Bodlerova poetika

8/13/2019 Bodlerova poetika

1/11

BODLEROV PESNIKI OPUS

Za pjesnike posljednje etvrtine XIX vijeka arl Bodler je bio pretea. Oni sumogli, jedan za drugim, da proglaavaju pisa !"#vije$a zla% jednim od svoji&'On nije veliki po obimnosti svoga djela, ve$ po broju krajnji& I polazni& taakakoje ono sadr(i. )ema nijednog uzbudjenja umjetnike senzibilnosti zaposljednje pola vijeka iji bar prvi dr&taj Bodler nije najavio%.*ene +alu, -

/ao pjesnik i kritiar Bodler u istoriji 0ranuske i evropske knji(evnostipredstavlja znaajnu sponu izme1u romantizma i moderne, i jednako po svom(ivotu i djelu vr&ovni primjer onoga to se podrazumijeva pod modernimumjetnikom. )jegovim sljedbeniima smatraju se mnogi veliki pjesnii XIX iXX vijeka, a slovi za pret&odnika gotovo svi& preobra(aja pjesnikog izraza odsimbolizma do nai& dana. Otimaju$i se od privlanosti materijala koji dajepjesnikova biogra0ija i ostavljaju$i za drugu priliku pjesniko djelo tvoramodernog pjesnitva, u ovom radu $emo se pozabaviti njegovom teorijsko2poetikom milju. Ima$emo u vidu eseje i kritike kao poetike tekstoveekskurzivnog tipa, ali i takozvanu impliitnu poetiku koja se kod Bodleragotovo svuda provlai. 3vjesni problema rekonstrukije odre1eni& Bodlerovi&estetiki& ideja, prije svega zbog kontradiktornosti stavova u razliitimtekstovima, pokua$emo da izdvojimo neka od sutinski& pitanja njegoveestetike misli. 4ri tome ne$emo strogo odvajati Bodlera likovnog kritiara odknji(evnog ili muzikog. /onstatova$emo da je likovna kritika bila pjesnikovanajranija strast i da kvantitativno zauzima najve$i dio pjesnikovog kritikogopusa. 5jesto u pariskom kulturnom miljeu naao je upravo kao likovnikritiar sa esejima 3alon 678% i 3alon 679%, a svoje umjetnike stavove0ormulisao je prije svega u odnosu na likovnu umjetnost, razvijaju$i teorijumodernog slikarstva. 4omno je pratio umjetniki (ivot 4ariza 7:2i& I 8:2i&godina XIX vijeka i njegova kritika je povremeno imala mo$ da unaprijedikarijeru odre1enog umjetnika ili ga, ta vie, spasi od anonimnosti, ali jeBodlerov sud ponekad bio toliko otar da bi izdavai odbijali da ga tampaju./ad je rije o Bodlerovoj knji(evnoj kritii, konstatova$emo svojevrsniparadoks da veliki pjesnik daje vie u kritii proze nego poezije, ali ne$emozanemariti vrijednost Bodlerove misli o poeziji, zasnivanje jedne nove linijerazumijevanja poezije i utemeljenje proesa intelektualizaije umjetnika.Zadivljuju$i je svakako i njegov muziki senzibilitet, nain na koji je, uprkosskromnom muzikom obrazovanju, do(ivio novog I originalnog kompozitora*i&arda ;agnera i novu muziku koja je tek trebalo da prokri sebi put. Iako je

Bodler povremeno prejenjivao I pre&valjivao svoje prijatelje

,njegove ojeneBalzaka, tada jo nepri&va$enog 3tendala, Igoa I ra(i ono to se danas podrazumijevapod impresionistikom kritikom? ne tragati uzaludno za istinom o1Imamo u vidu i Bodlerovu prepisku, tzv. line spise (Ogoljeno sre, !resnie, "nevnii#$ koja

je nerijetko u suprotnosti sa onim %to je u nekom kritikom tekstu reeno.&

2)Povremeno je precjenjivao Teofila Gotjea, Banvila I Ogista Barbijea, PjeraDipona I naroito slikara !onstantina 'isa.

1


2/11

umjetnikom djelu @ jer ona ne postoji A ve$ se spontano prepustiti estetskomutisku koje djelo izaziva i opisati reakije du&a i senzibiliteta na taj utisak.3avjetuje kritiara da u1e u ko(u% djela i duboko se pro(me osje$anjima kojaono izra(ava. Od umjetnike kritike za&tijeva da bude potpuno lina, odkritiara da svoju du(nost vri sa stra$u. tekstu Cemu kritika% zala(e se za

zabavnu i poetinu kritiku nasuprot &ladnoj, nalik na algebru, koja, podizgovorom da sve objanjava, ne tra(i u sebi ni ljubav ni mr(nju, i svojevoljnose odrie svake vrste temperamenta'%D Ea bi kritika kao disiplina bilapravedna%, odnosno imala razlog postojanja, po Bodlerovom miljenju morada bude pristrasna, strastvena, drutveno opredeljena, to jest iskljuiva, ali sagledita koje raskriljuje najire vidike%, a ire gledite podrazumijeva dobros&va$en individualizam? nalo(iti umetniku prirodnost, iskreno izra(avanjesopstvenog temperamenta, naslanjanjem na sva sredstva koja mu pru(anjegov zanat.%7F onaj koji je lien temperamenta nije dostojan ni da se baviumjetno%u niti je moe s)vatiti.

Go prilino konvenionalan u 3alonu 679% Bodler ve$ od narednog

3alona% jasno izra(ava svoj kritiarski senzibilitet i originalnost pa djelarazliiti& umjetnosti vrednuje prema sopstvenim estetikim idejama. /akoka(e, pokuavao je i on da se zatvori u neki sistem @pravilaA u kojem bipropovijedao do mile volje, ali je sistem neka vrsta prokletstva koje nas gonida se stalno odriemo svoje vjere. /oliko god se kriterijum irio uvijek zaostajeza mnogobrojnim, raznobojnim i novim lijepim koje izmie kolskimpravilima, pa da bi izbjegao to stalno 0ilozo0sko otpadnitvo% Bodler sepomirio sa skromno$u% i zadovoljio se time da ose$a% 8. 3a tog osnova bi, poBodleru, trebalo razmatrati ljepotu i iskustvo koje je izrazio umjetnik,ispitivati umjetnikove namjere i trans0ormisati zadovoljstvo u znanje.

3amo osje$anjem treba da razumijete umjetnost%, ka(e na jednom

mjestu u 3alonu 679%. >a $e se misao lajtmotivno provlaiti u Bodlerovomsuprotstavljanju razliitim estetikim stavovima doba, podjednakorealistikom ili naunom ili didaktikom s&vatanju umjetnosti. 4rotivnik je iutilitarizma i larpulartizma.

staje protiv udni& jeresi% koje su odlikovale savremenu knji(evnukritiku, protiv 0amozne doktrine o nedjeljivosti +ijepog, Istinitog i Eobrog%, iprotiv jo jedne jake zablude H jeresi poduavanja 2 ije posljedie sagledavakao jeresi strasti, istine i morala. Bodler opominje savremenike na zabludumase koja zamilja da je svr&a poezije nekakvo poduavanje, da as treba dauvrsti I ojaa savest, as opet da ispravlja i usavrava naravi, as najzad dapoka(e bilo ta korisno.%9Istinitost je osnova i svr&a nauke, Eobro je osnova isvr&a morala, a +ijepo iskljuivo svr&a umjetnosti, ka(e Bodler i dodaje da ovipojmovi mogu i$i zajedno u romanu, jer pojedini odjelji mogu biti posve$eni

jednom, a drugi drugom od nji&, ali poezija moralno$u umanjuje svojuvrijednost i nema nita sa istinito$u. tekstovima Casne drame i romani% i

**$ +arl Bodler- Slikarski saloni,arodna knjiga, Beograd, 1/0/, str.*

44) Isto, str. 84

) Isto, str.!"

2

2$ arl Bodler- Odabrana proza, olit, Beograd, 1/30,str 454

&


3/11

>eo0il otije% odbauje i ismijava namjerno i otvoreno moralisanje u poezijikritikuju$i ga dvostruko, etiki I estetiki. Ideju vrline u umjetnosti potkopavau temelju, pita da li je ;rlina uopte zadovoljna nainom na koji joj slu(e njenipropovjednii. /ad kole propovijedaju svoje morale umjetnost postaje pitanjepropagande. >amo gdje se asimiluje sa naukom I moralom poezija se izla(e

smrtnoj opasnosti i padu. Ona za predmet nema Istinu ve$ 3ebe samu I nemadruge svr&e do 3ebe same.

4repoznajemo 4oa u Bodlerovom razlikovanju poezije od strasti i istine.#itiraju$i sebe @ili 4oovo 4jesniko naelo%A u eseju o otjeu pie? 4rinippoezije je tako, striktno I jednostavno, ljudska te(nja ka superiornijoj +epoti, amani0estaija ovog prinipa je u us&i$enju, u otimanju i uzdizanju due=us&i$enje sasvim nezavisno od strasti, koja je pijanstvo sra, i istine koja je&rana razumu% i malo dalje da je ideja korisnosti najsuprotnija ideji lepote.%J

Fli Bodler ne odrie svaku mogu$nost moralnog sadr(aja ni u poeziji,kao to to ine larpurlartisti. On razlikuje moralizatorsku @didaktinu

moralnostA 0unkiju knji(evnosti od dubokog morala @istinske moralnostiA kojise nevidljivo utapa u knji(evna djela kao sam (ivot.

ovorio je da je najsmjenija stvar vidjeti ilj poezije u irenju prosvjeteu narodu, ali nije poriao duboku vezu izme1u poezije i ovjeka. %)e$u daka(em da poezija ne oplemenjuje naravi%, pie Bodler, ja ka(em? pjesnik jeumanjio poetsku snagu ako je iao na moralni ilj%.

5oramo priznati da je pitanje odnosa morala i umjetnosti jedno odoni& o koje se Bodler saplitao. Iznosio je povodom toga ambivalentne stavove,iao od jedne krajnosti do druge. 3 jedne strane preuzima dosta od te(njeparnasovske kole da se umjetnost odvoji od morala, ali im se odjednom,neoekivano protivi upravo zbog toga. Odnosno i zbog toga. )apada

4agansku kolu% preuzimaju$i mjerila moralista i realista iako je sutinski bionji&ov protivnik.6/ontradiktornosti se donekle objanjavaju injeniom da suBodlerovi tekstovi bili uvijek usmjereni na neki odre1eni ilj, odnosno dapredstavljaju polemiku sa nekim ili suprotstavljanje odre1enim popularnimstavovima. >ako bi se mogla objasniti strogost dr(anja svoje I otrina osudesuprotne strane.

##) Isto, 4$

8) Oito su Bodleru tendenije parnasovaa izgledale pretjerano 6oramalistike pa revoltiran u tekstu7aganska %kola pi%e-

Otpustiti strast I razum znaI u8iti literaturu9Okruiti se iskljuivo zavodljivostima 6izike ve%tine,znaI stvoriti velike izglede za propast. "ugo, vrlo dugo, neete moI da gledate, volite, oseate ni%tadrugo sem lepoga9eka 8i religija I 6ilozo6ija do%le jednog dana, kao nagnane krikom jednogoajnika: ;akva e uvek 8iti sud8ina maloumnika koji u prirodi vidi samo ritmove I 6orme9 dvanaestoj godini, zadizae suknju svojoj dadilji,a ako ga mo u zloinu ili u umetnosti ne izdigne iznad vulgarni) sud8ina, u tridesetoj godini e krepatiu 8olnii. jegova du%a, neprekidno razdraavana I nezasita, lutae kroza svet kao kakva prostitutka,viui- 7lastika: 7lastika: 7lastika9 plastika ga je otrovala, a opet ne moe iveti 8ez toga otrova.Izgnao je razum iz svog sra, kao pravedna kazna koja ga sustie, razum od8ija da se vrati u njega9!orisno, istinito, do8ro, odistinski ljupko, sve te stvari e mu 8iti nepoznate. ?alu@en svojim zamornimsnom, on 8i )teo da njime zaludi I izmori I druge. ee pomi%ljati ni na svoju majku, niti na svoju

dadiljuA razdirae svoje prijatelje, ili e i) voleti jedino z a r a d nj I ) o v e 6 o r m eA a svoju enu, akoje 8ude imao, prezirae I ponizie. eo8uzdana sklonost ka 6ormi odvodi u monstruozne I nepoznatenerede. ( Oda8rana proza, str. *$

*


4/11

svakom sluaju, neosporno su Bodlerovi stavovi da knji(evnost ne bismjela propovijedati moral i da umjetnost jeste korisna zato to je umjetnost.Eidaktinost pjesmu ve(e za zemlju, za prozu, i mada privlai nauintelektualnu pa(nju, sprjeava uzdizanje due% i ljudske te(nje premauzvienijoj ljepoti% to je osnovni ilj i prinip poezije. -F ako postoji kodljiva

umjetnost, to je ona koja remeti uslove (ivota:

.5ogli bismo re$i da Bodlerjeste veliki I moderan du& po tome to svakoj vrijednosti prilazi iz nove lineperspektive i koji u svemu tra(i i vidi (ivot. F (ivot vidi kao spoj bo(anskog Isatanskog. /ao i ljepotu, vr&ovni kriterijum I ilj umjetnosti.

4ojam ljepote ima poseban status u Bodlerovoj poetii. Cesto misli ovr&ovnom kriterijumu umjetnosti% i iznosi protivrjena s&vatanja pri brojnimpokuajima da do1e do de0iniije.Ona mu se otima onoliko koliko je lijepomnogooblino i raznobojno%, koliko vijori u beskrajnim spiralama (ivota.Oponent svemu to predstavlja utvr1en I jasan sistem, Bodler se suprotstavljateoriji jedinstvenog I apsolutno lijepog. Bitnim svojstvima ljepote smatra i

vatreno i tu(no i tajanstveno i iznena1uju$e i bizarno. Zato je sutinski estetski

kvalitet tako maglovit i ostavlja iroko polje naga1anju. Ealje, ljepota moraimati element udnog, zajedno sa stranim I melan&olinim. Bizarnost,nesvjesna, ne voljna, ne tra(ena, matina je oznaka lijepog jer sainjava iodre1uje individualnost. Futentinost je uslov sine Kua non ljepote.

Bodler je te(io da uini karakteristinim i zanimljivim sopstvenaoajanja, svoje i tu1e izopaenosti i da i& sa mjerom I novim kriterijumomukusa upotrijebi kao boju i podlogu za stvaranje svog ideala ljepote. >ra(io ga

je tamo gdje su ga prije njega samo rijetki me1u romantiarima tra(ili. 4opitanju nauke o lijepom svoja osje$anja smatra modernim do te mjere da

bitnu rtu ljepote vidi u nesre$i i ne odriu$i da se *adost mo(e dovesti u vezusa +jepotom, u Bljeskovima% tvrdi da je radost jedan od njeni& najprostiji&

ukrasa, dok joj je seta'najvrsnija druga% toliko da ne mo(e zamisliti neki oblik+jepote u kojem ne bi bilo )esre$e. >akvim teorijskim stavom i poetskompraksom Bodler je zavrijedio epitet prvog modernog pjesnika, najizrazitijegpredstavnika modernog plemena sa novim senzibilitetom i totalnimdo(ivljajem svijeta u kojem se spajaju ljepota I strava, ljubav I smrt. Cesto ganazivaju rodonaelnikom estetike oka jer iskustvo oka i transponovanjeru(nog u umjetnost, gdje postaje dio lijepog, u sreditu je umjetnikovog rada.4orede$i ga sa /a0kom, Govan Lristi$ ka(e da Bodler na najmirniji,najuzdr(ljiviji nain govori o stvarima koje pobu1uju nemir i u(as, apsurdpredstavlja kao neto sasvim normalno, a u(as, grozu i bestijalnost prikazujekao red, ljepotu I graiju. )jegov osje$aj ljepote izraz je vlastite due,

neurastine senzibilnosti kojom silazi do na dno ovjekovog pada @0izikog I

/

15

11/$ arel CaDmond- Od Bodlera do nadrealizma, =arajevo, Eeselin asle%a, 1/315$ Odabrana proza, str *0/11$ I u pjesmama Fjepota I Gimna o ljepoti Bodlerovo vi@enje lijepog se razlikuje. > sonetuFjepota iskazi o ljepoti kao skladu, )armoniji, sugeri%u tzv. apolonijsko s)vatanje ljepote, dok se uGimni izraava jedno dinamiko, antitradiionalno s)vatanje (izvan tradiionalne trijade istine,do8rote I ljepote$. Ovdje ve stoji zagonetka njenog porijekla ( s ne8esa il iz vjeni) tama$ I

polivalentnost njeni) svojstava I darova.

1&1&$ iodrag 7avlovi,Bodler, !njievnost, 1/32, HI

4


5/11

moralnogA I u mranim dubinama ljudskog bi$a pronalazi najve$u patnju Inajve$u ozarenost, spoj nesre1e I ljepote.D

3 tim u vezi je i Bodlerovo s&vatanje kominog koje na svoj naindopunjava njegovu konepiju modernosti. esejima o sutini smije&a, o veziplastini& umjetnosti i kominog i o karikaturi, daje gotovo preizno

0ormulisanu teoriju kominog i nudi svojevrsnu odbranu karikature kaoozbiljne umjetnosti, vrijedne za prouavanje same po sebi. odnosu na radEomijea, oje, Logarta, Brojgela, randvila, avarnija I drugi& karikaturista,Bodler razvija ne samo svojevrsnu estetiku karikature, ve$, mogli bismo re$i,

jednu karikaturalnu estetiku kaoja podrazumijeva dualitet i kontradiktornosti,grotesku, ironiju, 0arsino i 0antastino, silovitost, brzinu i prolaznost. 3ve onoto odre1uje kao umjetnost modernog (vota. >eorija kominog upotpunjujeBodlerovu teoriju ljepote I preklapa se sa idejom modernosti. Osnovnepremise postavlja u tekstu O sutini smije&a%? 3mije& je 1avolski, znai da jeduboko ljudski. ovjeku je posljedia predstave o njegovoj sopstvenojnadmo$i i zaista, poto je smije& sutinski ljudski, on je sutinski protivrjean,

to jest, istovremeno je i znak beskrajne veliine i beskrajne bijede, beskrajnebijede u odnosu na apsolutno Bi$e iji je zametak, a beskrajne veliine uodnosu na (ivotinje. Iz stalnog sudaranja te dvije beskrajnosti razvija sesmije&.% Eakle, smije& je izraz dvostrukog ili protivrjenog osje$anja i treba garazluiti od radosti koja je jedna , koja postoji po sebi, ali ima razliite vidoveispoljavanja. Insistira na razliitosti statusa onoga koji se smije i objektasmijenog i problematizuje mogu$nosti za smije& koje u njima le(e. 3mije& jeu osnovi satanske prirode @osje$anje ludila, superiornosti, nadmo$i ili ni(e

vrijednosti u odnosu Boga ali i na mudreA i zato se mudar ovjek smije samodr&te$i%, ne naivno, ne bezazleno, ve$ uvijek sa strepnjom, kao prediskuenjem. )asuprot smije&u pred stvarima koje su odraz slabosti ili nesre$e

bli(nji& postavlja smije& koji izaziva groteska. prvom sluaju njegov izvorvidi u osje$aju nadmo$i ovjeka nad ovjekom, u drugom 2 ovjeka nadprirodom. )asuprot obinoj komii postavlja grotesku kao apsolutnu komikukoja sadr(i i gorko i ozbiljno i smijeno. /ao jedinstvena vrsta smijenog kojastoji na viem nivou u odnosu na ostale, groteska se s&vata intuiijom iiskljuiv je djelokrug veliki& umjetnika koji u sebi nose dovoljno osjetljivostiza svaku apsolutnu misao. F ovjek koji je najbolje osjetio te misli i djeliminoi& unio u svoje isto estetske radove jeste >eodor Lo0man, pie Bodler u istomtekstu. Cudna je to stvar i zaista vredna pa(nje, to uvo1enje neu&vatljivogelementa lepote ak i u dela usmerena da oveku prika(u njegovu sopstvenumoralnu I 0iziku ru(no$uM F nita manje nije tajanstvena ni injenia da taj

tu(ni prizor izaziva u njemu besmrtno I neodoljivo veselje%7 eseju 3likar modernog (ivota% pokuava sa drugi& osnova da

uspostavi raionalnu teoriju o dvojstvu ljepote u umjetnosti. Onapodrazumijeva jedinstvo impresije koju lijepo izaziva, ali raznovrsnost unjegovoj kompoziiji. +ijepo je, istie Bodler, sazdano od jednog vjenog

1*$ o% kao dijete osjeao sam u du%I svojoj dva protivrjena usmjerenja, uasavanje ivljenjem Ius)ienost ivljenjem+ pi%e Bodler u svom Intimnom dnevniku. Ovaj njegov paradoks postaeosnova am8ivalentnog osjeanja sim8olistikog, odnosno modernog pjesnika. = druge strane, na samuovjekovu prirodu Bodler gleda kao na su%tinsku dvostrukost, spoj 8estijalnosti I angelizma, tenje kaBogu I istovremeno ka =atani. =artr 8i rekao da je 8odlerovski ovjek ukr%tanje dvaju suprotni), mada

jednako entri6ugalni) kretanja, od koji) jedno streni navi%e, drugo nanie.14Slikarski saloni, str. &&4

3


6/11

elementa i jednog relativnog, od jednog koji opstaje kroz epo&e i jednog ijikarakter odre1uje data epo&a.3ve ljepote sadr(e, kao i sve mogu$e pojave, neto vjeno i neto prolazno Hneto apsolutno i posebno. Fpsolutna i vjeita ljepota ne postoji, ili je tanijereeno apstrakija sa koje je skinuto ono najbolje na optoj povrini raznoliki&

ljepota. 4oseban element svake ljepote potie od strasti, a kako mi imamoposebne strasti tako imamo i svoju ljepotu.%Bodler razvija svojevrsnu urbanu estetiku koja podrazumijeva

potovanje trenutnog, sluajnog, e0emernog 2 kao kvaliteta modernog. Ono jepolovina umjetnosti ija je druga polovina vjena i bezuslovna. Odre1enaepo&a, odnosno vladaju$a moda, moral i strast jednog doba ine posebanelemenat svake ljepote pa ga umjetnost ne smije prenebregnuti. 5oderniumjetnik mora s&vatiti savremenu ljepotu. 5ora prije svega znati da posmatrasavremeno okru(enje i sve ono to utiskuje peat na novu ljepotu.

Bodler prvi upotrebljava pojam modernost i de0inie ga kao pokuajumjetnika da iz mode izdvoji ono to unosi poetski prizvuk u istorijsku

sadr(inu, da izvue vjeno iz prolaznog. >o je ono emu u svom stvaralatvute(i jedan od privilegovani&% umjetnika Bodlera reenzenta, /onstantin is.%'da bi svaka modernost bila dostojna da postane drevna, tajanstvena lepotakoju ljudski (ivot u nju nenamerno unosi, treba da bude iz nje izvuena.% 8

I moderan (ivot ima svoju epsku, &erojsku stranu i neki od postulataBodlerove rane% estetike misli odnose se na potrebu za njenimprikazivanjem u umjetnosti. zakljuku 3alona 679% Bodler pie da $e pravislikar biti onaj ko bude znao da iupa iz savremenog (ivota ono epsko unjemu i da objasni bojom ili rte(om koliko su 4ari(ani njegovog vremena

veliki i poetini sa svojim kravatama i lakovanim izmama. eseju Leroizammodernog doba% razvija stav da je upravo moderno @veleAgradsko okru(enje

poetino, uzbudljivo, da umjetnik treba da sagleda itavu paradu modernog(ivota% u svom njenom bogatstvu, 0luidnosti, vitalnosti. Lvali isa koji zna&itro da u&vati autentino odre1enog trenutka i dinamiki karakter urbanog0enomena. 4ariski (ivot je pun poetski& I divni& tema. Ono udesno nasokru(uje, napaja kao atmos0era, ali mi ga ne vidimo%. 9rad stvara i za&tijevanov nain perepije, nov nain prikazivanja, novi estetiki senzibilitet ipraktian rad. 4itanju perepije i njene uloge u stvaralakom proesu, onakokako je Bodler s&vata, vrati$emo se kasnije. Za sada govorimo o njegovominsistiranju na tome da svaki umjetnik mora biti svjestan modernosti svogadoba, da sokolovo oko% umjetnika posmatraa mora zapa(ati i naslu$ivati inajmanje modne promjene. koliko se zanemare, dobija se ista apstrakija,

ljepota idealne (ene prije prvog grije&a. Ono prolazno treba s&vatiti toodre1enije i konkretnije i imati na umu da sva originalnost dolazi od peatakoji vrijeme utisne u nae djelo%.

Bodler podstie savremenike da se zadube u svoje vrijeme jer se estodeava da bolje razumiju prolost. Fli i on sam je osje$ao nelagodu u svom

vremenu, upravo se on suprotstavljao, kako ka(e /i raionalistikom,utilitaristikom du&u svog doba' bedi I naivnosti jednog veka I soijalnomoptimizmu Erugog arstva, zasnovanog na ideji progresa I na poeima velikeindustrijske revoluije. !"

13!)arl Bodler- Svetionici, arodna knjiga, Beograd, 1/0/, str.0

1212$Slikarski saloni, str. 1/5

2


7/11


8/11

izazivanje zadovoljstva. Ove stavove pratipohvala minkanju i istoimeni tekstu kojem Bodler uvodi pojam vjetakog. ;jetakim se treba koristiti @onakokako to (ene radeA da bi se moglo uzdi$i iznad prirode, da bi se kr&kazemaljska ljepota mogla uznijeti do bo(anske.

Bodler tra(i naziv za svoje stvaralatvo @ suprotno od romantiarskog

odnosa prema prirodi i u osnovi mimetiNkog realistiNkog prosedeaA i te(nju kaartii0ijelnom i modernom. OznaNava ga kao nadnaturalizam prije nego to se igovorilo o naturalizmu.

Eva istinska umjetniNka kvaliteta, po Bodleru, jesu natprirodno iironija. )aime, da bi objasnio Eelakroin metod itira Lajnri&a Lajnea? to setiNe umjetnosti, ja sam nadnaturalist. 3matram da umjetnik ne mo(e da na1e uprirodi sve svoje uzore, ve$ da mu se najznaNajniji otkrivaju u njegovoj dui,kao uro1ena simbolika uro1eni& ideja...% ;idje$emo kasnije koliko Bodlerproiruje ovaj stav i kako na njemu temelji neke od najva(niji& ideja svojeestetike. 3alonu 679.% jo razlikuje vie rte(a, kao i vie boja H taNan iliglup, vjeran prirodi ili plod mate. 4rvi je negativan, neispravan od silnog

realizma, prirodan ali besmislen= drugi je naturalistiNki rte(, ali idealizovan,rte( genija koji umije da odabere, da udeava, ispravlja, prozre i obuzdaprirodu? najzad tre$i koji je najneobiNniji, mo(e i da zanemari prirodu= onpredstavlja jednu drugaiju prirodu, koja odgovara du&u i temperamentuautora.""

Bodler estetiar je uenik 4oov, /olrid(ov i uenik njemaki&romantiara. /ako istie ;elek, Bodlerova estetika je uglavnom romantika,ne u smislu emoionalizma, obo(avanja prirode i egzaltaije ega, ve$ prije udu&u engleske i njemake tradiije velianja imaginaije, retorikemetamor0oza i univerzalne analogije.

3poljnu prirodu, u svim njenim pojavnim obliima, Bodler do(ivljava

kao prividnost iza koje se kriju prave sutine stvari. Ona nije realnost sama posebi i za sebe, ve$ ogromno skladite analogija i svojevrsni& podra(aja za naumatu. Obraza prave% estetike izra(ava zakljukom da je itav vidljivi svetsamo skladite predstava i znakova kojima $e mata dati odgovaraju$e mesto i

vrednost= to je neka vrsta &rane koju mata treba da svari i preobrazi.% D3vijetje kompleksna I nedjeljiva jelina a ovjek ga saznaje kroz ulni do(ivljaj ireprodukuje snagom imaginaije u umjetnosti. 5e1u svim stvarima vlada

jedinstveni zakon &emijski& a0initeta%, i otjelovljuje se svuda kao skladdjelova prema jelini, sklad tona boje prema melodiji i melodije prema&armoniji boja, kao jedinstvo boje i oblika. 7Izme1u zvukova, boja i mirisa,kao osnovni& inilaa opa(ajnog svijeta, vlada prinip saglasja @0r.#orrespondanA i zato priroda ovjeka obavija kao misterija. 4rikazuje se unekoliko simultani& stanja a svako od nji& djeluje na nas oblikom, stavom ipokretom, svjetlo$u i bojom, zvukom i &armonijom. 3ve je reiprono,analogno. 3ve je u vezi. Covjek se kre$e kroz umu simbola% iji skrivenismisao treba otkriti. F mo(e ga otkriti privilegovano bi$e kome je prijatno dase kre$e u tom spiritualnom prostoru i ija mata, prema svom du&u I djelu8

&&&&$ SlikaCski saloni, str152&*

&4&*$ Svetionici, str.1*&4$ Odabrana proza, str.103

&32)Od Bodlera do nadrealizma


9/11

daje slikama I simbolima jedno relativno mjesto I vrijednost. 4jesnik. On jeprevodila, tuma i0re. ;idje$emo kako ideju univerzalne analogije9 Bodlerizla(e u sonetu /orespodenije%J, esto nazivanom poveljom simbolizma iprogramskom pjesmom u kojoj su iznijeti Bodlerovi osnovni poetiki stavovi idata najbolja 0ormulaija univerzalne analogije.

prvom katrenu govori o (ivotu koji mi u empirijskoj stvarnosti nevidimo. 4riroda je &ram iz kojeg izlaze rijei skrivenog znaenja. kazuje se naono to naa ula u realnom pogledu ne mogu da opaze i na to da sve to serealno sagledava nema realno, ve$ simboliko znaenje. drugom katrenuitamo da su boje, mirisi i zvui u stalnom razgovoru, me1usobnojpovezanosti, sadejstvu, slivaju$i se u jedinstvo mrano i duboko, ogromnokao to je no$ I kao svjetlost%. 5ora se dospjeti do sutine takve istovjetnostinesaznatljive bilo kojim odvojenim ulom. tre$oj i etvrtoj stro0i iz mnotvaprirodni& 0enomena koji se me1usobno dopunjavaju u ulnom opa(anjuizdvaja miris@eA? svje(e @kao djeija putA, zelene @kao poljaA, blage @kao oboeA,iskvarene, pobjednike, teke @kao ambra, mous, tamjanA. Ovako je

ilustrovana teorija sinestezije, poezija zamijenjeni& ula%. /ao meta0orinozamjenjivanje pojmova u kome se spajaju dvije ili vie ulni& oblasti tako da seosjeti jednog ula kvali0ikuju osobinama osjeta drugog, jedna je od primjenauniverzalne analogije. 4ovezivanje ulnog odre1uje se kao &orizontalnakorespodenija. 3inestezija le(i u osnovi do(ivljaja prirode i izraza togdo(ivljaja. Opa(aju$i jedno ovjek mo(e do(ivjeti drugo, pa ga na isti nainmo(e izra(avati, tako da reipronom analogijom zvuk doarava boju, bojamelodiju, tako da i boja i zvuk, prilago1avaju$i se ose$anju s istom tano$ukao i re, ali oigledno na drugi nain%, izra(avaju onaj neogranieni deoose$anja koji re, isuvie pozitivna, ne mo(e dati%.6 Lorizontalnekorespodenije povezuju ulno sa natulnim.

*ejmon uoava razvoj saglasnosti na tri plana? A ekvivalenije izme1udatosti razni& ula @0enomen sinestezijeA= A stvari du&a @(elja, misao, (aljenjeAmogu da probude saglasnost u svijetu slika i obrnuto. Od vidljivog svijeta seuzima ono ime se mo(e stvoriti simbol, opredmetiti vizije i snovi. 4rimjer suBodlerove analogije gradskog pejza(a sa vlastitim kontradikijama= DAljudi

vide nalije stvari dok povla$en du& kroz prividnost nazire odraze drugogsvijeta pretvorene u simbole. 4jesnik je prevodila jezika simbola koji

&22-$ Ideja uzajamni) analogija javlja se jo% kod 7latona u ezoterijskim spisima, a u HEIII vijeku

za)valjujui utiaju =veden8orgovog kozmolo%kog mistiizma, moe se nai kod niza mislilaa,al)emiara, ezoteriara, mistiara. a knjievni plan ove ideje prenosili su i ovalis, Go6man i Balzak.

!od =veden8orga postoje tri ne8a- 1. ne8o je prisni svijet+o8last koju naseljavaju ideje do8ra I zlaA&.ne8o je svijet istine i znanja (zakonitosti$ i *.ne8o + ovjekov zemaljski svijet. Izme@u ova tri ne8auspostavljene su veze, korespodenije, a najznaajniji korespodent je ovjek ije trojno ustrojstvo(tijelo, du%a, razum$ odraava sklop svemira. ?ato Bodler pi%e- =veden8org9nas je uio da je ne8o

jedan v r l o v e l i k i o v e kA da je sve, o8lik, pokret, 8oja, miris, kako u s p i r i t u a l n o mtako i u p r i +r o d n o m, signi6ikativno, reiprono, konversno, odnosno. 7jesnik je ita %i6re koji iz nepresu%ni)zali)a sveop%te analogije rpi pore@enja, meta6ore, pridjeve9&0$ aslov pjesme u originalu je Jorrespondenes, %to u prevodu znai- prepiske, op%tenja, veze,saglasnosti, slaganja, podudaranja. 7revodioi na srpski jezik davali su razliite naslove u skladu saznaenjem te rijeI, tako da je mogue naI naziv ove pjesme kao kao %to su =adejstva,>zajamnosti, =kladnosti I Eeze.

&0

&28)Odabrana proza, str.4&/

/


10/11

omogu$ava me1usobno otkrivanje mikrokosmosa i makrokosmosa. On zapa(aanalogije koje dobijaju literarni vid meta0ore, simbola, pore1enja ili alegorije.

3veoptu analogiju mo(e razumjeti samo uobrazilja @mata,imaginaijaA. Bodler je prvi u eorijom univerzalni& analogija Bodler rjeava osnovni problemodnosa umjetnosti prema stvarnosti, kao i problem odnosa izme1u pojedini&

vrsta umjetnosti, a nalazi i podlogu za rjeavanje drugi& praktini& pitanjastvaralatva. njoj le(i odgovor sinkretizma svi& umjetnosti. )aime, kaoanalogni izrazi analogni& saznanja, razliite umjetnosti su razliiti vidoviapsolutnog. toj ekvivalentnosti treba tra(iti i onaj zakon po kome umjetniinajopreniji& metoda evoiraju iste misli i uzvitlavaju u nama razliitaosje$anja%. krtaju$i pojmove iz razliit& s0era govori o retorii i prozodijislikarstva, o muzikom kvalitetu slika, Igoa naziva slikarem u poeziji,Eelakrou pjesnikom u slikarstvu. Ipak, iz svega to je rekao o poeziji, jasno semo(e izdvojiti Bodlerov stav o njenoj samosvojnosti. Ona se ne mo(e svestininata drugo,ima svoje granie koje ne treba prelaziti.

Bodlerova svijest o autonomnim izra(ajnim mogu$nostima poetskogizraza posta$e bitna odlika kasniji& simbolistiki& tendenija a s&vatanjeprimata jezika @oblikaA nad smislom @znaenjemA nagovjetava 0ormalistikipristup pjesnikom djelu. 5nogi $e itirati ili para0razirati Bodlerovo redo dau rijei, u slovu, ima neeg svetog koje zabranjuje da se od nje pravi igrasluaja, da rukovati znalaki jezikom znai stvarati sugestivnu magiju koja ini

&/

*5

&/ Isto. str. &00*5 Isto*1Isto, str.*54

15


11/11

Documents

Bodlerova poetika