IMPRESSUM

Studentski asopis june slavistike za jezike, knjievnosti i kulturu Balkan Express

Broj 6, prosinac 2013.

ISSN 1846-2936

NAKLADNIK | Klub studenata june slavistike A-302 Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Ivana Luia 3, 10000 Zagreb, Hrvatska

LANOVI UREDNITVA | Kreimir Boba, Sran Gagi, Danica Jovi, Janja Kova (glavna urednica), Ana Kovaevi, Damir Kralj (zamjenik urednice), Lara Mihovilovi, Olivera Radovi, Viktorija koruak

LEKTORI | Sran Gagi (srpski jezik), Anelka Ilinovi (hrvatski i bosanski jezik), Danica Jovi (srpski jezik), Ana Kovaevi (srpski jezik), Damir Kralj (hrvatski jezik)

PRIJELOM I GRAFIKO OBLIKOVANJE | Filip Kovaevi (fkovacevic@gmail.com) i Ivana Hrestak (hresta@gmail.com)

TISAK | Zrinski d.d.

NAKLADA | 180 primjeraka

KONTAKT | e-mail: balkanexpress1@gmail.com, web: a-302.ffzg.hr

Izlazi jedanput godinje.

Tvrdnje i miljenja u objavljenim radovima izraavaju stavove autora i ne predstavljaju stavove i miljenja urednitva ili nakladnika.

BALKAN eXpress

Balkan eXpress 6

SADRAJ

Znanstveni radoviBojana Aneli | Elementi apsurda u romanima Dervi i smrt i Tvrava Mee Selimovia ..........................................................................................................8 | , ........................28Kreimir Boba | O jeziku i identitetu (u Travnikoj hronici) Ive Andria .......48Dragia Damjanovi | Antropoloki vizir: Petar II Petrovi Njego .................68Nina Ditmajer | Fran Ilei in njegovi prispevki za slovensko tajersko ..........76Irena uki | Alef u pesmi Mesta koja volimo I. V. Lalia ..................................92 | ( ) ......................................................................................102 | : .......................................................112Ivana Miokovi | Analiza nepoznate leksike iz udbenika Srpski jezik kao nematernji za prvi razred srednje kole ...............................................................130Adnan Omerhodi | Mara, prava posljednja bosanska kraljica .....................156Andrea Popov Mileti | Prisustvo stranih knjievnosti u lirskom romanu Dnevnik o arnojeviu Miloa Crnjanskog .........................................................168Irena Ravli | Miljenko Jergovi / Semezdin Mehmedinovi: Transatlantic mail Milomir Kovaevi Strani (Pisma u slikama) - potraga za osobnim i kolektivnim identitetom ........................................................................................186Viktorija koruak | Pregled ideja o reformi srpske irilice prikazanih u tekstovima Luke Milovanova i Save Mrkalja .......................................................194 | ( ) ................................................................................202Ivan Vidovi | Posljednji pjesnici politikog romantizma Harambai i Zmaj .......................................................................................................................216

Balkan eXpress 6

PrijevodiEvgeni erepov | Bube (s bugarskog prevela Ana Popovi) ............................232Zdravka Evtimova | Cipele (s bugarskog prevela Dijana Mali) .....................234

ProzaNatalija Jovanovi | Kad mi jave da je netko umro ...........................................240Boris Lali | Ugodne moralne poruke .................................................................241Nikola Miki | Johan Tecel ....................................................................................247

Poezija Semir Avdi | Moja pria (rije za Sergea Dumonta) ........................................254Vanes Braninovi | Rudarska pjesma ................................................................256Katarina Fiamengo | Zvezdano nebo (Van Gog) ..............................................257Katarina Fiamengo | Krik (Munk) ......................................................................257Duan Gojkov | ..................................................................................................258Safer Grbi | Posljednjega ili O mladosti ............................................................259 Armin Huseinovi | Onom to odlazi sam (Ajdinu M.) ..................................260Armin Huseinovi | Bez nekog posebnog razloga (Iman) ...............................261Vladana V. Kosti | Abonos i slonovaa .............................................................263Mario Lovrekovi | Negdje drugdje ....................................................................264 | ..............................................................265Ratko Petrovi | Savet upornima .........................................................................266Ranka Peuli | Crte, pejza bez figure ...............................................................267Mirela Udovii | Czeslawu Mioszu ...................................................................268Mirela Udovii | Pjesniku s prve linije ..............................................................268

Balkan eXpress 6

Balkan eXpress 6

Rije urednitva

Dragi itatelji,

zadovoljstvo nam je predstaviti vam esti broj studentskog asopisa Balkan Express. I ovaj je broj nastao radom i entuzijazmom studenata prvenstveno june slavistike, ali i studenata razliitih odsjeka na filozofskim fakultetima u regiji. Od ove godine Urednitvo je meunarodno, okuplja lanove iz Hrvatske, Srbije, Slovenije i Makedonije. Nastojimo odrati meunarodni karakter Urednitva birajui lanove iz vie razliitih drava. Objavljivanjem radova naih kolega slavista iz (juno)slavenske regije iz podruja jezikoslovlja i knjievnosti kao tradicionalnih slavistikih polja te interdisciplinarnih radova, koji sve vie dolaze do izraaja, na vie jezika i pisama (i latinica i irilica) predstavljamo mladu slavistiku, autorekoji su trenutno na studiju ili su ga nedavno zavrili te jo uvijek oblikuju svoje znanstvene i umjetnike interese. Upravo ti autori svojim promiljanjima i djelima predstavljaju budunost struke. S ovakvim vjetrom u lea, sigurni smo da e tradicija izdavanja asopisa biti nastavljena. Naa su vrata uvijek otvorena svima koji misle da mogu svojim idejama pridonijeti uspjenom radu Urednitva.

Tko radi, taj i grijei frazem je koji se odnosi i na na rad. U prolom, 5. broju, grekom smo objavili pogrenu verziju rada Fran Ilei in njegovi prispevki za tajersko kolegice Nine Ditmajer. Njezin potpun rad moete proitati na stranicama ovog broja asopisa.

Bez financijske pomoi Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Studentskog zbora Sveuilita u Zagrebu ne bismo mogli te im ovom prilikom zahvaljujemo na ukazanome povjerenju.

U nadi da e dobiti dobre kritike, preputamo javnosti ovaj broj.

Urednitvo

Balkan eXpress 6

Balkan eXpress 6

ZNANSTVENI RADOVI

8Balkan eXpress 6

BOJANA ANELIMaster profesor knjievnosti i jezika (srbista)Filozofski fakultet, Novi Sad Metodika nastave, doktorandmala.bonnana@gmail.com

ELEMENTI APSURDA U ROMANIMA DERVI I SMRT I TVRAVA MEE SELIMOVIA

SAETAK: Cilj ovog rada jeste analiza elemenata apsurda u romanima Mee Selimovia Dervi i smrt i Tvrava. U radu koristim komparativnu metodu i sagledavam ova dva romana sline tematske orijentacije. Poreenjem Ahmeda, koji pogoen porodinim gubitkom prvi put saznaje svoja prava oseanja, i Ahmeta, koji se vie trudi da ne uini zlo nego da uini dobro, dolazim do zakljuka da junaku apsurda patnja nije strana, vrlo je emotivan, nije nemoralan iako posledice njegovih radnji znaju da budu nemoralne, te da se njegova logika i nain razmiljanja mogu shvatiti jedino ukoliko se u vidu ima tok apsurdne svesti.

KLJUNE REI: egzistencijalizam, apsurd, totalitarizam, ideologija, vlast, pojedinac, samoa, dogma, ivot, smrt, ljubav, mrnja, dobrota, pravda, pobuna.

Moja najtea dilema je da ne dozvolim isuvie veliko neslaganje izmeu rei i dela. Ponekad se uhvatim kako inim suprotno od onoga to govorim, i tada se oseam prilino jadno.

Mea Selimovi

9Balkan eXpress 6

Umetnost romana u 20. veku doivljava renesansu tada autori pokuavaju da uu dublje u svest i podsvest svojih junaka i da iz tih dubina osvetle oveka iz jedne nove perspektive. 20. vek je i vreme kada se javlja egzistencijalizam kao filozofski pravac interesuje se za konkretno ljudsko bie, konkretnu prirodu i konkretnu sudbinu. U sreditu knjievnosti egzistencijalizma nalazi se filozofija apsurda. Apsurd je ono to proizilazi iz nesklada esencije (= bit, sutina, ono po emu se stvari razlikuju jedna od druge, to je ono to bie ini biem) i egzistencije (= ivljenje, postojanje, stvarnost, nain ivota, ono to aktuelizuje esenciju i uvek joj prethodi), oveka i sveta koji ga okruuje. Apsurd se odnosi na neto to je bez smisla. To moe biti izuzetno nejasan, nelogian ili neobian dogaaj ili fenomen koji je suprotan umu pojedinca.

U knjievnosti se svedoanstvo o apsurdu sveta uglavnom daje u deklarativnoj i polemikoj formi. Ukoliko jedinka ne uspostavi skladan odnos sa svetom oko sebe, oni se odvajaju, postaju strani, tui, teko uspostavljaju komunikaciju, javljaju se razoaranje, strepnja, oaj, strah, pesimizam i nihilizam, a samim tim se postavlja i pitanje smisla egzistencije.Apsurd je jedan vrlo interesantan fenomen koji je u literaturu uao kao izraz odreenih socijalnih inilaca; apsurd ima klasne, tj. drutveno-ekonomske korene 20. vek je vreme u kome su se odigrali Prvi i Drugi svetski rat. Rat menja ljude oni postaju grublji, nemilosrdniji, bezvoljni, beskrajno tuni i ravnoduni. Proli vek je i vreme kada su bile aktuelne ideologije faizam i staljinizam, s tim to izraz staljinizam vie odreuje stil vladanja nego ideologiju, ali ono to su svakako ostavili za sobom jesu pitanja za ijim odgovorom se traga Ko sam?, Zato postojim?, Odakle dolazim?, Gde idem?, Gde je smisao?, Da li ima Boga?, ta je ljubav?, ta je solidarnost?, Kako sauvati dostojanstvo?, Koji su putevi spasa?, ta je vlast?, ta je drutvo?, ta je ivot, a ta smrt?, Koja je svrha ovekovog bitisanja? i, konano, ta je ovek?.

Egzistencijalistikom filozofijom bavili su se an-Pol Sartr, Martin Hajdeger, Simon de Bovoar, Moris Merlo-Ponti, Alber Kami, kao i Seren Kjerkegor, danski filozof, koji je uoio besmislenost svih pokuaja da se definie ovek i koji je zakljuio da nije bitno ta ovek jeste, ve je bitna sama injenica postojanja DA JESTE. Svest takvog oveka je prigrlila

10

Balkan eXpress 6

princip protivurenog miljenja u kome nalazi svoju inspiraciju i jasnost. Navedeni autori u svojim brojnim knjievnim delima ne iskazuju samo svoje egzistencijalistike ideje, ve i jedan humanistiki stav, moda sutinski iskazan u sledeim reima Slobodni izbor koji ovek ini sa samim sobom identifikuje se apsolutno sa onim to se zove sudbina. Kljunim delom egzistencijalistike filozofije smatra se Bitak i vreme Martina Hajdegera.

Kljuni pojam u egzistencijalistikoj filozofiji jeste sloboda. Sloboda moe biti apsurdna (prema kojoj je Bog mrtav) i konstruktivna (prema kojoj se Bog izjednaava sa ljubavlju). an-Pol Sartr se bavio ovim pitanjem i doao je do zakljuka da sloboda za sobom povlai odgovornost i prema sebi i prema drugima. Alber Kami odbacuje apsurdnu slobodu tvrdivi da ovek mora da prihvati odreeni sistem vrednosti. Osnovni postulati egzistencijalistike filozofije, odnosno knjievnosti egzistencijalizma/junaka apsurda su neuobiajeno, esto sasvim asocijalno miljenje ili ponaanje pojedinca; nepostojanost vrednosti; odsustvo komunikacije; dvosmislenost oseanja; bezrazlonost i mehaninost gestova; apsurdnost egzistencije; pretvaranje jezika u formule liene znaenja; otuenost; oajna pobuna usamljenog pojedinca na neovene drutvene odnose i dr. Junaka apsurda propast uzbuuje u onom smislu koliko i otkrie egzistencije.

Bavei se apsurdom, potrebno je posmatrati oveka i sa psiholokog stanovita. Mea Selimovi je esto upadao u komplikovano psihologiziranje. Od Dostojevskog1 je uio psihologiju. On je bio njegov veliki uzor. Impresionirala ga je njegova sposobnost da prodire

1 Stvaralatvo i ime Dostojevskog vremenom je postalo sinonim za duboku psiholoku analizu. Dugo su psiholoka analiza i kontradiktornost njegovih likova inile da ak i sistematske psiholoke teorije znaajnih psihologa izgledaju povrno. Mnogi teoretiari psihologije, ukljuujui i samog Sigmunda Frojda, smatrali su Dostojevskog zaetnikom psiholoke teorije i analize. Oseaj za zlo i ljubav prema slobodi uinili su njegovo delo vrlo relevantnim za 20. vek, vek dva svetska rata, masovnih ubistava i totalitarnih reima. Njegove ideje i inovacije u formi knjievnog dela duboko su uticale na mnoge filozofe i pisce Fridriha Niea, Albera Kamija, ana-Pola Sartra, Mihaila Bulgakova i dr. Dela sklopljena od kombinacije obinih i svakodnevnih tema sa univerzalnim pitanjima, kao to su vera, patnja i znaenje ivota, i danas bude ivo interesovanje italaca irom sveta.

11

Balkan eXpress 6

u psihologiju ljudi. Nedostian je u otkrivanju tajne due i uranjanju u tamne dubine ljudskih ponora (Ja idem u dubinu i, ispitujui atome, pronalazim cjelinu). Dostojevski je veliki poznavalac ljudske kulture, kod koga se zlo i dobro prepliu. Njemu nijedan ovek nije stran ako je patnik, kod njega e nai odmor; ako je muenik, kod njega e nai zatitu; ako je oajnik, kod njega e nai utehu; ako je siromah, kod njega e nai zagrljaj; ako je bezvernik, kod njega e nai nenog uitelja; ako je vernik, kod njega e nai udesnu apologiju vere. Justin Sp Popovi je u svojoj knjizi Dostojevski o Evropi i Slovenstvu istakao (Pada u oi: i negativni i pozitivni heroji Dostojevskoga su pre svega i vie svega neustraivi borci za linost. Borei se za slobodu, za pravdu, za istinu, za besmrtnost, za venost oveije linosti, oni mueniki trae odgonetku te prastare zagonetke svoga sveta (Popovi, 1995: 351)).

Postoje razlike u shvatanju o uzrocima i izvorima ljudskog ponaanja, o snagama koje pokreu i usmeravaju aktivnost linosti. Postoje dva osnovna, meusobno oprena shvatanja. Prvo od njih je miljenje da su osnovne pokretake snage ponaanja uroene i da se u naelu svako ponaanje svodi na takve pokretae. Drugo shvatanje naglaava da su za ponaanje oveka, pre svega, vani tokom ivota steeni pokretai ili motivi ponaanja. U prilog tome idu posledice koje je za sobom ostavio faizam to je bilo vreme u kome je ljudski ivot bio obezvreen, ovek je morao ceo da se da, nije imao pravo na individualnost, bilo je to vreme masovnih ubijanja, logora, vreme vojne diktature, kada se umetnost nala u senci. Sve je to ostavilo traga na ovekovu psihu, a nalo odjeka u knjievnosti.Pitanje o smislu egzistencije, kao i o vrednostima i ciljevima ivota, javlja se u romanima Mee Selimovia Dervi i smrt2 (1966), njegovom najznaajnijem knjievnom ostvarenju, i Tvrava (1970). Dervi i smrt je i psiholoki i filozofski roman (Uznemirujui i pun bola roman; duhovna autobiografija i katarza (Tomas J. Batler)). Mea Selimovi u svome

2 Podsticaj za nastanak romana nalazi se u pievom ivotu. Godine 1944. u Tuzli streljan je Selimoviev najstariji brat efija, to je snano pogodilo Meu. Tragina smrt i posledice koje je ona izazvala u dui i duhu Meinom prisutne su u romanu.

12

Balkan eXpress 6

knjievnom delu zapravo na umetniki nain svedoi o naoj gorkoj i gordoj egzistenciji. Glavni lik romana je Ahmed Nurudin, ejh tekije mevlevijskog reda, intelektualac, hroniar i pisac. Nurudin sa hapenjemsvoga brata Haruna prestaje da ivi u jednom odreenom svetu; takav svet postaje sloen i kompleksan. Ahmed bezuspeno obilazi sve take u hijerarhiji vlasti. Ono to on jeste, vie u tom svetu nita ne znai. Dakle, Nurudin doivljava preobraaj. U njemu se pojavljuje mrnja oseaj da mora da dela i da ne sme vie da bei i da se sklanja u svoj svet tekije. Dok je srce ranije trailo oslonac u ljubavi, sada ga je nalo u mrnji, i upravo se tu ogleda apsurdnost u onome to ini linost Ahmeda Nurudina. Prvo kae (Ja nemam dva srca, jedno za mrnju, drugo za ljubav (Selimovi, 1972: 220)), a potom (Kad sam se ujutru probudio, mrnja me ekala budna, dignute glave, kao zmija sklupana u vijugama moga mozga. Neemo se vie odvajati. Ona ima mene, ja imam nju. ivot je dobio smisao. (...) Da mrnja ima miris, osjealo bi se iza mene na krv. Da ima boju, crn trag bi ostajao za mojim petama. Da moe da gori, plamen bi ikljao iz svih mojih otvora (Selimovi, 1972: 312)).

Brat Ahmeda Nurudina Harun je ubijen, a da nikome nije uradio nita loe. Tanije, Harun je sluajno doao do dokumenata koji kompromituju lokalnu vlast ( Na to je naiao? Na sasluanje krivca, napisano prije nego to je ovjek sasluan, prije nego to je doveden u kasabu, prije nego to je zatvoren, i u tome je njegova kob i opasnost. Shvaa li, unaprijed su znali ta e govoriti, ta e priznati, ta e ga ubiti (Selimovi, 1972: 135)). Bio je ubijen, jer je previe znao. Paradoksalnost se ogleda u tome to tajna koju je derviev brat saznao nije bila ni skrivena, ni zloupotrebljena. Harun je otkrio u spisima jedan montirani proces radi se o provali u politiki sistem. Postavlja se pitanje Kako opstati u totalitarnom drutvu, u drutvu koje proizvodi kriminal i psiholoku devijantnost, kada su ivot, smrt i tumaenje zbivanja u sadanjosti i prolosti privilegija i monopol pojedinaca? Ova injenica reprezentuje tragediju svih ljudi sline sudbine. Glavno pitanje egzistencijalnog postojanja jeste Ko ima pravo da ubije oveka bez suda i bez prava na suenje? To pitanje je zapravo posledica svih apsurdnih postupaka prisutnih u ovom delu. Sve se izdeavalo bez

13

Balkan eXpress 6

loginog sleda. No, ne radi se o tome da je Nurudin isuvie uznemiren zbog bratovljeve sudbine (iz emotivnih ili rodbinskih razloga), ve o tome to mu Harunov sluaj ne da mira. U njemu je unitena vera u smisao pravde i on poinje da sumnja u sve u ljude, u ivot, u ukupni smisao dogaaja. Haruna bacaju u tvravu bez optunice i nikoga nema da mu objasni zato je zatvoren.

Vlast su inili ljudi koji su krili put za Nurudinovu smrt (muselim = predstavnik svetovne vlasti; on zna samo za nareenje i izvrenje, nita drugo ga vie ne interesuje; kadija = predstavnik sudske vlasti; ono to on zna jeste da samo lukavstvo omoguava opstanak; muftija = predstavnik duhovne vlasti; on je beskrajno ravnoduan). Vlast je uvek odvlaila pojedinca u svoje ponore. Vlast je kao poplava kad krene, nita je ne moe zaustaviti i ne pita za pravednog i nepravednog pojedinca. Apsurd vlasti se ogleda i u tome to, umesto da titi ljudska prava, postaje instrument nasilja. Reklo bi se da su u aparat vlasti smeteni pohlepa, bolesna ambicija, moralna neskrupuloznost, sebinost, banalnost, glupost, nejasnost, und svake vrste, sugorat, internost, nepoverenje.Nurudin je doao da moli za brata, a naiao je na muftijinu amu i dosadu, na apsolutnu nezainteresovanost za razgovor, nije mu rekao ta je Harun zapravo uinio, zbog ega je zatvoren, ve mu je rekao da ide i doe sutra, navodno je dugo ostao. Samim tim to se o njoj manje zna, krivica deluje stranije. Dervi govori sa oseanjem za pravdu koje je oveku uroeno. Muselim je surovi uvar mrtvog slova na papiru.3

3 Ovde moemo napraviti poreenje sa Sofoklovom Antigonom. Setimo se samo razgovora izmeu Antigone i Kreonta Antigone, koja je stavljena da bira izmeu prirodnog prava na svoj izbor i na ljubav prema bratu i potovanja zakona, odnosno onoga to vlasti trae. Antigona se opredeljuje za ono prvo, dakle za stradanje, a Kreont je taj koji propisuje zakone i trai da se svi po njima vladaju, bez obzira koliko su mu pojedinci bliski (Od neposlunoga nema veega ti zla). Kao to se moe primetiti, pravda je na strani jaega. Onemogueno je da se na bilo koji nain iznosi miljenje. No, Antigona ne strada zato to je postupila nemoralno nego zato to se, branei pravo na slobodu, suprotstavila moniku, a na to ju je nateralo oseanje dunosti. Paradoksalan je zakljuak njena krivica je u tome to eli slobodno da misli i slobodno da postupa. U Derviu je pobuna uinila da Nurudin shvati manjkavosti vlastitog ivota.

14

Balkan eXpress 6

Smisao romana Dervi i smrt uglavnom je kafkijanski4 prihvatiti ili spreiti nepravdu svodi se na isto vlast je uvek u pravu. Moral se nalazi na jednoj strani reke, ivot na drugoj, a ukoliko elimo da napravimo most, javlja se apsurd. Dakle, on nije ni u svetu, ni u nama, ve nastaje usled neslaganja istih (uvao sam se bezumlja, sve ostalo moglo je da bude. Vie se ne bi moglo zaustaviti ako se digne, sprilo bi, unitilo sve u meni, pusto bi ostala, groznija od smrti. A osjeao sam kako se migolji, pokree, moja misao ne moe da se uhvati ni za ta, zaprepateno se osvrem, traim, bilo je, do jue, do maloas, gdje je, traim, uzalud, nigdje oslonca, snizao sam se u blato, svejedno, uzalud je, ejh Nurudine (Selimovi, 1972: 238)). Nurudin eli da izae iz zatvorenog prostora iz tvrave, kruga, ostrva,5 eli da nestanu barijere, zatvaranja, hoe da srui ograde i zidove. Na isti nain delaju i junaci Tvrave bore se protiv ograda, nastoje da ih prevladaju, razrue.

Od krivice niko ne moe da se odbrani, svaki pojedinac je za neto kriv. Krivi su i Nurudin, i Harun, i Hasan, i majka Mula-Jusufa (zbog neasnog ivota) i Mula-Jusuf (zbog izneverenog prijateljstva). Ahmed Nurudin je postao zavidan. U prilog tome govori situacija sa Sinanudinom. Hadi-Sinanudin je bio vrlo ugledan ovek. Trebalo je da mu Nurudin javi da je njegov sin postao carski silahdar, no zavidnost je progovorila iz njega, nije mogao da se saivi s tuom sreom. Mula-Jusufu je dao zadatak da ode kod kadije i kae mu da je hadi Jusuf Sinanudin pomogao Posavcima da izau iz tvrave. To je uradio ne da bi nakodio Sinanudinu, ve smatrajui da e se Sinanudinov sin osvetiti onima koji su uhapsili njegovog oca, a

4 Korelacija sa Procesom Franca Kafke, gde, takoe, ima mnogo neodreenosti, nepreglednosti, paradoksalnosti i apsurdnosti. Zapravo, ova dva Selimovieva romana se mogu posmatrati uporedno sa Prokletom avlijom (Ivo Andri), Crvenim petlom koji leti prema nebu (Miodrag Bulatovi), ovekom koji peva posle rata (Duan Vasiljev), Proljeima Ivana Galeba (Vladan Desnica), Vladaocem (Nikolo Makijaveli), Tvravom (Stevan Raikovi), Antigonom (Sofokle), Hamletom (Viljem ekspir), Mitom o Sizifu.5 Zanimljiva je injenica da su Selimovieva dela isto naslovljena: romani: Tvrava (1970), Ostrvo (1974) i Krug (ovim nezavrenim, ali poetiki i kompoziciono kompaktnim romanom Mea Selimovi se vraa svojoj dominantnoj egzistencijalnoj temi da li je ovekov ivot sudbniski predodreen i da li je ovekova sloboda posledica raznih drutvenih ili metafizikih meuzavisnosti).

15

Balkan eXpress 6

koji su pri tom i njegovi neprijatelji (Nije me uznemirio oseaj krivice to je zatvoren dobar ovjek, jer da je drukiji, sve ovo ne bi imalo nikakva smisla, ne bi niemu posluilo. Ako i strada, posluilo bi to veem i vanijem cilju nego to je ivot ili smrt jednog ovjeka. Sve u uiniti za njega to budem mogao, a Bog neka odredi kako hoe. Sreom, nije se desilo ono to bi bilo najbesmislenije: da su ga odmah pustili (Selimovi, 1972: 368)). Uspeo je u svojoj nameri. Kadija je ubijen.

Filozofsku i psiholoku tematiku ne samo ove dve nego i ostalih Selimovievih knjiga ine samoa, strah, zatvorenost, oaj, patnja, nesigurnost. Ahmed je taj koji traga za smislom ivota, koji ezne za ljubavlju i koji je oduevljen ivotom (Hou da ivim! Ma ta da se desi, hou da ivim, na jednoj nozi do smrti, na uskoj litici do smrti, ali hou da ivim. Moram! Boriu se, zubima u gristi, bjeau dok mi koa ne otpadne s tabana, nai u nekog da mi pomogne, no u staviti pod vrat i traiu da mi pomogne, i ja sam pomagao drugima, svejedno ako i nisam,pobjei u od kraja i od smrti (Selimovi, 1972: 433)).

Zanimljivo je Meino vienje ivota. Godine 1973. izjavio je za Knjievnu re (Kao egzistencijalist, smatram da moram da izguram svoj kamen uz brdo ivota sa to vie moralnog dostojanstva). Pisao je iz egzistencijalistikog prkosa (A pisao sam i iz mnogo prizemnijih razloga, da dokaem kako se varaju kritiari koji su tvrdili da nemam talenta, kako sam gotovo potpuno bez ambicije; taj inat me podstakao da uinim ono za ta moda ne bih imao snage. Pisao sam i zato to su me odreene stvari bolele, ljutile, nasmejavale, pisao sam i zato to me ponekad hvatala panika pred prazninom sveta i pred prolaznou ivota, pa sam pisanjem lovio makar iluzije smisla i dueg trajanja (Selimovi, 1972)). Do pojave Mee Selimovia niko u naoj literaturi nije toliko precizno izrazio muku dogmatika koji se otkida od dogme (Dvadeset godina sam dervi, a malim djetetom sam poao u kolu, i ne znam nita izvan onoga to su htjeli da me naue. Uili su me da sluam, da trpim, da ivim za vjeru. Boljih od mene je bilo, vjernijih nema mnogo. Uvijek sam znao ta treba da inim, derviki red je mislio za mene, a osnovi vjere su i tvrdi i iroki, i nita

16

Balkan eXpress 6

moje nije postojalo to se u njih nije moglo uklopiti. Imao sam porodicu, ivjela je svojim ivotom, moja po krvi i dalekom sjeanju, po djetinjstvu koje cijelog ivota zatrpavam, varajui se da je mrtvo, moja, jer tako treba da bude, volio sam tu ljubav bez dodira i koristi, iako je zato bila i hladna. Postojali su, moji su, i to mi je bilo dovoljno, i njima valjda, tri vienja u ovih dvadeset godina nisu nita pokvarila ni popravila, nisu ni smetali ni pomagali mojoj slubi vjeri, iako sam vie osjeao ponos to sam naao iru porodicu, nego alost to sam se udaljio od svoje vlastite. I eto, desilo se da je moga brata stigla nesrea. Kaem tu rije, jer ne znam pravu, ne mogu da kaem ni pravda ni nepravda, i tu poinje muka. Ne volim nasilje, mislim da je to znak slabosti i nerazumnog rasuivanja, to je i nain da se ljudi otjeraju u zlo. Pa ipak, kad je vreno nad drugima, utao sam, odbijao da donosim presudu, prebacujui odgovornost na druge, ili se navikavajui da ne mislim o onome to nije moja krivica, priznavajui ak da se ponekad mora uiniti zlo radi veeg i vanijeg dobra. Ali kad je bi vlasti pogodio moga brata, i mene je rasjekao, do krvi. Nejsano mislim da je vjera surova, poznajem tog mladia, nesposoban je za zloin. Ali evo, ne branim ga dovoljno vrsto, a njih ne opravdavam, ini mi se samo da su mi svi zajedno nanijeli zlo, gotovo podjednako, poremetili me, suoili sa ivotom izvan moje prave putanje, natjerali me da se odreujem. ta sam ja sad? Zakrljali brat ili nesigurni dervi? Jesam li izgubio ljudsku ljubav ili sam otetio vrstinu vjere, izgubivi tako sve? Volio bih da plaem zbog brata, ma kakav da je, ili da budem tvrdi branilac zakona, makar i brat bio u pitanju, makar i alei. A ne mogu ni jedno ni drugo. ta je to, Ishae, buntovni muenie, koji si stao na jednu stranu i ne zna ta je neodlunost, jesam li izgubio ljudski lik ili vjeru? Ili oboje? I ta je onda ostalo od mene, ljuska, mezar, nian bez oznake? Strah se nastanio u meni, Ishae, strah i zbunjenost, ni korak vie ne smijem da uinim ni na jednu stranu, izgubiu se i propasti (Selimovi, 1972: 122-124)).

ivot prisiljava oveka da potrai sebe. Ljubavne, filozofske, drutvene i mnoge druge misli postoje istovremeno u oveku. On treba da stekne sigurnost i uhvati se u kotac sa svim problemima koje ivot nosi sa gorkim razoaranjima, padovima i nespokojstvom. Misli iz Kurana

17

Balkan eXpress 6

bile su smisao Nurudinovog postojanja, a kad su postale nerazumljive i nejasne, on poinje da dela. Jo je jedno mesto na kom se moe primetiti apsurdnost pre Harunove nesree mnogi su stradali, ali je tada pravdoljubivi dervi utao. Kada dervi oseti blizinu smrti, prvi put ne nailazi oslonac u reima Kurana, islamskih pesnika i mislilaca. Sada se javlja elja za osvetom glavna preokupacija Nurudinovih misli. Na urevsku no dolazi do iskljuenosti duhovnog lica; postaje opasan i lukavo plete intrige. Ipak, treba imati u vidu injenicu da Nurudin nije odmah ovek u pobuni. Smatrao je da e naii na nagodbu. No, ono to je sledilo bilo je suprotno svim njegovim oekivanjima. Nurudin je poeo da reaguje tek kad se u njemu pojavila mrnja, a iz mrnje se javlila elja za osvetom. Ako ovek izabere put osvete, moi, mrnje, vlasti, nema mu spasa. Nurudin shvata koliko je zapravo nemoan i sam, i da ne moe protiv vlasti.

Progovorio je Mea o svome romanu (Ja sam htio da napiem roman o ljubavi, roman o tragediji ovjeka koji je toliko indoktriniran da dogma kojoj slui postane sutina njegova ivota: promaio je ljubav, promaie i ivot. Njegova tragedija poinje onog trenutka kad izgubi voljenu enu, kad se ne bori za nju, kad je olako prepusti drugome iako je ona spremna na bjekstvo s njim. Ostavlja je, povrijeen ratom, povrijeen njenom nevoljnom izdajom, zbunjen ivotom suvie grubim za njegovu naivnu i neotpornu mladost. Nurudin ini pogrean izbor i polazi krivim putem, traei sigurnost u tvrdom sistemu Dogme, mislei da e se tako zakloniti od surovih udaraca ivota. Ali udarci ivota nikog ne zaobilaze. Njega e snai s najneoekivanije strane, gdje je najnezatieniji i najosjetljiviji, od sistema vlasti kojemu je njegova Dogma nepokolebljivi branilac: u otar sukob su dola prihvaena vjerovanja i ljudska osjeanja. Tako se naao u procjepu izmeu Vjere, Vlasti i linog ivota. ta e u toj dilemi prevagnuti, dervi ili brat? Bratsko osjeanje je priroeno, i gubitak brata je lina pozlijeenost. Vjera je Nurudinu pribjeite od ivota, a htio je da sauva oboje, i vjeru i lino osjeanje. Ali kako su oni u otrom sukobu, to mu ne uspijeva. Ostajui u dogmi, on sve vie gubi ljudskog. I ne okreui se protiv Vlasti, on trai pojedinane krivce. Dervi i smrt je knjiga o

18

Balkan eXpress 6

ljubavi i mrnji, dogmi i ivotu, linom i nelinom, izdvojenom i optem. Dogma i ivot su stalno u sukobu. Kadinica je ivot, i njena ljepota namee se sama po sebi. Nurudin se brani, otima, on se boji ivota, zaklanja se od njega dogmom. Ali ivot je jak i teko ga je odagnati, iskuenja su stalna: uvijek gori zapretani plamen ivota, i svaki razgovor ga moe rasplamsati. I priroda je izazov, i mirno cvijee i vodene kapi pod vodeninim tokovima, i onda nemir povue ovjeka da ode nekud u nepoznato, u eljeno, a ni trenutak prije toga nije mislio o svome nemiru. urevska no, kad bjesne nesavladive sile ivota, probudie svu njegovu ulnost, svu uznemirenost, svu stranu podsvjesnost. I samo je korak ostao da se sve napusti, i da se krene u neznano, jako i opasno: provalila je sila to eka da se porue temelji ivota koji smo gradili. A dolo je kao pobuna nakon muke i straha, zbog sumnji u dogmu. Ali Nurudin nadljudskom snagom spasava Dogmu, jer mu bez nje ivot ne bi imao smisla. On pokuava nemogue; da spase i dogmu i ivot; da sauva misao o pravdi i moralu, uz sauvane temelje Reda. Pokuava nemogue, jer istina je samo u otporu i poricanju, a nikako u pristajanju, u mirenju. Zbog nerjeivosti te dileme Nurudin bjei od odluke. Ljubav u romanu je vrlo izraena: ljubav Kadinice prema Kadiji, ljubav oca prema Hasanu, ljubav Hasana i Dubrovkinje, Nurudinova ljubav prema djevojci, a ivotna greka je to lako isputa ljubav, i ne bori se za nju; a kad se odlui za mrnju i osvetu, odluuje se za vlast kao sredstvo! To je njegova konana dehumanizacija).6

Da su ljudi zatvarani i ubijani, bez pravog razloga, vidi se ve s poetka Tvrave. Setimo se samo kako su skonali Tijanin otac Mio Bjelotrepi i roak Ahmeta abe Ferhad (Ime joj je Tijana, ki je pokojnog Mie Bjelotrepia, hrianina, ubijenog rukom nepoznatih i nepronaenih ubica, prije dvije godine, kad je s urijskom robom poao na vaar u Viegrad. Vlasti nisu ni dugo ni paljivo traile ubicu, po emu se moglo zakljuiti da nisu eznule za istinom, ili su je znale, pa su pustile da sve pokrije zaborav (Selimovi, 2007: 18); Sutradan ga je serdar Avdaga

6 Mea je dao 17 intervjua (prvi 1965, a poslednji 1973). Meini intervjui predstavljaju dubinsku analizu njegove poetike.

19

Balkan eXpress 6

prepoznao, onako zanesenog i zablesavjelog zbog ponovo pronaenog grada, uljepanog dvadeset godina dugom eljom, i prijavio kadiji. Odveden je u tvravu i zadavljen. Zbog neeg to su svi zaboravili (Selimovi, 2007: 37)). Zanimljivo je posmatrati psiholoke reakcije i nain miljenja likova u ova dva romana. Tvrava je pandan Derviu i smrti. Nurudin ispisuje ispovest, a abo svojevrsnu hroniku dogaaja svoga doba (hroniku koja samo jednim delom obuhvata i ono to se njemu, lino, zbiva). No, to se kontemplacije tie, dervieva je iskljuivo uslovljena Kuranom dok je Ahmetova rezultat individualnosti. Svestan je Ahmet beznaa i ivotnog vrtloga. esto mu je Mula Ibrahim, uviajui da i moniji ljudi stradaju, a mali se samo istope, kao sapunica, govorio (Boj se svega, ne budi ono to jesi; Ne izdvajaj se svojim miljenjem meu ljudima sa kojima ivi; Ne govori uvek ono to misli). A ta se zapravo zbivalo u Ahmetovoj glavi; kako je reagovao? (Nisam mogao pristati na takvo beznae, postoji valjda i neka druga mogunost za ljude osim straha, ali sam zapamtio taj nauk, to zajedniko muno iskustvo, koje je zagaivalo ivot. Pa dobro, posluau: pamet u glavu, Ahmete abo! Ba zato da mi ne zagade ovaj novi ivot (Selimovi, 2007: 40)). Apsurdnost se ogleda i u postupcima drugih likova u oba romana. Kada je re o Tvravi, svakako treba spomenuti i Mulu Ismaila (predstavnika ljudi iz demata), kome je vano samo ono to on govori, a svejedno ko slua. Isti sluaj je i sa Mahmutom Neretljakom (nestabilnom i sanjalakom prirodom, poetom i sitnim lopovom), koji niemu ne trai smisao, pouku, zaokruenje, dovoljan mu je dogaaj, takav kakav je, a poznat je i po tome to uvek ini suprotno od onoga to misli. Apsurdnost se ogleda i u delanju Rabija-hanume, ene brata serdara Avdage upustila se u vezu sa 35 godina mlaim mukarcem. Posle izvesnog vremena taj isti mukarac po imenu Pakro i njegov otac Ibrahim su u dogovoru sa Rabija-hanumom, upadljivo mirnom i nasmeeno opasnom gospoom, izboli Muharemagu noevima, a potom gurnuli le u bunar (Rabija-hanuma nije odmah zaspala. Kako je bila ista i uredna ena, prvo je spremila Muharemaginu sobu, na postelju stavila nove jastuke, okrvavljene jastunice spalila u kuhinjskoj pei, okupala se, oitala nekoliko molitava za duu mrtvog mua, pa sjela uz prozor, ekajui zoru (Selimovi, 2007:

20

Balkan eXpress 6

121)). Posmatrajui lik Ahmeda Nurudina i Ahmeta abe, uviamo da su obojica likovi kontemplacije. Retko se odluuju na akciju. Da li bi Nurudin reagovao da u tvravu nije zatvoren njegov brat, a abo da nije zatvoren Ramiz? Ne bi, ni jedan, ni drugi; nisu reagovali ni ranije, kada su drugi zatvarani. Retko imaju kontakt i sa predstavnicima vlasti. abo je svestan da kadiju ljudi ne vole, ali dolaze. Ni on njih ne voli, ali im zahvaljuje na poseti i poziva da opet dou. abo zna da u tome ima ironije. I on odlazi, eli da nae most ( = sponu) do drugih ljudi i izae iz tvrave. Stie se utisak da abo ne zna da kae ne i vrlo esto ini neto da bi se dokazao, a ne zbog toga to osea potrebu za istim (Uvrijedilo me to sa mnom igraju murke. Rijeili su da to ja uinim, ali da toboe sam odluim. A i pria mi je nepotpuna, kriju neto od mene. Zato je Zajko doao ba Osmanu? Ali svejedno, uiniu to oekuju, mislili bi da se bojim. Pokazau im da se ne bojim (Selimovi, 2007: 273)). Bojao se, ali je bio voen ma kakvim sporazumevanjem meu pojedincima i zajednicom. Kada bi ga sve to umorilo, odlazio bi u biblioteku, gde je uoio da vreme nije samo proticanje, ve i prisustvo. Ahmet abo je uitelj, pesnik, mladi po godinama, zreo ovek po saznanjima; neangaovan je, miran, pasivan, rezigniran, depresivno raspoloen; nestvarna je, poetizovana, neka budua linost; nesrean je i potpuno nemoan. Rat je ostavio velike posledice na njega, uznemiravalo ga je ak i kad vidi decu kako se tuku (Poslije Hoina, umio sam samo gledati u vodu, sluati vrapce i pisati tube i albe nesrenom svijetu (Selimovi, 2007: 51)). U rat je otiao mlad, bez ikakvog iskustva, poten, a vratio se zbunjen, jer nije verovao da ljudi mogu biti tako surovi. Neprestano je razmiljao o svojim mrtvim drugovima. abo je, kao i Mula Ibrahim i Mahmut Neretljak, ovek bez odreenog statusa, uplaen je i bez snage nastanjen na prostoru koji predstavlja zatvor vee kvadrature. abo trpi, umire od straha, ali ono ljudsko ga ne naputa. Sa svojom najdraom reenicom (Hvala Bogu, nikoga ne mrzim) predstavlja tipian objekat trpljenja. Bavi se svojim skrupulima, to ga u startu osuuje na propast. Otpatio je svaiju nesreu. Ahmet abo veruje u ljubav, ali je retko vedar. Tijani, svojoj buduoj eni, ve druge je veeri, kada je ona za njega bila gotovo nepoznata devojka, ispriao ceo svoj ivot. Ona mu pomae da razume druge, ali je ta ljubav

21

Balkan eXpress 6

nekako monotona. Posebno nas iznenauje negativna nastrojenost prema njegovom i Tijaninom buduem detetu, kao da je bio ljubomoran to je ona vie panje posveivala jo neroenom detetu nego njemu (Ve je voljela taj plod, to budue dijete, nerazumno je pitala i mene da li ga volim, i morao sam rei da ga volim, da me ne bi smatrala udovitem (Selimovi, 2007: 308)). Ahmet zna da dela apsurdno, jer je u sutini nezadovoljan. Pokuava da se ukljui u radovan tok ivota, ali sve situacije u kojima se naao na neki su nain kafkijanske, to mu tenju ini dodatno teom rat kod Hoina, nezadovoljstvo posle rata, naivno ispovedanje na poselu, predavanje Ramiza, skup na kome osuuju Ramizovo delanje, istupanje Delalije, njegovo ubistvo, trovanje ehage. Ahmeta je rat uinio nesigurnim. Vrlo esto se priseao starijeg sina berbera Saliha s Alifakovca. Spas je nalazio uz vodu, u miru i tiini. abo je intelektualac, a dobro je poznato da se u njima najdublje reflektuje bol i tragika vremena. Setimo se samo posela kod hadi Duhotine (na koje su bili pozvani novi junaci gizdavci, vinopije, zabavljai, laskavci), kada je pijan govorio ono to je trezan mislio. Istukli su ga zbog toga. Uvredio ih je to se usudio da misli zapravo, tu se niko nije pitao ta je Ahmet mislio, ve uinio ( = rekao) (Tano je ono to sam izgovorio, i zaista tako mislim, ali nije trebalo da kaem. Sebe nisam zadovoljio, jer se stidim, a niko zbog mojih rijei nee poeti drukije da misli nego to je dosad mislio (Selimovi, 2007: 67)). Njegova i Ramizova slobodna re ine da radnja romana dobije na dramatinosti. Ramiz je buntovni optimista, niti ini zlo, niti ga smilja,on samo mata o lepoj budunosti. Meutim, kao takav zasmetae vlasti (Bie divan ovjek ako ne uspije u onome to eli, straan ako uspije). Ahmet staje uz bok sa Ramizom, prvenstveno zbog svoje individualnosti, zbog toga to hoe da ostane pojedinac, a time automatski postaje pobunjenik. Iako imaju izvesnih slinosti, sredstva borbe su im sutinski razliita. Ramiz je student, revolucionar, osmiljava borbu za pravednije drutvo, osea prezir prema ljudima na vlasti. abo dela po savesti, ne po koristi, svestan je da se u vremenu u kom ivi ambicija i potenje iskljuuju, ali su zato obojica uoblieni kao reakcija na spoljanje okolnosti. Vlast je ta koja deformie oveka. Kada ovek dospe na vlast, postaje destruktivan. Ljudi su divni dok ne dospeju na vlast; im se je dohvate, menjaju se (Vlast

22

Balkan eXpress 6

je i najtei porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik. Neodoljiva je, kao arobni kamen, jer pribavlja mo. Ona je duh iz Aladinove lampe, koji slui svakoj budali koja ga dri. Odvojeni ne predstavljaju nita; zajedno, kob su ovoga svijeta. Potene i mudre vlasti nema, jer je elja za moi bezgranina. ovjeka na vlasti podstiu kukavice, bodre laskavci, podravaju lupei, i njegova predstava o sebi uvijek je ljepa nego istina. Sve ljude smatra glupim, jer kriju pred njim svoje pravo miljenje, a sebi prisvaja pravo da sve zna, i ljudi to prihvataju (Selimovi, 2007: 146)). Ljudima od vlasti nije potreban krivac, oni izaberu bilo koga da bi opravdali svoje postojanje; nije vano ta neko uini, ve ta kau da je uinio. Tadanja vlast svojom totalitarnom ambicijom nije marila ni za etiku, ni za psihologiju estica.

Tvrava je drama sitnih okolnosti, a Dervi i smrt svesti i savesti. Ahmed Nurudin je dramatinija linost. Posmatranjem njegove linosti, uviamo traganje za spasom, skladnost i pokuaj da se podnese ivotni udes. No, Nurudin je isto tako i stranac kome su se oseanja nekako ugasila; dela tek kad se dogodi neka nesrea i tek tada shvati koliko je otuen. Nurudin je nesposoban da se odri u egzistencijalnom svetu. Inae, dugaak je put kojim je Nurudin dospeo na mesto dervia (neuko seljae briljantan student neustraivi i fanatini vojnik poznati dervi). Iz ovoga se jasno vidi da Nurudin menja zanimanja kao svaki junak apsurda bio je vojnik, gonio je neprijatelja i bio je gonjem, ubijao je i zgraavao se nad orgijanjem ostalih vojnika. Nurudin kasnije postaje boji ovek, svetac, koji se u isti mah diskretno podsmeva svojoj veri (Ime mi je Ahmed Nurudin, dali su mi ga i uzeo sam ponueno, s ponosom, a sad mislim o njemu, poslije dugog niza godina to su prirasle uza me kao koa, s uenjem i ponekad s podsmijehom, jer svjetlo vjere, to je oholost koju nisam ni osjeao, a sad je se pomalo i stidim. Kakvo sam ja svjetlo? ime sam prosvijetljen? Znanjem? Viom poukom? istim srcem? Pravim putem? Nesumnjanjem? Sve je dolo u pitanje, i sada sam samo Ahmed, ni ejh ni Nurudin. Sve spada s mene, kao haljina, kao oklop, i ostaje ono to je bilo prije svega, gola koa i go ovjek (Selimovi, 1972: 42)). Ceo roman je proet preispitivanjem: DA LI? DA LI? Pitanja se samo mnoe.

23

Balkan eXpress 6

Ime i prezime daju identitet, ime zapravo karakterie osobu. Kada Ahmed kae Sada sam samo Ahmed kao da je rekao Sada sam skoro, pa nita. Junak postaje neodreen, ali i svet u kom se nalazi. Ovim odlomkom je predstavljena slika golog (ogoljenog, otuenog) oveka. Na jednom mestu u romanu se ak podsea ko je i ta je (Dervi Ahmed Nurudin, svjetlo vjere, ejh tekije. Zaboravio sam na njega, cijelu no nisam imao zvanja ni imena. Podsjetio sam se, oivio ga pred ovim ovjekom. Ahmed Nurudin, vaiz i uenjak, krov i temelj tekije, slava kasabe, gospodar svijeta. Sad trai dasku i ponjavu od slijepog mia Demala, da ne legne u blato, i eka da ga zadave i mrtva spuste u to blato u koje nee da legne iv (Selimovi, 1972: 238)). Toliko je zagrien verom da e svoju neaktivnost i povuenost pravdati time da mu vera ne dozvoljava odnose sa svetom. Dve situacije naroito snano utiu na dervia kada moli muftiju da mu pomogne da izbavi brata iz tvrave i kada je prinuen da izbavi svog prijatelja Hasana, jedinog oveka kog iskreno voli i potuje. Kao to je ve reeno, Nurudin nije odmah ovek u pobuni. Tamo gde je oekivao poverenje, naiao je na podozrenje; tamo gde je traio mir, naiao je na nemir; umesto Boga, doekuju ga ljudi koji su cinini, odvratni, licemerni, koristoljubivi i potpuno ravnoduni prema tuoj nevolji ili smrti. Na vlasti je ista situacija kao u Tvravi nema pravednosti, nema zatite. Nurudinov brat nije stradao zabunom, ve zakonom sredine u kojoj zapravo nema zakona. U poetku se on plai da reaguje, ak se i ljuti na brata smatravi da ga je ovaj izloio opasnosti. Kada se pojavi elja za osvetom, povlai se, jer mu dogma ne dozvoljava da racionalno i trezveno rasuuje. Preispituje sebe, preispituje druge; zapravo sve ono to predstavlja njegovu linost, postaje predmet preispitivanja. Ahmed Nurudin je i ovek na raskru, ovek koji unapred kasni, i ovek koji jedino sveu nadoknauje akciju. Tek kad jepostao svestan svega, krenuo je da spasava sopstveni ivot. Nurudina mui vie stvari oiljci iz rata, nesrena ljubav, zaviaj, ludilo jedne urevske noi, bol zbog hapenja, a potom i smrti brata mu Haruna. On je taj kome je vera razorena, koji se naao u klasnom sukobu, koji je ostario i kome je samim tim onemoguemo da dela (etrdeset mi je godina, runo doba: ovjek je jo mlad da bi imao elja, a ve star da ih ostvaruje) i koji se naao u sukobu ideologije i ivota, morala i emotivnosti. Kada razmilja o bratu,

24

Balkan eXpress 6

kae (Zato si me svojim udesom nagnao da se bunim?). Vladimir Pitalo Ahmeda Nurudina naziva maetom koje je tek progledalo. Derviev ivot je hronika o propadanju jednog sveta vrednosti, moralnih i pravnih normi, istorija o uzaludnosti svakog razumnog napora i varljivom liku ovekovih iluzija.

Preispituje se i Ahmet abo. Setimo se samo kada je Osman dao Mahmutu posao u magazi. abo se danima preispitivao zato? I sebe je video kao uzronika. Postojalo je bezbroj situacija kojima se Ahmet optereivao i o kojima je danima neprestano razmiljao, bez pravog razloga. I kad pone, ne moe da stane. itav jedan odlomak posveen je tome (Neu da mislim na Ramiza). Gledali su ga kao maloumnika, kao nekoga ko o ivotu nita ne zna. Muila ga je izmiljena krivica. Gri se, savija, ali se ipak ne zatvara u potpunosti u sebe. On trai izlaz iz bezizlaznih situacija. Mue ga dva straha strah od neprijatelja i onaj koji izrasta iz njega samog. U besmislu trai smisao. Ne zna da ivi u prljavom svetu. Mue ga zidovi meu ljudima koje je teko sruiti. Tvrava je simbol zatvorenosti, zazidanosti, neizlaznosti i nepristupanosti, a one koji se nalaze u njoj karakterie izolacija, zatoenitvo, emocionalna sputanost. abo je silno eleo da nae neki prolaz, nije mogao da pristane da ostane tako zazidan, imao je oseaj da njega niko ne vidi, a da on vidi svakoga. Ljudska misao je zapravo tvrava. Simboliku iste moemo videti u pesmi Tvrava Stevana Raikovia, koja je Mei Selimoviu posluila za osnov pisanja istoimenog romana, tj. deo ideje koji je u pesmi nalazi se u njegovom romanu (Izvan tebe: sunce, miris, smeh i voda, Neki bistri korak, laki potok, lahor. U tvojoj odaji: samo mrak i takor (Raikovi, 1972: 248)).

Tvrava je zapravo jedan iri pojam, tj. simbol. To je sve to odvaja ljude religija, nacije, drave, ureenje, predrasude, sve u ta se zatvara pojedinac i zajednica prema drugome. Ahmet abo je poeta, koji svojom poezijom trai slobodu za re, a odrie savrenstvo sveta ureeno nekim viim silama. Vrlo je osetljiva osoba, moralan je i ne zna da se nosi sa onima koji znaju da se snau u ivotu. eli da ostane neuprljan u jednom prljavom svetu. Na kraju, ono to ostaje i posle abe jeste

25

Balkan eXpress 6

beskrajna dobrota (Uim djecu itanju i pisanju, pokuavam ih nauiti dobroti, nadajui se da e u njima ostati togod od mojih naivnih rijei (Selimovi, 1972: 378)).

Mnoge romane koji pripadaju, tj. koji su nastali u modernim vremenima nazivaju teatrom apsurda. Jedan od njih svakako je i Crveni petao leti prema nebu Miodraga Bulatovia. Sakralni in sahranjivanja koji je obezvreen, izvitoperen u Tvravi moemo povezati sa istim iz Bulatovievog dela. U Tvravi Ahmet svoje dete sahranjuje tako to ga nosi pod pazuhom, na dasci, pokrivenog belim arafom dok u drugom delu pokojnicu nose skitnice Petar i Jovan (besciljnost je naglaena imenovanjem, jer isti nose imena koja pripadaju sferi svetog), koji su pri tom pijani i koji nisu koraali nego su se ljuljali, tako da je pokojnica mogla pasti svakog asa. Ozbiljnost jednostavno vie nema na ta da se nasloni. Apsurdom ili neobinou mogli bismo da nazovemo i injenicu da abo nije ogoren rat mu je poremetio ivot, ali on uporno traga za vedrinom pomae drugima bez nadoknade (ui decu arapskom jeziku). abo je mladi po godinama, a zreo ovek po saznanjima. On je ovek koji peva posle rata kog su sainjavala strana ubijanja, ljudski strah i razni zloini i koji za sobom ostavlja prazninu, rane, bolesti i neopisivi ljudski jad. Analizirajui imena sela pomenutih u Tvravi (Zloselo, Blatite, Crni Vir, Paljevina, Glogovac), uviamo posledice rata nesree, propast sveta, stradanja. abo pokuava da se ukljui u redovan tok ivota mada ga u tome donekle spreavaju neangaovanost, mirovanje i pasivnost.

Protivrenosti ima u oba romana nemogunost izjednanjenja pojedinca i opteg cilja; opadanje tradicionalnih vrednosti (moral, vera, kultura); usamljenost pojedinca i politika alijenacija7 kao najtei oblik otuenja. Svet mrnje, zloina, apsurdnog nesporazuma, sumnje i tragedije vrlo je prisutan u Derviu i smrti i Tvravi. Mea Selimovi je jasno stavio na znanje da ga prvenstveno zanimaju opte teme ljudskoga morala i bitisanja dok je istorijsko tu nevano. Radnja je smetena u

7 Alijenacija otuivanje, otuenje.

26

Balkan eXpress 6

vreme turske vlasti u Bosni i da nije pribegao vremenskom i politikom otklonu, roman bi sigurno pretrpeo cenzuru. No, Selimovi je moda bio jedini pisac koji je uspeo da obuhvati taj egzistencijalni mrak. Nije lako iveti na ovom svetu, ali bie jo gore ako smatramo da nam tu nije mesto. ini se da e u budunosti ljudi postati nalik derviu izgubie se svaki smisao za ivot na zemlji i nee nita uiniti po pitanju spasenja nae planete od raspadanja. Kao to Mea u jednom od intervjua kae, potroako drutvo osigurava materijalno bogatstvo, ali rezultira znatnim neinteresovanjem za duhovne oblasti. Izlaz za oveka jeste u irenju kruga obrazovanih, u podizanju kulturnog nivoa to ireg kruga ljudi i u suzbijanju malograanskog mentaliteta.

LITERATURAuri, R. Dug vremenu i svetu u kojem ivim. // Politika. 21405 (1973).Dadi, P. Iz dana u dan, II. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva, 1996.Ivanovi, I. i Milosavljevi, Lj. Dva miljenja o knjizi Mee Selimovia, Tvrava. // Tok list za kulturu i drutveni ivot Toplice. 1 (1970).Knjievno delo Mee Selimovia (zbornik radova). Sarajevo: Akademija nauka i umetnosti Bosne i Hercegovine / Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu / Institut za knjievnost, 1990.Kova, N. Roman, istorija, politika. Sarajevo: Veselin Maslea, 1988.Markovi, M. Parabola o ljudskoj traginosti. // Gradina. 2 (1971).Petrovi, M. Kroz strah do ovenosti. // Gradina. 2 (1971).Popovi, J. Dostojevski o Evropi i slovenstvu. Beograd: Manastir elije kod Valjeva, 1995.Raikovi, S. Pesme. Srpska knjievnost u sto knjiga. Novi Sad / Beograd: Matica srpska / Srpska knjievna zadruga, 1972.Selimovi, M. Dervi i smrt. Srpska knjievnost u sto knjiga. Novi Sad / Beograd: Matica srpska / Srpska knjievna zadruga, 1972.Selimovi, M. Pisci, miljenja i razgovori. Knjiga 8. Beograd: BIGZ, 1983.Selimovi, M. Tvrava. Beograd: Logos art, 2007.Spomenica Mee Selimovia. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti / Nauni skupovi. 22 (2010).Stoi, D. Tragika pronaenog oveka. // Gradina. 2 (1971).Tomovi, S. Junak apsurda. Titograd: Pobjeda, 1980.ivkovi, D. Renik knjievnih termina. Beograd: Nolit, 1992.

Balkan eXpress 6

28

Balkan eXpress 6

. likec2006@hotmail.com

,

: , . , , . . , . , , . . . .

: , , , ,

.

29

Balkan eXpress 6

. , , . . . ? (, 1970), (, 1978). a , , . . , , . , (, 1994). . , , . , , , , , Exemplum heroicum (, 1994: 151).

. . , , , . , . ,

30

Balkan eXpress 6

. , , , -, -, -, -, -. . , , , -. , , , . , . , - , , . . , . . , , . , . . , . - . , , , . , , , . , , .

31

Balkan eXpress 6

, . , .

, , . , . , . (uto-image) (hetero-image), . . , . , . . , -. - . . , , . , . . - -, , . , , .

32

Balkan eXpress 6

, . . . . , . , , . . , , .1 . , . , . , .2 . , , . ,

1 , , . 131 , , , .2 : , , . , , , .

33

Balkan eXpress 6

. , , . , ( , 2009). ? . , . , , . , . . ? ? ? ? , , . ? , . , , , , , . , . (, 1994). , , , , , , . , , , , . ,

34

Balkan eXpress 6

, . , . , , . . , . ? , , . . , . , , . , , .

. , , , , , . , . , . , .

. . , . , , , ? , (, 1978). , , .

35

Balkan eXpress 6

, . , . , . , , .

, . , . , . , . . , . , , , . , , . , . , . , .

, , . , , . , , , : -, , , . , , .

36

Balkan eXpress 6

, . , . . , , . () .

, - . , , . - .

. , . .

. , . , . . . , , , . , , ,

37

Balkan eXpress 6

. , , , . (, 1963: 26)

, , . . , ... ... (, 1963: 27). , . . . . , , . , . , , , , . , . , .

, , . , .

, , . , . , .

38

Balkan eXpress 6

, , ( , 2002). , . . , . , . . .

. . , , , . , , . . , , , , , , .

, , , .

39

Balkan eXpress 6

. , , , . , . . , . , . , . . . , .

, , , , , .

: , , , ... , , ... , ... , (, 1963: 13).

. ( ). ,

40

Balkan eXpress 6

. . , .

, : , , (, 1963: 25).

. , .

, . , , , , . , . , , . , . . . . , . , . ,

41

Balkan eXpress 6

, , .

, . . . , - , . , . . , , , .

. , . , . , , . , . . , .

, , , , . , . , . , , . ,

42

Balkan eXpress 6

. , . . , . .

, . ? , , , . . , . . . . . , . , , .

, , , . ,

43

Balkan eXpress 6

, , , .

, , , . : , . (, 1963: 133).

, , , , , , . , ( ). . , . . , . , . . , : . , . , . . : , . , (, 1963: 134).

44

Balkan eXpress 6

, : . . . , , . , . . . (, 1963:32).

, , , . . , , , . , . , , , . , , .

? , , . .

45

Balkan eXpress 6

, , . , , . , . , aa .

. , . , , , . , : , , , . . , , , , , , .

, , , . , , , . , , , , , , , , . .

46

Balkan eXpress 6

. , , , , , , .

/ , : , 2005.

, . , : , 1978., . , : , 1999., . , : , 1978., . , : , 2000., . , : , 1963. , . : // . 2 (2002), . 105-110. , . ? : , 2009., . : . // . 3(2006), . 453-479., . , -: - , 1970.

, . Homo balcanicus, homo heroicus, . II. : , 1994.

Balkan eXpress 6

48

Balkan eXpress 6

KREIMIR BOBAOdsjek za junoslavenske jezike i knjievnostiFilozofski fakultet Sveuilita u Zagrebukbobas@ffzg.hr

O JEZIKU I IDENTITETU (U TRAVNIKOJ HRONICI)

IVE ANDRIA

SAETAK: Danas manje znamo o Andriu no to smo znali prije pedeset godina, istie Muhamed Filipovi u Danima 1999. godine. Neko je za nas bio pisac mnogo vie no to je bio nacionalni simbol, kojim je kasnije neupitno postao, osobito u posljednjih pedeset godina. Zdravko Zima, na slian nain, u svojem Zadovoljstvu o tekstu kae: Danas svi svojataju Andria, iako ga ih je malo italo, a jo ih manje njeguje duh sadran u njegovim romanima i priama. Andria-Nobelovca se na ovaj nain prisvaja, rekontekstualizira i smjeta u razliite nacionalne i, ponajprije, ideoloke okvire, osobito nakon raspada zajednike drave prije neto vie od dvadeset godina, pri emu jezik esto igra vanu, moglo bi se rei i presudnu ulogu. Sitniavim se iitavanjem pojedinih djel, ak i fragmenata djel, traenjem igle u plastu sijena priklanja vea panja kdu kojim je poruka pisana nego poruci samoj. Jezikoslovlje i dananja disparatnost sa njegovim povijesnim tekovinama klizak je teren i itekako prezentna, iako zanemarena stupica, u koju se esto upada. Interpretacijski kontekst u koji se Andri i njegov opus smjetaju ovren je aksiomima rigidne ideologije i prividne povijesti, koja je, naposljetku, uvijek ideoloki kontaminirana. Svaki historiografski izvodiv identitet postaje narativnim

49

Balkan eXpress 6

proizvodom, a takvi pokuaji interpretacije ne mogu, na sferi realnoga, modernoga i potrebnoga dijalogizirati sa mnogobrojnim kontekstima u kojima se Andri nalazio i mnogim kontekstualnim situacijama koje su kumovale neupitnoj interkulturalnosti kako pisca, tako i njegova djela. Cilj ovoga rada je stoga prikazati, posredstvom ekscerpata iz romana Travnika hronika (1945), djela na kojem je Andri radio gotovo dvadeset, za njegovu i za povijest ovih prostora itekako bitnih godina, Andrievu interkulturalnost per se, kao i injenicu da njegov stil ni modus ne proizlaze iskljuivo iz kulturne autarkije biveg jugoslavenskog prostora.

KLJUNE RIJEI: ideologija; interkulturalnost; interpretacijski kontekst; Ivo Andri; Travnika hronika.

Sve moje je iz BosneIvo Andri

elim da obavestim Savjet za kulturu NR Bosne i Hercegovine da sam odluio da Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini poklonim pedeset posto iznosa primljenog na ime Nobelove nagrade. Moja je elja da se ova sredstva upotrebe za unapreenje narodnih biblioteka na podruju Bosne i Hercegovine.

Iz pisma Ive Andria Savjetu za kulturu NR Bosne i Hercegovine, 17. svibnja 1962. godine

U trenutku roenja najveih (novo)tokavskih autor u razdoblju fin de sicle (Ujevi 1891., Andri 1892., Krlea 1893.) pitanje fizionomije hrvatskoga standardnog jezika nije bilo do kraja razrijeeno, iako su provizorne, bazine konture bile ve tada egzistentne, a u sljedeih su se deset godina nali vie ili manje konzistentni i zadovoljavajui odgovori na preostala pitanja. Drugim rijeima, hrvatski se jezik (i

50

Balkan eXpress 6

jezici koji su se u to vrijeme nalazili u svojevrsnoj uniji s njime) do kraja isprofilirao, a tu je, u poetku provizornu, formu (uz nekoliko iznimki) zadrao sve do danas.

1892. godine Hrvatski pravopis Ivana Broza uvodi prevladavajuu fonoloku pravopisnu osnovu hrvatskog standardnog jezika, 1899. godine objavljena je Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga knjievnog jezika Tomislava Maretia, 1901. godine tiskan je Broz-Ivekoviev Rjenik hrvatskog jezika koji je, protivei se jezinoj diktaturi Khuen-Hdervryja, doprinio pobjedi hrvatske frakcije kole Vuka Karadia.

Iako se nisu svi jezikoslovci, a s njima ni obian puk, slagali s tim promjenama neupitna je vanost ovih odluka za afirmaciju hrvatskoga standarda, budui da se od toga vremena nadalje provodilo konstantno moderniziranje i europeiziranje zemalja zapadnog Balkana.

Imati tih nekoliko iznesenih injenica na umu izrazito je vaan dio razumijevanja procesa liberaliziranja i moderniziranja (srpsko)hrvatskog jezika. Sva trojica na poetku rada spomenutih pisaca pisali su i objavljivali, iako samo u jednoj (kraoj ili duljoj) fazi svojega knjievnog stvaralatva, svoja djela u ekavskoj varijanti novotokavskoga. Uzgred treba spomenuti kako se otac domovine Ante Starevi protivio Vuku Stefanoviu Karadiu koji je pisao ijekavicom (poput dananjih Hrvata, Bonjaka i Crnogoraca) te je sam (poput dananjih Srba) pisao ekavicom. (Usp. Lisac, 2011: 444)

Ujevievi su stihovi u Hrvatskoj mladoj lirici iz 1914. godine preteito protobrozovskog karaktera, no Ivo Andri je u tom smislu drugaiji, tj. kod njega (uglavnom) ne postoje elementi morfonolokog pravopisa; Ujevi kao dugi jat koristi ie (npr. Oekujui svoju bielu horu) poput pisaca staroga Dubrovnika, uleka i enoe, dok Andri koristi ije (npr. tad sve su zvijezde potamnjele) poput Karadia, Broza i Maretia. (Usp. Lisac, 2011: 444) Kod Antuna Gustava Matoa, jednog od

51

Balkan eXpress 6

Andrievih uzor1, takoer se moe u stihu Ja vuem emer magle tvojih gorah objavljenom 1911. godine2 pronai protobrozovsko stanje stvari. Sufiksom ah Mato naglaava starost Gria, o kojem je rije u pjesmi Gnijezdo bez sokola, iz koje je ovaj stih ekscerpiran.

Dobro je poznat i Skerliev prijedlog ekavice i latinskog pisma za Srbe i Hrvate iz 1913. godine, no s vremenom se pokazalo da nisu svi bili sloni oko toga. Antun Barac u djelu Grebeni jedinstva. Jugoslavenska njiva iz 1925. godine pie: u Srbiju se nije moglo prodrijeti latinicom, a oni koji su pisali ekavicom odvraali su od sebe onaj dio Hrvata koji su ijekavicu smatrali neime iskljuivo hrvatskim (Barac, 1925). No takoer je poznata injenica kako je velik broj Hrvata u to vrijeme pisao ekavicom, poput upravo spomenutog Antuna Barca, Dobrie Cesaria, Antuna Branka imia, ali i autor koji su se u kasnijim godinama pokazali izrazito nacionalistiki orijentiranima, poput Krune Krstia, koautora knjige (s Petrom Guberinom) Razlike izmeu hrvatskoga i srpskoga knjievnog jezika, koja 1940. godine izlazi u Zagrebu.

Kao to je ve spomenuto, Andri poetkom 20. stoljea ide drugim putem (barem to se jata tie) od svojih suvremenik; isprva pie ekavicom, onda preteito ijekavicom, a potom, do kraja ivota, ekavicom. Ipak zadrava posebne emotivne spone s nekim (i)jekavizmima, poput npr. koljenovi i nehljebovi, rije prisutnih u

1 Toni podatci o ovome, kako naglaava Dubravko Jeli, nisu potpuno poznati i bjelodani, no svejedno ostaje neosporna injenica da je Andri Matoa neobino cijenio. U tekstu objavljenom u Vihoru 1914. godine, odmah poslije Matoeve smrti, to je i vidljivo. No, u tome se tekstu ve nasluuje i ono to e se s Andriem kasnije dogaati, i to razoaranje, upravo u te matoevske ideale, pa i spremnost da se odmakne od njih. Kao primjer navodimo jednu karakteristinu reenicu iz toga teksta: U njegovoj [Matoevoj] ljubavi za tradiciju ima neto oajniko, ima neto vie nego to smoe boleiva dua jednog romantika. Otrovan ivotom i pokisao iskustvom, ima jo uvijek naivnu djetinjsku ljubav za Hrvatsku, majku koja svoju djecu doji zatrovanim mlijekom. (Cit. prema Jeli, 2003: 12). Sintagma majka koja svoju djecu doji zatrovanim mlijekom ini svojevrstan klju za razumijevanje Andria, koji e poslije deset godina odustati od djelovanja u hrvatskoj sredini. Usp. Jeli, 2003: 12 i dalje.2 Ta se godina moe smatrati i Andrievim ulaskom u knjievni svijet. Usp. Lisac, 2011: 444.

52

Balkan eXpress 6

romanima Travnika hronika i Na Drini uprija, a i protagonisti u njegovim ostalim djelima nerijetko priaju i(je)kavicom.3 (Usp. Lisac, 2011: 445)

Plodonosnim bi se moglo iskazati prouavanje stilematike franjevakih pisaca Bosne Srebrene, jednako kao i Andriev proces preuzimanja i adaptiranja te iste stilematike (osobito iz Ljetopisa kreevskoga samostana4), te bi se, barem teoretski, isplatilo usporediti nain pisanja izmeu Antuna Gustava Matoa i Ive Andria. Afirmiranju hrvatskog standarda na poetku prolog stoljea pripomogle su i mnoge rijei iz srpskoga jezika koje su bile utkane u hrvatski jezik. Pri tome je s jedne strane bio izrazito velik Matoev utjecaj, budui da je on dugo vremena ivio u Beogradu, a s druge se strane ne bi smjelo zanemariti ni aktiviste koji su se zalagali protiv Austro-Ugarske i za zajedniku junoslavensku dravu.

Prije no to je Andri poeo s pisanjem, ugled filolog u Hrvatskoj nije bio izrazito velik, tako da su osobito pisci devirali od Maretieve norme, poput npr. Tina Ujevia i Vladimira erine, u ijim djelima nastavci za mnoinu u pojedinim padeima odudaraju od propisane norme, no i na primjeru

3 U beogradskoj knjievnoj zadruzi izlazi 1924. godine njegova knjiga pripovijedaka, koja je sva ijekavska i sva pisana istim, biranim hrvatskim jezikom. U kolekciji Savremenik Srpske knjievne zadruge izlazi 1931. godine druga njegova knjiga pripovijedaka, u kojoj je ve jedna polovina tekstova pisana ekavski, dok je druga polovina jo uvijek ijekavska. Trea njegova knjiga pripovijedaka izlazi 1936. godine, opet u Srpskoj knjievnoj zadruzi, ali ta je ve sva ekavska. Proces dekroatiziranja kod Andria odvijao se prilino sporo, ali dosta sigurno. U trenutku kad izlazi ta knjiga Andri je ve naelnik politikog odjeljenja Ministarstva vanjskih poslova i dopisni lan Srpske kraljevske akademije nauka. On je dakle ve tada ne samo visoki diplomatski inovnik nego i Beograanin, a kao uglednoga graanina Beograda svi ga i tretiraju. Usp. Jeli, 2003: 13-14.4 Suvremena je recepcija ljetopisa nastavak lanca interpretiranja i uvanja prolosti: nae je itanje ovih tekstova opet dio procesa stvaranja vlastite slike o povijesti, i o sebi, na temelju posredovanih slika. Sloeni problem recepcije mogao bi se pratiti u dvama smjerovima: svjesnom i nesvjesnom. Svjesna bi recepcija obuhvaala utjecaj i poloaj ljetopisa u historijskoj znanosti i u drugim podrujima znanja, kao to su jezikoslovlje, povijest knjievnosti, povijest kulture, prouavanje mentaliteta i druga. Tu svakako treba spomenuti i utjecaj ljetopisa na knjievnost, u prvom redu na pripovjedae, od kojih je Ivo Andri ime to se prvo namee (istaknuo K. Bo.). Beljan, 2011: 234.

53

Balkan eXpress 6

mnogih drugih djela kako ovih autora, tako i brojnih drugih. Postupci poput Ujevievih ili erininih jasno govore da sasvim normalno treba razlikovati knjievni ili standardni jezik i jezik knjievnosti.5 (Lisac, 2011: 445)

Neraskidivu povezanost tzv. tokavskog jezika junoslavenskog podruja depiktira (kajkavac) Miroslav Krlea jezinom situacijom svoga djetinjstva u sjeverozapadu Hrvatske, pri emu navodi i brojne turcizme na koje nailazi u itankama. Jezini repozitorij koji opisuje Krlea neusporediv je s Andrievim bosanskim svijetom orijentalizama, to ne dovodi u pitanje briljantnost Krleinog pisanja na novotokavtini, jednako kao to Andri koristi datosti te iste novotokavtine i oblikuje ih prema parametrima vlastitoga stila, obojenog elementima panslavizma.

1914. godine Ivo Andri u Vihoru (I. godite, broj 8, str. 157) vrlo otro i kritiki osvre se na Posljednjeg Nenadia, roman Andre Kovaevia objavljen 1913. godine, piui (za vrijeme studijskih godina u Krakovu6):

Najprije jedan bljutav osjeaj, a onda ljutnja, da se je sve to moralo itati. Ovaj zadocnjeli roman, siv, tone u sivosti cijeloga niza istorodnih

5 Zanimljivo je spomenuti kako je upravo godinu dana nakon gramatike Tomislava Maretia objavljen tekst koji se smatra poetkom hrvatske dijalektalne knjievnosti: tokavac Mato, naime, u pripovijetku Nekad bilo sad se spominjalo uvrstava glasovitu kajkavsku pjesmu Hrastovaki nokturno. Nedugo nakon toga u Velom Joi pojavljuje se akavska Galiotova pesan Vladimira Nazora te takoer akavski sonet Petar Zorani tokavskog autora Tina Ujevia, koji je u Hrvatskoj mladoj lirici, gdje se nalaze i Andrieve pjesme, zastupljen i svojim marulievskim izvanrednim Oprotajem. Usp. Lisac, 2011: 445.6 Miroslav Karaulac, pomno prouivi Andrieve zapise iz vremena studija u Krakovu, zakljuuje: Po citatima koje navodi, po stihovima koje je upamtio, po primerima koje istie, bie da je Andri najznaajniji deo svoga duhovnog i moralnog vaspitanja obavio ovde. U ovom kratkom boravku u Krakovu stekao je izgleda presudno poverenje u misiju duha i delotvornost rei, u kapitalni udeo duha u borbama za poveanje mere slobode; uverio se u sredstva i mogunosti, a i u rezultate jedne prevashodno duhovne borbe. (Usp. Karaulac, 2010: 97-107, ovdje: 105). Andri se i sm u jednom iskazu osvre na Poljsku kao na svoju duhovnu domovinu: Moja domovina nee se valjda naljutiti ako kaem da sam se u Bosni rodio, a duhovno progledao u Poljskoj. Cit. prema Jandri, 1982: 137.

54

Balkan eXpress 6

djela, to ih itasmo. To su antipatina prenemaganja, beskrvna nemonika prianja o nemonicima, otune istorije narataja, koji su na prstima proli kroz ivot; smijena rabota. Tu se kao i u veini naih romana dvoje vole tako oito, da to i najgluplja uiteljica uvia, samo ne njih dvoje, i tu je glavni junak dugoljasta, blijeda lica, koje je vi pogaate gotovo enski nj e n o, pravilno i lijepo, tek neto preblijedo i kao ispaeno. (Tu je uope kao u kakvom Familienblattu sve prelesno i arno ili burno ili oajno.) I tu on redovito usne tek pred zoru, bolesnim i nemirnim snom. On veoma esto sjedi i prigueno jeca. Stvar je mokra od suza, teka od impotencije i mogla bi se zvati i Propali ideali ili Zaludan ivot ili Vojko i Zorka.[...]Teko je razumljivo da se danas piu ovakve knjige, a nerazumljivo je, da se izdaju. Ako ikom a ono su nama Hrvatima nepotrebna ovakva nagvadanja, jer se nema ta trati od tih neinteresantnih Nenadia, Dobriia, Jadikovaca, Siroia, koji se vuku kroz ivot kao prebijeni, a cio vijek im ispuni nekoliko lumperaja, tri ispita, dvije skuptine i jedna ljubav.7 (cit. prema Lisac, 2011: 446)

Iste godine Bla Jurii u asopisu Prava (I. godite, broj 5, str. 118) ima biljeku o Andriu, pod naslovom Jedan kritiar, gdje kazuje:

Potpisuje se zvuno: I v o A n d r i kao Ivo Vojnovi ili Ivo Cippiko. Kritiar je. Smatra sebe autoritetom, naziva se Mi ili se sakriva u treem licu da ne povrijedi osjeaj svoje nadmoi i svjetske kulture (Bea i Krakova!). Najprije jedan bljutav osjeaj, a onda ljutnja (!), da se je sve to moralo itati. Ovako poinje u 8. broju nacionalistiko glasilo Vihor svoju kritiku o Posljednjem Nenadiu, ovogodinjem Matiinom romanu Andre Kovaevia. Znaajno je u tog kritika to su mu ocjene vrlo kratke, odmjerene i jezgrovite. Velika je kultura

7 U ovdje izostavljenom dijelu izvornika nalaze se Andrievi deminutivi ruice, noice, cvjetii, za koje Lisac smatra da bi mogli sugerirati kako autor nije gajio velike simpatije za neke znaajke sjever(ozapad)ne, kajkavske Hrvatske, takoer da je moda ironizirao stanovito jezino ponaanje. Usp. Lisac, 2011: 446.

55

Balkan eXpress 6

nervozna i zbita. Ne raspolae vremenom, umuje i brzo prosuuje. Jedna duhovitost, koja nadmauje dapae i onu iz Familienblatta. U naem je listu bilo govora o Kovaeviu kao darovitom poetniku. Priznae vrijednost Posljednjem Nenadiu i drugi ocjenjivai, kojima se kritiarska sposobnost ne sastoji u tri dopisa, dvije pjesme i jednom umiljenom pozivu (istaknuo K. Bo.) (cit. prema Lisac, 2011: 447).

Juriiu se Andriev kritiki doprinos oito nije svidio, no u tom moru negativne kritike svejedno se mogu pronai elementi subverzivne pohvale, poput kratkoe, odmjerenosti i jezgrovitosti.

Andriev su stil i jezik, kako istie Bogusaw Zieliski, postali predmetom mnogih istraivanja. (Usp. Stanoji, 1967) Stilistiko-jezina orijentacija hrvatske knjievne znanosti sasvim sigurno pridonosi irenju stava da cjelokupno ijekavsko stvaralatvo Ive Andria treba ukljuiti u hrvatski knjievni kanon. No spektakularni put od ijekavice do ekavice, koji Andri prolazi mimo veine pisaca jugoslavenske unitaristike orijentacije, koji se u drugoj polovici dvadesetih godina proteklog stoljea vraaju hrvatskom knjievnom jeziku (poput Krlee, Cesarca i Cesaria), vode do toga da se Andrievi problemi jezika i stila transponiraju u ideoloki i politiki kontekst. Dubravko Jeli istie kako je realistiki stil Andrieve proze izrastao iz zapadnoeuropske tradicije, zadravajui odreenu distancu prema srpskoj i hrvatskoj prozi realizma.8 Jeli takoer istie kako se Andriev jezik uzima kao

8 Jeli tako istie: To je stil realistian, ali ne na nain srpskog realizma, ak ne sasvim niti na nain naega hrvatskog realizma, nego ponajvie na nain talijanskog verizma. To je ta vrst realizma, i to je svakako zapadnoeuropska komponenta koja u srpskoj knjievnosti niti je tada imala odjeka niti danas ima uporita. Andri dakle ne izrasta iz srpske knjievne tradicije nego iz europske, ali i hrvatske, jer se dobrim dijelom oslanja na Matoa. Andrieva reenica esto se prisjea Matoeve u nekim bitnim kvalitetama. Najzad, da se Andri osjea kao strano tijelo u srpskoj knjievnosti moe donekle potvrditi i injenica, da u srpskoj knjievnosti niti nema nastavljaa. Njegov je stil stran srpskom duhu. Aralica se mogao osloniti na Andria, jer Andriev stil hrvatskom duhu nije stran. Cit. prema Jeli, 2003: 21.

56

Balkan eXpress 6

potvrda njegove pripadnosti iskljuivo srpskoj knjievnosti. Ali ne bismo li onda mogli i jedan dio Matoa otpisati u korist srpske knjievnosti? Nije li i on rabio mnotvo rijei, za koje bi svatko rekao bez okolianja da nisu hrvatske nego srpske, nije li i on upotrebljavao oblike, koji su ve odavno izlueni iz hrvatske jezine norme? Nije li neke od tih oblika marljivo upotrebljavao i Krlea gotovo do predkraj svoga ivota? I je li to dostatan razlog da posumnjamo i u njihovu pripadnost hrvatskoj knjievnosti? (Jeli, 2003: 22)

O aporijama tih jezinih, te sukladno tome i nacionalnih delimitacij Andria govori i Zvonko Kova u svojim Meuknjievnim raspravama:

Navodno vrsta uvjerenja o razlici hrvatskoga jezika na bosanski ili srpski, kao filolokom kriteriju za odreivanje granica pojedine nacionalne knjievnosti i kulture, preutno se naputaju za volju ove ili one zgodne prilike ili povoda sudjelovanja u nacionalno vanom poslu, kao to je rekontekstualiziranje Ive Andria u hrvatsku, Vladana Desnice u srpsku ili Mee Selimovia u bonjaku knjievnost. Nita manje izvan nacionalne paradigme povijesti knjievnosti ne djeluju ni oni povjesniari knjievnosti koji sva tri spomenuta i jo mnoge nespomenute pisce jednostavno prouavaju i predaju u kontekstu srpske knjievnosti. Ono to razlikuje domae od inozemnih junoslavista, kada je rije o odnosnom jezinom podruju, odnosi se na neoptereenost stranoga slaviste nacionalnim obavezama, pa i iskljuivim pristupom u korist paradigme nacionalne povijesti knjievnosti. (Kova, 2011: 239)

Kova eli istaknuti manjak zanimanja kod domaih, hrvatskih (juno)slavista o Andriu i njegovom djelu, koje se automatski smjeta u kontekst strane knjievnosti, a Andria se percipira kao stranog pisca. Dok kod inozemnih slavista postoji obilje zanimanja za Andria, domai se strunjaci tek rijetko i marginalno osvru na njegovo stvaralatvo, iako bi to, prema Kovau, osobito u sluaju Ive Andria, bilo od dvostruke koristi: time bi dobili uvid u katkad razvijeniju znanstvenu sredinu

57

Balkan eXpress 6

od nae, tj. naih, to bi pridonijelo razvoju znanstvenog standarda openito. S druge strane, objektivnije konotirani radovi stranih slavista pomogli bi nam u izbavljanju iz nacionalno utemeljenih interpretacija, koja Andria kao stvaraoca, no i pojedina njegova djela, dovodi pod, kako Kova kae, sitnozor odreene, blago reeno, permisivne aktualne ideologije. (Kova, 2011: 241)

Miljenko Jergovi u svome tekstu Nobel naprijed, Andri stoj Andrievo striktno, ekskluzivistiko smjetanje u hrvatski kontekst smatra tetnim za objektivn(ij)u percepciju Andrieva djela i utjecaja na prostorima malih knjievnosti bive Jugoslavije. Taj je afekt u dijametralno suprotnoj konstelaciji od onog srpskog, inkluzivistikog, pri emu eli istaknuti moebitno licemjerje hrvatske kulture i njene simptomatoloke elje za ekskluzivnou:

Problem njegove hrvatske pripadnosti, ukoliko ga sasvim ozbiljno shvatimo, tie se najire shvaene konstitucije i konstrukcije hrvatske kulture kao cjeline, koju moemo svesti na niz jednostavnih pitanja i odgovora, postavljenih njezinim uvarima. Je li Hrvatska na Balkanu i je li njezina knjievnost balkanska? Nije, dreknut e uglas sloni zbor! Balkan je uvreda svemu hrvatskome i hrvatskoj kulturi u cjelini. Lijepo, ba. Tada je i s Andriem stvar savreno jasna. Taj najvei pisac Balkana ne moe biti hrvatski, niti hrvatsko moe i smije biti ita to je Andrievo. Drugo pitanje: imaju li bosanski Hrvati zasebnu kulturu, koja je u sinkretinom odnosu s kulturama bosanskih Srba i Bonjaka, s kojima istovremeno ini jednu i jedinu bosansku kulturu, ali na ravnopravan nain ini i dio cjelokupne hrvatske kulture, koja onda stupa u neku tajnu, gotovo mistinu vezu, s kulturama bosanskih Srba i Bonjaka? Ne moe biti tako, podviknut e branitelji hrvatske knjievnosti. Jedna je ista hrvatska kultura u travnikih i u koprivnikih i u svih drugih Hrvata, kojima je Zagreb jedini glavni grad. Slaemo se, samo ne viite na nas, rado se mi slaemo! Ali u tom sluaju nita Andrievo ne moe biti hrvatsko, niti moe pripadati hrvatskoj knjievnosti, jer je njegov identitet sinkretiki i jer je

58

Balkan eXpress 6

njegovo knjievno djelo okupirano identitetom koji sainjavaju svi bosanski narodi i sve bosanske kulture. Tree pitanje: govore li i piu li Srbi, Hrvati, Bonjaci, Crnogorci, jednim lingvistiki istim jezikom, koji svatko ima pravo nazvati svojim imenom i koji se unutar sebe razlikuje u nijansama, ali one nisu tolike i takve da jedan pisac u istome svom djelu ne bi mogao i smio pisati as srpskim, as hrvatskim, as bosanskim, ili onako kako odreuje njegov jezini osjeaj; ili emo rei da Srbi, Hrvati, Bonjaci i Crnogorci govore i piu razliitim jezicima? Ako je hrvatski drugi jezik nego srpski, tada Ivo Andri nije hrvatski pisac. Ako je za Andria sve to jedan, njegov osobni jezik, tada takoer Ivo Andri ne moe biti hrvatski pisac. (Jergovi, 2011)

Unato svim prednostima ovakvog pristupa i pokuaju objektivizacije neega to se dovodi u pitanje ve desetljeima, ekskluzivistiko se inkluzivno stajalite zagovaranja takoer ne moe smatrati krajnjim rjeenjem, ve bi jedini suvisli pristup bio u problematici inter- i transkulturalne prirode.

to se tekstimanentnije razine Andrievih djela tie, pri perspektivno-sadrajnim slojevima teksta i pozicioniranju likova unutar tih slojeva moe se govoriti o univerzalnosti ljudske psihe, koja se ne otkriva samo u duhovnosti i pronalasku svrhe ivota kao (naj)viim vrijednostima. Andrievski model-autor svojim nastojanjima pokuava svesti na zajedniki nazivnik prostorno-vremenske delimitacije i u sferi primordijalnih strasti i nagon, dekonstruktivistikih i posesivnih motiva. Sudbine Andrievih likova esto karakterizira i objedinjuje uloga nerazumne, instinktivne elje i, prije svega, potrebe za utaivanjem seksualnog nagona, grevitim posezanjem za ljubavlju, posesivnou ili eljom za osvetom. Pritom se vanost ne pridaje nikakvim socioloko-etnolokim strukturama, ve se taj donedavno zajedniki nazivnik, delimitiran po tim istim strukturama, objedinjuje kao tangenta koja dodiruje aktante i reprezentative vjere: kod Andria svi reagiraju jednako. Milan Bogdanovi (1977) naglaava kako Andri ide za omiljenom idejom nekih neorealista, po kojoj su svi ljudi u osnovi jednaki, jer se kod svih, i pokraj mnogobrojnih i na prvi pogled dubokih lokalnih, rasnih i etnikih razlika, krije jedna ista psiholoka sutina.

59

Balkan eXpress 6

Prema miljenju Radovana Vukovia Andri u svojim djelima koristi svojevrsne oblike mitoloke repetitivnosti (Vukovi, 2002: 219). Time pojedinci u njegovim djelima gube svoje a priori funkcije knjievnih likova, a prostorno-vremenske koordinate nisu proete niti imaju ishodite u volji i namjeri pojedinaca; vie su subjektirani no to su subjekti. Takoer je i europska avangarda s kraja 19. i poetka 20. stoljea imala velik utjecaj na Andria, kao i na razvoj samosvijesti i estetskih naela kako njega, tako i njegovih kolega iz Mlade Hrvatske i Mlade Bosne. Zieliski smatra kako je u Andrievu stvaralatvu vidljiva cijela skala fascinacija tog razdobolja: ekspresionistiki povratak metafizici i skandinavskom simbolizmu, tragovi bergsonovskog intuicionizma i apsolutiziranje subjektiviteta (u toj mjeri prisutno samo u Srena Kierkegaarda), futuristiki dinamizam i suptilni ton line ispovijesti. (Zieliski, 2003: 30) Stvaralac, suprotstavljen kolektivu i nadaren profetskim sposobnostima, anticipira humanistikom porukom svojih pogled suvremenu epohu, ali i dominantnu, zapadnoeuropsku misao prati senzualizam, bujna erotika i hedonistiki odnos prema enama, reprezentativan upravo za istonjaku kulturu. Religijska misao u ovome zauzima centralno mjesto, ali Bog je za Andria jednako kao i za ekspresioniste i neke suvremenike (poput Danila Kia) vie te(le)oloki nego religijski problem.9

Trijada hrvatskog, srpskog i bosanskog/bonjakog u Travnikoj hronici vidljiva je na razini ne povijesti, ve duhovnog ivota i osobine nacije, tretirane kao historijski subjekt, sainjene od kolektivne svijesti protkane elementima kulture, umjetnosti i civilizacije, ime nikako nije sugeriran izolacionistiki i konfrontacijski pristup. Kako Zieliski tvrdi:

9 Tradicija zapadne kranske misli prisutna je u raznim formama i objavama, jer se Andri poziva na Pascalovu ideju skrivenog Boga, koju nastavlja i Sren Kierkegaard, jer ovjeku pripisuje nemir i neprekidno traenje Boga. Podudarnost sa Kierkegaardovom milju zasniva se na apsolutiziranju subjektivnosti i prave vjere, koja ljudskoj egzistenciji moe dati smisao. Andri od Mariana Zdziechowskog, svoga krakovskog profesora, takoer preuzima stav kranskog heroizma, kojeg oznaava uvjerenje o neodstranjivosti zla i patnje u ivotu, kojima treba suprotstaviti jedinstvo ovjeka i Boga, koji realizira apsolutne vrijednosti. Usp. Zieliski, 2003: 30-31.

60

Balkan eXpress 6

Arbitralna teza o tragizmu bonjake sudbine i njene povijesne zapletenosti, koja oznaava odreivanje sa prolou i prednost funkcionalnih u odnosu na genetika istraivanja, vodila je Andria ka nadilaenju posljedica krvave rane, tragine podjele ovjeanstva, o kojoj govori jedan od junaka Travnike hronike ilirski doktor. Univerzalne ideje, meu ostalim i prevladavanje posljedica krvave rane, pokuavaju realizirati mjeanci, ljudi bez domovine koji ive na Istoku10: Cologna, Davna i Rotta (kao i amil iz Proklete avlije). Djelovanje ljudi s pograninih podruja je zasnovano na etikim naelima. Oni nastoje povratiti prvotno jedinstvo svijeta, prekinuti dominaciju traginog rascjepa ovjeanstva, konfesionalno i etiki podijeljenog. Etnika i kulturna motivacija njihove aktivnosti je posljedica etike perspektive vienja povijesti Bosne i svijeta. Polje realizacije te plemenite ideje pomirenja svjetova je znanost i znanje.11 (Zieliski, 2003: 33-34)

Osim na vjerskoj, tj. narodnoj i njima sukladnoj lingvistikoj osnovi Renate Hansen-Kokoru smatra kako je prostorno-perspektivna komponenta u Travnikoj hronici iznimno vana za (metaforiko) konstituiranje i shvaanje mentaliteta likova u djelu i toga podneblja openito. Smo smjetanje radnje i likova u usku, strmu dolinu

10 Svijet Istoka u Travnikoj hronici ini osmanski krug (vezir i njegovo okruenje), jednako kao i bonjaka sredina. Njemu kao pandan egzistentan je svijet Zapada, iji predstavnici potjeu iz francuske i austrijske provenijencije. U romanu je konstantno prisutna trolana opozicija: europsko-bonjako-tursko, pri emu bosanski dio konstituiraju pripadnici muslimanske, katolike, pravoslavne i idovske grupe narod. Elementi svijeta Zapada i svijeta Istoka na terenu Bosne prisutni su zajedno sa osobinama po kojima se razlikuje od oba ta svijeta. Usp. Pele, 1979.11 Franjo Grevi istie kako katoliko u Travnikoj hronici, no i u cjelokupnom Andrievom uvre ima delimitacijsku funkciju od ostalih dvaju bosanskih vjera: Ono, naime, uva ive veze sa svojim izvorima i korijenima, s rimskom, kapitolskom instruktorskom i organizacijskom centralom. Ova internacionalna relacija daje katolikim vjernicima, a pogotovo sveenicima, osjeaj da nisu osamljeni i naputeni u bosansko-islamskom moru, na udaru zuluma bosansko-turskih vlasti. Zato franjevci i kada su se potpuno bosanski poseljaili [...] ljubomorno uvaju latinski jezik kao razlikovno obiljeje prema drugim vjerama. Katolianstvo je u samoosvjeivanju Zapad na Istoku, vii svijet u niem svijetu. (Grevi, 2002: 206-207).

61

Balkan eXpress 6

temeljno je za prikazivanje kako Travnika, tako i Viegrada, iji je prikaz ipak u korelaciji s bujajuom Drinom, koja se time po historijskim i slinim parametrima razlikuje od Travnika.12 Osim zatite, smjetenost u takav prostor oslikava i uskogrudnost, malograantinu, sa cijelom plejadom konotacija od kljunog znaenja za prostornu metaforiku:

Prostor Bosne prikazuje se sudbonosnim; u njemu su njegovi stanovnici izloeni ivotnim uvjetima (i politikim, drutvenim itd.), no oni ih takoer oblikuju. Bilo da se radi o vladaru ili o podaniku, prostor markira bazinu situaciju svih stanovnika; nalaze se u situaciji koja im, i u prenesenom smislu, onemoguava slobodan izbor, koja sve njihove akcije ini reakcijama, budui da oni sami ne mogu slobodno odluivati.13 (Hansen-Kokoru, 2009: 78-79)

Tome je sukladan Andriev citat iz same Travnike hronike:

Njihov grad, to je u stvari jedna tesna i duboka raselina koju su narataji s vremenom izgradili i obradili, jedan utvren prolaz u kom su se ljudi zadrali da ive stalno, prilagoavajui kroz stolea sebe njemu i njega sebi. Sa obe strane rue se brda strmo i sastaju pod otrim uglom u dolini u kojoj jedva ima mesta za tanku reku i drum pored nje. Tako sve lii na napola rasklopljenu knjigu na ijim su stranicama, s jedne i druge strane, kao naslikani, bate, sokaci, kue, njive, groblja i damije. (Andri, 2008: 11)

12 Razlika izmeu Travnika i Viegrada, tvrdi Hansen-Kokoru, ne lei samo u njihovoj povezanosti zbog smjetenosti obaju toposa u semantiku kategoriju doline, ve i u nedostatku slike mosta u Travniku, tj. konstrukta ljudske prirode i traga ljudske intervencije u taj semantiki prostorno-perspektivni mikrokozmos par excellence, te se u Travnikoj hronici (i metaforikom Travniku) to odraava na primordijalniji i baziniji pristup mentalitetu, radnji i toposu openito. Usp. Hansen-Kokoru, 2009.13 U izvorniku: Der Raum Bosniens wird als schicksalhaft geschildert; darin sind seine Einwohner den Lebensumstnden (auch politisch, gesellschaftlich usw.) ausgeliefert, die sie aber auch prgen. Ob Herrscher oder Untergebener, der Raum markiert eine Grundsituation aller Bewohner; sie befinden sich in einer Lage, die sie, auch im bertragenen Sinn, nicht frei whlen knnen, die all ihre Aktionen eigentlich zu Reaktionen macht, da sie nicht frei bestimmen knnen. Preveo K. Bo.

62

Balkan eXpress 6

Hansen-Kokoru nastavlja ekspliciranje svoje teorije tvrdnjom kako prostor simbolizira s