BIBLIJA · 2017. 5. 8. · BIBLIJA DVADESET I TREĆI TJEDAN ČITANJA SVIBANJ 2017. STARI ZAVJET NOVI ZAVJET 112. dan čitanja, ponedjeljak, 8. svibnja 1 Kr 14-16 Lk 22, 24-38 113

BIBLIJA

DVADESET I TREĆI TJEDAN ČITANJA

SVIBANJ 2017. STARI ZAVJET NOVI ZAVJET

112. dan čitanja, ponedjeljak, 8. svibnja 1 Kr 14-16 Lk 22, 24-38

113. dan čitanja, utorak, 9. svibnja 1 Kr 17-19 Lk 22, 39-65

114. dan čitanja, srijeda, 10. svibnja 1 Kr 20,1-22,28 Lk 22, 66-23,12

115. dan čitanja, četvrtak, 11. svibnja 1 Kr 22,8-2 Kr 3,27 Lk 23,13-23,38

116. dan čitanja, petak, 12. svibnja 2 Kr 4-6 Lk 23, 38-56

2

23. tjedan,

112. dan čitanja, ponedjeljak, 8. svibnja

2017.

1 Kr 14-16

Lk 22, 24-38

3

STARI ZAVJET 112. dan čitanja, ponedjeljak, 8. svibnja: 1 Kr 14-16

IV. OBA KRALJEVSTVA DO ILIJE

Svršetak kraljevanja Jeroboama I.

14 U ono se vrijeme razbolje Abija, sin Jeroboamov,

2i Jeroboam reče svojoj

ženi: "Ustani i preobuci se da te ne bi prepoznali da si žena Jeroboamova; i idi u Šilo. Ondje je prorok Ahija: onaj koji mi je prorokovao da ću biti kraljem ovoga naroda.

3I

ponesi deset hljebova, kolača i posudu meda i otiđi k njemu! On će ti reći što će biti s dječakom."

4I učini tako žena Jeroboamova: ustade,

ode u Šilo i uđe u kuću Ahijinu. A on nije više vidio, oslabile mu oči od duboke starosti.

5Ali

mu je Jahve rekao: "Evo dolazi žena Jeroboamova da od tebe traži savjeta za svoga sina jer je bolestan; a ti ćeš joj reći tako i tako. Kad bude ulazila, pretvarat će se kao da je druga."

6Kad Ahija ču šum njenih koraka na vratima,

reče joj: "Uđi, ženo Jeroboamova! Što se pretvaraš da si druga, kad imam tešku vijest za tebe?

7Idi, reci Jeroboamu: 'Ovako kaže

Jahve, Bog Izraelov: Podigao sam te isred naroda i učinio sam te knezom nad mojim narodom Izraelom,

8istrgnuo sam kraljevstvo iz

kuće Davidove i dao ga tebi. Ali ti nisi bio kao moj sluga David, koji je držao moje zapovijedi i koji me slijedio svim srcem svojim i činio samo ono što je pravedno u mojim očima.

9Ti si

radio kudikamo gore od svojih prethodnika, otišao si i načinio sebi druge bogove, salio si im likove da me dražiš, mene si bacio za leđa. 10

Zato, evo, puštam zlo na kuću Jeroboamovu, istrijebit ću iz obitelji Jeroboamove sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu; ja ću netragom pomesti kuću Jeroboamovu kao što se mete nečist, da ga ništa ne ostane. 11

One koji iz Jeroboamove obitelji umru u gradu, proždrijet će psi, a one koji umru u polju, pojest će ptice nebeske.' - Eto tako je Jahve rekao.

12A ti ustani i pođi svome domu:

tek što nogama stupiš u grad, dječak će umrijeti.

13Sav će ga Izrael oplakati i pokopat

će ga. On će biti jedini iz obitelji Jeroboamove položen u grob, jer se jedino na njemu našlo nešto što se u kući Jeroboamovoj svidjelo Jahvi, Bogu Izraelovu.

14Jahve će sebi

postaviti kralja nad Izraelom i taj će istrijebiti kuću Jeroboamovu. Evo dana! Što? Čak i trenutka!

15Jahve će udariti Izraela te će se

njihati kao trska u vodi. Iščupat će Izraela iz ove dobre zemlje koju je dao njihovim ocima i rasijat će ih s onu stranu Rijeke, jer su načinili sebi ašere koje srde Jahvu.

16Odbacit će

Izraela kao smeće, zbog grijeha što ih je učinio Jeroboam i na koje je navodio Izraela."

17Žena Jeroboamova ustade i ode. Stigla je

u Tirsu, a kad je prelazila kućni prag, dječak bijaše mrtav.

18Pokopali su ga i sav ga je

Izrael oplakao prema riječi koju je Jahve rekao po sluzi svome proroku Ahiji.

19Ostala povijest Jeroboamova, kako je

ratovao i kraljevao, to je zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih.

20Jeroboamovo

kraljevanje trajalo je dvadeset i dvije godine, zatim je Jeroboam počinuo kraj otaca svojih, a sin mu Nadab zakraljio se mjesto njega.

Kraljevanje Roboamovo

21Roboam, sin Salomonov, bio je kralj

Judejaca; bijaše mu četrdeset i jedna godina kad je postao kraljem, a sedamnaest je godina kraljevao u Jeruzalemu, u gradu koji Jahve izabra između svih izraelskih plemena da ondje postavi svoje Ime. Majka mu se zvala Naama, a bila je Amonka.

22I Juda učini zlo u

očima Jahvinim. Grijesima koje su počinili razjarili su ga više od svega što su učinili njihovi oci.

23Jer su i oni podigli uzvišice,

stupove i ašere na svakom brežuljku i pod svakim zelenim drvetom.

24Bilo je čak

posvećenih bludnica u zemlji. Oponašao je sve grozote naroda što ih je Jahve otjerao ispred sinova Izraelovih.

25Pete godine Roboamova kraljevanja

egipatski kralj Šišak navali na Jeruzalem. 26

Opljačka sve blago iz Doma Jahvina i riznicu kraljevskog dvora; sve je uzeo; uze i sve

4

Prva knjiga o kraljevima



zlatne štitove što ih bijaše napravio Salomon. 27

Namjesto njih kralj Roboam napravi tučane štitove i povjeri ih zapovjednicima straže koja je čuvala vrata kraljevskog dvora.

28Kad je god

kralj išao u Jahvin Dom, stražari su ih uzimali, a poslije ih vraćali u stražaru.

29Ostala povijest Roboamova, sve što je

učinio, zar nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?

30Za sve vrijeme bio je rat

između Roboama i Jeroboama. 31

Roboam je počinuo sa svojim ocima i bi sahranjen sa svojim ocima u Davidovu gradu. Majka mu se zvala Naama, a bila je Amonka. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Abijam.

Abijamovo kraljevanje u Judeji

15 Osamnaeste godine kraljevanja Jeroboama, sina Nebatova, zakraljio

se Abijam u Judeji. 2Tri je godine kraljevao u

Jeruzalemu; njegova se majka zvala Maaka, a bila je kći Abšalomova.

3On je hodio u svim

grijesima što ih je njegov otac činio prije njega, i njegovo srce nije bilo potpuno odano Jahvi, Bogu svome, kao srce njegova praoca Davida. 4Ipak, zbog Davida, dao mu je Jahve, Bog

njegov, svjetiljku u Jeruzalemu, podigavši sinove njegove poslije njega i sačuvavši Jeruzalem.

5Jer je David činio sve što je pravo

u očima Jahvinim i za svega svoga života nije odstupio ni od čega što mu je zapovjedio, osim onog što je učinio Uriji Hetitu.

6 #

7Ostala povijest Abijamova, sve što je

učinio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? A bijaše rat između Abijama i Jeroboama.

8Potom je Abijam

počinuo sa svojim ocima. Sahraniše ga u Davidovu gradu; na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asa.

Kraljevanje Asino u Judeji

9Dvadesete godine Jeroboamova

kraljevanja nad Izraelom postade Asa kraljem Judeje.

10Kraljevao je četrdeset i jednu godinu

u Jeruzalemu; njegova se baka zvala Maaka,

a bila je kći Abšalomova. 11

Asa je činio što je pravo u očima Jahvinim, kao i njegov praotac David.

12Protjerao je iz zemlje posvećene

bludnice i uklonio sve idole koje njegovi oci bijahu načinili.

13Sam je uklonio svoju baku s

dostojanstva velike kneginje, jer bijaše načinila gada Ašeri. Asa je sasjekao njezina gada i spalio ga u potoku Kidronu.

14Ali uzvišice nisu

bile uklonjene; ipak je Asino srce bilo privrženo Jahvi svega njegova života.

15Unio

je u Dom Jahvin posvećene darove svoga oca i svoje: srebro, zlato i posuđe.

16Bio je rat između Ase i Baše, kralja

izraelskoga, u sve njihove dane. 17

Izraelski kralj Baša navali na Judeju i stade utvrđivati Ramu da spriječi svako kretanje judejskom kralju Asi.

18Asa tada uze srebra i zlata koje je

preostalo u riznicama Doma Jahvina i u riznicama kraljevskog dvora i dade ga svojim slugama te ih posla Ben-Hadadu, sinu Tabrimonovu, sinu Hezjonovu, aramejskom kralju, koji je stolovao u Damasku, i poruči mu: 19

"Neka bude savez između mene i tebe, između moga i tvoga oca; evo, šaljem ti na dar srebra i zlata: hajde, raskini savez s izraelskim kraljem Bašom da bi otišao od mene."

20Ben-Hadad posluša kralja Asu i posla

svoje vojskovođe na izraelske gradove te oni pokoriše Ijon, Dan, Abel Bet-Maaku, sav Kineret i svu zemlju Naftali.

21A kada to Baša

dozna, presta utvrđivati Ramu i vrati se u Tirsu.

22Kralj Asa sazva sve Judejce, bez

izuzetka, i oni odnesoše kamenje i drvo kojima je Baša utvrđivao Ramu, i kralj Asa utvrdi time Gebu Benjaminovu i Mispu.

23Ostala povijest Asina, sve njegove

pobjede i sve što je učinio i gradovi koje je utvrdio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? A u starosti bolovao je od nogu.

24Asa je počinuo sa svojim ocima i

sahranjen je sa svojim ocima u gradu Davida, svoga praoca. Njegov sin Jošafat zakralji se mjesto njega.

5




6



Nadabovo kraljevanje u Izraelu

25Nadab, sin Jeroboamov, postade kraljem

Izraela druge godine Asina kraljevanja Judejom i vladao je dvije godine Izraelom. 26

Činio je zlo u očima Jahvinim. Hodio je putem svoga oca i oponašao njegov grijeh na koji je navodio Izraela.

27Baša, sin Ahijin, iz

kuće Jisakarove, uroti se protiv njega i ubi ga u Gibetonu, koji pripada Filistejcima i koji su opsjedali Nadab i sav Izrael.

28Baša ga ubi

treće godine Asina kraljevanja Judejom i zavlada mjesto njega.

29Kad je postao kraljem,

pobi svu kuću Jeroboamovu i ne poštedi nikoga od Jeroboamovih dokle sve ne istrijebi po riječi koju je Jahve rekao preko sluge svoga Ahije iz Šila.

30Zbog grijeha što ih je

učinio i na koje je naveo Izraela i zbog gnjeva kojim je raspalio Jahvu, Boga Izraelova.

31Ostala povijest Nadabova, i sve što je

učinio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

32Između Ase i Izraelova

kralja Baše vladao je rat u sve njihove dane.

Bašino kraljevanje u Izraelu

33Treće godine Asina kraljevanja Judejom

postade Baša, sin Ahijin, kraljem nad svim Izraelom u Tirsi i vladao je dvadeset i četiri godine.

34Činio je zlo u očima Jahvinim i hodio

je putem Jeroboama i njegovih grijeha kojima je zavodio Izraelce.

16 Tada bi upućena riječ Jahvina Jehuu, sinu Hananijevu, protiv Baše:

2"Iz praha sam te podigao i postavio knezom

nad mojim narodom Izraelom, ali si ti krenuo Jeroboamovim putem i navodiš narod moj Izrael na grijehe te me razjaruješ njihovim grijesima;

3zato ću netragom pomesti Bašu i

kuću njegovu: učinit ću s tvojom kućom kao i s kućom Jeroboama, sina Nebatova.

4Tko iz

obitelji Bašine umre u gradu, pojest će ga psi, a tko im umre u polju, pojest će ga ptice nebeske."

5Ostala povijest Bašina, što je učinio,

njegova djela, zar sve to nije zapisano u knjizi

Ljetopisa kraljeva izraelskih? 6Baša je počinuo

sa svojim ocima i sahranjen je u Tirsi. Sin njegov Ela zakraljio se mjesto njega.

7Ali riječ Jahvina po Jehuu proroku, sinu

Hananijevu, nije bila upravljena protiv Baše i njegove kuće samo zbog toga što je činio zlo u očima Jahve i ljutio ga djelima svojih ruku te bio kao i kuća Jeroboamova nego i zbog toga što je i nju istrijebio.

Elino kraljevanje u Izraelu

8Dvadeset i šeste godine kraljevanja Ase u

Judeji postade Ela, sin Bašin, kraljem Izraela u Tirsi; vladao je svega dvije godine.

9Njegov

dvoranin Zimri, zapovjednik polovine bojnih kola, uroti se protiv njega. Kad je bio u Tirsi, opio se u kući Arse, upravitelja dvora u Tirsi. 10

Tada provali Zimri, udari na njega i ubi ga, dvadeset i sedme godine Asina kraljevanja Judejom, te zavlada mjesto njega.

11Čim je

zavladao i sjeo na prijestolje, poubija svu obitelj Bašinu; nije mu poštedio ni što uza zid mokri, ni njegovih rođaka ni prijatelja.

12Tako

Zimri iskorijeni svu kuću Bašinu po riječi koju je Jahve rekao protiv Baše preko sluge svoga proroka Jehua,

13zbog sviju grijeha što su ih

činili Baša i sin mu Ela i tako zavodili Izraela, srdeći Jahvu, Boga Izraelova, svojim krivim bogovima.

14Ostala povijest Elina, sve što je učinio, zar

to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

Zimrijevo kraljevanje u Izraelu

15Dvadeset i sedme godine Asina

kraljevanja Judejom postade Zimri kraljem u Tirsi i vladao je sedam dana. Narod je tada opsjedao Gibeton, koji je pripadao Filistejcima. 16

Kad je utaboreni narod čuo da se Zimri pobunio i ubio kralja, sav Izrael istoga dana u taboru proglasi kraljem nad Izraelom zapovjednika vojske Omrija.

17Zatim Omri i sav

Izrael s njime odoše od Gibetona i opsjedoše Tirsu.

18Kad je Zimri vidio da će grad biti


7



osvojen, uđe u utvrdu kraljevskoga dvora, zapali nad sobom kraljevski dvor i tako pogibe. 19

To je bilo zbog grijeha koje je počinio radeći što je zlo u očima Jahvinim i hodeći putem Jeroboama i njegovih grijeha kojima je zavodio Izraela.

20Ostala povijest Zimrijeva i njegova urota

koju je skovao, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

21Tada se Izraelov narod razdijelio: polovica

se odlučila za Tibnija, sina Ginatova, da ga učini kraljem, a druga polovica za Omrija.

22Ali

pristaše Omrijeve nadjačaše pristaše Tibnija, sina Ginatova, pa kad Tibni umrije, postade Omri kraljem.

Omrijevo kraljevanje u Izraelu

23Trideset i prve godine Asina kraljevanja

Judejom postade Omri kraljem Izraela za dvanaest godina. U Tirsi je kraljevao šest godina.

24Tada kupi od Šemera za dva talenta

srebra brdo Samariju; sagradi grad koji po imenu Šemera, vlasnika brijega, nazva Samarija.

25Ali je Omri činio zlo u očima

Jahvinim i bio je gori od svojih prethodnika. 26

U svemu je slijedio Jeroboama, sina Nebatova, i njegove grijehe kojima je zavodio Izraela i srdio Jahvu, Boga Izraelova, svojim lažnim bogovima.

27Ostala povijest Omrijeva, sve što je učinio,

njegovi pothvati koje je izveo, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 28

Omri počinu sa svojim ocima i sahranjen je u Samariji. Njegov sin Ahab postade kraljem mjesto njega.

Uvod u Ahabovo kraljevanje

29Ahab, sin Omrijev, postade izraelskim

kraljem u trideset i osmoj godini Asina kraljevanja Judejom i vladao je dvadeset i dvije godine nad Izraelom u Samariji.

30Ahab,

sin Omrijev, činio je u očima Jahvinim više zla od svih svojih prethodnika.

31I malo mu bijaše

što je hodio u grijesima Jeroboama, sina

Nebatova, nego se još oženi Izebelom, kćerju Etbaala, kralja sidonskog, i poče služiti Baalu i klanjati mu se;

32Baalu podiže žrtvenik u

Baalovu hramu što ga bijaše sagradio u Samariji.

33Ahab je podigao i Ašeru i učinio

druga zlodjela i razljutio Jahvu, Boga Izraelova, više od svih kraljeva izraelskih koji bijahu prije njega.

34Za njegova je vremena Hiel iz Betela

sagradio Jerihon; uz žrtvu svoga prvorođenca Abirama podigao je temelje, a uz žrtvu svoga mezimca Seguba postavio je gradska vrata, po riječi koju je Jahve rekao po svome sluzi Jošui, sinu Nunovu.

STARI ZAVJET 112. dan čitanja, ponedjeljak, 8. svibnja: Lk 22, 24-38

8

Evanđelje po Luki

VI. MUKA

Tko je najveći?

24Uto nasta među njima prepirka tko bi od

njih bio najveći. 25

A on im reče: "Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima.

26Vi nemojte tako!

Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj.

27Ta tko

je veći? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje."

Nagrada apostolima

28"Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim

kušnjama. 29

Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac: 30

da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih."

Proroštvo o Petrovoj zataji

31"Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da

vas prorešeta kao pšenicu. 32

Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću."

33Petar mu reče: "Gospodine, s tobom sam

spreman i u tamnicu i u smrt." 34

A Isus će mu: "Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš."

Čas odlučne borbe

35I reče: "Kad sam vas poslao bez kese i

bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?" Oni odgovore: "Ništa."

36Nato će

im: "No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač

37jer kažem vam,

ono što je napisano treba se ispuniti na meni: Među zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se."

38Oni mu rekoše:

"Gospodine, evo ovdje dva mača!" Reče im: "Dosta je!"

23. tjedan,

113. dan čitanja, utorak, 9. svibnja

2017.

1 Kr 17-19

Lk 22, 39-65

9

STARI ZAVJET 113. dan čitanja, utorak, 9. svibnja: 1 Kr 17-19

10


V. ILIJINO DOBA

V. ILIJINO DOBA

1. VELIKA SUŠA

Navještaj Božje kazne

17 Ilija Tišbijac, iz Tišbe Gileadske, reče Ahabu: "Živoga mi Jahve, Boga

Izraelova, komu služim, neće ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na moju zapovijed."

Na potoku Keritu

2Upućena mu je riječ Jahvina ovako:

3"Idi

odavde i kreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, koji je nasuprot Jordanu.

4Pit ćeš iz

potoka, a gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane."

5Ode on i učini po riječi Jahvinoj i

nastani se na potoku Keritu, nasuprot Jordanu. 6Gavrani su mu jutrom donosili kruha, a

večerom mesa; iz potoka je pio.

U Sarfati - Čudo s kruhom i uljem

7Ali poslije nekog vremena presuši potok, jer

nije bilo kiše u svoj zemlji. 8Tada Iliji dođe riječ

Jahvina: 9"Ustani, idi u Sarfatu Sidonsku i ondje

ostani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani."

10Ustade on i krenu u Sarfatu. Kada je stigao

do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva; on joj se obrati i reče: "Donesi mi malo vode u vrču da pijem!"

11Kad je pošla

da donese, on viknu za njom i reče joj: "Donesi mi i malo kruha u ruci!"

12Ona odgovori: "Živoga

mi Jahve, tvoga Boga, ja nemam pečena kruha, nemam do pregršti brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo kupim drva, pa ću otići i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i da umremo."

13Ali joj Ilija reče: "Ništa se ne boj. Idi i uradi

kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolačić, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina.

14Jer ovako govori Jahve, Bog

Izraelov:

'U ćupu neće brašna nestati

ni vrč se s uljem neće isprazniti

sve dokle Jahve ne pusti

da kiša padne na zemlju.'" 15

Ode ona i učini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin. 16

Brašno se iz ćupa nije potrošilo i u vrču nije nestalo ulja, po riječi koju je Jahve rekao preko svoga sluge Ilije.

Uskrisenje udovičina sina

17Poslije ovih događaja razbolio se sin

domaćičin i bolest se njegova jako pogoršala, tako te u njemu nije ostalo daha.

18Tada ona

reče Iliji: "Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina!"

19On joj reče: "Daj

mi svoga sina!" Tada ga uze iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i položi ga na svoju postelju.

20Tada zavapi Jahvi

i reče: "Jahve, Bože moj, zar zaista želiš udovicu koja me ugostila uvaliti u tugu umorivši joj sina?"

21Zatim se tri puta pružio nad

dječakom zazivajući Jahvu: "Jahve, Bože, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova!"

22Jahve

je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje.

23Ilija ga uze, siđe iz gornje sobe u

kuću i dade ga njegovoj materi; i reče Ilija: "Evo, tvoj sin živi!"

24Žena mu reče: "Sada

znam da si ti čovjek Božji i da je riječ Jahvina u tvojim ustima istinita!"

Susret Ilije i Obadije

18 Prošlo je mnogo vremena i riječ Jahvina bi upravljena treće godine

Iliji: "Idi, pokaži se Ahabu, jer želim pustiti kišu na lice zemlje."

2I ode Ilija da se pokaže Ahabu.

Kako je glad u Samariji bivala teža, 3pozva

Ahab dvorskog upravitelja Obadiju. Taj se Obadija veoma bojao Jahve;

4jer kad je Izebela

poubijala proroke Jahvine, on je uzeo stotinu proroka i sakrio ih po pedeset u jednu spilju, gdje ih je hranio kruhom i pojio vodom.

5I reče

Ahab Obadiji: "Hajde, obići ćemo svu zemlju, sve izvore i sve potoke, možda ćemo naći trave da sačuvamo u životu konje i mazge i da nam


11


V. ILIJINO DOBA

ne propadne stoka." 6Podijelili su zemlju koju će

pretražiti: Ahab je sam otišao jednim putem, a Obadija je pošao sam drugim putem.

7I kad je Obadija bio na putu, eto mu u susret

Ilije; poznavši ga, pade ničice i reče: "Jesi li to ti, gospodaru Ilija!"

8On mu odgovori: "Ja sam!

Idi i reci svome gospodaru: 'Evo Ilije!'" 9Odgovori mu Obadija: "Što sam sagriješio te

slugu svojega predaješ u ruke Ahabu da me ubije?

10Živoga mi Jahve, tvoga Boga, nema

naroda ili kraljevstva kamo moj gospodar nije slao da te traže. I kad su mu rekli: 'Nema ga!' zakleo je kraljevstvo i narod što te nisu našli.

11I

sada mi naređuješ: 'Idi, reci svome gospodaru: Evo Ilije!'

12Ali kad ja odem od tebe, Duh Jahvin

odnijet će te ne znam kamo, a ja ću doći i obavijestiti Ahaba. Pa kad te ne nađe, ubit će me! A tvoj se sluga boji Jahve od mladosti svoje!

13Zar nije poznato mome gospodaru što

sam učinio kad je ono Izebela poubijala proroke Jahvine? Sakrio sam stotinu proroka, po pedeset u jednu spilju, i kruhom ih uzdržavao i vodom.

14I sada ti naređuješ: 'Idi, reci svome

gospodaru: Evo Ilije!' Pa on će me ubiti!" 15

Ilija mu odgovori: "Živoga mi Jahve Sebaota, komu služim, još ću mu se danas pokazati."

Ilija i Ahab

16Obadija pođe u susret Ahabu i donese mu

vijest, a Ahab pođe u susret Iliji. 17

Kad Ahab ugleda Iliju, reče mu: "Jesi li ti onaj koji upropašćuješ Izraela?"

18Ilija odgovori: "Ne

upropašćujem ja Izraela, nego ti i tvoja obitelj, jer ste ostavili Jahvu, a ti si sljedbenik Baala. 19

Sada sakupi sav Izrael preda me na gori Karmelu i četiri stotine pedeset proroka Baalovih koji jedu za stolom Izebelinim."

Žrtva na Karmelu

20Ahab pozva sve sinove Izraelove i sakupi

proroke na gori Karmelu. 21

Ilija pristupi svemu narodu i reče: "Dokle ćete hramati na obje strane? Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je

Baal, slijedite njega." A narod mu nije ništa odgovorio.

22Ilija nastavi: "Ja sam još jedini

ostao kao prorok Jahvin, a Baalovih je proroka četiri stotine i pedeset.

23Dajte nam dva junca.

Neka oni izaberu sebi jednoga, neka ga sasijeku i stave na drva, ali neka ne podmeću ognja. Ja ću spremiti drugoga junca i neću podmetati ognja.

24Vi zazovite ime svoga boga,

a ja ću zazvati ime Jahvino: bog koji odgovori ognjem pravi je Bog." Sav narod odgovori: "Dobro!"

25Potom reče Ilija prorocima Baalovim:

"Izaberite sebi jednoga junca i počnite, jer vas je mnogo više. Zazovite ime svoga boga, ali ne stavljajte ognja."

26Oni uzeše junca koji je njima pripao i

pripremiše ga. Zazivali su ime Baalovo od jutra do podne govoreći: "O Baale, usliši nas!" Ali nije bilo ni glasa, ni odgovora. I skakahu i prigibahu koljena pred žrtvenikom koji su načinili.

27U podne im se Ilija naruga i reče: "Glasnije

vičite, jer on je bog; zauzet je, ili ima posla, ili je na putu; možda spava, pa ga treba probuditi!" 28

A oni okrenuše vikati još glasnije i parati se noževima i sulicama, kako je u njih običaj, sve dok ih nije oblila krv.

29Kad je prošlo podne, pali

su u bunilo i bjesnjeli sve dok nije bilo vrijeme da se prinese žrtva; ali nije bilo nikakva glasa ni odgovora niti znaka da ih tkogod sluša.

30Tada Ilija reče svemu narodu: "Priđite k

meni!" I sav mu narod pristupi. On popravi žrtvenik Jahvin koji bijaše srušen.

31Ilija uze

dvanaest kamenova prema broju plemena sinova Jakova, kome je Bog rekao: "Izrael će biti ime tvoje!"

32I sagradi od toga kamenja

žrtvenik Imenu Jahvinu i iskopa jarak oko žrtvenika, širok da bi se mogle posijati dvije mjere pšenice.

33Složi drva, rasiječe junca i

stavi ga na drva. 34

Tada reče: "Napunite vodom četiri vrča i izlijte na paljenicu i na drva!" Učiniše tako. Zapovjedi im: "Ponovite", i oni ponoviše. Tada reče: "Učinite i treći put." Oni tako i treći put.

35Voda je tekla oko žrtvenika i jarak se

ispunio vodom.


12


V. ILIJINO DOBA

36Kad bijaše vrijeme da se prinese žrtva,

pristupi prorok Ilija i reče: "Jahve, Bože Abrahamov, Izakov i Izraelov, objavi danas da si ti Bog u Izraelu, da sam ja sluga tvoj i da sam po zapovijedi tvojoj učinio sve ovo.

37Usliši me,

Jahve; usliši me, da bi sav ovaj narod znao da si ti, Jahve, Bog i da ćeš ti obratiti njihova srca."

38I oganj Jahvin pade i proguta paljenicu i

drva, kamenje i prašinu, čak i vodu u jarku isuši.

39Sav narod se uplaši, ljudi padoše ničice

i rekoše: "Jahve je Bog! Jahve je Bog!" 40

Ilija im reče: "Pohvatajte proroke Baalove da nijedan od njih ne utekne!" I oni ih pohvataše. Ilija ih odvede do potoka Kišona i ondje ih pobi.

Svršetak suše

41Ilija reče Ahabu: "Idi gore, jedi i pij, jer

čujem šumor kiše." 42

Dok je Ahab otišao gore da jede i pije, Ilija se popeo na vrh Karmela, prignuo se zemlji i sakrio lice među koljena. 43

Rekao je zatim svome momku: "Idi gore i pogledaj prema moru." On ode gore, pogleda i reče: "Ništa nema ondje!" Ilija odgovori: "Vrati se sedam puta."

44Ali sedmoga puta reče

momak: "Eno se oblak, malen kao dlan čovječji, diže od mora." Tada reče Ilija: "Idi, kaži Ahabu: 'Upregni i silazi da te kiša ne uhvati.'"

45Odjednom se nebo zamrači od oblaka i

vihora i pade jaka kiša. Ahab se pope na kola i odveze u Jizreel.

46Ruka je Jahvina bila nad

Ilijom te on, opasavši se, otrča pred Ahabom sve do u blizinu Jizreela.

2. ILIJA NA HOREBU

Na putu prema Horebu

19 Ahab ispriča Izebeli sve što je Ilija učinio i kako je mačem poubijao sve

proroke. 2Tada Izebela posla Iliji glasnika s

porukom: "Neka mi bogovi učine sva zla i neka nadodadu, ako sutra u ovo doba ne učinim s tvojim životom kao što si ti učinio sa životom svakoga od njih!"

3On se uplaši, ustade i ode da bi spasio

život. Došao je u Beer Šebu, koja je u Judeji, i otpustio ondje svoga momka.

4A sam ode dan

hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaželje umrijeti i reče: "Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih."

5Zatim leže i zaspa. Ali gle,

anđeo ga taknu i reče mu: "Ustani i jedi." 6On pogleda, kad gle - kraj njegova uzglavlja

na kamenu pečen kruh i vrč vode. Jeo je i pio, pa opet legao.

7Ali se anđeo Jahvin javi i drugi

put, dotače ga i reče: "Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!"

8Ustao je, jeo i pio.

Okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba.

Susret s Bogom

9Ondje je ušao u neku spilju i prenoćio u njoj.

I gle, eto k njemu riječi Jahvine: "Što ćeš ti ovdje, Ilija?"

10On odgovori: "Revnovao sam

gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam sam, a oni traže da i meni uzmu život." 11

Glas mu reče: "Iziđi i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi." Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu;

12a poslije

potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. 13

Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe i stade na ulazu u pećinu. Tada mu progovori glas i reče: "Što ćeš ovdje, Ilija?"

14On odgovori:


13


V. ILIJINO DOBA

"Revnovao sam veoma gorljivo za Jahvu nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i mačem poubijali tvoje proroke. Ostadoh sam, a oni traže da i meni oduzmu život."

15Jahve mu reče: "Idi, vrati se istim putem u

damaščansku pustinju. Kad dođeš, pomaži ondje Hazaela za kralja aramskog.

16Pomaži

Jehuu, sina Nimsijeva, za kralja izraelskoga i pomaži Elizeja, sina Šafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe.

17Koji utekne od

mača Hazaelova, njega će pogubiti Jehu; a tko utekne od Jehuova mača, njega će pogubiti Elizej.

18Ali ću ostaviti u Izraelu sedam tisuća,

sve koljena koja se nisu savila pred Baalom i sva usta koja ga nisu cjelivala."

Poziv Elizeju

19Ode on i na povratku naiđe na Elizeja, sina

Šafatova, gdje ore: pred njim dvanaest jarmova, sam bijaše kod dvanaestoga. Ilija prođe kraj njega i baci na nj svoj plašt.

20On

ostavi volove, potrča za Ilijom i reče: "Dopusti mi da zagrlim svoga oca i majku, pa ću poći za tobom." Ilija mu odgovori: "Idi, vrati se, jer što sam ti učinio?"

21On ga ostavi, uze jaram volova

i žrtvova ih. Volujskim jarmom skuha meso i dade ga ljudima da jedu. Zatim ustade i pođe za Ilijom da ga poslužuje.

NOVI ZAVJET 113. dan čitanja, utorak, 9. svibnja: Lk 22, 39-65

Molitva na Maslinskoj gori

39Tada iziđe te se po običaju zaputi na

Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici.

40Kada dođe onamo, reče im: "Molite

da ne padnete u napast!" 41

I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio:

42"Oče!

Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!"

43A ukaza mu se anđeo s neba koji ga

ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio.

44I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi

koje su padale na zemlju. 45

Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti

46pa im reče: "Što spavate?

Ustanite! Molite da ne padnete u napast!"

Isus uhvaćen

47Dok je on još govorio, eto svjetine, a pred

njom jedan od dvanaestorice, zvani Juda. On se približi Isusu da ga poljubi.

48Isus mu reče:

"Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ?" 49

A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: "Gospodine, da udarimo mačem?"

50I

jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho.

51Isus odgovori:

"Pustite! Dosta!" Onda se dotače uha i zacijeli ga.

52Nato Isus reče onima koji se digoše na nj,

glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramskim i starješinama: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama!

53Danomice

bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je vaš čas i vlast Tmina."

Petar se odriče Isusa

54Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u

dom velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka.

55A posred dvorišta naložiše vatru i

posjedaše uokolo. Među njih sjedne Petar. 56

Ugleda ga neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reče: "I ovaj bijaše s njim!"

57A on zanijeka: "Ne znam ga, ženo!"

58Malo zatim opazi ga netko drugi i reče: "I ti si

od njih!" A Petar reče: "Čovječe, nisam!" 59

I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: "Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!"

60A Petar će: "Čovječe, ne znam

što govoriš!"

I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao.

61Gospodin se obazre i upre pogled u

Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: "Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta."

62I iziđe

te gorko zaplaka.

Prva zlostavljanja

63A ljudi koji su Isusa čuvali udarajući ga

poigravali se njime 64

i zastirući mu lice, zapitkivali ga: "Proreci tko te udario!"

65I

mnogim se drugim pogrdama nabacivali na nj.

14

Evanđelje po Luki

VI. MUKA

15

23. tjedan,

114. dan čitanja, srijeda, 10. svibnja

2017.

1 Kr 20,1-22,28

Lk 22, 66-23,12

STARI ZAVJET 114. dan čitanja, srijeda, 10. svibnja: 1 Kr 20,1-22,28

16


V. ILIJINO DOBA

3. ARAMEJSKI RATOVI

Opsada Samarije

20 Ben-Hadad, kralj Arama, skupi svu vojsku svoju - s njim bijahu trideset i

dva kralja, s konjima i bojnim kolima - i ode opsjedati Samariju i udari na nju.

2Posla u grad

glasnike izraelskom kralju Ahabu 3i reče mu:

"Ovako veli Ben-Hadad: 'Tvoje srebro i tvoje zlato moje je, a žene tvoje i djeca ostaju tebi.'" 4Izraelski kralj ovako mu odgovori: "Na tvoju

zapovijed, gospodaru kralju! Tvoj sam ja sa svime što mi pripada."

5Ali se glasnici vratiše i rekoše: "Ovako kaže

Ben-Hadad i poručuje ti: 'Daj mi svoje srebro i zlato, svoje žene i djecu.

6Budi siguran da ću

sutra u ovo doba poslati svoje sluge i oni će pretražiti tvoju kuću i kuće tvojih sluga i stavit će svoju ruku na sve što im se svidi i to će odnijeti.'"

7Izraelski kralj sazva sve starješine

zemaljske i reče: "Promislite i pogledajte! Ovaj nam sprema zlo! Traži od mene moje žene i djecu, premda mu nisam odbio svoje srebro i zlato."

8Starješine mu i sav narod odgovoriše:

"Nemoj poslušati! Nemoj pristati!" 9Tada on

ovako odgovori Ben-Hadadovim poslanicima: "Recite gospodaru kralju: 'Sve što si prvi put tražio od svoga sluge, ja ću učiniti, ali ovo drugo ne mogu.'" I poslanici odoše i odnesoše odgovor.

10Tada mu Ben-Hadad poruči: "Neka mi

bogovi učine zlo i neka pridaju još toliko, ako bude dosta praha Samarije da svi oni koji me slijede dobiju po pregršt!"

11Ali mu kralj izraelski

odgovori: "Kaže se: 'Neka se ne hvali koji se opasuje kao onaj koji se raspasuje!'"

12A kad je

Ben-Hadad to čuo - upravo je pio s kraljevima pod šatorima - zapovjedi svojim slugama: "Na svoja mjesta!" I oni zauzeše svoje položaje protiv grada.

Izraelska pobjeda

13Tada potraži jedan prorok Ahaba, kralja

Izraela, i reče: "Ovako veli Jahve: 'Jesi li vidio ono silno mnoštvo? Ja ću ti ga danas evo predati u ruke i ti ćeš spoznati da sam ja Jahve.'"

14Ahab reče: "Po kome?" On odgovori:

"Ovako veli Jahve: po momcima pokrajinskih namjesnika." Ahab upita: "Tko će početi boj?" On odgovori: "Ti!"

15Ahab izvrši smotru momaka pokrajinskih

upravitelja. Bijaše ih dvije stotine trideset i dva. Poslije njih izvršio je smotru sve vojske svih Izraelaca. Bijaše ih sedam tisuća.

16Oni iziđoše

u podne, dok je Ben-Hadad pio u šatorima sa trideset i dva kralja koji mu bijahu saveznici. 17

Momci pokrajinskih upravitelja iziđoše prvi.

Obavijestiše Ben-Hadada: "Izišli su ljudi iz Samarije."

18On reče: "Ako su izišli radi mira,

pohvatajte ih žive; ako su izišli u boj, opet ih uhvatite žive!"

19Ali kad su oni - momci pokrajinskih

upravitelja - izišli iz grada, za njima je slijedila ostala vojska

20i svaki je udario na svog

protivnika. Aramejci su bježali, a Izraelci ih progonili. Ben-Hadad, aramejski kralj, spasio se na konju zajedno s nekim konjanicima.

21Tada

je izišao izraelski kralj; zarobio je konje i kola i nanio Aramejcima težak poraz.

22Tada pristupi prorok izraelskom kralju i

reče mu: "Hajdemo! Ohrabri se i razmisli dobro što ti je činiti, jer će dogodine aramejski kralj napasti na te."

23Sluge su savjetovale

aramejskog kralja: Njihov bog je bog gora, i zato su bili jači od nas. Ali ako se pobijemo s njima u ravnici, sigurno ćemo mi biti jači od njih. 24

Učinimo dakle ovako: makni ove kraljeve i postavi na njihovo mjesto upravitelje.

25Zatim

skupi sebi veliku vojsku kolika je bila ona koju si izgubio, toliko konja i toliko kola. Tada ćemo se pobiti s njima u ravnici, i sigurno ćemo ih nadvladati." On ih posluša i učini tako.



V. ILIJINO DOBA

Pobjeda kod Afeka

26Na početku godine Ben-Hadad podiže

Aramejce i pođe na Afek da vojuje s Izraelom. 27

Izraelci se podigoše i krenuše protiv njih. I utaboriše se Izraelci pred njima kao dva mala stada koza, dok su Aramejci prekrili zemlju.

28Tada pristupi Božji čovjek izraelskom kralju

i reče: "Ovako veli Jahve: 'Zato što Aramejci kažu za Jahvu da je Bog bregova i da nije Bog ravnica, ja ću predati u tvoje ruke ovo silno mnoštvo da spoznate da sam ja Jahve'."

29Sedam dana bijahu utaboreni jedni

sučelice drugima. Sedmoga dana zametnu se boj i Izraelci poubijaše Aramejce, stotinu tisuća pješaka u jedan jedini dan.

30Ostatak pobježe u

Afek, u grad, ali se sruši zidina na dvadeset i sedam tisuća ljudi koji su ostali.

Pobjegao je i Ben-Hadad. U gradu je prelazio iz jednog skrovišta u drugo.

31Njegove

su mu sluge rekle: "Gle! Mi smo čuli da su izraelski kraljevi milosrdni. Stavimo kostrijet oko bokova svojih i konope oko svojih glava, pa izađimo pred kralja izraelskog: možda će ti poštedjeti život."

32I svezaše kostrijeti oko

bokova svojih i konopce oko svojih glava. Otišli su pred izraelskog kralja i rekli: "Tvoj sluga Ben-Hadad kaže: 'Ostavi me na životu!'" On odgovori: "Je li još živ? On je moj brat."

33Ljudi su to uzeli kao dobar znak i požurili se

da ga uhvate za riječ govoreći: "Ben-Hadad tvoj je brat." Ahab odgovori: "Idite! Dovedite ga!" Ben-Hadad dođe i on ga uze na kola.

34Ben-

Hadad reče mu tada: "Vratit ću ti gradove koje je moj otac uzeo tvome ocu; stajat će ti na raspolaganju četvrti u Damasku, kao što ih je postavio moj otac u Samariji. Pod ovim me uvjetom otpusti." Ahab sklopi s njime savez i otpusti ga.

Prorok kara Ahaba

35Neki od proročkih sinova reče po Jahvinoj

zapovijedi svome drugu: "Udari me!" Ali čovjek ne htjede da ga tuče.

36Tada mu onaj reče:

"Budući da nisi slušao glasa Jahvina, evo, kad

odeš od mene, lav će te razderati." Tek što se udaljio od njega, naiđe na lava koji ga razdera. 37

Prorok nađe drugoga čovjeka i reče: "Udari me!" Čovjek ga izudara i izrani.

38Prorok ode,

postavi se kralju na put, a preko očiju navuče povez da ga ne prepoznaju.

39Kad je kralj

prolazio, on povika: "Tvoj je sluga bio izišao u boj, kadli iz bojnih redova jedan istupi i dovede mi nekog čovjeka govoreći: 'Čuvaj ovoga čovjeka! Ako nestane, tvoj će život biti za njegov život, ili ćeš platiti srebrni talenat.'

40I dok

je tvoj sluga radio ovdje-ondje, njega je nestalo."

Tada mu reče kralj Izraela: "Eto ti presude! Sam si je izrekao!"

41Nato onaj odmah ukloni

povez s očiju i kralj izraelski vidje da je to jedan od proroka.

42A on reče kralju: "Ovako veli

Jahve: 'Budući da si pustio da ti iz ruke utekne čovjek koga sam udario prokletstvom, tvoj će život biti za njegov život, tvoj narod za njegov narod.'"

43I kralj izraelski ode svojoj kući, mrk i

srdit, i uđe u Samariju.

4. NABOTOV VINOGRAD

Nabot neće da ustupi vinograd

21 Nakon tih događaja dogodilo se ovo: Nabot Jizreelac imao vinograd

kraj palače Ahaba, kralja samarijskog, 2i Ahab

ovako reče Nabotu: "Ustupi mi svoj vinograd da mi bude za povrtnjak jer je blizu moje kuće. Ja ću ti dati za nj bolji vinograd, ili, ako to želiš, dat ću ti novca koliko vrijedi."

3Ali Nabot reče

Ahabu: "Jahve me sačuvao od toga da ti ustupim baštinu svojih otaca!"

Ahab i Izebela

4Ahab se vrati kući mrk i ljutit zbog riječi koju

mu je Nabot Jizreelac rekao: "Ne dam ti baštine svojih otaca." Legao je na postelju i okrenuo lice i nije htio okusiti hrane.

5Dođe mu njegova

žena Izebela i reče: "Zašto si zlovoljan i ne mariš za hranu?"

6On joj odgovori: "Govorio

sam Nabotu Jizreelcu i rekao mu: 'Ustupi mi svoj vinograd za novac, ili, ako ti je draže, dat

17


18


V. ILIJINO DOBA

ću ti drugi vinograd za taj.' Ali mi je on rekao: 'Ne dam ti svoga vinograda.'"

7Tada mu žena

Izebela reče: "Jesi li ti onaj koji kraljuje nad Izraelom! Ustani i jedi i budi dobre volje. Ja ću ti pribaviti vinograd Nabota Jizreelca."

Umorstvo Nabota

8I napisa ona pisma u ime Ahabovo i

zapečati ih kraljevskim pečatom. Pisma je poslala starješinama i glavarima Nabotovim sugrađanima.

9U tim je pismima napisala:

"Proglasite post i postavite Nabota na čelo naroda.

10Postavite prema njemu dva nitkova

koji će ga optužiti: 'Proklinjao si Boga i kralja!' Tada ga izvedite i kamenujte ga da pogine."

11I učiniše ljudi Nabotova grada, starješine i

glavari, kako im je Izebela zapovjedila i kako je pisalo u pismima koja im je uputila. 12

Proglasiše post i Nabota postaviše na čelo naroda.

13Tada dođoše dva nitkova, sjedoše

mu nasuprot i optužiše Nabota pred narodom: "Nabot je proklinjao Boga i kralja." I tako izvedoše Nabota izvan grada, zasuše ga kamenjem i on pogibe.

14Zatim poručiše

Izebeli: "Nabot je kamenovan i umro je." 15

Pošto je Izebela čula da je Nabot kamenovan i da je umro, reče Ahabu: "Ustani i zaposjedni vinograd što ti ga Nabot Jizreelac ne htjede ustupiti za novac. Nabot više nije živ, on je mrtav."

16Kada je Ahab doznao da je

Nabot mrtav, ustade i siđe u vinograd Nabota Jizreelca da ga zaposjedne.

Ilija prijeti Božjom kaznom

17Tada bi upućena riječ Jahvina Iliji Tišbijcu:

18"Ustani i siđi u Samariju, u susret Ahabu,

kralju izraelskom. Eno ga u vinogradu Nabotovu u koji je sišao da ga zaposjedne. 19

Reci mu: 'Ovako veli Jahve: Umorio si, oteo si! Zato ovako veli Jahve: Na mjestu gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat će psi i tvoju.'" 20

Ahab reče Iliji: "Nađe li me, neprijatelju moj?" Ilija odgovori: "Nađoh te, jer si se prodao da činiš što je zlo u očima Jahvinim.

21Evo, tek što

nisam navukao na te nesreću. Pomest ću

tvoje potomstvo, istrijebiti Ahabu sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu. 22

Učinit ću s tvojom kućom kao s kućom Jeroboama, sina Nebatova, i s kućom Baše, sina Ahijina, jer si me rasrdio i naveo Izraela na grijeh.

23I nad Izebelom reče Jahve: psi će

proždrijeti Izebelu na Jizreelskom polju. 24

Tko od obitelji Ahabove umre u gradu, psi će ga izjesti, a tko umre u polju, pojest će ga ptice nebeske."

25Doista, nitko se nije prodao tako kao Ahab

da čini što je zlo u očima Jahvinim, jer ga je zavodila njegova žena Izebela.

26Činio je vrlo

odvratna djela: išao je za idolima baš kao što su činili Amorejci, koje je Jahve protjerao ispred Izraelaca.

Ahabovo kajanje

27Kad je Ahab čuo te riječi, razdrije svoje

haljine i stavi kostrijet na tijelo; i postio je, u kostrijeti je spavao i naokolo išao tiho jecajući. 28

Tada dođe riječ Jahvina Iliji Tišbijcu: 29

"Jesi li vidio kako se Ahab preda mnom ponizio? Budući da se tako ponizio preda mnom, neću zla pustiti za njegova života; u vrijeme njegova sina pustit ću zlo na kuću njegovu."



V. ILIJINO DOBA

5. NOVI RAT S ARAMEJCIMA

Ahab poduzima pohod protiv

Ramot Gileada

22 Tri je godine vladao mir; nije bilo rata između Aramejaca i Izraela.

2Treće godine Jošafat, kralj judejski, posjeti

kralja izraelskoga. 3Kralj Izraela reče svojim

dvoranima: "Znate li da je Ramot Gilead naš? A mi ne poduzimamo ništa da ga otmemo iz ruke aramejskog kralja."

4Zatim reče Jošafatu:

"Hoćeš li poći sa mnom na Ramot Gilead?" Jošafat odgovori kralju izraelskom: "Ja sam kao i ti, moj narod kao i tvoj, moji konji što i tvoji."

Lažni proroci obećavaju uspjeh

5Tada Jošafat reče kralju izraelskom: "De

posavjetuj se najprije s Jahvom." 6Tada kralj

izraelski sakupi oko četiri stotine proroka i upita ih: "Mogu li zavojštiti na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" Oni odgovoriše: "Idi, jer će ga Jahve predati kralju u ruke."

7Ali Jošafat

upita: "Ima li ovdje još koji prorok Jahvin da i njega upitamo?"

8Kralj izraelski odgovori

Jošafatu: "Ima još jedan čovjek preko koga bismo mogli upitati Jahvu, ali ga ne podnosim jer mi ne prorokuje ništa dobro nego samo zlo; to je Mihej, sin Jimlin." A Jošafat reče: "Neka kralj ne govori tako!"

9Tada kralj izraelski

dozva jednoga dvoranina i reče mu: "Brže dovedi Jimlina sina Miheja."

10Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat sjedili

su svaki na svome prijestolju, u svečanim haljinama pred Samarijskim vratima, a proroci proricali pred njima.

11Kenaanin sin Sidkija

napravi sebi željezne rogove i reče: "Ovako govori Jahve: 'Njima ćeš nabosti sve Aramejce dok ih ne uništiš'."

12Tako su i svi drugi proroci

proricali govoreći: "Idi na Ramot Gilead i uspjet ćeš: Jahve će ga predati kralju u ruke."

Prorok Mihej proriče nesreću

13Glasnik koji bijaše otišao da zove Miheja

reče mu: "Eno, svi proroci složno proriču dobro kralju. Govori i ti kao jedan od njih i proreci mu uspjeh!"

14Ali Mihej odvrati: "Živoga

mi Jahve, govorit ću ono što mi Jahve kaže!" 15

Kad dođe pred kralja, upita ga kralj: "Miheju, da pođem u rat na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" On odgovori: "Pođi! Uspjet ćeš: Jahve će ga dati u ruke kraljeve."

16Ali mu kralj

reče: "Koliko ću te puta zaklinjati da mi kažeš samo istinu u Jahvino ime?"

17Tada Mihej

odgovori:

"Sav Izrael vidim rasut po gorama

kao stado bez pastira.

I Jahve veli: 'Nemaju više gospodara,

neka se u miru kući vrate.'" 18

Tada izraelski kralj reče Jošafatu: "Nisam li ti rekao da mi neće proreći dobro nego zlo!" 19

A Mihej reče: "Zato čuj riječ Jahvinu: vidio sam Jahvu gdje sjedi na svome prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajaše zdesna i slijeva.

20Jahve upita: 'Tko će zavesti Ahaba

da otiđe i padne u Ramot Gileadu?' Jedan reče ovo, drugi ono.

21Tada uđe jedan duh i

stade pred Jahvu. 'Ja ću ga', reče, 'zavesti.' Jahve ga upita: 'Kako?'

22On odgovori: 'Izaći

ću i bit ću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.' Jahve reče: 'Ti ćeš ga zavesti. I uspjet ćeš. Idi i učini tako!'

23Tako je, evo,

Jahve stavio lažljiva duha u usta svih ovih tvojih proroka, ali ti Jahve navješćuje zlo."

24Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari

Miheja po obrazu pitajući: "Zar je Jahvin duh napustio mene da bi s tobom govorio?"

25Mihej

odgovori: "Vidjet ćeš onoga dana kad budeš bježao iz sobe u sobu da se sakriješ."

26Tada

izraelski kralj naredi: "Uhvati Miheja i odvedi ga gradskom zapovjedniku Amonu i kraljeviću Joašu.

27Reci im: Ovako veli kralj: 'Bacite

ovoga u tamnicu i držite ga na suhu kruhu i vodi dok se sretno ne vratim.'"

28Mihej reče:

"Ako se doista sretno vratiš, onda Jahve nije govorio iz mene." I nadoda: "Čujte, svi puci!"

19

NOVI ZAVJET 114. dan čitanja, srijeda, 10. svibnja: Lk 22, 66-23,12

Isus pred židovskim Vijećem

66A kad se razdanilo, sabra se starješinstvo

narodno, glavari svećenički i pismoznanci te ga dovedoše pred svoje Vijeće

67i rekoše: "Ako

si ti Krist, reci nam!" A on će im: "Ako vam reknem, nećete vjerovati;

68ako vas zapitam,

nećete odgovoriti. 69

No od sada će Sin Čovječji sjedjeti zdesna Sile Božje."

70Nato svi

rekoše: "Ti si, dakle, Sin Božji!" On im reče: "Vi velite! Ja jesam!"

71Nato će oni: "Što nam još

svjedočanstvo treba? Ta sami smo čuli iz njegovih usta!"

Pred Pilatom

23 I ustade sva ona svjetina. Odvedoše ga Pilatu

2i stadoše ga

optuživati: "Ovoga nađosmo kako zavodi naš narod i brani davati caru porez te za sebe tvrdi da je Krist, kralj."

3Pilat ga upita: "Ti li si kralj židovski?" On

mu odgovori: "Ti kažeš!" 4Tada Pilat reče

glavarima svećeničkim i svjetini: "Nikakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku!"

5No oni

navaljivahu: "Buni narod naučavajući po svoj Judeji, počevši od Galileje pa dovde!"

6Čuvši to, Pilat propita je li taj čovjek

Galilejac. 7Saznavši da je iz oblasti Herodove,

posla ga Herodu, koji i sam bijaše onih dana u Jeruzalemu.

Isus pred Herodom

8A kad Herod ugleda Isusa, veoma se

obradova jer ga je već odavna želo vidjeti zbog onoga što je o njemu slušao te se nadao od njega vidjeti koje čudo.

9Postavljao mu je

mnoga pitanja, ali mu Isus uopće nije odgovarao.

10A stajahu ondje i glavari

svećenički i pismoznanci optužujući ga žestoko.

11Herod ga zajedno sa svojom

vojskom prezre i ismija: obuče ga u bijelu haljinu i posla natrag Pilatu.

12Onoga se dana

Herod i Pilat sprijateljiše, jer prije bijahu neprijatelji.

20

Evanđelje po Luki

VI. MUKA

23. tjedan,

115. dan čitanja, četvrtak, 11. svibnja

2017.

1 Kr 22,8-2 Kr 3,27

Lk 23,13-38

21

STARI ZAVJET 115. dan čitanja, četvrtak, 11. svibnja: 1 Kr 22,8-2 Kr 3,27

22

Prva i Druga knjiga o kraljevima

V. ILIJINO DOBA

Ahabova smrt kod Ramot Gileada

29Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat

krenuše na Ramot Gilead. 30

Izraelski kralj reče Jošafatu: "Ja ću se preobući i onda ući u boj, ali ti ostani u svojoj odjeći!" Izraelski se kralj preobuče i pođe u boj.

31Aramejski kralj naredi

zapovjednicima bojnih kola: "Ne napadajte ni na maloga ni na velikoga, nego jedino na izraelskog kralja!"

32Kad zapovjednici bojnih

kola ugledaše Jošafata, rekoše: "To je kralj izraelski!" I krenuše u boj prema njemu. A Jošafat povika.

33A kad zapovjednici bojnih

kola vidješe da to nije izraelski kralj, okrenuše se od njega.

34Jedan nasumce odape luk i ustrijeli

izraelskog kralja između nabora pojasa i oklopa. Kralj reče vozaču: "Okreni, izvedi me iz boja jer mi nije dobro."

35Boj je onoga dana

bio sve žešći, ali se kralj držao uspravno na bojnim kolima prema Aramejcima. A navečer umrije. Krv se iz rane izlila u kola.

36O zalasku

sunčevu odjeknu glas taborom: "Svaki u svoj grad i svaki u svoju zemlju!

37Kralj je poginuo!"

Otišli su u Samariju i pokopali kralja u Samariji.

38Njegova su kola oprali u

samarijskom ribnjaku, psi su lizali njegovu krv i bludnice se ondje kupale, po riječi koju je rekao Jahve.

6. POSLIJE AHABOVE SMRTI

Svršetak Ahabova kraljevanja

39Ostala povijest Ahabova, sve što je učinio,

o kući od bjelokosti, o svim gradovima koje je sagradio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

40Ahab je

počinuo sa svojim ocima, a njegov sin Ahazja zakralji se mjesto njega.

Jošafatovo kraljevanje u Judeji

41Jošafat, sin Asin, postade kraljem Judeje

četvrte godine kraljevanja Ahaba, kralja izraelskoga.

42Jošafatu bijaše trideset i pet

godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i

pet godina u Jeruzalemu; mati mu se zvala Azuba, a bila je kći Šilhijeva.

43Išao je sasvim

putem oca Ase, ne skrećući s njega, nego čineći što je pravo u očima Jahvinim.

44Samo,

uzvišice nisu bile uklonjene, narod je još prinosio klanice i kađenice na uzvišicama. 45

Jošafat je bio u miru s izraelskim kraljem. 46

Ostala povijest Jošafatova, pothvati koje je izveo i kako je vojevao, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?

47Istrijebio

je iz zemlje preostale bludnice, koje su se održale iz vremena njegova oca Ase.

48Nije

bilo kralja u Edomu, nego je vladao namjesnik. 49

Kralj Jošafat sagradi taršiško brodovlje da ide u Ofir po zlato, ali nije otišlo jer se brodovlje razbilo kod Esjon Gebera.

50Tada

Ahazja, sin Ahabov, reče Jošafatu: "Neka moje sluge pođu s tvojim slugama na lađama." Ali Jošafat to ne prihvati.

51Jošafat počinu sa

svojim ocima i sahranjen bi u gradu Davida, svoga praoca. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Joram.

Kralj izraelski Ahazja i prorok Ilija

52Ahazja, sin Ahabov, postade kraljem

Izraela u Samariji sedamnaeste godine Jošafatova kraljevanja Judejom i kraljevao je dvije godine nad Izraelom.

53On je činio što je

zlo u očima Jahvinim i hodio je putem svoga oca i putem svoje majke i putem Jeroboama, sina Nebatova, koji je navodio Izraela na grijeh.

54Služio je Baalu i klanjao se pred njim.

Srdio je Jahvu, Boga Izraelova, sasvim onako kako je činio njegov otac.

1 Poslije smrti Ahabove pobuni se Moab protiv Izraela.

2Kako Ahazja bijaše pao

preko prozorske rešetke svoje gornje odaje u Samariji i ozlijedio se, posla glasnike kojima reče: "Idite, pitajte Baal Zebuba, boga ekronskog, hoću li ozdraviti od ove bolesti." 3Ali je Anđeo Jahvin rekao Iliji Tišbijcu:

"Ustani! Idi u susret glasnicima samarijanskoga kralja i reci im: 'Zar nema Boga u Izraelu te se idete savjetovati s Baal


Druga knjiga o kraljevima

V. ILIJINO DOBA

VI. ELIZEJEVO DOBA

Zebubom, bogom ekronskim?' 4I zato veli

Jahve ovako: 'Nećeš sići s postelje u koju si se popeo; sigurno ćeš umrijeti.'" I ode Ilija.

5Glasnici se vratiše k Ahazji, a on im reče:

"Kako to da ste se već vratili?" 6Oni mu

odgovoriše: "Sreo nas neki čovjek i rekao nam: 'Idite, vratite se pred kralja koji vas je poslao i recite mu: Ovako veli Jahve: Zar nema Boga u Izraelu te si poslao po savjet k Baal Zebubu, bogu ekronskom? Zato nećeš sići s postelje na koju si se popeo, nego ćeš umrijeti.'"

7On ih upita: "Kakav bijaše na oči taj

čovjek koji vas je sreo i rekao vam te riječi?" 8A oni mu odgovoriše: "Bio je to čovjek u kožuhu i s kožnim pojasom oko bedara."

On reče: "To je Ilija Tišbijac!" 9Tada mu posla pedesetnika s njegovom

pedesetoricom i ode taj k njemu i, našavši ga gdje sjedi na vrhu brijega, reče mu: "Čovječe Božji! Kralj je naredio: Siđi!"

10Ilija odgovori i

reče pedesetniku: "Ako sam čovjek Božji, neka oganj siđe s neba i neka te proguta, tebe i tvoju pedesetoricu." I oganj se spusti s neba i proguta ga, njega i njegovu pedesetoricu.

11Kralj mu posla drugoga pedesetnika i

njegovu pedesetoricu; a taj, kad dođe, reče mu: "Čovječe Božji! Kralj je ovo zapovjedio: Brže siđi!"

12Ilija odgovori i reče mu: "Ako sam

čovjek Božji, neka siđe oganj s neba i proguta tebe i tvoju pedesetoricu." I spusti se oganj s neba i proguta ga, njega i njegovu pedesetoricu.

13Kralj posla opet trećega pedesetnika i

njegovu pedesetoricu. Treći pedesetnik dođe, prignu koljena pred Ilijom i zamoli ga ovako: "Čovječe Božji! Neka bude dragocjen u tvojim očima moj život i život ovih pedeset tvojih slugu!

14Oganj se spustio s neba i progutao je

oba pedesetnika s njihovom pedesetoricom; ali sada neka barem moj život bude dragocjen u tvojim očima!"

15Anđeo Jahvin reče Iliji: "Siđi s njim, ne boj

se!" On ustade i siđe s njim pred kralja 16

i reče mu: "Ovako veli Jahve: zato što si slao glasnike Baal Zebubu, bogu ekronskom, po

savjet, nećeš sići s postelje na koju si se popeo, nego ćeš umrijeti."

17I umrije po riječi Jahvinoj koju je objavio

Ilija. A Joram, njegov brat, zakralji se mjesto njega druge godine Jorama, sina Jošafata, judejskoga kralja, jer ovaj nije imao sinova. 18

Ostala povijest Ahazje, sve što je učinio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

VI. ELIZEJEVO DOBA

1. POČECI

Uznesenje Ilijino

Njegov nasljednik Elizej

2 Evo što se dogodilo kad je Jahve uznio Iliju na nebo u vihoru: Ilija i

Elizej pošli iz Gilgala. 2I reče Ilija Elizeju:

"Ostani ovdje jer me Jahve šalje do Betela." Elizej odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti!" I siđoše do Betela.

3A

proročki sinovi koji su boravili u Betelu iziđoše Elizeju u susret i rekoše mu: "Znaš li da će danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?" On reče: "I ja to znam; tiho!"

4Ilija

mu reče: "Elizeju! Ostani ipak ovdje jer me Jahve šalje do Jerihona." Ali on odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti!" I uđoše u Jerihon.

5Proročki sinovi koji su

živjeli u Jerihonu priđoše Elizeju i rekoše mu: "Znaš li da će danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?" On reče: "I ja to znam; tiho!"

6Ilija mu reče: "Ostani ipak ovdje

jer me Jahve šalje do Jordana." Ali on odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti!" I tako pođoše obojica.

7I pedeset proročkih sinova pođe i zaustavi

se podalje, dok su se njih dvojica zadržala na obali Jordana.

8Tada Ilija uze svoj ogrtač,

smota ga i udari njime po vodi, a voda se razdijeli na dvije strane. I obojica prijeđoše po suhu.

9A kad prijeđoše, Ilija će Elizeju: "Traži

što da ti još učinim prije nego što budem

23


24


VI. ELIZEJEVO DOBA

uznesen ispred tebe!" A Elizej odgovori: "Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!"

10Ilija

odgovori: "Mnogo tražiš: ako me budeš vidio kad budem uznesen ispred tebe, bit će ti tako; ako pak ne budeš vidio, neće ti biti."

11I dok su

tako išli i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše među njih i Ilija u vihoru uziđe na nebo.

12Elizej je gledao i vikao: "Oče

moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!" I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih nadvoje.

13I podiže Ilijin

plašt, koji bijaše pao s njega, te se vrati i zaustavi se na obali Jordana.

14Uze onda Ilijin plašt i udari po vodi

govoreći: "Gdje je Jahve, Bog Ilijin?" I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane i Elizej prijeđe.

15Proročki su sinovi to sa strane vidjeli pa

rekoše: "Duh je Ilijin počinuo na Elizeju!" I krenuše mu u susret, baciše se pred njim na zemlju

16i rekoše mu: "Evo ovdje s tvojim

slugama pedeset junaka. Dopusti im da idu tražiti tvoga gospodara; možda ga je Duh Jahvin uzdigao i bacio na koju goru ili u kakvu dolinu." On im odgovori: "Ne šaljite nikoga." 17

Ali kako su oni svejednako navaljivali, reče im: "Pošaljite!" I poslaše pedesetoricu; tražili su ga tri dana, ali ga nisu našli.

18Vratiše se

Elizeju, koji je ostao u Jerihonu, i on im reče: "Nisam li vam rekao: 'Nemojte ići!'"

Dva čuda Elizejeva

19Ljudi iz grada rekoše Elizeju: "Lijepo je u

gradu, kako to može vidjeti i naš gospodar, ali je voda loša i zemlja neplodna."

20On reče:

"Donesite mi novu zdjelu i metnite soli u nju!" I oni mu je donesoše.

21On tada ode na izvor,

baci u nj soli i reče: "Ovako govori Jahve: 'Ozdravljam ovu vodu. Neće od nje više biti ni smrti ni neplodnosti.'"

22I voda postade zdrava

i takva je do današnjeg dana, po riječi koju je izrekao Elizej.

23Odatle je uzašao u Betel. Dok je išao

putem, dječaci bijahu izišli iz grada i rugahu mu se govoreći: "Hodi, ćelo! Hodi, ćelo!"

24On

se obazre, pogleda ih i prokle ih u ime Jahvino. I odmah iziđoše dva medvjeda iz šume i rastrgaše četrdeset i dvoje djece. 25

Odatle ode on na goru Karmel, a odande se vrati u Samariju.

2. MOAPSKI RAT

Uvod u Joramovo kraljevanje u Izraelu

3 Joram, sin Ahabov, zakralji se nad Izraelom u Samariji osamnaeste

godine Jošafatova kraljevanja u Judeji. I vladao je dvanaest godina.

2Činio je što je zlo

u očima Jahvinim, ali ne kao njegov otac i mati, jer je uklonio Baalov stup što ga bijaše podigao njegov otac.

3Ali je prianjao uz grijeh

kojim je Jeroboam, sin Nebatov, zavodio Izraela; i nije odstupao od njega.

Ratni pohod Izraelaca i Judejaca

protiv Moabaca

4Meša, kralj moapski, bio je stočar i slao je

izraelskom kralju u danak stotinu tisuća janjaca i vunu od stotine tisuća ovnova.

5Ali

kad je umro Ahab, pobuni se kralj moapski protiv izraelskog kralja.

6U to je baš vrijeme kralj Joram izišao iz

Samarije i izvršio smotru svih Izraelaca. 7Zatim

je poručio judejskom kralju Jošafatu: "Moapski se kralj pobunio protiv mene. Hoćeš li sa mnom u rat protiv Moabaca?" Judejski kralj odgovori: "Hoću! Ja kao ti, moj narod kao tvoj narod, moji konji kao i tvoji konji."

8I doda:

"Kojim ćemo putem?" A drugi mu odgovori: "Kroz Edomsku pustinju."

9I tako krenu izraelski kralj s judejskim

kraljem i s kraljem edomskim. Sedam su dana lutali, a nije bilo vode četama ni stoci koja je išla za njima.

10Tada povika kralj izraelski:

"Jao, Jahve je pozvao ova tri kralja da ih preda u ruke Moapcima!"

11Ali Jošafat reče: "Nema li

tu proroka Jahvina da se preko njega posavjetujemo s Jahvom?" Tada odgovori jedan između slugu izraelskoga kralja: "Ovdje je Elizej, sin Šafatov, koji je lijevao vodu na



VI. ELIZEJEVO DOBA

Ilijine ruke." 12

Jošafat reče: "U njega je riječ Božja." I kralj izraelski, kralj judejski i kralj edomski odoše Elizeju.

13A Elizej reče kralju izraelskom: "Što ja

imam s tobom? Potraži proroke svoga oca i proroke svoje majke!" Izraelski kralj odgovori mu: "Ne! Jer Jahve je pozvao ova tri kralja da ih preda u ruke Moapcima."

14Elizej uzvrati:

"Tako mi živoga Jahve Sebaota, komu služim, kad ne bih gledao na judejskog kralja Jošafata, ne bih ti obraćao pažnje niti bih te pogledao.

15Sada mi dovedite svirača."

I dok je glazbenik svirao, siđe ruka Jahvina nada nj.

16I on reče: "Ovako veli Jahve:

'Iskopajte u ovoj dolini mnogo jama. 17

Jer ovako veli Jahve: nećete osjetiti vjetra niti ćete vidjeti dažda, a ova će se dolina napuniti vodom. I pit ćete vi, vaš marva i vaša stoka.' 18

Ali to još nije ništa u očima Jahve: on će predati Moab u vaše ruke.

19Vi ćete zauzeti

sve utvrđene gradove, posjeći sve plodno drveće, zatrpati sve izvore i opustošiti najbolja polja: kamenjem ćete ih zasijati."

20I doista, ujutro, u vrijeme kad se prinosi

žrtva, dođe voda od Edoma i preplavi svu okolinu.

21Kad su Moapci čuli da su kraljevi došli s

njima ratovati, pozvaše sve koji bijahu sposobni za oružje i postaviše ih na granicu.

22Kad su ujutro ustali i kad je sunce granulo

nad onom vodom, Moapcima se sa strane voda učini crvenom kao krv.

23I rekoše: "To je

krv! Zacijelo su se kraljevi međusobno pobili i jedan drugoga pogubili. A sada: na plijen, Moapci!"

24Ali kad su stigli do izraelskog tabora,

digoše se Izraelci i potukoše Moapce, tako te ovi pobjegoše pred njima. A Izraelci pojuriše da dotuku Moapce.

25Razorili su im gradove,

bacali svaki po kamen na najbolje njive da ih zaspu, zatrpali izvore i posjekli sve plodno drveće. Konačno, ostao je samo grad Kir Harešet; praćari su ga opkolili i tukli ga. 26

Kada je moapski kralj vidio da neće izdržati bitku, uze sa sobom sedam stotina ljudi

naoružanih mačevima, pokuša se probiti i doći do kralja edomskog, ali ne uspje.

27Tada uze

svoga sina prvenca, koji ga imaše naslijediti, i prinese ga kao paljenicu na zidu.

To se tako silno zgadilo Izraelcima te odoše od njih i vratiše se u svoju zemlju.

25

NOVI ZAVJET 106. dan čitanja, srijeda, 19. travnja: Lk 23,13-38

Pilat osuđuje Isusa na smrt

13A Pilat dade sazvati glavare svećeničke,

vijećnike i narod 14

te im reče: "Doveli ste mi ovoga čovjeka kao da buni narod. Ja ga evo ispitah pred vama pa ne nađoh na njemu ni jedne krivice za koju ga optužujete.

15A ni

Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on nije počinio ništa čime bi zaslužio smrt.

16Kaznit ću

ga dakle i pustiti." 17 #

18

I povikaše svi uglas: "Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!"

19A taj bijaše bačen u

tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva. 20

Pilat im stoga ponovno progovori hoteći osloboditi Isusa.

21Ali oni vikahu: "Raspni,

raspni ga!" 22

On im treći put reče: "Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice. Kaznit ću ga dakle i pustiti."

23Ali oni

navaljivahu iza glasa ištući da se razapne. I vika im bivala sve jača.

24Pilat presudi da im bude što ištu.

25Pusti

onoga koji zbog pobune i ubojstva bijaše bačen u tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju.

Križni put

26Kad ga odvedoše, uhvatiše nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja i stave na nj križ da ga nosi za Isusom.

27Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. 28Isus se okrenu prema njima pa im reče: "Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. 29Jer evo idu dani kad će se govoriti: 'Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.' 30Tad će početi govoriti gorama: 'Padnite na nas!' i bregovima: 'Pokrijte nas!' 31Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?"

32A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih s njime pogube.

Raspeće

33I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva.

34A Isus je govorio: "Oče, oprosti im, ne znaju što čine!" I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke.

35Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći: "Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!"

36Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom 37govoreći: "Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!"

38A bijaše i natpis ponad njega: "Ovo je kralj židovski."

26

Evanđelje po Luki

VI. MUKA

27

23. tjedan,

116. dan čitanja, petak, 12. svibnja

2017.

2 Kr 4-6

Lk 23, 38-56

STARI ZAVJET 116. dan čitanja, petak, 12. svibnja: 2 Kr 4-6

28


I. SPOR OKO DAVIDOVA NASLJEDNIKA

3. JOŠ NEKA ELIZEJEVA ČUDESA

Udovičino ulje

4 Žena jednoga od proročkih sinova zamoli Elizeja ovako: "Tvoj sluga, moj

muž, umro je; a znaš da se tvoj sluga bojao Jahve. Sada je došao vjerovnik da mi uzme oba sina i učini ih svojim robovima."

2Elizej joj

reče: "Što ti mogu učiniti! Reci mi što imaš u kući?" Ona odgovori: "Tvoja sluškinja nema ništa u kući, osim vrča ulja."

3Tada joj reče: "Idi

i posudi od svih svojih susjeda praznih sudova, ali neka ih ne bude premalo!

4Zatim

se vrati kući, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima i nalijevaj ulje u sve te sudove i pune stavljaj na stranu."

5I ode ona od njega,

zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima. Oni su joj dodavali sudove, a ona ih punila.

6I

kad se sudovi napuniše, reče ona svome sinu: "Dodaj mi još jedan sud!" Ali joj on odgovori: "Nema više sudova." I ulje stade.

7Ona ode i

kaza čovjeku Božjem, a on joj reče: "Idi, prodaj ulje i podmiri svoj dug, a od ostatka živjet ćeš ti i tvoji sinovi!"

Elizej i Šunamka

8Jednoga je dana Elizej prolazio kroza

Šunam. A živjela ondje ugledna žena i ona ga pozva k stolu. Odonda, kad god prolazaše onuda, uvratio bi se k njoj na jelo.

9Ona reče

svome mužu: "Evo, znam i vidim da je svet onaj čovjek Božji što prolazi ovuda. 10

Načinimo mu sobicu na krovu, stavimo mu ondje postelju, stol, stolicu i svjetiljku: kad dođe k nama, povući će se onamo."

11Jednoga

dana dođe on onamo, povuče se u gornju sobu i počinu ondje.

12Reče zatim svome

momku Gehaziju: "Pozovi tu Šunamku!" On je pozva te ona stade preda nj.

13I još mu reče:

"Kaži joj: 'Lijepo se brineš za nas. Što možemo učiniti za te? Treba li reći riječ za te kralju ili vojskovođi?'" Ali ona odgovori: "Ja živim usred svoga naroda."

14On nastavi: "Dakle, što da

učinimo za nju?" Gehazi odgovori: "Eto, nema sina, a muž joj je vremešan."

15A on reče:

"Pozovi je!" Pozva je, a ona stade kod ulaza. 16

"Dogodine u ovo doba", reče joj, "zagrlit ćeš sina u naručju." A ona reče: "Ne, gospodaru moj, ne varaj službenice svoje!"

17Ali je žena

doista zatrudnjela i rodila je sina druge godine u ono doba, kako joj je rekao Elizej.

18Dječak je rastao. Jednoga dana ode ocu

kod žetelaca. 19

I potuži se ocu: "Jao, glava, glava moja!" A otac zapovjedi jednom momku da ga odnese majci.

20On ga uze i odvede ga

njegovoj majci. Na njenim je koljenima ostao do podne i onda umrije.

21Ona tada ode gore i

položi ga u postelju Božjega čovjeka. Izišla je zatim i zaključala vrata.

22Potom je pozvala

svoga muža i rekla: "Pošalji mi jednoga od momaka i jednu magaricu; otrčat ću do čovjeka Božjeg i vratit ću se."

23On je upita:

"Zašto da danas pođeš k njemu? Nije ni mlađak niti je subota." Ali ona odgovori: "Ostaj u miru!"

24Pošto joj je momak osamario magaricu,

ona će mu: "Povedi i pođi! Ne zadržavaj me na putu, osim ako ti naredim."

25Ode ona i dođe k čovjeku Božjem, na goru

Karmel. Kada je čovjek Božji ugleda izdaleka, reče svome momku Gehaziju: "Evo one Šunamke.

26Otrči pred nju i pitaj je: 'Kako si?

Je li ti muž dobro? Je li ti dijete zdravo?'" Ona odgovori: "Zdravi smo."

27Kada je stigla do

čovjeka Božjega na gori, obujmi mu noge. Gehazi pristupi da je odmakne, ali mu čovjek Božji reče: "Pusti je jer joj je duša ojađena. Jahve mi krije, nije mi ništa objavio."

28A ona

reče: "Zar sam ja tražila sina od svoga gospodara? Nisam li ti govorila da me ne zavaravaš?"

29On tada reče Gehaziju: "Opaši se, uzmi u

ruku moj štap pa idi! Ako koga susretneš, ne pozdravljaj ga; ako te tko pozdravi, ne odzdravljaj mu. Moj štap položi na dječaka." 30

Ali dječakova majka reče: "Života mi Jahvina i tvoga, neću te ostaviti!" On tada ustade i pođe za njom.

31Gehazi je otišao prije njih i položio štap na

dječaka, ali ne bješe ni glasa ni odziva. Vrati




se on pred Elizeja i javi mu: "Dječak se nije probudio."

32Elizej uđe u kuću i nađe dječaka gdje

mrtav leži na njegovoj postelji. 33

Ušavši, zatvori vrata za sobom i pomoli se Jahvi. 34

Zatim se pope na postelju, leže na dječaka, položi svoja usta na njegova usta, svoje oči na njegove oči, svoje ruke na njegove ruke; disao je nad njim te se ugrijalo tijelo dječakovo. 35

Potom ustade i prošeta se po kući tamo-amo, zatim se opet pope i disaše nad njim. A dječak tada kihnu sedam puta i otvori oči. 36I zovnu Elizej Gehazija i reče: "Pozovi tu Šunamku." On je pozva. Kad je stigla preda nj, reče joj: "Uzmi svoga sina."

37Ona, ušavši,

pade mu pred noge i pokloni se do zemlje. Zatim uze svoga sina te iziđe.

Gorki plodovi

38Elizej se vrati u Gilgal, a bijaše glad u

zemlji. I kad su proročki sinovi sjedili pred njim, reče svome momku: "Stavi veliki lonac na vatru i skuhaj jelo sinovima proročkim." 39

Jedan od njih ode u polje da nabere zelja, ali nađe divlju povijušu i nabra s nje punu haljinu gorkih plodova. Vrati se i nareza ih u lonac, jer nije znao kakvi su.

40Usuše ljudima da jedu. Ali

kad su počeli jesti, povikaše: "Čovječe Božji! Smrt je u loncu!" I nisu mogli jesti.

41Tada će

Elizej: "Donesite brašna!" I baci ga u lonac i reče: "Uspite ljudima neka jedu!" I ništa više nije bilo štetno u loncu.

Umnažanje kruha

42Neki čovjek došao iz Baal Šališe i donio

čovjeku Božjem kruh od prvina, dvadeset ječmenih hljebova i kaše u torbi. A on zapovjedi: "Daj ljudima neka jedu!"

43Ali njegov

momak odgovori: "Kako to mogu postaviti pred stotinu ljudi?" On odgovori: "Podaj ljudima i neka jedu, jer ovako veli Jahve: 'Jest će i preostat će.'"

44I postavi on pred njih. I jedoše i

još preosta, prema riječi Jahvinoj.

Ozdravljenje Naamana

5 Naaman, vojskovođa aramskoga kralja, bijaše ugledan čovjek i

poštovan pred svojim gospodarom, jer je po njemu Jahve dao pobjedu Aramejcima. Ali taj vrsni ratnik bješe gubav.

2Jednom su Aramejci

otišli u pljačku i na području izraelskom zarobili mladu djevojku, koja je zatim služila ženi Naamanovoj.

3Ona reče svojoj

gospodarici: "Ah, kad bi se samo moj gospodar obratio proroku koji je u Samariji! On bi ga zacijelo oslobodio gube!"

4Naaman ode i obavijesti svoga gospodara:

"Tako je i tako rekla djevojka koja je došla iz zemlje izraelske."

5Aramejski kralj odgovori:

"Idi onamo! Ja ću poslati pismo kralju izraelskom." Naaman ode; ponio je deset talenata srebra; šest tisuća zlatnih šekela i deset svečanih haljina.

6I predade kralju

izraelskom pismo što kazivaše: "Uz pismo koje ti stiže, šaljem ti, evo, svoga slugu Naamana da ga izliječiš od gube."

7Kad je izraelski kralj pročitao pismo,

razdera haljine na sebi i reče: "Zar sam ja Bog da mogu usmrćivati i oživljavati te ga ovaj šalje k meni da ga izliječim od njegove gube? Gledajte samo kako traži povoda da me napadne!"

8A kad je Elizej saznao da je kralj izraelski

razderao na sebi odjeću, poruči kralju: "Zašto si razderao haljine svoje? Neka onaj samo dođe k meni i neka se uvjeri da ima prorok u Izraelu."

9I tako Naaman stiže sa svojim konjima i

kolima i stade pred vratima Elizejeve kuće. 10

A Elizej poruči dolazniku: "Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu i tijelo će ti opet biti čisto." 11

Naaman se naljuti i pođe govoreći: "Gle, ja mišljah, izići će preda me, zazvat će ime Jahve, Boga svoga, stavit će ruku na bolesno mjesto i odnijeti mi gubu.

12Nisu li rijeke u

Damasku, Abana i Parpar, bolje od svih voda izraelskih? Ne bih li se mogao u njima okupati da postanem čist?"

Okrenu se i ode odande ljutit. 13

Ali mu

29


30



pristupiše sluge njegove i rekoše: "Oče moj, da ti je prorok odredio i teže, zar ne bi učinio? A nekmoli kad ti je rekao: 'Okupaj se, i bit ćeš čist.'"

14I tako siđe, opra se sedam puta u

Jordanu, prema riječi čovjeka Božjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta - očistio se!

15Vrati se on Elizeju sa svom svojom

pratnjom, uđe, stade preda nj i reče mu: "Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu. Zato te molim, primi dar od svoga sluge."

16Ali on odgovori: "Tako mi živog

Jahve, komu služim, ne primam." Naaman navaljivaše da primi, ali on ne htjede.

17Tada

Naaman reče: "Dobro, kad nećeš. Ali barem dopusti da meni, tvome sluzi, dadu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer sluga tvoj neće više prinositi pomirnica ni klanica drugim bogovima nego samo Jahvi.

18A Jahve

neka oprosti ovo sluzi tvome: kad moj gospodar pođe u hram Rimonov da se ondje pokloni, pa se nasloni na moju ruku, onda bih se i ja poklonio u hramu Rimonovu. Neka Jahve oprosti taj čin sluzi tvome."

19A on mu

reče: "Idi s mirom." I udalji se Naaman i prijeđe dio puta.

20Gehazi, momak Elizeja, Božjega čovjeka,

pomisli: "Moj je gospodar poštedio Naamana, toga Aramejca, i nije primio ništa od onoga što mu je ponudio. Tako mi živog Jahve, potrčat ću ja za njim i uzet ću štogod od njega."

21I Gehazi pohitje za Naamanom. Kada ga

je Naaman vidio da za njim trči, skoči mu sa svojih kola u susret i upita ga: "Je li sve dobro?"

22On odgovori: "Dobro je. Moj

gospodar šalje me da ti kažem: upravo su stigla dva mladića iz Efrajimove gore, dvojica od proročkih sinova. Daj za njih, molim te, talenat srebra i dvoje haljine."

23Naaman reče:

"Uzmi, molim te, dva telenta!" I navaljivaše da uzme. I zaveza dva talenta srebra u dvije kese, i dvoje haljine, i predade ih dvojici svojih momaka da ih nose pred njim.

24Kad je Gehazi

stigao do Ofela, uze ih iz njihovih ruku i pohrani ih u kući. Zatim otpusti ljude i oni odoše.

25Kad je došao, stao je pred svoga

gospodara. Elizej ga upita "Odakle, Gehazi?" On odgovori: "Tvoj sluga nije nikamo odlazio." 26

Ali Elizej reče: "Nije li Duh moj bio s tobom kad je netko sišao sa svojih kola te izišao preda te? Sad si primio srebro, pa možeš kupiti maslinike, vinograde, sitno i krupno blago, sluge i sluškinje.

27Ali će se guba

Naamanova prilijepiti za te i za tvoje potomstvo zauvijek."

I Gehazi se udalji od njega, bijel od gube kao od snijega.

Čudo sa sjekirom

6 Proročki sinovi rekoše Elizeju: "Gle, tijesan nam je prostor u tebe.

2Nego

da odemo do Jordana, pa da svaki ondje uzmemo po brvno i načinimo sebi ondje prebivalište." On odgovori: "Idite."

3Jedan od

njih reče mu: "Udostoj se poći sa svojim slugama." On odgovori: "Hoću."

4I pođe s

njima. Kad su stigli do Jordana, uzeše sjeći drva.

5A dok je jedan od njih tesao gredu,

pade mu sjekira u vodu i on povika: "Jao, gospodaru! I još je bila posuđena!"

6A čovjek

Božji upita ga: "Gdje je pala?" Onaj mu pokaza mjesto. Tada on odsiječe komad drveta, baci ga na ono mjesto i učini da sjekira ispliva.

7I

reče: "Izvadi je!" I čovjek pruži ruku te je uze.

4. ARAMEJSKI RATOVI

Elizej zarobljuje dio aramejske vojske

8Aramejski kralj bio u ratu s Izraelom.

Posavjetovao se sa svojim časnicima i rekao: "Podignite šatore na tom mjestu."

9Ali Elizej

poruči izraelskom kralju: "Čuvaj se onoga mjesta jer su se Aramejci ondje utaborili."

10I

kralj izraelski upozori ljude na mjesto za koje mu je rekao čovjek Božji. On je upozoravao i kralj se čuvao; a bilo je to više puta.

11Srce aramejskog kralja uznemiri se zbog

toga, pa on pozva svoje časnike te ih upita: "Nećete li mi reći tko od naših drži s kraljem Izraelovim?"

12Jedan od časnika odgovori: "Ne,




gospodaru kralju; Elizej, prorok Izraelov, otkriva izraelskom kralju riječi koje kazuješ u svojoj spavaonici."

13On reče: "Idite i pogledajte gdje

je, pa ću već poslati da ga uhvate." I javiše mu: "Eno ga u Dotanu."

14Tada kralj posla onamo

konje, kola i jake čete. Oni stigoše noću i opkoliše grad.

15Ujutro, ustavši, čovjek Božji iziđe, a to oko

grada stoji vojska s konjima i kolima! Njegov mu momak reče: "Ah, gospodaru moj, što nam je činiti?"

16A on odgovori: "Ne boj se jer ih ima

više s nama nego s njima." 17

I Elizej se pomoli ovako: "Jahve, otvori mu oči da vidi!" I Jahve otvori oči momku i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenim konjima i kolima!

18Kad su Aramejci sišli prema njemu, Elizej

se ovako pomoli Jahvi: "Udari sljepoćom ove ljude!" I na riječ Elizejevu udari ih sljepoćom. 19

Elizej im reče: "Nije ovo put i nije ovo grad. Pođite za mnom, ja ću vas odvesti čovjeku koga tražite." Ali ih odvede u Samariju.

20Kad

su ulazili u Samariju, Elizej reče: "Jahve, otvori ovima oči da progledaju." Jahve im otvori oči i oni vidješe da su usred Samarije!

21Kad ih vidje kralj Izraela, reče Elizeju:

"Treba li ih poubijati, oče moj?" 22

A on odgovori: "Nemoj ih ubiti. Zar ćeš ubiti one koje nisi zarobio svojim lukom i mačem? Ponudi im kruha i vode; neka jedu i piju i neka se vrate svome gospodaru."

23Kralj im priredi veliku

gozbu. Pošto su jeli i pili, otpusti ih. I vratiše se svome gospodaru. I tako aramejski pljačkaši nisu više zalazili na izraelsko tlo.

Glad u opkoljenoj Samariji

24Dogodi se poslije toga te aramejski kralj

Ben-Hadad skupi svu svoju vojsku i uzađe i opkoli Samariju.

25I nasta velika glad u Samariji,

a opsada potraja toliko da je magareća glava stajala osamdeset šekela srebra, a četvrt kaba golubinje nečisti pet šekela srebra.

26Kada je kralj prolazio po zidinama, neka

mu žena vikne: "Pomozi, gospodaru kralju!" 27

On odgovori: "Neka ti pomogne Jahve! Kako

ću ti ja pomoći? Nečim s gumna ili iz tijeska?" 28

Još joj kralj reče: "Što ti je?" Ona odgovori: "Ova mi je žena rekla: 'Daj svoga sina da ga pojedemo danas, a sutra ćemo pojesti moga!' 29

Skuhale smo moga sina i pojele ga. A sutradan rekoh joj: 'Daj svoga sina da ga pojedemo.' Ali je ona sakrila svoga sina." 30

Kada je kralj čuo riječi te žene, razdrije na sebi haljine. I kad je išao po zidinama, narod vidje da mu je na tijelu kostrijet.

31I reče tada

kralj: "Neka mi Bog učini ovo zlo i doda drugo ako glava Elizeja, sina Šafatova, ostane danas na njegovim ramenima!"

31

NOVI ZAVJET 116. dan čitanja, petak, 12. svibnja: Lk 23, 38-56

Dobri razbojnik

39Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: "Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!" 40A drugi ovoga prekoravaše: "Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? 41Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne učini." 42Onda reče: "Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje." 43A on će mu: "Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!"

Isusova smrt

44Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji - sve do ure devete, 45jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini.

46I povika Isus iza glasa: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!" To rekavši, izdahnu.

47Kad satnik vidje što se zbiva, stane slaviti Boga: "Zbilja, čovjek ovaj bijaše pravednik!" 48I kad je sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor vidio što se zbiva, vraćao se bijući se u prsa.

49Stajahu podalje i gledahu to svi znanci njegovi i žene koje su za njim išle iz Galileje.

Ukop

50I dođe čovjek imenom Josip, vijećnik, čovjek čestit i pravedan; 51on ne privoli njihovoj odluci i postupku. Bijaše iz Arimateje, grada judejskoga i iščekivaše kraljevstvo Božje. 52Taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo.

53Zatim ga skinu, povi u platno i položi u grob isklesan u koji još ne bijaše nitko položen.

54Bijaše dan Priprave; subota je svitala. 55A pratile to žene koje su s Isusom došle iz Galileje: motrile grob i kako je položeno tijelo njegovo. 56Zatim se vrate i priprave miomirise i pomasti.

U subotu mirovahu po propisu.

32

Evanđelje po Luki

VI. MUKA

Documents

BIBLIJA · 2017. 5. 8. · BIBLIJA DVADESET I TREĆI TJEDAN ČITANJA SVIBANJ 2017. STARI ZAVJET NOVI ZAVJET 112. dan čitanja, ponedjeljak, 8. svibnja 1 Kr 14-16 Lk 22, 24-38 113