Bibliografija Bosansko-hercegovackih pisaca u 20. stoljeću

Abdurezak Hivzi Bjelavac (Mostar, 8. juni 1886. - Zagreb, 25.

februar 1972.), bosanskohercegovački književnik, publicist i prevoditelj.

Školovao se u Galata-saraju u Istanbulu, te radio kao činovnik u mnogim mjestima BiH, a

od 1941. u Zagrebu. Sarađivao je novinarskim prilozima u svim

važnijim jugoslavenskim novinama između dvaju svjetskih ratova, te uređivao časopise „Novi

vijek“ i „Behar“. Pisao je pripovijetke, drame i romane o životu

bosanskohercegovačkih Muslimana, u kojima prikazuje tradicijski svijet koji iščezava u sudaru

sa zapadnjačkom civilizacijom.

Djela„Sličice i profili“ (1911)

„Pod drugim suncem“ (1918)

„Minka“ (1917)

„Aprilske kiše“

„Ana Zolotti“

„Na kraju“ (1921)

„Iščahureni leptiri“ (1925)

„Melika“ (1927)

„Zidanje srećnog doma“ (1934)

„Muhammed“ (a.s.) (1942)

„Istanbul“ (1944)

„Carica Ahzer“ (1994)

Ćamil Sijarić je rođen 13. septembra 1913. godine u selu Šipovice kod Bijelog Polja u Crnoj

Gori. Osnovnu školu je završio u Godijevu kod Bijelog Polja, a potom od 1927. do1935. godine

pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra u Skoplju iz koje je, radi političke aktivnosti, istjeran.

Školovanje nastavlja u Vranju i na tamošnjoj gimnaziji maturira 1936. godine od kada studira

pravo u Beogradu. Diplomirao je 1940. godine, a za vrijeme 2. svjetskog rata službuje

u Sarajevu, Mostaru, Bosanskoj Gradišci i Banjoj Luci. Za sekretara Suda narodne časti u Banjoj

Luci izabran je 1945. godine, potom je novinar lista "Glas" i dramaturg Narodnog pozorišta u

Banjaluci. U Sarajevo prelazi 1947. godine, radi u redakciji lista "Pregled", potom je u Glavnom

odboru Narodnog fronta i redakciji "Zadrugara". U literalnu sekciju Radio Sarajeva prelazi 1951.

godine i tu ostaje sve odlaska u mirovinu 1983. godine.

Umro je 6. decembra 1989. godine.

1

Djela[

"Ram bulja", 1953. pripovjetke,

"Naša snaha i momci", pripovjetke,

"Bihorci", roman,

"Kuću kućom čine lastavice", 1962, pripovjetke,

"Sablja", 1969. pripovjetke,

"Putnici na putu", 1969. pripovjetke,

"Kad djevojka spava", 1972. pripovjetke,

"Francuski pamuk", 1980.,

"Priče kod vode", 1982.,

"Rimski prsten", 1985.,

"Pripovijetke", 1987.

"Miris lišća orahova", 1991.,

"Konak", roman,

"Mojkovačka bitka", roman,

"Carska vojska", roman,

"Zelen prsten na vodi", pripovjetke,

"Zapis o gradovima"

Enver Čolaković bio je bosanskohercegovački prozaik, pjesnik i prevodilac.

Prevodio je s mađarskog i njemačkog jezika, objavljivao je i stručne tekstove

iz fizike i matematike, a radio je kao profesor, pozorišnirežiser, korektor i urednik.

Studirao je matematiku i fiziku u Beogradu i Budimpešti, a historiju u Zagrebu. Pisati je počeo

kao dječak, i to na dva jezika:bosanskom i mađarskom. U periodu do 1945. objavio je

više pripovjedaka i eseja te roman Legenda o Ali-paši (1944), prošao je "križni put"

od Bleiburga do Zagreba, poslije proganjan i onemogućavan da objavljuje bilo šta osim

prijevoda, a zna se da je bio anonimni prevodilac djela Ervina Sinka s mađarskog. Tek četvrt

vijeka kasnije izašlo je drugo izdanje njegovog romana (1970), koji i jezikom i strukturom

predstavlja veliko umjetničko djelo iz Bosne i o Bosni. Ostavio je u rukopisu 5 romana, više

pripovjedaka i pjesama.

Umro je 18. augusta 1976. od posljedica srčanog udara.

2

Bibliografija

Legenda o Ali-paši, Zagreb, 1944, 1970, 1989; Sarajevo 1991, 1997, 1998.

Moja žena krpi čarape, salonska komedija, 1943.

Mali svijet, Zagreb, 1991.

Gyula Illyés, Poezija, Zagreb, 1971.

Zoltán Csuka, Moje dvije domovine, Sarajevo, 1972.

Zoltán Csuka, Poezija, Zagreb, 1975.

Zlatna knjiga mađarske poezije, Zagreb, 1978.

Izabrane pjesme, Zagreb, 1990.

Lokljani. Iz Bosne o Bosni, Zagreb, 1991.

Bosni, Zagreb, 1998.Ima pripovjetke, bajke, koje govore o stvaranju a inspirirane Kur’anom!

Dzevad Karahasan

Bibliografija

Kazalište i kritika. Svjetlost. Sarajevo, 1980.

Kraljevske legende. Proza. Veselin Masleša. Sarajevo, 1980.

Kralju ipak ne sviđa se gluma. Drama. Sarajevo, 1983;

Strašno je vani. Drama. Sarajevo, 1984.

O jeziku i strahu. Sarajevo, 1987.

Model u dramaturgiji. Omladinski centar. Zagreb, 1988.

Istočni diwan. Svjetlost. Sarajevo, 1989.

Východný díwán. Kalligram, Bratislava, 2007.

Misionari. Dvije komedije. Svjetlost. Sarajevo, 1989.

Stidna žitija. Roman. Bratstvo-Jedinstvo. Novi Sad, 1989.

Stid nedjeljom. August Cesarec. Zagreb, 1991

Kuća za umorne. August Cesarec, Zagreb, 1993.

Dnevnik selidbe. Duriex, Zagreb, 1993.

Loučení se Sarajevem. Mladá fronta, Praha, 1995.

Al-Mukaffa, ARBOS. Celovec-Salzburg-Beč 1994.

3

Povučeni anđeo, ARBOS. Celovec-Salzburg-Beč 1995.

Šahrijarov prsten. Bosanska riječ, Sarajevo, 1996.

Koncert ptica. ARBOS, Beč 1997

Forme teatra kao artikulirana forma života (Herbert Gantschacher), Beč 2000.

Noćno vijeće, Profil internacional, Zagreb, 2005.

Gozba, ARBOS, Villach-Hradec-Salzburg 2005

Dževad Karahasan - sabrana djela (Istočni diwan, Šahrijarov prsten, Sara i Serafina', Noćno

vijeće'), Dobra Knjiga, Sarajevo, 2007;

Izvještaji iz tamnog vilajeta. Dobra knjiga, Sarajevo, 2007;

Sjeme smrti. Sarajevo, 2012;

Nedzad Ibrisimovic

Kuća zatvorenih vrata, 1964.

Najbolji časovničar na svijetu (radio-drama), 1967.

Pisac i njegova kreatura (radio-drama), 1968.

Zlatni most (radio-drama), 1968.

Ugursuz, 1968.

Zlá krev, Odeon, Praha, 1976;

3. izd. V. Masleša, Sarajevo, 1982;

OGURSEZI. Perkhteu Musa Ramadani. Prishtine, Rilindija, 1988;

Ugursuz, Svjetlost, Sarajevo, 1984/1985;

Ugursuz, Svjetlost, Sarajevo, 1991;

Ugursuz, Preporod, Sarajevo, 1996;

Ugursuz, Svjetlost, Sarajevo, 1997;

Ugursuz, Publishing, Sarajevo, 1999;

Karabeg, 1971.

Priče, 1972.

Glas koji je pukao o Egidiju (radio-drama), 1974.

Izvor (radio-drama), 1977.

Živo i mrtvo, 1978.

Zmaj od Bosne, 1980.

Car si ove hevte, 1980.

Šamili tubakovi, 1984.

4

Nakaza i vila, 1986.

Drame, 1988.

Kuća bez vrata i druge priče, 1989.

Braća i veziri, 1989.

Dva dana u Al-Akru, 1991.

Knjiga Adema Kahrimana ..., 1992.

Vzkázání ze dna noci: literatura Bosny a Hercegoviny v obklíčení a vyhnanství / Kniha

Adema Kahrimana..., Mladá fronta, Praha, 1995;

Zambaci moje duše, 1993.

Izabrana djela I - X.

Vječnik, 2005.

El-Hidrova knjiga, 2011.

Dervis Susic

Bibliografija 1925-1990)

1. Jabučani. Zadružno izdavačko preduzeće. Sarajevo,1950

2. S proleterima. Svjetlost. Sarajevo, 1950.

3. Momče iz Vrgorca. Seljačka knjiga. Sarajevo, 1953.

4. Ja, Danilo. Beletra. Sarajevo, 1960; - 2. izd. Veselin Masleša, 1963; - Prijevod na

njemački. Zürich, 1967; - 3. izd. Veselin Masleša. Sarajevo, 1969; - En Danilo.

Budapest, 1970; - Danilo und die Weltgeschichte. München -Wien, 1966; - Jo,

bosnoleku partyzant. Warszawa, 1975; - Moskva, 1982; - Veselin Masleša. Sarajevo,

1983; - Oslobođenje. Sarajevo, 1984; - Svjetlost. Sarajevo, 1984/85; - Oslobodjenje.

Sarajevo, 1989.

5. Danilo u stavu mirno. Veselin Masleša. Sarajevo, 1961.

6. Teferič. Svjetlost. Sarajevo, 1963.

7. Kurir. Roman za djecu. Veselin Masleša. Sarajevo, 1964; 1969; 1976.

8. Drugarica istorija. Scenska igra za djecu. Narodno pozorište. Tuzla, 1965.

9. Pobune. Veselin Masleša. Sarajevo, 1966.

5

10.Uhode. Svjetlost. Sarajevo, 1971; - Zalezovalci. Ljubljana, 1979; - Univerzal. Tuzla,

1980; - Svjetlost. Sarajevo, 1982; - Oslobođenje. Sarajevo, 1989.

11.Hodža strah. Svjetlost. Sarajevo, 1973; - Hodza strach. Bratislava, 1977.

12.Žestine. Veselin Masleša. Sarajevo, 1976.

13.Tale. Oslobođenje. Sarajevo, 1980.

14.Parergon. Bilješke uz roman Tale. Oslobođenje. Sarajevo, 1980.

15.. Izabrana djela. I-III. Univerzal. Tuzla, 1980.

16.Žar i mir. Hronika jednog mirnodopskog ljeta negdje u Bosni. Knjiga I-II. Oslobođenje.

Sarajevo, 1983.

17.Veliki vezir. Istorijska drama u dva dijela (šest slika). Zajednica profesionalnih pozorišta.

Sarajevo, 1984.

18.Izabrana djela. Knjiga I-X. svjetlost. Sarajevo, 1985.

19.A. triptih. Oslobodjenje. Sarajevo, 1985.

20.Nevakat. Roman. Svjetlost. Sarajevo, 1986; - Kohe e lige. Parktehu Sabedin Halit.

Rilindija. Priština, 1987.

21.Listopad. Svjetlost. Sarajevo, 1987.

22.Jesenji cvat. Drama. Oslobođenje. Sarajevo, 1988.

23.Drame. (Jesenji vrt; Veliki vezir; Posljednja ljubav Hasana Kaimije; Baja i drugovi).

Oslobođenje. Sarajevo, 1988.

24.Cvijet za čovjekoljublje. Oslobođenje. Sarajevo, 1989.

25.Čudnovato Oslobođenje. Sarajevo, 1992.slovo A

Musa Ćazim Ćatić (Odžak, 12. mart 1878. - Tešanj 6. april 1915.) je bio bošnjački pjesnik,

rođen u Odžaku gdje je pohađao mekteb i osnovnu školu, a nakon očeve smrti i majčine preudaje

seli se u Tešanj, uči brijački zanat, upisuje se u medresu i uči kod tešanjskog muftije Mesud

efendije Smajlbegovića turski, arapski i persijski jezik. Godine 1898. odlazi u Carigrad, gdje se

upoznaje sa Osmanom Đikićem, a već slijedeće godine vraća se kući i potom tri godine služi

vojsku u Tuzli i Budimpešti. Otuda ponovo odlazi u Carigrad, gdje pohađa medresu Mektebi

numuci terekki, a zatim prelazi u gimnaziju. Usljed imovinskih neprilika vraća se u Sarajevo i tu

upisuje Šerijatsku sudačku školu. Već tada sarađuje u brojnim listovima, ponajviše u Beharu.

Nakon što je zbog bohemskog života isključen iz internata, preuzima uredništvo Behara,

diplomira, odlazi u Zagreb, upisuje Pravni fakultet, druži se s Matošem i Tinom i1910. godine

vraća se u Bosnu, gdje u više mjesta (Bijeljina, Tešanj, Sarajevo) službuje da bi napokon preuzeo

časopis Biser uMostaru i sav se posvetio spisateljskom radu: piše pjesme, eseje, kritike, prevodi

brojne studije i knjige, za Kalajdžićevu Muslimansku biblioteku. Ali, već 1914. ponovo biva

6

mobilisan, prebačen u Tuzlu, pa u Orkeny u Mađarskoj. Tada se razbolio od tuberkuloze, pa je

poslije kratkog liječenja vraćen u Tešanj gdje umire. Na njegovom mezaru u Tešnju stoji

isklesano: "Ovdje leži pjesnik odličnoga dara, koji nije tražio časti ni šićara, već boemski živio i

čuvenstveno pjevo, dok ga smrt ne doprati do ovog mezara." Mnoge škole u Bosni i Hercegovini

nose njegovo ime među kojima je i tešanjska Gimnazija "Musa Ćazim Ćatić".

Sva njegova djela su naknadno sabrana u dvije knjige: Izvorna poezija i Izvorna i prevedena

proza, pod nazivom Sabrana djela.

Resad Kadic

Rešad Kadić rođen je u Sarajevu 1912. godine, gdje je stekao i svoje obrazovanje. Od 1932-

1941. radio je kao novinar u sarajevskom "Jugoslavenskom listu", zatim i kao urednik

sarajevskog sedmičnog lista "Naša pravda" (1939-1940). Svoje prve radove - dvije priče -

objavio je kao devetnaestogodišnji mladić u sarajevskoj "Literarnoj štampi".

Rešad Kadić spada u red vrlo plodnih pisaca. Najpoznatiji je po svome "Mevlud"-u, za koji je

dobio prvu nagradu na natjecaju Vrhovnog islamskog starješinstva 1963 godine [1], ali i po

romanima i pripovijetkama natopljenim islamskim duhom. Uz to, napisao je i veći broj akcionih

i kriminalističkih, pa čak i naučnofantastničnih romana. Devet takvih romana objavio je u

Novom Sadu, Beogradu i Sarajevu pod pseudonimom A. Radek.

Umro je u Sarajevu 1988., a po vlastitoj želji, sahranjen u Tešnju. U povodu 20. godišnjice

njegove smrti, izdavački centar El-Kalem je 2008. godine štampao izabrana djela Rešada Kadića

u četiri sveska.[2]

Hadži Lojo

Mevlud

Ilhamijin put u smrt

Bašeskijin posljedni zapis

Pripovijedanje o ljudskim sudbinama i paši Latasu

Gazi Husrev-beg

Život i smrt hazreti Fatime

Žuri Mirza na pouku...

Muhamed Kondžić bio je bosanskohercegovački književnik.

U rodnoj Derventi završio je osnovnu i srednju školu, dok je Filozofski fakultet, Odsjek

jugoslavenskih književnosti i srpskohrvatskog jezika, završio u Sarajevu. Nakon studija radio je

7

kao prosvjetni radnik i novinar u Derventi, Prnjavoru, Slavonskom Brodu, Tuzli iTravniku.

Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja. Umro je 7. oktobra 1996. u Zenici.

Koga kriju knjige dugovanja", Sarajevo, 1972.

"Noć nema svjedoka", Sarajevo, 1979.

"Silicijum front", Sarajevo, 1982.

"Žive muke", Sarajevo, 1983.

"Ham - Dagova osveta", Sarajevo, 1984.

"Uvježbavanje boli", Sarajevo, 1988.

"Limeni lijes za Salcburg", Zenica, 1989.

"Sužnji", zbirka pripovjedaka, "Svjetlost", Sarajevo, 1991.

Rusmir Mahmutćehajić (1948, Stolac), bosanskohercegovački političar i pisac.

Biografija

Rusmir Mahmutćehajić je rođen 1948. godine u Stocu, gdje je završio osnovnu školu i

gimnaziju. Diplomirao je 1973. na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a1975.

magistrirao i 1980. doktorirao na Univerzitetu u Zagrebu. Specijalizaciju je obavio 1982. u

Međunarodnom centru za teoretsku fiziku u Trstu, Italija, a postdoktorske studije1988. na

Katoličkom univerzitetu u Leuvenu, Belgija.

Radio je kao istraživač i direktor u Institutu zaštite na radu univerziteta u Sarajevu, te kao

direktor Instituta za ergonomiju istog univerziteta; od 1985. do 1991. godine radio je kao

profesor i dekan Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Osijeku, Hrvatska.

Od 1991. do 1992. godine bio je podpredsjednik Vlade Bosne i Hercegovine, a od 1992.

do 1994. ministar za energetiku, rudarstvo i industriju Bosne i Hercegovine, kada je podnio

ostavku. Bio je i član savjeta univerziteta u Sarajevu i Osijeku te predsjednik Komisije za

društvene djelatnosti Vlade Bosne i Hercegovine.

Od 1992. godine predsjednik je bosanskohercegovačkog komiteta CIGRE, od 1996. predsjednik

izdavačkog savjeta časopisa "Dijalog", urednik časopisa "Bosanskohercegovačka

elektrotehnika", i "Blagaja". 1997. godine izabran je za prvog predsjednika Međunarodnog

foruma Bosna.

U užem naučnom području objavio je preko stotinu stručnih i naučnih radova, od kojih osam

knjiga. Objavio je i sedamnaest knjiga autorske proze, političkih i filozofskih eseja te prijevoda

na bosanski jezik.

8

Djela[uredi | uredi izvor]

Krhkost; Sarajevo,Veselin Masleša, 1977.

Krv i tinta; Sarajevo, Veselin Masleša, 1983.

Zemlja i more; Sarajevo, Svjetlost, 1986.

Živa Bosna: Politički eseji i intervjui; I izd., Ljubljana, Oslobođenje International, 1994.

Živa Bosna: Politički eseji i intervjui; II izd., Ljubljana, Oslobođenje International, 1995.

Living Bosnia: Political Essays and Interviews; prev. Spomenka Beus i Francis R. Jones;

Ljubljana, Oslobođenje International, 1996.

O nauku znaka; Sarajevo, DID, 1996.

Dobra Bosna; Zagreb, Durieux, 1997.

Četrdeset kaligrafskih listova Ćazima Hadžimejlića; Sarajevo, DID, 1997.

Kriva politika: Čitanje historije i povjerenje u Bosni; Tuzla, Radio Kameleon, 1998.

Riječi kao boje zdjela: Odrazi vječne mudrosti u sonetima Skendera Kulenovića; Sarajevo,

DID, 2000.

Sarajevski eseji: Politika, ideologija, tradicija; Zagreb, Durieux, 2000.

Prozori: Riječi i slike; Sarajevo, DID, 2000.

The Denial of Bosnia; prev. Francis R. Jones i Marina Bowder; Pennsylvania, Penn State

University Press, 2000.

Bosnia the Good: Tolerance and Tradition; prev. Marina Bowder; Budapest, Central

European University Press, 2000.

Words like wells of colour: Reflections of eternal wisdom in the Sonnets of Skender

Kulenović; prev. Francis R. Jones, Milena Marić i Saba Risaluddin; Sarajevo/ London, DID/

The Bosnian Institute, 2001.

Bosanski odgovor : O modernosti i tradiciji; Zagreb, Durieux, 2001.

Subotnji zapisi: S političkih razmeđa; Sarajevo, Buybook, 2002.

Sarajevo Essays: Politics, Ideology and Tradition; prev. Saba Risaluddin et all; New York,

State University of New York Press, 2003.

O ljubavi; Sarajevo, Buybook, 2004.

Mesdžid: Srce smirenosti; Sarajevo, Buybook, 2004.

Benim Güzel Bosnam; prev. Zeynep Ozbek, Gelenek Yayinlari; Istanbul 2004.

Learning From Bosnia: Approaching Tradition; prev. Francis R. Jones i Saba Risaluddin;

New York, Fordham University Press, 2005.

9

Una risposta bosniaca: Modernita’ e tradizione; prev. Diletta Bovino; Genova/ Milano,

Marietti, 2005.

Une politique erronee: Lecture de l’histoire foi en la Bosnie; prev. Mauricette Begić i Nicole

Dizdarević; Zagreb/Frankfurt, Durieux, Textor, 2005.

Malo znanja, O drugome u muslimanskim vidicima; Izdanja Antibarbarus, Zagreb 2006.

Alija Nametak 

(Mostar, 6. mart 1906 - Sarajevo, 8. novembar 1987) je bio bosanskohercegovački pripovjedač,

dramatičar i folklorist.

Prvim novelističkim tekstovima javio se u zagrebačkim književnim časopisima za vrijeme

studija (Književnik, Omladina, Savremenik, Vijenac, Hrvatsko kolo). Objavio knjige Bajram

žrtava (Zagreb, 1931), Dobri Bošnjani (Zagreb, 1937), Ramazanske priče (Sarajevo, 1941), Za

obraz (Zagreb, 1942), Mladić u prirodi (Sarajevo, 1943), Dan i

sunce (Zagreb,1944), Abdullahpaša u kasabi Sarajevo, 1945).

Intenzivno se bavio skupljanjem i objavljivanjem usmene književnosti i etnografske građe. Zbog

aktivnoga učestvovanja u kulturnom i književnom životu za vrijeme NDH-a, osuđen 1945. na

petnaest godina zatvora, od čega je odležao devet. Izopćen iz bosanskohercegovačkog

književnog života, ponovo je počeo objavljivati tek nakon dugogodišnje šutnje (Trava

zaboravka, Zagreb 1966. i Tuturuza i šeh Meco, Zagreb 1978). Značajan pripovjedač, koji

izvornim darom i sjajnim osjećanjem jezika u svojim najboljim novelamanadrasta ograničenja

tradicionalističkih književnih i životnih nazora. Punu i pravu recepciju Nametkove proze trajno

je omela njegova politička ekskomuniciranost i građanska marginaliziranost. U knjizi Sarajevski

nekrologij, objavljenoj posthumno (Zürich, 1994), Nametak se pokazuje kao novovjekovni

Bašeskija - hroničar koji britkim jezikom i kroz briljantne novelističke krokije, i toplo i ironično

u isti mah, svjedoči o životu tradicionalne sarajevske muslimanske sredine kao cijeloga jednog

paralelnog, zatajenog mikrokozmosa u vremenu epohalnih društvenih i političkih promjena

(1961-1985).

Djela

Bajram žrtava (Zagreb, 1931)

Dobri Bošnjani (Zagreb, 1937)

Ramazanske priče (Sarajevo, 1941)

Za obraz (Zagreb, 1942)

Mladić u prirodi (Sarajevo, 1943)

Dan i sunce (Zagreb, 1944)

Abdullahpaša u kasabi (Sarajevo, 1945)

10

Trava zaboravka (Zagreb, 1966)

Tuturuza i šeh Meco (Zagreb, 1978)

Sarajevski nekrologij (Zürich, 1994)

Knjiga vrtova 2002 druga godina!

Mesa Selimovic

Bibliografija

Uvrijeđeni čovjek. Svjetlost. Sarajevo, 1947.

Prva četa. Zora. Zagreb, 1950.

Tuđa zemlja. Radnik. Beograd, 1957; - 2. izd. Veselin Masleša. Sarajevo, 1961; 1962; - 3.

izd. Svjetlost. Sarajevo, 1962; 1965.

Noć i jutra. Knjiga snimanja. (Scenario). Bosna film. Sarajevo, 1958.

Tišine. Svjetlost. Sarajevo, 1961; - Prosveta. Beograd, 1965; - Svjetlost. Sarajevo, 1970;

1971.

Magla i mjesečina. Svjetlost. Sarajevo, 1965; - 1967; - Megla in mesečina. Mladinska knjiga.

Ljubljana, 1970.

Eseji i ogledi. Veselin Masleša. Sarajevo, 1966.

Derviš i smrt. Svjetlost. Sarajevo, 1966; 1967; 1967; 1968; 1969; 1970; 1971; 1972; 1973;

1974; 1977; 1980; 1982; 1984/85;Derviš i smrt. Progres. Moskva, 1969; Derviš i smrt.

Srpska književna zadruga. Beograd, 1969; 1972; - Derviš a smrt. Odeon. Praha, 1969; 1985;

- Znanje. Zagreb, 1970; - Derviš a smrť. Tatran. Bratislava, 1971; 2010; - Matica srpska.

Novi Sad, 1972; - Školska knjiga. Zagreb, 1974; - Der Derwisch und der Tod. Volk und

Welt. Berlin, 1973; 1975; - Derwiš we mewt. Preveo na arapski Dr. Ahmed Smailovic. Al-

Qahira, 1975; Derwisz i śmierć. Prevela Halina Kalita. PIW. Warszawa 1969; 2. izdanje

1977; - Derviš i smrt. Srpska književna zadruga. Beograd, 1976; - Veselin Masleša.

Sarajevo, 1977; 1981; 1983; 1987; - Derviš in smrt. Prevedel Janko Moder. Mladinska

knjiga. Ljubljana, 1978/79; - Derviš i smrt. Sloboda. Beograd, 1979; - Nolit. Beograd, 1981;

1982; - Školska knjiga. Zagreb, 1980; Prosveta. Beograd, 1983; 1988; - Rad. Beograd, 1982;

1985; - Zavod za izdavanje udžbenika SR Srbije. Beograd, 1982; - Der Derwisch und der

Tod. (Aus dem serbokroatischen von Werner Creutzigert). Svjetlost. Sarajevo, 1987; -

Derviš i smrt. Svjetlost. Sarajevo, 1988.

Za i protiv Vuka. Matica srpska. Novi Sad, 1967; - Svjetlost. Sarajevo, 1970; 1972; -

Sloboda. Beograd, 1979; 1981.

11

Pisci, mišljenja, razgovori. Svjetlost. Sarajevo, 1970; - Sloboda. Otokar Keršovani. Beograd,

Rijeka, 1975; - Sloboda. Beograd, 1979; 1981.

Tvrđava. Svjetlost. Sarajevo, 1970; 1971; 1972; 1974; 1980; 1980; 1984/85; 1985; 1988;

1989; - Maribor, 1972; - Tvrz. Odeon. Praha, 1974; Twierdza. Prevela Maria Krukowska.

Czytelnik. Warszawa 1976; - Pevnosť. Slovenský spisovateľ. Bratislava, 1976; - Veselin

Masleša. Sarajevo, 1977; 1982; 1987; - Sloboda. Beograd, 1980; - Kultura. Beograd, 1980; -

Keshtjella. Rilindija. Prishtine, 1983.

Djevojka crvene kose. Svjetlost. Sarajevo, 1970.

Sabrana djela. Knj. I-VII. Svjetlost. Sarajevo, 1970; 1972; - Sloboda. Otokar Keršovani.

Beograd, Rijeka, 1975, knj. I-IX; 1976; - Sloboda. Beograd, 1979, knj. I-X; 1981; -

Beogradski graficki zavod. Beograd, 1981, knj. I-X; 1983; 1986; 1988.

Ostrvo. Prosveta. Beograd, 1974; 1975; - Ostrvo. Prevedel Herman Vogel. Mladinska knjiga.

Ljubljana, 1979/80. - Ostrov. Pravda. Bratislava, 1982;

Sjećanja. Sloboda. Beograd, 1976; 1976; 1979; 1981; - Svjetlost. Sarajevo, 1976.

Ketten a szigeten. Budapest, 1976.

Krug. Beogradski graficki zavod. Beograd, 1983; - Prev. Zagorka Prisaganec-Todorovska.

Naša knjiga. Skopje, 1988.

Alija Isaković

 (Bitunja kod Stoca, 15. januar 1932, - Sarajevo, 14. mart 1997), bošnjački kulturni pregalac -

romansijer, pripovjedač, radio-dramski, televizijski i dramski pisac, putopisac, aforist,

leksikograf i historičar jezika i književnosti.

Sunce o desno rame, roman, Matica srpska, Novi Sad, 1963.

Semafor, pripovijetke, Veselin Masleša, Sarajevo, 1966.

Prednost imaju koji ulaze, Svjetlost, Sarajevo,1971.

Građa za bibliografiju muslimanske književnosti 1883-1971, Život, XXI/1972,4,437-467; 5-

6, 571-605; - BISERJE. Izbor iz muslimanske književnosti, Stvarnost, Zagreb, 1972, str.

453-518.

Građa za bibliografiju bosansko-hercegovačkog (1842-1970), Hodoljublje, Svjetlost,

Sarajevo, 1973, str. 516-538.

Bibliografija radova o Hasanaginici 1774-1974., Hasanaginica 1774-1974., Svjetlost,

Sarajevo, 1975.

Taj čovjek, pripovjetke, Prva književna komuna, Mostar, 1975.

12

Krajnosti, drame, (To, Generalijum, Kraljevski sudbesi stol), Drame, Svjetlost, Sarajevo,

1981.

Hasanaginica, drama, Sarajevo, 1982.

Jednom, putopisi, Prva književna komuna, Mostar, 1987.

Sunce o desno rame, roman, pripovjetke, Svjetlost, Sarajevo, 1984/1985 (Savremena

književnost naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine, knj. 35.)

Pobuna materije, roman, Svjetlost. Sarajevo, 1985.

Neminovnosti. Baština. Kritika. Univerzal, Tuzla, 1987.

Lijeve priče, Svjetlost, Sarajevo, 1990, - Priređena djela

Avdo Karabegović Hasanbegov: Izabrane pjesme, Zora, Zagreb, 1967.

Biserje, Izbor iz muslimanske književnosti, Stvarnost, Zagreb, 1972.

Hodoljublje, Izbor iz bosansko-hercegovačkog putopisa ( 1842-1970), Svjetlost, Sarajevo,

1973.

Edhem Mulabdić: Izabrana djela. Knjiga I-II, Svjetlost, Sarajevo, 1974.

Hasanaginica, 1774-1974, prepjevi, varijante, studije, bibliografija, Svjetlost, Sarajevo, 1975.

Hasanaginica (Hasanagaino) 1774-1974., Esperanto ligo Bosnio Hercegovino, Sarajevo,

1975.

Osman - Aziz (Osman Nuri Hadžić i Ivan Milićević): Izabrana djela, Knjiga I-II, Svjetlost,

Sarajevo, 1980.

Nasrudin Hodža, Anegdote, Svjetlost, Sarajevo, 1984; 2. izd. 1986.

Ahmed Muradbegović: Izabrana djela, Knjiga I-III, Svjetlost, Sarajevo, 1987.

O „nacionaliziranju“ muslimana. 101 godina afirmiranje i negiranja nacionalnog identiteta

Muslimana, Globus, Zagreb, 1990.

Biserje, Izbor iz muslimanske književnosti, Drugo, prošireno izdanje. Otokar Keršovani.

Opatija, 1990.

Hamza Humo 

se rodio 30. decembra 1895. godine u Mostaru gdje je pohađao mekteb, osnovnu školu i

gimnaziju. 1914. godine interniran je u Mađarsku (Komarovo), a 1915. je mobiliziran u

austrijsku vojsku. Do kraja rata je služio kao pisar i tumač u bolnici u Beču. Nakon rata vraća se

u Mostar i maturira, a potom odlazi na studij historije umjetnosti uZagreb, potom u Beč i

konačno u Beograd.

13

Od 1923. godine uređuje list Zabavnik, a od 1923. do 1931. urednik je časopisa Gajret, a potom

sve do rata novinar je Politike. Drugi svjetski rat provodi u Cimu kod Mostara. Od1945. godine

uređuje bošnjački list Novo doba, potom je urednik Radio Sarajeva i direktor Umjetničke

galerije. Po motivima romana Adem Čabrić snimljena je televizijska serija pod nazivom Kože.

Umro je u Sarajevu 19. januara 1970. godine.

Bibliografija

Nutarnji život. Pjesme. Mostar, 1919.

Strasti. Pripovijetke. Beograd, 1923.

Grad rima i ritmova. Pjesme. Geca Kon. Beograd, 1924; - 2. izd. Svjetlost. Sarajevo, 1975.

Sa ploča istočnih. Pjesme. Beograd, 1925.

Grozdanin kikot. S. B. Cvijanović. Beograd, 1927; - Seljačka knjiga. Sarajevo, 1953; 1956;

1958; 1962; - Trunkener Sommer. Uebers. B. Jaenchnichen. Berlin, 1958; - Frankfurt a/M,

1961; 1962; - Svjetlost. Sarajevo, 1962; - Trunkener Sommer. Dortmund, 1968; - Grozdanin

kikot. Veselin Maslesa. Sarajevo, 1983; 1984; 1989.

Pod žrvnjem vremena. Pripovijetke. Sarajevo, 1928.

Od prelaza na Islam do novih vidika. Rasprava. Sarajevo, 1928.

Slučaj Raba slikara. Novele. Sarajevo, 1930.

Pripovijetke. Srpska književna zadruga. Beograd, 1932.

Ljubav na periferiji. Pripovijetke. Beograd, 1936.

Zgrada na ruševinama. Roman. Beograd, 1939.

Za Tita. Pjesma. Sarajevo, 1946.

Pjesme. Sarajevo, 1946.

Hasan opančar. Pripovijetke. Sarajevo, 1947.

Adem Čabrić. Svjetlost. Sarajevo, 1947; 1951.

Poema o Mostaru. Sarajevo, 1949.

Tri svijeta. Drama. Sarajevo, 1951.

Perišićeva ljubav. Pripovijetke. Sarajevo, 1952.

Izabrane pjesme. Svjetlost. Sarajevo, 1954; 1968.

Hadžijin mač. Pripovijetke. Svjetlost. Sarajevo, 1955; 1964; 1967.

14

Sabrana djela. Knjiga I-VI. Izbor, redakcija i predgovor Muhsin Rizvić. Svjetlost. Sarajevo,

1976.

Jablan do neba. Pjesme. Svjetlost. Sarajevo, 1980.

Izbor iz djela. Veselin Masleša. Sarajevo, 1982.

Skender Kulenović

 rođen 2. septembra 1910. godine u Bosanskom Petrovcu, je bosanskohercegovački književnik i

akademik. Pisao je pjesme i poeme, komedije, eseje, kritike, putopise, crtice, priče te romane.

Umro je 25. januara 1978. godine u Beogradu.

Bibliografija

Stojanka majka Knežopoljka, poema, 1945.,

komedije (Djelidba, Večera, A šta sad?), 1947.,

"Ševa", poema, 1952.,

Soneti, 1968.,

Divanhana, pripovijetke, 1972.,

Gromovo đule, priče za djecu,1975.,

Šarenka,priče za djecu,1975.,

Ponornica, roman, 1977.

Edhem Mulabdić (1862, Maglaj - 29. januar 1954, Sarajevo)[1], je bosanskohercegovački književnik.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Edhem Mulabdić rođen je u Maglaju 1862. godine. Tu je završio mekteb i ruždiju i nakon toga

zaposlio se kao činovnik. Godine 1887. Mulabdić upisuje Učiteljsku školu u Sarajevu i po

njenom završetku odmah dobija posao u Brčkom. Odatle biva premješten u Sarajevo, gdje radi

kao nastavnik u Dural-mualimminu, u muslimanskoj vjeroučiteljskoj školi. Iza toga je perfekt

konvikta Učiteljske škole, zatim nastavnik u Šerijatskoj sudačkoj školi i potom nadzornik

osnovne škole. Uskoro biva izabran za narodnog poslanika u Maglaju i na toj dužnosti ostaje sve

do januara 1929. godine, poslije čega odlazi u penziju. Zajedno sa Safvet-begom

15

Bašagićem i Osmanom Nuri Hadžićem pokreće list "Behar"1. maja 1900 (urednik lista od 1901-

06)[2], a 1903. osniva i društvo "Gajret".

U svom dugom životu bio je prije svega prosvjetitelj, a onda i uspješan književnik. Svoj

prosvjetiteljski rad prenosi i na književno stvaralaštvo. Roman "Zeleno busenje" slovi kao

najznačjnije djelo ovog autora, ali i kao prvi bošnjački roman[3]. "Nova vremena" je roman

manjeg značaja, ali neosporan dokument za izučavanje tog dijela historije. Budući da je

Mulabdić i prvi bošnjački novelist, ne smijemo zaobići zbirku novela "Na obali Bosne".

Mnoštvo članaka i didaktičkih tekstova ostalo je rasuto po časopisima koje je pisac uređivao ili u

njima sarađivao. Zbog kontakata sa vođama NDH, bio je izopćen, poslije Drugog svjetskog

rata mu je suđeno, te je ostao i bez svoje penzije. Umro je u Sarajevu 29. januara 1954 . godine.

Danas je Mulabdić lektirski pisac i pomalo mu se vraća značaj koji je imao za razvoj bošnjačke

kulture i prosvjete. Maglajska manifestacija "Mulabdićevi dani kulture" u cijelosti je posvećena

imenu i djelu ovog značajnog književnika.

Bibiliografija[uredi | uredi izvor]

Romani[uredi | uredi izvor]

Zeleno busenje, roman iz doba okupacije Bosne i Hercegovine, Matica

Hrvatska, Zagreb, 1898[4]

Nova vremena, slika iz novijeg života u Bosni, Mostar, 1914

Pripovijetke[uredi | uredi izvor]

«Nesretan unuk

"Đuro Prepelica"

"Aga i kmet"

"Lov"

"Tahiraga"

Crtice[uredi | uredi izvor]

"Šehiti"

"Bajram"

"Kućni rahatluk"

"Uspomene u narodu"

16

Novele[uredi | uredi izvor]

"Kumovi"

"Garib"

"Nišan"

"Zekonja"

"Tajno pismo"

Ostalo[uredi | uredi izvor]

Kod starog djeda

Osmanlija

Rukovjet šale, Sarajevo, 1893

Na obali Bosne (zbirka pripovijetki), Matica Hrvatska, Zagreb

Crtice, Sarajevo, 1907

Izabrane pripovijesti, Matica Hrvatska, Zagreb, 1944

Svak na posao, Sarajevo, 1934

Izabrana djela, Sarajevo, 1974

Ahmed Muradbegović (Gradačac, 3. ožujka 1898. - Dubrovnik, 15. ožujka 1972.), hrvatski i bošnjački književnik[1], dramaturg,novelist, pjesnik (ekspresionizam), pisac kazališnih djela i pripovjedaka.

Djela

Haremska lirika, Zagreb, 1921.

Haremske novele, Zagreb, 1924.

Nojemova ladja, novele, Zagreb, 1924.

Majka, drama u tri čina, Zagreb, 1934.

Na Božjem putu, drama u tri čina, Novi Sad, 1936.

Svijet u opancima, pripovijetke, Beograd, 1936.

U vezirovim odajama, novele, Sarajevo, 1941.

Husein-beg Gradaščević, drama iz tri čina, Sarajevo, 1942. (Za ovu dramu je dobio

najveća priznanja.)

Omer-Paša Latas u Bosni 1850.-1852., Zagreb, 1944.

17

Ljubav u planini, drama iz tri čina iz narodnog života s igranjem i pjevanjem, Sarajevo,

1944. (Ova drama je poslužila za libreto opere Jakova Gotovca "Morana")[2]

Zija Dizdarević

 rođen je u Vitini kod Ljubuškog 18. februara 1916. godine, ali su njegovo djetinjstvo i

mladost vezani za Fojnicu, gdje se njegova porodica preselila 1920.

Po završetku osnovne škole, 1926. godine upisao se na Nižu šerijatsku

gimnaziju u Sarajevu i završio je 1930. Godinu dana kasnije pošao je u Učiteljsku školu u

Sarajevu i završio je 1936. sa odličnim uspjehom. Kao srednjoškolac objavio je prve

književne radove, učestvovao je u đačkim štrajkovima zbog čega je hapšen. Godine 1937.

upisao se na studij pedagogije u Beogradu, gdje je objavljivao književne radove u brojnim

listovima, ali je učestvovao i u političkom djelovanju bosanskih studenata

u Beogradu i Zagrebu.

U prvoj godini Drugog svjetskog rata djelovao je kao ilegalac u Fojnici i Sarajevu. U proljeće

1942. uhapšen je u Sarajevu, dan prije odlaska u partizane, odveden u zloglasni ustaški

logor Jasenovac i odmah ubijen.

Djela

Posthumno, objavljene su mu knjige:

Pripovijetke (Svjetlost, Sarajevo, 1948),

Prosanjane jeseni (Džepna knjiga, Sarajevo, 1959),

Sabrana djela (Svjetlost, Sarajevo, 1968),

Blago u duvaru (Zadrugar, Sarajevo, 1983)

Irfan Horozović je rođen u Banjoj Luci 27. aprila 1947. godine gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. 

Bibliografija

.

1. Zvečajsko blago. Pjesme. Glas, Banja Luka 1969.

2. Ružičasta učiteljica. Dramolet. Narodno sveučilište "Božidar Maslarić", Osijek 1970.

18

3. Talhe ili šedrvanski vrt. Proze. BC, Zagreb 1972; – 2. prošireno izdanje, Svjetlost,

Sarajevo 1991; 3. izdanje Sarajevo Publishing, Sarajevo 1997. I na esperantu:

Savez za esperanto BiH, Sarajevo – Banja Luka 1991.

4. Soba. Groteska. Prolog. Zagreb 1970; – 2. izd. Zajednica profesionalnih pozorišta,

Sarajevo 1977.

5. Tanka katanka. Farsa za djecu. Dječije pozorište Banja Luka 1971.

6. Zadovoljština. Drama za glasove. Radio–Zagreb 1972.

7. Salon gluhonijemih krojačica. Pripovijetke. Svjetlost, Sarajevo 1979.

8. Testament iz mladosti. Poezija. Glas, Banja Luka 1980.

9. Šeremet. Drama. Zajednica profesionalnih pozorišta BiH, Sarajevo 1985.

10. Karta vremena. Priče/roman. "Veselin Masleša", Sarajevo 1983.

11. Noćne ceremonije. Izabrane priče. Svjetlost, Sarajevo 1984/1985.

12. Vauvan. Roman za djecu. Klub "Ivan Goran Kovačić", Bihać 1986; – 2. izd. "Veselin

Maleša", Svjetlost, Sarajevo 1990; – 3. izd. Bosanska riječ, Wuppertal 1995; – 4.

izd. Targa, Zagreb 1995; – 5. izd. Bosanska riječ, Wuppertal–Amsterdam–

Sarajevo 2000.

13. Rea. Kratki roman. "Veselin Masleša", Sarajevo 1987.

14. Mađioničar iz prijestolnice domina. Pripovijest za djecu. Glas, Banja Luka 1988; – 2.

izd. 1990; – 3. izd. Targa, Zagreb 1995: – 4. Izd. Bosanska riječ, Wuppertal–

Amsterdam–Sarajevo 2000 (zajedno s Vauvanom).

15. Kalfa. Roman. Svjetlost, Sarajevo 1988.

16. Iluzionistov grob i lebdeća žena. Priče. Prosveta, Beograd 1991.

17. Posuđena rečenica. Drama za glasove. Radio–Sarajevo 1991.

18. Prognani grad. Priče. Antibarbarus, Zagreb 1994.

19. Bosanski Palimpsest. Priče. Durieux, Zagreb 1995.

20. Sličan čovjek. Roman. Bosanska knjiga, Sarajevo 1995.

21. Oblak čija lica prepoznajemo. Izabrane priče. Bosanska riječ, Wuppertal–Sarajevo

1997. – drugo, promijenjeno izdanje, kod istog izdavača 1999.

22. Knjiga mrtvog pjesnika. Poezija. Horus, Zagreb 1997. – drugo, prošireno izdanje,

Bosanska knjiga–Šahinpašić, Sarajevo 1999.

23. Inspektor vrtnih Patuljaka. Roman za djecu. Bosanska riječ, Wuppertal–Sarajevo–

Amsterdam 1998.

24. Proba. Dramolet. Kamerni teatar 55. Sarajevo 1998.

25. Berlinski nepoznati prolaznik . Roman. Ljiljan, Sarajevo 1998.

19

26. Prodavnica noževa. Izabrane priče. Damad. Novi Pazar 1999.

27. Izabrane pripovjetke. Sejtarija, Sarajevo 2000.

28. Filmofil. Roman. Sejtarija, Sarajevo 2000.

29. Imotski kadija. Roman. Ogledalo, Sarajevo 2000.

30. Tri Sabahudina. Tragična komedija. Praizvedba u Kamernom teatru 55 u Sarajevu #

12. 2001.

31. Izabrane Igre. Drame. Svjetlost, Sarajevo 2000.

32. Buduće svršeno vrijeme. Poezija. DES, Sarajevo 2001.

33. " Inspektor vrtnih patuljaka 2001

20