Nova akropolawww.nova-akropola.comBroj 02 | 2017.

Z a b o l j e g č o v j e k a i b o l j i s v i j e t

arhita iZ taranta

Platonova tijela

tvrđava Meša seliMović

asseria

Magičnisvijetkelta

18

20

Sadržaj

4 Magični svijet Kelta Barbara Milošević Mujić

12 arhita iz taranta Filozof i vladar

Sofija Stepanovska

14 Platonova tijelaAntun Musulin

18 Meša selimović – tvrđava

20 asseriaTibor Visković

23 FilozoFsKi aKtivizaMGilad Sommer

Impresum:glavni urednik: Andrija Jončić

izvršna urednica: Nataša Žaja

Urednici rubrika: Luka Marić, Dijana Kotarac, Sofija Stepanovska, Anastazija Pulja, Marta Mihičić

lektura: Ana Hanđal, Vesna Bosnar

tehničko uredništvo: Svjetlana Pokrajac, Matija Prević

ISSN 1849-6237

02 | 2017. www.nova-akropola.com

Nova akropolaZ a b o l j e g č o v j e k a i b o l j i s v i j e t

izdavač: NOVA AKROPOLA - kulturna udruga

Ilica 36, 10000 Zagreb Tel: 01/481 2222, Fax: 01/233 0450

web: www.nova-akropola.hr e-mail: info@nova-akropola.com14

4

20

23

12

23

14

3

Nova se godina polako odmata Zemljinim napredovanjem u njezinom godišnjem obi-lasku oko Sunca. Prevrtljiva veljača još važe

između zime i proljeća, ali nagovještaji proljeća već su tu! Sve više svjetla, rezak zrak u kojem se sluti dah novog života koji se polako pokreće ispod ledenog pokrova, proljetnice koje se pomaljaju između suhog lišća i ostataka snijega, prve pjevice koje dozivaju proljeće... Uskoro će cijela priroda krenuti iznova, a prije nego krene, valja ispratiti zimu.

Stari su je Kelti ispraćali početkom veljače praznikom Imbolc, koji je padao točno između zimskog solsticija i proljetnog ekvinocija, kada su vatrama i bakljama pozdravljali povratak svjetla i buđenje prirode, što je kasnije u kršćanstvu pretvoreno u blagdan Svijećnice. U grčko-rimskom svijetu prelazak iz zime u proljeće, iz mraka u svjetlo, obilježavalo se slavljima posvećenim Dionizu ili Bakhu (bakanalije) i Saturnu (saturnalije). Dio tog "prijelaza" bilo je i čišćenje od svega tamnog i tje-skobnog nakupljenog tijekom zime u čovjekovoj nutrini,

pa su ta slavlja služila katarzi i purifikaciji i bila su pove-zana s nutarnjim obnavljanjem.

Tragove te prastare tradicije nalazimo u današnjim pokladnim običajima, u karnevalu, svojevrsnom urba-nom folkloru u kojem šarene povorke plešu i pjevaju pod maskama i tako uz veselje i smijeh razbijaju sve što je zima okovala u svom zagrljaju, da bi na završetku sve ono staro i suvišno, simbolizirano slamnatom lutkom, spalili na lomači i oslobodili prostor za dolazak novog.

Novo, proljetno doba, prema grčkom mitu stiže s Apolonom, Sjajnim, bogom svjetlosti, bistrine i čistoće, koji se sa svojom lirom kao instrumentom harmonije nakon zime vraćao u središte svijeta, Delfe, uz radosno sudjelovanje cijele ponovno oživljene prirode...

Ususret preporodu prirode čiji smo dio, rasteretimo se od svega suvišnog, oslobodimo se okova i oklopa, izi-đimo iz vlastitih utvrda, izgradimo mostove i veze prema drugim ljudima i tako obnovljeni, puni dobre nade, hodimo prema Suncu visokom.

Uredništvo

4 NOVA AKROPOLA 02/2017

Dvije su stvari za Gale najvrednije: slava i duh.

Katon

Barbara Milošević Mujić

Magični svijet Kelta

Kada bismo u povijesnim udžbenicima potražili ono što je napisano o keltskoj kulturi i civili-zaciji, naišli bismo na opise "kulture polja sa

žarama", na "animizam" u njihovu vjerovanju, na to da su dobro poznavali metalurgiju, imali razvijen kovački i lončarski obrt, da su izrađivali razne ukrase, nakite i tome slično. Naišli bismo na ogoljeli prikaz kulture koji nas nikako ne bi mogao potaknuti na daljnje istraži-vanje. Tim više što su razvijeni narodi mediteranskog područja o Keltima ili Galima (kao ogranku Kelta) obli-kovali predodžbe koje bi se u većini slučajeva mogle svesti na to da su Kelti bili samo barbari. Međutim, zapisi keltskih suvremenika, bez obzira na njihovu sažetost, pružaju drukčiji uvid u njihovu stvarnost. Tako grčki povjesničar i geograf Strabon bilježi:

Sav rod kojeg danas zovemo Galima ili Keltima, sklon je ratovanju; razdražljiv je i spreman za bitku, ali jednostavne prirode i nimalo pakostan... Kad su izazvani, bez obzira na to gdje to bilo i kada, pa i zbog najmanjeg povoda, odmah su spremni prkositi opa-snosti i upustiti se u bitku, oslonivši se samo na svoju snagu i hrabrost. Ako je vjerovati, posvećuju se kori-snim poslovima, čak i učenju znanosti i književnosti. Njihova snaga temelji se dijelom na visokom stasu, a dijelom na brojnosti ljudstva. Ako se s lakoćom mogu okupiti u velikom broju, to je zbog njihove jednostav-nosti i osobnog ponosa, pa su stoga uvijek povezani uz gnjev onih koji su žrtve neke nepravde.

Diodor će u svojoj Općoj povijesti isto tako govoriti o njihovom stasu, snazi, hrabrosti i golemom samopo-uzdanju...

U ovom članku pokušat ćemo doprijeti do maglovi-tog horizonta keltskog svijeta. Nastojat ćemo proučiti i oživjeti duh tih ljudi koji su vidjeli, doživljavali i obliko-vali stvarnost na njima svojstven način.

PODRIJETLO KELTAKelti su indoeuropski narod koji se početkom I. tisuć-ljeća prije Krista naselio na području današnje istočne Francuske, južne Njemačke, Švicarske i Austrije. Bili su prvi "povijesni" narod na području Europe, sjeverno od Sredozemlja. Zlatnim dobom Kelta označava se razdoblje od VI. do II. st. pr. Kr. kada vode uspješne ratove i utječu na tijek južnoeuropske povijesti. U VI. st. pr. Kr. keltska plemena kreću prema Pirinejima i današnjoj Španjolskoj, u V. i IV. st. pr. Kr. jedan se val otisnuo na Britansko otočje, a drugi prema francuskoj obali Sredozemnog mora. Oko 400. g. pr. Kr. dolaze u

Italiju i osvajaju Padsku nizinu koja se od tada naziva Cisalpinska Galija (Gallia Cisalpina). Tamo osnivaju svoje gradove Milano (Mediolanum), Bresciu, Vicenzu, Modenu, Veronu i Bolognu. Godine 387. pr. Kr. osva-jaju Rim (osim Kapitolija), ali se povlače primivši otku-pninu. Prema predaji, Rimljani su se prilikom vaganja plemenite kovine za otkupninu tužili na utege koje su napravili Kelti, na što je Bran, vođa Gala, povikao: Vae victis! (Jao pobijeđenima!) bacivši na vagu i svoj mač. U rimskom je kalendaru dan poraza ostao zapisan kao dies ater - crni dan.

Nakon toga keltska plemena kreću na istok, stižu do Češke (pleme Boji, po kojem je Češka i dobila svoje staro ime Bohemija), Karpata, Rumunjske, Panonije i Bugarske.

Navodno je 335. g. pr. Kr. došlo do susreta Kelta s Aleksandrom Makedonskim. Prema predaji, na Alek-sandrov upit čega se njegov narod najviše boji, njihov je vođa odgovorio: Jedina stvar koje se Kelti boje jest da im nebo ne padne na glavu!

U III. st. pr. Kr. kreću prema Trakiji i Makedoniji te preko Tesalije u Grčku. Pleme Gala pokušalo je 279. g. pr. Kr. opljačkati Delfe, ali ih je u tome spriječila žestoka oluja. Dalje nas Strabon izvještava o prodiranju Gala u Malu Aziju gdje su se naselili kao Galaćani ili Galati.

Prestankom osvajanja u II. st. pr. Kr. Kelti se trajno naseljavaju na osvojena područja i asimiliraju s tamoš-njim stanovništvom.

U tom razdo-blju šire se granice Rimskog Carstva; jačaju Germani koji napadaju keltska područja, polako ih potiskujući. Dolaskom kršćan-stva, koje je svojom misijom smatralo iskorjenjivanje poganskih vjerovanja, keltska će tradicija preživjeti na Bri-tanskom otočju sve do ranog srednjeg vijeka i dolaska germanskih plemena Angla i Sasa. Keltskim jezikom i danas govori oko milijun ljudi na području Irske, u dijelu Walesa, Škotske i na otoku Man.

5

Iako su osvojili velik teritorij, Kelti nikada nisu stvorili državu. Ostvarili su, međutim, kulturno jedin-stvo koje je povezivalo mnogostruke aspekte života u jednu cjelinu. Elementi koji su ujedinjavali sva keltska plemena i povezivali ih u jedan narod bili su religija i mitologija, poimanje života i smrti, koncept vremena i kalendara te društveno uređenje.

IZVORIIz arheoloških izvora teško je saznati nešto više o keltskoj slici svijeta. U razotkrivanju pomažu kratki navodi antičkih pisaca o keltskoj povijesti, religiji i običajima koji, međutim, čuvaju znanja zaboravljenog značenja i svrhe.

Najpotpuniji su nam izvor irske sage koje su ostale sačuvane zahvaljujući izoliranosti Irske od rimskih i kršćanskih utjecaja sve do ranog srednjeg vijeka. U tom vremenu sage su prvi puta zapisane i to od strane kršćanskih svećenika. Najpoznatije su Lebor Gabála

- Knjiga osvajanja, Leinsterski ciklus, Ulsterski i Feni-janski ciklus.

Keltski mitovi ne govore o kozmogoniji, procesu stvaranja svijeta. Oni govore o valovima osvajanja u kojima su jedan za drugim dolazili naraštaji bogova, heroja i ljudi, čije su se sudbine isprepletale. Prvi mitski osnivač došao je morem sa zapada. Posljednji, sinovi Mila, bili su ljudi koji su došli s istoka i smatra se da predstavljaju povijesne Kelte. Oni su protjerali Tuatha Dé Dannana, božanski narod koji je posjedo-vao ogromna znanja i vještine. Jedan dio bogova i ljudi Tuatha Dé Dannan odlazi na zapad preko mora, dok drugi ostaju i povlače se u "drugi svijet" (kelt. Sidh, mir) iz kojega mogu sudjelovati u sudbinama ljudi. Taj je svijet nevidljiv, a opet sveprisutan. To je tajni život humaka, jezera, rijeka i podzemnog svijeta. Nastanjuju ga vile, vilenjaci i patuljci. Ljudi s njim mogu komuni-cirati za velikih godišnjih svetkovina i na posvećenim mjestima.

Mitovi u sebi kriju duhovni život svake kulture, ali da bismo u njih mogli proniknuti, moramo poznavati jezik simbola kojim su pisani. Svaki je mit prožet dubo-kim etičkim smislom, donosi pedagoški model čijim se ostvarenjem mogu dosegnuti odgovori na duboka ljudska pitanja, sadrži kriterije i vrijednosti koje na velikoj kozmičkoj pozornici ostvaruju bogovi i heroji, a na zemaljskoj ljudi. Ratnici, kraljevi, druidi, pjesnici, proroci i svi drugi nalaze i imaju uzore u mitovima; živ-ljenjem tih mitskih uzora stvara se povijest.Georges Dumezil smatra da je keltska tradicija vjerno očuvala tri indoeuropske mitološko-socijalne funkcije,

Brončana ptica grabljivica na vrhu željezne kacige, iz III. st.pr.Kr., pronađena u sjeverozapadnoj Rumunjskoj

Mitski junak Cuchulainn prototip je keltskog ratnika: ponosan, moćan i nepobjediv.

6 NOVA AKROPOLA 02/2017

što se očituje i u podjeli društva na druide (svećenike), ratnike i plemiće te slobodne obrtnike.

RATNICIBitka je Keltima predstavljala obnovu herojskih bitaka koje su vodili bogovi. Uzor je mitski junak Cuchulainn koji donosi kodeks časti u borbi: ne ubija nenaoružane, kočijaše, sluge, žene i djecu. On zamjenjuje kralja koji prisustvuje bitci, ali se ne bori. Bit ratničke uloge teme-lji se na vrlini i dosjetljivosti.Njihove su bitke bile prožete magijskim i ratničkim obredima: tijela obojena i ukrašena nakitom, štitovi s amblemima, a krikovi koje su ispuštali kada su jurišali u boj izazivali su jezu kod Rimljana. Prema rimskim povjesničarima, neprijateljskim su se redovima pri-bližavali izazivajući najhrabrije na dvoboj. Pjevali su o podvizima svojih predaka, hvalili se hrabrošću te poku-šavali riječima poljuljati samopouzdanje protivnika.

KRALJKralj je posrednik između svećeničkog i ratničkog staleža iz kojega je potekao. Kralj raspodjeljuje dobra i stvara ravnotežu na svim područjima ljudske djelatno-sti. Budući da je kralj sudac i ratnik, on se ne bori, ali je

za pobjedu nužna njegova prisutnost jer kako kaže irska poslovica: Ne dobiva se bitka bez kralja.

Kralj mora biti bez nedostataka: fizičkih, psihičkih i mentalnih. Ako nije takav, odnosno ako ne dokaže svoje sposobnosti, biva svrgnut, a njegova palača zapa-ljena. Kada je, prema legendi, irskom kralju Nuadi za vrijeme bitke kod Mag Tuireda odsječena ruka, morao je abdicirati. Bog liječnik tada mu je napravio novu, srebrnu ruku, i tako je ponovno mogao preuzeti vlada-vinu.

Tit Livije u I. st. pr. Kr. naziva galskog kralja Bitu-riges Ambigatus, odnosno "Onaj koji se bori na dvije strane", "Onaj koji posjeduje dvostruku vlast" (duhovnu i svjetovnu).

...U tami vremena, u virovima godina, dok se sve mijenja,spavat ćete kao mrtvii svijet će vas pamtiti samo kao kraljeve.

DRUIDIKako saznajemo iz mitova i zapisa antičkih pisaca, istin-ski čuvari znanja i stup keltskog društva bili su druidi - svećenici.

Naziv druid dolazi od riječi druvid u značenju "vrlo učeni", "oni koji imaju snažan uvid", "oni koji znaju dalje". Strabon ih naziva istraživačima etike, Posej-

7

donije filozofima i pripisuje im velike sposobnosti, a Ciceron se divi njihovu znanju. Diodor Sicilski kaže da je među Galima bilo pjevača, filozofa i proroka koje su nazivali druidima, a koji su poznavali umijeće proricanja sudbine, i još dodaje da je Pitagorino učenje imalo utjecaja na njih, misleći pritom na učenje o seobi duša. Julije Cezar u Galskom ratu kaže da je uloga druida bila golema: proricali su sudbinu, sudjelovali u izboru kraljeva i upravljanju kraljevstvom. Naučavali su o besmrtnosti duše i metempsihozi. Svoj su nauk učili napamet, za što im je trebalo i do dvadeset godina. Nazivalo ih se i "učiteljima riječi" jer su smatrali da se predaja mora prenositi usmenim putem da bi ostala živa. Gali su u Cezarovo doba već poznavali grčko pismo, ali se njime nisu služili za zapisivanje svetih tek-stova ili književnih djela.

Prema njihovim božanskim zakonima, nije bilo dozvoljeno zapisivanje ovog učenja. (...) Izgleda da je razlog takve zabrane bio dvostruk: prvo, nisu željeli da njihovo učenje bude poznato svima, drugo, njihovi bi učenici zanemarili razvijanje pamćenja, što se obično događa kada se moramo osloniti na knjige. Suština je njihovog učenja da duše ne iščezavaju, već poslije smrti prelaze u drugo ljudsko biće i baš je ova seoba straha od smrti, po njima, bila najveći izazov hrabro-sti.

Druidi su poznavali i ogamsko pismo koje je pripa-dalo bogu Oghamu. Prikazivan je kao starac u lavljoj koži koji svoje učenike vodi na lancima pričvršćenima s jedne strane za njegov jezik, a s druge za njihove uši. To je bio simbolički prikaz snage govorništva i riječi jer Ogham je bio bog rata, borbe, magije i zaštitnik govor-

ništva. Ogamsko pismo nije služilo prenošenju znanja. Smatralo se da je ispunjeno čarobnom moći i predaja govori da su se njime ispisivale magične poruke na drvenim pločicama.

Oko druida isprepleteno je mnoštvo priča i legendi koje ih tako stavljaju u prostor između sna i jave. U mitovima se uz druide uvijek vezuje Kotao uskrsnuća i Kotao obilja. Bio je to talisman keltskog boga Dagde. Baštinik, a možda i nastavljač tog simbolizma je Sveti gral u kršćanstvu. Neiscrpni Kotao obilja koji nudi hranu i taži žeđ, simbol je bezgranične spoznaje. Kotao uskrsnuća izvor je magične snage, žive vode i daje besmrtnost ili vječnu mladost onome tko ga posjeduje ili u njega uroni. Mitovi nam također govore o njiho-vim velikim moćima: o sposobnosti komuniciranja sa snagama prirode, o vladanju četirima elementima (Zemljom, Vodom, Zrakom i Vatrom). Mitski druid Mog Ruith ("Sluga Kotača") govori: Ja sam osnova mudrosti, onaj koji zapovijeda elementima, onaj koji se penje na nebo, koji zasljepljuje, koji obuhvaća snagu drugih. Svojim dahom i zazivanjima podižem oluje, rušim brda, isušujem jezera i rijeke, pretvaram svoje neprijatelje u kamen, gorim u mnogim rijekama.

Iz kratkog Strabonova zapisa iz I. st. vidljivo je postojanje triju stupnjeva svećenstva ili, bolje rečeno, triju magijsko-religijskih uloga: bardi ili pjevači, pro-roci ili vati i druidi. Među Galima postoje uglavnom tri vrste ljudi koji se posebno poštuju, a to su pjevači, proroci i druidi. Pjevači su se bavili himnama, proroci prinošenjem žrtava i proučavanjem prirode, a druidi su tom proučavanju dodavali i izučavanje morala. U njihovu pravičnost se tako jako vjeruje da im se ostav-lja pravo odlučivanja i u javnim i u privatnim nesugla-sicama, a oni su svojim odlukama do sada sprječavali sukobe. (…) I oni i drugi (bardi i proroci) smatraju da je duša neuništiva kao i svijet, ali da će voda i vatra jednoga dana zagospodariti.

PJESNICI - BARDI U keltskom društvu uloga pjesnika bila je važna i imala je posve drukčije značenje od onog koje ima danas. Pje-snici su se bavili glazbom i poezijom, a obrazovali su se za to zvanje u posebnim školama gdje su bili podijeljeni ovisno o stupnju naobrazbe. Postojao je poseban, ezo-terijski način pjesničkog izražavanja. Tradicija razlikuje "zatamnjeni jezik poezije" i "običan jezik"; jedan je jezik bogova, drugi smrtnika. Uz hermetičnost izraza, teškoj razumljivosti bardske poezije pridonijela je i kratkoća

Gundestrupski kotao

8 NOVA AKROPOLA 02/2017

izraza. Naime, smatralo se velikim umijećem s malo riječi izreći puno toga. Vrhunske barde tradicija naziva "učenjacima sažetog govora". Pomoću awena, božan-ske inspiracije, pjesnik pronalazi ritam u prozi, jeziku, riječi; "hvata" princip ritma, titraja vala.

Bardi su čuvari povijesti, legendi i junačkih djela. Nakon nestanka druida velik je dio njihovog znanja nestao, ali jedan dio ostao je sačuvan u pjesmama barda. Bardske škole, gorsedd, koje su u Škotskoj posto-jale još u XVIII. st., bile su zadužene očuvati sjećanja i učenja o miru, istini i pravdi na zemlji, da bi se uspo-stavila vrijednost dobrih i premoć nad lošima.

PROROCI - VATI, OVATINaziv im dolazi od korijena wat, što znači tkanje ili ple-tenje. Proučavali su prirodu i bili su iscjelitelji i liječnici. Posjedovali su znanje o pravcima Zemljinih strujanja i znali su kanalizirati energije prirode te su zbog toga i nazvani prorocima. Bavili su se odgojem i obrazova-njem mladih ljudi. Bili su i pravnici, a mogli su sudjelo-vati i u borbama kao ratnici.

UČENJE DRUIDAGrk Diogen Laertije sažima njihov nauk riječima koje je čuo od jednog druida: Naše učenje je štovati bogove,

ne činiti nepravdu i ustrajati u hrabrosti. Druidi su posrednici između svijeta bogova i svijeta

ljudi. Za velikih godišnjih svetkovina uspostavljali su obredne veze s "drugim svijetom". Poznavatelji su sve-tih zakona prirode i čuvari tradicije i morala.

Temelj njihova učenja bilo je učenje o besmrtnosti duše koja prolazi kroz mnoge živote u svijetu Abreda – svijetu seljenja i sudbine, sakupljajući tako iskustva i pročišćujući se. Selidba duše njeno je putovanje kru-gom života i smrti. Nakon smrti, kažu Kelti, duša odlazi u "onkraj" i tamo nastavlja život. Ali i "smrt" je isto tako prolazna jer svako se ljudsko biće vraća u ovaj svijet kako bi steklo nova iskustva i svijest o svojoj besmrtnoj, božanskoj prirodi. Kada duša završi ciklus pročišćenja, stiže u krug Gwenweda, Krug Bijele Svjetlosti ili Krug Blaženstva.

Keltska je kultura i civilizacija uspostavila dvojnost život-smrt bez velikih trauma, povezujući je u jednu cjelinu. Život i smrt dva su lica istog novčića i oboje se, s prvim učenjima, prihvaćalo od prvih godina života. Na isti način kao što se priroda ciklički obnavlja svake godine, a ne umire posve svake jeseni, tako i ljudska duša "ulazi" u pojavni svijet i "izlazi" iz njega. Zbog toga su, kako kaže Cezar, Kelti znali živjeti i umirati.

Inspiriran učenjem druida, pjesnik Lukan iz I. st. napisao je:

Evo ih, besmrtne, kako lete i kružeda se s novim tijelima u novim svjetovima združe,i tako život beskrajno iznova teče, a smrt samo kao

Torkvesi ili kolutaste ogrlice oznaka su keltskih ratnika, plemenskih vođa i heroja. Obično su izrađeni od jednog komada metala bronce, željeza, srebra ili zlata. Tordirani srebrni torkves s krajevima u obliku stiliziranih ptičjih glava potječe iz mlađeg željeznog doba.

9

linija svemir presiječe;pod sjevernim nebom osjetit će samo sreće dahkoji prezire najgori od svih - od smrti strah;zato se oni za ovo krhko biće ne boje,na oštrici noža hrabro koračaju, postoje,izazivaju svoju sudbu i ne žale života niti prekinuti jer će se one uskoro ponoviti.

SUŽIVOT S PRIRODOMKao što čovjek nije samo materijalan, već posjeduje dušu, tako je i sve u prirodi živo i ima dušu; prožeto je snagama i energijama, nastanjeno vidljivim i nevidlji-vim bićima. Vrhovi planina i uzvisine bili su boravišta bogova. Vrela, rijeke i vode općenito bile su poznate kao diva ili devona ("božanska"). Izvori su bili darovate-lji čudotvornih iscjeliteljskih moći. Na tim se mjestima ponekad nalazi "ulaz" u "drugi svijet" koji čuvaju vile, patuljci, a ponekad i neki div.

Hramovi Kelta bili su sveti gajevi ili šumski pro-planci. Smatrali su da Onaj čiji je hram kozmos i pri-roda, ne treba obitavati u ljudskoj kući. U prirodi, na otvorenom prostoru, čovjek je najbliže Bogu. Sveta ili nebeska šumska čistina (nemeton) mjesto je susreta božanskog i ljudskog svijeta. Nemeton je ujedno i sre-dište svijeta u malom. Svaki je nemeton i omphalos, os svijeta, jer stablo kojemu je korijenje uraslo u tlo, a vrh dodiruje nebo, posrednik je i veza između tih dvaju svjetova. U Irskoj je svako pleme imalo svoje sveto drvo u središtu plemenskog područja. Kad bi neprijatelj iščupao to drvo života, bila bi to najveća nesreća i poni-ženje za pleme. Cezar nam spominje posvećeno mjesto (locus consecratus) u Karnutskoj šumi koje je bilo sre-dište Galije. Svetište Mediolanum ("središnja ravnica") bilo je središte Cisalpinske Galije.

Čuvena keltska izreka da se oni "jedino boje da im nebo ne padne na glavu" pokazuje da su se osjećali izravno odgovornima za svoje postupke koji u konačnici mogu poremetiti kozmički red.

* * *

Iako su Kelte njihovi antički susjedi doživljavali kao neprijatelje i barbare čiji su im običaji bili strani i nerazumljivi, tragovi koje su ostavili od Irske na zapadu do Turske na istoku otkrivaju nam danas drugačiju sliku tog drevnog naroda. Pronađeni predmeti ukra-šeni gustom ornamentikom uvode nas u njihov svijet simbola i pokazuju iznimno majstorstvo u umjetničkoj

obradi metala, dok druidi izranjaju kao sinonim za mudrost i poznavanje prirode. Iz njihove se tradicije razvio lik srednjovjekovnog čarobnjaka Merlina te legende o kralju Arthuru, njegovim vitezovima i tra-ganju za Svetim gralom. Keltska predaja utkana je i u bogato iluminirane ranokršćanske rukopise, a snažno je prisutna i u slavnom Gospodaru prstenova čiji nam likovi približavaju plemenite ideale tog davnog svi-jeta koji su još uvijek inspiracija svima onima koji se susretnu s njihovim magičnim svijetom.

Znaš li ti gdje ostaje noć,kad prati tijek dana?Poznaješ li znak?Jesi li prebrojio lišće na stablima?Znaš li tko je sagradio brdaprije nastanka elemenata?Znaš li tko podržava život na zemlji?Duša se žali, ne zna odgovor.Tko je to naučio? Tko zna sveto?Ja poštujem knjigepa i ono što one ne znaju.

Taliesin

10 NOVA AKROPOLA 02/2017

ČIŠĆENJE POSUDEUčitelju dođe učenik koji reče:

„O blagoslovljeni, ti si sušta i utjelovljena samilost. Pomozi mi da se oslobodim od svjetovnosti i njezinih ciljeva i razloga

– umoran sam od toga, i razočaran. Ja žeđam za duhovnom spoznajom! Željan sam oslobođenja od svih opsjena i tlapnji kojima obiluje ovaj pri-vidni, prolazni svijet.“

Učitelj mu odgovori:„Sinko, duhovna znanost je tajna. Ona se ne može povjeriti nekomu

tko za nju nije osposobljen. Vježbaj duhovnu disciplinu pod mojom paskom. Kada ti se srce pročisti, samo od sebe dogodit će se oslobođe-nje.“

Ali učenik je bio uporan:„Ja želim oslobođenje ovoga časa. O učitelju, podari mi ga! Ti, koji

si sav od sućuti i milosrđa, kako mi možeš uskratiti tajnu duhovnoga znanja za kojom toliko žeđam?! Kako možeš zadržavati znanje samo za sebe?!“

Učitelj mu reče:„Sutra ću te pohoditi u tvojoj kući da bih s tobom objedovao. Tada

ću ti objasniti zašto i kako.“Sljedećega dana učenik je pripravio poizbor jela za učitelja. U dogo-

voreno vrijeme učitelj pokuca na vrata. Ponio je svoju posudu za hranu. On je uruči učeniku i rekne mu da je napuni. Sav sretan učenik stade birati od svih jela. Ali kad ih je htio staviti u posudu, primijeti da je ona nečista i da zaudara.

Zastade i obrati se učitelju:„O štovani, najprije moram očistiti ovu posudu. Inače, sva će se

dobra jela koja sam ti pripremio onečistiti i poprimiti neugodan miris.“Učitelj reče:„Ne mari za nečistoću. Ja sam toliko gladan da ne mogu čekati.

Kasnije ćeš je očistiti.“Učenik će nato:„Ne bi nikako valjalo da pokvarimo ovu dobru hranu koju sam s

velikim trudom i ljubavlju pripremao za tebe, učitelju. Moram očistiti posudu prije nego što te poslužim s hranom u njoj. Jer tako dolikuje.“

Učitelj se nasmiješi:„Jednako tako, sinko moj, ni ja ne mogu tebi pružiti znanje dok

posuda tvoga srca nije očišćena. Budući da si sada sam uvidio kako je nedolično poslužiti hranu u nečistoj posudi, shvatit ćeš koliko je teže meni uliti duhovnu hranu u nečisto srce. Stoga se strpi, sve dok ti se srce ne pročisti. Onda ćeš primiti hranu mudrosti koja će te učiniti besmrtnim.“ Indijska, sufijska i hasidska priča Vesna Krmpotić, Vrline mira Odabrala: Vesna Bosnar

11

12

Istaknuti grčki filozof i vladar, Arhita iz Taranta djelovao je u prvoj polovici IV. st. pr. Kr. u neka-dašnjoj Magna Graeciji u južnoj Italiji. Predstavnik

je pitagorejske filozofske škole i Platonov suvremenik. Učenja i ideje pitagorejaca prenose se preko Arhite, kao jednog u lancu, do Platona i Aristotela, potom stoicima pa sve do renesanse. Premda su o njemu u antici među ostalima pisali Aristotel i Aristoksen iz Taranta, biograf-ski podaci vrlo su oskudni i nepotpuni jer sačuvani su samo pojedini fragmenti. Istu sudbinu dijele i Arhitina djela: O počelima, O svemiru, O biću, O suprotnostima, O duši i O prijateljstvu.

Rođen je u grčkom gradu Tarantu oko 428. g. pr. Kr. gdje je živio sve do smrti oko 360. g. pr. Kr. Ciceron izvještava da je Arhitin učitelj bio cijenjeni pitagorejac Filolaj, autor djela o pitagorejskom učenju koje je Platon kupio za sto mina. Među poznatijim Arhitinim učenicima je Eudoks iz Knida koji je držao predavanja u Platonovoj Akademiji.

Povijesni izvori prenose da je Arhita bio izabran za vojskovođu sedam puta za redom, što je tada bila iznimka jer je po zakonu bilo moguće imati samo jedan mandat. U razdoblju kada je vodio državničke poslove, koji su uključivali gospodarsko i političko umijeće upravljanja gradom, Tarant je bio na vrhuncu svoje moći te važno trgovačko i pomorsko središte Sredozemlja. Osnovan je oko 706. g. pr. Kr. kao spar-tanska kolonija i dugi je niz godina bio glavno središte pitagorejske filozofske škole koja je bila poznata po svom etičkom načinu života i učenju o brojevima, harmoniji sfera, besmrtnosti duše, ali i po iznimnom prijateljstvu među članovima.

Arhita je, poput mnogih drugih antičkih filozofa, istraživao više različitih prirodnih disciplina te je ostvario značajan doprinos na područjima aritmetike, geometrije, mehanike, fizike i glazbe. Matematiku dovodi u vezu s etikom pomoću starog grčkog ideala mjere. U antici je mjera kao etički pojam bila povezana

s vrlinom umjerenosti koja je od čovjeka zahtijevala samokontrolu u jelu i piću te u ponašanju, što je temelj suživota u zajednici. Arhita je ideju umijeća mjerenja provodio u javnom djelovanju smatrajući da je potrebna ravnomjerna raspodjela mate-rijalnih dobara između bogatih i siromašnih da bi se omogućilo stvaranje skladne društvene zajed-nice. Umijeće mjerenja tako-đer se odnosilo i na ispravnu mjeru, odno-sno razlučivanje: dobra od zla, pra-vednog od nepra-vednog, korisnog od nekorisnog.

Arhita objašnjava:Pošto je pronađeno

mjerilo, to je zaustavilo neslogu, a pospješilo slogu: pošto je to mjerilo

ARHITA IZ TARANTAfilozof i vladar

Sofija Stepanovska

13

nastalo, ljudi nisu željeli više od onog što im pripada, jer postoji jednakost; s pomoću njega sporazumi-jevamo se o međusobnim dugovanjima. S pomoću njega, dakle, siromasi primaju od imućnih, a bogataši daju potrebitima, jer su jedni i drugi uvjereni da će po njemu posjedovati jednako. To je mjerilo i kočnica za one koji čine nepravdu te one koji znaju mjeriti zaustavlja prije nego učine nepravdu, uvjerivši ih da neće moći ostati neotkriveni kad god posegnu za njim (mjerilom), a one koji ne znaju, zaustavlja da učine nepravdu, izlažući ih kao nepravedne u tome.

Znanosti kojima se bavio Arhita, od aritmetike, geometrije, muzike pa do astronomije, temelj su pita-gorejskog obrazovanja čija je zajednička poveznica bila matematika. Istraživanje na području matematike u antici zahtijevalo je određeni napor da se pronikne u srž rješavanja problema, što je vodilo razmišljanju i propiti-vanju. Um naviknut na takvu vrstu propitivanja postaje izvježban i prijemčiv za nove ideje koje su dohvatljive umu, a nisu vidljive oku. Arhita o tome kaže:

Matematičari znaju dobro raspoznati i pravilno shvatiti prirodu svake stvari; budući da savršeno poznaju Cjelinu, nužno dohvaćaju bit pojedinačnih stvari. Tako, oni su nam prenijeli jasne spoznaje o brzini zvijezda, njihovu izlasku i zalasku, geometriji, aritmetici i znanosti o sferama, a ne treba zaboraviti ni muziku.

Grci, a od njih Rimljani, preuzimaju ove četiri znanosti iz pitagorejskog obrazovanja jer su smatrali da one čovjeku daju zaokruženu cjelinu znanja. Kasnije, tijekom VI. stoljeća, prevodeći antičke spise Boetije uvodi termin kvadrivium koji je uključivao upravo te četiri discipline. Kvadrivium i triviumom, koji je obu-hvaćao gramatiku, retoriku i dijalektiku, činili su osnovu obrazovanja od ranog srednjeg vijeka pa sve do XVIII.

stoljeća kada je započelo osnivanje prvih državnih škola.Arhita je bio poštovan zbog svojih vrlina: vedre i

blage naravi, razboritosti i vladanju sobom. Prema Ciceronu, Arhiti se pripisuje jedna od najljepših misli posvećenih prijateljstvu: Kad bi se netko uspeo na nebo i vidio svu ljepotu svemira i svijeta, to mu divljenje ne bi donijelo zadovoljstvo, ali zadovoljstvo bi mu bilo ogro-mno kad bi imao nekoga s kim bi to mogao podijeliti.

Navodi se da je odbijao kažnjavati propuste svojih robova jer nije želio djelovati u gnjevu.

Pretpostavlja se da je Arhita upoznao Platona oko 388. g. pr. Kr. za vrijeme Platonova prvog posjeta Italiji. Zahvaljujući ugledu koji je uživao, posredovao je prilikom Platonova trećeg posjeta sirakuškom dvoru. Nesumnjivo je bio inspiracija Platonu u stvaranju ideje o filozofu vladaru koji treba biti na čelu države kako bi ostvario pravedno državno uređenje za sve građane, a koju Platon iznosi u svom djelu Država.

ARHITA IZ TARANTAfilozof i vladar

Arhita je bio među prvim tvorcima mehaničkih igra-čaka, kao što je bila drvena golubica s mehanizmom za let, a također je izradio i dječju igračku čegrtaljku.

Ostaci Posejdonovog hrama u Tarantu.

14 NOVA AKROPOLA 02/2017

Ljude su oduvijek zanimali poliedri. U prirodi se neka pravilna i polupravilna tijela pojavljuju kao kristali, a druga kao virusi koji se mogu

istražiti elektronskim mikroskopom. Što je, onda, poli­edar? Poliedar je dio prostora koji je omeđen kona­čnim brojem planarnih ili ravninskih poligona.

Znanstvenike već dugo zanimaju „idealni“ ili pra­vilni poligoni (mnogokuti), odnosno poligoni jednakih stranica i jednakih kuteva. Jednakostranični trokut može se smatrati najjednostavnijim pravilnim poli­gonom zato što ima najmanji broj stranica koje mogu omeđivati dio ravnine. Geometrijski likovi, kao što su

već spomenuti jednakostranični trokut, kvadrat, pete­rokut, šesterokut, osmerokut, deseterokut, itd., dat će nam potpunu sliku o pravilnim poligonima koji nas zanimaju. Očigledno je da teoretski ne postoji ograni­čenje broja stranica pravilnog poligona, što znači da je broj pravilnih poligona neograničen.

Što je pravilni poliedar? To je poliedar čije su sve strane (plohe) jednake (ili sukladne) jedna drugoj i pravilni su poligoni. Koliko ima pravilnih poliedara? U XIII. knjizi Euklidovih Elemenata posvećenoj pra­vilnim poliedrima, ili Platonovim tijelima (Platon ih je razmatrao u dijalogu Timej), nalazimo čvrste dokaze

Antun Musulin

platonova tijela"Pravilna" tijela su provokativno malobrojna, ali ova kvantitativno skromna skupina

uspjela je ući u dubine raznih znanosti.L. Carroll

Slika 1.

15

da postoji samo pet pravilnih poliedara i samo tri vrste pravilnih poligona koji mogu biti njihove strane: tro­kuti, kvadrati i peterokuti. Ti pravilni poliedri, ili Plato­nova tijela, kako ih se još naziva, prikazani su na slici 1.

Povijest

Ovih pet pravilnih poliedara bilo je poznato i korišteno i prije Platonova vremena. U svojoj knjizi Vrijeme stoji (Time Stands Still) Keith Critchlow iznosi uvjerljiv dokaz da su bili poznati neolitskim narodima Britanije najmanje tisuću godina prije Platona. To se temelji na činjenici o postojanju velikog broja kamenja sfernog oblika koje se čuva u muzeju Ashmolean u Oxfordu. To kamenje, veličine šake, bilo je prekriveno gravu­rama preciznih geometrijskih sfernih verzija kocke, tetraedra, oktaedra, ikosaedra i dodekaedra, kao i nekim dodatnim složenim i polupravilnim tijelima kao što su kocka ­ oktaedar i ikosadodekaedar.

Platonov suvremenik Teetet iz Atene (417. ­ 369. g.

pr. Kr.) dao je matematičku definiciju pravilnog poli­edra i prvi poznati dokaz da ih ima točno pet.

U svom Timeju Platon tvrdi da su četiri osnovna elementa Zemlja, Zrak, Vatra i Voda te da je svaki od njih povezan s jednim trodimenzionalnim oblikom. Tradicija povezuje kocku sa Zemljom, tetraedar s Vatrom, oktaedar sa Zrakom, a ikosaedar s Vodom. Platon spominje "neki peti element" kojim se koristio Demijurg u stvaranju Univerzuma. Tako je posljed­nji, peti poliedar, dodekaedar, povezan s petim elementom, Eterom. Prema Platonu Organizator Univerzuma uspostavio je red iz prvobitnog kaosa tih elemenata pomoću osnovnih oblika i brojeva. Uvo­đenje reda prema broju i obliku na višoj razini dovelo je do nastanka tih pet elemenata u manifestiranom univerzumu. Osnovni oblici i brojevi počinju se zatim ponašati kao poveznica između višeg i nižeg svijeta. Oni sami, i zbog svoje analogije s drugim elementima,

Neolitski poliedri iz Ashmolean muzeja u Oxsfordu

16 NOVA AKROPOLA 02/2017

imali su mogućnost oblikovati materijalni svijet.Tih istih pet pravilnih tijela u skladu s klasičnom

tradicijom prikazano je tako da su sadržani u devet kon­centričnih sfera, a svako tijelo dodiruje sferu opisanu oko sljedećeg tijela koje se nalazi unutar te sfere. Takva kompozicija otkriva niz važnih odnosa i posuđena je iz discipline pod nazivom corpo transparente, povezane s percepcijom sfera koje su načinjene od prozirnog mate­rijala i smještene jedna u drugu. Tu disciplinu stvorio je fra Luca de Pacioli, a preuzeli su je mnogi velikani rene­sanse, uključujući Leonarda i Brunelleschija.

U knjizi Tajna svijeta (Mysterium Cosmographi-cum), koja je objavljena 1596. godine, Johannes Kepler sugerirao je da postoji veza između pet Platonovih tijela i šest planeta Sunčeva sustava koji su bili poznati u to vrijeme. Prema toj hipotezi, kocka (heksaedar) može se upisati u sferu Saturnove orbite, a ta je kocka opisana oko sfere Jupiterove orbite. Ta je pak sfera opisana oko tetraedra koji je opisan oko sfere Marsove orbite. Sfera Marsove orbite opisana je oko dodekaedra u koji je upisana sfera Zemljine orbite. A naša je orbita opisana oko ikosaedra u koji je upisana sfera Venerine orbite. Venerina sfera opisana je oko oktaedra, u koji je upisana Merkurova sfera. Takav model Sunčeva sustava naziva se Keplerova kozmička šalica. Kepler je nesklad od

nekoliko postotaka između njegova modela i stvarne veličine orbita objasnio „utjecajem materije“.

U XX. stoljeću Robert Moon u svojoj teoriji pozna­toj kao "Moonov model", upotrebljava Platonova tijela u modelu elektronske ljuske. Moon je primijetio da se geometrijski raspored protona i neutrona u atomskoj jezgri odnosi na položaj vrhova umetnutih Platonovih tijela. Taj koncept inspiriran je Keplerovom knjigom Mysterium Cosmographicum.

Matematička svojstva

Eulerova formula za poliedar:

S+V=B+2

U ovoj formuli, S je broj strana, V je broj vrhova, a B je broj bridova. Te numeričke karakteristike za Platonova tijela dane su u Tablici 1.

Poliedar S V B Oblik strane

Tetraedar 4 4 6 Trokut

Heksaedar 6 8 12 Četverokut

Oktaedar 8 6 12 Trokut

Ikosaedar 20 12 30 Trokut

Dodekaedar 12 20 30 Peterokut

Crteži Leonarda da Vincija u knjizi fra Luce de Paciolija Božanska proporcija.

Keplerova interpretacija Sunčeva sustava predstavljena pomoću Platonovih tijela; radijusi koncentričnih sfera odgovaraju orbitama planeta.

17

Važni odnosi između bridova, promjera upisanih i opisanih sfera, površine i obujma pravilnih poliedara izraženi su iracionalnim brojevima. Tablica u nastavku pokazuje omjer duljine bridova i promjera sfere opi­sane za svako Platonovo tijelo.

PoliedarOmjer duljine bridova

i promjera sfere opisane Platonovim tijelima

Tetraedar

Heksaedar

Oktaedar

Ikosaedar

Dodekaedar

Svaki rezultat je iracionalan broj koji možemo dobiti tek kada pronađemo kvadratni korijen. Vidimo da se ovdje pojavljuju brojevi √2, √3, √5 koji su važni i posebni u sakralnoj matematici.

Geometrija dodekaedra i ikosaedra odnosi se na zlatni rez. Zaista, strane dodekaedra pravilni su pete­rokuti na osnovi zlatnog reza. Ako pažljivo pogledate ikosaedar, možete vidjeti da se pet trokuta spaja na sva­kom vrhu, a njihove vanjske strane formiraju peterokut. Zlatni rez ima značajnu ulogu u izgradnji ta dva Plato­

nova tijela, što dokazuju gore spomenute činjenice. Ova dva tijela inverzna su jedan drugom: oba se sastoje od trideset bridova, nadalje, ikosaedar ima dvadeset strana i dvanaest vrhova, a dodekaedar ima dvanaest strana i dvadeset vrhova. Također, oktaedar i heksaedar inverzni su jedan drugom, a tetraedar je sam sebi inverzan.

Primjeri u prirodi

Pravilan poliedar može se naći u prirodi. Početkom XX. stoljeća Ernst Haeckel opisao je niz organizama čiji kosturi imaju oblik raznih pravilnih poliedara. Kostur jednostaničnog organizma zrakaša (lat. Circo-gonia icosahedra) u obliku je ikosaedra. Većina ih živi duboko u vodi i plijen su koraljnim ribama i zato se pokušavaju obraniti pomoću dvanaest šupljih bodlji iz dvanaest vrhova kostura. Žalci na vrhovima bodlji čine ih još učinkovitijim u obrani.

Većina virusa, poput virusa herpesa, imaju oblik pravilnog ikosaedra. Virusne strukture sastoje se od ponovljenih proteinskih subjedinica, a ikosaedar je najpogodniji oblik za reprodukciju tih struktura.

Kristalne rešetke mnogih minerala imaju oblik Pla­tonovih tijela.

Dobivanje sumporne kiseline, željeza, specijalnih vrsta cementa ne može se osigurati bez sumpornog pirita (FeS). Kristali tog kemijskog sastava imaju oblik dodekaedra. Mineral silvin (silvit) ima kristalnu rešetku u obliku kocke. Kristali pirita imaju oblik dodekaedra, a kuprit formira kristale u obliku oktaedra.

Platonova tijela vrlo su važan predmet proučavanja sakralne matematike i prirodnih znanosti. Pojavljuju se svugdje: od virusa, od kojih mnogi imaju ikosaedarski oblik, do složenih makrostruktura kao što je, na pri­mjer, Sunčev sustav.

S engleskog prevela: Valentina Šaranović

Radiolarija/zrakaš (lat. Circogonia icosahedra)

NOVA AKROPOLA 02/201718

Meša SeliMovićTvRĐava

Književnik Mehmed Meša Selimović rođen je 1910. godine u Tuzli. Nakon završenog studija na Filozofskom fakultetu u Beogradu radi kao profesor jezika i književnosti. Obavljao je različite poslove u kulturi, bio je profesor na Sarajevskom sveučilištu, direktor Drame u Narodnom kazalištu u Sarajevu i glavni urednik izdavačkog poduzeća "Svjetlost". Već u najranijim djelima pokazuje izuzetnu posvećenost umjetničkom izrazu, strukturi i stilskoj ljepoti pripovijedanja te psihološkoj analizi likova. U svojim pripovijetkama i romanima opisuje unutrašnju dramu čovjeka svjesnog teškoće ljudskog opstanka u vremenima kada okolnosti, običaji i vlastodršci nameću svoje amoralne obrasce. Pisao je pripovijetke, scenarije za filmove (Rudari, Kuća na obali, Tuđa zemlja), eseje te romane, po kojima je i najpoznatiji: Magla i mjesečina (1956.), Tišine (1961.), Derviš i smrt (1967.), Tvrđava (1970.), Ostrvo (1974.) i posthumno objavljen nedovršeni roman Krug. Umro je u Beogradu 1982. godine.

Radnju romana Tvrđava Selimović je smjestio u muslimansku sarajevsku sredinu poslije Hoćimske bitke 1621. godine. Glavni je junak

Ahmet Šabo, povratnik iz rata koji u rodnom gradu ne nalazi nikoga od svoje obitelji jer su umrli od "opake bolesti". Teško nalazi posao, zapošljava se kao pisar, upoznaje kršćanku Tijanu i njome se oženi. U obostra-noj ljubavi pronalazi snagu koja mu pomaže izdržati sve probleme i nedaće koji nisu ništa manji u miru nego što su bili u ratu. Često vodi unutarnji dijalog i razmišlja o odnosu pojedinca i vlasti, o dilemama obič-nog čovjeka koji uviđa nepravdu i nemoralne postupke vlasti, a svjestan je da mora i treba živjeti u zajednici.

Kako je sam pisac rekao: "Glavni junak romana, Ahmet Šabo, želi da nađe most do drugih ljudi, da izađe iz tvrđave jer zna, razdvaja nas i uništava mržnja, odr-žat će nas samo ljubav, ili makar vjera da je moguće ma kakvo sporazumijevanje među pojedincima i zajednicom. Vođen tom vjerom i željom, on ostaje vedar i moralno čist."

Iako je radnja romana smještena u XVII. stoljeće, ona prelazi okvire i vremena i prostora i pokazuje vječne dileme čovjeka koji promišlja o smislu života.

•••Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš

obmanuti nekim dijelom slike koji se nametne, teško izrecivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom sazna-vanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna točna riječ, osjećaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepo-znaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvaća. Slušatelj je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.1

Volio bi da ovdje nađe prijatelja. Ne pristalicu, ne sljedbenika, ima ih, već pravog prijatelja, s kojim se drukčije razgovara, i drukčije ćuti, nego s ostalim ljudima, ma koliko nam bili dragi. Prijateljstvo se ne stvara, ono nastaje, kao i ljubav.

Za svakoga imamo razumijevanja osim za svoje najbliže, smatramo da nam njihova vjernost prirodno pripada, kao vlastita koža.

Nitko ne žali manje svoj život nego mlad čovjek, a poslije, što više stari i što manje ima razloga da živi, sve više se hvata za život.

Htio sam da ga upozorim, nisu samo oni stradali. Ima nesreća i osim njegove. Pun je svijet nesreća. Znam tiču nas se samo naše, ali zar i tuđe nisu naše?

19

Čovjek želi moć... Zato što živi, što se kreće, što se sudara s ljudima. A želi da nešto ostavi iza sebe, da nešto stvori, da ne bi samo postojao, kao drvo. I izgleda mu da je nešto postigao, da je snažan i važan, da može mnogo. Ali Bog učini da odjednom progleda i vidi, ne ovim očima, već onim drugim, vidovitijim, da je samo zrnce pijeska u nesagledljivoj pustinji ovog svijeta, sitan i nevažan koliko i mrav u mravinjaku. Da li mravi žele moć? Žele li da budu snažniji i značajniji od drugih? Imaju li svojih briga, muka, nesanice, očajanja?... Mi ga [Boga] ne vidimo, jer je neuhvatljiv za našu misao, osjetimo ga samo kad nam se u nečemu pokaže njegova volja. Ni mrav ne vidi čovjeka cijelog, zbog svoje veličine čovjek i ne postoji za mrava, vidjet će samo prst ili grančicu, ako mu prepriječimo put, osjetit će potres ako rasturimo mravinjak. A čovjek prema svemiru sitniji je nego mrav. I zašto bi postojao samo čovjek i njegov način mišljenja? Svijet je posto-jao i prije nas, postoji i mimo nas, postojat će i bez nas... Nemoguće je zamisliti da taj svemirski duh igra nedostojnu igru s ljudima, puštajući ih da protrče kroz život, dolazeći iz ničega i nepovratno odlazeći u ništa. Bilo bi to besmi-sleno traćenje tolike snage. Mnogo je vjerojatnije, i logičnije, i manje uvredljivo, da je tijelo smrtno a duša besmrtna, duša je djelić sveopće svemirske energije, poklonjen nam, privremeno ustupljen, na rođenju, koja će živjeti svojim nepo-znatim životom i poslije smrti tijela, ili će se useliti u novorođenče, da nastavi vječno kretanje. Ni kap vode se ne gubi, samo se mijenja, kako se može izgubiti sve čovjekovo?Mora biti da život postoji po nekom višem načelu, a ne samo po besmislu, po zlu, po ludilu!

Nije ista svaka želja za moći. Jedno je želja da se vlada ljudima, da se oni pokore, da se izazove strah, da se natjeraju na djela koja nikad ne bi učinili bez prisile; to je zahtjev za ćutanjem, za poslušnošću bez otpora, po pravu nečije sile. Takva želja za moći je nemoralna, ona ponižava i nasilnika i ugnjetenog. Jadan je onaj koji je to osjetio na sebi… Sasvim je drukčija želja za moći koja se sastoji u pomaganju ljudima, koja pobjeđuje ljubavlju, koja potiče na sporazumijevanje. To je velika moć, kojoj bi se mogli naučiti svi ljudi, i koja bi zlo učinila nemogu-ćim. S takvom moći čovjek nije zrno pijeska, nije nevažan. Ne može da govori o tome postoji li neko vrhovno biće, možda i postoji, ali je siguran da naše ljudske stvari nitko neće urediti ako ih ne uredimo mi sami. Čekati spas i tražiti utjehu u nekoj nadnaravnoj sili, što ljudi uzaludno čine hiljadama godina, znači, u stvari, priznati svoje beznađe, i ne učiniti ništa da bude bolje među ljudima.

Odabrala: Lovorka Cvitić1 Citati iz knjige: Meša Selimović, Tvrđava. Svjetlost. Sarajevo, 1977.

ASSERIAU zadarskom zaleđu, jugoistočno od Benkovca,

nalazi se jedno od najvažnijih liburnskih, a kasnije rimskih naselja na tom području –

Asseria. Istraživanja Asserije započela su još krajem XIX.

stoljeća, no sustavno su nastavljena tek 1998. godine i od tada kontinuirano traju. Ne zna se pouzdano kada je to naselje osnovano. Istraživanja su potvrdila da su grčki i južnoitalski keramički predmeti uvezeni već u VI. i V. st. pr. Kr., a da liburnski bedemi potječu iz IV. st. pr. Kr, što znači da je Asseria već tada bila razvijeno naselje. U kasno predrimsko doba (IV. - I. st. pr. Kr.) naselje se razvija u pravu malu urbanu jezgru. U I. st. pr. Kr., pod utjecajem helenističke arhitekture, grade se takozvani megalitski bedemi od masivnih kamenih blokova bez upotrebe vezivnog sredstva. Uspostavom rimske vlasti samo područje grada veličinom se nije mijenjalo, a liburnski i rimski bedemi grada, barem sa svoje sjeverne i istočne strane, i danas stoje kao svjedoci snage i veleb-nosti jednog rimsko-liburnskog grada.

No, kako je Asseria od jednog liburnskog naselja postala pravi rimski municipij?1 Plodno tlo, stočarstvo koje je omogućilo proizvodnju viškova, položaj na uzvi-sini koji omogućava preglednost nad velikim područ-

Tibor Visković

jem, a ponajviše povoljan prometni položaj, temelj su prosperiteta jednog naselja. Naime, Asseria se nalazila na razmeđi cesta koje su zvjezdasto izlazile iz grada u svim smjerovima, spajajući tako priobalje sa zaleđem te dalje s dubokim zaleđem iza Velebita. Kroz Asseriju je također prolazila cesta koja je spajala antički Zadar sa Salonom, središtem provincije Dalmacije. Trgovina je bila veoma snažna i živa, kroz Asseriju su prolazili pro-izvodi iz priobalnih gradova, iz istočnog Mediterana, italskog prostora i sjeverne Afrike do područja s one strane Velebita, Like, Gorskog kotara i dalje. Naselje s razvijenom trgovinom, prometnicama, gospodarstvom i obrtima Rimljanima je bilo vrlo primamljivo mjesto, pa se u Asseriju doseljavaju italski doseljenici odmah nakon uspostave rimske vlasti.

Razvoj Asserije podrazumijeva i razvoj umjetno-sti, kroz koju se možda najbolje očituje prosperitet te zajednice. Liburni su bili vrsni kamenoklesari; bedemi, kao i gradska vrata (Trajanov slavoluk) te cipusi pokazatelji su liburnskog kamenoklesarskog umijeća. Autohtono je stanovništvo preuzelo rimske umjetničke oblike i motive koje su zatim, na svoj specifičan način,

1 Municipij (lat. municipium, od munia - dužnost + capere - uzeti) - grad u ustrojstvu rimske države koji je uživao povlašteni položaj. Isprva su minicipiji imali vlastitu samoupravu, ali njihovi građani nisu imali pravo glasa.

NOVA AKROPOLA 2/201720

kroz klesarsko umijeće oživotvorili u jedinstvenoj vrsti nadgrobnih spomenika zvanih liburnski cipusi. Njih je podjednako podizalo autohtono liburnsko i italsko stanovništvo. S druge strane, Rimljani su prepoznali vrijedne liburnske kulturne elemente, od kojih su naj-poznatiji njihovi brzi i pokretljivi brodovi - takozvane liburnije, kako su ih zvali Rimljani.

Krize i stagnacija koje su zahvatile cijelo Rimsko Carstvo od III. do V. st. odrazile su se i na život u Asse-riji. Kao i mnoga druga središta, Asseria se nikada nije uspjela oporaviti te je tijekom VI. i VII. stoljeća gotovo u potpunosti napuštena.

Asseria je, na određeni način, primjer kozmopolitske zajednice. Ovdje se, tijekom barem 1100 godina života grada, izmiješalo stanovništvo različitog podrijetla te kulturne tekovine autohtonog stanovništva sa svime što je pružala prvo grčka, a zatim i rimska kultura.

Upravo u tom međusobnom prožimanju kultura i stanovništva možemo tražiti razloge kontinuiteta života i nesmetanog razvoja zajednice.

Danas taj grad spava pod zemljom, no ponovno započeta istraživanja zasigurno će otkriti mnogo toga što je "usnuo". Od 2003. godine rezultati istraživanja redovito su objavljivani u časopisu "Asseria", a od 2010. godine u pripremi je i plan izgradnje arheološkog parka "Asseria Nova" koji će se sastojati od različitih sadržaja

poput lapidarija galerije, raznih prostorija namijenjenih predavanjima i projekcijama te male klesarske radio-nice. Tako će posjetitelji moći na neposredniji način doživjeti živote ljudi na tom prostoru kroz povijest.

To je lijep primjer kako se ponovnim otkrivanjem pojedinosti života ljudi, s kojima uvjetno rečeno dijelimo isti prostor, jednom drevnom naselju može udahnuti novi život. U toj ulozi promatrača povijesti, kulturnih tekovina i izmjena, teško je ne zapitati se o svojem mje-stu i ulozi na tom dugom mostu vremena. Ipak, mi smo posredno nasljednici duha njihovog vremena i kulture.

Asserija je okružena kamenim prstenom dužine oko 2,5 kilometara, čije megalitske zidine dosežu i do 7 metara visine i širine do 3 metra. Težina samih megalita iznosi od 0,5 do 5 tona, dimenzija su od 1 do 4 m dužine, 0,5 do 1 m visine te 1 do 2 m širine.To je područje još uvijek većim dijelom neistraženo i nepoznate starosti, iako se pretpostavlja da bi moglo potjecati čak iz 2. tisućljeća pr. Kr.

Cipusi su spomenici cilindričnog oblika koji završa-vaju kalotom prekrivenom skvamama (ljuskama). Na vanjskom dijelu nalazi se natpisno polje s osnovnim podacima o preminulom poput imena, socijalnog sta-tusa, obnašanja javnih funkcija, obitelji preminulog, magijskih formula, kletvi, zahvala i slično. Na vrhu cipusa redovito se nalazila isklesana šišarka, odnosno pinija. Simbol šišarke prisutan je u gotovo svim kul-turama svijeta. Kao zimzelena biljka simbol je vječne mladosti i besmrtnosti. U rimskoj religiji pojavljuje se u nekoliko kultova, najčešće na području Anatolije, a zbog svoje simbolike često se pojavljuje na rimskim nadgrobnim spomenicima. Smatralo se da otklanja zle utjecaje te da štiti tijelo preminulog od propada-nja. Nažalost, rijetko su sačuvane, no čini se da su bile postavljene na svaki cipus.

21

22 NOVA AKROPOLA 02/2017

Tečaj praktične

Ulaz na prvo predavanje slobodanwww.nova-akropola.hrNovaAkropolaVarazdin

Vladimira Nazora 1

četvrtak, 22.10. u 18h

FILOZOFIJA KULTURA VOLONTERSTVO. .

FILOZOFIJE

Kako?● upoznati sebe● stjecati vlastite kriterije● donositi životne odluke● razvijati sigurnost u sebe ● izražavati vlastite potencijale

www.nova-akropola.hrNova Akropola

FILOZOFIJA KULTURA VOLONTERSTVO. .

Tečaj praktične filozofije obuhvaća učenja najvažnijih škola filozofije i njihove savjete za buđenje stvaralačkih potencijala u čovjeku.Tečaj se održava jednom tjedno, u trajanju od dva školska sata.Cijena tečaja iznosi 240 kuna. Za studente, umirovljenike i nezaposlene je 160 kuna. Ulaz na uvodno predstavljanje tečaja slobodan.

KARLOVAC: Kralja Tomislava 5, 098 203 396OSIJEK: D. Neumana 6, 031 200 630PULA: Uspon na Kaštel 2, 098 900 4406RIJEKA: Jedrarska 5/3, 051 213 020

SPLIt: Slavićeva 47, 021 486 366VARAŽDIN: V. Nazora 1, 095 5959 950ZADAR: J.J.Strossmayera 8, 098 840 270 ZAgREb: Ilica 36, tel: 01 481 2222 fax: 01 2330 450

Tecaj prakticne FILOZOFIJE

v v

Kako?upoznati sebestjecati vlastite kriterijerazvijati sigurnost u sebe izražavati vlastite potencijale

Svaki čovjek po prirodi teži znanju.

Aristotel

Stolari obrađuju drvo; oružari prave strijele;mudri oblikuju sebe.

Buddha

Učenje bez razmišljanja vodi u zabludu.

Razmišljanje bez učenja vodi u opasnost.

Konfucije

Ne razdvajaj svoje srce od jezika. Tako ćeš uspjeti

u svemu što naumiš. Amenemopet, Drevni Egipat

Traži duboko unutar sebe. Ondje je izvor dobra,

koji će izvirati dokle god budeš tražio. Marko Aurelije

Tečaj praktične

Ulaz na prvo predavanje slobodanwww.nova-akropola.hrNovaAkropolaVarazdin

Vladimira Nazora 1

četvrtak, 22.10. u 18h

FILOZOFIJA KULTURA VOLONTERSTVO. .

FILOZOFIJE

Kako?● upoznati sebe● stjecati vlastite kriterije● donositi životne odluke● razvijati sigurnost u sebe ● izražavati vlastite potencijale

www.nova-akropola.hrNova Akropola

FILOZOFIJA KULTURA VOLONTERSTVO. .

Tečaj praktične filozofije obuhvaća učenja najvažnijih škola filozofije i njihove savjete za buđenje stvaralačkih potencijala u čovjeku.Tečaj se održava jednom tjedno, u trajanju od dva školska sata.Cijena tečaja iznosi 240 kuna. Za studente, umirovljenike i nezaposlene je 160 kuna. Ulaz na uvodno predstavljanje tečaja slobodan.

KARLOVAC: Kralja Tomislava 5, 098 203 396OSIJEK: D. Neumana 6, 031 200 630PULA: Uspon na Kaštel 2, 098 900 4406RIJEKA: Jedrarska 5/3, 051 213 020

SPLIt: Slavićeva 47, 021 486 366VARAŽDIN: V. Nazora 1, 095 5959 950ZADAR: J.J.Strossmayera 8, 098 840 270 ZAgREb: Ilica 36, tel: 01 481 2222 fax: 01 2330 450

23

Mnogi od nas osjećaju potrebu za poduzima-njem konkretnih koraka da bi naša djeca imala bolje mjesto za život. Međutim, ako

ne razmišljamo o dubljim razlozima naših problema, aktivizam može postati Sizifov posao – djelovanje bez stvarne promjene.

Kenijka Wangari Maathai, dobitnica Nobelove nagrade za doprinos održivom razvoju i miru, govorila je o humanitarnim akcijama koje su u potpunosti promašile svoju svrhu. Kao primjer navela je problem s komarcima koji prenose bolesti. Taj problem prilično učinkovito rješavaju mreže protiv komaraca, no one se s vremenom raspadnu, a humanitarne organizacije opetovano pri-skaču u pomoć.

Ponudila je bolje rješenje: naučiti ljude da sami traže rješenja i tako više ne budu ovisni o vanjskoj pomoći. To jest, naučiti ih pecati umjesto da im se ponudi riba.

Razmišljanje ili misao bez djelovanja ne mijenja ništa. Međutim, djelovanje bez razmišljanja podjednako je opasno i uzaludno; u očima promatrača to može izgle-dati kao rješenje, ali neće donijeti nikakvu dugoročnu promjenu. Potrebno je tražiti korijene naših problema, a ti korijeni obično nisu u vidljivoj, fizičkoj domeni, već unutar čovjeka.

Primjerice, karijes je fizički problem. Ali, ako tražimo dublje, vidjet ćemo da je posljedica loše prehrane, konzu-miranja slatkiša. Ako tražimo još dublje, možemo pronaći emocionalne razloge neuravnoteženog konzumiranja slatkiša. Ako tražimo na još dubljim razinama, možemo pronaći mentalne obrasce koji dovode do te neravnoteže. Naravno, željeli bismo prvo riješiti karijes zato što nas

boli zub, ali ako ne liječimo korijene problema, na kraju ćemo morati ukloniti korijen zuba.

Na isti su način mnogi naši problemi simptomi naših kulturnih obrazaca razmišljanja, načina na koji spozna-jemo prirodu, svijet i sami sebe.

Moramo spriječiti zagađenje okoliša, ali prvo moramo iskorijeniti način razmišljanja koji nas je odvojio od pri-rode.

Moramo se boriti protiv rata, ali kako možemo preu-smjeriti nacije koje ratuju kad ne možemo riješiti ni sitne sukobe s našim prijateljima, obitelji ili susjedima?

Govorimo o ekonomskoj nejednakosti, ali jesmo li nedužni u načinu razmišljanja koji stavlja materijalno ispred vrlina, probitak ispred bratstva?

Zato je prvi korak u razumijevanju naših problema - razumijevanje ljudskog bića. Stvarna društvena promjena uvijek počinje promjenom pojedinca. Veliki filozof i vođa Mahatma Gandhi rekao je da su mu Indijci veći neprija-telji od Engleza jer je od pravedne borbe protiv Engleza važnije educirati Indijce da vjeruju u svoje pravo na slo-bodu i neovisnost.

Također je rekao da je on sam sebi najveći neprijatelj jer čovjek treba biti promjena koju želi vidjeti u svijetu. To je, zapravo, najveći i najdublji izazov svakog istinskog idealista i filozofa. Moramo revidirati ideju aktivizma. Nužno je povezati aktivizam s filozofijom.

Trebamo tražiti korijene stvarnosti i postupno mije-njati našu percepciju, te prema tome i naše ponašanje. Potrebno je povezati djelovanje i kontemplaciju i iznijeti na svjetlo filozofski aktivizam.

S engleskog prevela: Sandra Ljubljanović

Gilad Sommer

FilozoFski aktivizaM

24 NOVA AKROPOLA 01/2017www.nova-akropola.com

Istrgnuti korijeni što ponovno rastu, to su drevne stvari koje se opet pojavljuju,

to su skrivene istine koje se otkrivaju, to je nova svjetlost koja se,

usprkos dugoj noći, pojavljuje na obzorju.

Giordano Bruno