BEČKI DJEČACIOliver Stech, zborovođa i pijanist

Subota, 26.1.2013., 19:30

BEČKI DJEČACIOliver Stech, zborovođa i pijanist

Subota, 26.1.2013., 19:30

Nakon koncerta s umjetnicima razgovara Dina Puhovski.

U predvorju Velike dvorane zabavni program s plesom i

izvlačenjem nagrada za pretplatnike ciklusa Lisinski subotom.

Zabavni program: Kristijan Beluhan i ansambl.

Dietrich BuxtehudeCantate Domino canticum novum za dva soprana, alt i continuo, BuxWV12

Jacobus GallusMotet Pueri concinite iz zbirke Opus musicum

Antonio CaldaraMotet Ego sum panis vivus

Joseph HaydnMotet Eja gentes: Graduale pro omne tempore, Hob. XXIIIa:C15

Franz SchubertStändchen (Zögernd, leise), D 920, op. posth. 135

Robert SchumannZigeunerleben, op. 29, br. 3

Austrijske narodne pjesmeDrin im Håslgråbn (obrada: Gerald Wirth)Vom Zillertal aussa (obrada: Gerald Wirth)

Waldhansl (obrada: Gerald Wirth)

Carl OrffO Fortuna iz scenske kantate Carmina burana

*****

Eino KettunenIevan Polkka (obrada: Andy Icochea Icochea)

Švicarska narodna pjesmaDu fragsch mi, wär i bin (obrada: Hansruedi Willisegger)

Josip HatzeProljetna pjesma iz ciklusa Pjesni ljuvene

Hrvatska narodna pjesmaO, more duboko

Mikola LeontovičŠčedrik

Pakistanska religiozna pjesmaHaq Ali (obrada: Gerald Wirth)

Pedro Elías GutiérrezAlma Ilanera (obrada: Andy Icochea Icochea)

Terry GilkysonThe Bare Necessities iz animiranog filma Knjiga o džungli (obrada: Greg Gilpin)

Eric WhitacreThe Seal Lullaby

Marc ShaimanHail Holy Queen iz filma Redovnice nastupaju

Johann Strauss ml.Vergnügungszug, op. 281 (obrada: Helmuth Froschauer)

Kaiserwalzer, op. 437 (obrada: Gerald Wirth)

PROGRAM:

BEČKI DJEČACI

04

Prije više od pola tisućljeća, godine 1498., car Maksimilijan I. premjestio je

sjedište svojega dvora i glazbenike iz Innsbrucka u Beč, uz naputak da među

njima trebaju biti i šestorica dječaka. Tako su postavljeni temelji Bečke dvorske

kapele i naposljetku Zbora Bečkih dječaka. Do 1918. Zbor je pjevao isključivo za

potrebe dvora, prilikom bogoslužja, na privatnim koncertima i tijekom državnih

blagdana. Glazbenici poput Heinricha Isaaca, Paula Hofhaimera, Heinricha

Ignaza Franza von Bibera, Johanna Josepha Fuxa, Christopha Willibalda

Glucka, Wolfganga Amadeusa Mozarta, Antonija Caldare, Antonija Salierija

i Antona Brucknera, surađivali su sa Zborom. Skladatelji Jacobus Gallus i

Franz Schubert i sami su bili njegovi članovi, baš kao i dirigenti Hans Richter,

Felix Mottl, Lovro von Matačić i Clemens Krauss, a u njemu su pjevali i braća

Joseph i Michael Haydn. Godine 1921., nakon sloma Habsburške Monarhije,

dječački je zbor postao privatna institucija (Zbor Bečkih dječaka), a carsku su

odoru zamijenila tada vrlo moderna mornarska odijela. Financiranje nije bilo

dostatno za pokrivanje troškova uzdržavanja pa je 1926. Zbor počeo održavati

koncerte izvan kapele, izvodeći motete, svjetovna djela i dječje opere. Uspjeh

je bio nevjerojatan; u samo godinu dana Zbor Bečkih dječaka nastupio je u

Berlinu (pod ravnanjem Ericha Kleibera), Pragu i Zürichu. Uslijedile su Atena

i Riga, 1928., a potom Španjolska, Francuska, Danska, Norveška i Švedska,

godinu dana poslije. Prvu turneju po Sjedinjenim Američkim Državama održali

BEČKI DJEČACI

05

su Bečki dječaci 1932., dvije godine nakon toga proputovali su Australiju, a

1936. i Južnu Ameriku.

Danas Bečke dječake čini stotinjak pjevača u dobi od deset do četrnaest godina,

podijeljenih u četiri koncertna zbora koji održavaju oko tristo nastupa godišnje

pred gotovo pola milijuna ljudi. Svaka skupina provodi devet do jedanaest

tjedana tijekom školske godine na turneji. Koncertiraju u gotovo svim europskim

zemljama, a često gostuju u Aziji, Australiji, Novom Zelandu, Južnoj i Središnjoj

Americi, Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi. Redovito nastupaju

u Bečkoj državnoj operi, Bečkoj narodnoj operi i na Salzburškim svečanim

igrama. S članovima Bečke filharmonije i Zbora Bečke opere, Bečki dječaci

njeguju tradiciju carskoga muziciranja; zaduženi su za pjevanje na nedjeljnoj

misi u kapeli Carske palače, što redovito čine od 1498. godine. Repertoar Bečkih

dječaka vrlo je raznolik i uključuje stvaralaštvo u rasponu od srednjovjekovne

do suvremene i eksperimentalne glazbe, od klasičnih zborskih djela, preko

glazbe svijeta do popularne i filmske glazbe. Nerijetko praizvode nova djela pa

je tako primjerice Benjamin Britten Zboru posvetio vodvilj Zlatna taština, čijom

je praizvedbom na Aldeburškom festivalu godine 1967. osobno dirigirao pred

kraljicom Elizabetom II. Zbor i njegovi solisti redovito sudjeluju u izvedbama

oratorija, muka, opera i simfonijskih djela, poput Bernsteinovih Chichesterskih

BEČKI DJEČACI

psalama, Mahlerove kantate Das klagende Lied i Mozartove Čarobne frule.

Posljednjih su godina surađivali s Bečkom filharmonijom, Bečkim simfonijskim

orkestrom, Filharmonijom iz Osla i Pittsburškim simfonijskim orkestrom, pod

ravnanjem Pierrea Bouleza, Nikolausa Harnoncourta, Marissa Jansonsa, Zubina

Mehte, Riccarda Mutija, Kenta Nagana, Seijija Ozawe, Franza Welsera-Mösta,

Christiana Thielemanna i Simone Young. Dječje opere i scenski projekti čine

važan dio repertoara Bečkih dječaka pa tako izvode jedno ili dva scenska djela

godišnje; od omiljenih klasičnih ostvarenja do novih djela, od kojih većinu

ostvaruju u bečkom Musikvereinu, u sklopu ciklusa Allegretto. Bečki dječaci

imaju vlastitu školu smještenu u baroknoj palači i bivšoj carskoj lovačkoj kući

Augartenpalais, u kojoj gotovo dvjesto pedesetero djece uči i vježba. Počevši od

vrtićke dobi, dječacima i djevojčicama omogućeno je cjelovito glazbeno i opće

obrazovanje koje se nastavlja tijekom osnovne škole, a u dobi od deset godina

odabiru se najnadareniji dječaci kako bi se pridružili Zboru i počeli pohađati

Zborsku gimnaziju. Svi su dječaci raspoređeni u jedan od zborova za turneje,

akademska poduka održava se u malim skupinama, škola nudi izvanškolske

aktivnosti, u rasponu od sportova do odlazaka na koncerte, opere, predstave,

mjuzikle i kinoprojekcije. Zboristi se potiču na stvaranje vlastitih projekata, pišu,

glume i režiraju kratke skečeve o životu u školi. Brojni bivši učenici nastavili

su karijeru profesionalnih glazbenika, dirigenata, pjevača i instrumentalista u

Beču i diljem svijeta, a gotovo svi ostaju trajno posvećeni umjetnosti.

Zbor Bečki dječaci je privatna, neprofitna organizacija koja se financira

uglavnom prihodima s koncerata, od autorskih prava i prihodima od snimki.

Ugovor Republike Austrije i Zbora osigurava mu dodatna sredstva, a

Ministarstvo obrazovanja i Državni odsjek za umjetnost potpomažu određene

projekte, poput produkcija novih dječjih opera. Daljnji razvoj i posebni projekti

ovise o dodatnim fondovima; tako je 2004. utemeljena Fondacija prijatelja

Bečkih dječaka, a u SAD-u postoji Američka udruga prijatelja Bečkih dječaka.

Umjetnički voditelj Zbora od 2001. godine je Gerald Wirth.

Umjetnički voditelj Bečkih dječaka Gerald Wirth stekao je glazbeno obrazovanje

upravo u tome zboru i na Konzervatoriju Anton Bruckner u Linzu. U dobi od

petnaest godina počeo je voditi dječji zbor, a godinu dana poslije utemeljio

je zbor mladih i komorni trio. Diplomirani oboist i pijanist, specijalizirao se

za pjevanje; bio je kapelnik Bečkih dječaka, voditelj Kazališnog zbora u

Salzburgu te umjetnički voditelj i dirigent nekoliko uglednih zborova i orkestara

06

7BEČKI DJEČACI

iz Calgaryja. Redovito dirigira zborovima i orkestrima iz cijeloga svijeta,

sudjelujući i sam kao aktivni pjevač i instrumentalist u brojnim ansamblima.

Održava tečajeve o vođenju zbora i izvodilačkoj praksi u vokalnoj glazbi. Od

2001. umjetnički je voditelj Bečkih dječaka, s kojima nastavlja njihovu dugu

tradiciju, obogaćujući je suvremenim projektima kao što su dječje opere, glazba

svijeta, izvedbe popularnih a cappella skladbi i fimske glazbe. Kao skladatelj,

Gerald Wirth je u neprekidnoj potrazi za novitetima, a njegova su djela

nadahnuta većinom temama iz mitologije i filozofije, dok u glazbenom sadržaju

sjedinjuje gregorijaniku, izražajne ritmove i elemente narodne glazbe. Autor je

triju dječjih opera, više oratorija, moteta, pjesama i niza zborskih obrada, koji

se redovito izvode u Austriji i inozemstvu. Promišljajući o glazbi kao o izrazu i

sredstvu komunikacije, zagovara mišljenje kako posvećenost glazbi pozitivno

utječe na osobnost. Njegovo temeljno zanimanje ogleda se u radu s glasom,

glazbalom koje “svatko ima uz sebe”, stoga je razvio vlastitu metodu koja

pomaže pjevačima pronaći vlastiti glas i izraziti se glazbom. Prema Wirthovim

riječima: “Zbor se sastoji od mnogo individualaca koji trebaju djelovati kao

cjelina. Koncert je doista uspio kad svaki pojedinac može iskreno pridonijeti

izvedbi vlastitom osobnošću.”

Oliver Stech vodi Zbor Schubert, jedan od četiriju zborova u sastavu Bečkih

dječaka. Zadužen je za koncertni repertoar i repertoar za turneje, održava

zborske i solističke pokuse i proučava mise za Dvorsku kapelu. Dodatno

priprema Bečke dječake za nastupe u Bečkoj državnoj i narodnoj operi, kao i

za izvedbe velikih zborskih djela, pod ravnanjem dirigenata poput Christiana

Arminga, Nikolausa Harnoncourta, Marissa Jansonsa, Fabija Luisija i drugih.

Dio njihova djelovanja su i nastupi u radijskim i televizijskim emisijama, kao i

snimanja nosača zvuka i filmova. Rođen 1983. u Waidhofenu na rijeci Ybbs, prvu

poduku iz klavira i pjevanja Stech je dobio u glazbenoj školi u rodnome gradu i

Amstettenu. Studirao je romanistiku na Sveučilištu u Beču te klavir i glazbenu

i pjevačku pedagogiju na Sveučilištu za glazbu i izvedbene umjetnosti u Beču,

naknadno apsolviravši studij dirigiranja kod Roberta Sunda i Jinga Linga Tama.

Za Olivera Stecha glas je važno sredstvo izražavanja, stoga i sam pjeva; bio

je član zbora Sine nomine, Svjetskog zbora mladih i pomoćnog zbora Bečke

državne i Bečke narodne opere. Sudjelovao je u radu bečkog ansambla Zvuk

leptira i Ljetnog festivala u Baden-Badenu, a kao solist redovito izvodi pjesme,

mise, oratorije, opere i operete. Kao član zbora i solist nastupao je u Belgiji,

Njemačkoj, Engleskoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Italiji, Japanu, Hrvatskoj,

07

BEČKI DJEČACI

Španjolskoj, Namibiji i Južnoafričkoj Republici, surađujući s dirigentima poput

Bertranda de Billyja, Plácida Dominga, Alfreda Eschwéa, Martina Haselböcka,

Kristiana Järvija, Fabija Luisija i drugih. Dirigirati je počeo još tijekom studija,

a godine 2006. osnovao je Vokalni ansambl Uni-sono s kojim je 2009. osvojio

srebrne medalje na Međunarodnim natjecanjima zborova u Bad Ischlu i Austria

cantat. Od 2009. do 2011. bio je umjetnički voditelj ženskog zbora Chorus

discantus, a od 2009. umjetnički je voditelj Pjevačkog tjedna mladih u Donjoj

Austriji i asistent umjetničkog voditelja Heinza Ferlescha na Bečkoj pjevačkoj

akademiji. Predavač je kolegija Vokalni ansambli na Sveučilištu za glazbu i

izvedbene umjetnosti u Beču, od 2010.

Uz jednoga od vodećih skladatelja srednjeg baroka, njemačko-danskog

orguljaša Dietricha Buxtehudea (1637.-1707.), veže se podatak kako je toliko

nadahnuo mladog Johanna Sebastiana Bacha da je Bach krenuo na tromjesečni

put u Lübeck samo da bi čuo tog velikog majstora za orguljama. Istinski virtuoz

na svojem glazbalu, Buxtehude je na mjesto orguljaša u crkvi Djevice Marije u

Lübecku zasjeo nakon Franza Tundera, oženivši se njegovom najmlađom kćeri

i ostavši ondje sve do smrti. Iako skladbe kojima je opčinio svoje suvremenike

velikim dijelom nisu sačuvane, iza njega je ostao određen broj vokalnih i

instrumentalnih djela karakterističnih po vještoj uporabi kontrapunkta i

intenzitetu izričaja. Autor brojnih remek-djela za orgulje i jedan od začetnika

preludija i fuga koje je poslije razvio Bach, skladao je iznenađujuće malo

duhovnih ostvarenja. Cantate Domino canticum novum za dva soprana, alt i

continuo, BuxWV12 uglazbljuje Psalam 96:1-4 s doksologijom koja prati sve

psalme tijekom večernje, za čiji je glazbeni dio također bio zadužen glavni

orguljaš. Djelo je koncipirano u koncertnom stilu, omogućavajući svakom

pjevaču iznošenje proširenog solističkog odlomka. Buxtehude u njemu

koristi samo prva četiri stiha na latinskom, koje prati posljednja doksologija

(Gloria Patri). Formalno je postavljeno kao motet, no ukazuje na neke od

karakterističnih struktura kantate; početni zbor Cantate Domino canticum novum

(Pjevajte Gospodinu pjesmu novu) slijede kratki solistički odjeljci u altu, a kratka

fraza u dionici zbora, in omnibus populis mirabilia eius, privodi kraju taj odjeljak.

Završnoj Gloriji, koju pjeva cijeli zbor, prethodi još jedan solo odjeljak. Živopisan

tekst Buxtehude prati uporabom prikladnih skladateljskih sredstava, poput

dugih melizama.

08

9BEČKI DJEČACI

Pretpostavlja se da je slovenski skladatelj kasne renesanse Jacobus Gallus

(1550.-1591.) rođen u Reifnitzu (Ribnica, Slovenija). Njegovo je izvorno prezime

vjerojatno bilo Petelin, što na slovenskom znači pijetao, a Gallus je latinski

prijevod kojim se najčešće koristio, dodajući mu pridjev Carniolus, što se

odnosilo na njegovu domovinu, iako je nerijetko upotrebljavao i njemačku

inačicu, Handl. Obrazovanje je Gallus stekao u cistercitskom samostanu u

Stični, a potom se preselio u Austriju, posvetivši nekoliko svojih djela Carskom

zboru. Između 1579. i 1585. Gallus je bio kapelnik biskupa Olmütza u Moravskoj,

prije nego što je postao orguljaš crkve Sv. Jana na Zábradlí u Pragu, gdje

je tiskao većinu svojih ostvarenja. Njegov je opus, u kojem stapa zamisli i

elemente franko-flamanskog, njemačkog i talijanskog stila, doista veličanstven;

broji više od pet stotina duhovnih i svjetovnih djela. Često je u skladanju bio

ispred svojega vremena, a suvremenici su se divili njegovoj glazbi, osobito

profinjeno istkanom kontrapunktu i spretnim ritamskim figurama, uspoređujući

je pritom s “čistoćom” Palestrinina izričaja. Njegovo najzamjećenije ostvarenje

je nedvojbeno Opus musicum, iz 1577., zbirka koju čine 374 moteta pisana

za potrebe bogoslužja tijekom crkvene godine. Jedan od njih je i motet za

četveroglasni dječački zbor Pueri concinite (Dječaci, zapjevajte) s večerašnjega

programa, u kojemu se potvrđuje kao majstor stvaranja osobitog ozračja,

efektno zvukovno oslikavajući tekst.

Talijanski barokni skladatelj, rodom Venecijanac, Antonio Caldara (1670.-

1736.), nakon različitih dužnosti u Veneciji, Mantovi, Barceloni i Rimu, postao

je zamjenikom kapelnika Bečke carske kapele godine 1716., gdje je ostao sve

do smrti. Njegov golem opus čini više od 3400 djela, među kojima je i stotinjak

opera te velik broj kantata i oratorija. Ego sum panis vivus (Ja sam kruh živi)

je motet za blagdan Tijelova, a njegovi stihovi potječu iz Evanđelja po Ivanu 6:

51-52.

Stvaralaštvo Josepha Haydna (1732.-1809.), još za života smatranog glazbenim

genijem diljem Europe, obilježilo je razdoblje klasike, ali i cjelokupnu glazbenu

povijest, posluživši kao nadahnuće brojnim sljedbenicima, među kojima i

njegovim suvremenicima Mozartu i Beethovenu. Utrvši put razvoju simfonije,

gudačkog kvarteta, klavirskoga trija i sonatnog oblika, stvorio je iznimno velik

opus koji obuhvaća mise, oratorije, simfonije, koncerte za solo instrumente i

orkestar, ali i komorna djela, poput gudačkih kvarteta, trija i klavirskih sonata.

09

BEČKI DJEČACI

Zanimljiv je podatak da je glazbenu karijeru počeo pjevajući s bratom Michaelom

kao osmogodišnjak u katedralnom i dvorskom zboru. To je nesumnjivo ostavilo

traga na njegovoj umjetničkoj osobnosti pa u Haydnovoj ostavštini pronalazimo

i različita duhovna djela, među kojima je i Eja gentes: Graduale pro omne

tempore, Hob. XXIIIa:C15, svečani motet koji na specifičan način sjedinjuje

elemente bogoslužja s koncertnim repertoarom.

Djetinjstvo Franza Schuberta (1797.-1828.) također je dijelom vezano uz

pjevanje u carskom dječačkom zboru, kojem je pristupio nakon početne očeve

poduke iz violine i klavira, gdje mu je učitelj i mentor bio Antonio Salieri. Unatoč

neospornom talentu, Schubert nije uspijevao živjeti od vlastite glazbe, stoga

je bio prinuđen podučavati, isprva kao asistent na očevoj školi, a potom kao

predavač na mađarskom imanju grofa Esterházyja. Autor osam simfonija, šest

misa i komorne glazbe, najpoznatiji je po svojim pjesmama, kojih je napisao

više od šest stotina na stihove Goethea, Heinea, Shakespearea i drugih.

Serenada (Ständchen), D 920, op. posth. 135 nastala je godine 1827., na stihove

bečkog dramaturga Franza Grillparzera i na narudžbu Schubertove prijateljice

Anne Fröhlich. Želeći pokloniti skladbu prijateljici i učenici Louise Gosmar za

rođendan, Serenadu je zamislila kao skladbu koju su trebali izvesti sopran i

četiri ženska glasa. No Schubert je, pogrešno shvativši posvetu, djelo napisao

za mezzosopran i četiri muška glasa. Zanimljivo je da su naposljetku pjesmu

izveli predviđeni interpreti na dogovorenom mjestu i u dogovoreno vrijeme, a

sam Schubert je zakasnio. Pronašli su ga u omiljenom kafiću, odakle su ga,

nakon što se ispričao zbog zaboravljivosti, doslovno odvukli na koncert. Posveta

prijateljstvu, brižnosti i humanosti odaje blagog Schuberta, koji gotovo da i

nema dodirnih točaka sa skladateljem koji je napisao ciklus Zimsko putovanje,

dvije zbirke impromptusa ili Klavirski trio u Es-duru. No ne može se poreći

šarm djela, s ljupkom melodijom u dionici mezzosoprana, srčanim pripjevom

za muške, odnosno ženske članove zbora i pokretnom klavirskom pratnjom.

Umjetnik čiji život i djelo utjelovljuju romantizam u glazbi, njemački skladatelj

Robert Schumann (1810.-1856.), jedan je od najvažnijih skladatelja 19. stoljeća

koji je od najranije dobi pokazivao sklonost glazbi, kao vrstan pijanist, plodan

skladatelj i glazbeni kritičar. Njegov su život obilježile brojne prepreke i nesreće;

dugo se njegovu braku s Clarom Wieck protivio njezin otac, nije bio uspješan

u podučavanju, kao dirigentu mu je nedostajalo samopouzdanja, pratili su ga

problemi s rukom, a osobna su ga previranja dovela do depresivnih stanja,

10

11BEČKI DJEČACI

čestih pobolijevanja i, naposljetku, priviđenja zbog kojih se sve do smrti liječio

u ustanovi za psihičke bolesnike. U Schumannov opus ubrajaju se klavirski

koncert, koncert za violončelo i orkestar, simfonije i velika zborska djela te

više od 150 pjesama, no osobito je poznat po svojoj introvertiranoj klavirskoj

i komornoj glazbi. Život Cigana (Zigeunerleben), op. 29, br. 3 Schumann je

skladao 1840., iste godine kada se oženio Clarom Wieck i napisao većinu od

138 pjesama. Život Cigana je posljednja od triju pjesama skladanih na stihove

Emanuela Geibela iz skladateljeva opusa 29, preostale dvije su Seoska pjesma

i Pjesma. Riječ je o dramatičnom ostvarenju čiji je cilj stvaranje osobitoga,

pomalo egzotičnoga ugođaja kojim su njemački skladatelji i pjesnici iz doba

romantizma bili fascinirani. Stoga ne čudi da su zagonetni Cigani poslužili kao

nadahnuće za nastanak bezbrojnih priča i legendi. Život Cigana opisuje noć

u ciganskom logoru. Okupljajući se oko logorske vatre kako bi pripovijedali

priče, bavili se čarolijama i pripremali hranu, koju je posluživala smežurana

starica, oni očarano slušaju, oduševljeno plešu i pjevaju, dok vatra na njih

baca tajanstveni odsjaj. No ispostavlja se kako je sve to samo iluzija. S jutrom

čarolija nestaje, sve je sivo, hladno, a Cigani kreću prema nepoznatom odredištu

i neizvjesnoj budućnosti.

Narodne su pjesme neizostavan dio baštine svakog naroda koje, šireći se

usmenom predajom, nastavljaju tradiciju, pridonoseći vlastitoj kulturi i

podneblju. Nerijetko je zamršeno doći do podataka o njihovu nastanku, budući

da su autori, pjesnici i skladatelji anonimni. Izuzetak su tiskane pjesmarice,

a bitan su izvor rukopisi, koji uz zapise pjesama sadrže i korisne savjete o

temama iz svakodnevnog života, poput recepata i sl. Ti su se rukopisi u

pojedinim obiteljima čuvali generacijama, a najstarije postojeće pjesmarice

datiraju iz 17. stoljeća. Tijekom povijesti različite su melodije izmišljene na

isti tekst koji je redovito odraz lokalnih narodnih običaja, uz opise godišnjih

doba i krajolika, plesa, tema ljubavi i smrti, karakterističnih za cijeli svijet.

Alpske narodne pjesme sadrže određene elemente prema kojima ih je lako

prepoznati, prije svega je to jodlanje ili pripjevi i uzvici slični jodlanju, s

melodijom u srednjem registru prilagođenom opsegu glasa većine ljudi. Tri

pjesme s večerašnjega programa za zbor je obradio Gerald Wirth. V zajčevom

jarku (Drin im Håslgråbn) neobavezna je i šaljiva pjesma vozača zaprežnih kola

zaglavljenih u strmoj dolini nedaleko od Linza. Zapisao ju je austrijski sakupljač

narodnih napjeva Hans Commenda, a karakteriziraju je duhovita ponavljanja

11

BEČKI DJEČACI

i nadmetanja u stihovima. Zapis o najstarijoj izvedbi tirolske lovačke pjesme

s jodlanjem Od Zillertala (Vom Zillertal aussa), za koju je zaslužan Hans

Köchler, potječe iz 1906., a pronalazimo ga u Tirolskoj narodnoj pjesmarici čiji

je autor sakupljač Leopold Pirkl. Austrijska pjesma s pljeskanjem Ivek, lugara

sin (Waldhansl) štajerski je ples poznat u alpskim zemljama pod različitim

nazivima, tipičnima za pojedine lokalitete. Karakterizira je polagani početak,

uz postupno ubrzavanje tijekom plesa sve do granice izdržljivosti.

Njemački skladatelj Carl Orff (1895.-1982.) skladao je svoje antologijsko djelo,

scensku kantatu Carmina burana godine 1936. kao dio trilogije Trionfi, odabravši

24 pjesme iz istoimene srednjovjekovne zbirke pjesama odlutalih svećenika

i buntovnih putujućih učenjaka, pronađene u benediktinskom samostanu u

Bavarskoj početkom 19. stoljeća. Praizvedena je godinu dana poslije s golemim

uspjehom, ostajući jedno od najpopularnijih repertoarnih ostvarenja sve do

danas. Pisana na latinskom, staronjemačkom i starofrancuskom, donosi

srednjovjekovno viđenje spone između kola sreće i čovjekova života. Izbor

pjesama obuhvaća raznovrsnu liku tematiku, podjednako aktualnu u 13. i 21.

stoljeću: nestalnost sreće i bogatstva, prolaznost života, radost zbog povratka

proljeća te sklonost hedonizmu, od pića i prekomjernog uživanja u jelu, preko

kocke, do požude. S obzirom na sadržajnu srodnost, brojevi su podijeljeni u

tri dijela: prvi je posvećen hvalospjevima proljeću, drugi ocrtava hedonističke

trenutke, dok treći veliča ljubav kao pokretačicu životnoga ciklusa. Djelo

u kojem su osjetni utjecaji gregorijanskoga korala, trubadurskih napjeva i

narodne pjesme, otvara i zaključuje obraćanje zbora Fortuni, nestalnoj božici

sreće, o čijim htijenjima i hirovima ovisi čovjekova sudbina. Orff je smatrao da

je Carmina burana njegovo prvo vrijedno ostvarenje, pa je pisao svojem izdavaču

da uništi sve njegovo što je dotad tiskano.

Jevina polka (Ievan Polkka) je stara finska pjesma, za koju je 1937. stihove

prema melodiji napisao Eino Kettunen (1894.-1964.), a koja donosi priču o

mladiću koji mora prokrijumčariti Evu pokraj njezine majke kako bi je izveo

na ples. Pjesmu redovito izvodi finska a cappella skupina Loituma i iznimno

je popularna u Finskoj, a međunarodni je uspjeh stekla nakon pojavljivanja u

internetskoj animaciji 2006. godine. Zbor Bečkih dječaka snimio ju je 2008., u

obradi Andyja Icochee Icochee za dokumentarac Curta Faudona Silk Road (Put

svile), a zbog duhovitih solističkih ulomaka, omiljena je kao dio repertoara

Zbora Schubert.

12

13BEČKI DJEČACI

Još jedna pučka popijevka s večerašnjega programa, Pitaš me tko sam (Du

fragsch mi, wär i bi), potječe iz Švicarske, točnije iz okolice Berna. Riječ je o

kratkoj pjesmi na tekst svjetovnoga sadržaja, pisan na švicarskom narječju,

koju je za zbor prilagodio Hansruedi Willisegger.

Posebno mjesto u vokalnoj lirici Josipa Hatzea (1879.-1959.), hrvatskoga

skladatelja i dirigenta čiji je stvaralački opus gotovo u cijelosti zastupljen

vokalnim i scenskim djelima, pripada ciklusu Pjesni ljuvene, skladanom na

stihove njegova prijatelja i omiljenog pjesnika, Rikarda Katalinića Jeretova.

Pisane u duhu moderne, u godinama oko Prvoga svjetskog rata, pet pjesama

izrazito lirskog ugođaja veliča proljeće i mladost koje zasjenjuje tek naznaka

misli o prolaznosti života. Nekoliko je sačuvanih inačica djela; za glas solo i

klavir, ženski zbor uz pratnju gudačkog orkestra i ženski zbor uz pratnju klavira,

od kojih je druga praizvedena u ciklusu Sfumato Zbora HRT-a, pod ravnanjem

Tončija Bilića, u prosincu 2002. godine. Oslanjajući se na stihove Rikarda

Katalinića Jeretova, Hatze je stvorio pet slikovitih, melodijski preglednih i stilski

ujednačenih minijatura, među kojima je prozračna Proljetna pjesma jedna od

živahnijih.

O, more duboko jedna je od najizvođenijih tradicionalnih dalmatinskih pjesama

koja je zaživjela u brojnim obradama, između ostalih i u onoj za muški zbor

Jakova Gotovca. To je oda moru, melankolično-sentimentalnog ugođaja, uz

vječnu ljubavnu tematiku; stoga je često dijelom klapskoga repertoara.

Ukrajinski skladatelj Mikola Leontovič (1877.-1921.) svoju je najpopularniju

skladbu Ščedrik napisao na stihove izvorne ukrajinske novogodišnje pjesme

koja se tradicionalno pjeva na ukrajinski praznik Malanke, odnosno u večeri

darivanja, a podudara se s 13. siječnja, datumom Nove godine prema

julijanskom kalendaru. Poput većine pjesama toga žanra, u njoj se s puno nade

gleda prema godini koja dolazi i čezne za dolaskom lastavica i ranoga proljeća

te se priziva blagostanje i bogata žetva. Skladba je praizvedena u Kijevu 1916.,

a 1920-ih bila je dijelom repertoara Ukrajinskog republičkog zbora na turneji

po Europi i Sjevernoj Americi, gdje je privukla pozornost slušateljstva. Danas je

vrlo popularna u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi, s tekstom božićne

tematike na engleskom jeziku i pod drugim nazivom, Carol of the Bells (Pjesma

zvona).

13

BEČKI DJEČACI

Qawwali je vrsta molitvene pjesme iz sufijske tradicije, mističnog učenja o

islamu, čiji začeci sežu do 7. stoljeća. Sufiji vjeruju da melodije, ritam i ples vode

dušu k dubljem iskustvu razumijevanja božanskog, koristeći se glazbom kako

bi potaknuli stanje ekstaze, pri čemu ponavljanja i pjevanje imaju bitnu ulogu.

Sufiji upotrebljavaju dvije vrste teksta, ulomke iz Kurana i drevnu ljubavnu liriku,

smatrajući vjernika božjim pratiteljem. Qawwali se razvio u Perziji tijekom 12.

stoljeća, proširivši se na istok. Vrlo je popularan u Pakistanu i dijelovima Indije.

Pjevači tragaju za božanskim iskustvom koje je moguće podijeliti s publikom,

stoga izvedbe mogu trajati više sati, a pjevanje prate bubnjevi, harmonij, zbor

u pozadini i ritmično pljeskanje. Od publike se očekuje sudjelovanje pa nije

rijetkost da izvođači i publika zajedno postižu stanje ekstaze. Pravednik Ali (Haq

Ali) je stari qawwali, koji se izvodi od Pakistana do Turske. Tekst na urdskom i

perzijskom jeziku priziva sufijskoga sveca Alija ibn Abu Taliba (oko 600.-663.),

četvrtog kalifa, Muhamedova rođaka i zeta, čiji se nadimak Božji lav (arapski

Ali assad Allah ili Asadullah) više puta ponavlja u pjesmi.

Duša ravnice (Alma llanera) skladatelja Pedra Elíasa Gutiérreza (1870.-1954.)

i pjesnika Rafaela Bolívara Coronada, venezuelska je neslužbena nacionalna

himna. Pisana je kao joropo, vrsta venezuelskog plesa iz istoimene operete,

praizvedene s velikim uspjehom u Caracasu, 1914. godine. Joropo je sličan

valceru, potječe iz venezuelske ravnice, a odražava utjecaje europske i afričke

glazbe. Iako mu je prvotno značenje bilo zabava, od 1882. do danas promatra

ga se isključivo u glazbenom smislu kao venezuelski nacionalni ples. Za Zbor

Bečkih dječaka skladbu je obradio dirigent Andy Icochea Icochea.

Bečki dječaci s osobitim entuzijazmom izvode popularnu filmsku glazbu, a

jedan od takvih primjera je pjesma Gole nužnosti (The Bare Necessities) iz

glasovitog animiranog filma Walta Disneyja Knjiga o džungli (1967.), nadahnutog

pripovijetkama o dječaku Mowgliju iz istoimenog ostvarenja Rudyarda Kiplinga,

tijekom čije je produkcije Disney preminuo. Animirani film i njegov soundtrack

ostvarili su velik uspjeh, a uz pet pjesama Sherman Brothersa, najpopularnija

je upravo pjesma The Bare Necessities Terryja Gilkysona (1916.-1999.), jedina

zadržana u drugoj, manje dramatičnoj verziji scenarija. Odu optimizmu i

jednostavnosti života za potrebe filma otpjevali su Phil Harris, kao medvjed

Baloo, i Bruce Reitherman, u ulozi Mowglija. Poslije je pjesma zaživjela u

izvedbama brojnih popularnih pjevača, među kojima i Louisa Armstronga, a

14

15BEČKI DJEČACI

15

nominirana je i za Oscara u kategoriji Najbolje originalne pjesme. Na večerašnjem

koncertu bit će izvedena u obradi Grega Gilpina.

Uspavanka tuljana (The Seal Lullaby) iz 2004., početna je pjesma iz Kiplingove

pripovijetke Bijeli tuljan koju majka pjeva svojem potomku. Popularni američki

skladatelj i dirigent ovjenčan Grammyjem, Eric Whitacre (1970.) izvorno ju

je skladao za animirani film koji naposljetku nikad nije ostvaren. Whitacre je

njome pokušavao uspavati svojega sina, iako mu to, prema vlastitim riječima, u

više od polovice slučajeva nije uspjelo. Uspavanka je postala omiljenim dijelom

zborskog repertoara.

Jedna od najuspješnijih komedija iz 1990-ih, film Redovnice nastupaju (Sister

Act), s duhovitom Whoopi Goldberg u glavnoj ulozi, ispunjena je pjesmama koj

su poslije poslužile kao nadahnuće za nastanak istoimenog mjuzikla. Popularni

američki filmski, televizijski i kazališni skladatelj, pjesnik i obrađivač Marc

Shaiman (1959.), kao autor i obrađivač potpisuje većinu pjesama na istoimenom

soundtracku, a jedna od njih je i Zdravo, Sveta kraljice (Hail Holy Queen), zapravo

Salve Regina.

Znakovita naslova Izletnički vlak (Vergnügungszug), op. 281, karakteristična je

polka austrijskog skladatelja Johanna Straussa ml. (1825.-1899.), kralja valcera

i jednoga od glavnih predstavnika operete, koja oslikava tadašnju svakodnevicu.

Omiljena razbibriga u 19. stoljeću bila je, naime, istraživati gradsku okolicu

parnim vlakom, pri čemu je vožnja, a ne odredište, bila smisao te radnje. Vlak

zabave vedra je polka koja pripovijeda o takvom izletu, detaljno opisujući

ukrcaj na vlak, živopisan krajolik, raspravu oca i sina, zečeve na tračnicama,

pjev ptica i zvižduke lokomotive. Autor stihova je Ewald Seifert, a skladbu je

obradio Helmuth Froschauer. Beč, valcer i obitelj Strauss gotovo su nerazdvojivi

pojmovi. Svoj popularni Carski valcer (Kaiserwalzer), op. 437 skladao je Johann

Strauss ml. za inauguraciju nove koncertne dvorane u Berlinu, 1889. godine.

Car Franjo Josip te je godine posjetio njemačkog cara Wilhelma II., nazdravivši

njihovu prijateljstvu riječima “ruka u ruci“, a Straussova izvorna namjera bila

je upotrijebiti taj citat kao naslov, no njegov izdavač Fritz Simrock predložio

je naslov Carski valcer, budući da je zvučao aristokratskije, a prednost je bila

i tu tome što se mogao odnositi na oba vladara. Carski valcer praizveden je u

Berlinu, 21. listopada 1889., pod ravnanjem samog skladatelja. Stekavši zarana

veliku popularnost kod publike, do danas je to ostalo jedno od najizvođenijih

BEČKI DJEČACI

i najomiljenijih skladateljevih ostvarenja, ispunjeno kontrastnim glazbenim

sadržajem i tempima. Stvarajući ga, Strauss je o glazbi očito promišljao u

širem kontekstu, podjednako ga namijenivši koncertnom izvođenju i plesnim

dvoranama. Djelo trijumfalnoga ugođaja korišteno je i u tri filma, među kojima

i u istoimenoj ekranizaciji Billyja Wildera iz 1948., s Bingom Crosbyjem u

naslovnoj ulozi. Valcer je dio repertoara Bečkih dječaka od dvadesetih godina

prošloga stoljeća, a 1953. snimili su ga za soundtrack istoimenog filma Franza

Antela, u kojem je izveden pred caricom Elizabetom, popularnom Sissi.

16

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,

pjevajte Gospodinu sva zemljo

Pjevajte Gospodinu i blagoslivljajte

ime njegovo, navješćujte iz dana u

dan spasenje njegovo

Najavljujte narodima slavu njegovu,

svakomu plemenu čudesa njegova

Jer velik je Gospodin i hvale

dostojan, strašniji je od svih bogova.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetome.

Kako bijaše na početku tako i sada i

vazda i u vijeke vjekova. Amen.

Dietrich Buxtehude: Cantate Domino canticum novum/Pjevajte

Gospodinu pjesmu novu

Stihovi: Psalam 96:1-4

Dječaci, zapjevajte, rođenomu kralju

pojte.

Pobožnim glasom recite: Evo onoga

koga rodi Marija.

Ispuni se što navijesti Gabrijel.

Oj, Djeva Boga rodi koga božja milost

htjede.

Danas se ukaza Izraelu.

Od Marije Djevice rođen je Kralj.

Aleluja.

Jacobus Gallus: Pueri concinite/Dječaci, zapjevajte

Stihovi: Psalam 112.1

17BEČKI DJEČACI

17

Ja sam kruh živi

što s nebesa siđe

tko jede od tog kruha

živjet će dovijeka.

Aleluja.

Antonio Caldara: Ego sum panis vivus/Ja sam kruh živi

Stihovi: Evanđelje po Ivanu 6:51-52

Oj, narodi, oj, skupite se,

Bogu hvalu kličite

Njega vječno štujte,

Njega vječno blagoslivljajte.

Joseph Haydn: Eja gentes/Oj narodi

Stihovi: Graduale pro omne tempore

Tiho, tiše,

u tami noćne tišine

posve smo sami;

I prsta prislonjena,

tiho, tiše,

kucamo na vrata njena.

No svi skupa,

jako, jako, jače

premda već je kasno,

sad zazivamo glasno:

Ne spavaj,

dok glas ti (nježno) poje taj!

Mudrac s lampom svud‘ je zašo

da bi čovjeka pronaš‘o;

Zar je zlato naći teže

od ljudi što ih srce veže?

Stog‘ dok ljubav zbori ti,

nemoj, draga, spavati!

Al’na svijetu što se može tom

pak mjeriti sa slatkim snom?

Mjesto dara, mjesto riječi

ti sad, draga, pođi leći.

Još samo pozdrav, samo čas,

ove pjesme kraj već stiže,

tiho, tiše, noć skriva, skriva opet nas!

Franz Schubert: Ständchen (Zögernd, leise)/Serenada (Tiho, tiše)

Stihovi: Franz Grillparzer

BEČKI DJEČACI

U sjeni šume sad njišu se grane,

nešto se miče i šušti, pa stane

plamičci trepere, odraza pramen

na družinu pada, lišće i kamen.

To Cigana družba je svud što skita,

oko im sjajno, kosa valovita,

s Nila su došli, što buja, vijuga,

lica preplanulih, s iberskog juga.

Uz vatru što plamti, sred zelene

trave

muškarci tu leže kuštrave glave,

a žene čuče i spravljaju jelo,

u pehar stari toče vino bijelo.

Legende drevne i pjesme sad kruže,

bogate, bujne ko španjolske ruže,

svi slušaju pomno kad izgovara

magične riječi vračara stara.

Djevojke plešu, crne su im oči,

odsjaj je baklji crven u noći.

Gitara ih mami, cimbal poziva,

a kolo sve tješnje i brže biva.

A kada ih umor najzad svlada,

tišinom noći šum grana zavlada.

Iz kraja svog što morahu uteći,

ti snivaju slatko o negdašnjoj sreći.

No tek što jutro na istoku svane,

nestanu čarobne slike nam znane.

Mazga pase, dan kupa se u rosi

Cigani idu. Kamo put ih nosi?

Robert Schumann: Zigeunerleben/Život cigana

Stihovi: Emanuel Geibel

Tam v Zajčevom jarku krcata kola

stoje, holla rediri . . .

Vozač na njima sedi, al‘ mu se ne da

prejti gore, holla rediri . . .

“Bumo spregnuli konja, kak bi mogli

prejti gore”, holla rediri . . .

“Ne moraš konja spregnuti, nekak

bumo ih zvlekli”, holla rediri . . .

“Bumo vužgali svetlo, kak bi mogli

prejti gore”, holla rediri . . .

“Ne moraš svetlo vužgati, nekak

bumo puta našli”, holla rediri

Drin im Håslgråbn/V zajčevom jarku, austrijska narodna pjesma

Od Zillertala v lov na srndače kad

sem išel,

tu moral sam ostaviti svoju dragu,

ma veš, tu moral sam ostaviti svoju

dragu.

Zillertal zaprav ni dolina, neg mala

kotlina,

puce tam su lepe, neg moraš biti

kuražen,

ma veš, puce tam su lepe, neg moraš

biti kuražen.

Ak sem mali ja, ak si mala ti, kad

Vom Zillertal aussa/Od Zillertala, austrijska narodna pjesma

18

19BEČKI DJEČACI

Pošel sem v šumu, v šumu sem

pošel tak

JODLANJE

Ivek, lugara sin, veseli dečec sem

pak

JODLANJE

Jer Ivek, lugara sin i veseli dečec

sem ja

JODLANJE

Za mene ne bi prava bila neka tužna

puca.

JODLANJE

Waldhansl/Ivek, lugara sin, austrijska narodna pjesma

19

bumo se ženili,

ja ženicu bum imel malu, a mužeka

malog ti.

Ma veš, ja ženicu bum imel malu, a

mužeka malog ti.

Kaj bu mi pak japa dal, ak se

oženim?

Par volov smeđih i kravu sivku,

Ma veš, par volov smeđih i kravu

sivku.

O Fortuna

kao luna

u stanju promjenjivom,

uvijek rasteš

ili padaš;

odbojan je život to

sad otvrdne,

sad njeguje

igrom svojom bistar um;

siromaštvo

i bogatstvo

poput leda rastapa.

Srećo divlja

i varljiva,

ti kotaču što se vrti,

loše stanje,

lažni spasu

što se u prah pretvori,

u oblaku

i pod velom

svejedno mi blistaš ti;

sad zbog igre

gola leđa

imam, od tvog zločina

Srećo zdravlja

i vrline

od mene okrenuta,

i prisutnost

i odsutnost

uvijek ista tlaka je.

Ovog časa

bez odgode

žice zvon dotaknite,

što po sreći

jaka sruši

sa mnom svi zaplačite!

Carl Orff: O Fortuna iz scenske kantate Carmina Burana

Stihovi: pjesme nepoznatih autora na latinskom, staronjemačkom i

starofrancuskom jeziku

BEČKI DJEČACI

Eino Kettunen: Ievan Polkka /Jevina polka

Stihovi: Eino Kettunen

Du frogsch mi, wär i bi / Pitaš me tko sam, švicarska narodna pjesma

Od susjeda polka se začuje, noga već

mi poskakuje!

Jevina majka svoju kćer je pazila, ali

joj je Jeva utekla –

pa tko još će majku slušati

kad u krug plešemo mi!

Jeva se smije, violina pocikuje, grle

se svud oko nje.

Sva se lica zažarila, al’ to ne priječi

momka pristala –

pa kome znoj može smetati

kad u krug plešemo mi!

Jevina se majka u sobu zatvorila,

himnu da bi tiho pjevala.

Junakinja se naša zabavlja jer

svjetla su se prigušila.

Što kažu stari, tko još mari

kad s nama plešeš ti!

Muzika kad je prestala, zabava je

počela: gle ti momka vesela!

Kući kad on je doprati, majka ih

stade grditi.

I rekoh joj tad, Jeva, nemoj plakati,

jer uskoro ćemo skupa plesati!

Njenoj majci rekoh tad, “Možda ja

sam mlad, al’ viku nisam slušat’ rad.

Nema više deranja, dok vašoj kćeri

udvaram ja.

Momak ovaj zna podivljati

kad ima s kime plesati!”

Još se nije rodio, tko mene bi ulovio

ili cure materi ugodio.

Sunce može sjati, kiše mogu liti,

Jeva i ja skupa ćemo biti.

Momak se ovaj nema čega sramiti

sad kad ima s kim će plesati.

20

Pitaš me tko sam,

pitaš me što znam?

Htjela bi znati, zar ne,

zašto oči s tebe ne skidam.

Ne znam tko sam,

ne znam što mogu,

znam samo da me nešto k tebi vuče

i pustiti da te ne mogu.

21BEČKI DJEČACI

Skoči, skoči djevojčice,

Okiti se čarnim cvijećem,

Pa poigraj živo kolo

Ovim mladim pramaljećem.

Ta jednom se sunce smije,

Jednom traju mladi dani,

Pa ti barem neka prođu

Slatkom srećom ovjenčani!

Pjevaj, igraj, budi ševa

I lepirče budi bijelo,

Veseli se... proljet bježi

Studen šiti zimsko velo.

Ti se raji i ne misli

Još na zimu, što već kreće,

Jednom samo svibanj nama

Pramaljetno siplje cvijeće!

Josip Hatze: Proljetna pjesma

Stihovi: Rikard Katalinić Jeretov

O more duboko, sva moja radosti,

po tebi, meni plovi cvit, cvit moje

mladosti.

Ne mogu od milja niz more gledati,

mornare ja ću pitati za moga

dragoga.

O more duboko, hrvatska narodna pjesma

Ščedrik, ščedrik, ščedrivočka,

Doletjela je lastavica

I počela cvrkutati,

Gospodara dozivati.

“Izađi, moj gospodaru,

Pogledaj u svoju štalu,

Tamo se ovce ojagnjile,

Malu janjad porodile.

Marva tvoja divna, bajna,

Zarada će biti sjajna,

Ak’ ne novac, makar pljeva,

Žena ti ko’ mlada djeva.“

Ščedrik, ščedrik, ščedrivočka,

Doletjela je lastavica.

Mikola Leontovič: Ščedrik

Stihovi: tradicionalna ukrajinska novogodišnja pjesma

21

BEČKI DJEČACI

Ponekad zid zadrhti, ponekad se

zatrese

ime Hazrat Ali kad se čuje, utvrda

Khyber protrne

Kralj hrabrih, Ali

pobjeda je njegova

Lav od Yazdaana, Ali

Pravedni, Maula Ali

Alijevo ime nek znaju svi, u Hou i

dalje

kad umrem, Ali, Ali na lijesu nek mi

stoji

Pravednik Ali

bez Alija nema života poslije smrti

molitve naše on nadahnjuje

Božji ljudi, počujte sad, šutke molite

tko ne zna Alija, ne zna Boga

Pravedni, Maula Ali

Ne moraš ga iskati, on je tu, pred

tobom

Ali vodit će nas k Bogu

Boga čeka nas u domu Alijevu

Pravedni, Maula Ali

da molimo, Prorokova je želja

Ali, duša Prorokova, tijelo Prorokovo,

život Prorokov

Ali, čisti cvijet

Ali, istine mač

Svetac nad svecima, Pravednik Ali

Ti si lav Božji i njegova pest, Ali

blagoslov Muhamedov i nasljednik

neće se više roditi takav kao Ali

Zaštitnik, koji o svemu skrbi

kad oči otvorite, vidjet ćete

Muhameda

Svjetlost Tanveera, Ali

Pobjednik Ali

Kralj sudbine, Ali, Pravednik Ali

Istina!

Ali, Ali, Ali

Ali, gospodar moj Ali

Haq Ali / Pravednik Ali, pakistanska religiozna pjesma

Rođen na obali živahne rijeke Arauca

ja brat sam pjene, čaplje, ruže i

sunca.

Krošnja palme uvečer bi me

uspavala

i zato mi je poput kristala duša

tanana

Volim, plačem, pjevam, snivam sa

strasti karanfilima

Volim, plačem, pjevam, snivam da

ukrasim plavu grivu moje ljubavi

ždrebeta

Pedro ElÍas Gutiérrez: Alma Ilanera/Duša ravnice

Stihovi: Rafael Bolívar Coronado

22

23BEČKI DJEČACI

Važne su gole nužnosti,

obične gole nužnosti.

Bez razloga brinut’ je grehota.

Kažem, gole nužnosti.

Zahvali Majci prirodi

za gole nužnosti života.

Kud god da lutam, kamo god pođem,

najsretniji sam u dom svoj kad

dođem.

Pčele svud tu zuje malene,

med dok rade za mene.

Pod kamen ili biljku virnem

i mravce nađem sasvim mirne.

Tu nikakve nema drame,

gole nužnosti života dolaze same.

Zbilja same dolaze!

Važne su gole nužnosti,

obične gole nužnosti.

Bez razloga brinut’ je grehota.

Kažem, gole nužnosti.

Da medo se malo opusti,

tu su gole nužnosti života.

Papaju kada bereš ti

ili slatku krušku,

da ne ogrebeš njušku,

bolje malo pripazi.

Gledaj kamo stavljaš šapu,

kada bereš krušku,

bolje posluži se štapom.

Al’ ne moraš služiti se štapom,

veliku papaju da dohvatiš šapom.

Zar još trebaš dokaze?

Gole nužnosti života dolaze.

Zbilja same dolaze!

Zato samo lagano, opusti se;

sve čet’ri u zrak, izvali se.

Da vam ja nešto kažem, moji maleni.

Ako zujite kao pčelice,

znači da radite previše.

I zato nemoj vrijeme tratiti

na stvari što se neće vratiti.

Možeš i bez toga, znaj;

prepusti ti se i uživaj.

Naučih to od svoje mame:

Gole nužnosti života dolaze same!

Terry Gilkyson: The Bare Necessities/Gole nužnosti

Stihovi: Terry Gilkyson

O, malo moje, spi, noć nas će sakriti,

vode zelene kad se zacrne.

Mjesec ponad vala tu nas će spaziti,

u šumora dolini usnule.

Val gdje susreće val, tu jastuk ti je

mek,

tu odmori se, drago perajče!

Neka bura mine, nek psina nema tek,

tu sklupčaj se, u mora naručje!

Eric Whitacre: The Seal Lullaby/Uspavanka tuljana

Stihovi: Rudyard Kipling

23

BEČKI DJEČACI

Zdravo, Sveta kraljice, na tronu

nebeskom, o, Marijo,

Zdravo, majko Ljubavi i Milosti,

zdravo, o, Marijo,

Slava vama, kerubini!

Pojte s nama, serafini!

Zemljom i Nebom nek odjeknu

himni!

Salve Regina!

Slast si života zemnoga, o, Marija,

nada kad je tuga premnoga, o, Marija

Slava vama, kerubini!

Pojte s nama, serafini!

Zemljom i Nebom nek odjeknu

himni!

Salve Regina!

Aleluja!

Majko voljena, bezgrešna

Svet je, svet Gospod

Brižna Djevice, nježna majčice

Svet je, svet Gospod

Samo naprijed, uđite u vlak,

mjesto za sjesti naći će svak’.

Danas idemo van grada

teta, ujak i sestrična mlada,

otac, majka i djeca sva,

svi će poći sa nama:

treća klasa, baš je fora,

al‘ naći mjesto prava mora.

Negdje sjesti je glavna stvar,

u toj strci zavlada dar-mar.

Krećemo smjesta,

čim kondukter da znak

na odredište s nama stići će svak‘.

Vlak polako kreće, pa stane,

pa krene, zvižduk se čuje,

lokomotiva se priključuje!

Sve je gušća para, sve je gušći dim,

lijepo je putovat vlakićem tim.

Tata, koja je to katedrala,

glavica znatiželjno pita mala.

No otac odgovor ne zna baš sad,

sinu sendvič pruža da utaži glad.

On se ni tada ne umiri,

prozor spušta i stalno van viri.

To ocu tako digne tlak,

da dečku opali pljusku čak.

Pljuska je sjela, kao i mali,

trlja si obraz što se žari.

Zar si ga morao pljusnuti,

majka će puna sućuti.

Ne plači, sine, smiri se ti,

možeš kroz prozor gledati.

Kondukter zazviždi. Što to bi?

Na tračnici sjede zečevi.

Skočiše u stranu zečevi mladi

da propuste vlak što ih iznenadi.

Samo naprijed, uđite u vlak …

Marc Shaiman: Hail Holy Queen/Zdravo, Sveta kraljice

Stihovi: Marc Shaiman i Scott Wittman

Johann Strauss ml.: Vergnügungszug/Izletnički vlak

Stihovi: Ewald Seifert

24

25BEČKI DJEČACI

Nakladnik:

Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

Za nakladnika:

Dražen Siriščević ravnatelj

Producentica programa: Jelena Knešaurek Carić

Urednice: Ana Boltužić, Ivana Kostešić

Autorica teksta: Bojana Plećaš Kalebota

Prevoditelji:

Ines Meštrović (njemački jezik)

Tomislav Brlek (engleski jezik)

Neven Jovanović (latinski jezik)

Tetyana Fuderer (ukrajinski jezik)

Lektorica: Rosanda Tometić

Voditeljica marketinga: Irena Bosnić

Oblikovanje i grafička priprema: Studio Stožer

Tisak: Intergrafika d.o.o.

Naklada: 700 kom.

www.lisinski.hr

U ruhu novom kad osvane Beč,

u Bečkoj šumi poj ptica se čuje,

tad, spremna budi, djevo draga,

proljeće stiže, srce će reć‘.

Dečki, cure, staro i mlado,

sunce opet gledaju rado.

Puse, ljubav, pamet da ti stane,

Bečanin voli proljetne dane.

Kada valcera začuje zvuk,

djevojku tad prima za struk,

milom prepušta taktu se tom,

da zagrije se u plesu s njom.

I koraka laka

poput (dva) vilenjaka

(oni) vrte se u krug.

Melodija ta

izludjeti zna,

jen, dva, tri, tralala, tralali

srce će zapjevati.

Beč, moj i tvoj je grad,

obitelj tu živi sad,

to moj rodni je kraj,

na zemlji pravi je raj.

Od Ringa do katedrale,

pjesme su pune hvale.

Ko biser divan si ti,

nek’ poštede te vjekovi.

Johann Strauss ml.: Kaiserwalzer/Carski valcer

Stihovi: Ewald Seifert

25

medijski pokrovitelj:

sponzor Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog: