevema Italija je dugo imala primat u proizvodnji ove forme, ali izradu balsamarija loptastog tijela u 1. i 2 . st. n. e. preuzimaju i ostale staklarske radionice irom O lokalnoj ili lokalnim radionicama stakla u provinciji Dalmaciji vidi kod: I. Fadi, Tipologija i kronologija... o.c., 127; I. F adi, ^vntiko staklo... u Sinju, o.c., 141; I. Fadi, Antiko staklo o provinciji Dalmaciji, Dometi, '2, Rijeka, 1982, 61-66; I. Fadi, Antiko staklo Argyruntuma, o.c., 8 ; V. P akvalin, Antiko staklo s podruja Bosne i Hercegovine, Arheoloki vestnik, XXV, Ljubljana, 1976, br. 20, T. IV, 2; V. D a u to v a -R u e v lja n , Ranorimska nekropola u uvali Sepen kod Omilja na otoku Krku, Diadora, 6, Zadar, 1973, T XI; I. Fadi, Tipologija i kronologija..., o.c., forma 4, sl. 1/24-27, 114; Nekoliko primjeraka nalazi se i u Arheolokom muzeju u Zadru. M. C. C a lv i, o.c., grupa D, 32; Ibid. O. V essberg, o.c., 134, ovaj autor balsamarije jajolikog tijela naziva krukolikim (pe-shaped body), donosi ih pod grupom A III alfa; 1 0 Ibid. *' M. C. C a lv i, o.c., 32; M. C. C a lv i, o.c., 28-31, grupa I; Mada je izrada ovakvih boica zapoela vrlo rano, datirani primjerci uglavnom potjeu s kraja 1. st. p.n.e. i iz l.st.n.e.; O. V essb erg, o.c., 131;3 - BEN KO V A KI K R A J ... Z B O R N IK 2

33

Rimskog carstva. Prvenstveno zbog duge primjene ovog oblika, a i zbog izrade slobodnim puhanjem, balsamariji loptastog tijela nisu medusobno homogeni. Openito se moe kazati da su najbrojniji u 1. st. n. ,e.2i Nalazite u naoj zemlji dala su, koliko je to iz literature poznato, samo pojedinane primjerke balsamarija loptastog tijela, a datiraju iz 1. i 2 . st. n. .!6 Posebnu grupu balsamarija, kako je to ve reeno, sainjavaju balsamariji diskoidnog tijela koji su u Asseriji predstavljeni samo s jednim primjerkom ukaste boje (T 3, 18; br. 64). Osim diskoidnog tijela koje prelazi u cilindrian vrat i horizontalno razvraen obod, karakteristika ovog oblika balsamarija su i veoma tanke stijenke, raene najee iz bojanog stakla. Balsamariji diskoidnog tijela najbrojniji su u Akvileji i na njenom irem podruju ,27 dok su u drugim dijelovima Rimskog carstva pronaeni samo pojedinani primjerci.1* M. C. Calvi smatra da su tipian proizvod akvilejskih staklarskih radionica 1. pol. 1. st. n. e. . Sasvim zasebna i uz cjevaste balsamarije izuzetno brojna kategorija slobodno puhanih staklenih boica malog recipijenta su balsamariji zvonolikog tijela. U splitskom Arheolokom muzeju sauvano je 19 primjeraka ove forme balsamarija (Sl. 1., T 3, 19-24; T 4, 1-13; br. 65-84;). Zajednika im je osobina zvonoliko-konino tijelo i dugi cilindrini vrat koji najee zavrava nepravilnim ljevkastim obodom bez prstenastog zadebljanja. Dno je kod ovog oblika u pravilu blago udubljeno, a prijelaz iz tijela u vrat naglaen suenjem. Izraivani su, bez izuzetka, od stakla plavkastozelenkaste boje. Proizvodnja balsamarija zvonolikog, odnosno zvonoliko-koninog tijela, zapoela je na istonom Sredozemlju ,30 ali se zbog velike brojnosti ovakvih primjeraka na irem prostoru Rimskog carstva, moe ustvrditi da su njihovu izradu prenijeli staklari s istoka ili su ih preuzele novoosnovane staklarske radionice .31 Zastupljenost balsamarija zvonolikog tijela prisutna je na irem prostoru Jugoslavije, ali brojni primjerci po14 V. D am evski, Pregled tipova staklenog posua iz italskih, galskih, mediteranskih i porajnjskih radionica na podruju Hrvatske u doba Rimskog carstva, Arheoloki vestnik. XXV, Ljubljana, 1976, 64; 1 1 P. la Baum e, Glas der antiken Welt, I, T. 57, N. 8 ; M. C. C alvi, o.c., grupa I, T. A, 19; A. K isa, Das Glas im Altertume, I III, Leipzig, 1908, 330; J. adik, o.c., T. 8b; M. B u covala, o.c., 84 i dalje, tip XL, primjerci 137, 138, 139; E. VVelker, o.c., 30; L. Berger, o.c., T. XII, 183, T. XX, 61 (183); C. Isin g s, o.c., 22, 23, 40, forma 6 i 26; V. S a r a n o v i -S v e te k , o.c., 29, 30, grupa XI, 10, a, b; I. Fadi, Tipologija i kronologija..., o.c., 116, forma 5, sl. 1/28-30; I. F adi, Antiko staklo u Arheolokoj zbirci..., o.c., 134, forma 7, sl. 3/27-30; V. D a u to v a -R u e v lja n , o.c., T. XI, 32; V. P akvalin, o.c., 113 i 119, T. X, 5; I. F adi, Tipologija i kronologija..., o.c., 116, forma 5, sl. 1, 28-30; I. F adi, Antiko staklo Argyruntuma, o.c., forma 28, T. VIII, 5, 6 ; M. C. C alvi, o.c., 28, 33, 34, balsamari discoide, frupa F alfa, T. A 14; R Sunkovsky, Zur Entwicklung der r6 hrenf6 rmigen Balsamare, Jahreshefte des Osteneichischen Archi. Institutes in Wien, XLI, Wien, 1954, 20, T. 37 e; Za Ciparske i Kelnske primjerke vidi kod: M. C. C a lv i, o.c. 34 (Kelnski primjerak F. Fremersdorf smatra takoer sjevernoitalskim proizvodom); Ibid. "R . Sunkovsky, o.c., 106; V. D an ev sk i, o.c., 64, C. Isin g s, o.c.,91; I. F ad i, Tipologija i kronologija..., o.c., 112, forma 1, i drugi; 31 Ibid. 31 V. D am evski, o.c., 64; M. B ulat, Antiko staklo u Muzeju Slavonije, Areheoloki vestruk, X X \, Ljubljana, 1976, 401, 402, T. VI; I. Fadi, Antiko staklo Argyruntuma, o.c., forma 31, br. kat. 123-131, T. IX, 11-19; 1. F adi, Tipologija l kronologija, o.c., 112, forma 1, T. 1, 1-2; I. F ad i, Antiko staklo u Arheolokoj zbirci,.., o.c., 134-136, forma 8, sl. 4 33-36; V. ar a n o v i -S v e te k , o.c., grupa XI, tip. 4; V. D a u to v a -R u e v lja n , o.c., 196, T. XI, 42; I. M ik u li, Antiko staklo iz Scupia i ostali makedonski nalazi, Arheoloki vestnik, XXV, LjubIjana, 1976,401, 402, T. VI; L. P le sn i a r -G e c , Sevemo emonsko grobie, Kataloziin monografije, 8, Ljubljana, 1972, T. XXXIII, grob 126/9, T. XLVII, grob 162, 4, T. CXVII, Grob 509, 5, 7, 9 T. CXXVI, grob 546, 9. T. CLI, grob 656, 13;

34

sebno su zapaeni na Jadranskoj obali. Velik broj primjeraka, ujednaenost kvalitete izrade i oblika dozvoljavaju pretpostavku da su se i balsamariji zvonolikog tijela izraivali i u nekoj od lokalnih radionica na prostoru istone Jadranske obale. Jedini oblik balsamarija koji na ravnom ili blago udubljenom dnu ponekad sadri ig, odnosno ime proizvoaa (PATRIMONI, VOLUMNI IANU ARI ...)14 je balsam arij konino-spljotenog tijela. Raeni su iz stakla zelenkasto-plavkaste, ukaste i mlijene boje, slobodno su puhani i utiskivani na ig. Stijenke su im ee izrazito debele, posebno na konino-spljotenom tijelu koje prelazi u cilindrian vrat i uglavnom iri horizontalno razvraeni obod. Kao u Asseriji, tako i na drugim mjestima, balsamariji konino-spljotenog tijela ne ine brojnu skupinu, ve se javljaju samo s pojedinanim primjercima (T.4,14; br. 85). Radionice koje su proizvodile ovaj oblik balsamarija jo uvijek nije mogue sa sigurnou ustvrditi, meutim, postoji miljenje da su se prvotno izraivale na Cipru, u vrijeme kad su ciparske staklarske radionice doivljavale svoj cvat (posebno u 2 . st. n.e.).M Balsamariji konino-spljotenog tijela s igom proizvoaa PATRIMONI izraivali su se u Rimu. U kolekciji antikog stakla iz Asserije, koje je pohranjeno u Arheolokom muzeju u Splitu, nalaze se i brojne BOCE. Oblikom su veoma razliite pa ih je mogue klasificirati na one trbuastog tijela, konino-spljotenog ili koninog tijela, spljotenog tijela i irokog cilindrinog vrata, te one loptastog, zvonolikog, etverokutnog i cilindrinog tijela. Raritet svakako ini boca s dvostrukim recipijentom, odnosno dvojna boca. Medu asserijatskim materijalom, a i inae, najbrojnije su boce trbuastog tijela (T.4, 15-16; T 5, 1-9; T.6 , 1-6; br. 86-102). Slobodno su puhane iz prirodnog stakla plavkasto-zelenkaste boje a izuzetno su rijetki primjerci iz bojanog stakla. U debljim stijenkama izraziti su tragovi razvlaenja staklene smjese i mjehurii zraka. Dno im je ravno do blago udubljeno, tijelo trbuasto do trbuasto-konino, a vrat cilindrian. Obod im je horizontalno izvijen i najee zavrava prstenastim zadebljanjem. Prijelaz iz tijela u vrat samo je ponekad jae naglaen suenjem. Za navedeni oblik boce smatra se da je produkt talijanskih staklarskih radionica. Meutim, budui da u Akvileji boce trbuastog tijela ine gotovo izuzetak, proizvodnja ovih boca moe se vezati, to se tie Apeninskog poluotoka, iskljuivo za prostor centralne Italije. Iznenaujue je, meutim, da su nalazi trbuastih boca na naem priobalnom pojasu [-] Bakar, Krk, Osor, Nin, Zadar, Starigrad, Podgrade (Asserija), Bribir, Solin...] izuzetno brojni i uestali. Takva slika namee tvrdnju da su staklarske radionice u provinciji Dalmaciji s proizvodnjom boca trbuastog tijela snabdijevale i vjerojatno u potpunosti zadovoljavale lokalne potrebe stanovnitva. Za osnaenje ovakve tvrdnje dovoljno je navesti samo to da katalog akvilejskog stakla donosi svega dva pri" Vidi bilj. 32: V. D a u to v a -R u ev lja n i I. F ad i; 14 Do sada najbolji pregled igova na staklenim proizvodima dao je A. Kisa, o.c., III. * C. Bal uta, Considerations sur la Product;v> n et la Difusion du Verre dans la Dacie Superieure, Annales du Congres fntemational d'Etuue Historique du Verre. 7, Liege, 1978,97; L. B arkoczi, Die Datierten Glasfunde aus dem II Jahrhundert von Brigetio, Folia Archaeologica, XVIII, Budapest, 1966-67, 76, sl. 30,3 M. B u covala, o.c., 118, br. 244 V. D am evski, o.c., 65, T.XI,4; A. Frova, Vetri Romani con Marchi, Joumal o f Glass Studies, XIII, Corning/New York, 1971., 38-44; K. G o eth ert-P o la sch ek , o.c., forma 74; O. V essberg, o.c., Pl. IX, 14, 16; I. Fadi, Antiko staklo Argyruntuma, o.c., forma 29, br. kat. 11-13; V. Saranovi-Svetek, o.c., 30-31 grupa XI, tip 16, A; " V. D am evsk i, o.c., 64; C. Isin g s, o.c., 97; R. S unkovsk i, o.c., 106; * A. K isa, o.c. 925,10; " V. D am evsk i, o.c., 63, T.I,5; I. F ad i, Antiko staklo Argyruntuma, o.c., forma 2, br. kat. 7-31; I. F ad i, Tipologija i kronologija..., o.c., 120, forma 11, sl. 2. 39-43; Arheoloki muzej u Splitu i Zadru obiluju trbuastim bocama iz Solina, Nina i Zadra; (Antiko staklo Bribira u pripremi za objavu u monografiji Bribir u antici);35

mjerka trbuastih, odnosno trbuasto-koninih boca, te da od 1542 staklena primjerka koja su publicirana u katalogu stakla Muzeja u Trijeru, svega ih je 7 navedenog oblika boca .40 Nadalje, od cjelokupne do sada poznate grade antikog stakla u jugoslavenskom dijelu provincije Donje Panonije, samo je est staklenih primjeraka trbuastih boca4'... Mada se navedeni oblik javlja s odreenim brojem i na drugim prostorima Rimskog carstva ,42 naspram navedenom, antiki lokaliteti u provinciji Dalmaciji zaista obiluju bocama trbuastog tijela .43 Boce trbuastog tijela mogue je datir^ti u 1. i 2. st. n.e ...44 Primjerci izraivani nakon tog razdoblja razlikuju se od navedenih u nekoliko bitnih elemenata .45 Boce konino-spljotenog tijela brojna su forma staklenog materijala. U split.^kom Muzeju pohranjene su etiri ovakve boce iz Asserije (T. 6, 7 -9 ; T. 7, 1; br. 103-106). Odlike konino-spljotenih boca su u prvom redu konino-spljoteno tijelo, zatim dugi cilindrian vrat koji se suava prema, u najveem broju, prstenastom obodu. Dno je kod ovakvih primjeraka znatno udubljeno ili rjee ravno. Po kvaliteti stakla neto se razlikuju od ostalih srodnih formi boca, jer su veinom raene od gotovo bezbojnog stakla (blage ukaste, zelenkaste ili mlijene nijanse). U osnovi se meusobno razlikuju po izradi konino-spljotenog tijela, tako da u prvu varijantu spadaju primjerci s plitkim spljoteno-koninim tijelom 46 (T. 6 , 8), u drugoj su oni kojima konus nije izrazit ve zaobljen 47 (T. 6 , 7 i 9; T. 7,1). Treu skupinu spomenute forme ine boce s izrazitom profilacijom spljoteno-koninog tijela .48 Boce konino-spljotenog tijela u starijoj literaturi obraduju se bez uvaavanja spomenutih razlika. Naprotiv, esto se donose pod zajednikim terminom tipa svjenjaka ,40 zajedno s bocama i balsamarijima koji meusobno nemaju nikakve srodnosti. Stoga je datacija, kao i odreenje proizvodnog centra, boca konino-spljotenog tijela veoma oteana. Meutim, neovisno o veoma irokom periodu proizvodnje i upot39 M. C. C a lv i, o.c., 57, grupa B; 4 0 K. G o eth ert-P o la sch ek , o.c., 115, forma71; 4 1 V. a ra n o v i-S v etek , o.c., 26 grupa XI, 2, T. XII, 4 (doneseni su u grupi balsamari-

ju?)4 2 M orin-Jean, La vererie en Gaule sous PEmpire romain, Pariz, 1922, 23, forma 26; C. Isin g s, o.c., forma 16; O. V essberg, o.c., 131; M. B u covala, o.c., 56, tip XXIII; P. la Baum e, o.c., T, 57, N. 18; L. Berger, o.c., 75, No. 192-194; Pere V illalb a i V arneda, o.c., 70, 76, 82; 4 3 I u drugim krajevima Jugoslavije nailazi se na trbuaste boce, ali su veoma rijetki primjerci trbuastih boca 1. i 2. st. Kasniji primjerci koji se nalaze u kontinentalnom dijelu zemlje imaju sasvim razliite karakteristike od navedene forme boca (drugaija kvaliteta i debljina stakla, drugaije dno, obod itd.). Rani primjerci nalaze se: L. P lesn iar-G ec, o.c., grob 320, 734; I. M ik u li, o.c., grob 114; V. D am evski, o.c., 63; Vidi i biljeku 41; 44 Vidi bilj. 38-42; 4 Vidi bilj. 43; 4 4 A. K isa, o.c., T.A, 12, 14; O. V essb erg, o.c., 137, T.VIII; M. V an d erh oeven , o.c., T.XXVI, br. 112,113; M orin-Jean, o.c., forma 25,75; M. Grazia M a io li, I vetri d ella n ec r o p o li rom ana de Le P a lazzette nel terito rio di C lase, F elix R aven n a, Firenza, 1974, 17, 21, sl. 11, 17; G. D a v id so n W ein b e rg , Evidence for Glass Manufacture in Ancient Thessaly, American Journal o f Arch., New York, sv. 66, br. 2, 1962., sl. 5; C. Balu ta , o.c., 103, sl. 1, 6-9; M. C. C alvi, o.c., 133-35, C alfa 2, T.21, 6 ; L. M arcando, Atti della Accademia Nazionale dei Lincei, Notizie degti scavi di Antichota, serie VIII, V, XXVIII, Roma 1974, grob. 274, sl. 291, 371; 4 7 O. V essb erg, o.c., T.VIII, 17-19; M. Grazia M aioli, o.c., 21, sl. 20; M. C. C alvi, o.c., 136, tip C beta 1, T. 22,3; R. S un kovsk i, Antike Glaser in Carnuntum und Wien, 1956, sl. 36 a; M orin -Jean , o.c., 21, sl. 20; 4 ' G. D a v id so n W einberg, o.c., T. 25, sl. I-; M. C. C alvi, o.c., 134, tip C beta 2, T.22,4; 4 C. Isin g s, o.c., 97, forma 82 A 2; O. V essberg, o.c., 137 tip II, T. VIII; V. Dam evsk i, o.c., 65, T.XI,2,3,4, T.XII,3,4; V. a ra n o v i-S v etek , o.c., 30, grupa XI, tip 16,a,b,c,d;

36

rebe (od 1. do 3 . ili ak 4 . st. n. e .),50 to svakako proizilazi iz spomenutog globalnog sagledavanja, mogue je ustvrditi da su asserijatski primjerci raeni krajem 1. i u 2 . st n. e .51 Uz to to mnogi autori pretpostavljaju da su se boce konino-spljotenog tijela proizvodile na istonom Mediteranu odnosno na Cipru ,52 sustavnija analiza ovakvih boca i njihovih inaica, openito, a tako i na naem prostoru ,53 posebno na istonoj Jadranskoj obali,54 nesumnjivo bi dala pozitivne rezultate o njihovoj dataciji i centrima proizvodnje. Boce konino-spljotenog tijela i irokog cilindrinog vrata, koje su u zbirci asserijatskog stakla u Splitu zastupljene sa svega 2 primjerka (T. 7, 2 -3 ; br. 107, 108), veoma su srodne bocama konino-spljotenog tijela, a posebno su srodne balsamarijima istog oblika. Zbog veoma malog broja objavljenih primjeraka nije mogue ustanoviti ni radionike centre a ni rasprostranjenost proizvodnje i upotrebe boca konino-spljotenog tijela i irokog vrata. Kvalitetom stakla i po izradi (debljina stijenki...) meusobno se znatno razlikuju, pa se moe pretpostaviti da su ih izraivale razliite radionice.55 Ako je suditi po malom broju poznatih i datiranih primjeraka, najvjerojatnije je da su se izraivale u 3. st. n. e .56 Boce koninog tijela, dueg cilindrinog vrata i prstenastog horizontalno razvraenog oboda, te ravnog ili ponekad blago udubljenog dna, u asserijatskoj zbirci stakla zastupljene su sa est primjeraka (T. 7, 4 -9 ; br. 109-114). Kao i inae, ove boce raene su s debljim stijenkama stakla, zelenkasto-plavkaste, zelene ili plavkaste boje.5 Na to da su se boce koninog tijela, kao i njima srodne boce konino-trbuastog i trbuastog tijela, proizvodile i u provinciji Dalmaciji, upuuje veliki broj pronaenih primjeraka, kao i njihova meusobna homogenost forme, kvalitete i izrade.58 Inae, ovakve boce izraivane su u italskim radionikim centrima .50 S ne tako velikim brojem primjeraka, nalaze se i irom Rimskog carstva.00

50 Vidi bilj. 46-49; ".. K isa, o.c., T.15; R. Sunkovsk i, o.c., sl. 36, b; A. C erm anovi-K uzm anovi, Antika Dukla (Nekropole), (u daljnjem tekstu Duklja), Cetinje, 1975) Tip V, 2d; M. Grazia M aio li, o.c., 21, sl. 19; V. aran ovi-S vetek , o.c., tip XI, 16 b; V. D am evski, o.c., 65, .1,2; Vidi bilj. 46-48; Za boce profiliranog konino-spljotenog tijela G. D avid son Weinberg smatra da su se izraivale u Grkoj, odnosno u Tesaliji; 5 3 A. C erm an ovi-K uzm anovi, Pregled i razvitak rimskog stakla u Cmoj Gori (u daljnjem tekstu: Pregled i razvitak...), Arheoloki vestnik, XXV, Ljubljana, 1976., T. V,9 i 111,15; A. C erm an ovi-K uzm anovi, Oblici i hronologija rimskog staklenog materijala iz nekropole Municipija S... (u daljem tekstu: Oblici i hronologija...), iva antika XXI, sv.l, Skopje, 1971, 294, 301, sl. 4, 19,21; V. a ran ovi-S vetek , o.c., tip 16; V. D am evski, o.c., 65, T.XI,2; 5 4 I. F adi, Antiko staklo u Arheolokoj zbirci..., o.c., 128-130, sl. 1,4; I. F adi, Antiko staklo Argyruntuma, o.c., forma 4, br. 33-49; Arheoloki muzej u Zadru i Splitu uva prilian broj boca navedene forme; 5 5 Primjerak koji je pronaden u antikom Starigradu (Argyruntumu) izrazito je debelih stijenki mlijene boje, dok su primjerci iz Asserije izrazito tankih stijenki (ako se izuzme dno). Primjerak iz Asserije br. 106 je zelenkasto-fukaste boje, a primjerak br. 107 je bezbojan; Starigradska boca objavljena je kod: I. F adi, Antiko staklo Argyruntuma, o.c., forma 5, br. 50); C. B aluta, o.c. jog. 1\ Regeszeti Fiizetek, II, 11, 1962, Magyar Nemzeti muzeum, T6 rteneti muzeum, 1962, T. 6,3; O. V essberg, o.c., Pl.VIII,IX; Donekle odgovarajui primjerak nalazi se i kod: V. D am evski, o.c., 64, T. XI,4; 5 Primjerak 111, T.7,6 ima razvuene bijele niti u staklenoj smjesi. 581. F a d i, Tipologija i kronologija..., o.c., forma 11, T.2,39-43; I. F adi, Antiko staklo Argyruntuma, o.c., forma 2, 7-31; I. F ad i, Antiko staklo u Arheolokoj zbirci..., o.c., 130, forma 3; M. S u i, Muzeji i zbirke Zadra (Arheoloki muzej Zadar), Zagreb, 1954, 40 (u ovom Muzeju, koliko mi je poznato, nalazi se velik broj boca koninog tijela, a znatan broj istih uva se i u Arheolokom muzeju u Splitu). 5 8 V. D am evsk i. o.c.. 63:

Premda boce koninog tijela neki autori poistovjeuju sa srodnim oblicima boca i balsamarija razliitog recipijenta, moe ih se s veom sigurnou datirati u 1 . i prvu polovinu 2 . st. n. e.4' Boce loptastog tijela spadaju u sasvim neuobiajene oblike boca, pogotovo kad je rije o primjercima koji su ukraeni reljefnim rebrima (T. 8,1; br. 115). Reljefna rebra okomito izlaze iz baze boce do sredine loptastog tijela iz kojeg je bez posebnog naglaenja izvuen pravilan cilindrini vrat. Mada su analogije za boce loptastog tijela koje je ukraeno reljefnim rebrima zaista malobrojne, ovom prilikom je mogue izdvojiti dvije osnovne varijante. U prvu spadaju boce, kao to je ova iz Asserije, s okomitim reljefnim rebrima od dna do sredine tijela ,62 dok u drugu skupinu spadaju primjerci kojima se rebra sputaju od korijena vrata do sredine tijela .63 U oba sluaja radi se o radijalno postavljenim rebrima koja nalazimo i na zdjelama i alicama tipa Zarte Rippenschalen .64 Za sada nije mogue govoriti o radionicama koje su primjenjivale jedan od naina izvedbi reljefnog ukrasa, ali je sigurno da primjerci, kao to je boca iz Asserije, pripadaju 1. st n. e.,6 S a da su se boce kojima reljefna rebra idu od vrata ka sredini tijela izraivale u 4. st. n. e .66 Osim u provinciji Dalmaciji, izuzetno rijedak oblik staklenih boca predstavljaju boce zvon olikog tijela (T. 8 , 2-3; br. 116, 117). Visina ovih boca u pravilu iznosi oko 15,5 cm, a irina oko 9,5 cm. Zvonoliko tijelo je neto manje od cilindrinog vrata, a obod je gljivasto razvraen i prstenast. Dno je kod svih poznatih primjeraka vidno udubljeno. Naspram izuzetno slabim komparacijama,67 na prostoru istone Jadranske obale, ili tonije na obalnom pojasu provincije Dalmacije, pronaeno je preko 30 boca zvonolikog tijela.6' Zbog izuzetne homogenosti svih primjeraka, zbog njihove brojnoti..., bez dvojbe se moe tvrditi da su se izraivale u provinciji Dalmaciji u drugoj polovini 3. st. n. e.6 Mada je o bocama zvonolikog tijela ve dosta pisano, one zaista zavreuju i jednu posebnu studiju s priloenom spektralnom analizom .7060 C. Isin g s, o.c., 36, forma 16; L. Berger, o.c., 74,75; K. G o eth e rt-P o la sc h e k , forma 71; C. B aluta, o.c., sl. 2,7; L. P lesn ia r-G ec, o.c., Severno emonsko grobie, Katalozi in monografije, 8, Ljubljana, 1972., grob 734:2,3; M. B u covala, o.c., 56, 57, tip XXIII i tip XXIV; M.C. C a lv i, o.c., 57,58, grupa b, T.B,6 i T,12,7; 0 . V essberg, o.c., 131, slian tipu A 1 alfa; i ostali) 6 1 Vidi bilj. 58-60; 6 2 K. G o eth ert-P o la sch ek , o.c., 148, forma 88, br. 894; 61 V. S a ra n o v i-S v etek , o.c., 24, grupa VI, tip 7, br. 96, T.X,6 ; C. Isin g s, o.c., 90, forma 71 (ovdje su donesena svega dva poznata primjerka, jedan iz Pompeja u muzeju Napulja i drugi iz Akvileje, meutim, skica formi nije pouzdana...); 6 4 I. F a d i, Tipologija i kronologija..., o.c., 122, forma 16, vidi i bilj. 124; 6 1 Vidi bilj. 62; 6 6 Vidi bilj. 63, primjerak iz Donje Panonije pripada sigumo datiranoj grobnoj cjelini6 7 Donekle analogne zvonolike boce nalazimo kod: M. B u covala, o.c., 110 i dalje (jedna grupa datirana je u 2-3, a druga u 3-4 st.); R. S u n k ovsk i, o.c., 140, T. 22,1; Direktni komparativni materijal nalazimo kod: O. V essberg, o.c., pl. VIII, 24; G. D. W einberg, Evidence for Glass Manufacture in Ancient Thessaly, American Joumal o f Arch., New York, sv. 66, br. 2, 1962, 129, 130, T. 27, sl. 10; F. Frem ersdorf, E. P olon yi-F rem ersd orf, Die Farblosen Glaser der Friihzeit in Kln, Die Denkmaler des Rdmischen in Kdln, IX, Koln, 1984., 48,117; A. C erm an ovi - K uzm anovi, Oblici i hronologija... o.c., 294, sl. 4 i sl. 17; A. C erm anovi - K u zm an ovi, Pregled i razvitak rimskog stakla..., o.c., 190, T. V, 11; I. F ad i, Kasnoantiki stakleni materijal iz Muzeja u Cresu, Histria Archeologica, (u tisku); I. Fadi, Rimsko staklo u provinciji Dalmaciji, Dometi, 12, Rijeka, 1982., 61-66; I. Fadi, Antiko staklo u Arheolokoj zbirci..., o.c., forma 1; I. F adi, Antiko staklo Argyruntuma, o.c., forma 1, 1-6;

Vidi bilj. 67, odnosno kod: 1. F ad i, Antiko staklo u Arheolokoj zbirci..., o.c., bilj. 16-20 i 23;38

Problematiku koja se javlja kod izuavanja boca kvadratinog tijela na ovom je mjestu mogue samo naznaiti. Naime, kako to pokazuje i sedam primjeraka kvadratinih boca iz Asserije (T. 8, 4 -5 ; T. 9, 1-4, sl. 2, br. 118-124), razlike i osobitosti unutar boca ove forme su brojne. Postoje na primjer primjerci koji su puhani u kalup (kao br. 118, 122, 124), naspram onih koji su slobodno puhani (br. 119, 120, 121, 123), to se oituje u razliitoj debljini stijenki.71 Pojedine boce, nadalje, na dnu sadre ig proizvoaa u vidu razliitog simbola (br. 118, 122, 123) ili imenom proizvoaa (br. 124; AEMILIUS BLASTIUS). Razlike su vidne i u izradi ruke, oboda, ramena, zatim u veliini, kvaliteti stakla itd .72 Zbog navedenog mada je D. Charlesvvorth o bocama kvadratinog tijela napisala jednu ozbiljniju studiju, obradivi 97 primjeraka,73 definiranje pojedinih kategorija i njihovih radionikih sredita, kao i precizna kronologija, jo nisu rijeeni. S obzirom na veliku brojnost kvadratinih boca na pojedinim nalazitima na irem prostoru Rimskog carstva,74 a i zbog nepotpunog uvaavanja pojedinih specifinosti, miljenja o njihovom porijeklu su podvojena .75 Kao centri proizvodnje navode se i Sirija, kao i Cipar, zatim Galija, a mogue i sredinja Italija.76 Ipak se vei broj autora zalae za galsko porijeklo kvadratinih boca, kao to se i openito smatra da su se proizvodile u 1. i 2 . a mogue i 3. st n. e .77 Svakako bi detaljna obrada zaista brojnih etvrtastih boca na istonoj Jadranskoj obali (najvjerojatnije preko 200 primjeraka) i ostalog komparativgog materijala irom Rimskog carstva rijeila pitanje kronoloke determinacije pojedinih varijanti kao i provenijenciju tih primjeraka. Takva studija bi trebala potvrditi dosadanje pretpostavke o njihovoj lokalnoj izradi.7 * Proizvodom, vjerojatno galskih staklarskih radionica, mogu se smatrati cilindrine boce koje su u Asseriji zastupljene s dva primjerka (T. 10, 1-2; br. 125, 126). Njihove karakteristike su visoko cilindrino tijelo, kratak cilindrian vrat na izrazitom ramenu, razvraen i prstenast ili ak dvostruko prstenast obod (kao bn 126), te dvorebrasta

6 Osim ve datiranih primjeraka, precizniju dataciju zvonolikih boca u Dalmaciji omoguava jedan primjerak koji je pronaen prilikom zatitnih istraivanja srednjovjekovne (i antike) nekropole u Biljanima Donjim (Trljuge) na lokalitetu Prine. Boca je nadena u skeletnom grobu 3, zajedno s novcem Klaudija II, s glinenom svjetiljkom i prstenom. 70 Vidi bili. 67, 68 ; 7 1 Puhane u kalup su znatno debljih stijenki; 7 1 Ruke mogu biti trakaste, trakaste dvorebraste, iroke trakaste s nizom kanelira..., obod je uglavnom prstenast, ali moe biti i dvostruko prstenast, gljivast..., rame je naglaeno ili okomito, a visine variraju od oko 5-6 cm pa do oko 30 cm visine; 7 1 D. C harlesw orth , Roman Square Bottles, Joumal o f Glass Studies, VIII, Coming / New York, 1966; 74 A.D. F ra n ciscis, Vetri antichi scoperati ad Ercolano, Joumal o f Glass Studies, V. Corning / NY, 1963 137-139; C. Isin g s, o.c., 63, square bottles, forma 50; M. Vanderhoeven, Verres Romain (1 er-II me siles) des Musees Curtius et du Verre a Liege, Liege, 1961, 50, grupa XV; M. C. C alvi, o.c., 83, hydriae, grupa C; M orin-Jean, o.c., 59 i dalje, bouteille prizmatique, forma 14, 15, 16; K. G orthert - P o la sch ek , o.c., 193, Vierkantige Flaschen, forma 114; S. H. Auth, Glass at Newark Museum, Newark, 1976., 110, square bottles 128; L. Berger, o.c., T. 13, 199, 200; N. S orok in a. o.c., 77, T. 3,30-35; F. Frem ersdorf, o.c., 51, 52, T. 116, 117; R. S un kovsk i, o.c., T. 10, b (krivo nazvane Merkur flaama; J. adik, o.c., T. 10, a, c;D . H arden, o.c., 273, T. XX, br. 757 (primjerak s uleknutim stranama); O. V essberg, o.c., 125, 126, T. 6, 1-5 i T. XXIV 119, grupa A III alfa i A IV, kvadratine boice ciparskog tipa; 7 1 N. Sorok in a, o.c., 77; V. Danevski, o.c., 64; i drugi; 7 6 Vidi bilj. 73 i 74; 7 1 M orin-Jean, o.c., 59; V. D a n ev sk i, o.c., 64 i drugi; 7 I. F ad i, etvrtaste i poligonalne boce iz Arheolokog muzeja Istre u Puli, Izdanje HAD-a, 11/2, Arheoloka istraivanja u Istri i Hrvatskom primorju, Knjiga 2, Pula 1987. (u tisku); I. F adi, Antiko staklo Argyruntuma, o.c., forma 8, 53-62; I. F ad i, Tipologija i kronologija..., o.c., 117, 118, forma 9;39

trakasta ruica. Cesta pojava na cilindrinim bocama su i jedna ili vie horizontalno graviranih linija uokolo tijela (br. 126). Ovakve boce, kao i drugu varijantu, zdepaste cilindrine boce jednake irine i visine, mogue je datirati na 1. i u 2 . st. n. e .79 Veoma rijedak primjerak staklenih boca predstavljen je u kolekciji stakla iz Asserije, a iz fundusa stakla Arheolokog muzeja u Splitu, bocom s dvije - dvojna boca (sl. 3, br. 127).* Radi se naime o trbuastoj boci ije je tijelo odvojeno u dvije komore jednom tankom okomitom staklenom stijenkom. Vrat je takoer dvostruk i sastavljen od dvije cijevi. Ovakve boce s dvije komore sainjavaju kategoriju recipijenata ije su forme veoma razliite. Stoga je svaki primjerak gotovo jedinstven i nema direktnih analogija. Tako na primjer postoje kvadratine boce s dva odjeljka koje su izraivane i u glini ,8 1 zatim aribalosi s dvije komore *2 i dvodjelni vrevi81. Slini vrevi naeni su i s tri pregratka, odnosno s tri lijevka na vratu.84 Bliska boca asserijatskom primjerku, s dvije komore, naena je u Akvileji, 85 a jedan primjerak potjee s nekropole Duklje (Doclea) u Crnoj Gori8 *. Dvodjelna boca iz Duklje dio je grobne cjeline datirane u drugu polovinu 1. st. n. e. Mogue je da istom periodu pripada i boca s dvije komore iz Asserije.87 Boice malog etvrtastog i poligonalnog tijela (esterokutnog i osmerokutnog), s izrazito dugim i uskim cilindrinim vratom i horizontalno razvraenim prstenastim obodom , ovdje su nazvane pseudo boice." To je uinjeno iz razloga to su se pod formom tzv. Merkur boca, koje su konvencionalno nazvane tako zbog estog prikaza boga Merkura na bazi tih staklenki, obraivale i male boice etverokutnog, estorokutnog i osmerokutnog tijela. One oblikom nalikuju tzv. Merkur bocama, mada su te slinosti veoma povrne. Prije svega, za razliku od Merkuv boca, malih su dimenzija (o 10-14 cm visine), uglavno'i tankih stijenki (posebno esterokutne i os-

f

7 9 Eng. Cylindrical bottle, njem. ZyUndrische Kannen, franc. bouteilles cylindrique, rumunj. cani cu cilindric; M. C. C alvi, o.c., 82, naziva ih hidrijama?; C. Isin g s, o.c., 67, forma 51 a; K. G oethert - P olasch ak , o.c., 200, forma 118 a; M. B u covala, o.c., 29, Tip IV; L. Berger, o.c., 78; M. V an d erh oeven , o.c., 66-68, grupa XVI; M orin-Jean, o.c., 53, forma 8 ; F. F rem ersdorf, o.c., 32,48; R. S un k ovsk i, o.c., 21; L. P lesn ia r-G ec, o.c. grob 744; Nekoliko ovakvih boca nalazi se i u Arheolokim muzejima u Splitu i Zadru; * Ova forma se kod starijih autora naziva dilecythes, a taj naziv preuzela je i M.C. Calvi, o.c., 75,76, za dvojnu bocu iz Akvileje; 8 1 M orin -Jean , o.c., 63-64, forma 15 (donosi kao varijantu kvadratinih boca); 8 1 M orin-Jean, o.c., 87,88, forma 35, donosi kao varijantu aribala i smatra ih dosta ranim primjercima, a nabraja tri primjerka dvodjelnih aribala iz Muzeja u Bonu i jednog kojeg donosi A. K isa, o.c., 323, fig. 61, koji se nalazi u Zbirci Niessen u Kolnu (trodjelna); 8 1 M orin -Jean , o.c., 102, forma 46, donosi kao varijantu forme 45, kao analogije donosi jedan primjerak iz Orangea u Muzeju u Avignonu, zatim jedan primjerak iz Sirije u Muzeju Luvr, te jedan primjerak iz Arheolokog muzeja u Reimsu; 8 4 M orin-Jean, o.c., 120, forma 63, donosi kao varijantu forme 62 (primjerak je stri odjeljka, a analogije navodi u Muzeju u Trevesu u Bonu i u Kolnu; M.C. C a lv i, o.c., 75, 76, kat. 187, T. C,12; A. C erm anovi - K uzm anovi, Inventaria Archeologica, Jugoslavija, fascicule 8, 1965 Le necropole Romaine a Duklja (Doclea) per de Titograd en Montenegro, Y 68,4, tombe 323, grob je datiran u drugu polovinu 1. st. n. e.; 8 7 Svi objavljeni primjerci kod Morin-Jeana, koji samo donekle mogu posluiti kao komparativni materijal, nisu nam dovolini za kronologiju, tim vie to se autor kod obrade svih staklenih predmeta sluzi veoma irokom datacijom (Romain I i Romain II); * *L F literaturi koja se bavi problematikom izuavanja antikog stakla, pod tzv. Merkur bocama ili boicama obradivane su razliite manje ili vie srodne kategorije staklenih primjeraka. Takav zajedniki tretman u izuavanju u biti ipak razliitih primjeraka, rezultirao je irokim kronolokim odrednicama cijele grupe staklenih predmeta, te s nemogunosti spoznaje proizvodnih centara za svaku pojedinu kategoriju (vidi npr. B. K irigin, Merkur boice iz Arheolokog muzeja u Splitu, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, LXXIL, Split, 1980, 61-65);

40

merokutne), drugaije kvalitete stakla, a na bazi nikada nemaju reljefni prikaz boga Merkura. Odnos tijela i vrata, kod ovdje nazvanih pseudo Merkus boica, uvijek je 1:1 do 1:2, dok je tijelo kod Merkur boca uvijek vee u odnosu na vrat.M Dakle, pseudo Merkur boice je neophodno, zbog svega navedenog, izuavati izdvojeno od Merkur boca. ak bi se unutar ove grupe posebno trebale izuavati one etverokutnog (t. 10,3, br. 128) i izdvojeno esterokutnog i osmerokutnog tijela (T. 10,4, br. 129). Ovo posljednje iz razloga to je primjeeno da su esterokutne i osmerokutne pseudo Merkur boice brojne na istonoj Jadranskoj obali, dok su na drugim antikim nalazitima gotovo raritetne., To svakako jo jednom potvruje neke lokalne specifinosti Jadranskog prostora i mogunost postojanja vlastitih staklarskih radionica u provinciji Dalmaciji. Oba primjerka pseudo Merkur boica iz Asserije (T, 10,3-4; br. 128. 129) objavljeni su u Vjesniku za arheologiju i historiju dalmatinsku, zajedno s ostalim bocama ove forme iz splitskog Arheolokog muzeja. Nekropola Argyruntuma (Starigrad kod Zadra) dala je 9 primjeraka pseudo Merkur boica ,92 a jo znatan broj istih nalazi se u Arheolokom muzeju u Zadru. Svega jedan primjerak uva se u Arheolokom muzeju Istre u Puli. 4 Uzevi u obzir sav komparativni materijal i irelevantne pokazatelje, etverokutne pseudo Merkur boice mogue je datirati na kraj 2. do u rano 4. st. n. e.,,> Za esterokutne i osmerokutne boice ove forme postoji mogunost, kako je to ve reeno, da su izraivani u provinciji Dalmaciji, najvjerojatnije krajem 3. st... Vretenaste boice, koje na sredini tijela imaju proirenje, javljaju se s nekoliko varijanti. Naime, obod im moe biti prstenasto zaobljen, ljevkast s prstenastim zavretkom, profiliran ili ravno rezan. Varijacije su uoljive i u samom obliku tijela9' kao i u veliini pojedinih primjeraka (od 12 - 60 cm visine). U Asseriji su zastupljene dvije razliite vrste ovih boica (T. 11,1-2; br. 130, 131). Prva je znatno ireg recipijenta i s izrazitim proirenjem na sredini tijela, a obod, koji zavrava prstenasto, izrazito je ljevkast (T. 11,1; br. 130). Ovakvi primjerci najvjerojatnije su sluili za isisavanje mlijeka kod upaljenih dojki dojilja, to bi se postizavalo stvaranjem vakuma u boici, naslonjenoj na bradavicu dojke, dok bi zapaljeni predmet sagorijevao u recipijentu . Ovakve primjerke mogue je datirati na kraj 3. i u 4. st. I. F adi, Cetverokutne i poligonalne boce..., o.c., forma 5, a, b; 9 0 Ibid. B. K irigin , o.c., 61-65, kat. 1, 3, sl. 1,1 i 3; " I, F ad i, Antiko staklo Argyruntuma, o.c., 71-79, T. V, 9-11, T. VI, 1-6; Primjerci potjeu s nekropola Zadra i Nina; * * I. F adi, etverokutne i poligonalne boce..., o.c., forma 5b; Trois millenaires dart verrier a travers les collestions publiques et privees de Belgiqiie, Catalogue general de I exposition (u daljem tekstu: Trois millennaires dart verrier...), Liege, 1958, br. 80 i 81; Isti se nalaze kod: M. V an d erh oeven, o.c., br. 114, 115; K. G oethert P olasch ek , o.c., forma 105; Glass from the ancient World, The Winrield Smith collection (Aspeciai exhibition), Coming / N.Y., 1957, 135; A. K isa, 780-786; C. Isin g s, o.c., 100, 101; M orin-Jean, o.c.,70;L. Barkoczi, Die datierten Glasfunde aus dem 3-4 Jahrhunder von Brigetio, Folia Archeologica, XIX, Budapest, 1968, sl. 29,1; M.C. C alvi, o.c., br. kat. 142, 143, T. B 5; O. D o p e lfe ld , ROmisches und FrSnkisches glas in Kdln, Kln, 1966, sl. 57; Regeszeti fiizetek, ser. II - 11, Magyar Nemzeti Muzeum, 1962, T. XII, 1, 3, 5; E. B. D usen b ery, Ancient Glass from the Cemeteries of samotrace, Joumal o f Glass Studies, IX, Coming / N. Y., 1967, 43, 44, sl. 29; C. Isin g s, Roman Glass in Limburg, Archaeologica Traiectina, IX, Groningen, 1971, 11, br. kat. 16, sl. 1. 16; * * Vidi bilj. 92, 94 i 95; V. D am evsk i, o.c., 65, T. VII, 4; a) iri recipijent sa naglaenijim proirenjem na sredini tijela, b) sasvim izdueni kapljiasti recipijent s blaim proirenjem na sredini tijela, c) izrazito vretenasti oblik s uleknutim uzdunim stijenkama (oko 4 uleknua). *' Slini recipijenti za istu namjenu sluili su i u novijim razdobljima; " I. F adi, Antiko staklo Argyruntuma, o.c., 12, 31, forma 11, T.VI, 7-9, br. kat. 80-82;41

Primjerci koji se javljaju neto ranije od spomenute varijante imaju izrazito izdueno tijelo (kapljiasti zavretak i postpuno, blae proirenje na sredini tijela). Datiraju se od kraja 2. do u 4. st.' (T. 11,2; br. 13J). Njihova namjena nije sasvim poznata, ali po nalazima u Egiptu, gdje im je najvjerojatnije i zapoela proizvodnja, zna se da su bile ovjeane i omotane u pletenu slamu .101 Za vretenaste boice se openito smatra da su egipatskog porijekla, mada su najraniji primjerci pronaeni u Dura-Europosu (2. - 3. st.). U 3. i posebno 4. st. ova forma postaje omiljena u Galiji, odnosno na rajnskom i podunavskom prostoru .102 Sasvim neobinu formu staklenog materijala predstavlja KAPALICA - infundibulum (T. 10,5: br. 132). To su obino, manje ili vie, stilizirani zoomorfni oblici, oblici p tic e s krunim i troljevkastim obodom (na mjestu glave), a ponekad taj cblik zavrava i u obliku ptije glave. Najee se na kraju stiliziranog repa nalazi mali otvor za ukapavanje ili isisavanje tekuine .103 Svi primjerci su slobodno puhani, u pravilu od prirodnog stakla, pa je stoga teko izdiferencirati radionice i odrediti vrijeme njihovog nastanka.1 0 * Namjena im je jo uvijek nejasna. Tee prihvatljiva pretpostavka je da su sluile kao sisaljke za djecu, jer su esto pronalaene u djejim grobovima.'0 S Vjerojatnije je da su sluile u farmaciji za precizno doziranje tekuine. Openito je prihvaeno da je ovakav zoomorfni ifundibulum bio u upotrebi od 1. do 4. st. na cijelom prostoru Rimskog carstva'06. Primjerak iz Asserije mogue je, po nekim njegovim karakteristikama, ipak, smatrati ranijim proizvodom ( 1. do 2 . st .).107 Od tipova staklenog posua u kolekciji asserijatskog stakla, koje je pohranjeno u Arheolokom muzeju u Splitu, posebnoj tipolokoj skupini spadaju AE (sl. 4-5, T. 11,3-7, br. 133-139). Svih sedam primjeraka aa iz Asserije meusobno se sasvim razlikuje, te ine sasvim zasebne forme. Na neki nain, svjetski raritet predstavlja konina aa. Ovakve konine ae s reljefnom dekoracijom tzv. lotosovog pupoljka, poznate su iz domae i svjetske litera,< > Ibid.; Antike GlSser, Kassel, Staatliehe Kunstssammlungen, 1975, 71, 72, 138-140; S. A uth, o.c., 116, 117, br. 140, 141; L. Bark 6 czi, Die datierten glasfunde aus dem II. Jahrhundert von Brigetio, Folia archaeologica, XVIII, Budapest, 1966/67, 77, sl. 29,4; M. B u covala, o.c., 126 i dalje, tip XLVIII, e, br. 260-271; C. C alvi, o.c., 152, grupa A, br. 323, 324; A. Cerm a n o v i-K u zm a n o v i, oblici i hronologija..., o.c., 129, fig. 3,15; A. C erm anovi-K uzm a n o v i, Antika Duklja, o.c., 169-170, Tip V/4; O. D o p p e lfe ld , o.c., 67; K. G oethertP o la sch ek , o.c., 142, forma 85; S. Petru, Rimsko staklo Slovenije, Arheoloki vestnik, XXV, Ljubljana, 1976, Rgeszeti fiizetek, II, o.c., T. 11,9, T.III, 4,9; O. V essberg, o.c., 30-32; A. Cerm a n o v i-K u zm a n o v i, Rimsko staklo, Nauna knjiga, Beograd, 1987, 22, sl. 73; 29, tip 9, ., 6 ; E. W elker, ArchSologische Reihe Antike GlSserim Frankfurter Museum fiir Vor-und FrOhgeschichte, Frankfurt am Main, 1987, 31, grupa 30; Pere Villalba i Vameda, o.c., 198, 201, 11, 12; D. H arden, br. 692, i fig. 4 d; 1 0 1 V. S a ra n o v i-S v etek , o.c., 29, grupa XI, 9; i drugi; '3 O varijantama Ijevka za ukapavanje vidi kod: V. S aran ovi-S vetek , o.c., bilj. 73, 74; 4 Zbog slobodnog puhanja, stilizacija ptica je sasvim sluajna, pa je izrada oboda moda najbolji indikator vremena i prostora nastanka. ,0 V. S a r a n o v i -S v e te k , o.c., 25, Tp IX, 1; 1 6 6 C. B aluta, o.c., 105; L. B arkoczi, o.c., 78, sl. 30,2; M. B u covala, o.c., 78, 79, tip XXXVI, 123-126; M. B ul at, Antiko staklo u Muzeju Slavonije, Arheoloki vestnik, XXV, LjubIjana, 1976, 89, br. 10; C. C a lv i, o.c., guttus, grupa c,d; M.T.F. C an ivet, I vetri romani di cornus conservati al Museo di Cagliari, Joumal o f Glass Studies, XI, Coming / N.Y., 1969, 22, br. 7,8; E.B. D u sen b ery , o.c., 48, fig. 49; G. M ariacher, T. F o rla ti, I vetri antichi del Museo di Zara depositati al Correr, Bollettino dei Musei Civici Veneziani, VIII,1, Venezia, 1963,76; S. P etru, P. Petru, Seviodunum (Dmovo pri Krkem), Ljubljana, Narodni muzej, 1978, T.XXV, 5-7; Rigszeti fOzetek, o.c., XLIII,7, 9-11; O. V essberg, o.c., gutti, 4,5; V. D am evsk i, o.c., T.111,2; V. S a ra n o v i-S v etek , o.c., 25; A. C erm an ovi-K u zm an ovi, Antika Duklja, oc.., 173, grupa VII (grob 316); I. F adi, Antiko staklo Argyruntuma, o.c., 139; 1 0 7 C. Isin g s, o.c., 45, forma 31;42

ture kao skuplje staklene izraevine, a imitiraju pupasto metalno posue . Dekoracija na asserijatskom primjerku sastoji se od pet horizontalnih nizova reljefnih ispupenja nalik bademu (lotosovom pupoljku) i od etiri niza horizontalno postavljenih krunih ispupenja koja se nalaze izmedu bademastog ukrasa 108 (sl. 4, br. 133). Takav nain ukraavanja, s raznim varijacijama,109 nije nikakva posebitost kod ove forme. Asserijatski primjerak konine ae od prozirnog zelenkastog stakla, moe se smatrati svjetskim raritetom po najniem frizu ispod lotosovih pupoljaka, koji, takoer u niskom reljefu, donosi etiri muke m aske :110 1. golobradi lik s frizurom na razdjeljak, 2 . kosmati i bradati , 3. lik s elavom glavom i velikim otvorenim ustima, 4. bradati i elavi lik. Ispod ruba staklene ae je horizontalno usjeena linija, a na dnu su dva kruga i toka u sredini. Uz pojedinane, ali ipak donekle brojne analogije za ovu formu ae, ni jedan komparativni primjerak, uz brojne varijante u izradi,111 nema prikaze maski.112 Inae, ovakve konine ae s lotosovim pupoljcima, datiraju se u 1. st. n. e. Izraivane su na istonom Sredozemlju, odnosno u Siriji (Sidon ) .113 ae ili lam pe u obliku roga 114(T. 11,3, br. 134) kasni su oblik staklenog pribora i, neovisno o nainu njihove izvedbe, datiraju se u 4. i rano 5. st.115 Izraene su od razliite kvalitete i u razliitim debljinama stakla, manje i vie konine. Osim neukraenih, kao to je to sluaj s aserijatskom lampom, ukraavane su s horizontalno graviranim linijama, razliitim graviranim ornamentima, kao i kapljiastim reljefnim aplikacijama116. Ove posljednje karakteristine su za Crnomorski prostor,11 dok ostale izvedbe vjerojatno pripadaju rajnskim staklarskim radionicama11' Cilindrine ae s zaobljenim i blago udubljenim dnom puhane su u kalup (T. 11,5, br. 136). Rub im je ravan i rezan. U okolo cilindrinog tijela ukraene su gravira1 0 ' Antiki teatar na tlu Jugoslavije, Novi Sad, 1979, (B. K irigin), 236, br. kat. 476; Vidi kod: L. Berger, o.c., T.8, 129-138; zatim kod: I. Fadi, Tipologija i kronologija..., o.c., 124, forma 19; S. G lu ev i, Neki oblici staklenog materijala iz antike luke u Zatonu kraj Zadra, Arheoloki vestnik, XXV, Ljubljana, 1976, 256, forma 1, T.1,1-2, lle. Antiki teatar na tlu Jugoslavije, o.c., (B. K irig in ), 236; 1 1 1 Vidi bilj. 109; 1 1 2 C. Isin g s, o.c., 45, forma 31; S. Auth, o.c., 78; E. D usenbery, o.c., 12-13, sl. 5; P. La Baume, o.c., T. 45,2; N. S orokin a, o.c., 75, T.2,8; O. D o p p e lfe ld , o.c., 34, 35, T.18; A. K isa, o.c., 647, sl. 272 d; M orin-Jean, o.c., 139, fig. 186, forma 104; Antike GlSser, o.c., br. 33,T. 8 ; M. B u covala, o.c., 52, 57a,b; Glass from the Ancient World, o.c. 58,71; G. Savage, Glas, Stuttgart, 14; V. D am evski, o.c., 65,T.XII, 5 (primjerak iz Asserije); G. M ariacher, I vetri antichi del Museo di ZARA, depositati al Correr, Bullettino dei Musei civici Veneziani, 8, br. 1, 1963,5-6, sl. ll.isti primjerak objavljen je kod G. M ariacher, L'arte del vetro dall antichiti al Rinascimento, Milano, 1966,37, br. 14; I. F adi, Tipologija i kronologija..., o.c., 124, forma 19; S. G lu ev i, o.c., 256, forma 1; 1.1 Vidi bilj. 112; 1 1 4 Ovakve ae se esto nazivaju i lampama, jer se pretpostavlja da su se