4
!Jlm&o !D IV&- i l- i daje aja pO stnr lllsa'· ",all Bofl l, j God. l. 21. Svi na svi u borbu l um, da danll nema ne- koji bl ae hvalio, da te nfo ilo je mrgt<', na poljll ka- akcije i svoje paalinke du!nosti Yt6 Um, Ito je tumslio sv. lfl", bolesnih i dijelio n. wrsmente. Nsdam se, da nen • ni- jednoga, koji ovako misli. No oda- lost fma ih još medu vjer11icima, koji mblf', kako ne amJje da jz crkve, le ndi vani na aocijalnom, elloncmakom i vjerako· proavjetDom polju kc·d mlsddi, kod lena i kcd mden. Svi neprijatelji jednoglasno kafu: ne amije da iz sairiattje l latina, prvi poziv je rad za spuenje a. Za to je Spa· •itelt osnovao avoJu Crnu. o bd veliki far za apuenje dda tuli da- nu od da oatavi &a lroji 99 le da po trefi one ilgu- bljene, koje au danaa nafalost dosta brojne. i vrati ih u tor Goapodinov. Po avim natim hpsma ugnijezdila 111 ae mnoga zla, koja treba odltra- nlli i s ko želimo, da te mnoge duie ne llpropaate. Crkvi ne mole da bil- de ind1ftrentno (ravnodašno), kalin druJtva, kakve zabave mlade! po- kakvo štho je ll njenim ru· kama. Crkvi ne može da bude in- ftrentno, da li se radništvo i aelfsštvo oduševljava &a komunizam, koji ruši yjeru i i l d. Crkva vidi, kako pridoJaze nove prilike u nijetll i Jjudtkom drultvu, te svojll ddnost, da pruži bolansku ljudima prema novim polrtbama. Ta pomo6, što je Crkva prufa lju- dima ll novim oblicima, aU •a iltom atarom suhom: spasenje dula, &ove .e Akcija. Ne tamo svi, koji ae !matraju katolicima, dužni su da audjeluju n toj akciji, da porade nli.me oko obnove pojedinaca, obitelji i dru· ]tva u Kristu pod vodstvom n. Oca Pape i naših biakupa, koji 111 od Boga poatnlfPni, da npravli•iu Njegovom svetom Crkvom. Svi, koji ljube lpa- tenfe bli.tnjega svoga, moraju da sudieluiu u Kato/. Akciji i da njoj ponete svoj UII', avaje srce. avoj žar, ave noje •roaobnosti. To je Illo potrtbito. ltr -.idimo, kako au narodi osobito iza velikCJga rata po· atali vjeraki mlobui, a upravo Ka- Ak cf ja naatoii da povrati pojedince l narode Krista Kralju, eda , Njegove avete aapovijedi vladaju nad osma i s nama. Trlba uto moliti i radili, pano raditi, dt obnovimo ll Kria'n poje- dince, obltdji i dr11itvo. Nije doata, da ae asmo atnimo na obranu Bo· ljih prns. Treba da ll na- valu, da za l opet oavojimo od sotone otete Mu d11št. Akci- ja dakle borbu protiv danalnjega stanja, borbu 11 izgubljene pozicije, borbu n pobjedu Kriata Kralja ll ndim dubma, ll svim duisroa, u privatnom i u junom lh·otu l J 11Crkva je kao voda. što je jClu pritiltel, to se diie ' Pio lX. kongresa Sn naša objektivna javnost, na naša itampa, pa i ona, koja nije baš tako jako zsgrijsna za relfgiitlra pi- tanja, a najmanje za ma- nifestacije, morala je priznati i pri· znala je u aav glu, pred cijelim avi- jelom, da je Eubtriatijsu kongrea, koji ee polovicom kolovoza održao u Zagrebu, jedna do aada i biatorijska m anffeatacija osje&ja i dubokoga vjer- akojl uvjerenja naiega naroda . Pa kako i ne to primati. kad Ill ae na Enhariatijskom kongresu lljedioile ll jednoj duši i n jednom arcll stotine naJih seljaka sa avojim vjerskim pred.stavnicime, aa svojom narodnom inteligencijom i aa BroJ 15. (j TOME KEMPENCA NASLJEDUJ priredio S DT. l v o B l a 1 e v l Sll 20 Iz tnro gn l novogn od prof. G. Fugela, 'tampnoo na finom, IndijsKom papiru. d.fepnl formal, 504 str. nevezano Din. 30. -, vezano Din (0.- u kofi sa zlatorezom Oln 60.- 0vo novo Izdanje lmllde Iza •vnkos p<>- gla.IJ• primjenu na dn evni f l\"o l uz kratko molitvicu, o pri knju nndodone su glavne molllve lzvo<1jene l. arunoga Kempisa, Iz 1 .. Liturglja 1 u mlsUI<a. Vrlo ukusno opremljeno lzdnnje. KNJIŽARA - SPLITj] svojim <t Eubarhtii1ki lr.oogre• dao je nemu aTijehl dokaz i akosti vjere a najiirim slojevima naroda. On je dokazao svu .mizer bilnoat i neistinu uvjeranni• orotivoilr.a ka- tolicfzma, da je religiozne avijeati na naiem aelu i u grada go· to-.o nestalo i da je Crlr.n dalala bez vojslre. Lojalni prot ivnici katolicizma za- divili an se prizoru, pri• zoaU istinu i zalutjeli. Oni au pro- mijenili avaje milljenje o katolicuma i kao pametni ljudi u avom !ivotu i svom radu s onim ailnim energijama svijesti, duha, jedinstva i organizacije. Oni su vidjeli ideaUnm, o kojemll do aada niau niti u ann sanjali. Oni sa Jsgledali u pofrtvovnosti i po- božnoati, koja ae ne da nad- visiti. Oni sn gledali dule stotina ti- vjernika. koji su bili late misli, itle duše, istih istih ideala. Oni au promatrali legije prvih na u punom vjerskom zanoau. Oni til morali 1spaziti vjernoat i odanost stotina prema Kristu, prema Namjesniku Petn. Sve je to bilo kao granit. Ntumjerna i divna uma, daha i arca l MoJd nati gradova i ddaoa btz zidova, bez zakona, bez novaca i bez pisma. · .Ali još nitko nije vi- dio naroda be.z Boga, bez molitve., bez vier!kih vjdbi i bez irlve. Pl u t arh

BroJ 15.212.92.192.228/digitalizacija/novine/katolik_1930_15.pdf · 2012. 2. 28. · vedemo u vezu sa ak:orašnjom izja vom udašnjega predsjednika fran cuske republike Doumerguea

  • Upload
    others

  • View
    0

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

  • !Jlm&o

    ~ !D IV&-

    i l-i daje

    aja pO stnr lllsa'· ~, litt

    ~: ",all Bofl l,

    j do~ ~alilll'

    ~; ~

    God. l. lmEN~ 21. ~nat930.

    Svi na rađ, svi u borbu l • u~jerell um, da danll nema ne-

    čenih, koji bl ae hvalio, da te llČinfo n~, ilo je mrgtčfH, s ko želimo, da te mnoge duie ne llpropaate.

    Katoličkoj Crkvi ne mole da bil-de ind1ftrentno (ravnodašno), kalin druJtva, kakve zabave mlade! po-hsđa, kakvo štho je ll njenim ru· kama. Crkvi ne može da bude in-ftrentno, da li se radništvo i aelfsštvo oduševljava &a komunizam, koji ruši yjeru i 6udĐnđe i l d. Crkva vidi, kako pridoJaze nove prilike u nijetll

    i Jjudtkom drultvu, te oaječa svojll ddnost, da pruži bolansku pomoć ljudima prema novim polrtbama. Ta pomo6, što je Crkva prufa lju-dima ll novim oblicima, aU •a iltom atarom suhom: spasenje dula, &ove .e Katolička Akcija.

    Ne tamo sve~nfcl, već svi, koji ae !matraju katolicima, dužni su da audjeluju n toj akciji, da porade nli.me oko obnove pojedinaca, obitelji i dru· ]tva u Kristu pod vodstvom n. Oca Pape i naših biakupa, koji 111 od Boga

    poatnlfPni, da npravli•iu Njegovom svetom Crkvom. Svi, koji ljube lpa-tenfe bli.tnjega svoga, moraju da sudieluiu u Kato/. Akciji i da njoj ponete svoj UII', avaje srce. avoj žar, ave noje •roaobnosti. To je Illo potrtbito. ltr -.idimo, kako au narodi osobito iza velikCJga rata po· atali vjeraki mlobui, a upravo Ka-tolička Ak cf ja naatoii da povrati pojedince l narode Krista Kralju, eda , Njegove avete aapovijedi vladaju nad osma i s nama.

    Trlba uto moliti i radili, pano raditi, dt obnovimo ll Kria'n poje-dince, obltdji i dr11itvo. Nije doata, da ae asmo atnimo na obranu Bo· ljih prns. Treba da pređemo ll na-valu, da za l opet oavojimo od sotone otete Mu d11št. Katolička Akci-ja dakle zn1či borbu protiv danalnjega stanja, borbu 11 izgubljene pozicije, borbu n pobjedu Kriata Kralja ll ndim dubma, ll svim duisroa, u privatnom i u junom lh·otu l

    J of~

    11Crkva je kao voda . što je jClu pritiltel, to se vtćma diie '

    Pio lX.

    Značenje Euharistijskog~ kongresa Sn naša objektivna javnost, na

    naša itampa, pa i ona, koja nije baš tako jako zsgrijsna za relfgiitlra pi-tanja, a najmanje za katoličke ma-nifestacije, morala je priznati i pri· znala je u aav glu, pred cijelim avi-jelom, da je Eubtriatijsu kongrea, koji ee polovicom kolovoza održao u Zagrebu, jedna do aada neviđena i nečuvena biatorijska m anffeatacija katoličkog osje&ja i dubokoga vjer-akojl uvjerenja naiega naroda .

    Pa kako i ne će to primati. kad Ill ae na Enhariatijskom kongresu lljedioile ll jednoj duši i n jednom arcll stotine tiauča naJih seljaka sa avojim vjerskim pred.stavnicime, aa svojom narodnom inteligencijom i aa

    BroJ 15.

    (j ~ TOME KEMPENCA

    NASLJEDUJ I{R.ISTA~ priredio

    S već. DT. l v o B l a 1 e v l ~ Sll 20 umjetol~klb ~ilka Iz • tnrogn l novogn ~nvjeta od prof. G. Fugela, 'tampnoo na finom, IndijsKom papiru. d.fepnl formal, 504 str. nevezano Din. 30.-, vezano Din (0.- u

    kofi sa zlatorezom Oln 60.-0vo novo Izdanje lmllde Iza •vnkos p-

    gla.IJ• primjenu na d nevni f l\"ol uz kratko molitvicu, o pri knju nndodone su glavne molllve lzvo

  • t- ..... - , • • ... - •• : \ ~~ .. ~ \~ ~.. ~ \ ~ .. , ,..)~ ..... . .

    -' ..... 1 ";.~·.s ~

    &ATOLI& 8b'&D& 2.

    Miller d o katolicizmu Bivli oredsjedoik francuske re-

    publik~ Q· lleraod očekaja~i na sbpitini bidlb boraca minitlra pen-zij~ g. Cbampetiera de Ribesa, po-ZliS'toll• katolika l nar. poslanika pučko-demokratske stranke, odr!ao je govor, u kolemu je izra1io svoje aiiDpatije aa 'itatolike. Istakao je, o'd kolike je važnosti, l o a iedooj vladi može danas slediti ~ovjek:, koji po-pat ovoga ministra imade čistu ka-toličku tradiciju i kojl je poznat kao borac za prava Crkve. Naglasio fe i avoj adio u vjerskoj pilci.flJFaciji Francuske, jer je njegova "vlatla predložila parlamenh1 aspostavu po-slanstva kod Vatikana neposredno nakon ratn.

    Ako ovu izjavu Millerandovu do-vedemo u vezu sa ak:orašnjom izja-vom udašnjega predsjednika fran-cuske republike Doumerguea o ve-ličini katolicizma i o katolicizmu. francuskoga naroda, moramo da zbilja izrazimo svoju radost, što se toliko toga u Francuskoj na bolje promijenilo.

    Naša nada Velikom nadom i pouzdanjem gle-

    damo u naše Biskupsko Đačko Sjeme-nište u Šibeniku, koje je ove godine

    1 primilo pod svoj krov 92 mlada đaka. Iza rata vlada velika oskudica avečenstva. Izgubili smo sjemenište u

    Vino dobar sluga, ali rdjav DOspodar! - Majko, majko! - poviče mali

    Perica svojoj majci, koja je sjedila pređ kućnim vratima radeći ručni rad. - A zašto se ono tamo onoliko svijeta sakuplja 'l

    Mara, tako se zvala njegova maj-ka, radoznalo l!lkoči. l zbilja vidi, kako se odasvud skuplja silna svje-tina. Mora biti nekakvo zlo l - po-misli u sebi. Ne moJZavši ostaviti kuću samu pošalje maloga Pericu, da vidi, što se to zbilo.

    Mali Perica brzim koracima do-skače do one hrpe ljudi, progura se među prve, ali kako se preplaši, kad opazi na p() mrtn čovjeka, svega oblivena krvlju. Perica odjed-nom grozno zakriči, jer u tom čovjeku. prepozna avoga oca. Brzo potriii svojoj majci. Sav zaplakan

    Zedru, pa je ava areča, da apm Je l!og pro~ o takp odlu~no~a , 'eka, ao Ito j 'preavij. biskup dr leta, oji je aagrad!o a Stbenilg tako

    veličtfno ~emeniite. Bila je ve.~ kraina guida, jer ve~

    imamo u zađari'

  • •· XX)

    11·

    i o ce. ~t~

    oje ll•

    se, je,

    es Ike an re· U· GID rib IlO-

    Ito· Iva l i !!!!!l

    ll•

    lr

    ijj·

    rl-IlO•

    OI

    tiO

    1ru· IllO

    oga •ra-o ll, lie

    Dl

    taj, rini, što roi ll l

    BroJ 16.

    nio dobro poste6ena aate~nt~ka sborovanfa i zborOT~!_Dia poJedinih kl&,S;B-• Na ti~ z.bqrovA.DjiJD raspravili sro~ i francuki i flamanski katolici .voja goru& pitanja i atTorili no"fl pi'Oflram avoi{• rada.

    Najosnovnila točka to11.• prog~· ma, toji au ai predueli ~vi slojni belgijskih katolika, ie•t produbljenje vjenkoga li rota itovanjem pres v. Euharistije i čel6om sv. prlčeUu. Svome apoatol~la sta,vlli 111 za urbu, ~a 6e avim silam~ poraditi za po-bjedu Kraljevstva Kristova u ljud-skom drD.štvu. Nije moga6e potanje ~piaati program pun, !ivotne anage, tih vatrenih katolik9.

    Samo spominjemo, da je a el j a čk a o m la d i n a zaključila, da 6e .darovati avake ~odine lito, potrebno sa bo ati je. Đ a e i su svoj program .. kupili u ovoj rečenici : "Budi svet i čist kao· Hostija!" Posebno zboro--vanje imali au liječnici. Jedan predavač, dr Peeters, pokazao je, da .e11haristički život uzdile zvanje li-ječniku, da bude apostol, koji se aa-.giba nad bolnim čovječanstvom, da ga ozdravi ne samo na tijela, nego da ga ozdravi u duii i u njegovoj .čežnji za Neizmjernim. S v e u č i li · itarci i mladi profesionisti -.tudirali au, kako će se boriti protiv vjerskoga neznanja kod naobrafenih krugova. K. ari ta t i v n e organizacije zaključile su još više unapređivati -vjerski život, da njihovi članovi ba-du sposobni što više raditi oa pomoć drugima. Flamanski ra dn lei zaklju--čili su borili se još življe za nedjeljni počinak.

    Zadnji dan kongresa bila je -slično kao u ZaQreblf - svečan pontifikalna sv. Misa, zatim posveta eijelo~a belgijskog naroda Srcu Isu· sovu i veličajna procesija, kod koje su sudjelovali i predsjednik vlade Ja-spar i većina ministara.

    Ipak je od nega najljepše bilo brojno učestvovan j e djt'ce, malih euharistijskih Križara, nevinih vi-jeanika ljubavi. 50.000 dječice iz svih k.rajen Belgije dohrlila je, da se pokloni Euharisti jskom Kralju. Da-kako, nijedna crkva u gradu nije mogla primiti tolika množinu djece. Zato su 11e ti bijeli liljani raštrkali po svim gradskim crkvama, da o-bave svoje pobožnosti i prime ne-

    1beakoga Goata u nevina arca. Bio je

    dirlliv pri1or, kada au predstavnici ~oteclini~ di~Hh ~rapa ll• ata-.nom trau u ruke kardinalu Van Roey pred1lvali "duhovno evije6e" aa bi-ljadama sv. prlčeatl, molitava, do-brih djela i malih žrtna.

    Kooarea, koiJle je prhu•tvovalo preko 200.000 ljudi, uistinu je nit· čajno uspio i pratile au ga simpatije nib belJ{ilskib katollb.

    Biskup Strossmayer i starokatollcl v.

    Strossmayer vjeruje kao i mi Papinu nepogrjeAivost

    Svi mi u rimo-katoličkoj Crkri vjerujemo, kako ae vazdl\ vjerovalo u Crkvi, da je Paoa nepogrieiiv ili (kako bo6e pok. Strossmayer) neza-bludiv u stvarima vjere i ćudoređa, t. j. kad uči cijeli katolički svijet, ito ae mora vjerovati i kako krlćanaki živjeti. U ovo je vjerovao i pok. Stros.mayer. Ćaimo nje"ove riječi. U svojoj poslanici g. 1882. 6n go-vori o Papi i nadodaie:

    "Evo najprečega i upra vo nepo· a;rrjeiivoga izvora čiste i neoakvrniene vjere i prave Crkve. Bez ove vrhov-ne mo6i, koioj ae svatko pokoriti ima, nikad se ne bi moglo mirno u Crkvi Božjoj dovrAiti razmirice, ni one, koje ae na stegu · dnu, ni one, koje se na nauk . s6anski od-našaju. U prvom o bziru dosta je pomisliti na starodavnu rasprava o blngdanu U'lkrsnom, koja se vel ikom !estinom među azijatskom i rim'lk om crkvom vodila, o kojoj Eusebij u povijesti svojoi u glavi 5. govori : Da se nije vjerovalo i priznavalo toda, da po ustima Pape Viktora Crkva sama govori, hko bi se već dragim stoljeć em crkve Azije o tl Ri-ma b ile razdvojile. U drol{om obziru dosta je pomisliti na razmiricu me-11u sv. Ciprijanom i sv. Stjepanom Papom o valjanosti krštenja kod inoviernika. Da nije bilo vjerovano i priwava o, da se nitko u Crkvi Božjoj oprijeti ne smije odluci sv. Stiepana , koja "lasi : "Neka se ništa novo ne uvađa, nego što je preda-no", da se naime obraćenfkom je-d ino ruke polažu ne otouštenje gri-jeha, lako bi i sam Ciprijan bio ot-pao od jedinstva crkvenoggrešlvosti pile, valja ae okaniti •voje malte i avojih preda11da i pomisliti, da je nešto slično sva'(dje u dobro uređenom draitva. CicerJ hvaleći i u zvijezde k11jufi ~ dje}g nome nDe republica• ne republiku svojih dana - o kojoj veli: ,. Po ime uu imamo republika, ali amo je avojom zloćom već davno izgubili" - npgo staru republik11. a kojoj su ljutit velikih načela i čvrstoga nepo mično" a značaja nada sve štovani i hvalj eni bili, veli l uči: da su konsall u nekim sluč jevima ap-solutnu moć, dašto po ustavnim za-koniOJa i u atanovilim zgodama , na op~u korist i na spas općenite stvari, vršili Tko mtsll, da se nepogrjdi· vošću u Crkvi Božjoj i u vrhovnoj crkvenoj vlasti samovolja u svetu vjeru unaša, n e raz u m i j e stvari, jerbo b i tim umovanjem do toga dospio, da je i !sua slobodu satro, kad Je Ž•dovima rekao: ,.Stari au rekli : Ljubi pri1atelja svoga i mrzi na neprijatelj a; ja vam pako velim ; L jubite neprijatelje svoje", jer se tim jedinim razl uč11jete od poganstva. -U Crhi j~ toliko slobode, koliko je nažao, da se iz neiscrpivoga očitovanja Boljega za svako vrijeme i za svaku nuždu čovječanatvu prikladno l sta ro i novo blago izvadi; a toliko se oholost našeg uma ograničuj e, da samu baltinu Božju ne izopačimo i ne r astepemo. Narav vidiva isto je tako nepromjenljiva, kao što je i ri-ječ Božja ; pak ipak nitko današnjoj naravoslo vooj znanosti ne će odreći slobode za to, što ni jote 11 naravi promijeniti ne može, nego što joj se sva zadaća svršava tim: da u tajne Bof e čim dublje prodre i da se po-slu!i njezinim zakonima na opća korist čovječanstva."

    •Ondje je Crkva, gdje ie Petar Stolica Petrova.• Sv. A m br o z if

  • StraD& 4. IE.A'I'OLI& llrej 1&.

    ~~~--------~---------------------------------------------

    Za moralnije kino Pri~la velJke novine, da 1111 1e

    ~tliki kinemato~rafaki moau~nici na-

    pokon prestralili ailnoga moralno&

    sJa, što ga dnevno sile u narod nji-hov kino. UYjerili 1u se, da je to

    1fnbovila lkola pokvarenosti i be-

    ttfdnoatf, pa 111 odhčJU, da ~e se

    un•prijed drfati ovih pravila: •Ne-

    pristojne su rijt~i, pjesme i kretnje zabranjene. Pdtivat ~e st soetost

    ženidbe i obitelji. Nt u se vile pri· kazivati zlotimtva tako, da st po-budi i i:azovt simpatija za zlo~ince,

    a mrlnja protiv sudaca i pravde.

    Ne će se vile prikazivati ubojstva i 3litna !ivinska djela tako, da mogu

    u kome probudili imitaciju fna&lje-

    Jovanie). Zabranjuje st svaki nttedni

    ples. Ne smije se ruglu izvrgavati nijedna vjera ni svećtn&lvo. Trtba

    izbjegavali svaku spolnu pretjera-

    noli. Ne smije se slullti orizorima, )(oji potiču llrasti, ako ovi nijuu nulno potrebiti,•

    Dakle odlučili su napokon, da

    učine moralnijfm kino. No nafalost

    .mi ne vjerujemo i malo dobra oče

    k~jemo od svih tih lijepih obe~anja,

    jer dobro z11amo, da je dandanas

    ljubav k norcu kod nekih ljudi jača

    od ljubavi do kreposti. Svakako vi·

    djet ćemo, da li su ae zvijezde Ho·

    llvoda promijenile i ... molda obra-1ile.

    Svaštice Maltežani u Rimu

    Brojna grupa hodočasnika iz Malte

    putovalo je za Lurd te se usput svratila

    u Rim, da se pokloni sv. Ocu. Predvođeni

    od svoga vodiča presvij. biskupa Gontl·a

    bill su veoma lijepo primljeni od sv. Oca.

    Sv. Otac je lzrado svoju zahvalnost 1 za·

    dovoljatvo u poglerlu ovoga posjeta te lm

    rekao, da ga ta slnovska prlvrlenost veo-

    ma tjtAI, ORobito kad promisli na sadaloje

    poteškoće 1 borbe na Malti, iza k•>llh se

    nada vedrljoj i radosnijoj budućnosti. Za·

    !ello je nadalje hodoi'asnlclma mnoge ml·

    losti s nebeskih visina, po kojim milostima

    da usmjere eljeli svoj život k jedinoj spa·

    sonosnoj svrsi : što boljem nastojao j u 1 rev-

    nosti oko nasljedovanja primjera Isusa i

    . Marije te potom da svojoj duš! osiguraju

    t1Ulno prebivalište među odabranlclmn

    Kristovim. Dakle, jedino uz Isusa stojeći

    atlčemo jamstvo za spasenje duše. No

    naravna je atTar, da onaJ. koji !eli bit~ uz

    Spasitelja, ne mo!e biti daleko od Njego·

    voga Namjesnika, koJemu je On povJerio

    sve naa riječima: ftPasl ovce moJe, pasi Ja·

    ganJce moje J• A da Ito bolje uzmognemo

    biti uz Njegova Namjesnika, moramo da se

    svom du!lom prlve!emo .uz one, koji njega

    u n.doj blizini zamjenjuju - uz naše bl·

    skupe. Na spomenute riJeči hodočasnici su

    oduševljeno ·uskliknuli: ft Bit ćemo uvijek,

    do smrti ćemo biti l" • Taj J.IOkllk mora da

    odjekne i hrvatskom katoličkom dullom. I ta jeka ne smije da se ugnšl nl pod kojim

    pritiscima vanjskih raznovrsnih modernih

    utjecaja . Geslo hrvatske katoličke dule

    mora da Je uvijek, osobito u javnom životu:

    "Uvijek i a v uda sve do smrti 1 Papom l a

    b!Jknplma l"

    Obrano se pred smrt U Bordeaux-u, u Francuskoj, omro Je

    fllasovltl socljall!ta Rajmond L11vigne. Pre·

    ma njegovim osnovama je mPđuna•odnl

    aocljalium prije mtlogo godJna bio odJučlo.

    da svake godine slavit. svibnja bo blagdan

    ~adnlka u revolucionarnom smisla. Lavfgo& je bio zagrlleni bezvJerac. No u odmakloJ do-

    bl, kad ga je već breme starosti onnpoaobllo,..

    da onako !Ivo propagaJe svoJe protuvjer-

    ske Ideje, počeše mu ae iz daleke pro§losti nizati oni sretni časovi, kad je jo& kao dl-

    jete zdušno revnovao svojim nejakim sila-

    ma za svoju svetu vJeru. Oo, koji je vJe-rovao jedino Karlu Marxa za vrijeme avo-

    ga protnvjerskog rada, biva sada svladan

    slatkom uspomenom na svoje djetinjstvo, od

    kojega je sve do tada bio posve Untlmario

    sv. vJeru, a skoro le l ubor avio. Nako u

    zreloga promišljanja i proučavanja vjerskih

    istina za!el~ da mu dovedu svećenik•, po

    kojemu bl mogao da uredi svoje goleme

    račune a Bogom. Odbaclvli kruti materiJa-lizam, koji Je dugo vrea:ena bio svrhom

    njegovom, zadobije mir u