Bosna i Hercegovina Босна и Херцеговина · PDF fileAdvokat Nožica Senka. Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88 ... DT-1 - Izvještaj o postojanju

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88

Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 225

Bosna i Hercegovina Босна и Херцеговина

Sud Bosne i Hercegovine

Суд Боснe и Херцеговинe

Predmet broj: S 1 2 K 018397 15 K

Datum objave: 26.02.2016. godine

Datum otpreme: 24.03.2016. godine

Sudija

Kosović Tatjana

Predmet Tužilaštva Bosne i Hercegovine

protiv

A. S.

PRVOSTEPENA PRESUDA

Tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine

Halilčević Kasim

Branilac optuženog

Advokat Nožica Senka


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 321

2

Broj: S 1 2 K 018397 15 K

Sarajevo, 26.02.2016. godine

U IME BOSNE I HERCEGOVINE!

Sud Bosne i Hercegovine, sudija Kosović Tatjana, uz sudjelovanje pravnog savjetnika

Hadžić Ilvane, u svojstvu zapisničara u krivičnom predmetu protiv optuženog A. S.,

povodom optužnice Tužilaštva BiH broj T20 0 KTPO 0007032 13 od 24.02.2015. godine,

potvrđene 04.03.2015. godine, zbog krivičnog djela Nesavjestan rad u službi iz člana 224.

stav 2. u vezi sa članom 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine nakon javno održanog

glavnog pretresa, u prisustvu optuženog A. S., njegovog branioca, advokata Nožica Senke,

te u prisustvu tužioca Tužilaštva BiH, dana 26.02.2016. godine donio je i javno objavio:

P R E S U D U

Optuženi,

A. S., sin A. i majke A., rođene Š., rođen ... godine u ..., po nacionalnosti ..., državljanin ... i

..., oženjen, otac jednog djeteta, VSS, sa završenim mašinskim fakultetom, penzioner,

stalno nastanjen u ..., ul...., sa privremenim boravkom u ..., ..., JMBG:..., neosuđivan

Na osnovu člana 284. tačka c) Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da je,

Dana 27.10.2010.godine u Sarajevu, kao službena osoba u institucijama BiH, u svojstvu

ministra Ministarstva vanjskih poslova BiH, donio Rješenje broj 09/1-52-34-1-2177/10 od

27.10.2010.godine o isplati novčane nagrade Trišić Babić Ani – zamjeniku ministra

Ministarstva vanjskih poslova BiH, za rad u NATO koordinacijskom timu Vijeća ministara

BiH u visini od 20% mjesečnog iznosa osnovne plaće, počevši od 22.12.2009.godine do

31.12.2010.godine, čime je svjesno prekršio odredbe člana 6. stava 2. Odluke Vijeća

ministara BiH o okvirnim kriterijima za dodjelu novčane nagrade zaposlenima u

institucijama BiH („Službeni glasnik BiH“ br.31/10), kojim je propisano da pravo na novčanu

naknadu ne pripada rukovodiocu i zamjeniku rukovodioca institucija BiH, pa je po istom

Rješenju zamjeniku ministra Ministarstva vanjskih poslova BiH, Trišić Babić Ani, isplaćen

iznos od 8.567,50 KM, te je na navedeni iznos isplaćen iznos od 4.851,09 KM, na ime

poreza i doprinosa, na koji način je budžetu BiH nanesena šteta u iznosu od 13.418,59 KM.


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 321

3

Dakle da je, kao odgovorna osoba u institucijama BiH, svjesnim kršenjem propisa,

očigledno nesavjesno postupio u vršenju dužnosti, pa je usljed toga nastupila imovinska

šteta koja prelazi iznos od 10.000,00 KM,

Čime bi, počinio krivično djelo Nesavjestan rad u službi iz člana 224. stav 2. u vezi sa

stavom 1. Krivičnog zakona BiH.

Na osnovu člana 198. stav 3. Zakona o krivičnom postupku BiH, oštećena Država Bosna i

Hercegovina se sa eventualnim imovinskopravnim zahtjevom upućuje na parnicu.

Na osnovu člana 189. stav 1. Zakona o krivičnom postupku BiH, optuženi se oslobađa

obaveze naknade troškova krivičnog postupka, te isti padaju na teret budžetskih sredstava.

O b r a z l o ž e nj e

Tužilaštvo BiH je dana 24.02.2015. godine podiglo optužnicu broj T 20 0 KTPO 0007032 13

protiv A. S. zbog krivičnog djela Nesavjestan rad u službi iz člana 224. stav 2. u vezi sa

članom 1. KZ BiH. Predmetna optužnica je od strane sudije za prethodno saslušanje

potvrđena dana 04.03.2015. godine. Na ročištu za izjašnjenje o krivnji, održanom dana

14.07.2015. godine, optuženi se izjasnio da nije kriv za krivično djelo koje mu se

potvrđenom optužnicom stavlja na teret, nakon čega je predmet upućen sudiji pojedincu

radi zakazivanja i održavanja glavnog pretresa. Dana 18.09.2015. godine čitanjem

optužnice je započeo glavni pretres u ovoj krivičnopravnoj stvari.

1. Optužba

Tokom dokaznog postupka po prijedlogu optužbe na glavnom pretresu su u svojstvu

svjedoka saslušani M. B. i Trišić-Babić Ana, a u svojstvu vještaka ekomonske struke, Gutić

Milimir.

Tužilaštvo je u toku glavnog pretresa prezentovalo i u sudski spis uvrstilo sljedeću

materijalnu dokumentaciju: DT-1 - Izvještaj o postojanju osnovane sumnje za počinjenje

krivičnog djela Državne agencije za istrage i zaštitu BiH, br.16-02/2-04-1-5214-5/12-KU-

14/13 od 22.04.2013.godine; DT-2 - Nalaz i mišljenje vještaka ekonomske struke Gutić

Milimira od 14.12.2013.godine; DT-3 - Pregled neto primanja za period od 01 2010 do 12

2010, Ministarstva vanjskih poslova BiH; DT-4 - Pravilnik o kriterijima, mjerilima učinka i

postupku ostvarivanja novčane nagrade zaposlenih u Ministarstvu vanjskih poslova BiH, od

maja 2011. godine; DT-5 - Izmjene Pravilnika o kriterijima, mjerilima učinka i postupku

ostvarivanja novčane nagrade zaposlenih u Ministarstvu vanjskih poslova BiH, od augusta

2011. godine; DT-6 - Pravilnik o izmjenama Pravilnika o kriterijima, mjerilima učinka i

postupku ostvarivanja novčane nagrade zaposlenih u Ministarstvu vanjskih poslova BiH, od

juna 2012. godine; DT-7 - Zahtjev Ane Trišić Babić za isplatu novčane nagrade br.09/3-16-

1-int/2010 od 25.10.2010.godine; DT-8 - Rješenje o isplati novčane nagrade Ani Trišić


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 321

4

Babić, Ministarstva inostranih poslova BiH, MFA-BA-OPK br.09/1-52-34-1-2177/10 od

27.10.2010.godine; DT-9 - Platna lista za mjesec Oktobar 2010.godine za Trišić-Babić Anu;

DT-10 - Platna lista za mjesec Novembar 2010.godine za Trišić-Babić Anu;ovjerena od

strane MVP; DT-11 - Platna lista za mjesec Decembar 2010.godine za Trišić-Babić Anu;

ovjerena od strane MVP; DT-12 - Isplatna lista za 10 mjesec 2010. godine; DT-13 -

Isplatna lista za 11 mjesec 2010. godine; DT-14 - Isplatna lista za 12 mjesec 2010. godine;

DT-15 - Zapisnik o ispitivanju osumnjičenog A. S., br.T20 0 KTPO 0007032 13 od

10.02.2015.godine, sa punomoći za advokata Nožica Senku iz Sarajeva; DT-16 - Izvod iz

kaznene evidencije MUP-a KS, Uprava policije Sarajevo, br.02/1-1-2-04-8-2/4791 od

26.12.2013.godine.

Tužilaštvo je u svom završnom izlaganju istaklo da nakon svih provedenih dokaza ostaje u

cjelosti kod navoda iz optužbe. Tužilaštvo smatra da je dokazalo da je optuženi počinio

predmetno krivično djelo, odnosno da u konkretnom slučaju optuženi u svojstvu ministra

nije smio donijeti sporno rješenje, jer je Odlukom Vijeća ministara BiH o okvirnim kriterijima

za dodjelu novčane nagrade zaposlenima u institucijama BiH propisano da pravo na

novčanu naknadu ne pripada rukovodicou i zamjeniku rukovodioca. Donošenjem spornog

rješenja nastala je šteta po institucije BiH, koja visina nije bila sporna i koju je utvrdio

vještak ekonomske struke. Nakon revizije u Ministarstvu vanjskih poslova, došlo je do nove

odluke u odnosu na sporno rješenje i ono je ukinuto, ali optuženi nije poduzeo bilo kakvu

radnju da se izvrši povrat isplaćenih sredstava. Tužilaštvo se osvrnulo na dokaze odbrane,

smatrajući da njihovi iskazi ni u kojem slučaju ne mogu osloboditi odgovornosti optuženog

kao ministra. Na kraju Tužilaštvo je predložilo da se optuženi oglasi krivim i da se izrekne

odgovarajuća sankcija. Tužilaštvo je predložilo da se prema optuženom izrekne mjera

oduzimanja imovinske koristi koja je nastala isplatom novčanog iznosa Trišić-Babić Ani, te

da, iako nema postavljenog zahtjeva od strane Pravobranilaštva BiH, da taj zahtjev može

postaviti i Tužilaštvo BiH. U pogledu troškova, Tužilaštvo je ukazalo da se isti odnose na

troškove isplaćene vještaku ekonomske struke i predložilo da se optuženi obaveže na

troškove krivičnog postupka.

2. Odbrana

Po prijedlogu odbrane na glavnom pretresu u svojstvu svjedoka su saslušani L. D., D. A. i

Čorbo Amir. Odbrana je u obliku materijalnih dokaza u sudski spis uložila - DO-1 -

Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji Ministarstva vanjskih poslova BiH od marta 2013.

godine; DO-2 - Organogram – šema organizacije Ministarstva vanjskih poslova BiH po

odsjecima.

U završnim riječima odbrana je ukazala na činjenicu da se tužilac tek u završnom izlaganju

pozvao na Rješenje o ukidanju spornog rješenje, koje nije predloženo u optužnici, i koje

odbrana nije dobila u setu dokaza, a koje je „od zlatne vrijednosti“ za odbranu, jer dokazuje

da optuženi nije imao svijest o počinjenju krivičnog djela, odnosno da su nadležne službe

nakon revizije uočili grešku i tu grešku ispravili donošenjem rješenja o ukidanju predmetnog


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 321

5

rješenja. U daljem izlaganju odbrana je ukazala da u konkretnom slučaju nisu ostvarena

obilježja krivičnog djela Nesavjestan rad u službi. Naime, u pogledu elementa „ svjesnog

kršenja zakona“, odbrana je navela da iz iskaza svjedoka i materijalnih dokaza proizilazi da

u okviru ministarstva postoje stručne službe čije nadležnosti su predviđene i opisane u

Pravilniku o unutrašnoj organizaciji, i da je sporno rješenje ispitano u smislu zakonitosti od

nadležnih odjela koji su parafirali rješenje i tek tada dostavili ministru na potpis. Odbrana je

ukazala da se u konkretnom slučaju radi o jednokratnoj radnji izvršenja krivičnog djela jer

se radi o jednom rješenju, a da očigledno nesavjesno postupanje podrazumjeva trajnu i

sistematičnu neurednost u obavljanju radnih zadataka.

Takođe, u pogledu umišljaja optuženog, odbrana ukazuje da se predmetno krivično djelo

može učiniti samo sa umišljajem, jer iz same formulacije krivičnog djela proizilazi da je za

njegovu opstojnost potrebna svijest, a koju optuženi nije imao.

Odbrana je ukazala i da je Odluka Vijeća ministara o Okrvirnim kriterijima stupila na snagu

25.03.2010.godine, a da je optužni akt vremenski postavljen od 22.12.2009.godine do

31.12.2010.godine, što bi značilo da je optuženi postupao suprotno Odluci koja nije bila na

snazi cijelog inktiminisanog perioda, što u krajnjem utiče na pravnu klalifikaciju optužnice u

odnosu na nastalu štetu i da bi se eventualno radilo o stavu 1. krivičnog djela Nesavjestan

rad u službi. Takođe, odbrana je ukazala da tužilac nema ovlaštenje da postavlja imovinsko

pravni zahtjev, odnosno da je u ovom postupku tužilac morao tražiti mišljenje

Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine.

Odbrana je na kraju predložila da se optuženi oslobodi od optužbe, s obzirom da Tužilaštvo

nije dokazalo da je otpuženi počinio krivično djelo za koje se optužuje.

Optuženi se saglasio sa završnim izlaganjem svoje braniteljice.

3. Procesna odluka

Odredba člana 251. stav 2. ZKP BiH predviđa da „glavni pretres koji je odgođen mora

ponovo početi ako se izmijenio sastav vijeća ili ako je odgađanje trajalo duže od 30 dana,

ali uz saglasnost stranaka i branioca vijeće može odlučiti da se u ovakvom slučaju

svjedoci i vještaci ne saslušavaju ponovo i da se ne vrši novi uviđaj, nego da se koriste

iskazi svjedoka i vještaka dati na ranijem glavnom pretresu.“

Na glavnom pretresu održanom dana 22.12.2015. godine, konstatovana je saglasnost

odbrane za probijanje roka od 30 (trideset) dana, zbog nastupajućih blagdana, te je

zakazan nastavak glavnog pretresa za 01.02.2016. godine, na šta je odbrana i Tužilaštvo

izrazila saglasnost da se na navedeni datum nastavi sa glavnim pretresom, odnosno da

se već izvedeni dokazi ne izvode ponovo, dodajući da probijanje navedenog roka neće

isticati kao žalbeni prigovor. Dakle, glavni pretres u ovom predmetu održavao se u skladu

sa citiranom odredbom Zakona o krivičnom postupku, jer je jedino prekoračenje

navedenog roka učinjeno uz saglasnost stranaka i branilaca.


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 321

6

4. Relevantno materijalno pravo

Član 224. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine – Nesavjestan rad u službi

(1) Službena ili odgovorna osoba u institucijama Bosne i Hercegovine koja svjesnim

kršenjem zakona, drugih propisa ili općeg akta ili propuštanjem dužnosti nadzora, očigledno

nesavjesno postupi u vršenju dužnosti, pa usljed toga nastupi teža povreda prava drugog ili

imovinska šteta koja prelazi iznos od 1.000 KM, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca

do pet godina. (2) Ako je usljed krivičnog djela iz stava 1. ovog člana došlo do teške

povrede prava drugog ili je nastupila imovinska šteta koja prelazi iznos od 10.000 KM,

učinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.

5. Opšta razmatranja ocjene dokaza

Sud je cijenio izvedene dokaze u ovom predmetu u skladu sa osnovnim načelima ZKP BiH i

to: odredbom člana 3. stav 1. ZKP BiH koja određuje da se svatko smatra nevinim za

krivično djelo dok se pravomoćnom presudom ne utvrdi njegova krivica. U skladu sa ovim

načelom na tužiocu leži obaveza dokazivanja krivice optuženog i to optužba krivicu mora

dokazati po standardu van svake razumne sumnje, jer u slučaju da postoji bilo kakva

razumna sumnja u pogledu postojanja činjenica koje čine navodno krivično djelo, donesena

odluka mora ići u prilog optuženog ( član 3. stav 2. ZKP BiH ). Sud je dužan razmatrati i

ocjenjivati dokaze koji idu u korist optuženog sa jednakom pažnjom, kao i dokaze koji terete

optuženog ( član 14. ZKP BiH). U skladu sa navedenim načelima, te principom slobodne

ocjene dokaza, sukladno članu 15. ZKP BiH, Sud je pažljivo razmotrio sve dokaze koje su

na glavnom pretresu izveli kako optužba, tako i odbrana.

Sud je prilikom donošenja odluke u ovom predmetu uzeo u obzir sve dokaze provedene na

glavnom pretresu, te svoje odluke zasnovao isključivo na relevantnim dokazima koji su

provedeni na glavnom pretresu, upuštajući se u njihovu detaljnu analizu u onoj mjeri koliko

je to neophodno i relevantno za donošenje zakonite i pravilne odluke o krivičnoj

odgovornosti optuženog, a sve u smislu člana 15. ZKP BiH koji predviđa princip slobodne

ocjene dokaza.

Prilikom ocjene iskaza svjedoka koji su svjedočili u ovom postupku , Sud je cijenio njihovo

držanje i ponašanje tokom davanja iskaza, ispitao konzistentnost njihovih iskaza datih u

sudnici, uporedio činjenice o kojima su svjedoci svjedočili sa činjenicama koje su utvrđene

od strane drugih svjedoka, te materijalnim dokazima, a sve kako bi se utvrdilo da li su

potkrijepljeni ili osporeni drugim dokazima u ovome predmetu, vodeći se elementarnim

formalno logičkim i psihološkim pravilima, te prosječnim ljudskim iskustvom. Sud je u toku

ocjene dokaza ispitao i uložene materijalne dokaze kako bi odlučio o njegovoj zakonitosti,

relevantnosti, autentičnosti, pouzdanosti i dokaznoj vrijednosti.

6. Dokazi i ocjena dokaza u kontekstu elemenata krivičnog djela


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 321

7

Bitna obilježja krivičnog djela Nesavjestan rad u službi iz člana 224. stav 2. KZ BiH, čine:

a) svojstvo službene ili odgovorne osobe u institucijama BiH, b) očigledno nesavjesno

postupanje u vršenju dužnosti koje nastaje kršenjem zakona, drugih propisa ili opštih akata,

ili propuštanjem dužnosti nadzora, i c) nastupanje teže povrede prava drugoga ili imovinska

šteta koja prelazi 10.000 KM.

U pogledu svojstva optuženog, u toku postupka je za Sud bilo nesporno da je u

inkriminisanom periodu A. S. obavljao dužnost ministra Vanjskih poslova Bosne i

Hercegovine, odnosno da je optuženi imao svojstvo službenog lica u organu izvršne vlasti u

BiH, u smislu odredbe člana 1. stav 3. Zakona o krivičnom postupku BiH. Navedeno

svojstvo optuženog proizilazi kako iz iskaza svjedoka, tako i iz dokaza objektivne prirode

(DT-8) u kojem se optuženi pojavljuje kao potpisnik rješenja u svojstvu ministra

Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine. Navedena činjenica, ni za odbranu nije

bila sporna.

Takođe, u toku postupka je nesporno utvrđena i činjenica da je Trišić Babić Ana, u

inkriminisanom periodu obavljala dužnosti zamjenika ministra Ministarstva vanjskih poslova

BiH, odnosno da je imala svojstvo zamjenika rukovodioca institucije, i da se na nju direktno

odnosi odbredba člana 6. stav 2. Odluke o okvirnim kriterijima za dodjelu novčane nagrade

zaposlenim u institucijama Bosne i Hercegovine, /Službeni glasnik BiH broj 31/10/, koja

propisuje da pravo na novčanu nagradu ne pripada rukovodiocu i zamjeniku rukovodioca

institucije.

Nadalje, među strankama nije bilo sporno da je optuženi potpisao Rješenje Ministarstva

inostranih poslova BiH, MFA-BA-OPK broj 09/1-52-34-1-2177/10 od 27.10.2010.godine o

isplati novčane nagrade Ani Trišić Babić. Naime, uvidom u pomenuto rješenje ( DT- 8 )

jasno je vidjivo da je upravo optuženi A. S. potpisao sporno rješenje, a što takođe odbrana

nije dovodila u pitanje.

Navedeno rješenje je doneseno na osnovu člana 61. stav 2. Zakona o upravi, a u skladu sa

članom 27. stav 1. Zakona o plaćama i naknadama u institucijama BiH, te na osnovu

Odluke o okvirnim kriterijima za dodjelu novčane nagrade zaposlenima u institucijama BiH

(„Sl. Glasnik BiH“, broj: 31/10). Po ovom rješenju Trišić Babić Ani, zamjeniku ministra

vanjskih poslova BiH, određena je isplata novčane nagrada za rad u NATO

koordinacijskom timu Vijeća ministara BiH, u visini od 20% mjesečnog iznosa osnovne

plate, počev od 22.12.2009.godine.

Iz obrazloženja je vidjivo da se Trišić Babić Ana, obratila nadležnom ministarstvu za isplatu

novčane nagrade za rad u NATO koordinacijskom timu Vijeća ministara BiH. Navedenu

činjenicu potvrđuje i dokaz Tužilaštva / DT-7/ -.zahtjev podnesen i potpisan od strane Ane

Trišić Babić, za isplatu novčane nagrade broj 09/3-16-1-int/2010 od 25.10.2010.godine


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 321

8

upućen Sektoru za opšte poslove - Odsjek za pravno kadrovske poslove Ministarstva

vanjskih poslova BiH,

Prilikom saslušanja u svojstvu svjedoka na glavnom pretresu, putem video linka u

nadležnom sudu u Banja Luci, Trišić Babić Ana je potvrdila da je u inkriminisanom periodu

obavljala funkciju zamjenika ministra vanjskih poslova BiH, te da je podnijela navedeni

zahtjev, na osnovu kojeg joj su isplaćena novčana sredstva o čijoj visini se na pretresu nije

mogla decidno izjasniti.

Činjenicu isplate novčanog iznosa po pomenutom rješenju Trišić Babić Ani, Tužilaštvo je

potkrijepilo, a Sud prihvatio, objektivnim dokazima, ovjerenim kopijama platnih i isplatnih

lista na ime Trišić Babić Ana za period - oktobar, novembar i decembar 2010.godine/ DT-9

do DT -14 /.

Naime, u platnoj listi za mjesec oktobar 2010.godine1, u rubrici „VP-036 stimulacija u iznosu

na osnovu rješenja rukovodioca institucije“ naveden je neto iznos od 7,073.20 KM.

Također, iz isplatne liste za mjesec oktobar 2010.godine, koja je označena kao DT-12

navodi se između ostalog i bruto iznos od 11.078,19 KM. Iz platne liste za mjesec

novembar 2010.godine2, u rubrici „VP-036 stimulacija u iznosu na osnovu rješenja

rukovodioca institucije“ naveden je neto iznos od 747,15 KM, dok iz isplatne liste za mjesec

novembar 2010.godine, koja je označena kao DT-13 navodi se između ostalog i bruto iznos

od 1.170,20 KM. Iz platne liste za mjesec decembar 2010.godine3, u rubrici „VP-036

stimulacija u iznosu na osnovu rješenja rukovodioca institucije“ naveden je neto iznos od

747,15 KM, dok se isplatne liste za mjesec decembar 2010.godine, koja je označena kao

DT-14 navodi između ostalog i bruto iznos od 1.170,20 KM.

Platne liste na ime Trišić Babić Ane za mjesec oktobar, novembar i decembar 2010. godine

bile su predmet vještačenja vještaka ekonomske struke dipl.oec. Gutić Milimira, što je

konstatovano i u nalazu i mišljenju vještaka od 14.12.2013. godine, koji je usmeno i izložen

na glavnom pretresu dana 06.10.2015. godine. Predmet nalaza i mišljenja je bilo

utvrđivanje da li je Ani Trišić-Babić isplaćena i u kom iznosu, novčana naknada, i za koji

iznos je oštećen Budžet BiH.

Propise na kojima se temelji nalaz vještaka su Odluka Vijeća Ministara BiH broj: 64/10 od

25.03.2010.godine („Službeni glasnik BiH“ br. 31/10) o okvirnim kriterijima za dodjelu

novčane nagrade zaposlenim u institucijama Bosne i Hercegovine (Odluka) i Zakon o

platama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine (Zakon). Naime član 6. Odluke

propisuje da pravo na novčanu nagradu imaju zaposleni u instituciji BiH, te da se to pravo

1 Označeno kao dokaz Tužilaštva DT-9




Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 321

9

ostvaruje na osnovu rješenja koje donosi rukovodilac institucije, a koje rješenje se objavljuje

na oglasnoj ploči i internet stranici institucije, a član 6. stav 2. Odluke propisuje da pravo na

novčanu nagradu ne pripada rukovodiocu i zamjeniku rukovodioca institucije.

Tako je vještak je nakon proučavanja kompletnog spisa, izvršenog uvida u dokumentaciju -

rješenje o isplati novčane nagrade, platne i isplatne liste na ime Trišić-Babić Ane /

primjenom zakonskih propisa i računskih operacija sačinio nalaz da je na osnovu

navedenog Rješenja, Trišić-Babić Ani isplaćeno preko platne liste - za mjesec oktobar

2010. godine stimulacija u bruto iznosu od 11.078,19 KM, odnosno neto iznos od 7.073,20

KM; za mjesec novembar 2010. godine stimulacija u bruto iznosu od 1.170,20 KM, odnosno

neto iznos od 747,15 KM; za mjesec decembar 2010. godine stimulacija u bruto iznosu

1.170,20 KM, odnosno neto iznos 747,15 KM, odnosno da je imenovanoj u 2010. godini od

strane Ministarstva vanjiih poslova BiH isplaćeno ukupno 8.567,50 KM (neto iznos),

odnosno 13.418,59 KM (bruto iznos).

Vještak je na kraju dao mišljenje da je Odlukom o okvirnim kriterijima za dodjelu novčane

nagrade zaposlenim u institucijama BiH propisano da zamjeniku rukovodioca institucije ne

pripada pravo na novčanu nagradu, a kako je rješenjem Trišić Babić Ani, kao zamjeniku

ministra isplaćen novčani iznosu od 8.567,50 KM, odnosno 13.418,59 KM, navedenim

postupanjem je pričinjenja šteta budžetu BiH, za iznos od 13.418,59 KM.

Odbrana nije sporila nalaz u dijelu isplaćenih novčanih iznosa, jer oni i proizilaze iz

materijalne dokumentacije na koju je trebalo primjeniti matematičke funkcije. Međutim,

odbrana je ukazala da je vještak izašao iz okvira finansijskog vještačenja, dajući mišljenje o

pravnim pitanjima odnosno navodeći ko je oštećen navedenom isplatom. S tim u vezi, Sud

ističe da je nalaz i mišljenje vještaka cijenjen u obimu koji je u okviru ovlaštenja vještaka,

jer je dat u skladu sa pravilima struke, obrazložen i iznesen usmeno na glavnom pretresu.

Sporna odlučna činjenica u ovoj krivičnoj stvari jeste da li je optuženi svjesnim kršenjem

propisa očigledno nesavjesno postupio u vršenju svoje dužnosti ministra, kada je donio

sporno rješenje na osnovu kojeg je neosnovano isplaćena stimulacija Trišić-Babić Ani, a na

štetu po Budžet BiH.

Razmatrajući ovu odlučnu činjenicu, Sud je prethodno utvrdio proceduru donošenja akata

Ministarstva vanjskih poslova, na koje okolnosti su svoje iskaze dali saslušani svjedoci

optužbe i odbrane.

Svjedok optužbe Trišić Babić Ana, je navela da, ukoliko je donošenje i isplata stimulacije

bila protivna pozitivnim propisima, za to odgovornost snosi isključivo šef odsjeka za

finansije koji je dužan da poznaje proceduru i stopira sve što je protivno zakonu, jer ministar

samo potpisuje ono što mu dostave relevantne službe ministarstva. Svjedoku je poznat

sistem parafirana rješenja, te je u tom smislu pojasnila da stavljanje parafa na rješenja od

strane šefa odsjeka ili njegovog zamjenika, podrazumijeva da je akt pregledan od strane

stručne službe i kao takav je spreman za potpis.


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 321

10

Svjedok optužbe M. B., koja ujedno / van vremena inkriminacije / obavlja dužnost šefa

odsjeka za pravne i kadrovske poslove Ministarstva vanjskih poslova. Ista je potvrdila u

svojoj izjavi na glavnom pretresu da u vrijeme inkrimisanog perioda izvršenja djela nije

obavljala navedenu dužnost, ali je opisala proceduru donošenja akata i objasnila hijerarhiju

lica ovlaštenih za ispitivanje pravilnosti i zakonitosti akata. Svjedokinja je pojasnila

proceduru nakon podnošenja zahtjeva, odnosno da se isti se upućuje sektoru opštih

poslova koji određuje koji će odsjek po zahtjevu postupati, da li su ispunjeni svi zakonski

uslovi te ako jesu, akt se donosi i prvenstveno parafira od strane šefa pravne službe, a

onda od strane pomoćnika ministra, pa tek onda ide ministru na potpis.

Svjedok L. D., tehnički sekretar u kabinetu ministra vanjskih poslova BiH, je navela da su

svi akti koje je kraju obrade trebao potpisati ministar dolazili kod nje u kabinet, i njena

dužnost je bila da takve akte pregleda, provjeri eventualne slovne greške u aktu, kao i da

izvrši provjeru da li su takvi akti parafirani od nadležnih šefova organizacionih jedinica

ministarstva. Navela je takođe da ako akt ne sadrži takve potpise, iste je vraćala nadležnim

sektorima/odsjecima, s obzirom da su na aktima neophodni parafi sektora i paraf odsjeka.

Na kraju je takve akte upućivala savjetniku ministra ili šefu kabineta ministra, a koje akte su

oni dalje dostavljali ministru. Svjedokinja je nakon prezentovanja Rješenja broj: 09-1-52-

34-1-2177/10 od 27.10.2010.godine potvrdila da je isto parafirano od strane šefa odsjeka4 i

pomoćnika ministra5.

Svjedok D. A., savjetnik u kabinetu ministra vanjskih poslova BiH je takođe opisao praksu

provjeravanja i proceduru kretanja akta koji dolaze na potpis ministru. Svjedok je naveo da

se akti za potpis predaju sekretarici u kabinetu ministra, koja ih je zavodila u knjigu

djelovodnik, kontrolisala da li su svi primjeri uz akta tu i sl., nakon čega ih je dostavlja šefu

kabineta ili u njegovom odsustvu jednom od savjetnika, koji su te akte ponovo provjeravali u

pogledu postojanja parafa. Što se tiče pitanja zakonitosti akta svjedok izjavljuje da je za

isto odgovoran službenik koji priprema akt, odnosno njegov nadređeni /šef odsjeka / i

pomoćnik ministra, koji zakonitost verificiraju svojim parafima.

Svjedok Čorbo Amir, koji je u toku 2010. godine radio u Ministarstvu vanjskih poslova BiH,

tačnije u uredu za reviziju, kao vršilac dužnosti rukovodica Ureda za reviziju, je naveo da se

konačni izvještaj Ureda za reviziju institucija BiH, dostavlja Ministarstvu, ministru i Uredu za

reviziju na znanje. U pogledu postupanja na prigovore date u reviziji, svjedok je naveo da je

uobičajno da se isti dostavlja na nadležno postupanje organizacionim jedinicama nižeg

nivoa, na službe, pa na odsjeke kao najniže jedinice ministarstva koji analiziraju sadržaj

izvještaja sa posebnim osvrtom na preporuke i mjere koje treba poduzeti kako bi se

otklonile utvrđene nepravilnosti iz izvještaja.

4 Šef odsjeka za pravne i kadrovske poslove Mirza Husić

5 Pomoćnik ministra za opće poslove Haris Lukovac


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 321

11

Razložene i uvjerljive iskaze saslušanih svjedoka, uposlenika navedenog ministarstva koji

su u obavljanju svakodnevnih poslova svakako najupućeniji i upoznati sa procedurama

donošenja akata, s obzirom da su svoje radne zadatke svakodnevno upravo i obavljali u

skladu sa uspostavljenim sistemom, Sud je bezrezervno prihvatio kao istinite.

Njihovi iskazi su logični i zasnovani na direktnim saznanjima procedura u okviru

Ministarstva vanjskih poslova. Iskazi svjedoka su u svim odlučnim činjenicama saglasni, na

osnovu kojeg Sud izvodi zaključak da su svi akti koje je ministar potpisivao morali

sadržavati paraf prvenstveno rukovodioca nadležnog odsjeka /šef odsjeka/, i paraf

rukovodioca sektora / pomoćnika ministra /.

Navedeni parafi su za ministra bili dokaz da je akt koji je stigao na potpis, prošao sve

provjere od strane nadležnih službi ministarstva u pogledu dopustivosti, osnovanosti, i

prvenstveno da su isti u skladu sa važećim propisima. Važnost i neophodnost verifikacije,

odnosno parafiranja akata koji ministar treba da potpiše, potvrđuju svjedoci koji su obavljali

različite funkcije u samom kabinetu, i koji su svaki akt prvenstveno provjeravali u pogledu

postojanja parafa. S tim u vezi, Sud je posebno uzeo o obzir činjenicu da je tehnički

sekretar, kao osoba sa najmanje ovlaštenja u kabinetu imala za pravo da akte koji ne

sadrže parafe vrati nadležnim službama kao neuredne.

Sud je utvrdio da u postupku donošenja akata zakonitost istih garantuju državni službenici

sa ovlaštenjima ( šef odsjeka i pomoćnik ministra ) svojim parafima na predmetnim aktima.

To je potvrdila svjedokinja M. B., koja je u određenom periodu u Ministarstvu vanjskih

poslova i obavljala dužnost šefa odsjeka za pravne, kadrovske i prevodilačke poslove, kao

najpozvanija osoba u obrazlaganju postupanja povodom donošenja akta.

Takođe, navedeni zaključak Sud je izveo i iz Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji

Ministarstva vanjskih poslova BiH od marta 2013. godine / DO-1 / u kojem je navedeno da

da pomoćnik ministra, između ostalog, osigurava provođenje odluka Vijeća ministara BiH /

str. 68. pravilnika /, što za Sud ukazuje da je Sektor za opće poslove odgovoran za

usklađivanje akata sa važećim propisima.

„ pomoćnik ministra...obavlja poslove rukovodnog karaktera unutar Sektora i odgovoran je

za korištenje financijskih,materijalnih i ljudskih potencijaladodijeljenih sektoru;organizira

izvršavanje poslova iz nadležnosti Sektora u skladu sa Ustavom, zakonima i drugim

propisima, kao i nalozima ministra i zamjenika ministra, raspoređuje poslove i pruža stručnu

pomoć izvršiocima, prati izvršavanje zadataka i vrši rezenciju pripremljenih akata i

materijala sektora,sarađuje sa institucijama BiH, prati dinamiku donošenja akata iz

nadležnosti Ministarstva i o tome osigurava odgovarajuće zaključke i preporuke o čemu

blagovremeno informira ministra i zamjenika ministra, osigurava provođenje odluka

Vijeća Ministara BiH, Parlamentarne skupštine BiH i drugih organa za čije je izvršenje

zaduženo Ministarstvo, obavlja najsloženije poslove iz nadležnosti Sektora i Ministarstva,

kontaktira i osigurava saradnju sa nadležnim mslužbama VM BiH i Parlamentarne

skupštine BiH i drugih institucija BiH u procjeni ustavnosti i zakonitosti normativnih akata


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 321

12

pripremljenih od strane Ministarstva, prati izvršavanje zakonskih i drugih propisa iz

nadležnosti Ministarstva i inicira njihove izmjene i dopune u slučaju neusaglašenosti,

sarađuje sa drugim organizacijama i institucijama po nalogu ministra, zamjenika ministra i

sekretara...

Sud stoga nalazi da se u konkretnom slučaju u ovom sektoru trebalo provjeriti da li je

donošenje spornog rješenja bilo u skladu sa važećom Odlukom Vijeća ministara BiH.

Takođe iz opisa zadataka šefa odsjeka za pravne, kadrovske i prevodilačke poslove, koji

spada u sektor općih poslova, proizilazi odgovornost istog za zakonito izvršenje poslova i

zadataka iz oblasti normativno-pravne djelatnosti /str. 69. Pravilnika /.

.“ šef odsjeka za pravne , kadrovske i prevodilačke poslove- ministar savjetnik ...rukovodi

radom Odsjeka i odgovoran je za korištenje financijskih, materijalnih i ljudskih potencijala u

Odsjeku, neposredno organizira obavljanje poslova u Odsjeku, obavlja najsloženije poslove

na izradi zakonskih i podzakonskih akata iz nadležnosti Odsjeka, dodjeljuje izvršiocima

poslove na rad,daje upute za obavljanje pojedinih poslova iz nadležnosti Odsjeka,

objedinjava i usmjerava rad izvršilaca, odgovara za zakonito, blagovremeno i

kvalitetno izvršavanja poslova i zadataka iz oblasti normativno- pravne djelatnosti,

utvrđuje prijedloge poslova i zadataka za godišnji program rada....

Takođe, u organizaciji kakvo je Ministarstvo vanjskih poslova BiH, u kojem postoji preko 20

odsjeka sa preko 600 uposlenika sasvim se logičnim nameće zaključak da akti koji dolaze

na potpis ministru u cilju izvršenja, moraju proći odgovarajuće provjere od strane nadležnih

službi i ovlaštenih službenika u okvirima svojih radnih zadataka i ovlaštenja, te je

parafiranje akata od strane rukovodilaca sektora i odjela uspostavljeni sistem kontrole i

usklađivanja odluka sa pozitivnim propisima.

Sud svakako nalazi nesprornim da ministar u svakom momentu mora voditi računa o

instituciji kojom rukovodi te da u tom pogledu ima obavezu i dužnost postupanja u skladu

sa pozitivnim propisima, međutim u konkretnom slučaju Sud u radnjama optuženog nije

pronašao elemente koje bi van razumne sumnje ukazivali na odgovornost optuženog koja

ulazi u sferu krivične, jer Tužilaštvo nije uspjelo dokazati da je na strani optuženog u

momentu potpisivanja spornog rješenja postojala svijest da je rješenje u suprotnosti sa

odlukom Vijeća ministara BiH.

Sud je izvršio udio u Rješenje Ministarstva inostranih poslova BiH, MFA-BA-OPK broj 09/1-52-34-1-2177/10 od 27.10.2010.godine i nesporno utvrdio da se na istom, u gornjem desnom uglu zaiste i nalaze dva parafa, za koje su svjedoci naveli da se radi o potpisima šefa odsjeka za pravne i kadrovske poslove i pomoćnika ministra za opće poslove. Iako u toku glavnog pretresa navedena lica nisu saslušana na okolnosti potvrđivanja svojih

potpisa na spornom rješenju, Sud navedenu činjenicu nije ni našao potrebnom utvrđivati,


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 321

13

jer za ovaj postupak je bitno bilo utvrditi funkciju i važnost samih parafa, a ne i

indentifikacija skriptora.

Na osnovu navedenog, optuženi je u momentu potpisivanja pred sobom imao rješenje koje

je sadržavalo neophodne parafe koji su, u skladu sa uspostavljenom procedurom bili

pokazatelj da je akt provjeren od strane ovlaštenih lica i u skladu sa važećim propisima.

Sud je cijeneći sve izvedeno u toku dokaznog postupka, uz primjenu načela in dubio pro

reo, prema kojem sumnju u pogledu postojanja činjenica koja čine obilježja krivičnog djela

ili o kojima ovisi primjena neke odredbe krivičnog zakonodavstva, Sud rješava na način koji

je povoljniji za optuženog, shodno odredbi člana 284. tačka c. ZKP BiH donio oslobađajuću

presudu.

Odbrana je istakla da je Odluka Vijeća ministara o Okrvirnim kriterijima stupila na snagu

25.03.2010. godine, a da je optužni akt vremenski postavljen od 22.12.2009. godine, što

znači da je optuženi postupao suprotno Odluci koja nije bila na snazi cijelog inkriminisanog

perioda, što u krajnjem utiče na pravnu klalifikaciju optužbe u odnosu na nastalu štetu, jer bi

u tom slučaju, evenutalno moglo raditi o stavu 1. krivičnog djela Nesavjestan rad u službi.

S tim u vezi Sud je našao da je u ovom postupku odlučna činjenica bila da li na strani

optuženog postoji svjesno kršenje propisa očiglednim nesavjesnim postupanjem u vršenju

dužnosti ministra. Kako Sud nije van razumne sumnje našao da su se u radnjama

optuženog ostvarila obilježja djela koja se odnose na svjesno kršenje propisa očiglednim

nesavjesnim postupanjem, precizna visina nastale štete, nije činjenica koja bi bila

odlučujuća za donošenje ovakve odluke Suda, te je Sud nije ni utvrđivao. Tačnu visinu

štete koja je nastala postupanjem optuženog, Sud bi razmatrao i utvrđivao tek po

ostvarivanju ostalih bitnih obilježja ovih krivičnog djela, koje elemente djela Sud u ovom

slučaju nije našao.

Nadalje, obrana je prigovorila na činjenicu da je Tužilaštvo u setu materijalnih dokaza uložio

i Izvještaj o postojanju osnovane sumnje za počinjenje krivičnog djela Državne agencije za

istrage i zaštitu BiH, br.16-02/2-04-1-5214-5/12-KU-14/13 od 22.04.2013.godine, smatrajući

da policijski izvještaj ne može biti dokaz u krivičnom postupku.

S tim u vezi, iako je isti prihvaćen u sudski spis, Sud isti nije cijenio u cilju utvrđivanju

odlučnih činjenica ovog postupka, već je svoju odluku zasnovao isključivo na relevantnim

dokazima koji su provedeni na glavnom pretresu.

Tužilaštvo je u završnoj riječi navelo da optuženi nije poduzeo radnje kojima bi se izvršio

povrat neosnovanih isplata na ime stimulacije. Međutim, Sud ukazuje da navedene

okolnosti nisu bile predmet razmatranja ovog krivičnog postupka, odnosno te eventualne

protivpravne radnje optuženog nisu navedene u činjeničnom opisu potvrđene optužnice po

kojoj se vodio glavni pretres, niti su se na te okolnosti izvodili dokazi i utvrđivale činjenice,

već se dokazni postupak vodio u okvirima jasno postavljenog optužnog akta.


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 321

14

S tim u vezi Tužilaštvo se u završnom izlaganju pozivalo na dokaz, Rješenje Ministarstva

vanjskih poslova BiH o stavljanju van snage spornog rješenja o isplati stimulacije, koji nije

izveden na glavnom pretresu, i koji se čak ne nalazi ni u optužnom aktu u dijelu predloženih

materijalnih dokaza, niti je predložen kao dodatni dokaz optužbe. Sud ukazuje da je

odredbom člana 281. stav 1. ZKP BiH jasno propisano da Sud zasniva presudu samo na

činjenicama i dokazima koji su neposredno izvedeni na glavnom pretresu. Na osnovu člana

47.stav 4. ZKP-a BiH, kada tužilac dođe u posjed novog dokaza ili informacije ili činjenice

koja može poslužiti kao dokaz na suđenju, isti je dužan staviti na uvid braniocu,

osumnjičenom, odnosno optuženom. Kako navedeni dokument nije izveden na glavnom

pretresu, Sud a ni odbrana nije upoznata sa sadržinom istog, Sud se neće posebno

osvrnuti na navedeni dokument u pogledu dokazne snage.

6. Imovinskopravni zahtjev

Član 198. stav 3. ZKP BiH propisuje da, kada Sud donese presudu kojom se optuženi

oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija ili kad rješenjem obustavi krivični postupak,

uputit će oštećenog da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parničnom postupku.

Imajući u vidu navedeno, Sud je oštećenu Državu Bosnu i Hercegovinu, putem

Pravopbranilaštva Bosne i Hercegovine uputio da eventualni imovinskopravni zahtjev

ostvari u parničnom postupku kod nadležnog suda.

7. Troškovi krivičnog postupka

Član 189. stav 1. ZKP BiH propisuje da će se u slučaju kada Sud donese presudu kojom se

optuženi oslobađa optužbe izreći u presudi da troškovi krivičnog postupka padaju na teret

budžetskih sredstava. S obzirom da je A.S. presudom oslobođen optužbe, Sud je istog

oslobodio obaveze naknade troškova krivičnog postupka, kako to i nalaže zakonska

odredba.

Zapisničar S U D I J A

Ilvana Hadžić Tatjana Kosović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba vijeću Apelacionog

odjeljenja Suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana prijema pismenog otpravka presude.

Documents

Bosna i Hercegovina Босна и Херцеговина · PDF fileAdvokat Nožica Senka. Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88 ... DT-1 - Izvještaj o postojanju