BIJELA KNJIGA EVROPSKE UNIJE - esiweb.org · bi Bosna i Hercegovina, a to posebno očekujem od entiteta, provela temeljite ekonomske reforme. U rješavanju ovih izazova Bosna i Hercegovina

BIJELA KNJIGA

EVROPSKE UNIJE

EC Projekat – Jedinstveni ekonomski prostor

Strana 2 od 60

BIJELA KNJIGA ‘’Prioritet .mora biti stvaranje bosanskohercegovačkog unutrašnjeg tržišta u skladu sa principima koji važe u Evropskoj uniji, t.j. sloboda kretanja roba, ljudi, kapitala i usluga. Samo na temelju ovoga je moguće da Bosna i Hercegovina u potpunosti iskoristi povlastice EU trgovinskih preferencijala i eventualnog pristupa u WTO. Konačno, svaka zemlja prije pristupanja Uniji će morati da prihvati cijeli set zakona Evropske unije kao dio acquis communautaire i da ih u potpunosti implementira. Samo formalna primjena zakona neće biti dovoljna da obezbijedi da unutrašnje tržište dobro funkcioniše. Najveća važnost je data uspostavljanju odgovarajućih struktura za implementaciju i primjenu, što se može pokazati kao teži zadatak. Uslovi za značajan napredak trgovinske i ekonomske saradnje sa EU, i što je najvažnije uslovi za privatne, a posebno za strane investicije, mogli bi se ostvariti jedino ako bi Bosna i Hercegovina, a to posebno očekujem od entiteta, provela temeljite ekonomske reforme. U rješavanju ovih izazova Bosna i Hercegovina nije bez podrške, ali mora na odgovarajući način iskoristiti svu tehničku i drugu pomoć koja joj je ponuđena od Evropske zajednice i drugih međunarodnih donatora. Međutim, najvažnije da politička volja da se postane evropska zemlja i da se pridruži strukturama EU prenese u praktičnu realizaciju na konkretna zakonodavna i upravna područja, zasnovana na uskoj saradnji oba entiteta i države. Nadam se da će Bijela knjiga olakšati ovaj zadatak.’’ Predgovor bosanskohercegovačkom izdanju Bijele knjige H.J. KRETSCHMER, ambasador Delegacija Evropske komisije u BiH Sarajevo, 2000 Bijele knjige, koje izdaje Komisija, sadrže prijedloge za akcije Zajednice u specifičnim područjima. Ponekad se prije izdavanja Bijele knjige izdaje Zelena knjiga sa ciljem iniciranja javnih rasprava na evropskom nivou. Javnosti najpoznatiji primjeri bijelih knjiga obuhvataju područja: unutrašnjeg tržišta (poznatija kao ‘’Evropa 92’’), konkurentnosti, zapošljavanja. Za zemlje zainteresovane za članstvo u Evropskoj uniji, a posebno za pristup njenom tržištu, najvažnija je ‘’Bijela knjiga : Priprema pridruženih zemalja ventralne i istočne Evrope za integraciju u unutrašnje tržište Evropske unije’’ COM (95) 163 final, Brisel, maja 1995.


Strana 3 od 60

UVOD Bijela knjiga o pripremi za unutrašnje tržište definiše program za udovoljavanje obavezama koje nameće unutrašnje tržište. Taj program treba da provodi svaka pridružena zemlja pod nadzorom Evropske unije. Program identificira ključne mjere u svakom sektoru i predlaže redosljed aktivnosti u procesu približavanja. Ali, on se ne zadržava samo na tome. Program uvažava činjenicu da integraciju zemalja Centralne i Istočne Evrope u unutrašnje tržište Unije čini mnogo više od pukog usklađivanja legislative. Pridružene zemlje treba da uspostave «zakonski okvir i okvir za propise, standarde i metode certificiranja kompatibilne onima u Evropskoj uniji», a Bijela knjiga potcrtava i opisuje strukture koje će biti neophodne da bi legislativa bila djelotvorna. Iako je glavna svrha Bijele knjige pružanje pomoći zemljama Centralne i Istočne Evrope u planiranju i programiranju ona je samo dio pretpristupne strategije. Zemlje koje se pripremaju za pristupanje Uniji morat će također provesti privredne reforme i jasnu makro-ekonomsku politiku. Tranzicija u tržišnu ekonomiju podrazumijeva uspostavu sistema zakonskih i komercijalnih pravila čime će se osigurati pravna sigurnost i transparentnost za ekonomske operatore. Provođenje reforme sudskog sistema također je dio ovog procesa. Bijela knjiga predstavlja legislativu u svakoj oblasti na takav način da izdvaja «ključne mjere» iz skupa svih mjera koje treba primjeniti, a zatim ključne mjere grupiše u dvije faze. Mjere prve faze su one mjere koje: (a) stvaraju širi okvir za detaljnu legislativu, (b) su vezane za fundamentalne principe ili koje definišu osnovne procedure, (c) koje su preduslov za djelotvorno funkcionisanje unutrašnjeg tržišta u odgovarajućem sektoru. U nekim slučajevima mjere prve faze također uključuju i mjere koje zahtijevaju posebno dug period implementacije.


Strana 4 od 60

Sadržaj UVOD...................................................................................................................................................................................................................................... 3 1. SLOBODAN PROTOK KAPITALA............................................................................................................................................................................ 5 2. SLOBODNO KRETANJE I SIGURNOST INDUSTRIJSKIH PROIZVODA ............................................................................................................. 6 3. KONKURENCIJA ........................................................................................................................................................................................................ 9 4. SOCIJALNA POLITIKA I PRAKSA ......................................................................................................................................................................... 16 5. POLJOPRIVREDA ..................................................................................................................................................................................................... 22 6. TRANSPORT.............................................................................................................................................................................................................. 33 7. AUDIO VIZUELNE USLUGE ................................................................................................................................................................................... 35 8. OKOLINA................................................................................................................................................................................................................... 35 9. TELEKOMUNIKACIJE ............................................................................................................................................................................................. 36 10. DIREKTNO OPOREZIVANJE ............................................................................................................................................................................. 38 11. SLOBODAN PROTOK ROBA U NEHARMONIZIRANIM ILI DJELOMIČNO HARMONIZIRANIM SEKTORIMA ................................... 38 12. JAVNO SNABDIJEVANJE .................................................................................................................................................................................. 39 13. FINANSIJSKE USLUGE ...................................................................................................................................................................................... 41 14. ZAŠTITA OSOBNIH PODATAKA...................................................................................................................................................................... 44 15. ZAKON O KOMPANIJAMA................................................................................................................................................................................ 45 16. RAČUNOVODSTVO............................................................................................................................................................................................ 46 17. GRAĐANSKO PRAVO ........................................................................................................................................................................................ 47 18. UZAJAMNO PRIZNAVANJE STRUČNIH KVALIFIKACIJA........................................................................................................................... 48 19. INTELEKTUALNA, INDUSTRIJSKA I KOMERCIJALNA SVOJINA.............................................................................................................. 49 20. ENERGIJA ............................................................................................................................................................................................................ 50 21. CARINSKA UNIJA............................................................................................................................................................................................... 55 22. INDIREKTNO OPOREZIVANJE......................................................................................................................................................................... 56 23. POLITIKA ZAŠTITE POTROŠAČA.................................................................................................................................................................... 58


Strana 5 od 60

1. SLOBODAN PROTOK KAPITALA UVOD Protok kapitala je danas postao onaj tip prekograničnih transakcija koji je u najbržem porastu. U isto vrijeme, tako liberalizirani tokovi kapitala su se sudarili sa instrumentima nacionalne politike, posebno monetarne i fiskalne politike, te u tom smislu ograničili nacionalnu nezavisnost.

OPIS LEGISLATIVE

Evropska Unija je kretanje kapitala liberalizirala korak po korak: Prva direktiva iz 1960. godine koja je liberalizirala većinu dugoročnog kretanja kapitala, dopunjena je Direktivom iz 1962. godine koja se odnosila na trgovinu vrijednosnim papirima. Zakonodavne aktivnosti Evropske Unije u ovom području bile su zasnovane na sljedećim principima:

• efikasno ukljanjanje kontrole kapitala i plaćanja; • prava na slobodne transakcije su data, prije svega stanovnicima, a ne samo

držävljanima neke zemlje; • ova sloboda ne isključuje samo opće zabrane, nego također bilo koje eksplicitne ili

implicitne procedure odobravanja; • neka opća izuzeća na ovu slobodu se i dalje primjenjuju (nacionalna sigurnost i

državna politika).

USLOVI NEOPHODNI ZA DJELOVANJE LEGISLATIVE

Osnovni preduslovi za osiguranje slobodnog kretanja kapitala su:

• pouzdan jasan regulatorni okvir za strane investicije; (garancije i drugi parametri za zaštitu investicija, poreska legislativa);

• efikasno i otvoreno financijsko tržište, posebno bankarski sistem i neki oblici tržišta vrijednosnih papira;

• mora se razviti set instrumenata monetarne politike; • Nema posebnih regulatornih ili institucionalnih preduvjeta za liberalizaciju kretanja

kapitala (kada se ukloni kontrola protoka kapitala, biće neophodno ustanoviti alternativne administrativne puteve za prikupljanje podataka);

KLJUČNE MJERE

Razlikovanje ključnih mjera i onih koje to nisu, u ovom području nije toliko važno.

IZBOR MJERA FAZE I I II

Prvi korak za zemlje CIE trebao bi biti bezuslovna liberalizacija tekućih plaćanja, te njihovog srednjeročnog i dugoročnog kretanja kapitala.


Strana 6 od 60

Ove operacije su ključne za druge oblike prekograničnih operacija kao što su trgovina i usluge. Drugi i konačni korak u približavanju legislative koja se odnosi na kretanje kapitala obuhvata kratkoročna kretanja kapitala, novčanim tržište novčanim vrijednosnim papirima, otvaranje depozitnih računa u inozemstvu, te fizički izvoz i uvoz novca. OSTALE MJERE

Ove mjere mogu uključivati: • Oporezivanje prihoda od kapitala na nivou pravnih i fizičkih lica, u cijelom svijetu. • Sistem nadzora institucionalnih investitora; • Uspostavljanje dovoljno efikasnih prekograničnih platnih sistema. • Zaključivanje sporazuma o zaštiti investicija, koji uključuju visok stepen liberalizacije i

zaštite, olakšavaju priliv i odliv ovog tipa kretanja kapitala. 2. SLOBODNO KRETANJE I SIGURNOST INDUSTRIJSKIH

PROIZVODA

OPĆI UVOD

Tehnička harmonizacija zakonskih propisa, princip međusobnog priznavanja legalno prodavanih roba i mehanizam za sprečavanje podizanja novih trgovinskih barijera, kao što je informacijska procedura prema Direktivi 98/34/EC (zamjenjuje Direktivu 83/189/EEC), predstavljaju osnovne alate za osiguranje slobodnog protoka roba unutar Unije. Evropska unija je prihvatila dvije različite filozofije, takozvani Novi pristup i Sektorski pristup pri razradi svoje legislative o tehničkoj harmonizaciji. Obje filozofije svojim različitim sredstvima teže postizanju slobodne cirkulacije.

I. SPREČAVANJE NOVIH BARIJERA U TRGOVINI

Da bi osigurali pravilno funkcionisanje unutrašnjeg tržišta, nove trgovinske barijere moraju se spriječiti, dopuštajući da zainteresirane strane rješavaju sve teškoće, koje se mogu pojaviti kao rezultat nacionalnih tehničkih propisa. Direktiva 98/34/EC je instrument od suštinskog značaja za upravljanje unutrašnjim tržištem. Ova direktiva je dopunjena direktivom 98/48/EC u pogledu usluga informacionog društva. Procedura za pružanje informacija u području tehničkih propisa i standarda navedena u Direktivi Vijeća 98/34/EC, primjenjuje se na tehničke specifikacije koje se moraju poštovati u slučaju marketinga ili korištenja proizvoda u državi članici. Evropska komisija zahtijeva formiranje centralne jedinice, koja će služiti kao kontakt “point” sa Komisijom da bi osigurali ispravno funkcionisanje procedure. Ove centralne jedinice su odgovorne za informiranje Komisije o nacrtima propisa i moraju slijeditii proceduru iznesenu u Direktivi.


Strana 7 od 60

UVJETI NEOPHODNI ZA DJELOVANJE LEGISLATIVE Zemlje centralne i istočne Evrope (CIE), u početku trebaju stvarati odgovarajući sistem za razmjenu informacija među tim zemljama, a usklađivanje u okviru Direktive 98/34/EC se ne bi trebalo zasnivati na strogom provođenju Direktive. Ovo bi trebalo dovesti do potpisivanja sporazuma između Unije i tih zemalja , tako da obadvije strane dobiju pristup informacijama o tehničkim propisima koji se tiču proizvoda. Zemlje centralne i istočne Evrope moraju ustanoviti proceduru veoma sličnu onoj koja je navedena u Direktivi 98/34/EC i koja će se primjenjivati na nacrte nacionalnih tehničkih propisa koji se odnose na proizvode.

KLJUČNE MJERE Direktiva 98/34/EC predstavlja jedinu mjeru koja propisuje proceduru za pružanje informacija u području tehničkih propisa i standarda i ova Direktiva treba biti jedna od mjera faze I.

II. DIREKTIVE NOVOG PRISTUPA

Rezolucija Vijeća. o “Novom pristupu tehničkoj harmonizaciji i standardima” postavila je osnovne principe ovog pristupa Evropskoj tehničkoj legislativi. Suprotno detaljnim direktivama sektorskog pristupa baziranim na pojedinim proizvodima, Direktive novog pristupa su ograničene na utvrđivanje esencijalnih zdravstvenih i sigurnosnih zahtjeva za ljude i životinje te okolinske zahtjeve, za velike grupe proizvoda i/ili za horizontalne rizike. Svi ostali zahtjevi za proizvode ili grupu proizvoda su definisani u harmoniziranim evropskim standardima koji prate svaku Direktivu. Dobrovoljni standardi, izrađeni od strane evropskih tijela za standardizaiju nude prikladna (neobavezujuća) tehnička rješenja za zadovoljavanje esencijalnih zahtjeva. Proizvodi proizvedeni u skladu sa esencijalnim zahtjevima direktiva mogu se prodavati bilo gdje na teritoriji Evropske Unije. “Globalni pristup ocjenjivanju usklađenosti”, usvojen u decembru 1989 godine obezbjeđuje specifičnu proceduru ocjenjivanja usklađenosti i instituciju nezavisnog “notificiranog tijela”, ovlaštenog da izvodi proceduru ocjenjivanja usklađenosti.

OPIS LEGISLATIVE

Prva serija Direktiva usvojena prema Novom pristupu reguliraju familije proizvoda kao što su posude pod pritiskom, mašine, lična zaštitna oprema, medicinski uređaji, neautomatske vage, aparati na plinska goriva, građevinski proizvodi, te oprema za korištenje u potencijalno eksplozivnim sredinama. Direktiva o elektromagnetnojj kompatibilnosti (EMC) i Direktiva o niskom naponu (LVD) obuhvataju horizontalne rizike (primjenjive na više familija proizvoda). Da bi se Direktive mogle primjenjivati, neophodno je ispuniti sljedeće preduslove:


Strana 8 od 60

• Donijeti odluku o proceduri za certifikaciju usklađenosti svakog proizvoda, ili grupe

proizvoda u skladu sa zahtjevima Dierktive; • Svaka država članica mora pripremeti listu certifikacijskih tijela, inspekcijskih tijela i

ispitnih laboratorija ovlaštenih da obavljaju specifične zadatke navedene u Direktivi; • Donijeti odluku o Evropskim tehničkim specifikacijama, tako da oni proizvodi koji

zadovoljavaju te specifikacije mogu nositi CE znak koji im omogućava slobodno kretanje, marketing i korištenje.

Važeća legislativa Evropske unije je mješavina direktiva novog i starog (baziranog na proizvodu) pristupa na primjer u području zakonskog mjeriteljstva postoji samo jedna direktiva novog pristupa i 19 direktiva starog pristupa. Specifična direktiva bazirana na proizvodu sadrži detaljne tehničke specifikacije koje su isuviše restriktivne za današnju situaciju s obzirom na rapidne promjene tehnologije. Kontinuirano ažuriranje tehničkih specifikacija s obzirom na tehnički progres je nepraktično i direktive starog pristupa za mjerne instrumente koji su predmet zakonske kontrole biće zamijenjene do kraja 2002 godine Direktivom novog pristupa koju zovemo Direktiva o mjernim instrumentima. Namjena ove direktive je da zamijeni sve direktive bazirane na proizvodu (izuzev jedne ili dvije), da propiše esencijalne zahtjeve za mjerne instrumente i napravi reference za dobrovoljne standarde kao pretpostavku o usklađenosti.

UVJETI NEOPHODNI ZA DJELOVANJE LEGISLATIVE

Harmonizacija legislative postiže se direktivama Novog pristupa koje utvrđuju osnovne zdravstvene i sigurnosne zahtjeve, koje proizvodi moraju zadovoljiti prije plasiranja na tržište, i procedurama certifikacije koje moraju primjeniti proizvođači. Tehnička harmonizacija postiže se putem tehničkih specifikacija pripremljenih od strane tijela za standardizaciju. Ove specifikacije koje imaju za cilj ispunjavanje osnovnih zahtjeva direktiva. se nazivaju “harmonizirani standardi”. Primjena harmoniziranih standarda od strane proizvođača je na dobrovoljnoj osnovi, ali njihova primjena daje proizvodima daje pretpostavku o usklađenosti sa esencijalnim zahtjevima. Dosljedna primjena Direktiva zahtijeva odgovornost organa za akreditaciju, imenovanje notificiranih tijela i pripremu harmoniziranih standarda. Odgovarajući nadzor nad tržištem putem organa za provođenje nadzora nad tržištem je također veoma važan uslov za provođenje legislative.


Kada se se ispune preduslovi za njihovo djelovanje, preporučuju se za usvajanje Direktiva navedenih u tabeli ispod.


Strana 9 od 60

Elektromagnetna kompatibilnost (EMC) Direktiva 89/336/EEC dopunjena

Direktivom 92/3/EEC i 93/68/EEC Direktiva o niskom naponu (LVD) Direktiva 73/23/EEC dopunjena

Direktivom 93/68/EEC Mašine Direktiva 98/37/EC Lična zaštitna oprema Direktiva 89/686/EEC dopunjena

Direktivom 93/95/EEC i Direktivom 93/68/EEC

Gasni uređaji Direktiva 94/25/EEC Posude pod pritiskom Directiva 87/404/EEC dopunjena

Direktivom 93/68/EEC Medicinska oprema Directiva 93/42/EEC dopunjena

Direktivom 98/79/EEC Rekreativni brodovi Directiva 94/25/EEC Ne automatske vage Directiva 90/384/EEC dopunjena

Direktivom 93/68/EEC Oprema za korištenje u potencijalno eksplozivnim atmosferama (ATEX)

Direktiva 94/9/EEC

Građevinski proizvodi Direktiva 89/106/EEC

III. DIREKTIVE SEKTORSKOG PRISTUPA

Najznačajnija razlika između novog i sektorskog pristupa je da sektori nisu regulisani zajedničkim modelom. Direktive sektorskog pristupa bazirane su na posebnom principu i svaka Direktiva za svoje provođenje zahtijeva specifičnu infrastrukturu. Direktive sektorskog pristupa za sektore kao što su prehrambeni proizvodi, farmaceutski prozvodi, motorna vozila i hemijski proizvodi su još uvijek na snazi. Sve ove direktive imaju veoma složenu legislativu na primjer Direktiva za tipsko odobravanje motornih vozila i njihovih prikolica. Ova Direktiva mijenja nacionalni sistem ododbravanja tipa ca EC procedurom ododbravnja tipa. Tehnički zahtjevi koji se moraju zadovoljiti i odgovarajuće ispitne procedure navedeni su u posebnim Direktivama (ukupno 49).

3. KONKURENCIJA

UVOD

U procesu stvaranja unutarnjeg tržišta politika konkurencije je jedan od najvažnijih elemenata Unutrašnje tržište ne bi moglo funkcionisati. bez institucije sistema koja osigurava fer konkurenciju. Svaka zemlja se treba pripremiti za uspješno provođenje politike čineći maksimalne napore na prilagođavanje svoje legislative, izgradnje institucija te stupanja na snagu i izvršavanje obaveza koji proizilaze iz Evropskih sporazuma.


Strana 10 od 60

Uvođenje politike konkurencije i njeno uspješno provođenje mora se, stoga, smatrati preduslovom za otvaranje šireg unutarnjeg tržišta, ili, konačno, za pristupanje Uniji. S obzirom na glavni cilj politike konkurencije EC, a to je dostizanje četiri osnovne slobode kretanja (sloboda kretanja robe, kapitala, usluga i ljudi) na unutrašnjem tržištu putem efikasnog i efektivnog sistema koji spriječava zloupotrebe i manipulacije tržišta, ova materija je uređena kako samim članovima Ugovora o evropskoj zajednici tako i uredbama, kao obavezujućim pravnim aktima Zajednice. Politika konkurencije u Evropskoj zajednici pokriva sljedeće aspekte: Sporazumi Između Preduzeća – Zloupotreba Dominantnog Položaja (Članovi 81 I 82 Ugovora O Ec) Uklanjanjem državnih trgovinskih barijera kompanije mogu poduzeti neke mjere kao što su: • Udruživanje u podjeli tržišta, • Sklapanje drugih restriktivnih sporazuma s obzirom na konkurenciju • Zloupotreba dominantnog položaja. Spajanja (Merdžeri) (Uredba Eec/4064/89); Unutrašnjenje tržište donosi preduzećima određeni broj izazova s kojima se mogu suočiti samo sklapajući strateške saveze putem spajanja (merger) i preuzimanja (acquisition). Ovo je u principu prihvatljiva poslovna strategija, mada treba paziti da tržišne strukture ostanu konkurentne i u budućnosti, što objašnjava važnost kontrole spajanja. Nedostatak regulative može dovesti do stvaranja dominacije na tržištu. Državna Pomoć(Članovi 87 I 88 Ugovora o EC) Kad se granice otvore, vlade se, također, mogu naći pred iskušenjem dodjeljivanja državne potpore, jer to koriste kao jedno od malog broja preostalih sredstava zaštite njihove industrije od povećane konkurencije. U slučajevima kad se državna potpora dodjeljuje radi promoviranja određenih općih ciljeva, kao što su istraživanje i razvoj, ona može biti prihvatljiva. To je obično slučaj kad investicije poduzeća imaju visok pozitivan vanjski efekat. To znači da preduzeće poduzima investicije koje proizvode pozitivan ekonomski učinak za društvo, koji ono ne može zadržati samo za sebe. Racionalno ponašanje za takvo preduzeće jeste smanjenje tih investicija na nivo ispod onog optimalnog za društvo. Odgovarajućom politikom dodjeljivanja pomoći, vlada može popraviti takvu situaciju i stimulirati kompaniju da vodi općenito optimalnu investicijsku politiku. Međutim, drugi oblici potpore, koji ugrožavaju konkurenciju, a bez popratne koristi, moraju se osuditi. Ovo opravdava zahtjeve za strogim nadzorom državne potpore na unutrašnjem tržištu.

Monopoli (Članovi 31 I 86 Ugovora o EC) Državni monopoli komercijalnog karaktera, javna preduzeća i preduzeća s posebnim i ekskluzivnim pravima predstavljaju stalan rizik za slobodnu i otvorenu konkurenciju u mjeri u kojoj određene aktivnosti zadržavaju za pojedine privredne subjekte.


Strana 11 od 60

U takvim slučajevima, postoji promišljeno nametanje ekonomskih renti za određene učesnike na tržištu, zasnovano na pretpostavci da će korist od tih renti biti iskorištena za pružanje javnih usluga, ili da će kao prihod pripasti državi. Dok ovo, u načelu, može biti prihvatljiva praksa, složena je zadaća ograničiti deformaciju tržišta samo na ono što je prijeko potrebno.

Tranzicija Važno je da privrede aplikantskih zemalja počnu djelovati unutar prihvatljivog regulatornog okvira, kako bi se spriječio razvoj tržišta u smjerovima suprotnim interesima pridruženih zemalja, dovodeći do monopolizacije i neefikasnih tržišnih struktura. Politika aktivne konkurencije će pomoći procesu tranzicije stvarajući zdrave privredne strukutre i izbjegavajući neprihvatljivo velike profite. Bit će neophodno osigurati da svi privredni subjekti djeluju prema istim pravilima te da nemaju nikakve nepoštene prednosti u odnosu na konkurente koji djeluju na istom tržištu, te stvoriti klimu povjerenja sličnu onoj koja vlada među zemljama članicama EU.

Provođenje Iz svih ovih razloga, važno je osigurati da se proces usklađivanja, koji se započinje Evropskim sporazumima, nastavi u svim područjima politike konkurencije. U kontekstu Evropskih sporazuma, nije neophodno prihvatiti sve pojedinosti dostignuća Unije na ovom polju, već se zemlje mogu ograničiti samo na preuzimanje načela unutar odgovarajućeg strukturnog okvira. Svaka zemlja može odlučiti koji su oblici zakona, ili smjernica, najpovoljniji za njenu situaciju, te koje strukture za nadzor najbolje služe tom cilju. Važno je naglasiti kako se taj zadatak ne može ograničiti samo na prihvatanje zakona i propisa, ili izgradnju struktura. Moraju postojati kontinuirane aktivnosti za osiguranje provođenja politike.

Prošireno Tržište Ovakvo razmišljanje se mora prenijeti na prošireno evropsko tržište koje će se stvoriti između Evropske Unije i zemalja aplikanata. Očekuje se da će svi učesnici prihvatiti prošireno tržište samo u onoj mjeri u kojoj se uspije uspostaviti ravnopravan teren uvođenjem formalnih pravila konkurencije i njihovim efikasnim provođenjem. Ukoliko se to ne desi, nastao bi stalan izvor potencijalnih sukoba, koji bi doveo do ponovnog uvođenja barijera i zaštite.

I. DRŽAVNA POTPORA

OPIS LEGISLATIVE

Sistem kontrole državne pomoći u Zajednici zasnovan je na Članovima 87 i 88 Ugovora EC. Komisija je odgovorna za provođenje politike Zajednice u pitanjima državne potpora. Karakteristika ovog sistema je postojanje određenog broja ključnih elemenata koji su od suštinske važnosti za njegovu postavku i djelovanje.


Strana 12 od 60

Suština sistema Zajednice se ocrtava u načelu zabrane državne pomoći koja ugrožava, ili prijeti ugrožavanjem konkurencije putem potpomaganja određenih preduzeća, ili proizvodnje određene robe, u onoj meri u kojoj to može utjecati na trgovinu između zemalja članica. Član 87 Ugovora EC nabraja određen broj primjera u kojima se državna pomoć smatra prihvatljivom, jer promovira opće ciljeve. Drugi oblici pomoći koji ugrožavaju konkurenciju, bez prateće koristi, moraju se najoštrije osuditi. Uslovi i intenzitet prihvatanja određenih tipova pomoći izneseni su u direktivama, okvirima i smjernicama, kao i drugim aktima Komsije. Ovi dokumenti se smatraju ključnim ementima kontrolnog sistema državne pomoći u Zajednici. Da bi se osigurala efikasna primjena, a time i djelovanje sistema kontrole državne potpore, neophodni su prihvatljivi propisi koji se odnose na procedure. Ovi propisi se moraju odnositi i na ovlasti organa zaduženih za primjenu tih propisa, kao i na prava preduzeća koja su u pitanju. Organ mora imati dovoljno ovlaštenja za efikasno izvršenje svojih zadataka. U pogledu prava preduzeća na koja odluke Komisije imaju direktan utjecaj, od suštinske je važnosti da im se pruži mogućnost sudske revizije. Za fazu usklađivanja legislative, iskustva EU nisu od primarnog značaja. Zakonska obaveza zemalja članica da usklade svoju legislativu sa sistemom kontrole državne pomoći u Zajednici ne postoji, a bila bi i suvišna, jer, prema Ugovoru EU, kontrolne ovlasti ima Komisija. Za zemlje aplikante, situacija je drugačija. Uzimajući u obzir njihove obaveze koje proizilaze iz Evropskih sporazuma, neophodno je da te zemlje prihvate sistem sličan onom koji djeluje u Zajednici, sa nacionalnim organom koji ima nadzorne ovlasti. To će pomoći i stvaranju jednog institucionalnog sistema koji će olakšati ispunjavanje njihovih obaveza koje će proisteći iz njihovog kasnijeg članstva.


Kao garancija uspostave sistema državne potpore, od izuzetne važnosti je stvaranje nadzornog organa i prihvaćanje proceduralnih pravila koja osiguravaju da ovaj organ dobija sve potrebne informacije iz drugih relevantnih odjela vlade, kao i uspostavljanje nadzora postojeće pomoći, što će omogućiti transparentnost sistema.

IZBOR MJERA FAZE I i II

Da bi se postigli ovi ciljevi, važno je u prvoj fazi osigurati da zemlje aplikanti prihate ključne elemente. Treba uzeti u obzir i određena odstupanja. Što se tiče ovlasti nadzornog organa kojeg treba ustanoviti, u prvoj fazi, mu nije potrebno davati ovlasti iste snage kao što ima Komisija. Dovoljno je osigurati da on dobija sve potrebne informacije kako bi mogao davati argumentirana mišljenja o usklađenosti mjera potpore sa odgovarajućim propisima.


Strana 13 od 60

S obzirom na značajne propise koje tek treba prihvatiti, mora se imati na umu da su zemlje aplikanti smatrane područjima koja će potpasti pod Član 88 (3) a) Ugovora EC. Prihvatanje tih mjera postaviće osnove za izgradnju odgovarajućeg sistema kontrole državne pomoći. Počevši od uspješnog ostvarivanja faze I, treba predvidjeti dalja poboljšanja koja bi se zasnivala na iskustvima EU.

II. RESTRIKTIVNI SPORAZUMI I ZLOUPOTREBA DOMINANTNIH POLOŽAJA

OPIS LEGISLATIVE Sistem konkurencije u Zajednici u pogledu restriktivnih sporazuma (Član 81 Ugovora EC) i zloupotrebe dominantnih položaja (Član 82 Ugovora EC), ima određeni broj ključnih elemenata koji su od suštinske važnosti za uspostavljanje i djelovanje sistema. Komisija je odgovorna za provođenje politike konkurencije u Zajednici.

Suštinska karakteristika sistema Zajednice je načelo zabrane. Restriktivni sporazumi i drugi oblici restriktivnih aktivnosti preduzeća koji mogu utjecati na trgovinu između zemalja članica, su zabranjeni, (Član 81 Ugovora EC). Komisija može odrediti pojedinačno izuzeće ili, grupno izuzeće, samo u slučaju da takvi restriktivni sporazumi ispunjavaju određene posebne uslove, a ukoliko procjeni da će prednosti, proizašle iz takvih ugovora, nadmašiti štetu učinjenu konkurenciji, pod uslovom da se ona ne eliminira. Slično tome, zloupotreba dominantnog položaja od strane jednog, ili više preduzeća na zajedničkom tržištu, ili u njegovom većem dijelu, je zabranjena (Član 82 Ugovora EZ) ukoliko može utjecati na trgovinu između zemalja članica; za ovo pravilo ne postoje iznimke. Da bi se osiguraloa efikasna primjena i djelovanje politike konkurencije, neophodni su odgovarajući propisi. Ovi propisi se moraju se odnositi i na ovlasti organa zaduženih za njihovu primjenu, kao i na prava dotičnih poduzeća.Organ mora imati dovoljno jake ovlasti za uspješno izvršavanje svojih zadataka. Istovremeno, prava preduzeća moraju biti zaštićena.,

U fazi prilagođavanja legislative iskustva EU ne mogu biti od direktne koristi. Ne postoji zakonska obaveza zemalja članica da usklade svoju legislativu o konkurenciji. Takva obaveza bi bila suvišna, zbog dominacije i direktnog djelovanja pravila konkurencije u Zajednici na preduzeća komunitarnih dimenzija. Uz ovakav komunitarni sistem, postoje i nacionani sistemi, koji neovisno regulišu pravil konkurencije na nacionalnom nivou.

Za zemlje aplikante situacija je, očito, drugačija. Obaveza usklađivanja smatra se neophodnom jer se na njih nije, kao u slučaju zemalja članica, mogla proširiti primjena zakona Zajednice.


Strana 14 od 60

Takvo usklađivanje je neophodno, između ostalog, i zato da privrednim subjektima osigura ravnopravno poslovanje, te da pripremi privrede zemalja aplikanata za buduće članstvo u Zajednici.


Da bi se moglo garantirati stvaranje održivog sistema kontrole konkurencije, veoma je važno da se stvori organ koji ima sve ovlasti potrebne za efikasno provođenje pravila konkurencije, te da se stvori efikasan sudski sistem, s tim da, i jedan i drugi, na tom području imaju dovoljno stručnosti.

III. KONTROLA SPAJANJA OPIS LEGISLATIVE

Uredba 4064/89 (EEC), daje određeni broj ključnih elemenata koji su od suštinske važnosti za izgradnju i djelovanje sistema za kontrolu spajanja. Komisija je odgovorna za provođenje politike kontrole združivanja u Zajednici.

Ključne osobine sistema kontrole spajanja jesu kriteriji koji odlučuju o zabrani, ili dopuštanju koncentracije, te određuju pojam koncentracije.

Za osiguranje efikasne primjene i djelovanja politike kontrole spajanja potrebni su odgovarajući propisi koji se odnose na procedure. Organ mora imati dovoljno jake ovlasti da uspješno izvršava svoju zadaću. Komisija, osim toga, ima i znatne ovlasti koje se odnose na istragu navodnih kršenja zakona.Istovremeno, prava preduzeća moraju biti zaštićena. U fazi prilagođavanja legislative iskustva EU ne mogu biti od direktne koristi. Ne postoji zakonska obaveza zemalja članica da usklade svoju legislativu o konkurenciji. Za zemlje aplikante situacija je, očito, drugačija. Obaveza usklađivanja smatra se neophodnom jer se na njih nije, kao u slučaju zemalja članica, mogla proširiti primjena zakona Zajednice. Takvo usklađivanje je neophodno, između ostalog, i zato da privrednim subjektima osigura ravnopravno poslovanje, te da pripremi privrede zemalja aplikanata za buduće članstvo u Zajednici. USLOVI NEOPHODNI ZA DJELOVANJE LEGISLATIVE

Harmoniziranje legislative na ovom polju ne pretpostavlja postojanje određenih faktora, ili uslova u doslovnom smislu. Da bi se mogla garantirati uspostava održivog sistema kontrole spajanja, veoma je važno da se stvori organ koji ima sve ovlasti potrebne za efikasno provođenje propisa o kontroli spajanja, te da se stvori efikasan sudski sistem, s tim da i jedan i drugi, na tom području, imaju dovoljno stručnosti. IZBOR MJERA FAZE I i II Da bi se postigli ovi ciljevi, važno je u prvoj fazi osigurati da zemlje CIE prihvate ključne elemente. Međutim, treba razmotriti jedno odstupanje.


Strana 15 od 60

Uzimajući u obzir specifičnosti njihovih privreda u procesu reforme, bilo bi neophodno predvidjeti dopuštanje koncentracije, zbog javnog interesa, čak i ako takva koncentracija stvara, ili jača dominantni položaj. Prihvatanje ovih mjera postaviće temelje za izgradnju odgovarajućeg sistema kontrole spajanja. Počevši od uspješnog ostvarivanja faze I, treba predvidjeti dalja poboljšanja, koja bi se zasnivala na iskustvima EU.

IV. DRŽAVNI MONOPLI I JAVNA PREDUZEĆA OPIS LEGISLATIVE Slijedeći zahtjevi predstavljaju ključne elemente Članova 31 i 86: Članovi 81 i 82 Ugovora EC primjenjivi su, ne samo na firme iz privatnog sektora, već i na javna preduzeća, osim u slučajevima kada je ograničavanje konkurencije neophodno da se osigura ostvarivanje nekih zadataka od općeg interesa (Član 86 (2)). A. Član 31 zahtijeva da se nacionalni monopoli komercijalnog karaktera moraju postepeno prilagoditi tako da se, po završetku prijelaznog perioda, spriječi bilo kakva diskriminacija u pogledu uslova proizvodnje i plasmana roba na tržište među državama članicama . To, posebno, znači da se do kraja prijelaznog perioda moraju ukinuti sva ekskluzivna prava koja se odnose na uvoz, izvoz i trgovinu na veliko. B. Član 86(1) zabranjuje zemljama članicama da donose, ili ostavljaju na snazi bilo koje mjere suprotne odredbama Ugovora EC, kada su u pitanju javna preduzeća i preduzeća kojima daju bilo kakva ekskluzivna prava. Član 86(1), u kombinaciji s Članom 82, zabranjuje zemljama članicama da uvode zakone, propise, ili administrativne odredbe koje javna preduzeća i preduzeća koja su dobila bilo kakva posebna, ili ekskluzivna prava, dovode u položaj koji ta preduzeća ne bi mogla postići i sama, svojim vlastitim poslovanjem, bez kršenja odredbi Člana 82. Član 86(1), u kombinaciji s Članom 49, zabranjuje zemljama članicama davanje ili održavanje na snazi, posebnih ili ekskluzivnih prava koja ograničavaju trgovinu uslugama unutar Zajednice, osim u slučajevima kada je to neophodno za ispunjavanje određenih osnovnih zahtjeva. Član 86(1), u kombinaciji sa pravilima o slobodnom kretanju roba, a posebno sa Članovima 28 i 29 Ugovora, zabranjuje zemljama članicama dodjeljivanje, ili održavanje na snazi, bilo kakvih posebnih, ili ekskluzivnih prava koja ograničavaju robnu trgovinu unutar Zajednice, nakon završetka prijelaznog perioda određenog Članom 31, osim u slučajevima kada je to neophodno za ispunjavanje određenih bitnih zahtjeva. Što se tiče telekomunikacija, neki od ovih zahtjeva predviđenih Ugovorom su jasno navedeni u Direktivama Komisije 88/301/EEC o opremi terminala (dopunjena direktivom 94/46/EC), 90/388/EEC (više puta dopunjena, a posljednji put sa direktivom 99/64/EC) o telekomunikacijskim uslugama.


Strana 16 od 60

Proces postizanja usklađenosti sa gore pomenutim propisima u zemljama članicama je dovršen, uz nekoliko izuzetaka.

• Trgovinski monopoli (nafta, duhan, alkohol, itd.) usklađeni su sa Članom 31, a ekskluzivna prava, koja se odnose na uvoz, izvoz i prodaju na veliko takvih proizvoda su ukinuta. Međutim, problemi i dalje ostaju u sektorima kao što su električna energija i plin.

• U slučaju usluga, ekskluzivna prava su ukinuta u područjima kao što su

telekomunikacije (osim onih koja se tiču glasovne telefonije, gdje je u primjeni nekoliko prijelaznih perioda) i ekspresnih dostavnih usluga. Međutim, monopoli još ostaju u nekim sektorima, kao što su poštanske usluge. Poduzimaju se koraci da se i ti sektori otvore konkurenciji.

USLOVI NEOPHODNI ZA DJELOVANJE LEGISLATIVE Ukidanje diskriminacije po osnovi nacionalnosti. Odvajanje funkcija državne regulative i javnih preduzeća: razlika između države i preduzeća kojima država upravlja (javna poduzeća). Mora se napraviti razlika između javnih preduzeća i nadzornih i regulatornih organa. IZBOR MJERA FAZE I

• U slučaju sektora u kojima ne postoji zadatak od općeg interesa koji opravdava

specijalne aranžmane, u nacionalnoj legislativi se mora ustanoviti načelo primjene pravila konkurencije na neovisno poslovanje javnih preduzeća.

• Identifikacija zadataka od javnog interesa dodijeljenih određenim preduzećima, ograničenja povezana sa stvaranjem mreža, te ograničenja koja ti zadaci opravdavaju (posebna, ili ekskluzivna prava itd.).

• Ukidanje posebnih i ekskluzivnih prava koja nisu u skladu sa Ugovorom o EC. Primjena pravila konkurencije na neovisno poslovanje preduzeća.

• U sektorima koji uključuju mreže (električna energija, plin, telekomunikacije itd.) vertikalno integrirana preduzeća bi morala, svojim poslovanjem i računovodstvom, praviti razliku između različitih aktivnosti koje obavljaju (proizvodnja, prijenos itd).

• Član 31: postepeno prilagođavanje nacionalnih monopola komercijalne naravi, kako bi se osiguralo da nema diskriminacije među državljanima zemalja članica Europske Unije u pogledu uslova nabavke i tržišnog plasmana robe.

4. SOCIJALNA POLITIKA I PRAKSA

Kao što je posebno istaknuto u prvom naslovu Ugovora o Evropskoj Uniji, Evropska Zajednica nije samo zona slobodne trgovine. Zapravo, proces izgradnje Evrope oduvijek je odražavao potrebu održanja ravnoteže između ekonomske i socijalne dimenzije.


Strana 17 od 60

Kao posljedica toga, socijalna politika Zajednice pokriva mnoga područja, uz različite ovlasti, uključujući tu slobodu kretanja za radnike, koordiniranje programa socijalnog osiguranja, jednake uslove za muškarce i žene, zdravlje i sigurnost na radu, te usklađivanje nekih odredbi zakona o radu. Prihvatanje Povelje Zajednice o osnovnim socijalnim pravima radnika 1989. bio je, također, važan korak. Ona je dala socijalnoj politici novi poticaj, ne samo kao politički simbol koji iskazuje odlučnost da se pri formiranju unutrašnjeg tržišta uzme u obzir socijalna dimenzija. I. JEDNAKI USLOVI ZA MUŠKARCE I ŽENE Djelovanje u cilju postizanja jednakih uslova za žene odavno je prisutno u Evropskoj Uniji. Osnovno načelo jednakosti, kojim se sprečava nelojalna konkurencija, priznato je u Članu 141 Ugovora EC u kojem je postavljen princip da muškarci i žene za isti posao moraju primati istu platu. Osim Člana 141 Rimskog ugovora, evropska legislativa o jednakosti uključuje pet direktiva o jednakosti, kao i mnogobrojna tumačenja Suda pravde, te jednu direktivu, zasnovanu na Članu 188a, o zaštiti trudnih žena i dojilja na radnom mjestu. Kao i svi drugi aspekti zakona Evropske Unije, ova direktiva je zajednička svim zemljama članicama, i ima prednost nad nacionalnim zakonima. Iz brojnih odluka Suda pravde jasno je da te direktive mogu pojedincima dati direktno provodiva prava. Ova jedinstvena osobina zakona Zajednice mora se prenijeti u svaki sporazum, ili aranžman za harmonizaciju drugih zakonskih sistema.

OPIS LEGISLATIVE

Direktive o jednakosti sastoje se od slijedećeg:

Direktiva o jednakoj plati, (75/117/EEC), pruža detalje o određenim aspektima glavnog djelokruga Člana 119.

Direktiva o jednakom tretmanu, (76/207/EEC), predviđa jednak odnos prema muškarcima i ženama u pitanju zaposlenja, u napredovanju na poslu, obrazovanju i radnim uslovima.

Direktiva o socijalnom osiguranju (79/7/EEC), predviđa jednak tretman u statutarnim programima socijalnog osiguranja.

Direktiva o profesionalnom socijalnom osiguranju (86/378/EEC), predviđa jednak tretman u profesionalnim programima socijalnog osiguranja za zaposlene, kao i za samostalne privrednike.

Direktiva o jednakom tretmanu za muškarce i žene kao samostalne privrednike, te o položaju žena u poljoprivredi (86/613/EEZ), odnosi se na načelo jednakog tretmana samostalnih privrednika i njihovih bračnih drugova.


Strana 18 od 60

Direktiva o zaštiti trudnoće i materinstva na radu (92/85/EEC) deseta je pojedinačna direktiva unutar okvirne Direktive o zdravlju i sigurnosti 89/391/EEC. USLOVI NEOPHODNI ZA DJELOVANJE LEGISLATIVE Za primjenu i nadzor zakona o jednakosti moralo bi biti odgovorno neko administrativno tijelo u nacionalnoj vladi. Za primjenu Direktive o trudnoći 92/85/EEC, neophodna su nadzorna tijela za kontrolu zaštite zdravlja na radnom mjestu. IZBOR MJERA FAZE I i II Direktive 75/117/EEC te 76/207/EEC u samom su cnetru zakona o jednakosti zasnovanih na Članu 199 Ugovora EEC. Direktiva 75/117 razrađuje načelo jednake plate sadržano u Članu 119, koje se oduvijek smatralo neophodnim elementom unutrašnjeg tržišta. II. USKLAĐIVANJE PROGRAMA SOCIJALNOG OSIGURANJA UVOD Odgovarajuća zaštita prema odredbama Zajednice na polju socijalnog osiguranja je preduslov za efikasno korištenje prava kretanja i boravka unutar Zajednice. Bez takve zaštite, postojeće razlike među sistemima socijalnog osiguranja u pojedinim zemljama članicama nepovoljno bi utjecale na kretanje ljudi preko granica. Odredbe Zajednice o socijalnom osiguranju zasnovane su na četiri načela: 1) Može se primjenjivati samo jedna legislativa. 2) Jednakost tretmana. 3) Zadržavanje stečenih prava. 4) Kumulativnost perioda osiguranja, ili prebivanja OPIS LEGISLATIVE Uredba 1408/71 prepušta zemljama članicama potpunu slobodu u određivanju i razvoju sistema socijalnog osiguranja prema njihovim vlastitim gledištima. Ne predviđa se nikakva harmonizacija u bilo kojoj grani socijalnog osiguranja. USLOVI NEOPHODNI ZA DJELOVANJE LEGISLATIVE Dakle, razmjena informacija između ogana zaduženih za socijalno osiguranje u EU i zemalja CIE, kao i obrazovanje odgovornih osoba u pridruženim zemljama, neophodno je već od prve faze.


Strana 19 od 60

IZBOR MJERA FAZE I i II U praktičnom smislu se ne može zamisliti proširenje djelokruga Uredbi 1408/71 i 574/72 na samo neke osiguranike, ili grane socijalnog osiguranja a tek kasnije na ostale. III. ZDRAVLJE I SIGURNOST NA RADU UVOD Sa uspostavljanjem Evropske Zajednice postala je očita potreba za globalnim pristupom zdravlju I sigurnosti. Legislativa Evropske Unije o zdravlju isigurnosti razvijala se na radu stvarala se kroz posljednjih 30 godinaali se počela rapidno razvijati nakon prihvatanja Jedinstvenog evropskog akta 1978 godine. OPIS LEGISLATIVE Prva serija obaveznih zakonskih akata bila je zasnovana na Članu 100 Ugovora EEC i započela je s Direktivom Vijeća 77/576/EEC o znakovima sigurnosti na radnim mjestima (opozvana je Direktivom 92/58/EEC), za kojom je slijedila prva okvirna Direktiva 80/1107/EEC o zaštiti na radnika od rizika povezanih sa izloženošću hemijskim,fizikalnim, I biološkim agensima na radu, te četiri njene pojedinačne Direktive. USLOVI NEOPHODNI ZA DJELOVANJE LEGISLATIVE Približavanje legislative zahtijeva efikasnu infrastrukturu za njenu primjenu. To podrazumijeva efikasno upravljanje preduzećima, odgovarajuću obuku radnika i efikasne inspektorate rada. Inspektorat rada mora, svim sredstvima koja su mu na raspolaganju, osigurati provođenje zakona i primjenu potrebnih administrativnih procedura na polju zdravlja i sigurnosti na radu. IZBOR MJERA FAZE I i II Prihvatanje principa uključenih u okvirnu Direktivu 89/391/EEC je neophodno za izgradnju sistema zaštite zdravlja i sigurnosti na radu koji je usklađen sa sistemom koji postoji u Evropskoj Uniji.


Strana 20 od 60

IV. ZAKON O RADU I USLOVI RADA UVOD Završetak stvaranja unutrašnjeg tržišta pokazao je važnost ove socijalne dimenzije. To nije samo pitanje slobode kretanja za ljude, robe, usluge i kapital, već i pitanje svega što doprinosi dobrobiti građana Evropske Zajednice, a osobito njenih radnika. Izgradnja dinamične i snažne Evrope se oslanja, u velikoj mjeri, na priznavanje “temeljnih” socijalnih prava. U skladu s time, Vijeće je od 1975. godine prihvatilo osam direktiva o zakonu o radu. OPIS LEGISLATIVE Direktiva 75/129/EEZ (kolektivni otkazi) predviđa informiranje i konsultacije sa predstavnicima radnika, te obavještavanje kompetentnog državnog organa prije donošenja odluke o uvođenju kolektivnih otkaza (otpuštanje barem 10 radnika iz razloga koji se ne odnose na pojedinačne radnike). Direktiva 77/187/EEZ (prijenosi preduzeća), koja određuje, pri prijenosu firme, pravilo prema kojem se ugovori o zaposlenju, ili radnim odnosima, koji postoje u trenutku prijenosa, automatski prenose sa prenositelja na preuzimača. Direktiva 80/987/EEZ (nelikvidnost poslodavaca), koja nastoji osigurati da se barem dio plata, neisplaćenih u trenutku kada poslodavac postaje nelikvidan, isplati kroz garancijski fond koji je osnovan u svakoj zemalji članici. Direktiva 91/533/EEZ, koja uvodi obavezu poslodavca da svakog radnika pismeno obavijesti o glavnim odnosima i radnim uvjetima. Direktiva 93/104/EEZ (radno vrijeme), koja određuje minimalne dnevne, sedmične i godišnje periode za odmor, te ograničava radnu sedmicu i noćni rad. Direktiva 94/33/EEZ (zaštita mladih na radu), koja zabranjuje rad bilo koje osobe ispod 15 godina (uz neke precizno određene iznimke), te regulira rad osoba između 15 i 18 godina starosti. Direktiva 94/45/EEZ (informiranje i konsultacije), koja predviđa osnivanje Evropskog Vijeća rada ili informativne i konsultativne procedure u preduzećima na nivou Zajednice i grupa preduzeća, u svrhu informiranja i konsultiranja zaposlenih na transnacionalnoj osnovi.


Strana 21 od 60

USLOVI NEOPHODNI ZA DJELOVANJE LEGISLATIVE Razmjena informacija će, u početnoj fazi, biti od suštinske važnosti. Zainteresirane zemlje bi trebale osigurati odgovarajuće informiranje o svojim sistemima zakona o radu. IZBOR MJERA FAZE I i II Prve tri Direktive, zbog njihovog utjecaja na djelovanje unutrašnjeg tržišta, i Direktiva o zaštiti mladih na radu, jer sadrži norme zaštite koje se smatraju fundamentalnim na nacionalnom i međunarodnom nivou. V. DUHANSKI PROIZVODI UVOD Na osnovu Člana 100a Ugovora, prihvaćene su dvije direktive koje donose opće propise o označavanju duhanskih proizvoda zdravstvenim upozorenjima, te o sadržaju katrana u cigaretama. 1. SADRŽAJ KATRANA U CIGARETAMA OPIS LEGISLATIVE Direktiva Vijeća 90/239/EEZ od 17. maja 1990. godine, o usklađivanju zakona, propisa i administrativnih odredbi zemalja članica koje se odnose na maksimalni sadržaj katrana u cigaretama. Ova direktiva je zasnovana na Članu 100a, na temelju činjenice da razlike u zakonima o sadržaju katrana u cigaretama mogu predstavljati barijere trgovini i ometati stvaranje i djelovanje unutrašnjeg tržišta. USLOVI NEOPHODNI ZA DJELOVANJE LEGISLATIVE Usklađivanje legislative na ovom polju će zavisiti od sposobnosti zemalja centralne i istočne Europe (CIE) da izmjere sadržaj katrana u cigaretama prema mjeriteljskim zahtjevima iznesenim u ISO standardima 4387 i 3400. IZBOR MJERA FAZE I i II Uvođenje legislative o sadržaju katrana ne bi se smjelo odvijati u fazama. Međutim, nekim zemljama članicama su bile odobrene odgode datuma primjene, kako bi im se dalo dopunsko vrijeme za uvođenje nacionalnih zakonskih propisa, ili da, umjesto proizvoda sa visokim sadržajem katrana, počnu proizvoditi proizvode sa niskim sadržajem katrana.


Strana 22 od 60

2. OZNAČAVANJE DUHANSKIH PROIZVODA OPIS LEGISLATIVE Direktiva Vijeća 89/622/EEC od 13. novembra 1989. godine, o usklađivanju zakona, propisa i administrativnih odredbi zemalja članica koje se odnose na označavanje duhanskih proizvoda, dopunjena Direktivom 92/41/EEC. USLOVI NEOPHODNI ZA DJELOVANJE LEGISLATIVE Nikakvi posebni preduslovi ne proizilaze direktno iz primjene ovih direktiva. Međutim, detalji označavanja uključuju i navođenje sadržaja katrana, koji se mora odrediti i provjeriti prema ISO standardima, po uslovima Direktive 90/239/EEC. Uvođenje legislative o označavanju ovisi od prethodnog postojanja legislative o sadržaju katrana, jer je to jedan od elemenata koji se moraju navesti na oznakama. Osim toga, legislativa o označavanju, sama za sebe, se ne bi trebala uvoditi u fazama.

5. POLJOPRIVREDA 1. UVOD Legislativa poljoprivrede u Evropskoj Uniji razvija se preko 30 godina i nastavlja se mijenjati, prilagođavajući se novim situacijama. Ova legislativa predstavlja oko 40% ukupne legislative Zajednice. Za zemlje centralne i istočne Evrope identificirano je 200 ključnih mjera za usklađivanje. Ove mjere se mogu podijrliti u dvije grupe:

• Veterinarstvo, zdravlje biljaka i ishrana životinja: Ove mjere utječu na cijeli niz djelatnosti u ratarstvu, proizvodnji i preradi životnja, te životinjskih i biljnih proizvoda. Namjena ove kontrole je osiguranje zaštite potrošača, zdravstvene zaštite, te zaštite zdravlja životinja i biljaka donošenjem zajedničkih propisa koji reguliraju kretanje živih životinja, mesa i mesnih proizvoda, voća, povrća i biljaka.

• Poljoprivredna tržišta: Ove mjere se odnose na one aspekte zajedničke organizacije tržišta koji se, uglavnom, tiču određivanja standarda kvaliteta i zahtjeva označavanja proizvoda. Mnogi aspekti poljoprivredne politike i adekvatne legislative kao što su interventni sporazumi, premije za stoku, itd. nisu uključeni u “Bijelu knjigu”. 2. ZAKONODAVSTVO VETERINARSTVA, ZDRAVLJA BILJAKA I ISHRANE ŽIVOTINJA

Zakonodavstvo obuhvata oko 1000 mjera, od kojih oko 160 spada u ključne mjere dok su druge uglavnom, izvršne mjere.


Strana 23 od 60

Evropska Komisija je odgovorna za opću koordinaciju, inspekciju / audite i neophodnu zakonodavnu akciju kako bi se osigurala ujednačena primjena standarda Evropske Unije unutar jedinstvenog evropskog tržišta. Države članice su odgovorne za verifikaciju prihvatljivosti uvozne robe na granici, uključujući zahtjeve inspekcije i ispitivanja. Također su odgovorne za propisno ispunjavanje potrebnih standarda koji se zahtijevaju, prema zakonodavstvu Evropske Unije, za trgovinu unutar Zajednice. Glavni preduslov za proširenje jedinstvenog tržišta na polje veterinarstva i zdravlja biljaka u pridruženim zemljama je da, pored usklađivanja legislative, postoji pravilno organizirana i obučena administracija koja može ujednačeno primjenjivati odgovornosti države.

3. LEGISLATIVA POLJOPRIVREDNOG TRŽIŠTA

U nekim poljoprivrednim sektorima (voće i povrće, svinjetina, jaja i meso peradi govedina i ovčetina, i vino) slobodno kretanje proizvoda zavisi od propisa dotične tržišne organizacije, odnosno o poštivanju različitih standarda kvaliteta, veličine i pakiranja, kao i propise o označavanju, analizi, inspekcijama i nadzoru. Postoje i propisi o prezentaciji i označavanju koji se primjenjuju na mlijeko i mliječne proizvode, ulja i masti, a koji također utječu na slobodnu cirkulaciju.

A. ZAKONODAVSTVO VETERINARSTVA

1. TRGOVINA ŽIVIM ŽIVOTINJAMA, SJEMENOM ŽIVOTINJA, JAJNIM STANICAMA I EMBRIJIMA

OPIS LEGISLATIVE

Postojanje i širenje životinjske zarazne bolesti ima jasne ekonomske implikacije, kako za domaću proizvodnju, tako i za trgovinu sa trećim zemljama. Zakonodavstvo Zajednice propisuje veterinarske uslove pod kojima se u Uniji može trgovati živim životinjama i njihovim sjemenom, jajnim stanicama i embrijima. Ove životinje ne smiju biti zaražene bolešću i također ne smije postojati opasnost da se putem njihova sjemena, jajnih stanica, ili embrija, prenese bilo koja bolest. Ovo se garantira certifikatom koji, uz odgovornost kompetentnog organa za otpremu, izdaje, po pravilu, ovlašteni veterinar. Zakondavstvo je osmišljeno na način da uzima u obzir sve glavne stočarske sektore: goveda, svinje, ovce goveđe sjeme, svinjsko sjeme itd. Primjena “ukupnih dostignuća Zajednice” je preduslov za nestanak prepreka u trgovini životinjama i njihovim sjemenom, jajnim stanicama i embrijima.

USLOVI POTREBNI ZA DJELOVANJE LEGISLATIVE

Neophodni preduslovi se moraju ispuniti putem javnih organa sposobnih za provođenje poterebnih provjera i garantiranja traženih certifikata. Mora postojati državna veterinarska inspekcijska služba sa dovoljnim brojem obučenog i dobro vođenog osoblja


Strana 24 od 60


Direktiva vijeća 64/432/EEC (goveda i svinje) o problemima sa zdravljem životinja posljednji put dopunjena Direktivom 2001/298/EC -o zaštiti životinja za vrijeme transporta, Direktiva vijeća 91/68/EEC (ovce i koze) dopunjena Direktivom 2001/10/EC itd.

2. TRGOVINA ŽIVOTINJSKIM PROIZVODIMA OPIS LEGISLATIVE

U određenim situacijama životinjski proizvodi mogu prenositi životinjske zarazne bolesti Zakonodavstvo je ustrojeno na način da uzima u obzir glavne proizvodne sektore: govedina / teletina, svinjetina, ovčetina i kozije meso, meso peradi, zečije meso i mesni proizvodi, te mlijeko i mliječni proizvodi.


Radi harmonizacije je neophodno imati jednak zdravstveni status životinja u regijama Unije.. Pored toga, moraju postojati javni organi koji su sposobni za provođenje potrebnih provjera i garantiranje traženih certifikata.


Na primjer Direktiva Vijeća 94/71/EC (mlijeko i mliječni proizvodi) koja se odnosi na zdravstvene propise za proizvodnju i plasiranje na tržište svježeg mlijeka, pasteriziranog mlijeka i mliječnih proizvoda.

3. MJERE KONTROLE

OPIS LEGISLATIVE

Profilaktičke mjere protiv glavnih zaraznih bolesti u Uniji moraju biti identične. Bilo koje drugo rješenje dovelo bi, do prepreka u trgovini životinjama i životinjskim proizvodima. U slučaju sporadičnih izbijanja zaraznih bolesti, mjere koje poduzimaju državni organi moraju biti identične. Poduzimanjem efikasnih mjera važno je spriječiti širenje zarazne bolesti i uvjeriti sve državne organe da će zarazna bolest biti ograničena na određeno područje. Zakonodavstvo Zajednice se fokusira na glavne bolesti: slinavku i šap, klasičnu svinjsku groznicu, ptičju gripu i Newcastle-bolest. Kada dođe do izbijanja zarazne bolesti, nadležni organi moraju imati potrebne ovlasti i biti u mogućnosti osloniti se na efikasnu organizaciju (uništenje životinja, laboratorije za analizu, kontrola kretanja na farmama, itd.). Iskustvo pokazuje da ključ uspjeha leži u brzoj i odlučnoj akciji koju podržavaju uzgajivači. Takve mjere se moraju pripremiti i materijalno i zakonski.


Unija je donijela i niz pratećih mjera kao što su referentne laboratorije Zajednice, rezerve vakcina u Zajednici, itd.. Države članice su obavezne da naprave kontrolne planove, da organiziraju krizne centre, te da formiraju mrežu laboratorija, uključujući i državnu referentnu laboratoriju.


Strana 25 od 60

Za glavne bolesti Unija ima kompjuterski sistem za prijavu bolesti (ADNS). Rezultat djelovanja ovog sistema je da svi kompetentni organi mogu imati potrebnu informaciju u najkraćem mogućem vremenu.


Između ostalih mjera u ovom području važno je istaći Direktivu Vijeća 85/511/EEC o uvođenju mjera za kontrolu slinavke i šapa te Direktiva Vijeća 2000/556/EC o obavještavanju o zaraznim bolestima životinja unutar Zajednice.

4. MARKETING ŽIVOTINJSKIH PROIZVODA

OPIS LEGISLATIVE

Vlada mora igrati glavnu ulogu u pružanju zdravstvene zaštite svojim građanima putem odgovarajućih kontrola kojima se osigurava kvalitet i sigurnost hrane. Zakonodavstvo Zajednice je ustrojeno tako da uzima u obzir privredne djelatnosti povezane sa prvim stepenom prerade životinjskih proizvoda. Zakonodavstvo definira zdravstveni standard Zajednice, odnosno zdravstvene uslove koji upravljaju marketingom takvih proizvoda u Uniji i propise o nadzoru usklađenosti sa zdravstvenim standardom Zajednice. Harmonizacija osnovnih zahtjeva za zdravstvenu zaštitu znači da će se unutar Unije na tržište moći plasirati samo oni proizvodi koji ispunjavaju zdravstvene standarde Zajednice. Proizvodne institucije moraju biti u stanju da se prilagode ovom zdravstvenom standardu.


Primjena “ukupnih dostignuća Zajednice” je preduslov za dozvolu marketinga ovih proizvoda u Uniji. Zakondavstvo se sastoji od niza različitih zahtjeva. Osnovni zahtjev, državni organi moraju imati odgovarajuća sredstva za provođenje traženih kontrola (osoblje u institucijama, laboratorije za analize, nadgledanje proizvodnje, itd.). IZBOR MJERA FAZE I i II

Sve ključne mjere se moraju implementirati u prvoj fazi. Jedna od njih je Direktiva vijeća 1997/79/EC (Riblji proizvodi) s obzirom na organizaciju veterinarskih provjera ribljih proizvoda koji se plasiraju na tržište Zajednice iz trećih zemalja.

5. MJERE KOJU OBUHVATAJU VIŠE OD JEDNOG SEKTORA OPIS LEGISLATIVE

U nekim slučajevima mjere poduzete u Uniji obuhvataju više od jednog sektora. Njihov je primarni cilj zaštita ljudskog zdravlja, ali one također štite i zdravlje životinja. Unija je odlučila zabraniti hormone za tovljenje i regulirati njihovo korištenje u zootehničke i terapeutske svrhe. Potrošači u Uniji se moraju zaštititi od prisutnosti ostataka u životinjskim proizvodima, posebno u mesu. Uvedeno je opće zakonodavstvo o kontroli ostataka.


Strana 26 od 60

USLOVI POTREBNI ZA DJELOVANJE LEGISLATIVE Za monitoring moraju postojati odgovarajući tehnički i kadrovski preduvjeti i efikasna mreža laboratorija. Posebno u sektoru hormona i beta-agonista, važno je spriječiti prijevare i uočiti kršenja. Za ovaj tip mjera potrebna su velika sredstva, posebno analitičke mogućnosti. Financijski troškovi takvih mjera su, također, visoki.


Sve ključne mjere se moraju implementirati u prvoj fazi. Jedna od njih je Direktiva vijeća 90/167/EEC (Ljekovita hrana za životinje) s obzirom na organizaciju veterinarskih provjera ribljih proizvoda koji se plasiraju na tržište Zajednice iz trećih zemalja.

6. UVOZ ŽIVOTINJA I ŽIVOTINJSKIH PROIZVODA IZ TREĆIH ZEMALJA OPIS LEGISLATIVE

U principu, životinje iz trećih zemalja moraju se uvoziti iz krajeva koji imaju iste zdravstvene uslove kao i Unija. Stočni proizvodi moraju zadovoljavati standarde Zajednice. Države članice ne bi bi smjele uvoditi propise o uvozu iz trećih zemalja koji bi bili povoljniji od propisa koji uređuju trgovinu unutar Zajednice.


Komisija je, u načelu, odgovorna za registraciju država kojima je odobren izvoz u EU, te, za određene životinjske proizvode, registraciju izvoznih ustanova.


Pošto će se granične kontrole između Unije i pridruženih zemalja zadržati do pristupanja, ne treba smatrati da su zahtjevi za trgovinu sa trećim zemljama od primarnog značaja za fazu I.

7. SISTEM KONTROLE I ZAŠTITE

OPIS LEGISLATIVE

Potpuna uspostava jedinstvenog tržišta povlači za sobom ukidanje kontrola na unutrašnjim granicama Unije. Nestanak garancija, koje je pružao tradicionalni sistem kontrola na unutrašnjim granicama, znači da se mora uvesti novi, alternativni sistem koji pokriva sva veterinarska područja (zdravlje ljudi, zdravlje životinja, zootehniku, te brigu o životinjama). Ovaj sistem za unutrašnju trgovinu je zasnovan na jačanju kontrola na izvoru i mogućnosti provjera uzimanjem uzoraka na odredištu. To uključuje prateće mjere kao što je uvođenje “ANIMO” kompjuterizirane mreže za trgovinu živim životinjama koja organima odredišne države članica obezbjeđuje informaciju o kretanju životinja na njenom teritoriji.


Strana 27 od 60

USLOVI POTREBNI ZA DJELOVANJE LEGISLATIVE Uvođenje novog sistema, je očito, jedan od bitnih elemenata jedinstvenog tržišta. Sem političke odluke da se napusti tradicionalna zaštita na granicama, novi sistem će, u tehničkom smislu, zahtijevati slijedeće: • sposobnost provođenja pouzdanih provjera na izvoru, • ljudske potencijale i tehnička sredstva koji će omogućiti usklađeno djelovanje pratećih

mjera, • odgovarajuće inspekcijske infrastrukture na vanjskim granicama IZBOR MJERA FAZE I i II Dogovor o identifikaciji životinja su neophodni za šire aspekte sporazuma o veterinarskoj kontroli i zbog toga ih je neophodno uvesti tokom faze I. 92/102/EEZ. 8. RASPLODNA STOKA I ČISTOKRVNE ŽIVOTINJE Unija je uvela politiku čija je svrha da garantira i štiti kvalitet životinjskih pasmina. To je osnovni zahtjev uzgoja, te o njemu, u velikoj mjeri, zavisi racionalni razvitak ove aktivnosti i njezina produktivnost. USLOVI POTREBNI ZA DJELOVANJE LEGISLATIVE Sistem Zajednice zahtijeva da postoje efikasne organizacije uzgajivača koje su sposobne voditi rodoslovnike za različite vrste životinja. Ove organizacije moraju djelovati pod kontrolom državnih organa.


Da bi se omogućila koherentna kontrolna politika sve ključne mjere se moraju impementirati u fazi I. Jedna od njih je Direktiva Vijeća (goveda) 1994/28/EC o čistokrvnim rasplodnim životinjama iz reda goveda.

9. BRIGA O ŽIVOTINJAMA

OPIS LEGISLATIVE

Unija je uvijek nastojala osigurati brigu o životinjama, posebno unutar okvira zajedničke poljoprivredne politike. Deklaracija broj 24, koja je slijedila nakon Mastrihtske konferencije, naglašava potrebu da se u potpunosti poštuju zahtjevi koji se tiču brige o životinjama. Određivanje propisa o zaštiti životinja je izrazito osjetljivo pitanje. Ti propisi utječu na interese proizvođača, javno mišljenje i očekivanja potrošača, te filozofska, pa čak i religiozna stanovišta (slučau obrednog klanja).


Strana 28 od 60


Strukture za uzgajanje stoke i sredstva za prijevoz stoke moraju zadovoljavati standarde Zajednice i u njih se moraju uložiti potrebna sredstva. Odgovarajući dogovori o inspekciji su također potrebni kako bi se osiguralo da se operateri, u potpunosti pridržavaju zakonodavstva.


Da bi se omogućila koherentna kontrolna politika sve ključne mjere se moraju impementirati u fazi I. Neke od njih su: Direktiva Vijeća (transport) 1995/29/EC o zaštiti životinja tokom transporta, Direktiva Vijeća 93/119/EC o zaštiti životinja u vrijeme klanja ili ubijanja.

B. ZDRAVLJE BILJAKA I ISHRANA ŽIVOTINJA

1. SJEMENA I SADNI MATERIJAL

OPIS LEGISLATIVE

Zakonodavstvo zajednice određuje harmonizirane standarde kvaliteta za sjemena i sadni materijal kako bi se omogućilo slobodno kretanje takvih materijala unutar Unije. Približavanje zakonodavstva pretpostavlja da u državama srednje i istočne Europe postoje nacionalni regulatorni sistemi slični onima koji trenutno postoje u državama članicama. Ti sistemi uključuju organe za certifikaciju i kontrolu sjemena, kao i odredbe za službeno ispitivanje sjemena. UVJETI POTREBNI ZA DJELOVANJE LEGISLATIVE

Postoji nekoliko službenih načina kontrole koje trebaju provoditi državni kontrolni organi:

• inspekcija sjemena i sadnog materijala • uzimanje uzoraka • laboratorijsko ispitivanje • izdavanje dokumenata i označavanje • naknadna ispitivanja zemljišnih parcela

KLJUČNE MJERE Osiguravaju da postoje isti standardi za certifikaciju sjemena i službeno ispitivanje sjemena.


Da bi se u ovom sektoru uspostavio potreban okvir za kontrolu, trebalo bi u fazi I uvesti 12 osnovnih direktiva. Neke od njih su Direktiva Vijeća 1998/96/EC i 1998/95/EC o plasiranju i inspekciji na tržištu šumskog reprodukcijskog materijala


Strana 29 od 60

2. BILJKE I BILJNI PROIZVODI OPIS LEGISLATIVE

Režim zdravlja biljaka u EU sadrži nove koncepcije kontrole, usvojene u skladu sa koncepcijom unutrašnjeg tržišta. One uključuju registraciju proizvođača i uvoznika, izdavanje “biljnih pasoša” za kretanje određenih biljaka, ili biljnih proizvoda, unutar EU


Da bi se ovo zakonodavstvo pravilno primjenjivalo, mora postojati nacionalni regulatorni sistem za fitosanitarna pitanja kojim službeni organi upravljaju direktno, ili putem ovlaštenih tijela.


Četiri okvirne direktive Vijeća trebale bi se primijeniti tokom faze I, budući da one uspostavljaju osnovne mjere koje štite Zajednicu od ulaska organizama štetnih za biljke, ili biljne proizvode, te od njihovog širenja unutar Zajednice.

3. ISHRANA ŽIVOTINJA OPIS LEGISLATIVE

Zakonodavstvo Zajednice na području “ishrane životinja” obuhvata aditive, hranu u vidu smjesa, dijetalnu hranu, neprerađenu hranu, nepoželjne tvari i proizvode, mikroorganizme i enzime, kao i metode analize i uzimanja uzoraka. Ovo zakonodavstvo je dostiglo visok nivo usklađenosti koji omogućava da se veliki dio upravljačkih ovlasti prenese na Komisiju.


Usklađivanje zakonodavstva pretpostavlja da postoje regulatorni sistemi slični onima koji trenutno postoje u državama članicama, kao i odgovarajuće administrativne strukture.

• IZBOR MJERA FAZE I i II

Postoji 17 osnovnih direktiva (kao na primjer Direktiva Vijeća 2000/16/EC o plasiranju na tržište hrane u vidu smjesa) koje određuju zakonodavni okvir sektora životinjske ishrane.

4. PROIZVODI ZA ZAŠTITU BILJAKA OPIS LEGISLATIVE

Dvije osnovne harmonizirajuće direktive pokrivaju odobravanje proizvoda za zaštitu biljaka (poljoprivredni pesticidi). Direktiva “zabrane” iz kasnih 1970-tih godina, mijenjana oko 13 puta, brani, ili ograničava, da se na tržište plasiraju proizvodi za zaštitu biljaka koji sadrže određene aktivne tvari.


Strana 30 od 60


Primjena ovih mjera zahtijeva postojanje službenih nacionalnih registracijskih organa koji imaju svoje vlastite odgovarajuće administrativne i naučne resurse i podrazumijeva određen stepen kontrole nad primjenom odluka regulatornog tijela.

KLJUČNE MJERE

Ključne mjere su dvije temeljne direktive koje utvrđuju zahtjeve kontrole za ovaj sektor u Zajednici.

5. OSTACI PESTICIDA

OPIS LEGISLATIVE

Ove mjere utvrđuju maksimalne granice pesticida u i na voću, povrću, žitaricama, hrani životinjskog porijekla (meso i mesni proizvodi, mlijeko i mliječni proizvodi, te jaja i proizvodi od jaja). One imaju dvije glavne funkcije, a to su zaštita zdravlja ljudi i uklanjanje trgovinskih zapreka. KLJUČNE MJERE Ključne mjere su četiri osnovne direktive Vijeća koje daju okvir za određivanje harmoniziranih maksimalnih nivoa za ostatke pesticida. 6. PRAVA NA UZGOJ NOVIH VRSTA BILJAKA U ZAJEDNICI OPIS LEGISLATIVE Jedna temeljna uredba, usvojena 27. jula 1994. godine, bavi se sistemom zaštite intelektualnog vlasništva u Zajednici za nove vrste biljaka iz cijelog botaničkog carstva. USLOVII POTREBNI ZA DJELOVANJE LEGISLATIVE Sistem Zajednice, kao novi model uz postojeće nacionalne sisteme, uspostavljen je nedavno. Počeo je djelovati 27. aprila 1995. KLJUČNE MJERE Postoji samo jedna okvirna uredba (Uredba Vijeća broj 2100/94), koja se odnosi na ovaj sektor, i stoga se mora smatrati “ključnom”.


Strana 31 od 60

7. ORGANSKO RATARSTVO OPIS LEGISLATIVE U skladu sa sadašnjim propisima Zajednice, organsko ratarstvo se definira kao sistem upravljanja poljoprivrednim imanjima koji podrazumijeva velika ograničenja u upotrebi gnojiva i pesticida. Organski proizvodi se identificiraju tačno određenim pravilima označavanja čija je svrha da potrošaču daju najbolju moguću garanciju porijekla, načina pripreme, obrade i pakiranja. Osnovni zakonodavni instrument za organsko ratarstvo je Uredba Vijeća (EEC) broj 2092/91.

USLOVI POTREBNI ZA DJELOVANJE LEGISLATIVE Približavanje zakonodavstva pretpostavlja da u zemljama Centralne i Istočne Evrope postoji slično nacionalno zakonodavno tijelo kao i u EU, te kontrolno tijelo koje već uspješno djeluje i pod nadzorom je nadležnih organa..

KLJUČNE MJERE Ovo je, relativno, novo područje za zakondoavstvo Zajednice, te se i okvirna uredba i prateći provedbeni propisi smatraju bitnim za uspostavu usklađene zakonodavne strukture.

III. POLJOPRIVEREDNA TRŽIŠTA

1. GOVEDINA I TELETINA, OVČJE I KOZJE MESO OPIS LEGISLATIVE

Organizacija zajedničkog tržišta za govedinu i teletinu, ovčje i kozje meso uključuje, što se tiče unutrašnjeg tržišta, mjere koje definraju obavezne klasifikacijske standarde za plasiranje obrađenih trupova na tržište. Harmoniziranu EU klasifikaciju rade specijalizirani klasifikatori u klaonicama. Trupovi se označavaju žigom, ili etiketom.


Da bi se klasifikacija provela efikasno, mora postojati kvalificirano osoblje koje će osigurati da se trupovi tačno klasificiraju. IZBOR MJERA FAZE I i II Fazom I usklađivanja legislative između Unije i pridruženih država smatra se potpuno usvajanje svih standarda kvaliteta i kontrole. Ovaj sistem neće djelovati pravilno ukoliko se sve ključne mjere ne uvedu na ovaj način.


Strana 32 od 60

2. VOĆE I POVRĆE OPIS LEGISLATIVE Organizacija zajedničkog tržišta voćem i povrćem uključuje, što se tiče unutrašnjeg tržišta, uvoza i izvoza, mjere koje određuju obavezne standarde kvaliteta. Za svaki proizvod postoji posebna uredba. Plasiranje voća i povrća (bilo domaće proizvodnje, ili uvezenog) na tržište dozvoljava se samo nakon provedenih kontrola kvaliteta; opće je pravilo da robu mora pratiti certifikat o kontroli. Ti standardi kvaliteta se bave, većinom, tehničkim osobinama, tj. prezentacijom voća i povrća, ali ne pokrivaju fitosanitarne aspekte USLOVI POTREBNI ZA DJELOVANJE LEGISLATIVE Kontrolori iz nacionalnih organa moraju osigurati da se ovi standardi kvaliteta primjenjuju u unutrašnjoj proizvodnji, pri uvozu i izvozu, na nivou proizvodnje, ili veleprodaje. IZBOR MJERA FAZE I i II Tokom faze I, zemlje centralne i istočne Europe bi morale osigurati sveobuhvatno približavanje svojih standarda kvaliteta i sistema kontrole onima koji vladaju u EU. 3. VINO I PROIZVODI NA BAZI VINA OPIS LEGISLATIVE Neke pridružene države već imaju bilateralne sporazume sa EU o recipročnoj zaštiti i kontroli naziva.Ovi sporazumi se bave, isključivo, zaštitom imena, ali sežu puno dalje od TRIP sporazuma Urugvajskog kruga. Općenito, vinom EU se može trgovati samo ukoliko je proizvedeno od grožđa iz registriranih vinograda koji imaju pravo sađenja u skladu s globalnom zabranom sadnje novih sorti vinove loze unutar EU. 4. SVINJSKO MESO, MESO PERADI I JAJA OPIS LEGISLATIVE Organizacija zajedničkog tržišta za svinjsko meso, meso peradi i jaja uključuje, u okviru unutrašnjeg tržišta, mjere koje određuju obavezne standarde kvaliteta i kontrole.

Klasifikacijski standardi Prema standardima Zajednice meso peradi se klasificira, prema kvaliteti, u klase A i B. Ta klasifikacija se zasniva na profilu i izgledu. Tržišni standardi za meso peradi se baziraju na preporukama Ekonomske Komisije Ujedinjenih Naroda za Evropu (UN-ECE) iz Ženeve.


Strana 33 od 60

Jaja se klasificiraju prema klasi kvalitete (A – svježa, B – druga klasa i C – niže klase, za upotrebu u prehrambenoj industriji). U sektoru svinjskog mesa ne postoje tržišni standardi, ali postoji skala Zajednice za klasifikaciju svinjskih trupova koja se temelji na količini nemasnog mesa koje trup sadrži.


Da bi mogli kontrolirati kvalitet i provjeravati težinu u svakoj fazi plasiranja na tržište, pri prijevozu i, pri uvozu, carinske formalnosti, odgovorni organi moraju uspostaviti sistem nadzora koji se zasniva na uzimanju uzoraka.

KLJUČNE MJERE

Ključne mjere su uredbe koje uvode osnovne uslove kvaliteta za ovaj sektor.

6. TRANSPORT

Prijevoz je jedna velika industrija, njemu pripada oko 7% bruto nacionalnog proizvoda i tijesno je povezan, sa drugim ključnim politikama, kao što su ekonomska, energetska, socijalna, regionalna politika i politika zaštite okoline. Stvaranje unutrašnjeg tržišta transprotnih usluga se oslanjalo na mjere liberalizacije i harmonizacije:

• Zajednička transportna politika progresivno je uklanjala umjetne barijere za sve vrste prijevoza (modalna politika) koje su bile postavljene između država članica,

• Liberalizacijom tržišta Zajednice, zajednička transprotna politika je očuvala uslove za njegovo nesmetano djelovanje time što je odredila propise koje prijevoznici Zajednice moraju poštovati u smislu stručne osposobljenosti, sigurnosti, socijalnih odredbi i obaveza javnog prijevoza.

I. CESTOVNI TRANSPORT

Cestovni transport se može podijeliti na dva dijela: prijevoz robe i prijevoz putnika. Postojeće zakonodavstvo, u velikom broju slučajeva, uzima ovu podjelu u obzir.

Jedan od najvažnijih principa, koji omogućava efikasnost unutrašnjeg tržišta u cestovnom transportu, je osiguranje slobode pružanja usluga bez diskriminacije na osnovu nacionalnosti, ili mjesta osnivanja. USLOVI POTREBNI ZA DJELOVANJE LEGISLATIVE

Približavanje zakonodavstva na području cestovnog transporta pretpostavlja da postoje nacionalni regulatorni sistemi, kao organizacija pristupa nacionalnom tržištu. Kontrolni mehanizmi su od izuzetne važnosti za većinu područja harmonizacije cestovnog prijevoza, a posebno u pogledu socijalnih uslova, tehničke kontrole i cestovne sigurnosti.


Strana 34 od 60


Zajednica je tokom 20 godina poboljšavala propise za pristup zanimanju domaćeg i međunarodnog cestovnog prijevoznika. Vijeće je usvojilo slijedeće četiri direktive koje su zamijenjene Direktivom 96/26/EC

1. TEHNOLOGIJA I SIGURNOST Sigurnost cestovnog prometa ne zahtijeva od proizvođača samo da svoja motorna vozila opreme potrebnom sigurnosnom opremom, već da veliku pažnju poklone tome da se vozila, koja su u opticaju, održavaju u dobrom voznom stanju i da ih opreme prema propisanim standardima.


Što se tiče ciljeva kojima se teži na području tehnologije i sigurnosti, slijedeće mjere predstavljaju primarne instrumente za pravilno djelovanje jedinstvenog tržišta. • Tehnički pregled • Težina i dimenzije Direktiva 85/3/EEZ plus amandmani) • Tahograf • Dubina utora (šara) (Direktiv89/459/EEC na autogumama

II. ŽELJEZNICE

Nekoliko faktora je doprinijelo usvajanju opće mjere Zajednice koja se tiče željeznica (Direktiva 2001/12/EC o razvoju željeznica u Zajednici). Cilj Direktive 2001/12/EC jeste da natjera željeznice da djeluju na komercijalniji način, da bolje reagiraju na potražnju, poboljšaju kvalitet svojih usluga i snize cijene. Da bi se ova Direktiva uspješno primijenila, mora postojati odgovarajuća poslovna kultura, željeznice se moraju odvojiti od države, te mora postojati slobodno tržište prijevoznih usluga.

KLJUČNE MJERE

Ključna mjera za države centralne i istočne Evrope je stvaranje željezničkog preduzeća sa nezavisnom upravom i zdravom financijskom strukturom.

III UNUTRAŠNJI PLOVNI PUTEVI

Jedine države centralne i istočne Evrope kojih se tiče sektor unutrašnjih plovnih puteva su one čiji su plovni vodeni putevi direkno povezani s plovnim putevima država članica.

IV POMORSKI PRIJEVOZ – PRISTUP TRŽIŠTU

Uredba 4055/86 je kamen temeljac slobode pružanja usluga u pomorskom transportu. Ona uspostavlja liberalizaciju tržišta pomorskog prijevoza između država članica, te između država članica i trećih zemalja.


Strana 35 od 60

VI ZRAČNI PRIJEVOZ

Evropska Unija je razvijala politiku zračnog prijevoza tokom više godina. Ova politika je, korak po korak, uvodila ne samo liberalni sistem, već i mjere zaštite i harmonizacije s ciljem da se omogući dovoljno vremena za prilagođavanje i da se stvore uslovi jednake konkurencije.

7. AUDIO VIZUELNE USLUGE UVOD

Dana 03. oktobra 1989. godine, nakon višegodišnjih rasprava u institucijama Zajednice , usvojena je Direktiva 89/552/EEZ i nazvana “Televizija bez granica”. Direktiva se odnosi samo na države članice Evropske Unije, ali njena načela mogu uzajamno poštivati i treće zemlje. Sporazum o Evropskom ekomonskom prostoru sa državama članicama EFTA proširio je područje primjene Direktive na sve te države, s izuzetkom Švicarske. Komisija pozdravlja svako širenje područja primjene Direktive i zbog toga poziva države centralne i istočne Evrope da se usklade sa njenim odredbama. Ova Direktive predstavlja osnovu za koordinaciju nacionalnih legislativa u slijedećim područjima: • Zakon primjenljiv na televizijske emisije • Promoviranje proizvodnje i distribucije evropskih radova • Televizijsko emitiranje kinematografskih radova • Televizijsko reklamiranje i sponzorstvo • Zaštita maloljetnika • Pravo na odgovor/obeštećenje

8. OKOLINA

I. UVOD Ekološka politika je bitan element stvaranja unutrašnjeg tržišta. Integrirani pristup, koji će omogućiti održiv socijalni i privredni razvoj, nije od životne važnosti samo za okolinu, već i za dugoročni uspjeh unutrašnjeg tržišta.. 1. Okolina i države centralne i istočne Evrope Na zajedničkom sastanku Vijeća ministara, zaduženih za zaštitu okoline Evropske Unije, i ministara zaduženih za zaštitu okoline pridruženih država centralne i istočne Evrope, održanom 05. oktobra 1994. godine, dogovoreno je da će se sastanci takve vrste održavati svake godine i ministri su, posebno, preporučili da se “procijene prioriteti za program koji će približiti ekološke politike i zakonodavstva pridruženih država centralne i istočne Evrope”.


Strana 36 od 60

2. Zakonodavstvo EU o zaštiti okoline Danas, zakonodavstvo EU na polju ekologije obuhvata oko 200 zakonskih akata koji pokrivaju širok raspon sektora, uključujući zagađenje vode i zraka, upravljanje otpadom i kemikalijama, biotehnologiju, zaštitu od zračenja i nuklearnu sigurnost, te zaštitu prirode. Dobar dio okolinske legislative EU nije uključen u Bijelu knjigu, jer nije direktno povezan sa tržištem. U poglavlju “Okolina” aneksa Bijele knjige obrađene su sljedeće oblasti (uključujući odgovarajuću legislativu): • radioaktivno zagađenje prehrambenih proizvoda (Uredba Vijeća broj EEC/90/737);

zaštita od zračenja (Direktiva Vijeća broj 92/3/EURATOM o nadzoru kontroli i pošiljki radioaktivnog otpada između država članica te unutar i izvan Zajednice);

• kemijske supstanci (odgovornost raspoređena na nekoliko generalnih direktorata Evropske Komisije),

• plasiranje opasnih supstanci na tržište (Bazna Direktiva 67/548/EEC sa odgovarajućim izmjenama s obzirom na tehnički progres)

• prijava novih opasnih supstanci (Direktiva Vijeća 92/32/EC o približavanju zakona o klasifikaciji pakiranju i označavanju opasnih supstanci);

• kontrola rizika od postojećih supstanci (Uredba Vijeća broj 793/93 i Uredba Komisije broj 1488/94);

• uvoz i izvoz određenih opasnih kemikalija (Uredba Vijeća broj 2455/92); • ekološke posljedice namjernog puštanja genetički izmijenjenih organizama (Direktiva

Vijeća 1997/35/EC o namjernom puštanja genetički izmijenjenih organizama), • politika upravljanja otpadom • emisije buke iz građevinskih pogona (Direktiva Vijeća 1998/665/EC o približavanju

zakona država članica koji se odnose na utvrđivanje buke i građevinskih pogona i opreme);

• zagađenje zraka – sadržaj olova u benzinu i sadržaj sumpora u nekim tekućim gorivima

• zagađenje zraka – isparljivi organski spojevi (Direktiva Vijeća 94/63/EC o kontroli emisije isparljivih organskih pri skladištenju benzina i njegovoj distribuciji od terminala do servisnih stanica);

• kontrola tvari koje uništavaju ozon (Propis vijeća 3093/94/EC o supstancama koje uništavaju ozon.

9. TELEKOMUNIKACIJE

UVOD Telekomunikacije su od presudne važnosti za sve evropske zemlje, kako u društvenom, tako i u ekonomskom smislu. Načela osnovne politike, koja se odnose na sektor telekomunikacija i razvojne ciljeve, pokazuju tendenciju sve veće sličnosti, u zapadnoj i u istočnoj Evropi.


Strana 37 od 60

Razvoj politike i propisa EU na području pošta i telekomunikacija utvrđen je savjetodavnim postupkom kojeg je inicirala Komisija na osnovu Zelene knjige i dokumenata koji su poslije uslijedili, te na osnovu ključnih Rezolucija koje je usvojilo Vijeće i Evropski parlament, te Evropski sud pravde . Na području poštanske politike, Komisija je izdala Zelenu knjigu o razvoju jedinstvenog tržišta za poštanske usluge u junu 1992. godine i saopćenje Vijeću i Evropskom Parlamentu o smjernicama za razvoj poštanskih usluga Zajednice u junu 1993. godine OPIS LEGISLATIVE

Kao što je to utvrđeno u dokumentima o politici telekomunikacija, mjere EU se bave odvojeno opremom, uslugama i infrastrukturom, i s različitim vremenskim planom, zavisno o ekonomskoj situaciji u svakom od ovih podsektora.

Glavni politički cilj EU je održavanje i razvijanje univerzalne usluge. To će, zasigurno, biti glavni cilj u pripremama zemalja za predprijem u ovoj oblasti.


Specifični zahtjevi na području telekomunikacija su slijedeći:

• postojanje dobro razvijenog regulatornog mehanizama za kontrolu konkurencije u privatnom i javnom sektoru;

• efikasno odvajanje regulatorne funkcije, koju će javni organi nastaviti obavljati za sektor kao cjelinu, od operativne odgovornosti za javnu mrežu

• razvoj sistema obračuna troškova koji omogućavaju identificiranje relevantnih troškova za različite usluge i infrastrukturu koju pružaju operateri i drugi davaoci usluga

• određivanje i akreditacija, od strane vlade, “imenovanih tijela” koja će izdavati odobrenja tipa i druga odobrenja, radi efikasnog provođenja novog pristupa Zajednice standardima i tehničkoj harmonizaciji i u ovom sektoru; Moraju se uvesti mehanizmi za naknadne provjere (nadzor tržišta) i donijeti rezolucija o sporovima.

KLJUČNE MJERE

U sektoru telekomunikacija cjelokupno zakonodavstvo vezano za unutrašnje tržište EU, smatra se ključnim, kako ono već usvojeno, tako i ono koje će, vjerojatno, biti usvojeno u bliskoj budućnosti.


Mjere Faze I koje zemlje centralne i istočne Evrope moraju poduzeti vezane su za tri direktive koje se odnose na opremu, tri direktive i dvije odluke koje se odnose za dodjelu frekvencija i formiranje telefonskih brojeva i tri direktive koje se tiču usluga. Mjere druge faze vezane su za Direktivu 94/46/EC o technical legislation liberalizaciji tržišta satelitskih terminala i usluga, jer relevantna tehnička regulativa još uvijek nije usvojena u EU.


Strana 38 od 60

10. DIREKTNO OPOREZIVANJE

UVOD

Na nivou EU direktni porezi nisu harmonizirani, a harmoniziranja poreza na poslovanje preduzeća (korporacije) se odustalo. Mjere EZ na ovom polju imaju za cilj olakšati administrativnu saradnju između nacionalnih poreskih organa i ukloniti prepreke za prekogranične aktivnosti preduzeća. Jedina harmonizacija do koje je došlo na području oporezivanja preduzeća tiče se poreza na kapital.

Pri oblikovanju nacionalnih sistema, također, bi bilo korisno imati na umu dvije postojeće preporuke na području direktnog oporezivanja; to su Preporuke 94/79/EC o oporezivanju određenih stavki prihoda koje ostvare osobe koje nisu nastanjene u EU i 94/390/EC koja se odnosi na oporezivanje malih i srednjih preduzeća. OPIS LEGISLATIVE

Član 100 Ugovora je jedina osnova za mjere EU na području direktnog oporezivanja.


Porezi se utvrđuju na nacionalnom, ili podnacionalnom nivou. Saradnja između nacionalnih administracija se odvija, uglavnom, na osnovu bilateralnih poreskih konvencija, ali i u skladu sa harmoniziranim propisima o uzajamnoj pomoći

IZBOR MJERA FAZE I iII

Dvije osnovne mjere, koje bi se trebale primjenjivati od samog početka su Direktiva o uzajamnoj pomoći pri direktnom i indirektnom oporezivanju, te Direktiva o porezu na kapital. Ova prva bi odmah integrirala organe vlasti zemalja centralne i istočne Evrope u sistem razmjene informacija, dok bi druga direktiva ograničavala opasnost oporezivanja preduzeća po stopi višoj od 1% od vrijednosti imovine.

11. SLOBODAN PROTOK ROBA U NEHARMONIZIRANIM ILI DJELOMIČNO HARMONIZIRANIM SEKTORIMA

UVOD Da bi se osiguralo slobodno kretanje robe unutar zajedničkog tržišta, potrebno je ukloniti sve carinske prepreke (carinske takse istog efekta) i necarinske barijere (bilo koja mjera kojom se uvoz otežava, ili poskupljuje) Trgovinske barijere mogu se, na primjer, pojaviti u obliku uvoznih, ili izvoznih licenci, zahtjeva za ispunjavanje statutarnih nacionalnih specifikacija s obzirom na težinu, oblik, ili dimenzije proizvoda, povlastica za kupovinu nacionalnih proizvoda, ili zahtjeva za pravnim zastupnikom u zemlji gdje bi se proizvod prodavao.


Strana 39 od 60

Stoga, da bi se prevladale prepreke koje proizilaze iz različitih nacionalnih propisa, uspotavljen je, na osnovu običajnog prava Suda pravde, a posebno njegove presude u slučaju likera iz Dižona (Cassis de Dijon), princip uzajamnog priznavanja legislative. Jedno od sredstava za sprečavanje trgovinskih barijera, koje proizilaze iz zakonodavstva, utvrđeno je Direktivom 98/48/EEC koja nalaže da države članice, prije usvajanja tehničkih propisa, moraju njihov nacrt predočiti Komisiji. To omogućuje Komisiji da izloži svoje primjedbe, a državama članicama daje mogućnost da, po potrebi, izmijene nacrte prije usvajanja, osiguravajući tako da se ne stvaraju trgovinske prepreke.

USLOVI POTREBNI ZA DJELOVANJE LEGISLATIVE Osnovni preduslovi za primjenuo principa uzajamnog priznavanja se mogu razmatrati na tri nivoa:

• priznavanje organa za certifikaciju, • priznavanje, od strane država članica Unije, ispitivanja koja su već obavljena u

državama centralne i istočne Evrope, i obratno, • priznavanje, od strane država članica EU, proizvoda koji su legalno proizvedeni i/ili

prodaju se u zemljama centralne i istočne Evrope.

Zato, osnovni uslovi za primjenu ovog načela moraju biti:

• postojanje organa za certifikaciju sigurnosti proizvoda, koji djeluju u skladu sa istim pravilima kao odgovarajući organi u EU (npr. u skladu sa standardima EN 45000);

• postojanje laboratorija koje vrše zahtijevana ispitivanja proizvoda (npr. određeni prehrambeni proizvodi koji sadrže aditive, ili vitamine). To bi bile privatne ili javne laboratorije čija bi ispitivanja priznavale i ostale države članice EU;

• postojanje mehanizma za nadzor proizvoda (npr. procedura odobravanja za proizvode koji sadrže određene supstance kao što su vitamini, ili aditivi; procedure odobravanja za paralelni uvoz medicinskih proizvoda).

KLJUČNE MJERE

Ukidanje kvantitativnih ograničenja i uklanjanje diskriminatornih mjera koje pogađaju samo uvezene proizvode su preduslovi za primjenu principa slobodnog kretanja roba između država članica i zemalja centralne i istočne Evrope.

12. JAVNO SNABDIJEVANJE UVOD Jedan od temeljnih principa jedinstvenog tržišta je da sve firme moraju imati fer priliku za dobijanje javnih ugovora, tj. ugovora koje ustupaju javni organi i pravni subjekti koji upravljaju sektorima vodosnabdijevanja, energije, transporta i telekomunikacija. Kod javnih ugovora u igri su značajni ekonomski interesi, bilo da se radi o radovima, snabdijevanju, ili uslugama.


Strana 40 od 60

Sem načela iz Ugovora, usvojen je i veliki broj direktiva. Njima se harmoniziraju propisi o ustupanju ugovora tako što se zahtijeva propisno oglašavanje i transparentnost, utvrđuje se redoslijed prednosti u procedurama za ustupanje ugovora, postavljaju zajednički propisi o tehničkim specifikacijama, te kriteriji za izbor kandidata i ustupanje ugovora. OPIS LEGISLATIVE Zakonodavstvo Zajednice o javnom snabdijevanju pokriva tri glavna područja: • snabdijevanje putem ugovora koje ustupaju javne vlasti, tj. centralna vlada i

regionalne, ili lokalne vlasti; Radi se o ugovorima koje ustupaju centralna vlada, regionalne ili lokalne vlasti, te javna, ili privatna tijela pod njihovom kontrolom. Ugovori mogu biti vrlo različiti po vrijednosti, budući da se mogu odnositi, na primjer, na kupovinu pedagoškog materijala od strane općine, ili gradnju nekog novog objekta infrastrukture kao što je autoput, vladini uredi, univerzitet, ili bolnica. Ovi ugovori spadaju u djelokrug Direktive 97/52/EC, čije su odredbe uključene u nacionalne zakone država članica. • snabdijevanje putem ugovora koje ustupaju entiteti koji upravljaju sektorima

vodosnabdijevanja, energije, transporta i telekomunikacija Ugovori koje ustupaju subjekti u oblastima vodosnabdijevanja, energije, transporta i telekomunikacija su ekonomski vrlo važni. Sastoje se od ugovora o snabdijevanju, radovima i uslugama koji se ustupaju u vezi sa slijedećim aktivnostima: • opremanje ili upravljanje mrežama za proizvodnju, trasport, ili distribuciju pitke

vode, struje, plina i toplote; • iskorištavanje nekog geografskog područja radi istraživanja za eksploataciju nafte,

plina ili uglja, ili obezbjeđivanje prijevoznika sa zračnim, pomorskim, ili kopnenim objektima;

Ovi propisi su navedeni u Direktivi 93/38/EEC. • pravni lijekovi ili procedure za reviziju koje moraju biti dostupne u slučaju kršenja

zakonodavstva Zajednice. Otvaranje javnog snabdijevanja konkurenciji na području cijele Zajednice zahtijeva garancije transparentnosti i nediskriminacije. Da bi se to postiglo, potrebno je da procedure revizije, ili pravni lijekovi, budu dostupni firmama u slučaju kršenja zakona Zajednice: nedostatak propisnih pravnih lijekova odvraća firme od konkurisanja za ugovore u ostalim državama članicama.


Strana 41 od 60

Revizijske procedure za ugovore koje ustupaju vlasti na centralnom, regionalnom, ili lokalnom nivou, propisane su Direktivom 89/665/EEC, te Direktivom 92/13/EEC za ugovore koje ustupaju entiteti u sektorima vodoopskrbe, energije, transporta i telekomunikacija. USLOVI NEOPHODNI ZA DJELOVANJE LEGISLATIVE Radi utvrđivanja uslova koji se moraju ispuniti u oblasti javnog snabdijevanja, prije bilo kakvog usklađivanja legislative država centralne i istočne Evrope sa legislativom Evropske Unije, vrijedi spomenuti neke situacije koje prevladavaju u Evropskoj Uniji. Radi se o kontekstu tržišne ekonomije u kojoj se privatna inicijativa i mehanizmi za formiranje cijena mogu razvijati. Unutar ovog ekonomskog okvira su uspostavljeni zakonski instrumenti za osiguranje slobodnog kretanja robe i usluga, zajedno sa transparentnošću i konkurencijom u oblasti javnog snabdijevanja. Države članice Evropske Unije su morale postepeno primjenjivati propise o ustupanju ugovora o radovima, ugovora o nabavci, te ugovora u sektorima vodosnabdijevanja, energije, transporta i telekomunikacija. IZBOR MJERA FAZE I i II Za zemlje centralne i istočne Evrope predlaže se postepeni, diferencirani pristup. Odgovorni za donošenje odluka moraće se upoznati sa potpuno novim pravilima. Privatna preduzeća moraće također biti svjesna svojih šansi za dobijanje ugovora. U prvoj fazi implementacije treba usvojite dijelove pet različitih direktiva, dok je za drugu fazu neophodno usvojiti dijelove šest direktiva.

13. FINANSIJSKE USLUGE UVOD Jedan od kamena temeljaca uspješne transformacije centralizirane privrede u tržišnu ekonomiju je stvaranje dobro razvijenog financijskog sektora. Financijski sektor je jedan od ključnih elemenata za ekonomski učinak zato što se upravo putem financijskog sektora privatna ušteđevina i drugi raspoloživi kapital raspodjeljuje na investicije. Zato tržišna privreda ne može funkcionirati bez dobro razvijenog i konkurentnog finansijskog sektora. Financijski sektor se ne može uspostaviti preko noći, već se mora stvarati u fazama. Redoslijed po kojem se različiti elementi moraju provoditi zavisi od tipa izabranog financijskog sistema. Nezavisno od toga, od navjeće važnosti je da korisnici financijskog sistema (i domaći i strani) imaju potpuno povjerenje u taj sistem. To povjerenje može biti stvoreno jedino putem promišljenog zakonodavstva i stvaranjem efikasnog nadzora nad preduzećima u financijskom sektoru.


Strana 42 od 60

Za razvoj financijskog sektora koji će dobro funkcionirati, potrebna su tri elementa: obučeno osoblje sa dobrom reputacijom, odgovarajuće zakonodavstvo i efikasna nadzorna tijela koja će osigurati da financijske ustanove poštuju zakone i propise po kojima djeluju.

I. FINANCIJSKE USTANOVE

UVOD Financijske ustanove će, u ovom kontekstu, biti tumačene u širem smislu, uključujući sve ustanove unutar financijskog sektora, ali isključujući osiguravajuća preduzeća. U vrijeme kada je Evropska Zajednica započela usklađivanje financijskog sektora, sve države članice su već imale dobro razvijene financijske sektore. Izvršeno usklađivanje je, zato, više bilo pitanje određivanja minimalnih standarda za industriju, kao priprema za unutrašnje tržište, nego pokušaj razvijanja financijskog sektora. OPIS LEGISLATIVE Financijske ustanove su uslužne ustanove koje su, po mnogo čemu, slične drugim uslužnim industrijama. Njihov uspjeh zavisi od njihove sposobnosti da pruže pravi proizvod po pravoj cijeni, u konkurenciji sa drugima koji pružaju usluge. Razlika između njih je u tome što financijske ustanove rade s novcem klijenata i neuspjeh financijske ustanove, a naročito kreditne ustanove, može dovesti do značajnih gubitaka za njezine klijente. Ovo nije prihvatljivo za Zajednicu i zato su, za financijske ustanove, potrebni puno oštriji propisi nego za druge davaoce usluga . Glavna svrha tih propisa ili pravila je, sa jedne strane, zaštita klijenata tih ustanova, ali isto tako, i zaštita financijske industrije od opasnosti zaraze koja bi mogla proizaći iz neuspjeha jedne od financijskih ustanova. USLOVI POTREBNI ZA DJELOVANJE LEGISLATIVE Približavanje zakonodavstva na polju financijskog sektora, općenito, pretpostavlja postojanje osnovnog zakonodavnog ambijenta. U ovo osnovno zakonodavstvo su uključene uredbe u vezi sa osnivanjem preduzeća, uredbe u vezi s računovodstvom i pravilima za kontroliranje i audit kompanija. Uslov (ali ne nužno i preduslov) za funkcioniranje financijskog sektora jeste uspostavljanje efikasnog sistema poravnavanja za transakcije između različitih financijskih ustanova. Do sada nije usvojena ni jedna direktiva u vezi sa ovim sistemima, ali su razgovori o prijedlogu koji se odnosi na efikasnost postojećih šema u toku. KREDITNE INSTITUCIJE Sa postojanjem osnovnih preduslova usklađivanja, najvažniji prvi korak bit će uspostavljanje nadzornog organa koji će nadgledati kreditne institucije (ili banke, kako se one obično zovu). Također se može preporučiti razvoj profesije procjenjivanja.


Strana 43 od 60

VRIJEDNOSNI PAPIRI. Prije uspostavljanja berzi, potrebno je usvojiti zakone koji uređuju izdavanje i vlasništvo nad vrijednosnim papirima. KOLEKTIVNI INVESTICIJSKI FONDOVI

Preduslov za osnivanje kolektivnih investicijskih fondova je da se vrijednosni papiri izdaju i da se njima trguje na uređenim tržištima.


Kreditne institucije regulisane su sa četiri Direktive (Prva bankarska Direktiva, Direktiva o vlastitim sredstvima, Direktiva o omjeru solventnosti i Direktiva o garanciji depozita). Vrijednosni papiri su također regulisani sa četiri Direktive (Direktivom o prospektu javne ponude, Direktivom o berzovnim podacima o vrijednosnim papirima, Direktivom o registraciji većinskih dionica i Direktivom o nezakonitoj trgovini) INVESTICIJSKI FONDOVI

Direktiva o usklađivanju zakona, uredbi i administartivnih odredbi u vezi sa preduzećima za kolektivna ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS)

PRANJE NOVCA

Direktiva Vijeća o sprečavanju upotrebe financijskog sistema u svrhu pranja novca, jeste horizontalna direktiva koja pokriva kreditne ustanove, financijske ustanove i osiguravajuća društva. Zajednica preporučuje zemljama centralne i istočne Evrope uspostavljanje odgovarajućih standarda protiv pranja novca.

II. OSIGURANJE

Zanimanje države za posredovanje u radu tržišta osiguranja je povećano općim shvatanjem da je osiguranje, i neživotno i životno, putem raspodjele troškova preuzmanja rizika, od koristi društvu. Nisu sva osiguranja potrošački proizvod kojeg kupuje čovjek na ulici. Značajan dio odlazi na industrijska, komercijalna i transportna preduzeća, profesionalce, poljoprivrednike i male trgovce, kao nužan dio njihovih poslovnih aktivnosti. Za njih je osiguranje samo još jedna stavka, koja suštinski podupire njihove djelatnosti. Tržišta osiguranja se, uglavnom, sastoje od kupaca (osiguranika), prodavača (osiguravajućih društava) i posrednika (brokeri i agenti). Njihovi interesi i težnje se moraju uzeti u obzir kada se uspostavlja bilo kakav sistem osiguranja.

OPIS LEGISLATIVE

U historiji Unije, dvije direktive čine temelj Unutrašnjeg tržišta za osiguranje, zajedno sa odredbama Rimskog ugovora, o slobodama kretanja kapitala, osnivanja i pružanja usluga.


Strana 44 od 60

Ove dvije direktive su prva “neživotna” Direktiva 73/239/EEC i prva Direktiva o životnom osiguranju 79/267/EEC. Svrha ovih direktiva je da omoguće osiguravajućim društvima u jednoj državi članici da posluju u drugoj državi članici pod uslovima zemlje domaćina, uz najmanje birokratije.Glavni cilj Direktive o financijskim izvještajima u osiguranju je proširenje financijskih informacija koje se moraju učiniti dostupnim javnosti od strane društava koja su u međusobnoj konkurenciji.

KLJUČNE MJERE

Prva i treća Direktiva o neživotnom i životnom osiguranju i Direktiva o godišnjim financijskim izvještajima) se odnose na osnovne karakteristike bilo kojeg sistema osiguranja, tj. uspostavljanja zakonodavnog razumnog okvira unutar kojeg je osigurana ravnoteža interesa između pružalaca usluga i korisnika osiguranja, zajedno s povećanom konkurencijom unutar velikog Unutrašnjeg tržišta.

14. ZAŠTITA OSOBNIH PODATAKA

UVOD Zadnjih godina, tehnički napredak na polju inforamcija i obrada osobnih podataka iz najrazličitijih razloga (administrativne provjere, poslovne svrhe, naučno istraživanje, naročito epidemiologija, javne statistike, itd.), naglasili su potrebu za zaštitom privatnog života pojedinaca i njihovih temeljnih sloboda i prava. Postoje dokazi o značajnom porastu protoka osobnih podataka unutar Evropske Unije, posebno radi dovršavanja jedinstvenog tržišta. Ovi protoci uključuju protoke između firmi, između dijelova iste firme, između nacionalnih administracija, između centara za epidemiološka istraživanja, itd.. OPIS LEGISLATIVE

Komisija je podnijela Vijeću paket mjera o kojima se još uvijek razgovara. Te mjere uključuju izmjenjeni prijedlog Direktive Vijeća o zaštiti pojedinca u odnosu na obradu osobnih podataka i slobodnom protoku takvih podataka. Svrha ovog prijedloga je ukidanje prepreka slobodnom protoku osobnih podataka i narušavanja konkurencije stvaranjem jednog visokog nivoa zaštite u cijeloj Zajednici. Prihvaćeno je da zaštita podataka neće ovisiti o tehnologiji koja se koristi (kompjuterizirana ili ručna) za obradu podataka. USLOVI POTREBNI ZA DJELOVANJE LEGISLATIVE

Da bi se osigurao najbolji odgovor na zahtjeve za zaštitu privatnog života pojedinaca, s obzirom na obradu osobnih podataka, razvijena je nova zakonska disciplina, koja se obično naziva “zaštita podataka”.


Strana 45 od 60

Cilj propisa, koje ona određuje, jeste uspostavljanje uslova pod kojima se može vršiti obrada osobnih podataka, i posebno, dozvoljavanje pojedincima da vrše nadzor nad informacijama koje se tiču njih, a koje drugi (organi vlasti, firme, centri naučnog istraživanja, udruženja) prikupljaju i koriste u tradicionalnim sredstvima kao što su manuelni, ili kompjuterizirani dosijei, ili još novijim primjenama kao što su elektronski novac, interaktivni sistemi i magnetski bedževi. Iskustvo je pokazalo da je za efikasno provođenje zakonodavstva na ovom polju potrebno uspostaviti organe nadzora. Organ mora biti u potpunosti nezavisan u izvršavanju svojih dužnosti, posebno u odnosu na javne agencije koje su predmet njegovog nadzora. KLJUČNE MJERE

Tokom prve faze, zemlje centralne i istočne Evrope bi mogle podići nivo svijesti među profesionalcima u privatnom sektoru i među organima vlasti o potrebi za zaštitu osobnih podataka. U tu svrhu, mogle bi ohrabrivati profesionalce da sastave pravila ponašanja, koja su vrlo važan instrument na ovom polju. U ovoj fazi bi se moglo uspostaviti nezavisno tijelo za nadzor pri prijelazu na zakonodavni nivo. U drugoj fazi zemlje centralne i istočne Evrope trabaju uvesti legislativu baziranu na opštoj Direktivi za zaštiti pojedinca i na direktivi koja reguliše onlast telekomunikacija.

15. ZAKON O KOMPANIJAMA UVOD

Privredni subjekti su organizacije koje su stvorene i kojim se upravlja u skladu sa pravnim zahtjevima. Ona uključuju različite kategorije osoba: dioničare, namještenike, kreditore i treće strane. Svi oni imaju neki interes u djelatnostima društva. U svim državama članicama odnos društava sa različitim grupama pomenutih lica , podliježe zakonskim odredbama koje im pružaju odgovarajuću zaštitu. Zakoni koji pružaju takvu zaštitu se razlikuju od jedne do druge zemlje. Sa stalnim porastom prekograničnog poslovanja između kompanija, postojeće razlike između nacionalnih zakonodavstava su glavne barijere slobodi osnivanja kompanija u Zajednici. Harmonizacije zakona o kompanijama na nivou Zajednice jeste da osigura jednak nivo zaštite interesa dioničara, namještenika, kreditora i trećih strana u cijeloj Zajednici.

OPIS LEGISLATIVE

Osnovni zakonski pristup stvaranju odgovarajućeg okruženja za rad privrednih subjekata u Evropi jeste harmonizacija državnih zakona putem direktiva. Drugi pristup je uvođenje jednoobraznog zakona na nivou Zajednice, putem propisa, koji zamjenjuje, ili nadopunjava nacionalni zakon.


Približavanje zakonodavstva na polju zakona o privrednim subjektima pretpostavlja postojanje slijedećih uslova:


Strana 46 od 60

• određivanje registra za privredna društva i nacionalnog službenog glasnika za publikovanje određenih informacija kao što je organizacija društva, financijske pojedinosti, itd.;

• određivanje administrativnog, ili pravosudnog organa koji će osigurati kontrolu osnivanja društva, ili zakonitosti određenih akata;

• određivanje nezavisnih eksperata koji će procjenjivati financijsko stanje kompanija u različitim fazama rada (sastav njenog kapitala, spajanje, itd.).

• obuka modernih poslovnih administratora.


U prvoj fazi bi trebalo uključiti slijedeće Direktive:

Prva direktiva, definira sistem javnog objavljivanja primjenljiv na sve privredne subjekte. Države članice moraju održavati službeni registar kompanija koji sadrži sve važne informacije dostupne javnosti i moraju osigurati objavljivanje određenih informacija u službenom glasniku. Druga direktiva se bavi podizanjem, održavanjem i promjenom kapitala javnih kompanija sa ograničenom odgovornošću. Direktiva, također, nameće ograničenja na udio vlastitih dionica koje po domaćem zakonodavstvu, društva mogu kupiti. Predmet druge faze su Treća, Jedanaesta, Dvanaesta direktiva i propisi o grupisanju evropskih ekonomskih interesa.

16. RAČUNOVODSTVO UVOD

Harmonizacija računovodstva je dio programa harmonizacije Zakona o kompanijama. Harmonizacija se izvodi putem direktiva. Standardi u računovodstvu su postali dio zakona u svakoj od država članica. Cilj Direktiva o računovodstvu je postići da financijske informacije, koje objavljuju kompanije, budu ekvivalentne i uporedive. Direktive o računovodstvu sadrže opcije koje mogu usvojiti države članice, ili kompanije. Ove opcije odražavaju razlike u pravnoj, ili ekonomskoj situaciji u državama članicama.


Približavanje zakondovstva na polju računovodstva pretpostavlja postojanje državnih regulatornih sistema (registar privrednih društva, djelokrug rada privrednih subjekata, propisi računovodstva, revizije i objavljivanja). Obuka u zemljama centralne i istočne Evrope se mora vršiti na dva kolosijeka:

• obuka knjigovođa i računovođa • obuka revizora.

U državama članicama propisi računovodstva su doneseni u obliku zakona, dekreta i standarda. Zanimanje revizora poslovnih knjiga je uređeno zakonom i odlukama koje donose instituti i/ili komore.


Strana 47 od 60

Ova tijela donose propise zanimanja, pripremaju obuku, nadgledaju i zastupaju svoje članove. U mnogim slučajevima ona, također, donose standarde računovodstva.

KLJUČNE MJERE

Svih pet direktiva iz ove oblasti predstavljaju ključne mjere, zato što su uvele skup pravila za računovodstvo koja zajedno čine kodeks evropskog računovodstva visokog nivoa.

17. GRAĐANSKO PRAVO UVOD

Ovo poglavlje bavi se sljedećim pitanjima:

• Građanska odgovornost za štetu prouzrokovanu proizvodima sa greškom • Komercijalni agenti • Međusobno priznavanje presuda u civilnim i komercijalnim pitanjima • Zakon koji se primjenjuje na ugovorne obaveze

I. GRAĐANSKA ODGOVORNOST ZA ŠTETU PROUZROKOVANU PROIZVODIMA SA GREŠKOM

OPIS LEGISLATIVE

Direktiva Vijeća o približavanju zakona, uredbi i administrativnih odredbi država članica u vezi s odgovornošću za proizvode sa greškom uspostavlja režim Zajednice za nadoknadu štete koju su prouzrokovali proizvodi sa greškom. Obaveza oštećene osobe je da pokaže da je proizvod imao grešku i da je greška na proizvodu prouzrokovala štetu.


Da bi Direktiva funkcionirala, mora postojati mogućnost za one koji po Direktivi imaju potencijalnu odgovornost, da se mogu osigurati protiv uključenih rizika.


Zemlje centralne i istočne Evrope bi trebale osigurati, što je prije moguće, da njihova zakonodavstva koja uređuju građansku odgovornost za štetu prouzrokovanu proizvodima sa greškom, budu u skladu s načelima Direktive 85/374/EEC.

II. KOMERCIJALNI AGENTI

Direktiva Vijeća 86/653/EEC o samostalnim komercijalnim agentima uspostavlja pravni režim za odnos između principala i njegovog agenta. Agent je samostalna osoba, ili kompanija koje ugovara prodaju, ili kupovinu robe u ime druge osobe koja se u Direktivi naziva principal. Direktiva postavlja osnovne obaveze koje svaka od strana ima prema drugoj.


Strana 48 od 60

III. UZAJAMNO PRIZNAVANJE PRESUDA U GRAĐANSKIM I KOMERCIJALNIM PITANJIMA

Briselska konvencija iz 1968. godine, o jurisdikciji i izvršenju presuda u građanskim i komercijalnim pitanjima, utvrđuje pravila nadležnosti u pravnim postupcima u vezi sa građanskim i komercijalnim pitanjima. Njom se osigurava da se presude sudova država članica priznaju širom Zajednice, a također se uspostavlja mehanizam kojim se olakšava izvršenje presuda sudova jedne ugovorne države u drugoj ugovornoj državi. IV. ZAKON KOJI SE PRIMJENJUJE NA UGOVORNE OBAVEZE Rimska konvencija iz 1980. Godine, o zakonu koji se primjenjuje na ugovorne obaveze, objedinjuje pravila međunarodnog privatnog prava država članica u vezi sa utvrđivanjem zakona koji se primjenjuje na ugovor. Osnovno načelo jeste načelo slobode ugovornih strana da biraju zakon koji će se primjenjivati na njihove ugovorne odnose. Taj izbor može biti izražen ili prećutan. Ukoliko se strane ne izjasne o svom izboru, primjenjuje se zakon one zemlje na koju se ugovor više odnosi. Konvencija predviđa neke faktore uz pomoć kojih se utvrđuje koji su to zakoni.

18. UZAJAMNO PRIZNAVANJE STRUČNIH KVALIFIKACIJA

UVOD

Generalno pavilo koje vrijedi u tržišnim privredama jeste da je svako slobodan baviti se bilo kojim zanimanjem. Bavljenje određenim stručnim zanimanjima može, međutim, u općem drušvenom interesu, biti uslovljeno posjedovanjem određenih kvalifikacija. Svaka država mora samostalno utvrditi je li taj opći interes u dovoljnoj mjeri zaštićen slobodnom tržišnom konkurencijom ili se, ukoliko nije tako bavljenje određenim zanimanjem mora zakonski urediti, te na koji način to uraditi (zaštita titula ili stručnih djelatnosti). Kvalifikacije potrebne za bavljenje zakonski uređenim zanimanjem, uglavnom, se baziraju na nacionalnom sisitemu obrazovanja, pa tako nastaju i prepreke za migrante koji su kvalifikacije stekli u nekoj drugoj državi. Uzajamno priznavanje stručnih kvalifikacija je odgovarajući mehanizam za prevladavanje ove prepreke u slobodnom kretanju ljudi i slobodi pružanja usluga.

OPIS LEGISLATIVE

Postoje tri glavne vrste nediskriminatornih mjera koje predstavljaju veoma značajne prepreke slobodnom kretanju stručnjaka, i u vezi s kojima je Zajednica poduzela specifične mjere:

1. Priznavanje stručnih kvalifikacija

U periodu od 1964. godine do 1994. godine Zajednica je usvojila oko 60 direktiva na ovom području. U malom broju slučajeva, koje te direktive ne pokrivaju, direktno se primjenjuju odredbe Ugovora, i to u skladu sa tumačenjem Suda pravde. Ove Direktive grubo se mogu podijeliti u tri glavne grupe:


Strana 49 od 60

• Priznavanje profesionalnog iskustva • Automatsko priznavanje stručnih kvalifikacija • Priznavanje kvalifikacija bez usklađivanja obrazovanja i stručne izobrazbe 2. Priznavanje dokaza o dobroj reputaciji, dobrom zdravlju, itd. Sve direktive, u ovom ili onom obliku, sadrže odredbe kojima se od države domaćina zahtijeva da prizna potvrde koje su izdale vlasti matične države članice, a kojima se dokazuje dobar karakter ili reputacija, dobro tjelesno i duševno zdravlje, nepostojanje prijava stečaja, ozbiljne povrede dužnosti na radnom mjestu, ili kršenja zakona. 3. Članstvo u strukovnim udruženjima i poštivanje pravila ponašanja Kada je u pitanju pravo osnivanja, od migranata se zahtijeva da se propisno prijave kod relevantnih strukovnih udruženja i da se pridržavaju njihovih pravila. IZBOR MJERA FAZE I i II Kada je riječ o Direktivi ”općeg sistema” (2001/9/EC), vlasti zemalja centralne i istočne Evrope bi trebale da što više sudjeluju kao promatrači na sastancima grupe koordinatora zaduženih za primjenu ove Direktive.

19. INTELEKTUALNA, INDUSTRIJSKA I KOMERCIJALNA SVOJINA

UVOD Stvarna i efikasna zaštita intelektualnog, industrijske i komercijalne svojine (pod zajedničkim nazivom “intelektualn svojina“) je nezaobilazno sredstvo, ukoliko se ljudske kreativnosti i ideje žele u potpunosti iskoristiti i upotrijebiti u inovacijske svrhe.. Intelektualna svojina se razvila u kontekstu tržišne privrede i od životne važnosti je za izgradnju modernog društva i pojavu novih inovativnih i visokokvalitetnih proizvoda i usluga. Krajnji ciljevi su promovirati istraživanje i razvoj, olakšati širenje ideja i zaštititi kreativni rad. Autorska i srodna prava istovremeno su usko povezana sa slobodom izražavanja i slobodnom razmjenom ideja, a to su osnovne vrijednosti demokratskog i pluralističkog društva. Intelektualna svojina se razlikuje od mnogih drugih područja prava, utoliko što je na multilateralnom nivou, kroz dugo razdoblje, stvoren veliki korpus zakona, a posebno u okviru Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO). Kada je Zajednica krenula u stvaranje jedinstvenog tržišta, ona je uzela u obzir već ostvarenu harmonizaciju na ovom području. Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (tzv. “TRIP”), zaključen u okviru procesa GATT, također, će znatno utjecati na nivo harmonizacije zakonodavstva država članica Svjetske trgovinske organizacije (WTO).


Strana 50 od 60

USLOVI POTREBNI ZA DJELOVANJE LEGISLATIVE Zaštita intelektualne svojine se bazira na načelima građanskog prava. U osnovi je moguće razlikovati prava industrijskog vlasništva, koja se stiču registracijom kod državne agencije, i autorska i srodna prava, koja nastaju stvaranjem samog djela. Administrativne poslove u vezi s pravima industrijskog vlasništva mora obavljati vladin ured s kompetentnim osobljem koje neprekidno pratiti tehnološki razvoj. Nosioci autorskih prava su osnovali upravna društva koja za njih obavljaju administrativne poslove u vezi s pravima. • IZBOR MJERA FAZE I i II U prvoj fazi prilagođavanja zakona zemlje centralne i istočne Evrope moraju uskladiti svoje zakonodavstvo sa određenim propisima Zajednice, uglavnom na području zaštitnih znakova i autorskih i srodnih prava. Mjere druge faze su dva propisa vezana za patente, jedna Direktiva o dizajnu, dvije Direktive o autorskim isrodnim pravima i propis protiv falsfikata.

20. ENERGIJA

Ovo poglavlje Aneksa bijele knjige obuhvata sljedeće oblasti: 1. Ugljikovodici; 2. Sigurnost snabdijevanja / zalihe; 3. Transparentnost cijena; 4. Prijenos električne energije i plina prenosnim mrežama; 5. Nuklearni sektor; 6. Liberalizacija tržišta električne energije i plina; 7. Toplovodni kotlovi; 8. Sadržaj sumpora u nekim tekućim gorivima; 9. Ušteda sirove nafte upotrebom zamjenskih komponenti goriva u benzinu; UVOD Integracija unutrašnjeg tržišta energije Integracija tržišta energije, bilo na temelju harmonizacije, ili na temelju međusobnog priznavanja, ili direktnom primjenom pravila Ugovora, predstavlja temelj saradnje među kompanijama, kao i temelj njihove konkurentnosti na svjetskim tržištima. Usklađivanje zakonodavstva ima dva različita cilja: slobodno kretanje robe i usluga, te suzbijanje narušavanja konkurencije. Nivo integracije se razlikuje u pojedinim državama članicama i nije isti za pojedine energetske proizvode.Tržište nafte je svjetsko tržište na kojem se cijene određuju konkurencijom. Što se tiče tržišta plina, kompanije moraju poslovati na međunarodnom nivou.


Strana 51 od 60

Međutim, trgovina plinom i njegova distribucija, su organizirani u okviru regionalnih i nacionalnih tržišta, gdje su zaštićeni postojanjem monopola u javnom sektoru Razmjena električne energije između kompanija organiziranih u okviru Saveza za koordinaciju proizvodnje i transporta električne energije (UCPTE) i Saveza za koordinaciju proizvodnje i transporta električne energije nordijskih zemalja (NORDEL), ili u okviru Direktive o tranzitu električne energije, je ograničena usljed nedovoljnih kapaciteta međusobnih veza, te zbog organizacije sektora električne energije, koji je često zaštićen u nacionalnim nacionalnim mjerama. Tržište nuklearnog goriva djeluje integrirano, u mjeri u kojoj uvoz nadzire Agencija za snabdijevanje koja je odgovorna za razmjenu u okviru Zajednice. Zajednica ima instrumente potrebne za nadzor tržišta energije. Na području energije, zakonodavstvo Zajednice odražava pristup prema kojem se rješavaju glavne prepreke na unutrašnjem tržištu energije, a koje su istovremeno, u brojnim slučajevima, prisutne i na tržištima zemalja centralne i istočne Evrope (npr. nedovoljna transparentnost cijena, 1. UGLJIKOVODICI

OPIS LEGISLATIVE

Dodjelom licenci za istraživanje i proizvodnju ugljikovodika, uspostavljeno je konkurentno okruženje, i to pomoću Direktive koja uspostavlja opće propise za geološko i geografsko istraživanje i proizvodnju ugljikovodika..


Da bi procedure za izdavanje dozvola za geološko i geografsko istraživanje i proizvodnju ugljikovodika bile dostupne svim subjektima sa odgovarajućim sposobnostima, potreban je tehnički i zakonodavni okvir. IZBOR MJERA FAZE I i II

Direktiva 94/22 nalaže državama članicama da dozvole, za geografsko i geološko istraživanje i proizvodnju ugljikovodika, izdaju na osnovu nediskriminatornih i transparentnih procedura..

2. SIGURNOST SNABDIJEVANJA / ZALIHE

OPIS LEGISLATIVE

Prema zakonu Zajednice o sigurnosnim zalihama, države članice moraju održavati zalihe triju glavnih kategorija naftnih proizvoda. Države članice mogu slobodno odabirati organizacijsku strukturu potrebnu za ispunjavanje obaveza u vezi sa držanjem zaliha.


Strana 52 od 60


Države članice i zemlje centralne i istočne Evrope, mogu uglavnom slobodno izabrati organizacijsku strukturu koja je potrebna za ispunjavanje obaveze održavanja zaliha. IZBOR MJERA FAZE I i II

Zajednica je1968. godine uvela propise o obaveznom držanju zaliha nafte i naftnih proizvoda, koji od 1972. godine propisuju devedesetodnevnu potrošnju (Direktiva Vijeća 68/414 dopunjenadirktivom 98/93). Predviđa se i niz mjera, kao odgovor na probleme u snabdIjevanju: oporezivanje zaliha, ograničavanje potražnje itd.

3. TRANSPARENTNOST CIJENA

OPIS LEGISLATIVE

Način određivanja cijena na tržištu gasa razlikuje se od države do države. Prodaja industrijskim potrošačima se bazira na unaprijed utvrđenim tarifama, ili je predmet posebnih ugovornih cijena. Isto vrijedi i za tržište električne energije. Transparentnost cijena uređena je Direktivom Vijeća kojom se propisuje postupak u skladu s kojim se krajnji industrijski korisnici gasa i električne energije obavještavaju o cijenama. U području petroleumskih proizvoda komisija je, , izadala direktivu kojoj je cilj da osigura transparentnost troškova snabdijevanja i cijena naftnih proizvoda. USLOVI POTREBNI ZA DJELOVANJE LEGISLATIVE Gas i električna energija Za provođenje Direktive potrebno je: • uspostaviti statistički ured; • osigurati povjerljivost pojedinačnih komercijalnih podataka; • omogućiti provjeru pouzdanosti datih podataka. Naftni proizvodi

Dostava informacija o cijenama sirove nafte i osnovnih naftnih proizvoda treba biti zadatak naftnih kompanija, te zato pridružene zemlje moraju odrediti preduzeća koja će im dostavljati takve informacije i provjeravati pouzdanost podataka. IZBOR MJERA FAZE I U prvoj fazi implementacije neophodno je usvojit Direktivu 76/491/EEC, o transparentnosti cijena nafte i Direktivu 90/377/EEC, o transparentnosti cijena gasa i električne energije


Strana 53 od 60

4. PRENOS ELEKTRIČNE ENERGIJE I GASA PRIJENOSNIM MREŽAMA OPIS LEGISLATIVE Cilj Direktiva o prijenosu električne energije i gasa je da olakša razmjenu električne energije i gasa između nadležnih javnih službi unutar Zajednice. Direktive se mogu primijeniti na sve strukture gasnih i elektrosistema (monopolizirani ili liberalizirani). USLOVI POTREBNI ZA DJELOVANJE LEGISLATIVE Od centralnoevropskih i istočnoevropskih zemalja se traži da prilagode svoj zakonodavni okvir kako bi se osigurao obavezni prijenos električne energije i gasa preko prijenosnih mreža. IZBOR MJERA FAZE I i II Cilj Direktiva 90/547/EEC i 91/296/EEC o prijenosu električne energije i gasa, je da smanje postojeće prepreke, učine prijenos električne energije i gasa preko mreža obaveznim, te uvedu odgovarajući sistem nadzora provođenja ove obaveze. 5. NUKLEARNI SEKTOR UVOD Važnost nuklearne energije u sanbdijevanju Zajednice električnom energijom je izuzetna, pa se treba naglasiti potreba za osiguranjem optimalnih uslova sigurnosti sa svih aspekata planiranja, izgradnje i rada nuklearnih elektrana. OPIS LEGISLATIVE Zaštita EURATOM ugovor uspostavlja odgovornost za pravilan rad knjigovodstva i sistema kontrole operatora. Tako se državna nadležnost u pitanjima zaštite predaje EURATOM Zajednici. Snabdijevanje Po EURATOM ugovoru glavna odgovornost za nabavu nuklearnih materijala pripada EURATOM Agenciji za snabdijevanje. Ova Agencija se ne bavi samo nadzorom tržišta, već zaključuje i ugovore za transakcije s nuklarnim materijalima USLOVI POTREBNI ZA DJELOVANJE LEGISLATIVE Po EURATOM ugovoru, Komisija treba provjeriti da se nuklearni materijali ne koriste u druge svrhe osim mirnodopskih.


Strana 54 od 60

Mjerama koje reguliraju položaj i djelovanje Agencije, a propisane su na nivou Zajednice, nije potrebno nacionalno zakonodavstvo, s obzirom da se direktno primjenjuju. IZBOR MJERA FAZE I Snabdijevanje nuklearnim materijalom regulirano je u poglavlju VI, naslov II EURATOM ugovora. 6. LIBERALIZACIJA TRŽIŠTA ELEKTRIČNE ENERGIJE I GASA OPIS LEGISLATIVE Tržišta električne energije i gasa u Zajednici su još uvijek podijeljena na državnom i regionalnom nivou, pa su zato predložena opća pravila za integraciju tih, do sada zatvorenih tržišta, u unutršnja tržišta Zajednice za električnu energiju i gas. USLOVI POTREBNI ZA DJELOVANJE LEGISLATIVE Zemlje centralne i istočne Evrope trbaju se orijentisati ka usvajanju neophodnog zakonskog okvira da bi se osigurala: • Razrada objektivnih, transparentnih i nediskriminatornih procedura za davanje

dozvola; • Vertikalno integrirana preduzeća bi trebala voditi posebne račune za proizvodne

djelatnosti, distribuciju i prenos, koji moraju biti dostupni javnosti; • Vlasnici mreža bi trebali pregovarati s velikim industrijskim potrošačima i

distributerima o uslovima pristupa njihovim mrežama, kako bi ti potrošači mogli birati svoje dobavljače.

IZBOR MJERA FAZE I

Za veću integraciju tržišta gasa i električne energije treba voditi računa o ključnom odnosu između dobavljača, prijenosnika, distributera i potrošača “umreženih”energija. Cilj dopunjenih prijedloga (Prijedlozi komisije za direktive o otvaranju tržišta električne energije i gasa) je veća konkurencija na proizvodnom nivou i nivou snabdijevanja. 7. TOPLOVODNI KOTLOVI USLOVI POTREBNI ZA DJELOVANJE LEGISLATIVE

Moraju se prihvatiti sve potrebne mjere kako bi se onemogućilo korištenje toplovodnih kotlova ukoliko ne ispunjavaju uslove efikasnosti koji su propisani u Direktivi. IZBOR MJERA FAZE I i II

Ova Direktiva se bazira na Članu 100A Ugovora, te predstavlja “Direktivu novog pristupa”.


Strana 55 od 60

8. SADRŽAJ SUMPORA U NEKIM TEKUĆIM GORIVIMA OPIS LEGISLATIVE

Važnost ove Direktive leži u činjenici što postojanje dva ograničenja u pogledu sadržaja sumpora u tekućim gorivima, koji se razlikuju među zemljama članicama, prisiljava naftne kompanije na prilagođavanje maksimalnog sadržaja sumpora u svojim proizvodima, zavisno od toga koju zemlju članicu snabdijevaju, što stvara dodatnu prepreku u trgovini ovim proizvodima.


Ne postoje mjere implementacije za fazu I. U drugoj fazi neophdno je implementirati Direktivu 85/1536/EEC o uštedi sirove nafte upoterbom zamjenskih komponenti u gorivu. 9. UŠTEDA SIROVE NAFTE UPOTREBOM ZAMJENSKIH

KOMPONENTI GORIVA U BENZINU OPIS LEGISLATIVE Smanjenje i eliminiranje olova u benzinu može se, djelomično, nadomjestiti upotrebom zamjenskih komponenti u beniznu. Ove komponente mogu pomoći u smanjivanju prekomjerne potrošnje sirove nafte potrebne za rafiniranje bezolovnog benzina. IZBOR MJERA FAZA I i II Ne postoje mjere implementacije za fazu I. Za drugu fazu postoji Direktiva 93/12/EEC o maksimalnom sadržaju sumpora u nekim tekućim gorivima. Prema ovoj Direktivi od 1. Oktobra 1996 godine, maksimalan sadržaj sumpora u dizel

21. CARINSKA UNIJA

UVOD Sa potpisivanjem Ugovora o osnivanju Evropske ekonomske zajednice u Rimu, 25. marta 1957. godine postavljeni su temelji uspostavljanja carinske unije. Prvih šest država članica je 1958. godine pokrenulo dva paralelna konvergentna procesa, jedan koji postupno ukida carine, primjenjivane u međusobnoj trgovini, i drugi koji postupno uvodi zajedničku carinsku tarifu (CCT) za robu uvezenu iz trećih zemalja. Najveća promjena bilo je uspješno dovršavanje unutrašnjeg tržišta 01. januara 1993. godine, kada su carinske procedure za kretanje robe unutar 12 država članica zamijenjene novim fiskalnim i statističkim obavezama koje ne zahtijevaju, ni carinske formalnosti, ni carinski nadzor trgovine unutar Zajednice.


Strana 56 od 60

OPIS LEGISLATIVE Aktivnosti na približavanju carinskih zakonodavstava zemalja centralne i istočne Evrope,se pažljvo prate na sastancima podkomiteta za carinsku saradnju , na osnovu Evropskih i Privremenih sporazuma kako bi se odredila područja koja trebaju tehničku pomoć. Na kraju, da bi se osigurala ispravna primjena zakonodavstva, te efikasno djelovanje carinskih službi, posebna pažnja se treba dati poboljšanju kvaliteta osoblja carinske administracije putem programa obučavanja USLOVI POTREBNI ZA DJELOVANJE LEGISLATIVE Zakonodavno približavanje u ovoj oblasti pretpostavlja postojanje nacionalne legislative koja je kompatibilna sa legislativom Zajednice. IZBOR MJERA FAZE I I II Mjerama koje će se morati usvojiti tokom prve faze je cilj učvrstiti, usmjeriti i olakšati slobodnu trgovinu predviđenu Evropskim sporazumima. Ključna pitanja u prvoj fazi su: • Prihvatanje, od strane centralnoevropskih zemalja, kompleta carinskih zakona koji su

kompatibilni s Carinskim kodeksom Zajednice; • Pristupanje Konvencijama o zajedničkoj proceduri tranzita; • Prihvatanje Kombinirane nomenklature Zajednice; • Primjena zaključaka Evropskih Vijeća u Kopenhagenu i Essenu; • Konsolidacija propisa o međusobnoj administrativnoj pomoći u okviru Evropskih

sporazuma; • Slobodna trgovina između Zajednice i pridruženih zemalja neće ukloniti potrebu za

carinskim nadzorom.

22. INDIREKTNO OPOREZIVANJE Prednet ovog poglavlja su: POREZ NA DODATU VRIJEDNOST – VAT (PDV) AKCIZE (POREZI NA VISOKOTARIFNE ROBE) POREZ NA DODATU VRIJEDNOST UVOD Primjena načela slobode kretanja unutar Zajednice, koja je počela 01. januara 1993. godine, pretpostavljala je da se trgovina unutar Zajednice, u fiskalnom smislu, prestane smatrati uvozom i izvozom. To je bio uslov za potpuno ukidanje procedura pri prelasku unutrašnjih granica i s tim povezanih kontrola, posebno u pogledu primjene VAT.


Strana 57 od 60

OPIS LEGISLATIVE Glavni cilj Ugovora EEC jeste da, u okviru ekonomske unije, ustanovi zajedničko tržište na kome postoji zdrava konkurencija i čije su karakteristike slične nekom domaćem tržištu. Proces harmonizacije indirektnog oprezivannja u Zajednici se provodio u dva koraka. Prvi korak je započet već 1967. godine, zamjenom svih kumulativnih višestepenih poreza, jednim višestepenim nekumulativnim porezom na dodatu vrijednost. Drugi veliki korak je bilo ukidanje fiskalnih kontrola na unutrašnjim granicama Zajednice. Legislativa koja je ovo omogućila je Direktiva Vijeća 91/680/EEC koja je dopunila Šestu VAT direktivu USLOVI NEOPHODNI ZA DJELOVANJE LEGISLATIVE Da bi se pomenuta legislativa mogla provesti u praksi, zemlje članice su našle za shodno da uvedu većinu, ili sve administrativne aranžmane: • Glavni štab za VAT na centralnom nivou koji donosi i provodi VAT legislativu, te

nadzire nacionalnu administrativnu strukturu. • Centar, ili centri, za primanje i obradu deklaracija, bankovnih plaćanja • Na regionalnom i lokalnom nivou, mrežu VAT ureda koji uređuju odnose između

trgovaca i VAT administracije • Registar poreskih obveznika sa registracijskim brojem svakog obveznika • Sistem sankcija i kazni za nepridržavanje, itd. Takve mjere su potrebne za administraciju bilo kog VAT sistema. IZBOR MJERA FAZE I i II Usklađivanje aranžmana zemalja CIE sa aranžmanima Zajednice mora se voditina način opisan u tekstu iznad. 2. AKCIZE (POREZI NA VISOKOTARIFNE ROBE) OPĆI UVOD Sistem akciza uveden je u Zajednici 01. januara 1993. godine, kao dio stvaranja unutrašnjeg tržišta. Robe pokrivene sistemom akciza su mineralna goriva, duhanski proizvodi, te alkoholna pića. OPIS LEGISLATIVE Prije 1992. godine sve zemlje članice su podigle svoje akcize kroz nacionalne skladišne sisteme oporezivanja. Skladišni sistemi uključuju proizvodnju i čuvanje robe podložne akcizama u odobrenim prostorima prije plaćanja trošarine.


Strana 58 od 60

Akcize se plaćaju na izmiještanje robe iz skladišnog sistema, što se uglavnom događa pri distribuciji s nivoa veleprodaje do nivoa maloprodaje. Financijske institucije zemalja CIE mogu se osloniti na neke financijske ustanove koje su se specijalizirale u oblasti carinskog skladištenja. USLOVI NEOPHODNI ZA DJELOVANJE LEGISLATIVE Sistem ubiranja akciza u Zajednici zahtijeva od zemalja članica da se u praksi usmjere na posebno oporezivanje robe iz tri grupe proizvoda – mineralna goriva, cigarete i duhanski proizvodi, te alkoholna pića. IZBOR MJERA FAZE I i II Zakon Zajednice o akcizama nema logičan slijed direktiva koji bi vodio od nacionalne autonomije do sistema na nivou Zajednice. Umjesto toga, sastoji se od grupe direktiva koje su sve (osim za cigarete) usvojene 1992. Godine. Jedna od najvažnijih Direktiva je Direktiva 92/12/EEC – Opći sporazum o proizvodima koji podliježu akcizama, te o čuvanju, kretanju i nadzoru takvih proizvoda. Legislativa Zajednice koju je neophodno usvoliti u fazi I obuhvata sedam direktiva. Većina njih zahtijeva ranu implementaciju dok se ostatak kože primjeniti teka nakon pristupanja Uniji.

23. POLITIKA ZAŠTITE POTROŠAČA Predmet ovog poglavlja Bijele knjige su: KVALITET I SIGURNOST PROIZVODA OPĆA SIGURNOST PROIZVODA IGRAČKE TEKSTIL KOZMETIKA ZAŠTITA EKONOMSKIH INTERESA POTROŠAČA NEOBJEKTIVNO REKLAMIRANJE POTROŠAČKI KREDITI NEKOREKTNI USLOVI ISTICANJE CIJENA PUTOVANJA U VIDU PAKET ARANŽMANA UGOVORI ZAKLJUČENI IZVAN POSLOVNIH PROSTORIJA TIMESHARE IMOVINA


Strana 59 od 60

UVOD Prema Ugovoru EEC iz 1957. godine, politika zaštite potrošača nije bila zajednička politika za Evropsku Zajednicu. Na Evropskom samitu u Parizu 1972. godine je odlučeno da poboljšanje životnih uslova podrazumijeva zaštitu zdravlja i sigurnosti potrošača, kao i zaštitu njihovih ekonomskih intresa. USLOVI NEOPHODNI ZA DJELOVANJE LEGISLATIVE Da bi legislativa mogla funkcionirati Evropska Unija je uočila potrebu ispunjavanja nekih uslova kao: • priznavanje osnovnih prava potrošača; • uspostavljanje odgovarajuće institucionalne strukture zadužene za pitanja potrošača, • osnivanje konsultativnih struktura, • razvoj informativnih i obrazovnih programa; • pružanje potrošačima efikasnih mehanizama nakande; • promicanje i pomoć u razvoju nejavnih organizacija potrošača. KVALITET I SIGURNOST PROIZVODA KLJUČNE MJERE Pošto sve zemlje CIE smatraju sigurnost proizvoda jednim od najviših prioriteta, Direktive Zajednice o “proizvodima” su važan element u okviru približavanja ovih zemalja Uniji na polju zakonodavstva. S obzirom na ovakav integracijski pristup Direktive o “proizvodima”, a posebno Direktive o sigurnosti igračaka, te o kozmetici i tekstilu, morale bi biti prenesene u legislativu zemalja CIE. Podrazumijeva se, naravno, da se isto takvo prilagođavanje zakona odvija i u pogledu direktiva o prehrambenim i farmaceutskim proizvodima. Kako bi se izbjegao rizik da pojedini proizvodi izbjegnu bilo kakvoj legislativi o sigurnosti, postoji potreba da se u legislativu zemalja CIE uvede i Direktiva o općoj sigurnosti proizvoda. IZBOR MJERA FAZE I OPĆA SIGURNOST PROIZVODA Direktiva o općoj sigurnosti proizvoda 92/59/EEC zajedno sa Direktivom o odgovornosti za proizvode 99/34/EEC su prve mjere na listi prioriteta za fazu I s obzirom na kvalitet i sigurnost proizvoda.


Strana 60 od 60

Sigurnost igračaka Direktiva Vijeća 88/378/EEC o približavanju zakona koji se odnose na sigurnost igračaka, prihvaćena je po sistemu “novog pristupa” zasnovanog na Članu 100A Ugovora. Tekstil Direktiva Vijeća 71/307/EEC od 26. jula 1971. godine o približavanju zakona zemalja članica koji se odnose na nazive tekstila i sadrže odredbe koje zahtijevaju informacije o sastavu tih proizvoda. Kozmetika Direktiva 76/768/EEC sa amandmanima i prilagođenjima tehničkom napretku, zasnovana na Članu 100 Ugovora, nastoji harmonizirati legislative zemalja članica i ima dva glavna cilja: slobodno kretanje kozmetike na unutrašnjem tržištu, te zaštitu zdravlja potrošača. ZAŠTITA EKONOMSKIH INTERESA POTROŠAČA KLJUČNE MJERE Direktive EU o potrošačkim kreditima, nekorektnim uslovima u potrošačkim ugovorima, paket-putovanjima, prodaji izvan poslovnih prostora, nameću nove obaveze proizvođačima i prodavačima na tržištu.

Documents

BIJELA KNJIGA EVROPSKE UNIJE - esiweb.org · bi Bosna i Hercegovina, a to posebno očekujem od entiteta, provela temeljite ekonomske reforme. U rješavanju ovih izazova Bosna i Hercegovina