Bo risJo va no vićKa stel ME DITE RAN SKOPRO … · nih ze ma lja, ne ka dašnjih sila i sa te lita istočnog blo ka. Na taj način, osta je mo uskraćeni za te meljno upo zna va

Boris Jovanović Kastel

MEDITERANSKO PROSVJETLJENJE



UrednikMomir M. Marković

BIBLIOTEKA TALASI

BORIS JOVANOVIĆ KASTEL

MEDITERANSKOPROSVJETLJENJE

Podgorica2012.

NAŠ MEDITERAN- KOMPAS SUDBINE

MEDITERAN KAO KONFESIJA

PPPPosredstvom globalnih medijskih imperija i regio-nalnih televizijskih servisa, nama se krajnje agre -sivno pokušavaju nametnuti kulture dalekih en-

ti teta i savremena gibanja u umjetnostima tzv. zapad-nih zemalja, nekadašnjih sila i satelita istočnog bloka.Na taj način, ostajemo uskraćeni za temeljno upoznava-nje istorijskih bogatstava, relevantnih geo politič kih mi-jena i aktuelnih smjernica naše autentič ne makrodomo-vine - Mediterana i sjaj njegovog nasljeđa.

Nesumnjivo je jedna od najefektnijih studija ovogsižea Mediteran, prostor i istorija Fernana Brodela (1902-1985), jednog od najserioznijih istoričara XX v. koji jesvo ju veličinu i popularnost stekao studijom Mediterani mediteranski svijet u doba Filipa II. Ona predstavlja svo-jevrsni otklon i jednu od posljednjih linija intelektualnei lične odbrane našeg Mediterana od prepoten tnog i ro-botizovanog svijeta globalizacije.

Poznato je da se na obalama mediteranskog moraformiralo nekoliko, veličanstvenih civilizacijskih kru-go va još uvijek nedovoljno izučenih i valorizovanih.Po čev ši od kritskog i mikenskog, hititskog i asirskogeko nomskog i kulturnog procvata, preko Fenikije čijeluke, pomorci, trgovina i državna moć osvajaju zapad-ni Mediteran, tada proširen od Levanta do Heraklovihvra ta, i konačno do Kartagine koju 146. godine prijeHris ta, silom oružja, sa istorijske pozornice uklanjaRim. Igrom tragičnih sudbina, sve ove civilizacije nesta-jale su pod još nerazjašnjenim okolnostima. Jedni sum-

5

njaju na upade tzv. pomorskih naroda, drugi na kata-klizmične faktore klime a treći pak razloge nestankatraže u erupcijama vulkana ili poplavama. Izgleda dasu svi ovi analitičari blizu istine jer se tadaš nje proklet-stvo samouništenja, nekim čudom, tran spo novalo una šu sadašnjicu. U tijesnoj vezi istorijske i geografskegeometrije zapažamo da taj isti, asketski, misteriozni i,s pravom, apoteozirani Mediteran, odnosno njegove li-nije razgraničenja (granice od Krfa i Otrantskog kanalado Sicilije i Tunisa) dijele i današ nji svijet Evrope nadvije civilizacijske polulopte, desna je Istok a lijeva Za-pad. Zar je nadalje potrebno pod sjećati da se renesansaširi Starim kontinentom iz Firence, barok iz Rima, is -lamski sakralni objekti iz Istanbula nadahnuto se kopi-raju u Persiji, Marko Polo, Đenovljanin, približava namkulturu Kine, Kolumbo, taj pomorac mediteranske na-cionalnosti, otkriva Novi svijet, Ameriku... Zato je isto-rijska, duhovna, kulturna i geostrateška, nadasve, slav-na i anatemisana legitimacija Mediterana ovjerena zlat-nim potpisom svih nestalih i izumrlih, stagniraju ćih iaktuelnih civilizacijskih ukrštanja, sjedinjavanja, mi-moilaženja i tra janja na njegovom plodnom tlu a ono je,poput mrijestilišta, savršeno za svaku progresivnu mi-sao i kreaciju. Naravno, ni svaki vid dekadentnosti naMediteranu ne treba isključivati. Naprotiv!

Iz tog razloga, ne čudi ljepota i provokativnost ste -čenih utisaka što Brodel nadahnuto saopštava - Pu to -vati po Mediteranu znači pronaći svijet Rima u Libanu, pra-istoriju na Sardiniji, grčke gradove na Siciliji, arapsko pri-sustvo u Španiji, turski islam u Jugoslaviji. To znači ura nja-ti do u najdublje vrijeme, do megalitskih građevina na Mal-ti ili do piramida u Egiptu. To je susret sa drevnim stva ri-ma koje su još uvijek žive, koje dodiruju ultramoderno...

6


Kako se svjet(l)onosna i drevna mediteranska ga-laksija, kao nevjerovatno kompleksan svijet volšebnesimbioze međusobno konfrontiranih naroda, iskusta-va, baština, religija, duhovnosti, jezika, ideja i običaja iplemenito prožetih, impregniranih i obogaćenih kultu -ra, doista zasnivala na nužnoj ali i ontološki skop ča nojfamiliji heterogenih civilizacijskih gena, tako stičemomiš ljenje kako taj kontinuirani i krvavi antagonizamizmeđu Zapada (latinizam, hrišćanstvo), Istoka (pravo-slavlje) i islamskog svijeta ne donosi samo pustoš, većsvi postajemo gubitnici. I takav odnos nerijetko biva re-lativan jer su religiozne podjele na Me diteranu, kolikogod čvrste i kanonizovane, izazivane vještački u ciljuinteresa velikih sila i vrhovnih vjerskih poglavara uslu ž bi politike i ekspanzionizma.

Kao u svim fantastičnim tokovima istorijskih pre-plitanja, Mediteran se profilisao u relativnoj druga čijojzavršnici, posebno u pomenutim sukobima zarad voj-ne, ekonomske i kulturne dominacije jednih nad drugi-ma, držeći svoje sredozemstvo kao krunu duha.

Tu niko ne postaje subordiniran ali ne i neoš te ćen,svi su pobjednici! Zašto? Od tada pa do današ njih danaevidentni su niski udarci suprotstavljenih civilizacija.Uprkos istorijskim traumama i opravdanim ratovima,mo žemo sa sigurnošću utvrditi da sudari različitih etni-kuma i njihovih kultura Mediteranu donose neizmjer-nu duhovnu valorizaciju jer upravo magično klup ko trinaizgled disharmonične civilizacije svoja najintimnijaosjećanja ljubomorno čuva za Mediteran i njegovu ot-mjenost ili, kako Brodel ka že, nekada jedan svijet, jednuplanetu...

Sredinom XVII i početkom XVIII vijeka dolazi doengleskog otimanja Gibraltara. Mediteran postupno

7


gubi moć i povlači se u sebe da bi mu prokopavanje Su-eckog kanala donijelo totalni trgovinski krah. Ipak,1956. godine Naser nacionalizuje kanal ali nakon togani Englezi, ni Holanđani, ni Francuzi, ni Španci, ni Ita-lijani nijesu ostvarili dominaciju na Mediteranu. Svje-doci smo da su danas njegovi faktički tutori zapravoamerički ili, u skromnijem obimu, ruski oligarsi, njiho-vi tankeri i vojno brodovlje iz zjapećih čeljusti NATOpakta ali, što je najpogubnije, i njihova propagandi-stička svakodnevna kultura neprekidnog glum ljenjadežurnog svjetskog šerifa koja korijene na Mediteranuzasigurno nema.

Bez obzira što povijesno, kulturno i aksiološko vri -jeme Mediterana ne utiče u delte naše kontaminiranestvarnosti, ipak, želim vjerovati da se mediteranstvo,kao moja istinska konfesija, može i mora sačuvati uskrovitom trezoru naše svijesti, memorije, intelekta i,nadasve, srca! Tako agresivne pesnice istoč nog i preko-okeanskog svijeta, uprkos nadmoći, na meni ostavljajumodrice - ali baš one u kartografskom obliku medi-teranskog basena. Takođe, pješčani sat Sredozemljaodav no ne funkcioniše, nekada su ga kontemplativniotkucaji od Proporcija i Homera, preko Njegoša i Dan -tea do Kavafija, Montalea ili Ungaretija okretali, održa -vajući ga u životu. Od Svevišnjeg koji je izgubio svenade u nas i od naše civilizacije kiča i licemjerja, Sredo -zemlje ne može očekivati ruku pomoći da njegov pješ -čanik pokrene.

Ipak, što se tiče crnogorskog državnog, nacional-nog i kulturnog prostora, nesumnjivog baštinika i sud -bonosca mediteranskih udesa i procvata, iako mu tomnogi ogrezli mitomani, honorarne patriote i političkidvorski maskaroni osporavaju, mislim da mu ova Bro-

8


delova studija omogućuje da još podrobnije preispitasebe i još bolje se upozna sa samim sobom.

Konačno, današnja vremenska i geopolitička, do-nekle kulturološka i komunikaciona pozicija Meditera-na, figurativno rečeno, odražava sliku skamenjenogbroda nasukanog na sopstvenu hrid i ophrvanog bjeso-mučnim talasima iz zaboravljenog bića i ostatka svije-ta. Ako neko u skorijoj budućnosti nađe kormilo plovi-la strujama hitnuto na obalu, velika je enigma hoće li gakoristiti za gradnju Novog broda budućnosti koji biplovio novim maršutama postdoba.

Zbog svega navedenog i zaobiđenog, Mediteran bito itekako zaslužio. Ključno je pitanje, međutim, da limi - mediteranski narodi, danas dezorijentisani i auto-destruktivni, uopšte zaslužujemo ulogu obnoviteljamoderno transformisanog mediteranskog bića i blago-deti njegovog prosvjetljenja.

9


10

VENECIJA - GRAD MEDITERANSKIH GRADOVA

Venecija je nešto najljepše što je stvoreno na zemlji. (…).Venecija je grad u kome i stranci i mještani unaprijed zna-ju da predstavljaju eksponat.

Josif Brodski

VVVV enecija, raskošni Grad svih mediteranskih gra-dova, nekadašnja La Serenissima Repubblica, da-nas sa svom svojom slavnom istorijom, učma-

lom sadašnošću i krajnje neizvjesnom perspektivomstoji na raskršću vremena, dvoumeći se, da li živjeti od-nosno preživljavati u fosilnoj slavi i legendama o vječ -nom ili se pak prilagoditi težnjama savremenih civili-zacijskih strujanja Trećeg milenijuma koji karakterišeproces nemilosrdne globalizacije. Sigurno, nije uopštebezbolno napraviti jednu takvu odluku transponova-nja svih svojih ljubomorno čuvanih stubova (državnisjaj, romantični životopisi, ekonomska, kulturna i voj-na premoć, pomorska prevlast na Sredozemlju, demo-kratska vlast i mudro balansiranje između dva carstva)u ambijent modernog čovječanstva gdje vlada bjeso-mučna borba za tehnološki prestiž, post-industrijskonadgornjavanje i utrkivanje u teškom i kom pjuterizo-vanom naoružanju. Možda ćemo odgovor na ovu ne-do umicu dobiti kroz analitičku percepciju mletačkihpro cvata, padova i ponovnih uskrsavanja u nikad okon -čanoj istorijskoj vertikali.

Venecija je, naime, nastala još u doba Rima, stanov-ništvo potom pred Gotima i Hunima bježi u lagunu, da

bi, vraćajući se u život za vrijeme varvarskih upada,postala vojna baza ondašnje Vizantije. Nedugo zatim,mudrošću i rodoljubljem stanovnika zajednice, odbijabrojne nasrtaje Franaka što je rezultiralo dobijanjem sa-mouprave u oblasti Rialta. Polovinom IX vijeka, tačni-je 828. godine, kada dva venecijanska trgovca donoseiz Aleksandrije mošti Svetog Marka, sakrivene ispodsvinjskih polutki, Venecija se nalazi u zavidnoj pri-vrednoj ekspanziji tako da njeni pomorci, trgovci i bro-do vlasnici formiraju u Sredozemlju jedno prostrano car-stvo (K. Beket, Istorija Venecije). Kao takva, Serenissima jeiz godine u godinu, trijumfujući u pomorskim ratovi-ma, osnažila svoju poziciju na raskršću vizantijskog,franačkog i slovenskog uticaja, ali i pretenzija.

Tadašnja pluralistička uprava Grada i Republikezasnivala se na ograničenoj moći dužda podložnogkontrolnim mehanizmima Senata, Vijeća mudrih i Svihostalih. Duždevi su birani iz najuglednijih familija, kaošto su Kontorini, Falijeri, Orseolo, Bodaer, Đustinijan…Iako poznat po međusobnim sukobima plemstva iozbiljno narušenoj vlasti, početak XI vijeka - pod ve-likim duždom Petrom II Orseolom - donosi vrhunacmoći mletačke Republike na svakom polju. To je kasni-je dovelo do indirektno priznate nezavisnosti od za-padnog carstva u formi Ugovora među narodima. U sveratove, pa i Krstaške, sa prefiksom - sveti, Venecija nijeulazila odmah za račun drugih, niti bez sopstvenih in-teresa. Tako, na primjer, u IX Krstaškom ratu Veneci-janci zajedno sa Francima osvajaju Carigrad (1204.) iparčaju Carstvo tako da Republika postaje dominusčetvrtine i po romanske imperije. Iz tog vremena zna -čajno je izdvojiti razvoj venecijanske umjetnosti i kultu-re, prije svega, istoriografije (veličanje narodnog identi-

11


teta, slobode i patriotizma), poezije (rani humanizampokrenut Petrarkom), filologije i slikarstva (mozaici,por treti, narativno slikarstvo, svetkovine gdje posebnoizdvajam Karpača i Đordana) i, konačno, napredovanjegotičkog i renesansnog stila u arhitekturi.

Obilježen Kolumbovim otkrićem Novog svijeta iprodorima Karla VIII u Italiju, te neprekidnim iscrplji-vanjima u ratovima protiv Francuza, Španaca i Tu raka,povremenim kugama i poplavama, kao i dospijeva-njem Vaska de Game do obala Malabara kada je Lisa-bonu donio začine morskim putem ne plaćajući taksuni prolaz preko Venecije ili Egipta, početak XV v. dono-si početak kraja mletačke Republike. I pored tih sumor-nih okolnosti, ovaj Grad, magnet za intelektualce istva raoce tipa Galileja, Bruna i Kazanove, prolazi krozneviđenu kulturnu ekspanziju. Knji ževnost se profilišena esenciji Petrarkinog pjesništva (Bembo), ističu sekurtizane pjesnikinje (Veronika Franko, Gaspara Stam-pa…) izražavajući najsuptilnija osjećanja ženske priro-de, vidni su novi stilovi u noveli i komediji, venecijan-sko slikarstvo dostiže vizuelnu i duhovnu kulminacijusa Ticijanom, Veronezeom i Tintoretom a sakralna isvjetovna muzika efektan sklad (Agabrijeli).

Konkurentnost italijanskih i atlantskih luka, te pro-dor holandskog bankarstva, uz nove vojne poraze i gu-bljenje posjeda na Sredozemlju, uzrokuju brzi pad Re-publike pod stranu i sporadično mijenjanu vlast Fran-cuske i Austrije. Obzirom da građanstvo u uslovimaoku pacije nije sarađivalo sa stranim organima uprave,značajno je pomenuti ustanak građana i proglašenjeDruge Republike 1848. godine. Ona je, međutim, brzomreakcijom nadmoćnije austrijske vojske protiv slabo na-oružanih građana i prije svoga početka bila osuđena na

12


propast. U tom vremenu potištenosti, bijede i ekonom-ske stagnacije, Venecija se dobrovoljno pripojila ItalijiVitoria Emanuela II. Od tada počinje njen kulturni,ekonomski i duhovni oporavak i modernizacija ranijih,anahronih, segmenata društva.

Gledano sa pozicije današnjih svjetskih interesa,Venecija je zaobiđena od medijalnih privrednih, kul-turnih i političkih zbivanja pomjerenih u evroatlant-ske prostore i nasilne integracije. Što je još fatalnije,ona predstavlja Grad zabrinjavajuće demografskesta g nacije i meta je prirodnih faktora destrukcije kaošto su snižavanje nivoa tla, obilne kiše i potopi, opa-sna oboljenja kamena i oštećenja neprocjenljive kul-turne baštine.

Da li će ostarjeli i mudri krilati lav Svetog Marka,simbol na jarbolima venecijanskih galera i ukras nakampanilama i palatama, odoljeti krvoločnim hijena-ma puštenim iz kaveza čiji ključevi su vlasništvo eko-nomskih magnata prekookeanskog svijeta? Možda jeodlučio da sa visine nekog portala, otmjen i slomljenogkrila, posmatra i prezire svu konfuziju, dvoličnost ibezdušje današnjih odnosa u svijetu. Šta ako se današ -nja Venecija, zaboravljeni muzej bez živog klju čara ili,u Borhesovom žargonu, nekadašnji alef mediteranskogsvijeta, pomirila sa stanjem koje joj je pripisao Balzak -Jadan je taj grad koji se raspada gdje pogledaš, a iz sata u satsve više tone u sopstveni grob.

Na kraju, vjerujem da će ovaj sveti Grad u Trećemmilenijumu kada su centri svjetske finansijske moći, nei kulture, preneseni u zapadne kapitalističke sfere uti-caja, ostati dostojan sebe kao svojevrsne kulturne i du-hovne sakristije. To znači da se neće bezuslovno prila-gođavati uslovima tzv. moderne epohe koju karakte-

13


rišu ratni sukobi, novi egzodusi, ekološke katastrofe ifinansijsko-kreativna limitiranost skoro svih životnihparametara, posebno etosa.

Svojom nestvarnošću Venecija dovodi do ushićenja, stva -ra mitove i očarava, pisao je svojevremeno Brodel, nasta-vljajući neka se ne mijenja, neka miruje, neka bude uspava-na ljepotica koja nam je toliko potrebna. Neka za nju i za nas,blagodareći joj, vrijeme više ne teče. Naša civilizacija gauopšte nije zaslužila i bez obzira, da li će Venecija osta-ti veličanstvena antikvarnica na marginama svjetskihgibanja ili će se pak bezbolno inkorporirati u aktuelnumatricu evropskih integracija, sigurno je da će na še po-st industrijske i kibernetičke, kompjuterske i postmo-dernističke avanture i protivurječnosti, nadživ jeti kaostara i bogata udovica bez potomstva.

I živjeti...

14


MEDITERAN - NAŠA SUDBINA

PPPP oznato je da je crnogorski državni i multikonfe-sionalni, pa stoga i multikulturni, prostor tokomsvog hiljadugodišnjeg trajanja na Balkanu i Me-

diteranu u svom troimenom kontinuitetu Duklja - Zeta- Crna Gora, bio izložen heterogenim civilizacijskimuticajima. Tu kao najbližu uzimamo premisu po kojojse kulturni identitet Crne Gore bazira na specifičnoj ko-egzistenciji sva tri, epohalno važna, religiozno-politič -ka talasa. Prvi je balkanski, često isključiv i marcijalan,za nas samo geografski relevantan, drugi obuhvatabaštinu orijentalnog dok treći, ključni i sudbinski, da-ruje emancipovanost i kulturno rafiniranu planetu -Mediteran.

Buran je slijed istorijskih događaja koji su Crnu Go-ru, jednostavno, prinudili da se u cilju nacionalnog op-stanka intenzivnije povezuje sa balkanskim susjedima,prvenstveno radi zaustavljanja turske ekspanzije i oču -vanja nezavisnosti. Stoga integracija balkanskih zema-lja radi njihove borbe za slobodu nekada zna dobitisvoju drugu, odnosno imperijalnu stranu medalje oli -čenu u aspiracijama većih etnikuma i država prema lje-poti i suverenosti manjih. To je jedini validan naučnirazlog, ali i vješto smišljeni projekat, pokušaja utapanjacrnogorske kulture u neprirodni, mitomanstvom opte-rećeni i neprosvijećeni ambi jent Balkana. Iako sa svihstrana okružena moćnim susjedima i silama tadašnjeepohe, Crna Gora je, uz kraće prekide, svoj civilizacij-ski put iz balkanskog mraka trasirala prema svjetlima

15

Mediterana. Mnogi književni sadržaji i istorijski doku-menti iz pera korifeja crnogorskog naroda više nego ja-sno pokazuju stoljećima sanjanu težnju ka duhovnomvidokrugu sredozemnog svijeta.

Da bi to faktički potkrijepili prisjetimo se samo po-jedinih činjenica sa različite vremenske i istorijske dis-tance. One ukazuju na potrebu Crne Gore da svoje bićeregeneriše i ispuni kultivisanom energijom svog Medi-terana, vraćajući se tako samoj sebi. Konačno, ako bizaboravila Mediteran, Crna Gora bi se odrekla sebe.Sjetimo se stoga tegobnog puta dukljanske knjeginjeDesislave koja u vremenu nadiranja raške soldateskeprema Duklji, napušta muža, Mihaila Bodinovog, nala-zeći sigurno utočište u raskošnoj intimi zidina Dubrov-nika. Nekoliko godina kasnije, Desislavino brodovlje,dato na korišćenje opštini Raguza, znatno je doprinije-lo očuvanju slobode ovog grada pod opsadom gusara iosvajača. Sličan primjer civilizacijske kompatibilnosti iprožimanja južnih kultura, srijećemo kod zetskog go-spodara Đurđa Crnojevića. Iz Milana i Venecije, našvlastelin piše testamentarno pismo ženi Izabeti, po-ručujući joj da, nakon njegove smrti, jedini oslonacmože pronaći kod gospodstva mletačkog. Treba, dakako,podsjetiti da je upravo iz Venecije, grada Svetog Mar-ka, u Crnu Goru dopremljena prva štamparija na slo-venskom jugu. Sjetimo se Bizantija, Paskvalića i Bolice,naših pjesnika renesansnog šarma čiji je neopetrarki-stički jezik tako utemeljen u mediteranskom literarnomkoloritu i duhu. Takođe, u svim državnim aktivnosti-ma, politici i kulturi, vladajuća loza Petrovića oslanjalase na tradicionalni i moderni senzibilitet Mediterana,prateći talasanje geopolitičkih prilika na njemu. Na toukazuju i mnoga pisma našeg vladike Vasilija mletač -

16


kim providurima. Ovom pridružimo i Njegoševo stra-stveno zanimanje za jezike, krajeve i kulture Sredoze-mlja što se preslikalo u solarnoj versifikaciji Gorskog vi-jenca i Luči mikrokozma. Državna orijentacija kralja Ni-kole ka italijanskim sferama uticaja, njegova želja zamorem i pjesme o moru, idu u prilog crnogorske potra-ge za svojim Mediteranom, odnosno sobom. Zato Me-diteran u crnogorskom slučaju predstavlja svojevrsnohodočašće sebe i taj proces je jedinstven u istorijskimkrugohodima i aktuelnom trenutku Unutrašnjeg mora.

Sva ova, uglavnom ilustrativna, prisjećanja i doka-zi dominantnog prisustva mediteranske geneze u raz-voju slojevitog crnogorskog bića, nikako ne upućuju nanjegovu izolaciju ili hermetičku zatvorenost premaokruženju. Upravo zato što je Crna Gora jedan od naj-ljepših multicivilizacijskih mozaika na Mediteranu.Istina, to neviđeno jedinstvo razlika je opet i isključivomediteranska kategorija i usud, odnosno raskoš pro-kletstva koji nas, poput sjenke, prati.

Što se tiče savremenih disciplina i naučnih opserva-cija u pogledu statusa crnogorskih kulturnih odredni-ca, većina njih sadrži otvorenost i okrenutost premamediteranskoj multikulturalnosti prvenstveno iz razlo-ga što ona nudi emancipaciju i očuvanje malih kultura.Mnogo je doista slikovitih primjera koji potkrepljuju ta-kve tvrdnje a jedan od zanimljivijih svakako je sadržanu sentenci prijatelja Predraga Matvejevića. Po njemu, tagenetska spona Crne Gore i Sredozemlja, taj neologizampodrazumijeva sve što pripada Mediteranu, u nekoj vezi je sanjim: od iskopine do jezičke dosjetke.

Iz svega rečenog slijedi da je multikulturalnost Cr-ne Gore pupčanom vrpcom vezana za mediteranskuduhovnu maticu, kao i da se na Mediteranu rodio ko-

17


rijen i zamajac našeg bića, tradicije, duha, vjere, umjet-nosti i ideala. Ukoliko bi bilo drugačije i Crna Gora seapsurdno počela okretati istočnim ili zapadnim sfera-ma uticaja, došli bi do jedne nepojmljive pozicije. Tadabi se istorijski, državni, duhovni, kulturni, teritorijalnii, generalno, civilizacijski supstrat Crne Gore odvojiood svog bića i Crna Gora bi pobjegla iz svoje vječnekože.

Ali, bar do današnjih dana, rtovi nijesu napuštalipučinu i bježali na kopno sem ako to nije suluda namje-ra đavolskih poklisara ili novih bogova u raljama glo-balizacije…

18


19

MEDITERAN - JAVA SNA

[[[[ ta je, u najkraćem, Mediteran? More veličanstve-nog romorenja do krvi suprotstavljenih civiliza-cija koje su, međusobnom uslovljenošću sop-

stvenog opstanka, na tren stavljale u drugi plan sverazlike, tvoreći tako najsavršeniji i najslavniji civilizacij-ski kolaž lišen etničkih, vjerskih i kulturnih barijera;prostor grananja loze istorije na grozd nedovršene ilizaustavljene povijesti i postvarenog romantičarskogmita o minuloj slavi; na beskrajnoj pučini antikvarnicaugrožavana stalnim političkim, bjesomučnim talasima,pri čemu u njenim riznicama možemo pronaći svoje bi-ografije i sudbine, upoznati se sa svojim skrivenim sop-stvom i u bronzanom kipu neke svetice ili robinje, sve-jedno, prepoznati mater, kći ili ljubavnicu iz prethod-nog života izronjelog iz meridionalne tradicije.

Veliko Unutrašnje more, prostor i antikvarnica sje -ćanja i slutnji, naš Mediteran, to Sveto trojstvo, doveo bisvoj opstanak u pitanje u slučaju ignorisanja bilo kogod ovih parametara: vječitog mora, prostora neprekid-nog trajanja i evocirane biografije svijeta. Postao bi takonajobičnija religija Evrope što jo, priznaćemo, jedan odciljeva moćnih lobija preko Atlantika koji Mediteranklasifikuju kao prostor istrošenih potencijala neintere-santan za njihova ulaganja.

Mediteranski aksiom samoobnavljanja različitosti-ma zaprepašćuje, iskušava i plijeni, sebe umnožava ioplemenjuje najmarkantnijim vrijednostima drevnihpaganskih, antičkih, romanskih, hrišćanskih, islam-

skih, jevrejskih i drugih civilizacijskih talasanja, stvara-jući od svoje, preplanule i suncem i solju nagriženekože, fascinantni renesansni palimpsest koga, ni stal-nim grebanjem znatiželjnih, nije moguće svesti na bije-lu prazninu, tabulu razu. Tom plamenitošću kulturnihdivergencija sjedinjenih u kosmopolitski basen tako dani jedna ne gubi svoju autonomiju. Naprotiv, Medite-ran, kao svojevrsna parabola otpora manjih entitetavećim, kao ni jedna civilizacijska vaseljena i dobrovolj-ni intimni azil od niskih antagonizama i megalomani-je, uspješno zaokružuje transetničke i nadnacionalnesmjer nice onih samosvjesnih korpusa kojima je gra -đansko društvo ideal. To podrazumijeva prefinjenopoimanje i primjenu demokratskih standarda.

Kada je riječ o Sredozemlju, prastarom otklonu oddiskriminacije, ilustrujemo to primjerom. U nekim špan -skim entitetima na sjeverozapadu Afrike ispoljeno jeetničko jedinstvo svih skupina, pa stoga Mediteran,kao metafora suživota, tolerancije, kulturne difuzije imoza iciranja dragocjenih istorijskih kontrasta, ostajebeskonačna knjiga otvorena za sve, sa rezervisanimstranicama za kulture odmetnutih i ozloglašenih, asi-milovanih i, savremenoj nauci čak nepoznatih, skupinai njihovih ideja. U prilog tome ide činjenica da se “ma-li” narodi i kulture, zahvaljujući filosofiji suprotstavlje-nog jedinstva mediteranske humanističke imperije,oslobađaju od dominantnog uticaja i agresivnih ambi-cija velikih i moćnih susjeda na njihovu kulturu. Za sveugrožene narode koji su smogli snage i očuvali nacio-nalni i kulturni identitet, Mediteran predstavlja po-sljed nju nadu, utočište i prosvijetljeni horizont samo-spoznaje. Prisjetimo se, naime, statusa Berbera, isklju -čivo mediteranskom sviješću o sebi sačuvanih od zva-

20


nične arapske prevlasti, potom Katalonaca i Maltežana,koji mediteranstvo poistovjećuju sa svjetskošću i naci-jom, do nekih etničkih grupa u Turskoj i, dakako, Cr-nogoraca, starog mediteranskog naroda još uvijek ne-svjesnog okolnosti da ga upravo Sredozemlje poku -šava upoznati sa sobom i debalkanizovati. Dakle, po-jam mediteranstvo, kao oličenje višestruke emancipaci-je i slobode, u stvari određuje presudno otrežnjenje od- istorijskim falsifikatima - ozvaničenog saznanja o sop-stvenim korijenima. U takvoj konstelaciji povijesnihčinilaca, političkih influenci i dijalektike samorazjašnja-vanja, Mediteran doživljavam kolijevkom,krštenicom,svijećom u mraku diktatura i primitivnih vjerskih fana-tizama, ali i ogledalom u kojem prepoznajemo blješta-vu javu svih naših snova.

Mediteran je, nadasve, živa sjenka koja, ne pratećinaše strahove od inferiornosti i megalomanske koješta-rije, skreće putanju sa epske atrofiranosti na nultu tač -ku procesa jukstapozicije svih tradicionalnih konfron-tacija, omogućujući široku interakciju kulturnih osobe-nosti. Samo kao beskonačni atlas izbrisanih granica,Unutrašnje more se može izdići iz dugogodišnje bonacešto potvrđuje i sam Brodel: Mediteran govori mnogo jezi-ka, on je suma individualnih povijesti. No, sadašnja njego-va zamrlost plod je ekonomske diferenciranosti društa-va, kao i tokova tranzicije i, uopšte globalizacije praće-nih izraženom korupcijom. To su zapravo reperkusijezvanične evrocentrične politike, čak i onih država, ne-kadašnjih perjanica mediteranske planete. Ipak, osvajačisredozemnih bogatstava, od Ostrogota do flote bjelo-svjetskih supersila, vraćali su se postiđeni pred svimdodirnutim i viđenim, zatečeni i pobijeđeni sjedinje-nom ljepotom, marginalizovani bljeskanjima baroknog

21


sjaja, desetkovani odbrambenim vojskama ujedinjenihbogova, vlastelina i bonvivana, potučeni do nogu odjužnih palmi do maslina sjevera, nesvjesni da medite-ranska raspukla zemlja vremenom upije i preobratiosvajača u svog najvatrenijeg hodočasnika i pokajnika.

Nekada se miomiris magične mediteranske umjet-nosti, poput onog iz Adonisovog vrta, prostirao do za-maka Moskve, Beča, Stokholma i Berlina, a danas sezbog niza istorijskih zaokreta i promjene ekonomskihsfera uticaja u korist Zapada, uz lakovjernost sinova Ju-ga, odlijeganje mediteranskih fanfara ne čuje ni u rim-skom Koloseumu, ni u našim srcima oboljelim od kar-cinoma autoironije i dobrovoljne negacije sebe. Zašto?

Dok noću, u nekom polusnu, bosonog šetam pe-raškom obalom gazeći nakvašeni pijesak, primjećujemda umjesto tragova stopala za mnom ostaju minijatur-ne mape Velikog mediteranskog mora, postojane kaopješčani dvori pravljeni rukama djeteta. To, čini se, Me-diteran opominje zbog novog prekrajanja njegovih gra-nica, seciranja božanstvenog i legendama istetoviranogtorza sa monogramima careva i robova. Taj se zločindešava voljom lidera globalizma, ali i njihovih ratnihizvršitelja u trenucima raspada bivše Jugoslavije, ze-ma lja komunističkog bloka i dugogodišnjih tenzija naBliskom istoku. Takav hod istorije podrazumijeva, ka-ko reče H. Drisen, preoblikovanje nacionalnih identiteta,pa, shodno tome, i zasjenjivanje jedinstvenih medite-ranskih sazvježđa, uključujući tiho umiranje nacional-nog mediteranstva, kao posljednjeg liberalnog uporištamalih naroda i kultura potisnutih sistemom halapljiveglobalizacije gdje je novac, umjesto mletačkog lava, cr-nogorskog orla i adekvatne nacionalne heraldike, naj-svetiji grb na zastavi.

22


23

Još iščekujem talase. Kao da najavljuju kopljanikenaoružane skupim tehnologijama zapadne ili nekeskandinavske marke, ali vjerujem bar bio usamljen utome, da naše zvjezdarijume ne mogu prizemiti. Našaheliocentrična istorija obnovljena odlaskom i dolaskommorskih struja je neosvojiva, skamenjene pjesme o sta-roj slavi oni nijesu u stanju razumjeti, ogromne školjke,turbineli što skrivaju brojne polise im se neće otvoriti,iza grebena sakrivene lađe potopiti ne mogu... Ipak,ako dođu, bila bi to noć bez zvona sa katedrale svetogKrimena, bili bi smo sami, posljednji Mediteranci, zna-jući da djeca bogatih i isto toliko nemilosrdnih globali-sta tvrde da im je Posljednji Mohikanac najomiljenijaknjiga...


MAČ I ŠTIT MEDITERANA

IIII zuzimajući Brodela i Drisena, malo je koji naučniktako duboko i sa oprečnih istorijskih tačaka, preci-zno i analitično, ispitao kulturološke ravni, geopoe-

tičke prilike i veličanstvenu civilizacijsku raskoš ali istagnaciju Mediterana, kao što je to Žorž Dibi u kapital-noj knjizi Vrijeme katedrala. Član Francuske akademijenauka i najlucidniji istoriograf, ne samo u njegovoj do-movini, u ovom radu posebno svjetlo baca na višestra-no nasljeđe kultura Mediterana i njegove smjernicekroz vrijeme, potencirajući neponovljivo svojstvo me-diteranske kulture da uveliko apsorbuje, potčini i pri-svoji važniju etničku grupu i njene kulturne korijene iautentičnost, egzistirajući na permanentnoj fluktuacijiduhovnih razlika među bliskim entitetima.

Kao mnogobožačko žarište, epicentar monoteisti -čke religijske doktrine čije se ekspanzija prelila dalekopreko njegovih obala, te klica uzvišenih oblika svjetov-ne kulture, Mediteran danas predstavlja njihovu mirnuluku budući da im tendencije globalizma, naročito je-zičkog, ne idu u prilog. Preostaju, dakle, hramo vi, an-tikvarnice i muzeji Sredozemlja, jedini svjedoci negda -šnje liturgije misli i duhovnosti u vremenima postindu-strijske kobi. Zamislimo samo jednog slikara ili kompo-zitora, pjesnika ili skulptora koji iz Osla, Moskve, Bri-sela ili Londona, kroz snohvaticu traži Aleksandriju,Veneciju ili Istanbul, kako ga obuzima strast ostavljanjatragova u pijesku tog nekad planetarnog mora. Možda

24

to kroz lupu povijesti sagledava avanturistički hod bo-gova ili antičkih kipova po nevidljivoj žici stvarnosti.

Još od obzorja vremena, Sredozemlje opsijeda, nesamo njegove autentične narode, već i one sa periferijezbivanja, stimulišući čak i njihovu sirovost da upozna-ju šare globusa, kožu broda, osjete miris limuna, čujuadađo morskih struja i dodirnu zlatne sekstante pomo-raca, onih slutitelja novih svjetova uslikanih na pijesku.Zato, recimo, ni malo ne treba da čudi podatak vezanza vladarku naroda stočara u Viksu kojoj je od životnevažnosti bilo posjedovanje bronzane vaze namijenjenezagrobnom životu. Željela je, naime, ta osiona i raska-lašna vladarka, svjesna ko je i kome pripada, obezbije-diti mjesto u albumu mediteranske kulture, svjetlo-snim godinama daleke. Međutim, da čari, izazovi igrandiozna civilizacijska zaostavština Unutrašnjegmora mogu biti itekako kontraproduktivni pokazujeprimjer Rima, civilizatora, nakon stoljeća i stoljeća ra-zorenog usljed predalekog ostavljanja kockica iz moza-ika svoje, mediteranske kulture. Nije Rimska imperijaniti Grčka stvorila Mediteran već obrnuto. Rimski pu-tir pun carskog vina ponuđen graničarima ratobornihOstrogota i Vandala, Longobarda i Franaka neće ihoplemeniti, daće im još žešću snagu u pohodu na Rim.Ipak, dovodeći u red svoju retoriku, usklađujući je salatinskom i obnavljajući porušene terme i akvadukte,svi osvajači Sredozemlja odricali su se svog ontološkogportreta i običaja i preuzimali znatno privlačnije – me-diteranske, što ni u nekim savremenim okolnostima ni-je izuzetak.

Izazovi, koje nudi ovo more donose, bogatstvo, sla-vu i avanturu. Vođen time, Klovis, pred smrt, naredioje svojim ratnicima marš do južnog mora, ne samo

25


zbog terora i pljačke, već iz razloga da se njegovo liceogledne u moru plime kultura i osjeke osrednjosti, oživlja-vajući tako pomen na sopstvenu dominaciju. Upravozbog takvih primjera, smrt na Mediteranu nije strašniusud ili bogomdana konačnica čovjekovog traganja zasobom, već, prosto, prelazak u drugi san. To je, izvje-sno, transonirički fenomen, intermeco u žagoru svjeto-va i lijek od vječnog cirkulisanja talasa pod kožom.Mišljenja je Dibi da ni svi engleski hodočasnici u VII vi-jeku, nakon dugog putovanja do groba svetog Petra,nijesu tražili samo spasenje već im je na umu bio Rimsa svojom umjetnošći, za Karla Martela na narbonskomtlu presudan nije bio plijen, kao ni za Pipina, još manjeu liku Karla Velikog prepoznaćemo potrebu vladara dau osvojenom Vječnom gradu bude izvikan za Augustapored toliko pitomih i svetih krajeva. I tako u nedogo-led, želja za tajnama, sakralijama i uresnim čudesimaMediterana, lučom svjetskosti, nadahnjuje izvanjce i po-kreće jedne za drugima. Tu, u lavirintima Sredozemlja,Brodelove planete, vidimo Vilijama Orleanskog, viteškepohode, heroje Burgundije i Sampanje, podanike kraljaNjemačke u Toskani i Laciju, poklisare ruskih careva,pustolove iz Normandije što u Palermu tražiše raj, kr-staške oklopnike pred kapijama Jerusalima, borce saHristovom zastavom dok šire evanđeosku religiju ra-dije u zemlji katara nego li u Livoniji, duh Bajrona inaše pretke, one otmjene Crnogorce u dronjcima izgi-nule pred kapijama budvanskog kastela, pod koman-dom svetog Petra Cetinjskog, opijenog činom prisustvau riznici vječitih epoha i svjetova – Mediteranu. Znam,morao se zbog odluka velikih sila povući, ali je svojomkorotnom kapom zahvatio malo pučine da je više nesanja. Odlazeći u brda neki njegovi vojnici nosili su, vr-

26


27

lo pažljivo, more u spojenim dlanovima i kasnije ga,pred ikonom, za krsnu slavu umjesto svete vodice, ko-ristili.

Opčinjeni i skamenjeni viđenim gradovima i bazi-likama, dodirnuvši putenost kipa ili durbina, nasla-divši se nektarima neke plemkinje, nimfe ili kurtizane,i nesvjesni toga, osvajači Mediterana bivali bi poraženisamim svojim prisustvom u jezivoj ljepoti postanja ci-vilizacije. Svaki opljačkani eksponat bio je živ, bar u ce-remonijama, dok se, nasuprot tome, dominacija medi-teranskog nad domicilnim sagledavala u naizgled ba-nalnim detaljima, nekoj kameji uglavljenoj na krstu iliOvidijevom stihu koji bi oplemenjivao neku lokalnupopijevku.

Kao neprikosnoveni basen preporoda, Mediteransvojom prosvjetljujućom misijom uspijeva reformisatikonzervativnu svijest velikog dijela zapadnog svijeta.Ta njegova snaga posebno tretira Njemačku i Francu-sku kada je u njihove kulture vraćen duh antičke umjet-nosti. O oslobađanju gotičke umjetnosti čudovišta i hi-mera izlišno je govoriti.

Harmonizujući narate prošlosti, sadašnjosti i bu-dućeg doba, što se najbolje vidi u postavci bronzanogspomenika Marku Aureliju na Kapitolinskom trgu izMikelanđelove vizure, mediteranska filozofija počinjeemocije podređivati vrlinama i umjesto mumificiranestarine opredjeljuje se za obnovu gotičkih, a ne rimskih(!) hramova, ukida latinski jezik u liturgiji. To nas do-vodi na prag romantizma. Početak XIX v. karakterišeokretanje Sredozemlja faraonskom Egiptu i njegovimenigmama, potom u prvi plan dolazi borba za nezavi-snost Grčke, vrlo je izraženo interesovanje za turskutradiciju koja je neizmjerno zadužila Mediteran (sjeti-


mo se Engra inspirisanog haremima) i otvaranje premaMagrebu gdje je zapanjeni Delakroa tvrdio da je srije-tao žive Latine. Put ka mediteranskom istoku nasta-vljaju Žid, Flober, Herval i drugi i, kao za Zlatnim ru-nom, tragaju za antipodima akademske antike, vjeru-jući u sablasti iz sopstvenih fiksacija. Tada uviđamoefektnije parodiranje kretanja zvanične umjetnosti.

I tako, u čudesnim ciklusima borbe Heliosa i Lune,od Gilgameša do Gagarina, smjenjuju se osvajači i bra-nitelji, krv i mastilo, apokrifi i sveti zavjeti knjiga, har-fe, kipovi i ljudi zamijenjenih uloga, brodovi u moru iboci, umjetnost i kič, lascivni dinasti Burboni u Napu-lju, ljubavi i incesti, naranče u grudnjacima plemkinja ikraljevi berači, maska i ego, arene i blagovaonice, bez-vremeno vrijeme u pelerini talasa i istorija pobjednika,ratovi i ljubavi, sahrane i festivali, orgije i skupštinemudraca, konkubine i djeve, maslina i palma, orfeji idvorske lude uvijek aktuelne, sve je Gordijev čvor, sveuslovljeno svime i pojedinačno, viđeno kroz odškrinu-ti turbinel, tu raskošnu školjku što sudbine svjetovaosluškuje.

Neprekidni udarci Ahilovog mača o Hektorov štit,ukrašen ornamentima ljubavi, osuđeni su na integraci-ju mita i prouzrokuju varnice u mrklini prapočetka irađanja svijeta. Otjelovivši jutro civilizacije, te iskre nasprosvjetljuju i njima dugujemo jutro nakon kraja. Isusje, kako kaže Biblija, poput Demostena, u osami, smiri-vao mora, samo zbog toga da u njima ostane njegov liku trenutku kad napusti pastvu nedostojnu Mediterana.

Mi smo Mediteranci, no Mediteran više nije Medi-teranaca.

28


POLIGLOTSKO MORE

PPPP rostorni i duhovni fenomen - Mediteran, sticajemistorijskih okolnosti i taloženjem slojeva epoha,predodređen da prožima, konfrontira i objedi-

njuje sukobljene civilizacije, u sebe je apsorbovao svegranične geografije i duh, a opet, s druge strane, nijed-na kultura van njega nije mogla egzistirati samostalno,postajući tako njegov nezamjenljiv dio. Ta neprekinutarazmjena ka i iz Mediterana posljedica je omamljive inadasve volšebne prirode ovog mora toliko odvažnogda drugima oduzme fizionomiju, fiziognomiju i vjeko-vima profilisani karakter i proglasi ih svojom neotu -đivom baštinom. Uostalom, iz svog elizejskog sop-stva i polifonog ega, on emanira toliko opijajućih zra-kova potrebnih da oslijepe, iskušaju i zavedu sljedećužrtvu. Budući da je to kapitel savršeno usklađenih mu-rala sa svih polova vremena i svijeta, svojevrsni bazareksporta i imorta ideala, jedan nemilosrdni, sirenamana vječitoj straži okružen, vir koji guta znane i neznaneideje, izbacujući ih na površinu kao sopstveni produkt,to se uloga Sredozemlja u geopolitičkom smislu mije-njala iz časa u čas.

Opravdano, kao Mediteranac, pitam - da li su fe-ničanski točak, persijska naušnica u kojoj gori buktinja,Arhimedova formula ili Vergilijeva Enejida, konkretniizumi Mediterana kao duhovne frekvencije svjetova?Odgovor zvuči frapantno, naravno da nijesu, ali su svidanas dio mediteranskog nasljeđa. Istovremeno, helen-ska filozofija, imperija potomaka rimske vučice, neod-

29

gonetnute šifre Keopsove piramide, Servantesovi i iniDon Kihoti, te hrišćanstvo, pravoslavlje, muhamedan-stvo i judaizam, nijesu, zapravo, izvorno sredozemni,no opet zahvaljujući erosu ovog poliglotskog mora svioni postali su i ostali samo mediteranski! Snažna mul-tikulturna evokacija sopstvene povijesti, traume zbogčuvanja snova o veličini i herojsko isticanje apolonskeljepote i dionizijskog uživanja, uz raskoš i očaj na istojbedri tetovirane, čine Mediteran jedinstvenom pneu-mom nekada dominantnom u svijetu. Tu niko nemapojedinačno prvenstvo i protivteze su varljive. Spre-man je Mediteran da se zarad najdužeg trajanja i op-stanka, kao kakva naga festivalska plesačica sa ma-skom, ubjedljivo travestira u prošlost, religiju, nostalgi-ju a nerijetko i u mumificiranu gospu kadru da nas većsjutra, poput košmara ili magnovenja, prene iz dokoli-ce i učini mjesečarima i pelegrinima pod njenom pele-rinom od talasa. Kao ishodište tri kontinenta na četiristrane svijeta ili Peta strana svijeta velikih kultura, ve-zanih bez mogućnosti razvezivanja koncima drevnosti,Sredozemlje niti jedan postupak, bio varvarski ili boži-ji ne može obesmisliti. Zato, Južna Evropa (kako je to sa-mo nesrećno sročen termin početkom Trećeg mileniju-ma), Mala Azija i sjeverna Afrika predstavljaju svojevr-sne potkontinente i lak plijen globalista, ali sa plemeni-tom aurom nad sobom i u svom mediteranskom atlasuoni bivstvuju kao neosvojive citadele okružene pusti-njama opšte žabokrečine duha.

Mediteran, dakle, ne spada u red geografskih poj-mova, niti je neka politička činjenica, a ne prihvata bitisubjektom i predmetom obrade pomodarskih stvarala-ca sezonskog tipa. To je zapravo beskrajni krug začara-nih vjekova, bezvremenosti i žive istorije koja iskrsava

30


i opija. No, pitanje je da li je kao takvu uopšte registru-je današnji letargični čovjek. Moguće je čak izračunatikvadraturu začaranog kruga tog mora, kao što je ne-moguće razlučiti mit i naravnost u noći koja otvara mo-gućnost da vidimo eon ispisan na palimpsestu i moraodbjegla nebesima zbog naše bezdušnosti.Takođe, Me-diteran liči na rimsku palatu Lateran, sa bezbroj salona,namijenjenih papama, a u njima se nalazi muzej hrišan-skih i paganskih relikvija superiorno ujedinjenih u ko-ronu slave.

Reljef duhovnog puta na kojem tražimo svoju Eu-ridiku, možemo zagrepsti samo na Mediteranu zato štoon predstavlja spasonosnu i alternativnu identifikacijumalih kultura okruženih vojno i ekonomski moćnimsusjedima. Kao što već rekosmo, zahvaljujući isključivosoli pučine, Maltežani, Katalonci, Crnogorci ... opstajuu vremenima neviđene kulturne i jezičke asimilacijekrajem II i početkom III milenijuma.

Stoljećima taložena drevnost, neznabožački rituali,helensko-rimska era, evanđeoski poklisari Mesije umr-log zbog nas, inkvizicije, barok, renesansa, reformacija,groteske i komedije, raskoš dvorova, svetost klostera ukastelima i prokletstvo nakon otkrića Novog svijeta, iro-nija što tim činom jedan Mediteranac, Đenovljanin, do-nosi smrt Mediteranu, sve je to posebni i neponovljivikolor Sredozemlja. U njemu ostajem dugo zbunjen am-bijentom rekonstruisane istorije i njenog umnožavanjau ogledalima. Očaran legendizovanom svakodnevi-com, slušam Bokačove narate u potrazi sebe pod ma-skama od topaza i sunca.

Zbog ljekovitosti izrasle iz arena različnih svjetova,usljed magičnih preokreta i lapidarija u čije se vaskr-snuće nada, ova oboljela Evropa, između čeljusti za-

31


padnog globalizma i kandži istočnih resursa, misli ka-ko bolest svoje dezorijentisanosti danas može izliječitisamo na Mediteranu. Neprihvatljiva je i čak tendencio-zna floskula da Mediteran pripada južnoj regiji tako-zvane ujedinjene Evrope iz razloga što je upravo on di-vergencijom i integracijom sopstvenih kontrasta ujedi-nitelj Starog kontinenta. No, sarkazmima sudbine, hit-nut na margine svjetskih zbivanja i izložen kapitalumultinacionalnih koncerna, umalo ne rekoh kancera,Mediteran svojim statusom ne može uticati na značaj-nije trendove politike i ekonomije, a kad je kultura u pi-tanju dodjeljuje mu se simbolična uloga koja, naravno,ne može ispuniti veličinu njegove svijesti o negdašnjemPantokratoru planete i protagonisti slave i umjetnosti.

Pasivizirajući Mediteran, SAD danas trpe krizuidentiteta jer multikulturalizam i bilingvizam jačajupojedinačne etnikume. No, američki etnikum i kulturasu poljuljani, ideologija je nemoćan katalizator oprečno-sti dok njihov ekspanzionizam i supervizorstvo dežur-nog vojnika crpe snagu poodavno etički iznemoglogdruštva. To su parametri dovoljni da potkrijepe tezu oosuđenosti Amerike na odumiranje, kontroverznogprofesora S. Hantingtona. Možda osveta Mediteranadolazi kao logičan slijed događanja ili sudbina.

Uprkos svemu, u inat tamničarima muze Klio i Si-bilama, proročanstvima i Sudnjem danu, mediteranskomore, alfabetar svih antičkih retora i robova, mare no-strum, sa svojim strujanjima, klokotanjima, burama ibonacama, zauzima granice bar mojih bora i modrica.

32


GLOBALIZACIJA KULTURE

UUUU atmosferi vladavine materijalnih interesa i utrki-vanja za finansijskim profitom po cijenu krvisopstvenih vojnika, za sada je aktivna globaliza-

cija ili kokakolizacija, kao simbol američke kulture, uprednosti naspram svetog islamskog rata zahvaljujućiekonomskoj superiornosti SAD i njenih saveznika. No,uprkos prvenstvu vojne tehnologije, stvaraju se neop-hodni preduslovi po kojima će, takođe, zloupotrijeblje-na oštrica reaktivnog džihada natjerati globaliste napovlačenje i zatvaranje u svoju imperijalnu stagnaciju.Uopšteno, globalizaciju definišemo kao totalitarnu po-litiku nekoliko razvijenih subjekata koji kontrolišu pro-fitabilne kompanije svijeta za šta se kao alibi, vrlo pri-zemno, koristi afirmacija integrativnih procesa u ciljuekonomskog progresa, posebno onog u Evropi. U ta-kvoj preraspodjeli moći na gubitku je samo demokrati-ja, što znači da će naša sloboda, nezavisnost, u moder-nom smislu, mali jezici i autentične kulture biti žrtvo-vani neizvjesnom i, u svakom slučaju, nepovoljnomraspletu ovog svjetskog klupka bez kraja koje sve višedobija oblik bombe. Svoje opravdanje ova teza nalazi iu stavu B. Barbera – Ako je budućnost planete duel centri-fugalnog džihada i centripetalne crne rupe Big Meka, ishodteško da će imati demokratski karakter.

Kao što su poslije propasti Rima, usljed ekspanzijevarvara, naši izabrani preci, povučeni, kao na početkusvega, u pećine i manastire, uspjeli sačuvati grandio-znu baštinu grčko-rimske kulture, kao veličanstveni te-

33

melj zapadne civilizacije, tako se u aktuelnom trenutkuvrtoglave najezde novih varvara robotizovane svijesti ikorporativnih nagona, moraju pojaviti branioci sredo-zemne kulture. To važi pod uslovom da i branioci Me-diterana ne pripadaju deklarativnim zaštitnicima za-padnih vrijednosti na platnom spisku neke ruske iliameričke naftne kompanije. U ekonomskom smislu,pipci globalističkog oktopoda prostiru se sve dalje, za-hvaljujući metodi prvobitne akumulacije kapitala u pa-siviziranim zemljama.

Kad je u pitanju kultura, globalizacija svoj najprefi-njeniji ali i najperfidniji zamajac ima u engleskom jezikukoji doživljava planiranu ekspanziju i postaje oficijelnijezik planete. Kao ilustrativan primjer njegove domina-cije mogu poslužiti 28. Olimpijske igre u Grčkoj, iskonuStarog svijeta i jednoj od središnjih tačaka mediteranskecivilizacije, gdje se na engleskom obavljala službena ko-respodencija i objavljivali rezultati sportista. Jer, svjesnismo, prošla je zlatna era Mediterana, još od vladavineFilipa II, kada bi brod koji nije proizveden na dokovimaVenecije, tek nakon pregleda domaćih drvodelja, posta-jao brod porivan u more i na putovanja. Takođe, dok jeu sebe uziđivalo sve strane novotarije i ujedno ih prezi-ralo, arhaično Sredozemlje sve je više širilo auru civili-zatora da bi se danas karte svjetskih geopolitičkih zbi-vanja znatno drugačije podijelile na štetu marginalizo-vanog Mediterana. Nekada su u konobama Malte, Kri-ta i Korčule turisti mogli vidjeti dvojnike Argonauta isamog Odiseja kako igraju briškulu, što im je priuštilamagija Mediterana, ali danas u tim pabovima strani voj-nici naručuju mekdonaldsove specijalitete i coca-colu, poistoj cijeni kao ljubavnu usluga vitke mještanke bakrenekože posute maslinovim uljem. Neuporedivo je, dakle,

34


podmuklija i opasnija jezička invazija od upada varva-ra i razaranja svetog Rimskog carstva.

Počevši 70-ih godina prošlog vijeka, jezička globa-lizacija dovela je do stanja u kome hegemonističko pre-usmjeravanje zvaničnog izučavanja literature na uni-verzitetima postaje prioritet. U smislu jezičkog koloni-ziranja mikrojezika, engleski doživljava unutrašnjutran sformaciju pa se njegove ambicije više ne zadovo-ljavaju ulogom u književnostima V. Britanije i SAD, većdogmatski, pod firmom svjetskosti, on preferira nasil-nu unifikaciju svake književnosti nastale na engleskomjeziku, uključujući i književnosti manjinskih kultura.

Zbog presudne uloge finansijskih lobija u svijetukulture, vidimo da najčitanija umjetnička djela engle-skog jezika danas nastaju u njegovim jezičkim guver-nijama. Shodno tome, S. Grinblat vješto razotkriva ta-kvu političku mahinaciju, priznajući da se niz najzna -čajnijih romana, pozorišnih i pjesničkih djela na en-gles kom jeziku danas ispisuje u Delhiju, Lagosu, At -lanti i Antikgvi.

Knjige najpopularnijih autora, Kucija, Najpola, Ruž -dija ili Volkota sigurno afirmišu takav stav.

Svjedoci smo kako se u bliskoj prošlosti pod ime-nom svjetska književnost podrazumijevao skup ali,istovremeno, i kohabitacija svih literatura i pisama, odprvih zapisanih drevnih učenja, preko postmoderni-stičkih eksperimenata do tekstova montirane internetstrukture. Svi ovi oblici podložni su adekvatnim kom-parativnim rezovima, ali zbog brzog elektronskog šire-nja književnosti na planetarnom nivou dolazi do gu-bljenja bogatstva autentičnih jezika i oni postaju, kaosve ostalo, proizvod na bazaru naslovljenom - globali-zovana književnost. Da sve ne bi išlo u prilog globali-

35


36

stima, da se primjetiti izvjesna afirmacija u književno-stima malih naroda, s ciljem da problematizuje pojamameričke književnosti. Pod uslovom da i logika nijepod staklenim zvonom globalnog Mefistofelesa, poprincipima prirode, španski studenti u SAD izučavaćehispanoameričku literaturu, dok će Azijato-amerikanciza predmet doktorskih disertacija uzimati azijatsko-američku književnost. To bi bio put logosa i duhovno-sti, tih anahronih kategorija globalističkog društva, svedok na scenu stupi još jedan anticivilizacijski produktglobalne civilizacije - genetski inženjering. Nakon sve-ga, opet dolazimo na polaznu tačku gdje se tradicional-na, od boga, prirode ili sudbine, svejedno, darivanaljudska pregnuća lako pretaču u žabokrečinu virtuelnenavigacije za sopstvenim idealima svedenim na regi-starski broj ili čip u računaru.

Sagledavajući interdisciplinarne činjenice, s pra-vom se Natalija Visocka zapitala – Da li je uputno, sa ula-skom u svjetsku intelektualnu zajednicu, bespogovorno pri-hvatiti njena pravila igre, koristiti od nje prihvaćen žargon,slijediti brzu smjenu njenih modnih trendova (Jedne sezonevaš bog je Van Gog, druge Sezan).

Kako se ne osjećam dijelom elite koja globalizujekulturu, svjestan jeresi sredozemne vjere u simbiozulokalnog i univerzalnog, odlučujem napustiti kompju-ter. Ostavljajući oproštajno pismo, sa zbirkom antičkihspjevova u džepu, statuom Posejdona, zastavom Vene-cije i bočicom crnogorskog vina u zamotuljku, odlazimmoru da se orodim sa nimfama i dobijem djecu. Suviševelike dubine su to za vojske hibridnih globalista i nji-hove radare. Tako će profitabilni bog ostati uskraćen zaviše vjernika.

Za početak…


MUZA U BORDELU

KKKK ako je ambijent društvene destrukcije zasićen atragičan odnos zajednice prema pojedincu do -živ ljava vrhunac, to se ne vidi izlaz sa pozitiv-

nim rješenjem iz aktuelnog stanja. Zato se, iz nemoći ilizbog otklona od postojećeg stanja, razmišljanja svodena evociranje arhaičnog sistema življenja. No, tribali-zam i nomadizam, kao suštinski parametri postmoder-nog svijeta, dovode u pitanje smisao individue i kolek-tivnu borbu protiv straha od ništavila života pretposta-vljenog zakržljalim zakonima koji, i kao takvi, ne ugro -žavaju opstanak civilizacije. Moderna tehnološka do-stignuća, otuđenje, kibernetizovani čovjek i ini faktoriglobalizma, sve više stvaraju osjećaj tjeskobe pri čemuje vrijeme skoro zaustavljeno, baš kao srce individueuljuljkane u dokonost. Čovjek se definiše kao lokocen-trično biće spram svoje egocentrične, iz antike nasli-jeđene, prirode karakteristične za epohu modernizmakoja je sprovodila proces totalnog. Ipak, tragikomičnastvarnost postmoderne iziskuje žrtvu jarčevog ega, nedrevnom Bahusu, već lideru nekog globalnog pleme-na. Zato savremeni filozof M. Mafezoli, primarnost ple-menskog definiše kao tragediju.

Antički mitovi, tako studiozno definisani u knjiga-ma Jaegera i pomenutog Mafezolija, zadužili su zapad-nu kulturu sa Mediteranom kao njenom kolijevkom.Stoga vlada mišljenje da civilizacija dosta toga dugujeboginjama Fortuni i Moiri, pa, kako su sreća i tragedijanepredvidljive, život nalazi uporište u usijanom hedo-

37

nizmu što je opet osobina mediteranskog svijeta. Ali, uaktuelnim dešavanjima, umjetnost življenja više ne pri-pada logici i zalaganju za ostvarenost i svela se na le-targiju odnosno življenje od danas do sjutra. Ako se sje-timo Ananke, božanstva preko kojeg je Zevs dijelio na-grade i kazne, ne bismo ni danas bili sigurni, u svoj ne-izvjesnosti, šta nam je poželjela predajući paketiće samašnicom, da i ne govorimo o zagonetnosti koju nosinjena maska. Naš milenijum ide ka tome da istorijupreimenuje i preobrati u kontinuitet fatalnosti i nihili-stičku sudbinu koju je moguće kontrolisati. Iz tog pro-izilazi da je izvjesnost dekadentnog življenja potisnutapred izvjesnošću umiranja od dokolice. To ukazuje dasu neki novi varvari, sa ekscesom kao formom heroi-zma, prošli kapije civilizacije i uništili porodicu kaoosnov modernog društva.

Simulacione strukture stvorile su nove heroje post-moderne sa specifičnim načinom mišljenja i življenjališene pasije i ideja, ali i idola jer ljudima kibernetičkesvijesti neophodan je moćniji bog oličen u novcu. Zarazliku od Sokrata, filozofa i stoika, spremnog da ukažena svog demona, kreatori globalističkih konzorcijumane pominju novac. Brutalno ironični, oni pokazujuspremnost da njime doprinesu navodnom ekonom-skom progresu zemalja u tranziciji, usreće obespravlje-ne u totalitarnim i banana državama i kaubojski stimu-lišu razvoj izvozne demokratije koja je sa njima rođena.

Da stvar bude tragičnija, tokom osamdesetih godi-na XX v. zapadne su medijske kuće predstavljale praš -ke disidente kao siromašne naučnike sa mjesečnom sti-pendijom od 600 dolara, da bi oni, kao negdašnji pro-moteri zapadne politike, danas stekli važne pozicije uevroatlantskom establišmentu. Da je zapadna globali-

38


stička mašinerija finansirala navodne nezavisne medi-je u Poljskoj zarad ekonomske i političke ekspanzije,pokazuje pozicija jednog onovremenog buntovnika čijimedijski gigant danas vrijedi cijelih 400 miliona eura,zahvaljujući novcu raznih službi. Zato nije ni čudo štonjegovi mediji podržavaju vojnu intervenciju u Irakusuprotno stavu većine Poljaka. Zagovornici globalizmaimaju jednu ideološku matricu definisanu kao tržišnilenjinizam i njihova demokratska svijest seže u domenslobode dozvoljene u svemu, sem u mišljenju. Defini -šući tržišni lenjinizam kao kombinaciju dogmi sa maki-javelističkim metodama, profesor Mark Almond pod-sjeća na Engelsovu tezu o zapadnom ratnom ekspanzi-onizmu kao modusu finansijskog stavljanja u zavistdržava sa prirodnim resursima i geostrateškom važ -nošću. Po njemu, diskutabilno stečeni zapadni novac,bilo sa berze ili kocke, već narednog dana može bitiupotrebljen za finansiranje neke revolucije nazvane-snaga naroda. Sjetimo se samo kako su se, zahvaljujućiangloameričkom novcu, mase okrenule protiv Marko-sa i Mosadeka.

Kako novac inspiriše destrukciju a društveni potre-si vape za novcem sa strane, to je uloga plebsa minimi-zirana do te mjere da demokratija, to antičko nasljeđevladanja naroda sobom, postaje demonkratija, vlastsvemogućeg boga novca. Vjerujem da i Klio, muza isto-rije, umjesto poluotvorenog smotuljka hartije sa upisa-nim datumima bitaka i balova, pohoda, otkrića i slaveMediterana, sada drži u šaci novčanicu od stotinu eurakoliko je zaradila u nekom bordelu ili konsaltingu glo-balističke ere. Kada bi je našli na ulici da prosi, šta bi jojmogli udijeliti u situaciji kada je digitalizovani čovjek isvoju biografiju, da ne pominjem istoriju, zaboravio.

39


MEDITERANSKA LITURGIJA

KKKK ada bi slijedili izuzetnu poetsku sentencu Barto-la Katafija i time zauvijek napustili ovaj trusan ivelikim ideologijama opterećen prostor u vre-

menu apatije, okrenuli leđa neizvjesnom ostvarenjuideja ili produktima kreacije, onda takav potez ne biizazvao čuđenje, već naprotiv - odobravanje. To bi učini-lo da zaboravimo ovaj pijesak, muziku i med, došlo bi dokidanja dragih veza a put bez povratka odjekivao bihladnom dušom galebova. Nakon toga, htjeli to priznati iline, našli bi se pred strjeljačkim strojem niza provoka-tivnih pitanja koja bi produkovala grižu savjesti i prei-spitivanje donešenih odluka. Time postajemo zatočeni-ci dvije smrti: bespovratnosti i diskolije. Obje, svaka nasvoj način, predstavljaju dva efemerna fragmenta isto-rije, kao zatomljenog vremena iza nas. U takvoj konste-laciji, ni jedna ni druga smrt, ni jedna ni druga istorija,nijesu u funkciji osmišljavanja estetsko-intelektualnihdosega kao ni života. Jeste paradoks, ali upravo iz ta-kve konfuznosti, zamrlosti stvaralačkih vrijednosti ilipak neobuzdanog kiča promovisanog u oficijelnu kul-turu, nazire se izlaz. To je zaboravljen i dugo zlorabljenpojam Mita čiji slojevi prekrivaju sve prozaične trago-ve istorije i uništavaju ih. Kao neki bezglasni, ali opetčujni, kao nevidljiv ali sveprisutan, civilizacijski mag-net, Mit počinje privlačiti slavne epohe i istorijske do-gađaje, bezuslovno ovladavajući njima. Takvu istorij-sku vertikalu van uticaja prošlosti nazivamo vječnošću.Mit se ovdje, u potpunosti identifikovao sa konkret-

40

nim, a ne nikako imaginarnim događajem, te kao takavima za cilj da sve relevantne jedinice iz nepregledneistorijske ili, po Borhesu, pješčane knjige prepune povi-jesne profanosti, apsorbuje i reflektuje kao - vječnost.

Naravno, jednakost između Mita i Vječnosti najvi-dljivija je na prostoru sa dubokom civilizacijskom osno-vom, gdje je svaka kultura, sa bilo koje strane svijetadolazila, bilo da je primitivna, paganska, nomadska,osvajačka, domicilna ili monoteistička, ostavila svoj au-tentičan trag. Zadivljuje i začuđuje veličanstvena har-monija na planu povezivanja, mukotrpnog mirenja ičvrstog sjedinjavanja tako suprotstavljenih civilizacij-skih uticaja. Ona svoje najefektnije produkte ima naMediteranu, solarnom i živom ikonostasu koji svakojikoni, bilo od kuda dolazila, obezbjeđuje ravnopravnupoziciju i oplemenjuje je, onom Mediteranu, dubokomizvoru visoke kulture kojim se naša civilizacija diči, kako za-paža francuski istoriograf Žorž Dibi.

Samosvojna, otvorena i kulturno emancipovanaCrna Gora, naš drevni sredozemni dom, troimena, du-kljanska, zetska i crnogorska piramida pod suncem,utočište grčkog, rimskog, vizantijskog i slovenskogspecifikuma, bolno ali plodotvorno raspeta između he-lensko-latinskog kulturnog žarišta i balkansko-vizan-tijskog vidokruga, ima sve predispozicije da iz bogate iraznovrsne kulturne baštine iskoristi i funkcionalizuje,a ne nikako zloupotrijebi u cilju mitomanskog, sve svo-je iskonske vrijednosti i saznanja. Jedino tako možedoći do oplemenjivanja svih kulturnih slojeva, intenci-ja i smjernica na početku XXI stoljeća, i to u građan-skom smislu. Ovu tezu nadmoćno potvrđuje i LisjenGoldman kada kaže da ono što tražimo u saznanju prošlo-sti, isto je ono što tražimo u saznanju modernih ljudi. Slije-

41


deći uslovljenost mita, sadašnjost i perspektivu, sjetimose sveštenika Sugera, opata Sen Denija, koji je u kovčegodloženu i naprašenu antičku vazu iznio na svjetlo da-na i onako staru i iskrzanu odnio juveliru da je popra-vi. Izliječenu od temporalne istorije i, kao novu, sa sta-rim ornamentima, postavio je u inovirani enterijer jed-ne katedrale.

Krajnje je, dakle, vrijeme da crnogorska kultura,liše na kompleksa snishodljivosti, servilnosti i plemen-ske samoljubivosti, odmota i razvije svoju sredozemnuzastavu. Na njoj ne smije biti mjesta za, nadam se, mar-ginalizovanu ekspanzionističku ili bilo koju drugu an-tidemokratsku i nacionalističku heraldiku, pa bilo daona dolazi i iz našeg nacionalnog bića. Vrijeme za ta-kav zaokret nije beskonačno. Potrebno je već sjutra po-rinuti jedrenjak pod imenom Crna Gora u svoje povr-nuto sopstvo, sredozemnu pučinu, more različitih ide-ja, kultivisanih uticaja i suprotstavljenosti, naučne kon-kurencije i otvorenosti. Takav bi brod bio isuviše jak zaopasne udare sa strane, otporan na balkanske virove imaglu nacionalnih samoljubaca. Ipak, u njegovoj palu-bi naići ćemo na slijepe putnike. Njih karakteriše ple-menska frustriranost, deseterački način mišljenja, anti-crnogorski fanatizam, rigidno komunističko sljepilo, aima i onih ideoloških restlova kojima nacional-roman-tičarska arheologija služi kao profesionalni prioritetodnosno honorarni patriotizam. Bez obzira na idejnerazlike, svaki korak Crne Gore u pravcu mediteranskeporodice naroda i kultura njima predstavlja preprekuza, realizaciju prevaziđenih, ali opasnih nauma.

Sartr je 1940. godine, u jednom autobiografskomspisu, zabilježio: Filozofija u mom životu ima zadatak dame štiti od ratne melanholije sumornosti i tuge, ali tada se ni-

42


jesam trudio da život spašavam pomoću svoje filozofije, štobi, bilo pokvareno, niti da život prilagođavam svojoj filozofi-ji, što bi bilo pretenciozno, već sam zaista osjetio da su mojživot i moja filozofija jedno. Shodno tome, ni mi, valjda,nijesmo u zabludi da svoju, sukobima opterećenu, sa-dašnjost i krhku budućnost spašavamo i ispravljamoprocesom naprasnog približavanja Mediteranu, jer bito bilo licemjerno, niti da svoju mediteransku izgublje-nost naprečac prepoznamo i ugradimo u životnu filo-zofiju i kulturu, jer bi to bila improvizacija najnižeg ste-pena. Ostaje da uvidimo kako je mediteranska filozofi-ja sjedinjavanja suprotstavljanog zapravo najznačajnijipostulat približavanja crnogorske kulture sferamasvjetskosti u liberalnom - a ne globlaističkom - značen-ju te riječi.

U cikličnom slijedu na relaciji istorija, mit i kultura,neophodno je da naš puls napokon osjeti da mit, kaookvir povoljne ili nepovoljne ali stvarne istorije i istori-ja, kao potrošeno vrijeme, nijesu jedno te isto. Zato u si-stemu prožimanja mita, antimitomanije, novog sagle-davanja istorije i slobodnog odnosa prema njenim za-bludama i otkrovenjima, možemo projektovati svojukulturnu baziliku. Udaljena od balkanske letargije, unjoj bi omamljujuća ali ne i uspavljujuća mediteranskaliturgija zaglušila neartikulisanost tuđinskih pretenzijaali i krike naše prošlovjekovne naivnosti i sadašnjih po-kušaja lokal-patriotskog zatvaranja crnogorske kultu-re, posebno književnosti.

Takvi tonovi sredozemne muzike spriječili bi nasda slijedimo ponuđeni obrazac za opstanak B. Katafijasa početka priče. Do tada će eksponati iz neke antikvar-nice, živi kao mi, čekati da jedni drugima proreknemo,objektivizujemo prošlost i mediteransku perspektivu.

43


POD KRILIMA LAVA

GGGG rad veličanstvenih biljega i nanosa civilizacije navodenoj modrini, laguna bajkovitog ljeskanjamora u čijim njedrima ostadoše pramci pagan-

skih i hrišćanskih, osvajačkih i branitelj skih, kosmopo-litskih, mesijanskih i đavolskih brodova, tonući Polissvih mediteranskih polisa, zaboravljeno svetilište nakompasima Juga gdje krijesovi povijesti, svetosti i sno-va pale svijeće za dušu boginja spaljenih sa kurtizana-ma pjesnikinjama na lomačama inkvizacije, u najkra -ćem, Sveti Grad, posljednja presvijetla Republikaoživjelih lapidarija, La Serenissima - osmo čudo svijeta,Venecija…

Te noći ukrcah se u vaporeto za stanicu Salute kodcrkve Santa Maria della Salute. Grad bješe okupan romi-njajućom kišom, dok su se kapilari gondola prekrive-nih glasnom tišinom ledili od vjetra. U nepreglednomje vijencu palata samo poneki prozor osvijetljen, jer naj-plemenitiji sinovi Grada, sasvim svjesno, zbog neostva-renih ljubavi, ostadoše neženje i aristokratska zdanjasvojih predaka prodaše vlasnicima multinacionalnihkompanija za šaku dolara.

Neposredno pred početak kongresa Domovine i na-rodi mediteranske Evrope posvećenom Velikom Dalmatin-cu Nikoli Tomazeu, piscu i lingvisti, otišao sam sa Pja-ce Svetog Marka u kafe Haris, gdje je Hemingvej samo-vao u društvu čašice viskija. Pokušavao sam izvršiti ne-znatnu prekompoziciju jednog eseja, ali bez uspjeha,jer ovo venecijansko svetotajstvo zvona i žagora, na-

44

rušeno ljuljkanjem gondola Josifa Brodskog i moremkoje zaslijepljuje, čovjeka pretvori u hodočasnika odnaše megalomanske letargije do sjaja venecijanske li-turgije. Iskreno, vjerovao sam u ambijent postvareneopsjene. Namah postajem duždev vojnik, Bahusov mi-sionar i ljubavnik Veronike Franko koja mi sa mosta naKarampani, u predvečerje baca maramicu, postepenomizazvanošću otkopčavajući svoj korset navezen više ne-go prozirnom čipkom sa Burana. Sjenka njene bedre nerazlikuje se od stasa katedrale, a njena bradavica zabo-ravljena u, kao dukljanska zemlja, ispucaloj šaci još uvi-jek važi za pečat dogarese na hrisovuljama čitanim nasvečanom proglašenju novoosvojenih teritorija poslijebitke na Lepantu.

Prijem kod gradonačelnika i svečana večera u hote-lu Bauer sa prijateljima i učesnicima kongresa, univer-zitetskim profesorima, piscima i istoričarima iz skorosvih mediteranskih država, ostali su u sjenci koncerta upalate Ateneo Veneto. Naime, Tiziana Scandalleti, so-pran i Rikardo Paicentini, pianoforte, na jedan tako dir-ljiv, suptilan i nadasve upečatljiv način, uz originalnimuzički stil, prenijeli su atmosferu slavne operske tra-dicije ovog Grada, izvodeći komade Šopena, Lista idrugih. To potvrđuje mišljenje o istoriji kao ciklusu ne-sreća, ratova i duhovne destrukcije čovječanstva u ko-jem, uprkos svemu, možemo pronaći grumen svjetlu-cave soli zvane Ideal. Podsjetimo se slične sentence izpera Pjera Bajlea: Istorija je zbirka zlodjela, na hiljadu zloči-na dolazi tek jedno djelo vrline. Vjerujem da je to upravoblještava noć što zna za bljeskanje kristalnih lustera saMurana između drevnih zidova palate gdje Ticijaninglas predstavlja svojevrsni dajmonion, oličenje boga,poj gospoje koji odgoneta apostolske zavjete zaroblje-

45


ne, do noćas, pod staklima muzeja. U tom smislu, vra-timo se za trenutak u 1569. godinu kada je venecijanskiparlament jednim ukazom zabranio svaku plovidbuMediteranom, od 15. novembra do 20. januara, da ne bibio narušen mir bogovima mora. Jedan od njih, sijed,mudar i heruvimski krilat je mletački lav pod čijim kri-lima je rođena najduhovnija imperija na vodama Sre-dozemlja kakvu naš južni kontinent više neće imati. I tusu, na žalost, globalisti imali uspjeha, potplaćujući i pri-puštajući u Grad bezdušne lovce na lavlje kože. Ovoggrivastog vlastelina možemo uvijek vidjeti tetoviranogna kukovima karnevalskih plesačica prekrivenih šare-nim maramama.

Plovidba pored najčuvenijeg groblja na svijetu - SanMikele i njegovih legendarnih stanovnika, Paunda iBrodskog, održava me u uvjerenju kako svaki žitelj Ve-necije, bio on patricij, prosjak, putnik, azilant, svješte-nik, grešnik ili vrag, u stvari, odslikava niz portreta izbeskonačne galerije. Svako lice umiveno venecijanskimtalasima svetijim od svete vodice, ogrebano kandžomlava sa grbova palata i drevnim barjakom ugrijano, po-staje pergament. Njemu u sitnim satima, nakon izlaskaiz bazena posutog miomirisom latica egzotičnog cvi-jeća, jedna od duždevih ljubavnica i trovačica povjera-va svoja najskrivenija emotivna stanja.

Da je Venecija, kako reče Brodski, grad u kome i stra-nac i mještanin unaprijed znaju da predstavljaju eksponat,svjedoči i spomenik Nikoli Tomazeu, nekadašnjem mi-nistru kulture Republike Venecije. Nevjerovatno zvučičinjenica da je on završnog dana Skupa o njegovom lin-gvističkom opusu, nevidljivo prisutan, zauzimajući pr-vi red u sali, sa dužnom pažnjom slušao izlaganja.Često se osmjehivao ali i mrgodio i iz pozlaćene čaše is-

46


47

pijao kampari u kojem bijahu pomiješana sva znana iodbjegla mora Sredozemlja. Ispratio sam ga do pijede-stala, pomogao da se uspenje, ali dok se eminentni lin-gvista i sakupljač narodnih pjesama ponovo kamenio,u povratku osjetih da mi korak postaje sve usporeniji.Postajao sam kamen... I bio eksponat u lapidarijumuovog vodenolikog grada, sve dok mi palata Loredan neotvori svoju pelerinu čije dugme je označavalo Borhe-sov alef, najmanje stjecište najvećeg mediteranskogiskona - Venecije, njene raskamenjene slave, civilizacij-ske uzvišenosti, umjetnosti i filozofije, državne moći isalona razvrata gdje venus vulgivaga zasjenjuje magijusvih religija zajedno.

Kad dođe dan i sva južna mora potonu, te, poputnaše savjesti, dožive svoj unutrašnji potop, zašiljenikolčevi (na kojima počiva ova arhitektura klasicizma ibaroka) biće jedina koplja u našim rukama hitnuta naobrazine jahača Apokalipse. Ako i Venecija, zbog kojevjerujem u boga, ustukne onda Svevišnjeg nema ni ukom obliku. Možda se, ipak, skriva u ovom venecijan-skom moru donešenom u cipelama od zmijske kožedok ih, onako sanjiv od puta, izuvam u hodniku stanau Podgorici, slušajući, kao u magnovenju, majkine ri-ječi kako je u dnevniku čula informaciju da je Venecijapotonula još jedan mikromilimetar. U nedostatku vre-mena, krenuo sam bez pozdrava i čvrsto vezivao vezi-ce cipela pune mora, vjerujući kako je baš u njemu duhTritona, Neptuna, Isusa... Odlazim Veneciji, gradu kojinaše jaslice ne pravi od drveta već od pijeska sa Lida, anaše pelene ne šije od pamuka već od algi, ovoj modri-ni ishodišta, modrijoj od modrice u čije duboke boreutiskujem drvca šibica kako bi umnožavanje Venecijepočelo u momentu kad vaskrsli dužd Leonardno Lore-


dan, nakon konačne pobjede nad bogovima kojima jelav ukrao baklje, iskuje medalje i goloj Sudbini pod ma-skom Arlekin ogrne svilenu zastavu potopljenu u more,umjesto ralja globalizma, i daruje ogrlicu sa niskom pa-lata. Tako bi sudbina jednog grada postala Grad Sudbi-ne, meso i nokat kažiprsta uperenog u pravcu naše du-hovne renesanse. To je preduslov za epohu povratkastare mediteranske slave od masliništa Montenegra dopalmi marokanskog juga, od Heraklovih stubova doputenih odaliski u haremima na Bosforu.

Na bezmjernom kalendaru sakralnosti i jedinstvaoštro suprotstavljenih svjetova, upravo Venecija, ne-kropolis živih istorija, Grad učmale sadašnjosti, vasio-na što jače od plača rođenja odliježe u našim srcima,svetilište i pustolovina, naš zaboravljeni turbinel, morabiti obilježena purpurnim slovima. Ona će uskoro od-gonetnuti preinačenu i bolnu biografiju svih nas ali ineizvjesnu budućnost, upoznati nas sa njome, izo-bličenima sobom...

Uprkos fenomenu neumitne biološke konačnosti istagnaciji svijeta, sve dok nas nadahnjuje da kroz ure-snu anatemisanost zvanu Mediteran dođemo do bla -ženstva samospoznaje opet nazvanog Mediteran, Ve-necija će u svojstvu njegove prijestonice postojati. A toznači zauvijek, upravo iz razloga što se život, kao ka-kav trenutni proplamsaj svetionika ili svjetleća školj-ka, seli sa obala Tanatosa na opustjele žale Erosa, i obr-nuto...

48


KARNEVAL, POZORIŠTE NA VODI

Venecija je bila i ostala prijestonica Mediterana. U tom stjecištu razlika, ovaj grad današnje učma-losti, raskoši i negdašnje slave, odliježe u našembilu jače od istorije. Samo karneval naslijeđen izpaganskih rituala može nas vratiti pod njeno okri-lje a to, bježeći od stanja globalnog sela, želimo.Zato je karneval i poruga malodušnom svijetu.

VVVV enecija, laguna aristokratskog ponosa, osmočudo svijeta, svetilište hodočasnika, ovih danaizlazi iz maglovite zime i spektakularnim rasi-

panjem boja započinje svoju tradicionalnu manifestaci-ju nadaleko čuvenu – karneval! Naslijeđen iz mnogo-božačke tradicije, predstavlja najdekadentniji i najerot-skiji skup na planeti. Njegovo značenje potiče od itali-janskog - carnevale što znači mesojeđe, poklade i raznaveselja održana u vremenu od šestog januara do počet-ka Uskršnjeg posta u velelepnom gradu svetog Marka.Na ovom mjestu nalaze se najljepše građevine – Dužde-va palata i bazilika posvećena svecu, prokuratura i to-ranj. Koliko li se samo sa ovog najromantičnijeg trga nasvijetu na put otisnulo građana, dostojanstvenika, mu-drih duždeva, diplomata i ratnika u osvajanja, pomor-ske bitke, konferencije i avanture i koliko li je samoznamenitih ličnosti – slikara (Kanaleto, Tintoreto, Tici-jan), pisaca (Hemingvej, Paund, Brodski), kompozitora(Vivaldi), pustolova (Kazanova) i kurtizana pjesnikinja(Veronika Franko) – sa ove agore pokazalo nedoraslom

49

svijetu šta sve ljudski um, mašta, hrabrost i plemenitiduh mogu da dosegnu.

Karneval predstavlja slobodoumnu maskaradu iodvija se u božanstvenoj atmosferi prepunih trgova ipjaceta, u gondolama i vaporetima, vraćajući nas volšeb-no u stvarnost negdašnje venecijanske slave i moći ka-da je pronicljiva politika njegovih otaca i građana stvo-rila grad republiku. To je omogućilo da Venecija, pre-svijetla država, upravlja trgovinom u lukama Sredoze-mlja, a njena pomorska armada kontroliše mnoge luke,ostrva i teritorije, među kojima i cijelu obalu Jadrana.Istovremeno,Venecija simboliše grad svih južnih gra-dova u kome svaki njen posjetilac postaje eksponat dokučestvuje u karnevalu, toj šarenoj čipki ove otmjene da-me. Bez obzira na sve učestalije vjetrove globalizma,ona se i sada smatra gospodaricom Starog svijeta, baru svojoj sujeti zaboravljenoj pod staklenim zvonommuzeja, u lapidarijima, našim uspomenama i sanjare-njima.

Prekriveni maskama, čudnim obrazinama samoće ioslobođenja duha, pred nama marširaju građani Vene-cije i turisti kadri da u šetnjama budu dio oniričkog ilineko drugo biće, zamijene svoj karakter, zanimanje,sudbinu i svakodnevicu, postajući velikaši sa krinkamafantastičnog dizajna, likovi iz komedije dell arte –Arle-kin, Kolombina i Pantalon, u kostimima sašivenim u spe-cijalizovanim radnjama. Obojenih lica, suptilno mašući,pozivaju nas da se pridružimo na privatnim večernjimzabavama za plemićke porodice i bratstva. Da bi vidje-li karneval, veliki broj turista dolazi iz Francuske, Nje-mačke i SAD i spremni su da plate veliku svotu novcaza unajmljivanje kostima.

50


51

Prošlogodišnji karneval bio je izuzetno šarolik i po-svećen venecijanskom Putu svile koji podsjeća na otvo-renost grada prema Istoku i njegovog nenadmašnogputnika Marka Pola. Iako karneval ovog puta nije takoveličanstven kao prethodnih decenija zbog manjkasredstava i geopolitičke situacije u svijetu, događajiprovokativnog sadržaja, kao Ljubavne scene, obećavajujedinstveni ugođaj pod nebesima ovog svetog, vodeno-likog grada, uz neizbježnu muziku, plesove i nimalobezopasne igre iz 18. vijeka.

Venecija, najrazigraniji i najprazničniji grad, nudikarnevalom praznik za oči i prosvjetljava dušu. U lucikrilatog lava sa knjigom nema iznenađenja i ništa nijenemoguće zato što postajemo glumci jednog grandio-znog pozorišta na vodi sa svojim krinolinama. Nigdje,kao što je to ovdje, ne možemo se odvažiti da budemoželjena ličnost – kralj, princepesa, papa, gondolijer,kontesa, pajac, vlastelin, domaćica sa viklerima, cirku-sant, grof Drakula, Posejdon sa trozupcem, Cezar, naj-veći fudbaler Napolija i svijeta Dijego Armando Mara-dona, Karlo V, Tina Tarner, Sofija Loren...

Za one kojima nedostaje smisla za raskošno pre-rušavanje, tu su postavljeni mali ateljei sa majstorima.Oni za sitne pare čine da budemo dio čarolije.

Dok sam se ka trgu,u odijelu plemića, probijao krozoduševljenu masu i likove poznate iz bajki, religije, na-utike i književnosti, stavio sam periku i perjanicu i takopostao sagovornik postvarenog mita. Iz takve se fešteviše nijesam vraćao kući. Svjestan sam da bi mi, zbogneizrecivog ludila karnevala i njegove đavolske ljepo-te, više pristojala kapa od lovora ili neka plavetna sazvončićima.


NAŠ MEDITERAN - KOMPAS SUDBINE

IIII ako nezaobilazno u analizama istorijske evolucijeEvrope i više prilagođeno izučavanju njene ekonom-ske problematike, ime Fernana Brodela (1902, Lime-

vil-1985, Pariz), jednog od najosobenijih istoričara vije-ka iza nas, akademika, nosioca dva ordena Legije častii dobitnika mnogih priznanja, prije svega, predstavljasinonim za knjigu Mediteran i mediteranski svijet u dobaFilipa II . Trebalo ja više od pola stoljeća kako bi se, uprevodu na naš jezik, upoznali sa integralnom struktu-rom ovog kapitalnog istorijskog djela okrenutog istorij-skom, filosofskom, sociološkom, duhovnom, antropo-loškom, ekonomskom, riječju, kompletnom civilizacij-skom odgonetanju uzroka i posljedica neophodnih zasagledavanje i izučavanje razvoja, veličanstvenog pro-cvata i tegobne stagnacije mediteranskog svijeta, odpo četka pa do kraja XVII vijeka. Tih potmulih potresasvjedoci smo i danas. Oni uslovljavaju geostrateški po-ložaj i ulogu na globalnom atlasu svijeta različitih Me-diterana, grč onog drevnog diva i samrtni hropac ovogdanašnjeg, našminkanog bojama globalizma u ime sta-re slave.

Započet davne 1923. godine, rad na ovoj knjizi,prebogat putovanjima i istraživanjima, uključujući da-nonoćne posjete arhivima Španije, Francuske, Italije ionim van Sredozemlja, napokon je zaokružen objavlji-vanjem rukopisa 1946. god. On obezbjeđuje i mnoštvo

52

dragocjenih izvora, fusnota i citata. Već 1963, 1976. i1979. godine, Mediteran doživljava inovirana, donekleizmijenjena i, novootkrivenim saznanjima, dopunjenaizdanja. Teorijski pozicionirana u naznačenu epohu, te-matska trajektorija umnogome je oplemenjena podrob-nim raščlanjivanjima do najkrupnijih detalja i poetskisenzibilnim uvidom u, do tada, skrivene, mitske pono-re, povijesne konjunkture i najintimnije, obnažene is-povijesti, viđenja i sjećanja mediteranskog bića. To suparametri koji knjizi donose izuzetnu popularnost,komparativni profil i polemičke tonove, a autora svr-stavaju u red kultnih proučavalaca nekadašnjeg pupkasvijeta i njegove blistave biografije kojoj tako iskonskipripadamo,

Prvi dio knjige Uloga sredine obuhvata nekolikorazličitih prostorno-istorijskih rotacija sklonih sučelja-vanju i voljom prirode i Boga upućenih na zajedništvo.U tom geoistorijskom kontekstu, najveća pažnja skon-centrisana je na iscrpne analize fizičke homogenosti iukazivanje na geografske kolizije Unutrašnjeg mora sasobom i kopnom. To dovodi do krajnje filigrantskogslaganja svih cjelina u blještavi vitraž sredozemne geo-grafije. U toku dugotrajne navigacije po svim morima ipohođenjem obala, slikovitije nego u nekom atlasu,upoznaćemo razna poluostrva, planine, visoravni, ar-hipelage i cjelokupnu kartografiju povezanu nomad-skim životom njenih žitelja, metropolama i ekonom-skim prilikama. Pritom se ne zaobilazi određivanjekrajnjih granica Mediterana, kao zbira političkih ne-predvidivosti, vjerskih trvenja i, nadasve, epohalnih ci-vilizacijskih preobražaja. Ne zaboravimo, oni određujudomete njegovog uticaja. Brodel tako postupcima su-gestivnog svjedoka prošlosti, pokazuje širinu civiliza-

53


54

cijske mnogostrukosti Jadrana, tvrdeći da, pored pri-sutnih, istočnog i vizantijskog uticaja, tu bitiše veneci-janski duh kao najsnažniji. Pored uviđanja dvije vrsteIslama, otkrivamo jednu zanimljivu istinu kojom seMediteran, posredstvom ruske, njemačke, poljske i alp-ske prevlake izliva izvan svog geografskog sopstva,šireći integrisane civilizacijske kontraste diljem sjever-ne i zapadne Evrope koje je uspjevao potčiniti svojojslavi. I otkrivanje novih svjetova pupčano je vezano zaMediteran i njegove pomorce, bez obzira na to što suoni, nesvjesni implikacija u miješanju karata istorije, se-bi svojstvenim paradoksom doprinijeli da njihov medi-teranski patrimonijum bude uklonjen na margine svjet-skih zbivanja zbog bogatstva novoosvojenih prostora igroznice za njima. Poseban akcenat stavljen je na obi-lježavanje kopnenih i morskih puteva i njihov osvajačkii misionarski karakter. Pod tim specifičnim okolnosti-ma omogućeno je stvaranje gradova-republika, po-sljed njih kula svjetilja moći, nezavisnosti i ljubonornočuvanih korijena, onih patricijskih, dakako. Kao oso-ben primjer mediteranskog grada pominje se Tunis,koji je, otvoren, emancipovan i islamski obojen, pružiozadivljujući otpor turskim istovjercima, nazivajući ihvarvarima. Takvi sukobi do istrebljenja zbog civilizacij-ske dominacije, između osvajača i branitelja iste vjere,mogući su isključivo na Mediteranu, toj svečanoj binina kojoj se odigrala drama vjekova, civilizacija i istorij-skih sudbina, i to u bezbroj činova, određujući tako bu-dućnost novih i drevnih svjetova, koji su se, kao plane-te oko Sunca, okretale oko Sredozemlja.

Drugi dio knjige, Kolektivna sudbina i opšta kretanja,bavi se složenošću ekonomskih pitanja, kao mjere svihstvari, odnosno razvojem Mediterana, u početku oslo-


njenog na poljoprivredu i nešto kasnije na tranzitno po-slovanje, sve do zametaka industrijskog progresa. Bro-del, naime, tako iscrpno, dubinom i bistrinom diskur-sa, brižljivom reprodukcijom cifara i tablica, definišeobim trgovačkih poslova, dočarava atmosferu sajmovai stanje inflacije, prikazuje trgovinu začinima i žitima,bilanse i odliv novca, zaključivši da su atlantski trgo-vački jedrenjaci, engleski i holandski posebno, podmu-klo se uvukavši u prostor Unutrašnjeg mora i razvija-jući svoje modele poslovanja, glavni krivci za gospo-darsku propast Mediterana. Pored toga, najindikativ-niji segment ovog dijela prati široki spektar civilizacijaukorijenjenih na njegovom tlu. One su najsvjetlije buk-tinje i susjedi, toliko miroljubive koliko i ratnički raspo-ložene, često neprijateljske jedna prema drugoj, a kadato nalažu političke i vjerske okolnosti, udružene nastu-paju protiv one drugačijeg imena i običaja. Civilizacijenijesu vezane sa mjesto, privlače ih novi horizonti i da-leki izvori bogatstva, pa nikada ne biraju sredstva zapostizanje određenog cilja oličenog u nadmoći sopstve-nog duha. I pored neprestane borbe za prevlast, domi-nantne civilizacije Mediterana (islam, pravoslavlje i ka-toličanstvo), složene u živi i pokretni mozaik, prožima-ju se, interaktivno oplemenjuju i nadograđuju suprot-nostima do tih razmjera da njihovo jedinstvo i mimoi-laženje oblikuje umjetničke pravce. S tim u vezi, sazna-jemo da rima dolazi na Zapad od muslimanskih pjesni-ka u Španiji. Nije, takođe, nikakvo iznenađenje egipat-sko porijeklo barselonskih metalnih izrađevina, a po-znato djeluju freske italijanske i njemačke kompozicijei nadahnuća živopisane u XVI vijeku u Svetogorskimmanastirima. Iako žar mediteranske civilizacije leži ubrzoj razmjeni svega valjanog, moramo podsjetiti na

55


vremensku sporost uvoza i izvoza određenih tehno-loških dostignuća. Naime, nevjerovatno zvuči podatakda su arapske brojke, koje danas koristimo, na zapadSredozemlja došle i potisnule rimske, tek nakon neko-liko vjekova, koliko je bilo potrebno i kineskom zvonukada ga preuzimaju hrišćani u VII vijeku. Još frapant-nije djeluje spori hod papira, pronađenog u Kini 105.godine poslije Hrista, da bi tek polovinom XIV vijekazamijenio pergament u zapadnim zemljama. Takođe,novi društveni procesi brže su se ostvarivali na sjeveruEvrope, dok u mediteranskim zemljama, ne samo da sene vide rezultati reformacije, nego kontrareformacijadoživljava procvat uz veliku podršku crkve i države.Odbojnost prema novim idejama vjerodostojna je oso-bina Mediterana, paganski nedodirljivog i narcisoid-no zaljubljenog u sebe, odanog iskonskim katoličkimprednjima, italijanskim a ne njemačkim. Konačno, svetri mediteranske ravni pripadale su starodrevnim na-sljeđima prvobitnog hrišćanstva čiji slojevi još uvijekžive, ne birajući precizno mjesto uticaja.

Ako u govoru svetog Avgustina, kojim on pokušavadozvati svete mučenike, prepoznamo i ushićeni izgo-vorimo imena svetitelja magrepskog islama, ondasmo na najboljem putu da razumijemo zapanjujućusloženost mediteranskog prostora, čiji vrhovni Bogposjeduje trozubac kao metaforu triju civilizacijskihproplamsaja i nasljeđa propuđenog da nas probudi.

Završna cjelina Događaji, politika, ljudi, kao efektnasociofilosofska i istorijska simbioza prethodnih pogla-vlja, dešifruje suštinske razloge slabljenja Mediterana upolitičkom, vojnom i ekonomskom smislu i njegovobolno udaljavanje od centara svjetskih zbivanja. Dakle,sudbinu beskrajnog akvatorija omađijanog samodopa-

56


dljivošću, iskričenjem civilizacijskih kontrasta i veličan-stvenom poviješću preseljenom u stvarnost, usud Unu-trašnjeg mora, tog epicentra prvotnog buđenja ljudskihpotencijala, odredilo je svega nekoliko prekookeanskihplovidbi i, da ironija bude veća, upravo onih pomora-ca iz mediteranskih luka. Tako će otkriće Amerike, Ma-gelanov put na njen jug i dolazak Vaska de Game u vo-de Indijskog okeana, probuditi Mediteran iz bajkolikogsna. Pred sobom Sredozemlje više neće vidjeti svoje po-vijesne granice niti oživjeti uspomene o Cezaru u Gali-ji, Germanikusu dok prelazi Elbu, Aleksandru na Indu,muhamedanskim Mediterancima u Kini, Marokanci-ma na Nigeru… Neće pjevati himne gospi Veneciji, čijije krilati lav na jarbolima duždevih jedrenjaka dugo go-spodario pomorskim raskrsnicama, onim na Meditera-nu i Atlantiku, dolazeći i do Antverpena, Novoga svi-jeta... Okretanje bloka španskih zemalja Atlantiku i tur-skih sfera uticaja Istoku i Kaspijskom moru, zatim fran-cusko-španski ratovi, prijetnje Turaka i, kao posljedicaotkrića, ekonomsko jačanje Engleske i Holandije, kao iprokopavanje kanala, sve su to presudni događaji i od-lučujući političko-privredni obrti odigrani izvan Sredo-zemlja. Oni će prouzrokovati da se sve grandiozne pro-tivrječnosti mediteranskog basena svedu pod jednu je-dinu riječ - propast. Dakle, svi važniji prelomi otkrića isukobi potkraj XVII stoljeća, zaglušiće sredozemnu po-lifoniju, minorizovati uticaj njenih vodenih i mliječnihputeva i proljeće sredine vijeka namah pretvoriti u zi-mu. Čak i u ovoj konstelaciji dešava se svojevrsni para-doks dokazan procvatom umjetnosti u pogrešno vrije-me. To Brodel fantastično zapaža kroz tvrdnju: U jesendržava-gradova, čak u toku njihove zime (u Veneciji i Bolo-nji) cvjeta pozna italijanska renesansa. U jesen prostranih

57


pomorskih carstava, Istanbula, Rima i Madrida, javljaju semoćne carske civilizacije. Sredozemlje je, istovremeno,vječita borba interesa, jer njegove civilizacije, kada bisklapale međusobna primirja, željele su osvojiti i udah-nuti u sebe misterije dalekog Indijskog okeana, sjever-ne Evrope, Amerike... Ali, na žalost, takve intencije iimperativi za dominacijom zacijelo su ga je iscrpljivalei vadile kamen po kamen iz oronule višeduhovne pira-mide do današnjih uspomena na nju.

Dakle, Mediteran i mediteranski svijet u doba Filipa II,u dva toma, vanserijsko je djelo koje sa istorijskog, pasamim tim i današnjeg, stanovišta pronalazi ishodištasvjetova, slikovito prati genezu, težnje, veličinu, stag-naciju, politička križanja i strateško minimiziranje bes-krajne civilizacije Mediterana, onog palimpsestičnogmora od Herkulovih stubova, preko Sahare, do Iliona iDunava, od palmi do maslinjaka i obrnuto. Knjiga svo-jom teorijsko-saznajnom iscrpnošću, obiljem podataka,filosofskim opservacijama različitih stanja i poetsko-esejističkim pronicanjima osvijetljava i puteve do našegzaboravljenog sušstva. Strukturalno, autorovo pismone podliježe romantičarskim zanosima, već sve svojeistraživačke i eksperimentalne reference stavlja u funk-ciju prenuća Mediterana, one civilizacijske ekliptike oso-bene po zaprepašćujućem jedinstvu tradicije, duhov-nosti i prevlasti konfrontiranih svjetova. Uprkos današ-njim prekidima sredozemnog kontinuuma i marginali-zaciji njegovih vrijednosti, zbog prenošenja ekonom-skih težišta na mlade krajeve svijeta, ne možemo pobjećiod, prašinom prekrivene, istine o magiji i volšebnomkarakteru, ezoteriji i bezmjerju mediteranskog konti-nenta. To je vodena zemlja višestrukih isijavanja duha,na njoj raste i drača i naranča, vuk i jagnje, lete soko i

58


galeb i Helios. Onaj ko pomisli da je odnio pobjedu nadMediteranom i zauzeo njegovu teritoriju, ni u snu nećenaslutiti da je, jednostavno, sluga, talac i plijen tog raj-sko-paklenog i mističnog nedogleda. Sva vremena sre-dozemne istorije ponavljaju se i bivaju ispričana na je-ziku talasa, zvona, sfingi ili oluja, tako jasno prenosećieonski, apolonijski, dionizijski i elizejski identitet Me-diterana kao neponovljivog u ritualima, tajnama i slaviali i stagnaciji. Tim povratnim i nepresušnim cirkulaci-jama svevremenosti, Mediteran se, kao naša pluća od-nosno plima i osjeka, uzdiže nad svjetovima i vjekovi-ma miruje, tako u krug do kraja vremena. Na nepono-vljivost Sredozemlja i njegovo oboženo biće, tu ne-viđenu svjetsku smotru raskošnih istorija, civilizacija,religija, kultura i sukoba, tako nostalgično i raskošnoukazuje i J.Acosta u izuzetnoj knjizi Historie naturelledes Indes, pišući - Sve do danas nikako da se pronađe u no-vom svijetu neki Mediteran kakav postoji u Evropi i Africi.

Bez obzira na aktuelne ekonomske trendove, tržiš-ne tokove i konstantu isključivo finansijskog determi-nisanja svjetova, danas klonulo Sredozemlje i za onenajmoćnije izvan njega ostaje izazov i imperijalni cilj.Ali, kao što su to znali Brodel, Žorž Dibi u Mediteran-skoj baštini, Berel, Ladirija, Vilara i drugi, i ja kao medi-teranski hodočasnik, znam da je - bio Bog, ranjenik ilifosil - Mediteran kompas naše sudbine, gen i duhovnaarheologija, jer ilustracije radi, naše vene zamjenjujuzamrle morske puteve, a modrice iz oluja prouzroko-vanih strahom od zaborava imaju oblik granica Unu-trašnjeg mora i njegovu indigo boju.

Mediteran nemilosrdno i senzualno hipnotiše odje-cima svojih paganskih sujevjerja, svetošću hrišćanskeepifanije, blagošću pravoslavlja, snagom katoličanstva,

59


nedokučivom mistikom islama i starodrevnog cioni-zma, izumrlim religijama i histerijom ratova, lepezomumjetničkih pravaca, rođenjem genija... Nalaziti se naMediteranu znači biti prometejski razapet između nje-govih eleviranih krajnosti, a one se međusobno pothra-njuju svojim magnetima i iskričenjima. Zato ga timelektro-šokovima i danas održavaju u životu, poputnekog antičkog božanstva sa tri glave.

Takođe, poput prividno žedne i ispucale zemlje,Mediteran u sebe upija etničke, kulturne, duhovne, po-litičke, tradicionalne, moderne i društvene znamenito-sti i osobenosti, neprijateljske, domicilne, iskonske ilipokorene, svejedno. Tako savršena i neprekidno sloje-vita baština obrazovala je svijet i rasla do neslućenihrazmjera. Sve do momenta kada je slana i slatkovodnavirovitost došla do grla gracija, erinija, nerejida i kipo-va koji zapravo simbolizuju Odiseja, Vergilija, Ovidija,Cicerona, Plutarha, Minotaura i Tezeja, Karla Velikog,Mikelanđela, Kolumba, Brodela ili nas. Zato je Medite-ran svih nas, podjednako.

Ne mogu a da ne kažem: Zdravo, Sredozemlje, po-zdravlja te onaj koji te sanja, svjestan da Tvoje ime ot-kriva Tvoje i njegove rebuse: Med i te rane. Sladak, kaobradavice otočkih djevojaka, nezaraslih ožiljaka i otvo-renih rana što ti ih odani misionari iz tvog rodoslova,žureći da se dodvore novim svjetovima, zaboravišezašiti.

Čitajući ovaj filosofsko-istorijski alfabetar o Tebi,smognimo snage dozvati ih, sigurno smo njihovi po-tomci. Prepoznajmo se i dozovimo, upoznaj nas sa za-tomljenim sopstvom, pročitajmo pismo pramajke izmorske boce. Na njegovu suštinu ova Brodelova knjigatako interdisciplinarno, suptilno i naučno utemeljeno

60


navodi. Ona ne predstavlja samo sagu o sjećanju, već ježiva i raskamenjena uspomena zbog koje se u sred noćibudim, gledam u nebesa, tražeći te, Sredozemlje, međuzvijezdama, bilo sunčevim (ako si se zanebilo zgroženonama) ili padalicama (zbog nas koji te čekamo), nena-javljenim kao Sudnji dan...

Mediteran, ta topla materica svijeta, od svojih pri-mordijalnih vjerovanja i Elijade, preko arkadskih vizi-ja, panteizma i reformacijske prane poznate po svjetlo-snom razmicanju granica, sve do kulturnih i, uopšte,civilizacijskih protuberanci - ima narav asketa. OvoSredozemlje, od oboženog vodenolikog kolosa do geo-finansijskog starca, u našem vremenu lebdi izmeđusvoje svečane i krvave jučerašnjice i aktuelnih lomova,igrajući rolu još nevaskrslog Boga, izdatog od svojihapostola odanih religiji koja donosi materijalnu korist.

A bogovi imaju zavjet povratka, znajmo to.

61


CRNA GORA I MEDITERAN

CCCC ivilizacijski ljekovita voda mediteranskog morazapljuskuje obale tri kontinenta, jug Evrope, sje-vernu Afriku i Malu Aziju i tim kulturama, sem

sopstvenog, daje dodatni i još izraženiji, biljeg sredo-zemnog naboja.

On je sposoban da male sisteme kultura oplemenisnagom univerzalnog. Stoga su mali i imperijalnim na-mjerama izloženi etnikumi upućeni na Mediteran i,kao bogu, okrenuti njegovim gustim raskršćima, duhui slavi kroz neprekidna istraživanja novog i čuvanjebaštine.

Ono zapravo predstavlja potragu za svojim ljubo-morno čuvanim, zatomljenim i nasilno asimilovanimidentitetom. Naravno, to se odnosi i na Crnu Goru čijase istorijska vertikala tako srodila sa Mediteranom dabi bez njegove soli i drevne mudrosti brzo bila poljulja-na, skrećući u učmalu balkansku krčmu za koju M.Erenprajs tvrdi da je bezlična. Iako M. Bernat crnogorskiprostor isključuje iz Balkanske geopolitičke sfere, isto-rija ga je često demantovala najciničnijim primjerima,posebno kada se ratna ideologija pojavljivala kao vi-novnik i arbitar. Uprkos svemu, kako su Peraštani nakatedrali istakli barjak Venecijanske republike tri mje-seca nakon njene kapitulacije, tako i Crna Gora, bez ob-zira na državno-pravni status, nije zaboravljala zastavusvog mediteranstva obrubljenu zlatom sunčevih resa.Duhovne granice naše zemlje nijesu samo projekcijageostrateških faktora i oslobodilačkih težnji crnogor-

62

skog naroda i građana Crne Gore kroz vrijeme iskuše -nja na ovom balkanskom stratištu. One su, poput mora,pokretne i sveprisutne, baš onolike koliko je Sredoze-mlje. No, često je karakter Mediterana, svojom speci-fičnom harmonijom mnoštva različitih baština i religi-ja, stvari postavljao suprotno logici i sreći, kujući Da-moklov mač sa dvije oštrice.

Drevni narodi blagonaklono su gledali na Svetomore. Egipćani su ga prikazivali purpurnom bojom,Tacit – otac istorije – nečujno klečao pred vječnim mo-drilom, iz Rima izgnani Ovidije tugovao za njegovimhukom, španski pomorci u čast pučine citirali Gongo-rine stihove, duždevi moreplovci donosili ga u flašica-ma i poklanjali kao svetu vodicu, istraživači Polo, Ko-lumbo i Vespuči ispuštali pobjednički krik nakon otkri-vanja novog mora na portilanima... Istovremeno, morese, po Bodleru, smatra simbolom slobode, Persovo tra-je do zasićenja daha, ono Seferisovo ljeska se u vježban-kama, Montaleovo ispunjava kosti sipe da bi u veličan-stvenom prizoru Kavafijeve Itake ostalo utjeha smrti irazočarenju.

Dijeleći dinamiku civilizacijske košnice Sredoze-mlja zagonetnije od vavilonske biblioteke, njene pro-cvate i traume, Crna Gora se ujedinjavala sa slojevitimnasleđem oličenim u trijadi velikih religija – pravosla-vlja, katoličanstva i islama. Taj prekrasni mozaik naiz-gled nepomirljivih doktrina označava, koliko sudbinuCrne Gore kao multikonfesionalne i građanske zemlje,toliko i njenu istorijsku zrelost i neugaslu svijest o pri-padnosti Mediteranu uprkos stoljetnom tumaranju pu-starama Balkana i čestom gubljenju identiteta zarad na-vodno velikih ideja, žrtvujući sopstveni.

63


Konsultujući dešavanja iz prošlog vijeka, od nele-galne Podgoričke skupštine 1918. kojom je svirepougašena crnogorska država, preko slavnih pobjeda cr-nogorskih partizana u opštenarodnom antifašističkomustanku 13. jula 1941. kada se sa svim atributimadržavnosti priključila zajednici južnoslovenskih naro-da do njenog krvavog raspada i provizorijuma kvaziju-goslovenstva, početkom Trećeg milenijuma, Crna Gorase demokratskom odlukom građana svih vjera i nacijanapokon vratila sebi napokon obnovivši 21. maja 2006.svoju državnost. To tako vjerodostojno demonstriranjen mediteranski put hodočašća za koji se može rećida označava – hodočašće sebe. Gledajući smrti u oči,kroz koliko je samo Scila i Haribdi prošao Odisej, da bise vratio zavičaju i slobodi.

Crna Gora kao da ga je preslikala, osluškujući pre-divne Kavafijeve stihove posvećene Odisejevom po-vratku – A na umu uvijek da ti Itaka bude. /Da tamo stig-neš predodređeno je tebi. /.../. I ako je nađeš siromašnu, Itakate nije prevarila. /Tako si mudar postao, s tolikim isku-stvom/pa ćeš razumjeti već/šta to Itake znače. Sem povrat-ka, izbavljenje iz smrti artikuliše još jedan kuriozitetmediteranske filozofije. Recimo, kako je antičkog juna-ka Tezeja iz lavirinta čudesnim koncem izbavila Ari-jadna, tako je iz krugohoda balkanske učmalosti CrnuGoru oslobodila mudrija gospoja – demokratija! Kadsu varvari, pred kapijama Sredozemlja oštrili koplja,nijesu ni slutili da će, opijeni njegovom ljepotom i ma-gijom, biti upijeni u njegovu tradiciju brže nego što is-pucala zemlja proguta vodu. Isti kraj doživlja- vali surušitelji ali i negatori Crne Gore koja je, poput Argona-uta, našla Zlatni kompas svjesna Brodelove teze o du-

64


gom trajanju Unutrašnjeg mora koje je materinski štiti odmarginalizacije, inferiornosti i mitomanstva, svejedno.

Opterećeno objektivnim iskušenjima i iracionalnimprihvatanjem ideologija, poput mondijalizma, interna-cionalizma, socijalizma i jugoslovenstva, istorijsko biti-sanje Crne Gore ontološki je upućeno na Mediteran pabi samo udaljavanje od njegovog uticaja uzrokovalogubljenje njenog integriteta. Time bi postala lak plijenmorbidnih velikodržavnih projekcija. Zato se naša Cr-na Gora mora okrenuti međunarodno verifikovanimvrijednostima budući da one isključuju provincijskusvijest nekih umišljenih veličina koje svoju prazninu is-punjavaju kvazipatriotskom retorikom. Uprkos trenduglobalizacije i složenim vremenima punim opasnostiza male zemlje, obnovivši državnost, Crna Gora će bitirelaksirana društveno trusnog područja Balkana i po-stati relevantan činilac odbrane i integracije mediteran-skog basena. Stoga Sredozemlje ostaje njeno obnovlje-no čulo i očinji vid kako u živi pijesak balkanske tragi-komike i trvenja više nikada ne bi utonula.

Istorijski i životno ukorijenjena u maslinjak Sredo-zemlja, od svojih običaja, antički izraženog slobodar-stva, jezičkih formi, duha građanske tolerancije, multi-kulturalnosti, umjetnosti pa sve do heterogenog socio-političkog miljea, trauma tranzicije i malih ali ekonom-ski održivih resursa, Crna Gora dijeli sudbinu medite-ranskog trenutka jer iz svoje kože ne može. Zato, od ve-ličanstvenog trijumfa dukljanske vojske kneza Vojisla-va na Tuđemilu 1042, ljetopisa Sclavorum regnum Grgu-ra barskog, slova Crnojevićeve štamparije pretočenih ufišeke, slavnih epopeja na Martinićima, Vučjem dolu,Grahovcu, Skadru i veličanstvenih partizanskih pobje-da, preko blagotvornog krsta svetog Vladimira, pomi-

65


riteljstva i ujediniteljske misije Svetog Petra Cetinjskog,sveprisutne svetosti Vasilija Ostroškog, Njegoševe svje-tlonosne poezije, umješnih bokeških moreplovaca,knjaževog prstenovanja mora pred Barom, pa sve domudrosti njenih vladika, biskupa i imama, Lubardi-nih, Dadovih i Stanićevih slika i murala, Stijovićevihskulptura, Tamindžićevih nota i muzičara iz grupeNo nejm koji na nedavnom Eurosongu poručiše tamo vi-soko za brda ona, uprkos čestim istorijskim nepravdama,Crna Gora se zavjetovala Mediteranu, velikoj riznicisvoje biografije, obnovljenom sopstvu i ontološkoj bu-dućnosti. Konačno, i sudbini!

Ogledajući se u moru, Crna Gora prepoznaje svojehiljadugodišnje bore, istorijske rane zacijeljuje talasima,ustajali muzejski dah i paučinu s očiju skida pomognu-ta maestralima, diše plućima plime i osjeke i osluškujekucanje srca što odjekuje jače od pulsa mora a ono jevječno.

Baš kao Crna Gora!

66


67

VIŠE OD MAGIJE

Paradoksalno jedinstvo razlika uoblikovanju mediteranskog identiteta

SSSS hodno svojoj istorijskoj superiornosti nad osta-lim civilizacijama, kao duhovni basen neprekid-nih previranja, Mediteran ne određuje samo naš

duhovni, kulturni, geopolitički, ekonomski i već uveli-ko atipični građanski milje. Štaviše, njemu dugujemosve, suštinu etničkog profila malih naroda što prirodnooblikuje i naš lični identitet. To tako srećno potvrđujeKamijev usklik – Mi, Mediteranci kojim potiskuje suvo-parni evrocentrizam Frensisa Bejkona u geslu – Mi, Evro-pljani. Naravno, ni Mediteran, ta neprikosnovena istori-ja van prošlosti i najduži rodoslov življenja, nije nastaosam od sebe. Rađao se dugo, mrežeći gigantske strujenepomirljivih kultura sa četiri strane svijeta kako bimukotrpno stvorio svoju autentičnu - Petu stranu mo-ra. Oličena varničenjima duha, svojim bogatstvom za-sjenila je relativno novi proces sticanja evropskog su-bjektiviteta proizašlog takođe iz multikulturalnosti,kao striktno mediteranske kategorije.

Mediteran predstavlja srce današnjeg evropskogbića, a ne obrnuto što prilično vješto serviraju standar-dizovane teorije globalizma. Sjedinjene suprotnostiovog mitski gordog mora od čijih se dubina Aristotelbojao često prevazilaze zdrav razum jer, primjera radi,reformacija isključuje mnoge njegove zemlje uzroku-jući kontrareformaciju, dok, s druge strane, crkva, kaojedan od stubova ondašnjeg sredozemnog bića, tako

paradoksalno potiskuje njegovu tradiciju time što u pr-vi plan ističe istoriju pobjednika kao svevišnjeg ne-spremnog da nam podari darove stvarnosti ako ona naMediteranu uopšte egzistira pod suncem.

Prije bi na realnu sliku danas nimalo idiličnog Me-diterana trebalo baciti žmirkavu svjetlost iz nekog za-puštenog bordela da što slabije vidimo protivrječnostikoje se zbog slabljenja mediteranske kohezije udaljuju,postajući slabe lokalne vrijednosti. Zadivljujuće lebde-nje između plamena svjetskosti i leda regionalnog omo-gućava Mediteranu ulogu svjetske pozornice, kako to vi-di Brodel. Granitno postojana i vječna, ona uključuje igeografiju, ali ne kao prostor, već visove, pučine i oba-le slobode. Zato, nimalo slučajno, Brodel neka medite-ranska ostrva, kao i gradove republike, smatra prvimistorijskim ličnostima. Toliko je nadmoćan Mediteranda je svojim palimpsestičnim iskustvom podijelio svijetna prosperitetni Zapad i zaostali Sjever, mudro skriva-jući svoj južnjački dignitet kako bi što bezbolnije pri-svojio krvavo sukobljene cjeline. U svojoj geocivilizacij-skoj simbiozi prostora, dragulja istorije i vremena, on jeopstajao kao vatra potpaljena razlikama na sred hlad-ne pustinje evropskih ideja. Taj plamen se održava jošod Grka (oslobođenih od Persijanaca) i Rimljana (kojipobjeđuju varvare i pirate) i od tada uranjamo u to mo-re demokratije, mare nostrum koje su kao svoje, ne is-ključivši posve religioznu dimenziju, prihvatili i mnogiislamski narodi, manje iz ljubavi, a svakako više iz raz-loga očuvanja svog pojedinačnog bića što najljepše ilu-struje primjer Berbera. Zato mediteranstvo označavasvojevrsnu vjeru u snagu malih pred velikima, simbolje nezavisnosti i otvorenosti prema drugačijem i neispi-tanom.

68


Kontradiktorno je i to da finansijski dominantniatlantski svijet koga je Mediteran otkrio, stvorio i pre-nio mu iskustva monoteizma, filozofije, ekonomije, iz-umiteljstva i čega sve ne, danas tom istom stvoritelju,prijeteći, nalaže da ispunjava zadatke, poput stupanjau kojekakve vojno-političke saveze, navodne mirno-dopske misije ili uvede jedinstveni jezik i monetu.

Uprkos tome, tu vidimo jasno izražene granice pa-cifikovanog Unutrašnjeg mora ali zar i takve krivuljeznatno marginalizovanog Mediterana nijesu bedemkoji spriječava udare američkog i ruskog globalizma namalene lokalne entitete.

Koliko svečana, toliko krvava istorija, kao i maglo-vita zbilja ovog Mora, sadržana je u brodskim dnevni-cima odiseja, ratova za slobodu i osvajanja. Ona pripa-da humanističkim i retrogradnim ideologijama, beskraj-nim knjigama, muzici, mapama, kao i sudbinskoj vezisa dalekim svjetovima. Da je na Mediteranu hladni Is-tok itekako prisutan vidimo na primjeru pozorišnih iz-vedbi ruskih klasika ili kroz investicije (?!) naftnih mag-nata u primorske gradove na Jadranu. Zar platna VanGoga ne krase salone katalonskih zamaka? Kako to dabrazilski fudbalski mag Ronaldinjo donosi jednom me-diteranskom klubu titulu prvaka Evrope, kako je samojoš jedan Mediteranu posinjen izvanjac, argentinskifantasta Maradona sa, do tada malim Napolijem, osvo-jio Italiju i donio pehar Evropske fudbalske unije u Na-pulj 1989. Sa kakvim užitkom slušamo Šopena u Vene-ciji, čitamo Šekspira u Atini ili, umorni od šetnje, za-stavši pred antičkim nekropolisima na Malti, ispijemolimenku Cranberry đusa proizvedenog u Oregonu. Jed-nostavno, pretvorivši epske bitke u lutkarske predsta-ve a potom posvećujući skitnice i vidovnjake umjesto

69


prinčeva, Mediteran bi bio mrtav bez umjetnosti svojihprotivnika. On dopire sve dokle se protežu vino, poe-zija, masline i palme. Prostire se, dakle, svugdje i uvi-jek, donosi slobodu, opire se hegemoniji a i sam je os -va jač, sveprisutan je i mrijesti se u eksploziji potpalje-nom civilizacijskim sudarima i stapanjima.

U noćima kiša, dok vrtoglavica obuzima i usta sesuše od podgoričkog sjevera, ležeći u postelji, bez oruž-ja i novca, postajem neko drugi! Otpijam gutljaj vina izavršavam čitanje Vježbanke jednog grčkog pjesnika ičujem šapat da sam od sada vlasnik svijeta jer su vinaMediterana i njegove pjesme posvuda. Daruju prome-tejski usud i titansku moć da sam svugdje istovremenoi uvijek.

Vlasnik svijeta iz toplog sobička!A sve to nije magija.Mediteran je više od nje!

70


MEDITERAN– ISTORIJA U POKRETU

Blagotvorne tenzije na Mediteranunajuspješniji su fermenti za nastanakpodcivilizacija koje su istovremeno ifaktori opstanka mediteranskog bića

MMMM eđu brojnim naučnicima i spisateljima koji supokušavali uroniti u najdublje tajne civilizacijeMediterana i bili, koliko god to simbolično zvuča-

lo, po nacionalnom opredijeljenju Mediteranci, izvjesnisu paradoksi. Oni su posljedica njihove intelektualnepercepcije Sredozemlja i njegovog duhovnog ognjištačije granice je nemoguće utvrditi. Čini se, ipak, da suKami, kao romansijer mitskih čarolija, i Brodel opsjed-nut naukom pjevanja slavne mediteranske istorije,prošli najduži put osvjetljavanja postojanja, enigmi iopstanka ovog solarnog svijeta koga ni jedna istorija ni-je mogla do kraja spoznati ili ograničiti leksikonima ikartografijom.

Evropa je, za Kamija, modus deficiens dok Medite-ran označava svjetlost lišenu geografije i smještenuizmeđu suprotstavljenih filozofija poimanja života ikulture. One, ni u kom trenutku, neće naći zajedničkijezik ili sklopiti primirje u svoju korist, ali kada je upitanju žrtvovanje Mediteranu ipak svoje mačeve sta-vljaju u korice, postajući ujedinjene karike meditera-nskog savršenstva, paradoksalno, zavisne jedna od

71

druge. Zato su blagotvorne tenzije na Mediteranu naj -uspješniji fermenti za nastanak podcivilizacija koje suistovremeno i faktori nužnog opstanka mediteranskogbića. Istovremeno, Brodelovo svođenje Mediterana nakontinent ne predstavlja isključivi pokušaj njegovegeografske lokalizacije. Prije će biti da je nazivanjeSredozemlja kontinentom samo slikovit doživljaj nje-gove moći i prikaz jedinstva tog neponovljivog svijetaza sebe.

Zato, i geografija, i vrijeme, i prostor, pa čak i du-ho vi civilizacija, na Mediteranu čine vidljivu istoriju upokretu toliko sraslu sa našom svakodnevicom da an -tič ki ili kipovi afričkog Mediterana, ne nikako onogturis tičkog iz prospekata, na našim pjacama nijesukipovi i stranci, već sagovornici i prijatelji često mudri-ji od nas. S druge strane, smatrajući Sredozemlje geoci-vilizacijom napetosti, sukoba i trvenja sa drugim pro-storima, pa čak sa svojim istočnim i zapadnim polom,Brodel potvrđuje tezu o eksperimentalnom prostoru ali nesluti da tako sprema sebi klopku oličenu u tvrdnji o cje-losti duha i organizma svjetske pozornice.

Mediteranski identitet, oprostorivši svo znano i ne -znano vrijeme, sjedinjuje razlike i odbija istosti, njego-va krv vri kao vino u bahanalijama a njegovim vinomnazdravljaju varvari, plemići i (anti)globalisti u znakpomirenja. Naravno, dok to god Mediteranu bu de od -go varalo. Prilično kritičko tumačenje Boga na Sre do -zemlju stavlja Kamija nasuprot kulta religije svojstve-nog Brodelu. Ali, opet i po ko zna koji put, homogeni -zacija razlika uspješno i plodotvorno pacifizuje sve nji-hove dileme.

Opravdano je mišljenje o Mediteranu kao otklonuod nacionalističkog mraka i mrijestilištu građanskih

72


ideja koje čine sjeme demokratije Starog kontinentanastalog upravo na temeljima mediteranske civiliza-cije.

Zahvaljujući njoj, uz mnogo poteškoća, on opstajeobzirom da, poučen iskustvom Mediterana, ujedinjujesvoje različnosti. Da mediteranski suverenitet pripadaslobodnom čovjeku lišenom romantičarskih dogmi itotalitarnih ideologija XIX i XX st, potvrđuje u jednojslikovitoj ispovijesti i Fernan Brodel - Iznad svega biosam opsjednut Mediteranom u toku mog dolaska u Alžir.Mogao sam biti istoričar Njemačke, govorio sam pristojnonjemački. Ali, služio sam vojsku u okupacionim trupama uRajnskoj oblasti i osjećao sam izvjesno razočarenje u nacio-nalističku Njemačku. Onda sam napravio pogrešan potez iokrenuo se Španiji, onda takođe nacionalističkoj. (...). Ali,sa Mediteranom sam odmaglio.

Tako je otkrivena unutrašnja sloboda ovog fran-cuskog naučnika. Na takvom mliječnom putovanjutraženja svoje zaboravljene sjenke, u lavirintu gdjesvoje evrocentrične zablude probadamo strasnije odkože Minotaura, pišući po ogledalu zamagljenog zav-ičaja, mi ne tražimo samo Mediteran istorije, već samesebe. Kao što je poslije svega, Brodel godinama i de ce -nijama ostao zbunjen pred Mediteranom, tako svojarazmišljanja prepuštam nedoumici – da li Mediteransebe podrazumijeva sebe dobrovoljno zatočenog u nje-gove arhive ili je to Mediteran isebljenja obzirom daroboti globalizacije ruše sve pred sobom pa i granicesvjetla od mraka, slave od poraza, arija od plemenskihdoboša, berzanskih računala od alhemije.

Lakše nego što je nadživio horde varvara, upivšinjihovu samoživost u sebe, prije nego što se oglušio oprijetnje bipolarnog svijeta pred njegovim kapijama,

73


grijući se na vatri sukoba nuklearnih sila i trpeći agre-sivni izvoz američke demokratije, Mediteran će i iztunela globalizacijskog haosa izaći kao pobjednik. Ibiće ga, u nama ili njemu, svejedno, dok vrijeme izpješčanog sata ili klepsidri curi. A kada i mjerenjevremena prestane, njegov pustinjski pijesak i kapljicemora curiće da istoriju i budućnost, kao kapitele Medi -terana, upravo po našem urođenom i sudbinskom Me -diteranu mjerimo.

74


DRAGULJI CRNOGORSKOG MEDITERANSTVA

I SREDOZEMLJE U NOVOM MILENIJUMU

UUUU knjizi Voda i snovi Gaston Bašlar vrlo smjelo ali irizično tvrdi da se mitologija mora tiče samo lo -kal nog područja, kao i da Ofelijin kompleks, taj

osje ćaj nemoći na razmeđi vode i neba zapravo obuhvatavolšebno rađanje smrti. Ove koliko pesimističke tolikoi nihilizmom obojene tvrdnje na račun mora i u sprezisa duhovnom šarolikošću i eliksirima istorije, tako lije-po i vješto demantuje Brodelovo viđenje. Po njemu Me-diteran ne predstavlja more spremno da služi iz razlo-ga što je ono prevashodno more oluje prepuno izazova,ko lopleta, zavjera i svakovrsnog rizika. Između ovadv a suprotstavljena mišljenja, senzibilitetom kultnogpjes nika, Sen Džon Pers prilazi moru ontološki, svomsvojom energijom, kao što tromjesečni dječak prilazidojkama matere, kličući – More što ga u sebi nosimo, dopresićenja daha i zaključenja daha.

Niti jedno od ova tri tumačenja mora i njegove ci-vilizacije, ne podudara se u potpunosti sa stanjem pro -mjena, preobražajima i konstantama crnogorskog M e -diterana. Ovdje se Bašlarova lokalnost mitologija moraili ljudi, svejedno, doima apsurdno jer svi kulturološkii duhovni slojevi našeg Mediterana – od dukljanskih,vizantijskih, rimskih, venecijanskih i islamskih – uka-zu ju na bogatstvo i raskoš svjetskosti što isključuje sva -

75

ki provincijalizam duše, i prije same pomisli na njega.Sva ova Jednost, mliječnim putevima razdvojenih aliopet nekako sjedinjenih, civilizacija, a ne znam da li jeto nama uopšte jasno, crnogorskom Mediteranu dajeveličanstveni karakter univerzalnog. Nesvjesno ili ne,njega nosimo pod kožom, noktima ili grudnjakomkada posmatramo defile okićenih barki u prekrasnojmanifestaciji kakva je, recimo, bila Bokeška noć 2009.godine. U mnoštvu drugih primjera srođenosti kontra -sta (građanski trozubac - pravoslavlje, katoličanstvo iislam, crkve sa dva oltara, molitve naših muslimanskihsugrađana moštima Svetog Vasilija Ostroškog, medmi ta i rane istorije, referendumsko zajedništvo građanarazličitih vjera i nacija u cilju konačne obnove crnogor -ske države...) duša mediteranizma Crne Gore, vjero-vatno najslikovitije na Mediteranu, ispoljava magmunje gove univerzalnosti, više nego efektno deman tu ju -ći Bašlarovu besmislicu o lokalnoj kodifikaciji mora.Kada je u pitanju Brodelov stav o nepredvidivosti Me -di terana, tog Unutrašnjeg mora planete koje ne želi ni -ko me da se potčinjava, ni tu civilizacijski dragulji našegmediteranstva ne idu baš pod ruku sa tim. Možda kru-cijalni razlog leži u činjenici da su mediteranski akva-torijum naše zemlje, raznim istorijskim špekulacijama inepravdama, predugo kontrolisali trenutno jači i većientiteti ili imperije, imajući zadatak da svoj uticaj nanjemu zadrže što duže. Ipak, to naše mudro more, izkojeg se i Njegoš, baš kao Ho mer, napajo i tolio žeđ, str-pljivo je izdržalo teret tuđinaca i osvajača, upijajući usebe sve njihove kvalitete i dostignuća da bi ih, na kra -ju, darovalo svojoj domovini kao neki, basnoslovnovri jedni, ratni plijen. I sve do maće, ono iskonsko ali isve tuđe preobraženo u naš identitet, samo su prsti na

76


ruci naše mediteranske sreće i sudbine. Iz tog razloga,Mediteran je bio i ostao domovinom crnogorskog biv -stva uprkos našim čestim i bolnim istorijskim epizoda -ma kakve su, primjera radi, mondijalizam, jugo slo -venstvo ili povodljivi imperijalizam susjeda. Persovslo gan – more do smrti, opet ne nailazi na bezuslovniprijem u crnogorskom dijelu Sredozemlja jer tu se pos -tav lja logično pitanje – kakve smrti, šta je zapravo smrtna Mediteranu, fizički nestanak ili samo prolazni san,da li možda flert sa istorijom ili vječno brojanje talasašto se vraćaju iz prosidbe duša školjki? Po meni, vjeru-jem i Bogu, Crna Gora ne može nikada umrijeti, bes-mrtna je i vječna, tako da se njen mediteranizam moraisključivo tretirati kao najstvarnije, iz metafizike i sva -kodnevice donijeto, uzdarje naslijeđeno od istorije a nekao neki trenutni i geopolitički sadržaj pomodarskihtendencija.

Tek ako umru ili se zaborave dukljanski trijumfi,tek ako istopimo slova Crnojevića štamparije, tek akopetrificiramo glasove iz bitaka na Vučjem dolu, Gra -hovcu, Skadru ili Sutjesci koje još traju ili referendum umaju 2006, tek ako se pomrači sjaj zlata sa medaljacrnogorskih vaterpolo vitezova iz Malage, tek ako zga-sne sunce sa boginje Filermose, mediteranstvo će pre -stati da bude srž građanske Crne Gore.

Ali, uprkos protuvama vremena i istorije, Medi-teran je naša neprekinuta linija na dlanu, biljeg ili pot -kožno more na lijevoj strani grudnog koša i krv masti-la kojim, ćirilično ili latinično, potpisujemo svoje brat-stvo sa njim. Zato, u Borhesovoj beskrajnoj enciklope-diji vječnosti, našu domovinu i Mediteran naći ćemopod istim slovom: Montenegro – Mediterraneo.

Bože, kakvog li radovanja i povlašćenosti! Zau vi jek.

77


Ali, uljuljkan u svojoj svetoj i jedinstveno bogatojprošlosti i slavi, Mediteran je polako gubio osjećaj zamodernitetom koji je okretao kompas savremenog ži -vo ta sasvim novim vidokruzima – Novom Svijetu, Is -toč noj Evropi i nordijskom regionu, prvenstveno zbogmakrofinansijskih faktora multinacionalnih kompanijai sirovina. Početkom Trećeg milenijuma, dah bića neide više ispred identiteta učinkovitosti što diktira ak-tuelni globalistički obrazac življenja. Stoga su dekla -racije o oživljavanju Mediterana posvećene osnivanjuslo bodnih zona trgovine ostale mrtvo slovo na papiru.Sjetimo se samo rezolucija u Atini, Marseju, Đenovi,spo razuma potpisanih u Napulju, Tunisu, Splitu, Pal -ma de Majorki ili konferencija u Barseloni, Malti... Iakosu sve vjere na Mediteranu postale organski veza ne zaovaj duhovni prostor, ipak, nijedna se nije uspjela mo -dernizovati iz razloga što se prosvjetiteljska misija vrlosporo probijala do mediteranskih zidina, laičnost jošsporije.

Čini se da se duh i idejno slovo Mediterana nijesuuspjeli sjediniti sa samim Mediteranom i stoga Me di -teranu treba novi Mediteran koji bi ekonomski moćanpratio ostatak Evrope i aktivna svjetska tržišta da biopstao, sačuvavši svoju veličanstvenu prošlost, dušu inevjerovatno bogatu istoriju na koju smo svi tako po-nosni i srećni. Baš zbog toga, jedan novi vaskrsli, au-tohtoni, prepoznatljivi, investiciono izazovan i ekon o -m ski stabilan mediteranski kontinent, kao finansijskinezavisan i kompatibilan sa savremenim svjet skim gi -ba njima i turbulencijama, mora biti realnost da se jasnovidi i osjeti iz kosmosa i svojih otoka a ne neki egzotičnimuzejski raritet i kamena uspomena uplašena da je nezaborave, kako ga mnogi globalisti doživljavaju. San o

78


oporavku, kao i vraćanje na svjetsku scenu grandioznemediteranske civilizacije, može postati realnosti samoako, sukobima rastrzano Unutrašnje more i danas odEvrop ske Unije potcijenjen i zaboravljen Mediteran,smogne snage i vlastitim pregnućem odredi svoju sud -binu, budućnost i uticaj.

Zavisnost od današnjih država Starog kontinentaizvan Sredozemlja - kojeg je sam Mediteran stoljećimastvarao na svojim obalama - te evropskih moćnika i nji -hovih nalogodavaca preko okeana, nas bi Medite ran ce,posebno manje narode, poput Maltežana, Kata lo naca,Hrvata, Crnogoraca i uveliko evropeiziranih Francuza,Grka, Italijana, Španaca i drugih, doveo u svojevrsnigeto, namećući nam da neko van Mediterana odlučujeo Mediteranu.

No, onako kako je ljepotom i duhom, drevnim civi-lizacijama i mudrošću, pobijedio sve osvajače, od Van -dala i Ostrogota do novopečenih Evropljana, nadamose da će modernizovani Mediteran, svojom duhovnomsnagom, kulturom, politikom i resursima, ponovo po -sta ti media tera, centar svjetskih dešavanja i geopolitič-kih mijena naše planete.

Jer takva civilizacijska energija objedinjenih razlikakroz bezbroj milenijuma, jednostavno ne može biti pre -zrena, marginalizovana i preimenovana u kojekakvuregiju evropskog i sistema pod ingerencijama NATOpakta.

Pošto smo, valjda, još uvijek homo sapiensi, učinimotrzaj, prenimo se, hodočastimo sebe i svoje medite ran -sko ognjište ponovo zapalimo njegovim razlikama. To -li ko snažno da evrofanatici, globalisti i vojni integra listiizađu iz svog mraka, vidjevši na mediteranskom suncu

79


sve svoje tragične maske, totalitarizam samo njimazna ne demokratije i ideološke pustinje.

Konačno, naspram njihovih, naše su geografskep u stinje najljepši aleksandrijski vrtovi sa hiljade vrstacvjetova. Možda ih njihov magični miris otrijezni iizvede iz globalističkog pakla.

80


ESEJ O ESEJIMA

AAko ne budemo čuli maestralne zvu ko ve svoje me di -teranske baštine, istorije, sopstva, sudbine i sjutra -š njice, ne možemo se nadati da ćemo više ikada čuti

sop stve ni glas, jer civilizacija Medi te rana sva je naša bio -gra fija a njegova svjetlost nada naše đece. Ako že li mo daizbrišemo sebe i Crnu Goru sa mape svijeta, do voljno je dazaboravimo Mediteran i odreknemo se krštenice po kojojsmo Mediteranci kao dio veličanstvenog civili za cijskogkor pusa. No, na žalost, danas Mediteran više nije nas Me -diteranaca, nego interesna sfera globalista. Ovom knji gompokušao sam da pred sve mediteranske na rode i kul tureposta vim beskrajno morsko ogle da lo u ko jem će se, na po -kon, vidjeti i prepoznati se be jer, zaboravljajući svoje medi -te ranstvo, kao svo je vrsnu konfesiju, oni ne mogu biti ozbi -ljan faktor u kreiranju svjetskih geopolitičkih i kul tu rološ -kih mozaika pa stoga neće ni postojati. Ipak, vjera u ljeko -vi tost morske soli, sunce istorije, more neprekidnog traja -nja misli i jedinstvo razlika, ispred je svih trendo va svjet -ske politike pa i glo ba lizma. I nadživjeće ih! Ali i pora ziti,baš kao što je Mediteran svojom mudrošću, ljepotom iiden titetom suprotnosti nadvisio i pobijedio sve varvarskenasrtaje i savremene imperijalne tendencije, upijajući iznjih svaku, pa i najmanju, vrijednost da bi ih, na kraju,proglasio svojim blagodetima. Zato, prosvijetlimo se Medi -teranom! Samo tako možemo živjeti duhom, dostojan st -vom i prkosom našeg sredozemnog zavičaja, čuvajući nevi -nost čistote sunca, one ognjene zvijezde od Heraklovih stu -bova do Bosfora, od palmi na jugu do maslina na sje verunašeg sredozemnog Beskraja.

81

Sa čime drugo da izađemo pred prvi očni treptaj i ne -si gurne korake naših potomaka? Romorenje najvećeg i naj -dubljeg mora kultura i civilizacija u njihovim ušnim školj -kama mora odzvanjati zauvijek, isto kao što njegov šumpredstavlja njihovu jedinu gramatiku. Samo na tom jezikusoli naša i imena mediteranskih svjetova, neće postati prahbezdušne globalizacije i zaborava. Po jednom Biblijskompre danju, kada su stabla rekla maslini da im bude kralj,odgovorila je - Zar da se odreknem ulja svojega. Kaomaslina, mi Mediteranci, oduvijek naborani, mudri, lako -vjerni, hedonisti, prvosveštenici i, možda, prestari za epo -hu nemilosrdnog materijalizma, erozije etike i rekla mer -stva, bili smo i bićemo svojevrsne masline istorije u pokre -tu i nikada se ne možemo odreći krvi svoje mediteranske.Zato ova knjiga selektiranih eseja ili poetskih ogleda o na -šem Mediteranu koje sam objavljivao u crnogorskim listo -vima i časopisima u posljednjih petnaestak godina, pred -stav lja dopisani Pergament podsjetnik na to, ispisan pješ -čanim, plimnim, iskrzanim, samotnim i katkad nevidljivimrukopisom!

Autor

82


POEMA UMJESTO POGOVORA

KONZUL MORAZa B. J. Kastela

Zbog otmenosti u držanju i koračanjuKao da horizontu predaješ raport

I zbog opravdane i naslućene bojaznostiDa će ti od naglog, vrtoglavog uzbuđenjaPri izlasku iz tunela SozinaJednom otpasti trepavice a izgubićeš i patike i ruksakI šta ti ja znam šta sve ne, kad vidiš more

I zbog toga što će se ljudi tiskati oko tebePitati, propitivati, gledati u tebe sažaljivoA neki će i telefonirati da provereU kojem si srodničkom kolenu sa admiralima iz PerastaI na koje potonule gradove misliš, ne spominjući imena

Zbog svega i još ponečeg, u smislu neosetljivosti okolineKažem ti, i kao potomak egejskih moreplovaca -Ceo tvoj spisateljski trud može da se rasprši kao penaAko te Crna Gora, pod hitno, ne imenujeZa prvog konzula mora, vanrednim ukazom

Ne u zemlji Fernanda Pesoe ni u zemlji Euđenija MontaleaNego ovde konzul, kod kuće, gde se more iskrada iz školeI đački zbunjeno spotiče kroz odseve na oknimaKad hoće da se pozdravi sa tobom jer ga preko usana -A usne su ti talas - prevaljuješ kao ljubavnu imenicuI živiš, nevenčano, s njim, odan kao niko od morskih bardina

Obećao si mi jednom, to beše na terasi prijateljeve kućeA čuli su te i grožđe i maslinjaci i jedan prokurvani mačakDa ćemo neku od nimfi, ako dođe da se družimo,Podeliti u krevetu, bratski. Inače, posveta se, neopozivo, briše.

Duško NovakovićKnjiga poezije Kad ćemo svetla pogasiti,

Beograd, 2010.

83

O PJESNIKU

BBBB oris Jovanović Kastel (Trebinje, 1971). Kritikaga smat ra najznačajnijim crnogorskim pjesni -kom me di te ran ske provenijencije i uglednim ime -

nom medi teranskog pjesništva.Objavio je knjige poezije:

Kad zamirišu kajanja (1994)Prstenje pomorja (1995)Fusnote južnih zvona (1997)Anatomija sredozemnog dana (1998)Mediteranska agenda i proricanje prošlosti (2000)Mediteranski heksateuh (2003)Ego mora (2004)Vjenčanje sa sipom (2007)Neptune’s spear (2007, izbor iz poezije na engleskom jeziku)Mediteranski indigo (2008, izbor iz poezije)Ručak na hridini (2010)

Objavio je i tri knjige izabranih eseja:Pergament od sireninog poprsja (2000)Peta strana juga (2005)Ogledanje u bonaci (2009)O poeziji Borisa Jovanovića Kastela objavljena je

knji ga izabranih eseja domaćih i stranih pisaca Medi -te ran ski gos par (2009).

Dobitnik je svjetske Pohvale za poeziju Nosside2011. koja se dodjeljuje pod pokroviteljstvom Svjet skogpoetskog di rek torijuma UNESCO-a u italijanskom gra -du Ređo Kala brija.

85

Uređivao je časopis za književnost Ovdje (2000-2003).

Eseje je objavljivao u dnevniku Pobjeda. Poezijamu je prevo đena na italijanski, engleski, poljski, češkii slovenački jezik.

Zastupljen je u Antologiji svjetske poezije Nossidena italijanskom jeziku, Antologiji Mediteranske ljubav -ne poezije od najstarijih vremena do danas, Antolo gi jislovenske poezije na slovenačkom jeziku, antologijamacrnogorske poezije, antologijama poezije o vinu, ženi...

Ušao je u izbor trideset pjesnika svijeta učesnikaVI Svjetskog festivala poezije (Sixth World PoetryFestival) u Kalkuti (Indija) 2012. godine.

Živi u Podgorici.

86

Sadržaj

Mediteran kao konfesija ............................................... 5Venecija - grad mediteranskih gradova ................... 10Mediteran - naša sudbina ........................................... 15Mediteran - java sna .................................................... 19Mač i štit Mediterana .................................................. 24Poliglotsko more .......................................................... 29Globalizacija kulture ................................................... 33Muza u bordelu .......................................................... 37Mediteranska liturgija ................................................ 40Pod krilima lava ........................................................... 44Karneval - pozorište na vodi ...................................... 49Naš Mediteran - kompas sudbine ............................. 52Crna Gora i Mediteran ................................................ 62Više od magije ............................................................. 67Mediteran - istorija u pokretu .................................... 71

Dragulji crnogorskog mediteranstvai Sredozemlje u novom milenijumu .......................... 75Esej o esejima ................................................................ 81Duško Novaković, Konzul mora..................................83O pjesniku..................................................................... 85

87


Boris Jovanović KastelMEDITERANSKO PROSVJETLJENJE

(Naš Mediteran - kompas sudbine)

Izdanje autora i prijateljaPodgorica 2012.

Kompjuterska i likovna obradaMiomir Kračković

ŠtampaGrafokarton, Prijepolje

Tiraž300

Objavljivanje ove knjige pomoglo je Ministarstvo kulture Crne Gore

CIP-Katalogizacija u publikacijiCentralna narodna biblioteka Crne Gore, Cetinje...................................Jovanović, BorisMediteransko prosvjetljenje (Naš Mediteran - kompas sudbine), Boris Jovanović Kastel.- Podgorica: autor, 2012 (Prijepolje: Grafokarton). 88 str., 21 cm. - (Biblioteka Talasi)Tiraž 300. Duško Novaković, Konzul mora, str. 83. Bilješka o piscu: str. 85ISBN COBISS.CG-ID

Documents

Bo risJo va no vićKa stel ME DITE RAN SKOPRO … · nih ze ma lja, ne ka dašnjih sila i sa te lita istočnog blo ka. Na taj način, osta je mo uskraćeni za te meljno upo zna va