1

2010-09-05

Bori čevac – tragi čna posljedica ustanka u Srbu Tekst i slike: Damir Borovčak Boričevac, 4. rujna 2010. I ove se godine uz ostatke župne crkve Roñenja Blažene Djevice Marije održala sveta misa u prigodi blagdana zaštitnice župe Male Gospe. Uz domaćine iz Like okupili su se potomci Boričevljana iz okolice Županje, Bjelovara, Zagreba i Rijeke. Misu je predvodio župnik fra Robert Jozipović, uz svećenike fra Vladu Tadića i bivšeg župnika fra Jakova Prcelu.

2

3

Do stradanja Boričevca došlo je kao izravna posljedica četničkog ustanka u Srbu 27. srpnja 1941. koji je kasnije proglašen, slavljen i obilježavan kao antifašistički. Proslava lažnog antifašističkog ustanka i obnova spomenika u Srbu izazvala je mnoge prosvjede i polemike, no prijeporno pitanje su tragične posljedice u Boričevcu. Povijesne činjenice govore o srpskoj pobuni 27. srpnja 1941. po kojoj je za izravnu posljedicu uslijedio zločin u obližnjem mjestu Brotinja, gdje su u jamu bačena 38 Hrvata, svi s prezimenom Ivezić. Najmlañi Jakov imao je 2, a najstariji Luka 82 godine.

4

Zatim slijedi Boričevac. U noći izmeñu 1. i 2. kolovoza 1941. g. Boričevljani su bili prisiljeni pobjeći u Kulen Vakuf. Kada su srpski pobunjenici ušli u Boričevac, zapalili su župnu crkvu, palili napuštena imanja i pobili preostalo uglavnom staračko hrvatsko stanovništvo. Počinili su zločine i u ostalim mjestima u okolici. Uz Brotinju i Boričevac, stradala su Poljica, Mišljenovac, Donji i Gornji Lapac. Srbi su 6. rujna 1941. napali i Kulen Vakuf te pobili više stotina izbjeglih Hrvata iz Boričevaca i tamošnjih muslimana. Poslije Drugog svjetskog rata, Hrvatima nije bio dopušten povratak u razoreni Boričevac, a samo mjesto je izbrisano iz popisa naselja SR Hrvatske. Najviše Boričevljana naselilo se u Bjelovar. Računa se da je 1941. prognano, poubijano i raseljeno više od dvije tisuće Boričevljana. Za taj zločin nitko nikada nije odgovarao.

5

Nakon vojno-redarstvene akcije Oluja u kolovozu 1995. g., Boričevac, kao i cijela Lika osloboñeni su od velikosrpskog režima. Na blagdan zaštitnice župe, Male Gospe, 8. rujna. 1996. g. u Boričevcu se poslije 55 godina progonstva, okupilo oko petstotinjak Boričevljana. Nakon mise pred razorenom crkvom, održana je osnivački skup s odlukom o obnovi crkve. Obnova je započela 2007. g. sa sredstvima Ministarstva kulture RH i privatnih donatora te ona još uvijek traje. Ove godine vidljivo je krenulo s postavom krovišta crkve. No, hrvatska vlast do sada nije zakonski omogućila zaštitu prava vlasništva zemlje Boričevljana od nezakonitog prisvajanja, odnosno povratak posjeda, kao ni plansku obnovu sela.

6

7

Nažalost, posljedice srpske politike vide se i danas na groblju povrh crkve u Boričevcu. Groblje je posve devastirano u posljednjoj srpskoj pobuni, koja se danas pokušava prikazati žrtvom a ne uzrokom zala. Ni mrtvi Boričevljani nisu izbjegli bijes srpskog etnocida. Masivni nadgrobni križevi sistematski su razbijani, a u kasnijim godinama groblje je prepušteno trnju, korovu i šumu. Danas još uvijek tragovi nadgrobnih spomenika ukazuju na veličinu groblja, koje svjedoči o brojnost mjesta gdje su nekoč živjeli Hrvati.

8

9

10

11

U Boričevcu je vidljiva velika nedgovornost Ministarstva kulture i Vlade RH. Ako su tako žurno obnavljali spomenik zločinačkoj pobuni u Srbu, zašto kao posljedici tog zločina toliko dugo traje obnova crkve Roñenja Blažene Djevice Marije u Boričevcu? Zašto na tom gradilištu ne postoji tabla tko je investitor, a tko izvoñač radova? Možda bi onda bilo jasnije koliko dugo će trajati ta obnova?

12

13

I još nešto, ne manje važno: Kada u svetištedevastirane crkve hodočaste potomci jednog stravičnog zločina, da bi tu zapalili svijeće i položili cvijeće, zašto hodočasnike u crkvi dočekuju sanduci pivskih boca, otpad i smeće. Je li kaljuža svježeg betonskog mulja na prilazu crkvi služi kao dobrodošlica? Što o tome misli rukovoditelj gradilišta? Naposljetku, zašto ne započne obnova groblja u Boričevcu? Tko bi trebao obnoviti i urediti grobove? Treba li i dalje hrvatska država bespogovorno davati za povratak srpskih pobunjenika i trošiti milijune za spomenike o izmišljenim dogmama, dok se Hrvatima ne obnavlja ni ono što su im „komšije“ čak u dva rata zvjerski razarali i uništavali?

14

Predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva prof. Zv onimir Šeparovi ć i predsjednica Udruge Bori čevac prof. Jadranka Matašin, uz članove društva zapalili su svije će i pomolili se za sve žrtve

Bori čevca