Vjera u osobita bia.

1. VUKODLAK I KRSNIK. a) Biljeka o vjerovanju u vukodlake na otoku

Pamanu god. 1403. PRIOBIO V. KLAI.

Zadranin Pavao Pavlovi, koji je na koncu 14. stoljea i na poetku 15. bio naelnik grada Zadra, pripovijeda u svome ,,Me-morialu", kako je u junu 1403. na susjednom otoku Pamanu u mjestu Othus" umrla neka ena Priba, pak se onda prometnula u vukodlaka i uznemirivala sav otok, dok nije Pavao Pavlovi na molbu otoana u julu dozvolio, da joj se grob razkrije i u srce turi klin ili kolac (cugnus, cuneus). Po tome sudimo, da se je ne samo na otoku Pamanu, nego i u samome gradu Zadru tada vjerovalo u vukodlake.

Zanimljivo je jo konstatovati, da je otok Paman u 15. stoljeu imao samostan Franjevaca, dakle da je bilo sveenstva, koje je moglo praznovjerni puk odvraati od toga vjerovanja u vukodlake. God. 1460. dne 12. sijenja inio je oporuku dom Petar sin Mi-kule Kravia, a parohijan v Sustipani Luci Velom otoci", u kojoj je medju inim zapisao fratrom na (otoku) Uglan 20 libar" ; zatim joe na Paman fratrom 8 spudov vina i 8 k. muke" . . . (Kuk. Acta croatica, pag. 87).

Priobujem sada doslovce prianje Pavla Pa vio vica: 1403. de mens. Junii in insula Pasmani in loco dicto Othus

quaedam mulier Priba, nomine, postquam moriretur, et sepulta esset in eadem insula, per plures ibi existentes visibiliter visa est, et maxime per quamdam aliam mulierem, quam ipsa mortua manu propria verberaverat, et nisi exproclamasset adiutorium et cucuris-sent gentes, quae prope erant, quasi interficiebat ipsam, qui adcur-rentes viderunt earn, et exclamantem verberatam, et excapillatam,

224 KLA1, MILETI,

nec viderunt quemquam circa ipsam, sed dixit eis, quod visibiliter, et vidit, et cognovit ipsam, quae mortua plures et plures novitates fecit in domo q. Venturini de Cesena ibi existente, et demum coa-dunatis pluribus rebus, et massariciis d. domus in loco ubi expi-ravit in eadem domo imposuit igni, et nisi quidam insularii nocte ibi prope dormientes iam in aurora intrassent domum praedictam et extinguissent ignem combussisset domum cum omnibus rebus, et multas alias novitates fecit per insulam, ita quod prae timore ibi in propinquo homines praesertim nocte non audebant morari, de quo die Veneris Julii prox. seq. me (Paulo de Paulo) ibi existente D. D. Jacobo de Radunch et Blasio de Soppe Rectoribus Jad. per filios d. Venturini s. Petrum et Johannem, et per plures insulanos querimonia porrecta extitit, et petita licentia, ut possent sepulturam excoperire, et infigere cugnum1 in pectus eius, quo ad praedicta iam cessaretur, quibus hoc concessum extitit".

Memoriale Pauli de Paulo (Lucius, de regno Dalmatiae et Oroatiae, pag. 436.)

b) Krk i Kastav u Istri. PRIOPIO I. MILETI.

Kakogod to su vike i more zlobne ene, tako su kulaci (vukodlaci) opaki mukarci. Puk vjeruje, da svaki rod (pleme) ima po jednoga kudlaka i po jednoga Jcrsniha. To su dva protivna bia. Kudlak nastoji oko toga, kako e ljudima nauditi, a krsnik, kako e ih obraniti. Oni se umiju prometnuti u svakojake ivotinje, ponajvie u praze, volove ili konje. Kudlak je obino crne, a krsnik bijele ili arene boje. Kudlak napada ovjeka nou, da ga plai, bije, pa i umori; no u tom ve priskoi krsnik, te oni zametnu ljuto kreevo. Konano iznese pobjedu krsnik.

Nema seljaka, koji ne bi vjerovao u vukodlake; dapae malo imade starijih ljudi, koji ga nijesu vidjeli. Neki mi seljak priae ovo: Vraao sam se nou od ponikve"2 kui, kad al eto na nekoj lokvi opazim crnoga praza, koji mi stane na put. Iznenada dotri aren praz, pa oni bij se i tuci do zla Boga. Isprva miljah, podlei e areni, no konano ovaj dokotura crnoga u lokvu i ondje

1 cugiius, cuneus = iustrumentum ferreum ligneumve findendis lignis

et aliis usibus accommoum. Du Cange , glossariuin mediae et infimae latinitatis.

2 Jezerce izmedju Dubanice i gradia Krka.

VjteRA tj OSOBITA BIA. 225

ga zagui. Drugi dan sretne me moj prijatelj na putu i ree mi : da nije bilo mene noas, ti ne bi bio vie iv! Postavi svoju nogu na moju desnu! Ja uinim tako i ujem, kako zvone zvonovi grada Spljeta. Tada moj prijatelj krsnik primjeti: ovo ti zvone uza sprovod onomu noanjemu crnomu prazu kudlaku". Kudlak najvie jada zadaje ljudima poslije svoje smrti. Ako puk sumnja o nekome, kada umre, da je kudlak, prerezu mu ljudi ile ispod koljena, prije nego ga u grob poloe. Misle na ime, da ovako ne e vie nou hodati ni svijet kinjiti. Zadnji kudlaci u Dubaniei bijahu oporii iz sela Turi.1 Ja sam poznavao jednoga od tih Coporia. Bijae epav pouzdano svjedoanstvo, da je kudlak S ivo se jo opominjem, kako sam u djetinjstvu prolazio sa nekim strahom pokraj njegove kue. On se je ipak za ivota rijeio svoga zloduha, ispovjedivi se. Od toga vremena nema vie u Dubaniei kudlaka, jer su ih popovi izagnali. Djed ovoga Coporia bijae i po smrti kudlak, te je nou ljude muio i kvara im inio. Da ga se Dubaljani oproste, raskopae njegov grob i zabie nou trnje od gloga u njegovo tijelo. To se desilo u prvoj polovici ovoga vijeka.

Vukodlakom, priaju Kastavci (Spini),2 postane ovjek, rodjen u nekakoj opni. On dakle nije kriv, to se rodio vukodlakom. Kastavci vjeruju, da se vukodlak pretvara u konja, u abu, u ovjeka visoka 100 hvati itd.; ipak se on javlja najee u obliku mjeine, koja se valja po putovima, straei ljude. Nekoga mladia proganjae nou takav mijeh, no on ga udari nogom, a mijeh se prometne u velikoga konja. Mladi ispali sada pitolju, drei je naopako (kada bi je drao pravo, ubio bi sam sebe), a konj pade mrtav na zemlju. Drugog dana leae na istom mjestu mrtav starac, bivi vukodlak.

Kastavci poznaju takodjer Icresnihe, koji su za to na svijetu, da brane ljude od vjetica: jedan vrijedi za deset vjetica. Kada ih kresnik svlada, ne e biti one godine tue; inae e tua sve poharati. SJcrstnilc ili Icrstnik (Vrbnik, Spini) ugledao je ovaj svijet pod kapicom od koe. Ovu kapicu osue i dadu djetetu, da je s kakim jelom pojede. On zamee boj s vjeticama i s natura-inom". Njemu ne mogu nauditi zli duhovi, dapae pred njim bjee, jer ima uza se no sa urezanim Isusovim imenom. Krsnik ne smije nikomu odati tajne, da je krsnik inae bi umro.

1 Zabiljeeno oko godine 1880.

2 Iz biljeaka prof. Vj. Spineiea.

FOLKLOR. SBORNIK I. 15

2 2 6 BUJANOVIO, UJEVT, ZORI, HORVAT,

U Vrbniku znadu i za naturainu: to su zlodusi u podobi ivotinja, pred kojima treba da ovjek bjei, a preteku li ga, umrijee za nekoliko dana. Naturaina katkada nou svira i plee.

c) Prapntnik. PRIOPIO J. BUJANOVI.

Ako se dijete rodi pod kapicom, u popovskom odijelu ili samo u kouljici, tada ono postane navrivi 21. godinu Jcresnik. Kresnik se pretvara kao i vukodlak u razne ivotinje, veinom u bijele, te je ljudima zatitnik. Kresnik, osobito onaj te je rodjen u popovskom odijelu, razumije svata, osobito znade lijeiti i blagoslivljati. Biti kresnikom nije sramota. Kada vukodlak umre, postane medovina. Medovina dolazi u kue, pojede i popije sve to nadje, straei ljude. Ako se medovini zabiju tri avla u glavu, ne javlja se vie.

d) Vrhgorac u Dalmaciji PRIOPIO I. UJEVI.

Vukodlaci se mogu probosti samo tapom od crnoga trna. Oni su mjeine, napunjene krvlju, bez kosti. Vukodlaci mogu svagdje unii. Oni ine zlo. Moraju ipak doi u svoj grob, kada zvoni u jutro zvono na pozdravljen]e. Skitaju se od zdrave Marije do zdrave Marije. Prikazuju se u raznim oblicim, ali jih ne moe svatko vidjeti, pa plae ljude. Kad prodje jedna godina poslije njihove smrti, ne plae vie nego podju sasvim u pakao.

e) Kotari u Dalmaciji PRIOPIO M. ZORI.

O vulcodlaku vele Kotarani, da je on dua nekog pokojnika te se skita po svietu, straei ljude i kodei njihovu zdravlju. U isto doba misle, da je vukodlak vrag. jer mnogim uzrokuje smrt a mnogim neizljeivu bolest. Vukodlak se javlja u obliku ovjeka ili ivotinje (pseta, koze, magarca, konja i make).

f) Koprivnica. PRIOPrO R . HORVAT.

Vukodlak je zaklet ovjek, koji je postao po ovjeka a po vuka. Vukodlak lovi ljude, pa ih jede. a moe da dodje i u kue.

VJERA U OSOBITA BIA. 227.

2. VJEDOGONJA. K o t a r i u D a l m a c i j i .

PRIOPIO M. ZORI.

Vidogojom1 zovu u Kotarima one te znadu prole i budue stvari. U vidogoje trae lijeka za bolestnika, pa on neto moli nad' bolestnikom, kriajui po cijelom tielu. Vidogoja to radi za plau. On esto odnosi bolest, ali kadkada i navlai iz zavisti ili koristi svoje radi. U vidogoje su zloeste oi, s toga se s njime ljudi nerado sretaju, da ili ne bi oima ustrijelio. Vidogoje ne mogu letjeti ni prometati se kao vjetice, jedino su kadri nametnuti i dignuti zlo.

3. MRAK I BUAN. Otok Krk.

PRIOPIO I. MILETI.

U Dubanici na otoku Krku majke strae djecu, ako ne budu dobra, da e ili buan odnijeti. Vie nijesam saznao o tom tajanstvenom bia. Poznatiji je ,,mra/c". To je gorostas, koraajui od drveta do drveta i od krova do krova. Zlo onome te prodje ispod njega. Ako zamahne silom prema njemu, nestat e ga. Velika je lijentina te obino miruje. Djecu grabi i nosi daleko od kue.

1 U Boci govore vjeddgonja i jedogonja. Kotarani su ikavci to-

kavci. Oni govore: vira, lipo; ad (rjeclje kia), tap (ap" primorci i otoani), medja, poao itd. Pravoslavni su po Kotarima jekavci, te govore: vjera, lijepo. U jednih i u drugih se uje rist mj. nerast. Kotarani zovu oca obino ale, rijetko cako, kau male mj. majka, nevd mj. nevjesta. Neva nikada ne e zvati djevera po imenu, ve drago, o drago, drugog djevera: mile, o mile; treeg: ranico. Otoanke zovu svekrvu svekrvom, svekra svekrom, a Kotarkinje uvijek ale, male, rijetko cako, majko. Rodjake, muke i enske, do devetog koljena zovu bratom, sestrom, odnosno didom, babom, stricem, strinom, ujcem, ujnom, tetkom (tetak, tetka); dok e otoani rei svakomu ono to jest u rodu: svekru svekar itd. Kotarani se obino u rodu i ne ene, a malo kad i u istom plemenu, ako ono broji i trideset obitelji; dok se otoani ene i udavaju u treem, nerijetko i u drugom koljenu.

228 Z0R1, MILKTi, UJRVI,

4. MALI. PRIOPIO I . MILBTI.

Mali" je obijestan djeak s crvenom kapicom. On u ope samo strai, a ne nanosi tete. Nou baca kamenje, te ono zvidi ovjeku oko uiju, ali ne e, nikoga udariti. On znade prijetiti; kadkada e se s ovjekom i porjekati, da ga drai. On e, kada ljudi melju uljike u tou,1 neprestance otvarati vrata, ma koliko ih puta oni zatvorili.

Mali strai ovjeka, ako zaspi na polju ili u umi; on e i ribarima, koji ga vide kao neko tele skakati po stijenama, pokraj mora, zaplesti mree. 0 njem jo vjeruju, da ljudima nosi novaca, pa ga moraju u tom sluaju osobito dobro hraniti. Takovi ljudi zapisae svoju duu vragu, jer se ne mogu vie oprostiti malia.

0 postanju malia priaju u Puntu na otoku Krku: Hrani crnog peteha" (pijevca) sedam godina pa e snesti jaje, koje obavij crnom svilom i nosi ga pod pazuhom devet mjeseci. Tada e se jaje raspuknuti, a iz njega e skoiti mali (malik) sa crvenom kapicom, koga treba da dobro hrani, pa e ti donositi iz mora blaga, koliko hoe. Poznam2 mornara iz Punta, koji redovito plovi sa svojom ladjom (bracerom") izmedju Rijeke i Punta, poznajui svaki grm pod otokom" (tako zovu kraj od rta sv. Jurja do Malinske), pa se samo u najveoj pogibli zaklanja u neku luicu kraj sv. Fuske, jer ovdje mali razvezuje konope s kraja . . ." Mali je okretan poput vjeverice, veselei se sam svojim vragolijama. On se javlja visokim, jednolinim urlikanjem.

U Vrbniku3 kau, da malik (i malici) prima i podobu zeca. On se javlja kano djeak s crvenom kapicom nakon sunanog zahoda, a kano zec samo nou. ovjek za njim tri, a malik se smije.

5. ORBO (ORKO4). PRIOPIO I. UJBVI.

Njega dre oko Vrhgorca za nekakova magarca, kojega isto svatko ne moe vidjeti. On se moe uiniti malaan kao maka i

1 to = mlin za uljike.

2 Ovo mi je iz Punta priopio g. pop Frane ic.

3 Iz biljeaka prof. V. Spinia.

4 Orbo talij. slijep; orho je svakako poteklo iz grkoga Ato? "Opxoc.

Po Istri i po Dalmaciji esto govore Talijani kletvu (u dialektu): orco de dio".

VJERA U OSOBITA BTA. 229

velik kao najvei brijeg. On sam eli, da na nj tkogocl uzjai, pa kada uzjai, on se uini kao brijeg, te ovjek ne moe sjaiti, a on ga odnese nevjerojatnom brzinom s jednoga mjesta na drugo i tu ostavi. Ipak njega mogu usilovati, da ih povrati na ono mjesto, odkle ili je i ponio.

6. PASOGLAVAC. PRIOPIO DRAG. HIRO.

U sv. Petru kod Ludbrega priaju, da je pred selom bila neko velika movara (bereina). Dok je Turin Hrvatskom vladao, bio je nekaki pasjem, koji je izgledao sasvim kao ovjek, samo je imao pasju glavu. Hvatao je ljude, no najvolio je enama odgristi sise. Ljudi su, bjeei pred njime po bereini, bacali pred sobom daske, da lake uteku.

U Velikom Trgovitu (Zagorje) zovu pasoglavca pesjak. Ima kau jedno oko sredi glave; budi lovek, koj krane lovi, jede i ob tom ive".

U Slatiniku kod Broda na Savi zovu pesjaka pasjoglavac. Ima pasju glavu, jedno oko i rep. Jede krane i nalazi se u mranoj zemlji. U Rusiji uvijek topovi pucaju, da ne uzmogne k nama.

U Selitu u Moslavini zovu ga songlav. U Babinoj gredi plae djecu pasoglavcem, a priaju da su mu noge od vratila; doim u Strizivojnoj kau, da ima pasju glavu i konjske noge, i da je jeo svijet.

Jedan seljak iz Gornjih Boraca kod Daruvara pripovijedae mi o pasoglavcima, da ih ima u mranoj zemlji, a pred njima da se moe ovjek sakriti u konjsko djubre, jer ga drukije nanjue. Tu mranu zemlju uva vojska, da ne prodju k nama, ve u Rusku carevinu. U toj mranoj zemlji ima dragoga kamenja. Pasoglavci odvedoe onamo ovjeka, nu taj je utekao i odnio dragoga kamenja, i tako se na narod uvjerio, da ga ondje ima. Toga ovjeka htjede da uzme pasoglava ena, nu jer bijae posljednja, pobjegne joj.

U Markuiima u umberku znadu takodjer za pasoglavca. Velik je kao ovjek, tijelo ima ovjeje sa etiri noge. Glava mu je kao u psa a na vrh glave jedno oko.