Bruno_milic_hr Gradovi 19 St

8/3/2019 Bruno_milic_hr Gradovi 19 St

1/22

Sl. 1. Vukovar dunavska veduta, M. Celestin, 1901.

Fig. 1 Vukovar View of the danube, M. Celestin, 1901


2/22

BrunoMili

Sveuilite u ZagrebuArhitektonski fakultetHR 10000 Zagreb, Kaieva 26

Pregledni znanstveni lanak

UDK 711.4 (497.5) 1800

Tehnike znanosti / Arhitektura i urbanizam2.01.02 Urbanistiko i prostorno planiranje2.01.04 Povijest i teorija arhitekture

i zatita graditeljskog naslijea

lanak primljen / prihvaen: 09.09.2003. / 19.01.2005.

Znanstveni prilozi|Scientific Papers 14[2006] 2[32] PROS

University of ZagrebFaculty of ArchitectureHR 10000 Zagreb, Kaieva 26

Subject Review

UDC 711.4 (497.5) 1800

Technical Sciences / Architecture and Urban Planning2.01.02 Urban and Physical Planning2.01.04 History and Theory of Architecture

and Preservation of the Built Heritage

Article Received / Accepted: 09.09.2003. / 19.01.2005.

Urbani razvoj gradova na tlu Hrvatske 19. stoljee

Urban Development of Croatian towns in 19th Century

gradovihrvatski urbanizam

povijest urbanizma19. stoljee

Devetnaesto stoljee obiljeeno je na politikom i kulturnom planu Hrvatskeprodorom ideja prosvjetiteljskog apsolutizma i liberalne graanske demokra-cije, to je rezultiralo nacionalnim ilirskim pokretom. Znatan ekonomski razvoju svimprivrednim granama,prerastanje cehovske i sitne obrtnike proizvodnjeu manufakturnu i industrijsku, a lokalne trgovine u trgovaku privredu. Sva sevea naselja komunalizirajui penju na vii stupanj urbaniteta,a s time paralel-no znatno se poveava i broj gradskoga stanovnitva.

Thepolitical and cultural life of the 19th century Croatia was markedemerging from the Enlightenment and liberal democracy initiating aof nation-centred ideas known as the Illyrian Movement. A major brin economic life was the transformation of the guild and craft-basedintoindustrialmanufacture, whereas local shopsevolved intocommtry. All major settlements developed a better quality municipal serviacquired more urban characteristics with a considerable influx of po

townsurban planning in Croatia

history of urban planning19th century


3/22

UVOD1

INTRODUCTION

Turbulentno razdoblje na razmei 18. i 19.stoljea obiljeeno je prodoromidejaprosvje-titeljskog apsolutizma i liberalne graanskedemokracije. U prvom redu valja spomenutiprogresivne reforme cara Josipa II., koje su,iako kratka vijeka, imale odjeka u tadanjimgraanskim sredinama Hrvatske usprkos i-

njenici to je apsolutistika dravna upravapotom uvela rigidnu centralizaciju i aboliralasve reformske promjene. Francuska okupaci-ja Istre i Dalmacije, te formiranje Ilirskih pok-rajina na poetku novoga stoljea jo susnanije otvorile protok novih prevratnikihideja i potresle svijet tadanje kasnofeudalneMonarhije. Potisnutei pod represijom bekogapsolutizma, one e dva desetljea kasnijeprerasti u ideje vodilje ilirskoga pokreta.

Na unutarnjem dravnopolitikom planu po-trebno je u ovome uvodu osim centralizacijeistaknuti sustavnu i sve agresivniju germani-zaciju to su je provodile austrijske birokrat-ske vlasti u svim upravnim tijelima Hrvatske,

posebice u Vojnojkrajini,kojom su veliki dije-lovi kontinentalne Hrvatske jo uvijek bili iz-dvojeni od civilne banske vlasti.

Germanizaciji i bekom hegemonizmu su-protstavila se, a doskora je uspjeno zamije-nila jo radikalnija ugarska politika ekspan-zija i madarizacija, koja e dominirati politi-kom povijeu Hrvatske sve do sloma Dvojnemonarhije. Istovremeno, Dalmacija s cijelimjadranskim dijelom Hrvatske ulazi u interesnikrug talijanske iredente.

Navedene injenice kako uvjetovane skim idejno-politikim zbivanjima, taonim internim imat e presudan utjecrazvoj gradova Hrvatske, to e se odrazsvakoj urbanoj aglomeraciji specifinonom prirodno-geografskom toposu, kuno-povijesnoj batini i gospodarskim monostima.

Tijekom stoljea Hrvatska biljei odrekonomski razvoj u svim privrednim grma. Cehovska i sitnozanatska proizvoprerasta u manufakturnu i industrijsku,kalna trgovina u sve razgranatiju trgovprivredu. U svim veim gradovima, poseu Zagrebu, Osijeku i Rijeci, grade se brojnvei trgovako-poslovni objekti, a industkompleksipokrivajuitava gradska podr

Potkraj stoljea formiraju se ak itava strijska izvangradska naselja, kao tdrvno-industrijski kombinat u Beliu (18i tekstilni u Dugoj Resi (1884.).

Obalno podruje Hrvatske u opoj stagnzaostaje u ekonomskom razvoju zemlje,Kvarnera i krajnjega juga s Dubrovakimmorjem, gdje se na stoljetnu tradiciju ngrauju moderna pomorska privreda i brgradnja.

Usporedno s privrednim prosperitetomdovi se komunaliziraju i s odgovarajupravnom, graditeljskom i sanitarnom retivom penju na vii stupanj urbaniteta. Nno, sa sve veim brojem stanovnitva i sciodemografskim posljedicama, no to izlokvira ovoga uvodnog teksta.

Prikaz gradova u daljnjem tekstu slijedigrafski red od sredinje Hrvatske sa Zabom kao njenim sreditem, preko istondravsko-posavske Hrvatske u prvomdijeIstre, Kvarnera i Dalmacije, do DubrovnCavtata u drugome dijelu. Ovaj redoslnjegova ralamba uvjetovani su tipoloposebnostima gradova svake od spomeregija, a posebice vjekovnom geopolitidiobom Hrvatske na kontinentalnu i jadsku makroregiju.

KONTINENTALNA HRVATSKA2

CONTINENTAL CROATIABaroknijefeudalizam17.i18.st.obogati

nae kontinentalnegradove

odIloka i Vvara na istoku do akovca i Karlovca na zdu brojnim sakralnim i profanim zdan

198 PROSTOR 2[32] 14[2006] 196-217 B. MILI Urbani razvoj gradova na tlu Hrvatske Znanstveni prilozi|Scientific P

1 Za opi kontekst vremena, drutvene, gospodkulturne prilike u Hrvatskoj 19. st., v.: Gross, 1985.;man, 1972.; Frankovi, 1988./98.; Frankovi, 1983nii Brdoveki, 1952.; Jurkovi, Mlinari, Schneider, 1977.; *** 2000.

2 Odlian sintezni pregled urbanistikih mijena dovimakontinentalneHrvatske,tijekom19. st., nedobjavila Kneevi, 2004.


4/22

Nakon razornih turskih ratova nastupilo jerazdoblje relativnoga mira. Gradovi se us-pjenorazvijaju, njihove se stare kue obnav-ljaju, a drvene zamjenjuju zidanicama. Svegradske opine dobivaju svoje vijenice, apratee javne drutvene i kulturne ustanovesve su brojnije. Razvija se trgovina i obrtni-tvo s prvim manufakturama. Tako gradovi po-put Zagreba i Varadina, Osijeka i Karlovcaulaze u 19. stoljee sa svojom novom ili ob-novljenom arhitektonskom strukturom kaobarokni gradovi.

Ovaj opi apelativ potrebno je, meutim, po-jasniti jer istovremeno obuhvaa i stare povi-jesne gradove obogaenebarokom, kaoi onenovoizgraene tijekom baroknih stoljea. Uprvoj od navedenih grupa istaknuto mjestozauzimaju zagrebaki Gradec i Varadin, kojiu punom kontinuitetu viestoljetnogarazvojanose barokne biljege na svojoj izvornoj sred-njovjekovnoj urbanoj matrici.

S punim graditeljskim i stilskim znaenjem,obiljeje barokni grad nose samo novoizgra-eni gradovi-tvrave nastali na istaknutimvojnostratekim tokama Vojne krajine kaoumjetne tvorevine, urbani artefakti koji e po-stupnim razvojaenjem u 19. stoljeu popri-miti status i habitus civilnih gradova. Uz Kar-lovac i Osijek-Tvru, u tu grupu uvjetno semogu ubrojiti Slavonski Brod, Bjelovar i (dije-lom) Koprivnica.

Nakon krucijalne pretpovijesti, prosvjetitelj-skih stoljea baroka i klasicizma, preko iliriz-ma i defeudalizacije nai e gradovi ui unovo doba kao nositelji modernih progresiv-nih drutvenih, politikih, gospodarskih i kul-

turnih zasada, te postati ponovno integralnidio europske urbane kulture, kao to su bili udoba srednjega vijeka. Taj kulturni i urbanikontinuitet svjedoe u prvome redu Zagreb,Varadin i Osijek.

SREDI[NJA HRVATSKA

CENTRAL CROATIA

Zagreb se u svome novovjekom urbanom raz-voju identificira trima izrazito profiliranimgradskim jedinicama srednjovjekovnim po-vijesnim jezgrama Kaptola i Gradeca te novimDonjim gradom u nastajanju.

Zagrebaki Gradec nakon baroknih inovacijaspomenutih u prethodnom tekstu postaje ti-jekom 19. st. najistaknutije politiko i kultur-no sredite Banske Hrvatske. Karakter i dina-mika njegova urbanoga razvoja razmjerna jerastu njegovih upravnih funkcija.

Poetkom stoljea u samome sreditu gradana Markovu trgu pregrauju se stare palaeza potrebe Banskih dvora. Analognimpostup-kom do pedesetih godina izgraena je, odno-sno pregraena, Gradska vijenica i upanij-

ska kua, te brojne gradske i dravne ustano-ve. Izgradnjom novoga kazalita i ilirskogaNarodnog doma, te osnivanjem Kraljevskeodnosno Pravoslovne akademije na Katarin-skom trgu (1874.), uz niz ostalih kulturnih,umjetnikih, a doskora i gospodarskih insti-tucija, Gradec se potvruje kao dominantnourbano sredite na itavom teritoriju sjevero-zapadne Hrvatske. Meutim, njegova pravo-crtna, ortogonalna struktura jezgre s organi-no formiranim obodom uvjetovanim konfigu-racijom grike terase i obogaena novovjekimbitno novim sadrajimane mijenja se. Sred-njovjekovne zidine zamijenio je na istim te-meljima kontinuirani krug graanskih kua ipalaa. Kada su s njegove june strane poru-ena gradska vrata, Dverce (1812.), nastala jetzv. Juna promenada, a dvadesetak godinakasnijeuklanjanjem vrata uz Popov toranji Sjeverna promenada. Grad na Griu je zavr-ena i u sebe zatvorena urbana cjelina.

Zagrebaki Kaptol, crkveni dio grada, biljeiznatno sporije razvojne procese, a inovacijeunutar njegovihpovijesnih okvira su skromni-

je.Doba intenzivnijegradnje nastupit e tekudrugoj polovici stoljea, nakon ujedinjenjaKaptola s ostalim gradskim i prigradskim op-inama, a posebice kada je grad zadesio ra-zorni potres 1880. g. Teko oteena katedra-la pregrauje se u neogotiku stolnicu, otvo-rivi se svojim ulaznim proeljem prema Kap-tolskom trgu. Uz neke manje intervencije uobnovi jezgre, treba spomenuti linearni rastNoveVesi prema sjeveru i osebujna podgraadu potoka Medveak. Po breuljcima sjeve-

Znanstveni prilozi|Scientific Papers Urbani razvoj gradova na tlu Hrvatske B. MILI 196-217 14[2006] 2[32] PROS

Sl. 2. Zagreb detalj Regulatorne osnoveperivojne potkove, 1887.

Fig. 2 Zagreb detail of the Town-planninregulation with parks U-shaped, 1887

Sl. 3. Zagreb ortofoto snimka Donjega g

Fig. 3 Zagreb ortophoto of the Lower to


5/22

roistoneokolice grade se postbarokne kurijei ljetnikovci s briljivo njegovanim vrtovima.Daleko je najznaajniji pothvat izgradnja jav-noga perivoja u Maksimirskoj umi kao jedin-stvenoga hortikulturnog ostvarenja na jugoi-stoku Europe.

Donji grad3 uz relativno miran i kontinuirani

razvoj povijesnih cjelina Gradeca i Kaptola,imao je neusporedivo dinaminiji ritam razvit-ka. Nekadanje juno podgrae, to se stolje-ima formiralo du Ilice kao semiurbano nase-lje, postaje u 19. st.zonasve intenzivnijeurba-nizacije, a prostor na sastavu ulica to vodeprema Gradecu i Kaptolu, trg Harmica, njenimsreditem. Taj prostor, dotadanje marveno isvakovrsno ostalo sajmite, ve je 1804. g. iz-gradnjom dvokatne Zakladne bolnice na ulazuu Ilicu dobilo obiljeja novoga gradskog trga.Doskora se na trgu u nastavku bolnice niunove jednokatne i dvokatne stambene zgrades duanima, te ugostiteljskim i uslunimsadrajimau prizemlju. Slina izgradnja s ana-

lognim graanskim sadrajima nastavlja sedu Ilice sve do krianja sa Savskom (danasFrankopanskom) cestom. Pregradnjom, nado-gradnjom ili ruenjem starihkua, te gradnjomnovih, tu nastaje purgerski Zagreb to sepruiou duini od Petrinjskeulice na istoku doMesnike na zapadu.

Juni dijelovi grada ispod Ilice ekaju svojeprostorno i urbanistiko ostvarenje. Geome-trija njegove budue cestovne mree odree-naje u prvom redutrasom Ilice i nanju nekoli-ko okomitih poljskih putova to su pratili to-kove sljemenskih potoka. Presudna je bila ta-koer i pravocrtna mrea izduenih poljopri-vrednih parcela koje se bez vee potrebe re-ambuliranja pregrauju u isto tako pravilnegraevne parcele gradilita.4

Kada je 1862. g. zacrtana trasa Juniheljezni-ca, prostor Donjega grada bio je utvren usvome obuhvatu. Ortogonalni sustav njego-vih ulica i gradskih blokova uskoro e biti de-finiran regulaturnom osnovom iz 1865. godi-ne. Jedino dijagonala koja vodi od Savske ce-ste prema sreditu grada, Marofska ulica,svojom funkcionalnom logikom remeti tajred i istodobno ga obogauje.

Godine 1826. sajmite je preseljeno s Harmi-ce na Novi terg velik izdueni pravokutni iprazni prostor to se pruao usporedno s Pe-

trinjskomulicom, a time se teita urbanizaci-je Donjega grada orijentiraju prema jugu. Taje novi sajmini trg, doskora kaoZrinski trg, ucijelom 19. stoljeu biti izazovno podrujemnogih planerskih vizija i njihovih prostornihostvarenja. Tu su se od poetka otkrivalei na-lazile mogunosti da se oplemeni tura geo-metrijska shema novoga dijela grada formi-ranjem irokog pojasa javnog zelenila, prae-nog eminentnim ustanovama i reprezentativ-nom arhitekturom.

Sredinom stoljea na suprotnoj, zapastrani Donjega grada drugi e, takoer prprostorpostati drugi pol njegove urbanizIzgradnjom monumentalne zgrade za buZemaljsku bolnicu (1857.),uz samostan Sra milosrdnica na tadanjoj Savskoj cestvoren je prostor nesluenih urbanih mogusti. I ovaj se prostor, usporedno s rastomvojem grada, sve vie otvarao prema jKada je u prvoj regulatornoj osnovi g1865. g. ucrtan novi gradski perivoj du be eljeznike pruge, zamisao o monumenom okviru to e opasati jezgru Donjegada postala je nezaobilazna realnost.

Zrinski, novi veleliepi trg, uokvirile sukraj sedamdesetih i tijekom osamdesetidina historicistike palae, kao palaa Ovi (1874.), zagrebaka Opa tedionica i gaonica (1877.), palaa Buratti, danas Vrsud (1877.),Sudbena palaa (1878.), palaVranyczanyja,danasArheoloki muzej(18palaa Akademije sa Strossmayerovom g

jom (1879.), te palaa Lj. Vranyczanija, dModerna galerija (1883.). Palaom AkadeZrinski se trg produava kao zeleni pojasvom zgradom Kolodvora (1892.) na zaetome pojasu nai e mjesto Kemijski laborij Sveuilita (1884.) i Umjetniki pa(1898.) reprezentativni izlobeni prosto

Zapadni trg, prostor ispred nesuene Obolnice, neko vrijeme tvornica duhana i nkon sjedite Sveuilita, mjesto vanihspodarskih izloaba, od 1882. Sveuilins june strane 1874. dobiva klizalite, atom na njegovu mjestu zajedniki portskoga drutva Sokol i pjevakoga (1883./84.); s istone strane palau H

sko-slavonsko-dalmatinskoga gospodardrutva (1878.) i Uiteljskoga doma (188monumentalnompalaom Obrtne koleszejom (1888.-1892.) i raskonom zgrasrednjih kola (1895.), u neposrednoj je ni formiran reprezentativni prostor kojemcentralno postavljeno kazalite (1895.)snaan biljeg novoga kulturnog i prosvjesredita Zagreba. U nastavku prema juge poetkom iduega stoljea izgraenanumentalna secesijska Sveuilina i nnalna biblioteka (1913.), tik do Botanivrta. Tako e biti ostvaren davni sano zbakom ringu, zelenom okviru donjogskog sredita tzv. Zelena potkova.

Unutar istonoga zelenog pojasa u prodnju Zrinjevca i zapadnoga, u produenju


3 Cvitanovi, 1978.; Dobroni, 1983.; FrankoviFrankovi, 1988.; Kneevi, 1992.; Kneevi, 1994evi, 1996.; Maruevski, 1986.; Szabo, 1940.

4 V. plan Declinatio geometriae territoriae libegiae civitatis Zagrebiensis iz 1766. g.

5 Horvat, R., 1993.; Lenti-Kugly, 1977.b; Lentgly, 2001.


6/22


7/22

su: Velika gimnazija (1867.), kazalite (1873.),palaa Varadinske tedionice (1894.), palaaPote suelice kazalitu (1898.-1912.), novaGradska bolnica (1893.), a od privatnih zgradau gradu nastajejednokatnicagrofa J. Drakovi-a i dvokatna zgrada na glavnom trgu nasu-prot Gradskoj vijenici. U gradu uspjeno dje-luje drutvo za njegovo poljepavanje, obnav-ljaju se barokne crkve i palae, ureuju javnizeleni prostori, ulice, trgovi i kupalita na Dra-vi. Od graevinas privrednim znaenjem istiese nova elektrina centrala (1895.), novi eljez-niki most na Dravi (1898.), tvornica stolaca1893. i tekstilna tvornica Tivar na kraju Dugeulice (1901.), te nizmanufakturai obrtnikihra-dionica.

Grad je na poetku novoga stoljea brojiovie 13.000 stanovnika. Dotad je daleko pre-ao okvire svoje srednjovjekovne i baroknejezgre. Okolna predgraa pripojena su gradui okruila su ga sa svih strana. Ruenje bede-ma i zatrpavanje grabita nije ugrozilo njego-vu urbanu homogenost. Po etverokutu ne-kadanjih glacija grad je sada uokviren jav-nim i privatnim zelenilom, a krug novih ulica

po obodu jezgre preuzima gotovo sav internikolni promet. Planimetrija povijesnoga gradasauvana je gotovo u svim pojedinostima.Tek su monumentalne historicistike zgradekazalita i njoj nasuprotne pote prekorailemjerilo grada, no istovremeno snano obi-ljeile glavni ulaz u povijesni Varadin.

akovec.6 Na fizikoj strukturi, kaoi na njego-voj planimetriji, izgradnji i prostornoj organi-zaciji, 19. stoljee nije ostavilo veih vidljivihtragova iako je kao upravno privredno i kul-

turno sredite Meimurske upanije vedinom stoljea brojio vie od dvije i pol tstanovnika. Prikljuak na eljezniku pBudimpeta-Trst 1859. takoer nije bitnjecao na njegov mirni i kontinuirani raakovec nekadanje podgrae feudtvrave Zrinskih, sada kao prosperitetngionalno trite proirujesvoj teritorij dulaznih putova prema Varadinu, PreloNagykanizsi. Jezgra grada u predjeluglavnoga trga ispred franjevakoga samna, s nizom prizemnih i jednokatnih zidadobiva gradski karakter.Gradpotkraj stobroji oko 5,5 tisua itelja.

Koprivnica,7 stara vojna utvrda u podbBilogore s june strane i Drave sa sjevepostupno gubi karakter fortifikacija i jenjava turska opasnost, prima unutar setverokutnih bedema i bastiona sve brocivilno stanovnitvo. Kada je 1765. g. izdna iz sastava Vojne krajine, Koprivnica civilni grad na raskriju prometnih tokovdravsku magistralu i odvojka prema Zagpostaje sve znaajnije gospodarsko srte koprivnike Podravine. Od kraja 18. s

sredine 19. st. grad je s oko 3000 stanovbio ravan tadanjem akovcu i KrievcNjegov se teritorij proirivao na prostovan okvira staroga obrambenog sustabrojnim semiurbanim naseljimate prvimvakim i proizvodnim sadrajima.

Iako se sredinom 19. st. u neposrednomgrau formira novo funkcionalno sre


6 Zriny, 1902.

Sl. 5. Varadin plan grada, A. Kiesswetter, 1860.

Fig. 5 Varadin city plan, A. Kiesswetter, 1860

Sl. 6. Koprivnica katastarska karta, 1854.

Fig. 6 Koprivnica cadastral plan, 1854


8/22

grada, njegov stari tvravni dio jo je uvijekhomogena, prostorno i sadrajno jasno indi-vidualizirana cjelina.8 No doskora, u razdob-lju od 1863. do 1892. g. cjelokupan fortifika-cijski sustav Koprivnice je razoren. Njeni ba-rokni ravelini raskopani su i sravnjeni sa zem-ljom, a nekadanji anci zatrpani. S njima jenestao gotovo svaki trag koprivnike zvijez-de. Ostaoje, meutim, ortogonalni sustav uli-ca sa sredinjim trgom, stara Gradska vijeni-ca, upna i franjevaka crkva, te krnji nizovistambeno-trgovakih i obrtnikih zgrada. No,sve se ivotne funkcije grada sada nalaze unekadanjim predgraima,dok povijesnajez-gra stagnira.

Kada je 1870. g. Koprivnica prikljuena na e-ljezniku prugu Budimpeta-Zagreb-Rijeka,grad biljei do kraja stoljea snaan gospo-darski razvoj. Broj stanovnika popeo se naoko osam tisua. Nekadanja predgraa, po-sebice ona sjeverna i zapadna u smjeru cesteza Varadin, intenzivno se urbaniziraju i izgra-uju brojnim jednokatnicama. Otvaraju senove trgovine, a obrtnici prerastaju u manu-fakturiste i industrijalce. Uz malograansku

stambenu arhitekturu, na tim prostorima,osobito u novom gradskom sreditu,grade sedvokatnice s javnim odnosno gospodarskim ikulturnim sadrajima s historicistikim stil-

skim obiljejima: sinagoga (1875.), gradskatedionica (1904.), eljezniki kolodvor(1904.).

Krievci.9 Na jugoistonom rubu Kalnikogaprigorja, srednjovjekovniutvreni Cris kojegapoetak see u daleka, ak prapovijesna vre-mena, nastavlja tijekom 19. st. svoj mirni ur-bani ivot. Osobito nakon to je grad izdvojeniz sastava Vojne krajine, sve vie poprima ka-rakteristike civilnoga grada s trgovakom, ce-

hovsko-obrtnikom i manufakturnom gospo-darskom osnovom (svilarstvo, keramika). Na-ravno, uz poljoprivredu.Prosvjetiteljsko dobaMarije Terezije i Josipa II. donosi raskid sasrednjovjekovnim tradicijama, te ujedinjenjenjegova Gornjeg i Donjeg dijela grada (1752.).Poruenisu gradski bedemii bastionibez vid-ljivih ostataka. Skromni razvoj Krievaca tije-kom prve polovice 19. stoljea potvruje spo-ri rast njegova stanovnitva. Godine 1805.grad imao oko 1200 stanovnika, 1857. 2100stanovnika, a 1900. dosegao je ak 3581 sta-novnika.10 Gospodarski je razvoj bio takoerpolagan i spor, no stalan.

Izduena struktura grada na transverzali sje-ver-jug, uvjetovana konfiguracijom terena istarim cestovnim prometnicama, jo jesnanije uvrena izgradnjom eljeznikepruge Zagreb-Budimpeta na koju je grad pri-kljuen 1870. Godine 1861. donesen je grae-vinski red (po uzoru na etiri godine stariji za-grebaki), a est godina kasnije Pregledninacrt o regulaciji grada Krievacah.

Dotrajale drvene kue zamjenjuju sada jed-nokatne i dvokatne zidanice provincijalnih

Znanstveni prilozi|Scientific Papers Urbani razvoj gradova na tlu Hrvatske B. MILI 196-217 14[2006] 2[32] PROST

7 Horvat, A., 1960.; Plani-Lonari, 1986.; SlukanAlti, 2005.

8 V. Katastarski plan iz 1859.

9 Bedenko, 1975.; Bedenko, 1993.; Fischer, 1993.;Horvat, A., 1982.; Maruevski, 1993.

10 Gross, 1985.

Sl. 7. Bjelovar plan proirenja grada, 18

Fig. 7 Bjelovar plan of the city expansio

Sl. 8. Sisak plan regulacije grada, I. Fistr1822. (1829.)

Fig. 8 Sisak town-planning regulation, I1822 (1829)


9/22

neorenesansnih obiljeja. Najznaajnija arhi-tektonska ostvarenja, uz brojne intervencijena spomenikim sakralnim i profanim zgrada-ma, jesu izgradnja Gospodarsko-umarskoguilita (1860.) i sinagoge (1895.). Na krajustoljea, odnosno na samom poetku idue-ga, izgraena je puka kola istaknutih stil-

skih kvaliteta (1901.) i Hrvatski narodni domna mjestu Kasina odnosno stare itaonice iz1839. g. Osim parkovno oblikovanoga trga uznekadanja juna vratai trgana nekadanjemjugozapadnom gradskom bastionu, te ure-enja glavnih ulica i sadnje drvoreda nitase znaajnije nije dogodilo na planu urbaniz-ma toga slikovitoga grada toga je netko naz-vao ladanjskim.

Bjelovar,11 novoplanirani vojniki grad, izgra-en je na Marija-Terezijskoj planimetriji.Nakon to je 1772. g. demilitariziran, postajeprosperitetno opinsko sredite, a od 1874.sjedite Bjelovarsko-krievake upanije. Ne-kadanji vojniki dio grada, s baroknom arhi-tekturom te sredinjim javnim i drutvenimsadrajima, ostaje jezgra sada ve znatnoproirenegradske aglomeracije koja u svomespontanom rastu ne slijedi njegovu geome-trijsku osnovu. Krajem stoljea grad prelazidesetak tisua stanovnika.

Sisak,12 skromno naselje na utoku Kupe uSavu, razvija se nakon Karlovakoga mira1699. g. u sve vanije regionalno upravnotrgovako sredite. Iako podijeljen na vojni,krajiki diona lijevoj obali rijeke, i civilni, kap-tolski na desnoj povezuju ga zajedniki pri-vredni interesi na velikom rijenom promet-nom putu koji se iz Slavonije preko Karlovca

nastavljana kolne cesteprema Jadranu.Sisakje na toj prometnici vana luka postaja zapretovar roba s velikih savskih brodova namanje teretne brodove na Kupi.

Poetkom 19. st. Sisak ima statustrgovita saupnom crkvom (1765.), Velikim i Malim Kap-tolom nadesnoj obali rijeke, te skladitima nanjenim objema obalama. Prema urbanisti-kom planu geometra Ivana Fistrovia iz 1822.izrauje se kaptolski Sisak u zaudnoj grado-graditeljskoj disciplini pravocrtnih i ortogo-nalno poloenih ulica, s isto tako pravilnimsredinjim trgom.13 Nizovi istovjetnih parcelaizgraujuse u prvoj fazi drvenim, no doskora i

sve brojnijim zidanim obiteljskim kuama,posebice u junim dijelovima na mjestu prije-laza preko Kupe. Izdueni eliptiki obrisi gra-da i cijela njegova planimetrija respektira ar-heoloke tragove antike Sisciae. Nasuprottome, dio grada na lijevoj obali pod vojnomupravom sve do kraja 19. st. nepravilno jespontano formirana aglomeracija, izrasla natrasama seoskih putova i cesta to se lepeza-sto slijevaju prema itnomu trgu i drvenomumostu na Kupi.

Sredinom stoljea, kada se Sisak 1851. g.baa kaptolske i vojne vlasti, te postaje sstalna opina, nastupa razdoblje njegovdinaminijeg razvoja. Grad biljei nagaotrgovine i robnog tranzita, a obrti prerastmanufakture, kao prethodnice novih i svih industrijskihpogona. Stanovnitvogrnaglom rastu prelazi etiri tisue, preteitseljenika iz susjednih seoskih opina.

Trgovakuvanost Siska potvrujei potigradnja pruge Junih eljeznica, koja je1861. g. povezala grad s Trstom i Beomgradnjom eljeznike stanice u osi sregradske ulice formirano je novo teite gkao protutea onomu na junom dijelu.

Kada je 1875. g. izgraena eljeznika mstrala Zagreb-Rijeka, koja je preorijentsav robni promet Podunavlja i Posavinedran preko Budimpete, Sisak gubi znavelike tranzitne luke. No, grad tada svekonomskim potencijalom i dalje uspjreagira na sve promjene i izazove to ih d

si novo doba. Do kraja stoljea Sisak prokvire Fistrovieva plana, osobito u njesjevernom dijelu.

Karlovac,14 grad na etiri rijeke Kuprani, Mrenici i Dobri, nastao je 1579. kanika utvrda u obrani junih austrijskihrajina. Planiran i graen u obliku pravilnsterokrake zvijezde po uzoru na sheme inih gradova renesansnih traktatista, Karje jedno od najranijihanalognih ostvarentlu Europe. Tijekom 17. i 18. st. na renesajezgru nadograen je snaan okvir obranih bedema i aneva vaubanovskoga ti

Nakon to je prola turska opasnost Kar

postaje sve vanije trgovako i posrednsredite. Njegov geoprometni poloaj nstavu vodenih i kopnenih putova, koji voSlovenije sa zapada te Podunavlja i Bosistoka, iskoriten je osobito nakon izgratriju kolnih cesta to su ga u 17. i 18. st. pzale s lukama sjevernoga jadranskog prja. Karlovac je 1777. g. izdvojen iz krauprave i kao slobodni kraljevski grad poglavna pretovarna luka te najvee posreko-trgovako sredite na tlu kontinenHrvatske. Grad prelazi okvire svojih renesnih utvrda i iri se prema obali Kupe, gdgrade brojna skladita s odgovarajuomkom opremom. Na velikomu itnom trgu

tovaruje se i uskladitava vojvoanskoslavonska hrastovina i ostala roba to d


Sl. 10. Krievci prijedlog regulacije grada,J. Augutin, 1867.

Fig. 10 Krievci proposal of the town-planningregulation, J. Augutin, 1867

Sl. 9. akovo Strossmayerova katedralau mjerilu grada, K. Rsner, F. Schmidt, 1866.-1882.

Fig. 9 akovo Strossmayer's cathedral in urbanscale, K. Rsner, F. Schmidt, 1866-1882

11 Geri, 1990.; Horvat, A., 1961.; Slukan Alti,

12 Maroevi, 1998.; Slukan Alti, 2004.

13 Fistroviev eleptini plan, vrlo zanimljiv u svosnoji preciznojplanimetriji, skromno je obraen u stliteraturi,jednakokao i netostariji kvadratini pllovara.

14 Cvitanovi, 1979.; Lipovak, 1979.; Vrbetibo, 1989.


10/22

brodovima Savom i Kupom, da bi kolonamakonjskih zaprega nastavila put do Jadrana.Prosperitet grada oituje se, meu ostalim,porastom njegova stanovnitva: do sredinestoljea poveao se etverostruko, tako da je1857. g. brojio gotovodeset tisua.15 Uovusubrojkuukljuena i okolnapredgraa koja su usvome brzom i neplaniranom rastu opkolilagrad i protegla se du desne obale Kupe.

Gospodarski prosperitet i prostorni rast gra-da bitno je usporen kada je Karlovac 1873.prikljuen na eljezniku prugu Budimpe-ta-Zagreb-Rijeka. Trgovako-prijevoznika pri-vreda grada nala se u tekom poloaju jer jecjelokupan robni promet prebaen s rijenih icestovnih prometnica na eljeznike. Skrom-na industrijalizacija ograniava se sada napreradu drva i poljoprivrednu proizvodnju.Do kraja stoljea grad raste sporijim ritmom i1900. g. ima 15.442 stanovnika.

Povijesna jezgra Karlovca njegova renesan-sno-barokna zvijezda, uokvirena sve brojnijim

predgraima s preteito drvenim kuama

nije doivjela vee graevinske intervencije.Do kraja stoljea uklonjeni su barokni ravelini,nivelirani bastioni i bedemi, a anevi se po-inju zasipavati zemljom radi zatite od malari-nihepidemija. Ostao je ipak zvjezdoliki vijenaczelenila koji titi povijesnu jezgru od sve e-ih agresija iz vanjskih dijelova grada.

SLAVONIJA

SLAVONIA

Osijek,16 kao nasljednik rimske Mursae, uprvom se redu prepoznaje po njegovoj Tvri

koja je

uz onuu Petrovaradinu

najsnanijabarokna utvrda na jugoistoku Europe. Izgra-ena na desnoj obali Drave 1712.-1719., goto-vo istovremeno dobiva dva predgraa, Gornjii Donji grad, s kojima e Osijek kao trolanaurbana aglomeracija 1809. g. dobiti statusslobodnoga kraljevskoga grada. U toj opin-skoj zajedniciTvra ima i nadalje dominantnomjesto kako po svome vojno-politikomznaenju i vanosti, tako i po svojoj marcijal-noj monumentalnosti s nizom javnih, uprav-nih i politikih sadraja. Na planovima do sre-dine stoljea Tvra je prikazana u raskonomokviru svojihbastiona,ravelina, kontragarda,veduta i lunetakao samostojna cjelina. Nje-

zin prostorni integritet titi neprobojna topo-metnazonairine700hvati,unutarkojejeza-branjena svaka izgradnja.

Gornji grad, izrastao na pravocrtnim linijamanekadanjih seoskih putova i velikih poljopri-

vrednih blokova s pravilnimparcelama, iri seprema zapadu i preuzima vodeu ulogu civil-noga sredita sa sve snanije istaknutimupravnim, kulturnimi drutvenim obiljejima.Do kraja stoljea u njegovu e uem centru

oko trokutno formiranoga glavnoga trga na-stati nova upanijska palaa (1846.), Sudskapalaa (1898.), sinagoga (1869.), realna i kla-sina kola (1883.), gradska kua Poglavar-stvo (1896.), te monumentalna neogotikaupna crkva sv. Petra i Pavla (1898.), uz broj-ne historicistike javne i privatne graevine.

Donji grad na istonoj strani Tvre, s velikimsajmitem,trnicom i rijenom lukom, preuzi-ma funkciju preteito prometno-poslovnog imanufakturno-industrijskog sredita. Od jav-nih objekata istiu se uz raniju crkvu sv. Mari-je velika zemaljska bolnica (1874.) i Ui-teljska kola(1883.).Na Donji gradnadovezu-

je se prema jugu Novi grad s gradskim perivo-jem kao etvrta gradska jedinica.

Kadaje osamdesetih godina Osijek prikljuenna eljezniku prugu prema Budimpeti, onaje presjekla zatitnu zonu Tvre. Time su seotvorile mnoge opasnosti za njezin integritet.Okruena sa sviju strana novovjekom izgrad-njom, postupno gubi svoje raskone barokneokvire, sve do unutarnjih zvjezdolikih zidina.Od Osjeke zvijezde ostala je samo njezinajezgra opasana zelenilomna zasutim bedemi-ma i ancima, koje ne slijedi niti simulira ne-kadanje obrise barokne tvrave.

Poetkom 20. st. Osijek je uz Zagreb najrazvi-

jeniji industrijski grad tadanje Hrvatske. Pre-ma raspoloivim statistikim podatcima bro-jio je 1900. g. vie od 27.000 stanovnika.

Vinkovci,17 upravno, gospodarsko i kulturnosredite na razmei dvaju gorja,u ravnici gdjese savski i dunavski rijeni slijev meusobnonajvie pribliavaju, nalazese na raskrijuce-stovnih i rijenih komunikacijakoje su od pra-davnih, posebice rimskih, vremena (Cibalae)stimulirale naseljavanje i razvoj naselja.


Sl. 11. Osijek plan grada, V. F. Borst, 189

Fig. 11 Osijek city plan, V. F. Borst, 1893

15 Vranje-oljan, 1991.

16 Ambru, 1988./89.; Gaina, 1999.; Mauran, 1971.;ivakovi-Kere, 1996.

17 Korda, 1954.


11/22

U sastavu Vojne krajine, no bez veih voj-no-stratekih znaajki, naselje se razvijalo pre-teito kao agrarna aglomeracija, te sauvalogotovo sve do danas autohtone slavonske po-sebnosti, osobito u narodnom stvaralatvu ukojem imatragova i ruralnogabaroka. Tijekom19. st., sada kao gradska opina, Vinkovci seuspjeno razvijaju. Uza staru vijugavu cestu,na sjevernoj okuci rijeke Bosut formira segradska jezgra s baroknom upnom crkvomsv. Eusebija i Polina. Na etverokut sredinje-ga trga nadovezuje se isto takav etverokutnisustav blokova na kojima do kraja stoljea svevie prevladavajugraanskezidanice. U gradunastaju brojne javne, osobito kulturne i odgoj-no-obrazovne ustanove.

U geografskom sreditu jedinstvenih kraji-kih uma, u gradu se zarana razvila vrlouspjena drvna industrija, uz mlinarsku, ci-glarsku i koarsku. Godine 1900. Vinkovci subrojili vie od 8,5 tisua itelja.

Vukovar,18 barokni grad na Vuki, sastavljen

od dvije zasebne prostorne i upravne cjeline,nastavlja u 19. st. svoj mirni razvojni put una-to poetnim krizama u prvim desetljeima.Stari grad na desnoj strani Vuke, koji se raz-vio u podruju srednjovjekovne tvrave dustare kraljevske ceste, dominira kao trgo-vite, a Novi se grad na lijevoj strani, s pre-teito koloniziranim njemakim stanovni-tvom,istie obrtnikomi manufakturnomdje-latnou.

Regulacijski plan iz 1822. g. uklanja ostatkeruevnih i naputenih kua iz prethodnogakriznog vremena, te predvia irenje grada sprobojimanovih ulicai uoravanjemstarih.

Sredinom stoljea Vukovar je sjedite Srijem-skeupanije, sreditekotara i samostalne opi-ne, s upravom velikoga vukovarskog vlastelin-stvaEltz, nojoje to uvijek podvojenigrad-trgo-vite. Kao jedinstvena opina bit e formiran1871., a status grada dobit e tek 1919. g.

Grad na Dunavu, sa stalnom brodarskom (od1840. g. i parobrodskom) linijom Poun-Bu-dimpeta-erdap, postao je najvea rijenaluka u Hrvatskoj. Trgovaki promet s Bosnom(osobito nakon aneksije), Srbijom, Vlakom iMoldavijom obiljeioje krajem stoljea zlatnodoba privrednoga razvoja Vukovara.

Izgradnja eljeznike pruge nije imala veeg

utjecaja na daljnji rast i razvoj grada. Kolikojeaktivirala neke privredne sektore, toliko jeistovremeno smanjila rijeni promet i znae-nje Vukovara kao dunavske luke.

Na planu prostornoga razvoja potrebno jeistaknuti regulaciju korita rijeke Vuke i iz-gradnju sredinjega bloka novih zgrada nanasipu njena desnog rukavca. Na rubnim dije-lovima Staroga grada trasirani su novi ulinipotezi s rahlom, preteito tipiziranom stam-benom izgradnjom. Istim tipomrijetke izgrad-

nje produuje se Novi grad prema zapanastavku june paralele, usporedno sljeznikom prugom.

Od reprezentativnih i javnih historicistzgrada19. st. istiu se jo klasicistika zgmagistrata(1817.-1818.),bolnica s ubon(1857.), palaa Kotarske oblasti (1

1892.), sinagoga (1889.), eljezniki kolo(1891.) i palaa Kotarskoga suda (1902brojne srednje i nie (puke) kole. Od pnih spominjemo zgradu Grand hotela,u Jirkovsky, te niz kurija i kua uglednikovarskih obitelji. U to doba, na prijelazuljea Vukovar ima oko 10.000 stanovnik

Slavonski Brod19 na plovnoj Savi, na prnom ravniarskom koridoru izmeu Splaninskog masiva Dilja, razvijao se odskih vremena (Marsonia) kao vano prono i trgovakovorite.Nakonburnih storatnih razaranja, turskih osvajanjai konaosloboenja 1691.g., na tlu dananjega gnastaje novoplanirani grad, tada na

Donja Varo. Kako je vidljivo na topografkartama iz 1699. i 1715., novi je grad pravocrtne ulice usporedne s obalom rijeopasan pravokutnikom bedema i bastMarkantna etverokutna tvrava vaubaskog tipa sjela je na zapadni dio grada pkom 18. stoljea.

Nakonformiranjagradskog magistrata 17Brod se uspjeno razvija i toliko je ve gnaseljen i izgraen da prelazi svoje obrane okvire te se proiruje nizovima drkuadu izlaznih cesta prema istoku i sjevstoku. Procesi uspona i rasta nastavljajuiduem stoljeu, tako da na uim prosto

grada izmeu franjevakog samostana ntonoj strani, do glavnoga trga uz tvravzapadnoj strani sve vei broj drvenih zamjenjuju zidanice. One pak to okrglavni etverokutni trg, kao zgrade uglegraanskih obitelji, nose stilske oznakevincijalnoga baroka.

U stalnom suprotstavljanju vojnim vlasBrod postaje slobodnim gradom tek 187kada je ukinuta Vojna krajina. Za njegovnji razvoj presudna je austrijska aneksijsne 1878. g. s otvaranjem trgovakih puprema jugoistoku, a isto tako i prikljuakda na eljezniku mreu. Tako povezan sgrebom i Rijekom, Osijekom i Budimpe

a doskora i uskotranom prugom sa Savom, Brod se naglo poveava i prostobrojem stanovnika. Grad je od sredine doja stoljea porastao s 3 tisue naoko 8,5a stanovnika. U gradu niu nove javne vatne katnice ureene bogatom historickom ikonografijom (dekoracijom). To s


18 Kara, Z., 1994.a; Kara, 1994.b

19 Markovi, M., 1994.; Petrovi, 1972.; Rem, 19


12/22

sebice oituje na sve raskonijem izgleduglavnoga trga i Sredinje ulice, gdje su senale gotovo sve znaajne upravne, kultur-no-prosvjetne i drutvene ustanove.

Usporedno s intenzivnim razvojem prometa,trgovine i zanatstva, Brod dobiva i prve veeindustrije: novu ciglanui pivovaru (1870.), par-

ni mlin i parnu pilanu s preradom drva, a dokraja stoljea i vinariju, tvornicu alkohola i dr.

Tvrava je u to doba ve izgubila sve vojnefunkcije. Opasana icom i vojnom straom,zatiena je od vanjskih agresija, no nije semogla oduprijeti eljeznikoj pruzi koja je od-sjekla zapadni dio njenih glacija. U svojoj ma-sivnoj grai odolijeva eroziji i zubu vremena,te svedo danas ostajenajbolje sauvani kom-pleks baroknoga vojnoga graditeljstva u kon-tinentalnom dijelu Hrvatske.

Poega20 staro upanijsko sredite plodnekotline podno Papuka i Krndije, koja se u rim-sko doba nazivala Valis Aurea razvila se

podno srednjovjekovne tvrave du longitu-dinalne stare ceste u smjeru istok-zapad.

Nepravilne trase njenih ulica i trokutni oblikglavnoga trga vjerojatno imaju ishodita uvremenima kada je grad tijekom 150 godina(1537.-1688.) bio carska kasaba i vanoupravno sredite turskoga sandaka (brojioje tada, navodno, 500-800 kua, tj. oko4000-6000 stanovnika).

Vie puta paljena i ratom pustoena, Poeganijesauvala gotovo nitaiz svojesrednjovje-kovne i turske faze. Predturska povijest gra-dova kontinentalne Hrvatske oskudno jeobraena, posebice razdoblje pod turskomvladavinom. Prilikom njihova oslobaanja ra-zoreni su svi tragovi prethodnih razvojnihfaza. Povijest gradova, meu njima i Poege,poinje tek potkraj 17. st., gotovo ni od ega.Barok je donio brojne sakralne i profane gra-evine te sklopove graanskih katnica sa sli-kovitim trijemovima u prizemlju. Kada jePoega 1765. dobila status slobodnoga kra-ljevskoga grada, nastavilo se razdoblje njenaintenzivnog razvoja. Grad se tijekom 19. st.iri prema zapadu i rijeci Orljavi na sjeveru, teizgrauje obiteljskim kuama du starih ne-pravilnih putova i ulica koje prema periferijiimaju preteito ruralne karakteristike. Okoglavnoga trga formira se jezgra grada s odgo-varajuim upravnim, trgovakim i uslunimsadrajima. Na istonomu rubu te eliptinejezgre, podno nekadanje citadele izgraen

je novi gradski trg, jedini pravokutni prostorbarokne Poege.

Krajem stoljea Poega je vicinalnom eljezni-com povezana sa Siskom. Proiruje se premakolodvoru i pruzi trima pravocrtnim ulicama

koje su,dakako, inenjerski trasirane. Grad jetada brojio oko 5 tisua stanovnika, tj. od1857. g. porastao je gotovo dvostruko.

* * *Iz ovoga prikaza gradova kontinentalne Hr-vatske izostavljeni su brojni mali i manji gra-dovi koji, veim dijelom, nisu jo imali pravnistatus ni fiziki habitus gradova, kao i oni sveom ili skromnijom kulturno-povijesnombatinom, koji su stagnirali i nisu sudjelovaliu procesima razvoja urbanizma tijekom 19.stoljea. To se odnosi u prvom redu na manjanaselja Vojne krajine, a posebice ona na po-druju Like i Ogulinske pukovnije.21

JADRANSKA HRVATSKA22

ADRIATIC CROATIA

ISTRA

ISTRIA

Istarski poluotok na krajnjem zapadu Hrvat-ske, podruje izuzetne urbane batine, s bez-brojgradina (katelira), vjenih malihgrado-


Sl. 12. Slavonski Brod plan proirenja g

Fig. 12 Slavonski brod plan of the city e1831

20 Bedenko, 1978.; Kempf, 1910.; Lenti-Kugly, 1977.a

21 Za manje gradove v.: Virovitica (Fischer, 1996.; Hor-vat, A.,1958.),NovaGradika(Fischer, 1998.; Horvat, A.,1955.), Naice (Majstorovi, 1973.), Otoac (Petrinec,1992./93.), Kostajnica (Visin, 1992.), Kutina (Kara, V.,2002.), itd.

22 Markovi, J., 2002.; Maroevi, 2000.


13/22

va, kako ih naziva Ana Deanovi, i desetakisto tako vjenih, no veih povijesnih grado-va,zaostajeu 19.st. u svome privrednom i de-mografskom razvoju. Austrijske vlasti, jedna-ko kaoi oneonemoale Venecije, nisu potica-le proizvodne mogunosti novodobivene po-krajine.

Rasapom feudalnih latifundija i poljoprivred-noga kolonata unutranjost vinogradarske iratarske Istre pada u ekonomsku depresiju, as njom i svi unutarnji gradovi.

Obalni gradovi, zahvaljujui lokalnom trgova-kom prometu i sitnom obrtnitvu, posebiceribarstvu, nalazili su mogunosti skromnoga,no stabilnoga razvoja. Na hrvatskome dijeluIstre, od polovice 19. st. prosperitetni razvojpokazuju Rovinj i Pore, te osobito Pulakaonova i najvea vojna luka Austro-ugarske Mo-narhije.

Pore,23 poput mnogih povijesnih gradova naJadranu, gradi svoju novu obalu i proiruje

luku ruenjem srednjovjekovnih zidina i kula.Na njihovoj liniji nastaje novo lice grada otvo-renog prema moru.

No, jezgra grada s autentinom antikomplanimetrijom i svim kulturno-povijesnimslo-jevima koji su se na nju nataloili ostaje idalje nedirnuta. Do kraja stoljea grad je da-leko preao povijesne okvire, posebice duprilaznih cesta, a na trgu uz kopnena vrata ibaroknu crkvu Gospe od Anela formirao jesvoje novo sredite.

Rovinj,24 najvei grad na zapadnoj obalihrvatske Istre, s oko 9000 stanovnika, sredi-nom stoljea ak gubi svoje puanstvo forsi-

ranom izgradnjom Pule kao vojnoindustrij-skoga sredita. Slikovit gusto izgraeni gradna otoku, to ga kruni sakralni kompleks ba-rokne crkve sv. Eufemije, spojen je jo u 18.st. s kopnom.

Na nasutom tlu izmeu Staroga grada i starihpredgraa, s monumentalnim franjevakimsamostanom nastat e novo sredite. Kada jeRovinj 1873. g. dobio eljezniku vezu sTrstom, a s njim i prvu veu industriju, zapo-inje novo razdoblje sve uspjenijeg razvojagrada u 20.st. u punom kontinuitetunjegovihvjekovnih tradicija.

Pula25 je nakon kratke francuske vladavine

odlukom Bekoga kongresa 1815. g., zajednos Istrom, pripojena Austrijskoj Monarhiji. Veje 1820. izraen urbanistiki plan postojee-ga stanja s naznakom predvienih planskihzahvata koji e se dogoditi sredinom stoljea,kada je Pula postala glavna ratna luka Austri-je. Godine 1856. zapoinje izgradnja vojnogabrodogradilita na otoiu Uljanik pred gra-dom i arsenala neto junije na nasutom pli-aku. Zatvoreni u svoje strogo uvane vojni-ke okvire kao zasebne cjeline, ti veliki indu-

strijski kompleksi nisu dirali cjelinu posnoga grada koji je tada jo bio opasan akim i srednjovjekovnim zidinama du cijesvojeg oboda. No, izazivali su nagao pnovoga stanovnitva (samo u arsenalu dogradilitu radilo je oko 7000 radnikdvostruko vie od broja stanovnika gradetkom stoljea), a usporedno s time i prenje na vanjske prigradske prostore.

Do 1876., kadaje Pulapovezana eljezniprugom s Trstom i Beom, izgraena je obala pred gradom, a na ulazu u Pulski z1300 m dugaak valobran na Podstinpretvorio je cijeli zaljev u luki bazen, brabrojnim vojnikim utvrdama i topnikimrijama na okolnim breuljcima.

Na istonoj strani grada, uz njegove zidglavna gradska vrata, izgraeni su novidvi grada koji se du starih ulica i novihloenih na trasama rimske centurijacije,ajupremasjeveruprekorimskeAreneseljeznike postaje. Ve je formirano i

drutveno sredite nove Pule neposruza zidine i Sergijev slavoluk.

Do kraja stoljea grad se nezadrivo irgrauje povrinu koja, zajedno s predgma, viestruko premauje staru povijjezgru. Pula je tada brojila vie od 36.00novnika, to je ak deseterostruko vie nosu na stanje s prvog popisa 1857. g.

Povijesna Pula, uza sve to to je do krajaljea poruen najvei dio njenih zidina, svala je ipak svoj fiziki i kulturno-povijestegritet, te je uz neke manje unutarnje ivencije ostala i dalje ivotno teite grnjegov najvitalniji dio.

* * *

U unutarnjem dijeluIstre, tako bogatomjesnim gradovima i prapovijesnim gradin(castelieri), u ovome letiminom pregledba barem spomenuti tri akropolna gradazet, Motovun i Labin. Kao sredita svojihregija Buzet se razvija na stoarsko-poljvrednoj osnovi, Motovun umarskoj i gradarskoj privredi, a Labin na ugljenimnicima. Tijekom 19. st. sva tri grada preokvire svojih srednjovjekovnih zidina iaju se du prilaznih cesta, zapravo spju se s vrhova svojih breuljaka i formnova podgraa u podnoju.

KVARNER

KVARNER

Kvarner je, nasuprot zaokruenoj i geogrhomogenoj Istri, disperzna regija i s bro


23 Prelog, 1957.

24 Rubbi, 1993.; Tadi, 1982.

25 Rubbi, 1995.


14/22

otocima irom otvorena prema moru. U povi-jesnom slijedu ope privredne depresije Ja-drana otoci i otona naselja stagniraju uspo-redno sa stagnacijom Venecije. Ni 19.stoljeeaustrijske vlasti nije Rabu, Krku, Cresu i Lo-inju, kao ni njihovim povijesnim gradovima,donijelo bitnijih promjena.

Kopneni pojas Kvarnera, s masivom Velebitau zaleu, aktiviran je tijekom 18. st. tek pro-bojem prvih kolnih cesta.26 Na uskomu obal-nompojasu, od brojnih starih gradova i gradi-a izdvajajuse Rijeka, Bakar i Senj, koji na timnovim prometnicama grade svoj novovjekirazvoj i prosperitet.

Rijeka27 seutodobanalauteitupolitikeiprivredne ekspanzije Austrije i Maarske.Razdoblje prosvjetiteljskog apsolutizma i pri-vrednog merkantilizma donijelo je Rijeci, isto-vremeno kada i Trstu, status slobodnoga lu-koga grada 1719. godine. Kako je ve reeno,odluujui su pritom bili imperijalni ciljeviHabsburke Monarhije i njene sustavne pe-netracije prema Jadranu i istonome Sredo-zemlju. Kada je dvije godinenakoncarske po-

velje Rijeka dobila i prvu kolnu vezu sa zale-em tzv. Karlovom cestom, zapoelo je raz-doblje sve snanijeg razvoja grada na uuRjeine. Blagodati ove nove prometnice osje-tili su i susjedni obalni gradovi, posebice Ba-kar i Kraljevica. Taj povoljni razvoj nije moglausporiti ni izgradnja Jozefinske ceste koja je

potkraj stoljea povezala konkurentnu luku uSenju s Karlovcem. Kada je, meutim, 1809.stavljena u promet i trea kopnena cesta Lujzijana, rivalitet luka na kvarnerskom po-druju bio je okonan u korist Rijeke. Podstalnim protektoratom Beai Budimpete, Ri-jeka je uz Trst postala najvea luka na isto-noj obali Jadrana. Godine 1873. grad je pove-zan i eljeznikom prugom preko Zagreba sobjema prijestolnicama. Tadazapoinje trea

etapa eksplozivnoga razvoja Rijeke.Grad se jo u 18. st.poeo otvarati prema uuRjeine i svojoj junoj obali, zamijenivi starezidine i kule kontinuiranim slijedom graan-skih kua s proeljima orijentiranim prema ri-jeci i moru. Sredinom stoljea ureena je obalai na njoj se gradi prvi red stambenih blokova upunoj duini june fronteStaroga grada,formi-rajui pritom pred gradskim vratima izduentrg Veliku Kontradu (Corso) koji e doskorapostati novo drutveno sredite grada.

Prema planu iz 1796. g. nastavlja se nasipa-vanje mora i gradi nova obala, no sada u dvo-strukoj irini i duini. Na njoj se poetkom

idueg stoljea diu novi redovi preteito et-verokatnih blokova, usporednih s onima izprethodne faze. Formirana je tako poznatapanorama Rijeke kao grada koji se nizom re-prezentativnihzgrada, preteito javne namje-ne, irom otvorio prema moru.

Tridesetak godina kasnije zapoela je izgrad-nja golemog lukobrana koji e svojom impo-zantnom duinom od gotovo 2 km zakriliti ci-jeli grad, a njegovu reprezentativnu obalu uk-ljuiti u velik luki bazen povrine vee od 50


Sl. 13. Pula plan proirenja grada, 1886

Fig. 13 Pula plan of the city expansion, 1

Sl. 14. Pula ortofoto snimka sredita gs blokovima 19. stoljea

Fig. 14 Pula ortophoto of the city centewith blocks from the 19th century

26 Strohal, 1935.

27 Maga, 1997./98.; Mateji, 1985.; Straii, 1971.;ic, 1998.; *** 2001.


15/22

ha. Kao pristanite za sve brojnije i sve vee

putnikei teretne brodove te parobrode, ta ereprezentativna obala grada postati poslov-na, trgovako-prometna, luko-industrijskazona koja e odvojiti grad od mora i potisnutiga u drugiplan. Kada je potkraj stoljea nasuti izgraen krajnji istoni dio obale do uaMrtvoga kanalai na njoj novo kazalitei grad-ska trnica s nizom novih stambenih blokova,bio je to posljednji izlazak grada na more.28

No,izgradnja luke Baro zatvorila je doskora itaj dio grada.

Iz ovoga letiminog prikaza izgradnje obalno-ga dijela Rijeke, njene luke i industrijskezone koja se do kraja stoljea protegla dese-

tak kilometara daleko prema zapadu, jasnose oituje njezin dinamini razvoj kao velikogvorita na magistralnim pomorskim i kopne-nim prometnicama tadanje Dvojne Monarhi-je. Za vrtoglavi razvoj grada sve su inicijative ipresudne odluke imale ishodita u politikimi ekonomskim interesima Maarske, koja je1870. godine ukljuila Rijeku u svoj nacional-ni teritorij kao corpus separatum.

Grad se tijekom stoljea gradio, razvijaostao onako kako se gradila njegovako-prometna trgovaka, poslovna i induska obalna zona, te je paralelno s njom pmao izrazito longitudinalnu planimetrijuljeznika pruga koja je povezala grad sdimpetom, a doskora i Beom i Tr(1873.), takoer je nametnula linearni rajeke. Zapadno od Staroga grada svedo kvora, a posebice na Dolcu, Brajdi i Zagnastaju itave nove gradske etvrti modRijeke. Grad, meutim, nema regulaosnove. Cjelokupnu izgradnju prati i regPravilnik iz 1859. g. Na osnovi parcijalnihnova izgraen je cijeli komunalni sustavda: plinifikacija (1850.), kanalizacija (18vodovod (1895.), elektrina rasvjeta (18te uveden tramvaj (1899.) i dr.

U toj toliko dinaminijoj fazi razvoja Rijekspisan je 1873. natjeaj za plan grada, arezultata ni jedan prijedlog nije bio pren.Konano je urbanistiki plandonese

kon dvadesetak godina usuglaavanja1904. odnosno 1917. g. kao crveni plan

Uzasve to i brojneunutarnje suprotnostika je u 19.st. izraslau visokoprosperitetanderni grad. Gospodarsko, materijalno bstanje ostavilo je neizbrisive tragove na nurbanitetu. Uz vrhunska inenjerska ostnja, osobito ona na izgradnji luke (generukovodilac, in. A. Hajnal, 1837.-1907.),ka je zablistala remek-djelima klasicistipostklasicistike arhitekture. Da nabrsamo ona najznaajnija: Vojna akad(1852.) i neto kasnije Trgovaka i Nauakademija, Gradska vijenica, velika Drgimnazija, otmjena palaa Modelo (

Adamievo kazalite do 1855.), zgrada Fmonije (1890.), ve spomenuto novo kaz(1885.), kolodvor (1891.), Guvernerova pauz brojne poslovne zgrade, privatne paluksuzne vile.

Svojim monumentalnim volumenom, rzentativnim habitusom i historicistikimhom te ikonografijomte su zgrade potiskroman graanski bidermajer iz prve poce stoljea. U njihovoj sjeni Stari je gradgnirao i usporedno s vrtoglavim rastom ngradskih predjela sve je vie socijalno i fdegradirao.30

Sa sjeverozapadne strane Rijeke svi pov

gradovi i gradii

jednako oni u njenu zaKastav i Grobnik, kao i oni podno Uke oprinca, Lovrana, Moenice i Brsea svistarskoga Plomina nastavljaju svoj rtemeljen na sitnoj stoarskoj poljoprivred


Sl. 16. Rijeka

ortofoto snimka sredita gradas blokovima 19. st.

Fig. 16 Rijeka ortophoto of the city centerwith blocks from the 19th century

Sl. 17. Opatija panorama gradske obale,prijelaz 19./20. st.

Fig. 17 Opatija panoramic view of the city coast,turn of the 19th and the 20th century

Sl. 15. Rijeka plan grada, A. Pirisi, 1852.

Fig. 15 Rijeka

city plan, A. Pirisi, 1852

28 Planovi iz toga doba predviali su nastanak oanalognomizgradnjomprekodelte Rjeine svedo PSuaku (v. plan iz 1796. g. u: *** 1953: 41).

29 Mateji, 1985.

30 Mateji, 1988.


16/22

nogradarstvu. No, potkraj stoljea na obali po-inje razvoj turizma. To se najprije dogodilo umalom ribarskom zaseoku gdje se nalazila be-nediktinska Opatija, sa samo desetak stanov-nika. Ve su se sredinom stoljea tu nale prvevile rijekih patrona, a u sedamdesetim go-dinamai prvi hotel. Godine1889. Opatija, sadave uredno ureen turistiki gradi s oko 2500stanovnika, proglaena je zimskim ljeilitem.Povezana doskora konjskim tramvajem sa e-ljeznikom stanicomMatulji, u predgrauRije-ke,postala je dostupna bogatojklijenteliiz au-strijskih zemalja.

Znatno proirena sve brojnijim hotelima, ra-skonim penzionima, te tada obvezatnimkursalonima, Opatija je nosila laskav epitetzimski Be.

Bakar.31 Smjestio se na jugoistonojstrani Ri-jekoga zaljeva, u dnu slikovita vinorodnogzaljeva. Tijekom 17. i 18. st. Bakar biljei veiluki promet od susjedne Rijeke i Senja, iakos loim kopnenim vezama za tranzitne robe iz

zalea (drvo, stoka), osobito iz Frankopan-skih rudnika i manufaktura (eljezo), to jebila osnova njegova prosperitetnog razvoja.Grad je ve tada uvelike prerastao okvire po-vijesne jezgre i lepezastom izgradnjom svogapodgraa sve do mora Primorja, viestrukose poveao. Likvidacija Frankopana i Zrinskihte katastrofalan potres sredinom stoljeanisu bitnije poremetili razvoj grada. ReformeMarijeTerezijei JosipaII. donijele su mu 1778.status slobodnoga kraljevskog grada i mnogepovlastice slobodne luke, no istovremeno scentralizacijomdravne uprave i sve veu ovi-snost o Rijeci.

Pomorska trgovina i pomorstvo tijekom prve

polovice 19. st. poveava blagostanje grada injegovih graana. Stale brodovlasnika prin-cipala, uz stale pomoraca,dominira gradom.Na njegovim brodogradilitima do 1882. g. iz-graeno je ezdesetak to veih to manjihdrvenih brodova bakarskih brodovlasnika.Razvijeno pomorstvo grada i njegove okoliceuvjetuje otvaranje prve nautike kole na na-oj obali (1849.).

Sredina stoljea zasigurno je jo doba najvi-eg uspona Bakra: tada je posveena upnacrkva sv. Andrije, najvea novoizgraena sak-ralna graevinana tlu Hrvatske. No, to je isto-vremeno presudnaprekretnica u razvoju Bak-

ra. Nakon dosegnutih vrhunaca uskoro slijedistoljee stagnacije i postupnog sve veeg za-ostajanja. Izgradnjom eljeznike veze s Bu-dimpetom, kada je Rijeka postala emporijmaarskih imperijalnih interesa, usporen je,a doskora i potpuno zakoen razvoj Bakra.Drugi neposredni udarac doivio je grad kadamu je 1880. oduzet privilegij slobodne luke.Noistotoliko,akoneiujoveojmjeri,bilaje

presudna pojava brodova na parni pogon.Grad s viestoljetnom pomorskom, lu-ko-trgovakom i brodograevnom tradicijomdoivljavao je udarce od kojih se nikada vienije oporavio.

Do kraja stoljea Bakar ipak nastavlja svojrazvoj u mirnom i samozadovoljnom ritmumaloga pomorskog i inovnikog grada. U todoba ak napreduje na planu kulturnoga idrutvenoga ivota. Izuzetan dogaaj, s veli-kim nadama za gospodarski i svekoliki usponBakra, bila je izgradnja Pomorske kole1884. g., kasnije Pomorske akademije, i Na-rodnoga doma 1891. g. U gradu djeluje tiska-ra (1877.-1884.), a uz Hrvatsku itaonicu i ne-

koliko humanitarnih sportskih i kulturnihudruenja. No, iza tih pozitivnih pomaka i nji-hovih privida materijalno je stanjeBakrai nje-govih graana bilo iz godine u godinu svetee. Broj stanovnika opada, a prazne i na-putene kue propadaju, osobito u starim di-jelovima grada.

Neposredno se na Bakar nadovezuje Kraljevi-ca, koja je sa dva frankopanska katela iz 17.


Sl. 19. Bakar veduta grada, E. Mohori, 1

Fig. 19 Bakar view of the city, E. Mohori

Sl. 18. Bakar precrt katastra, 1862.

Fig. 18 Bakar

copy of the cadastral plan

31 Mili, 2003.


17/22

st. branila ulaz u Bakarski zaljev. U iduemstoljeu proglaena je kraljevskom lukom(otud joj i ime), s brodogradilitem za ratnebrodove, a tijekom 19. st. postaje gradi s ve-likim luko-pomorskim programom. No kao iBakar, bez veih mogunosti za razvoj, onastagnira do najnovijih vremena.

Dalje prema jugu, povijesni Novi Vinodolskinije tijekom 19. st. zabiljeio neke vee inova-cije na planu svoje guste urbane strukture,osim to su uklonjene zidine Frankopanskogagrada. Isto se to odnosi i na ostala manja povi-jesna naselja (Bribir, Ledinice), sve do Senja.

Senj,32 povijesni grad sa stoljetnim tradicija-ma pomoraca i uskoka, snano je aktiviran iz-gradnjom Jozefinske ceste to ga je krajem18. stoljea povezalas neposrednim zaleem,a preko Karlovca s cijelom Hrvatskom. Iakojouvijek podupravomVojnekrajine,grad natoj prometnici postaje sve uspjenija izvoz-no-uvozna luka.

Razdoblje izmeu 1824. do 1833. zlatno jedoba razvoja senjske trgovine. Tada je ponacrtima generala F. Vukasovia obnovljenaJozefinska cesta s novim ulazom u grad, pro-irena je luka i na obali se grade velika carin-ska skladita.

U njegovu brodogradilitu grade se sve veinovi brodovi, a tvornica jedara i konopa radina njihovoj opremi.

U takvoj privrednoj i politikoj konstelacijiSenj se otvara prema moru, rui srednjovje-kovne zidine, ali ih ne prelazi, a na njihovimtemeljima formira se novo lice grada. Unutargrada bogate trgovake obitelji grade nove

kue, ili pregrauju i nadograuju stare. Naskromne barokne interpolacijenadovezuju seisto tako skromne historicistike.Meu njimase istie palaa senjske Kapetanije, koja sepregrauje u Kraljevsku gimnaziju, a Katelpostaje glasovit Oegovicianum. Monumen-talna tvrava Nehaj je demilitarizirana.

U drugoj polovici stoljea sve se vie osjeadominantna pozicija Rijeke i njen eksplozivnirast. Zapravo je rije o imploziji koja je gutalasveljudske i prirodne resurse u svojemsve i-

rem interesnom krugu.Kopneni promet nzefini je zamro, a zajedno s njime i Sentranzitna luka. Stagnira i broj gradskoganovnitva.

DALMACIJA

DALMATIA

Dalmacija s najveom spomenikom bnom i urbanom kulturom, koja gotovo nazi sve regije na objema obalama Jaddoivljava u novovjekim stoljeima istuvrednu deklinaciju kao i ostale, nekad bomletake pokrajine. Procesi ope stagnnastavljaju se i pod austrijskom vlaugeografski dalekom jugoistoku monenarhije i izvan ueg interesa vladajuih cra, Dalmacija je bila tek neka vrsta prireppolitikom argonu nazivana res nulius.

U sumornim stoljeima nakon blistasrednjeg vijeka, gradovi su svojom kamearhitekturom uspjeno odolijevali zlim

menima. Isto su se tako odrale i tisulurbane tradicije. No, ope siromatvo deralo je stanovnitvo i degradiralo njihovcijalnu strukturu. Prosvjetiteljskeideje pkom 19., a defeudalizacija sredinom stopromovira graanski i puki sloj koji inteno reagira na demokratske, liberalne i prrodne izazove svoga doba.

Zahvaljujui razvoju pomorsko-luke pde koja je na jugu Dalmacije kontinuobalne gradove, oni postaju nositelji oprogresa.Nakontojebarokokitiosvojoenom arhitekturom Zadar, Split i Dubrosvi su povijesni gradovi u veoj ili manjojri prerasli okvire svojih zidina i bastionvorili se prema moru i svojoj luci, aktipredgraa i ukljuili ih u svoj teritorij. Uzinovacije i mjestimina oteenja, njihomarkantna urbana matrica sauvala svvorni povijesniintegritet. To se u prvom riznad sviju odnosi na Dubrovnik koji u oma svojih Mira uiva blagodati splendid


Sl. 20. ibenik panorama gradske obale, kraj 19. st.

Fig. 20 ibenik panoramic view of city coast, end ofthe 19th century

32 Vilii, 1965.; Vilii, 1971.

33 Staglii, 1988.; Staglii, 1996.; Staglii, 2


18/22

lation i ostaje samostojna cjelina Grad bezdodatka.

Zadar.33 Kratkotrajna francuska uprava po-etkom stoljea nije u gradu ostavila znaaj-na urbanistika i arhitektonska ostvarenja.Zabiljeeni su tek zahvati na ozelenjavanjuotvorenih prostora grada, u prvom redu nje-

govih bastiona i bedema. Kultura zelenila ini-cirana u francuskoj fazi, nastavit e se u Za-dru, osobito nakon to je 1868. proglaen ci-vilnim gradom.

Kao glavni grad austrijske Dalmacije Zadarivi isto kao i u mletakim vremenima u rit-mu glavnoga administrativnog i kulturnogsredita. Njegova planska struktura, naslije-ena iz rimskih vremena, ostajegotovo nedir-nuta sve do razvojaenja. U sedamdesetimgodinama doivio je prve radikalne interven-cije ruenjem gradskih zidina du jugozapad-ne obale. Na nasutim prostorima Nove obaleizgraen je niz od 16 markantnih, preteito

etverokatnih stambenih blokova koji su na-metljivom historicistikom reprezentativno-u zakrilili povijesnu jezgru i formirali novolice grada po uzoruna slineaustrijske zahva-teu Trstu i Rijeci. No, iza tefasadegrad visokebirokracije i patricija sve je vie zaostajao usvome privrednom razvoju.

Potkraj stoljea slijede intervencije i u dubinupovijesne jezgre novim gradnjama na glavnojirokoj ulici i na prostoru nekadanjegavene-cijanskog Katela, a 1903. g. gradi se u gradumonumentalna sudska palaa. Godine 1892.Zadar dobiva uz katedralu i nadbiskupskidvor neoromaniki crkveni toranj koji svo-jom vertikalom na krianju glavnih ulica po-

staje vizurna dominanta grada.

Do kraja stoljea Zadar se ve pruio dalekoizvan svojih utvrda. Pliaci na dnu uvale Jazi-ne nasipavaju se, a du prilaznih cesta urba-nizira se gradsko predgrae sa svojim sekun-darnim sreditem. Grad se iri i prema Arba-nasima, gdje je izgraen velik kompleks novemoderne bolnice. Na suprotnoj strani uvale,du obale prema sjeverozapadu nastaje bro-dogradilite i pogon vinarske industrije. No,Zadar kao cjelina ekonomski stagnira. Kaoupravno sredite Dalmacije raste samo bro-jemgradskoga stanovnitva, koje se penje do1900. god. na 15.000 itelja.

Biograd,34 nekadanji krunidbeni grad i sje-dite starohrvatske biskupije, teko stradavatijekom17.i18.st.Ipak,svedokraja19.st.sa-uvao se vei dio gradskih zidina s krunimkulama. Tada nastupa ope razaranje. Sve suutvrde unitene poetkom novoga stoljea,zajedno s ostatcima trobrodne bazilike sta-

re kraljevske stolnice. Drevni je Biograd ne-stao bez ostataka pod novom izgradnjom.

ibenik35 ulazi u 19. st. s istom kulturnombatinom iz prethodnih venecijanskih vreme-na, ali sa sve veim privrednim zaostajanjem.Njegova se stagnacija oituje, meu ostalim,ve samom injenicom to se od sredine 16.

tijekom dva idua stoljea broj stanovnitvanije poveavao. Nakon kratke francuske vla-davine, Austrija s Metternichovim apsolutiz-mom i blokadom trgovakog prometa s Bo-snom(uz sanitarnikordon) produuje stagna-ciju grada jednako na privrednom, kao i nadrutvenom planu.

Godine 1830. grad broji 2600 stanovnika.Tada se ponovno otvaraju trgovaki putovi skopnenim zaleem i s Bosnom, a morem svedo zapadne obale Jadrana. Uz obrtniku pro-izvodnju, uslune djelatnosti i trgovinu po-stupno se pojavljuju prve manufakture i indu-strija. Oporavlja se i brodarstvo s jedrenjaci-ma, posebice u susjednom Zlarinu.

Grad je meutim vrsto opasan srednjovje-kovnim zidinama i kulama, na koje su dogra-eni renesansno barokni bastioni. Njegovaorganskagustafizika struktura podno tvra-ve Svete Ane kao akropole, uz brojne palaegradskih patricija i bogatih trgovaca, dobiva ipo koju historicistiku kuu nekoga vienije-ga graana. Socijalna slika grada, polarizira-na na nekoliko starih veleposjednikih obite-lji s jedne strane i na puane (mornare, riba-re), radnike i seljake s druge, postupno se po-inje raslojavati. Uz brojne unutarnje krizeformira se graanski sloj sukladno idejamato ih je nosila revolucionarna 1848. godina.

Druga polovica stoljea donosi dinamianrazvoj i rast grada. Broj se stanovnika penjena 10.000 potkraj stoljea. Grad prelazi okviresvojih utvrda, otvara se prema obali i varo-kim predgraima.Poruenisu barokni bastio-ni s njegove jugoistone fronte (1864.) sve docrkve sv. Franje, gdje e doskora nastati grad-ski park. Do kraja stoljea poruene su zidinei kule s kopnene strane u punoj duini Staro-ga Pazara do tvrave sv. Ane, te vei diojunih zidina du obale. Grad je time oteenza neke povijesne objekte (kula Teodorevipred katedralom), ali njegova je homogenaurbana topografija ostala gotovo u cijelostinedirnuta.

Kulturni i drutveni razvoj oituje se izgrad-njom kazalita (1870.), osnivanjem Narodneslavjenske itaonice na Poljani (1866.), iz-gradnjometverorazredne kole(1904.), real-ne gimnazije, pokrajinske bolnice (1883.) i dr.

Privredni rast grada potie izgradnja eljezni-ke veze sa Splitom preko Perkovia (1877.) ielektrifikacija (1895.) sa snanom elektri-nom centralom na slapovima Krke. Raste e-ljezniko-pomorski tranzit drva i ugljena pre-


Sl. 21. Split Prokurative s trgom i Bajamesmom, kraj 19. st.Fig. 21 Split Prokurativewith the squarBajamonti's fountain, end of the 19th cent

34 *** 1990.

35 Markovi, J., 1997.; Markovi, J., 1999.


19/22

konoveteretneluke,augradujesveveibrojmanufakturnih radionica i trgovina iroke po-tronje. Pojavljuju se prve tvornice i industrij-ska postrojenja.

Trogir,36 grad bogate antike, srednjovjekov-ne i renesansne batine, biljei tijekom ba-roknih i postbaroknih vremena relativno

skromne arhitektonske i urbanistike inovaci-je. Kratko razdoblje francuske uprave pro-drmalo je zidinama opasani grad na otoiu,kao i ostale gradove venecijanske Dalmacije,iz njegove vjekovne obamrlosti. U duhu pro-svjetiteljstva zatvaraju se samostani, a otva-raju i grade kole i osnivaju kolegiji ak na ra-zini visokih kola; rue se stare utvrde, bede-mi i bastioni; sprovode higijenske mjere, na-sipavaju barutine i pliaci oko grada. Sredi-nom stoljea poloena je prva kanalizacija (ijavni nunik na obali!), grad se komunalizira,poplouje se glavni trg, zasaene su zelenepovrine du nasutih dijelova obale.

Grad, meutim, prostorno i demografski sta-gnira. Kao lokalno trgovako i obrtniko sre-dite tijekom cijeloga stoljea nije se brojemstanovnika poveao iznad 3000. Raste samonjegovo predgrae na suprotnoj obali, naotoku iovu,kao naselje teakai lukihradni-ka, koje je 1862. g. povezano s gradom novimkamenim mostom s preklopnim prolazom zabrodove. Kopnena je strana jo uvijek nena-seljena, dobiva kameni most tek 1906. g.

Zahvaljujui prirodno-geografskoj izolirano-sti, Trogir je sauvao svoju povijesnu jezgru injenu kulturnu batinu u veoj mjeri od vei-ne jadranskih gradova iako je erozija grad-skoga patricijata dovela neke ugledne kue i

palae u stanje zaputenosti i ruenja.Split.37 Devetnaesto stoljee u Splitu zapo-inje, kao i u ibeniku i Trogiru, ruenjem di-jelova starih baroknih gradskih utvrda. Zakratkotrajne francuske uprave poruen je iz-boeni dio Katela na obali i jugozapadni po-lubastioni. Dobivenim materijalom nasuta jepred gradom obala i formiran perivoj, tzv.Marmontovi ardini. Unutar grada poruen je(1813.-1859.) niz kasno-gotikih kua na sje-verozapadnoj fronti Narodnoga trga (Trg sv.Lovre), ime je taj prostor znatnoproiren, nograd je pritom izgubio nekoliko vrijednih po-vijesnih zgrada, ukljuujui i staru Gradskuvijenicu.

U istom razdoblju nastaju nove trokatnice naobali u nastavku fronte Dioklecijanove pala-e. Iako je jo poetkom stoljea sruenobrambeni bedem Korta nasuprot Zlatnimvratima, ta su vrata otvorena tek 1857., pa jetime uspostavljena neposredna veza povije-sne jezgre s obalom.

Uza spomenute graditeljske zahvate, razvojSplita do sredine stoljea odvijao se u mir-nom ritmu sve vanijega lukog grada, s broj-

nim brodskim vezama s lukama preko Jana i karavanskim putovima s Bosnom. Na Turska skela na Jadranu i Veliki pazanosili su gradu znatne prihode. Zajedpredgraima, Vela Varo na zapadnoj stLuac na istonoj, Split je 1857. g. brojiood 16.000 stanovnika.

Znatno dinaminiji razvoj zabiljeen jevremeno s izradom prvoga regulacijskogna grada 1862. Na mjestu poruenoga zanog bastiona gradi se krajem desetugledna Bajamontijeva palaa i prvo kate, a 1864./65. g. kompleks Prokurativavei luki promet i najava skorog prikljunja na eljezniku mreu potiu izgradureenje junoga dijela obale te poetagradnje velikog lukobrana 1872. g. Ka1877. g. Split konano povezan eljezns kontinentalnim dijelom Hrvatske, nasrazdoblje njegova eksplozivnog rasta. naglo prerasta svoje povijesne okvire itee se du starih cesta prema Poljudu,

nu i Poljicama. Nastaju brojna nova preda i prve vee industrije, kao npr. tvornicmenta u podnoju Marjana, brodogradpokraj Solina i dr. Sredinji se dio gradmunalizira i oprema odgovarajuim unim, gospodarskim, kulturnim i drutvustanovama.

Kao najvei grad Dalmacije (1900. g. brovie od 28.000 stanovnika), Split e uspostati njena metropola, preuzimajui pod Zadra.

Korula38 je sasvim suprotan sluaj. Prrastai razvoja prelaze okvire povijesnogada na poluotokui usredotouju se sve vi

prostore predgraaBorgo duzapadne i ine obale. U 19. st. porueni su dijelovi gskih zidina i nekoliko kula da bi se izgrveliko luko pristanite pred gradom s nom, uskoro i hotelom. No, fasada gostalaje u cijelostisauvana. Juni glavnu grad dobiva 1863. nov kameni most. Uredno s rastom Borga, koji se razvija u gradsko sredite s odgovarajuim drunim sadrajima i prvim hotelima, grad nluotoku stagnira, no i dalje uspjeno svoj povijesni integritet.

Dubrovnik,39 katastrofalnim potresom ren, nakon herojske obnove cvjeta baroali nee vie nikada dosei gospodarsk

pon ni prosperitet kasnoga srednjeg vijrane renesanse. U 19. st. Republika kapi


36 Luci, 1979.; Piplovi, 1994.; Piplovi, 1996.

37 Muljai, 1958.; Muljai, 1965.; Duplani, 199Marasovi, 1965; Piplovi, 1999.

38 Fazini, 1978.; Lupis, 1996.;Lupis,1998.; Lupis,Oreb, 2002.; Pedrin, 2000.; Piplovi, 2000.

39 Bersa, 1941.; Beriti, 1958.; Horvat-Levaj, Novak-Prosperov, 1987.; Prelog, 1978.; Vukovi,

40 Novak, 1972.; Ravli, 1934.


20/22

pred Napoleonovom vojskom, a zatim i au-strijskom,tako da je utrnulo njeno dravnikoi politiko znaenje.

Stamena struktura grada odolijeva zlim vre-menima ope depresije koja je zahvatila cije-lu Dalmaciju. Iako unutar grada jo uvijek imaruevina, ivotne potrebe zahtijevaju u prvom

redu intervencijeu gradskoj luci. Zbog dotraja-losti sruena je kula na ribarnici (1853.) i kro-vite na kuli sv. Ivana (1884.), izgraena jeobala ispred Arsenala (1859.) i novi lukobranPorporela(1873.). Sredinom stoljea poruenaje stara gotika Vijenica i podignuta nova op-inska zgrada u neorenesansnom slogu.

Jo za francuske vladavine predgrae Pile po-vezano je sa Gruem tzv. Marmontovom ce-stom, a potkraj stoljea obilaznicom Putonoko Grada i s junim predgraem Ploama.Na Pilama e se izgraditi pota i prvi hotel, ana Placama Velika gimnazija.

Gru i njegov pitomi zaljev, s brojnim ljetni-kovcima u bujnom zelenilu svojih vrtova, pre-uzet e postupno funkcije nove gradske lukesa kverima, modernom obalom, parobrod-skim pristajalitima i lukim skladitima, te sgostionicama i hotelima.

Kada je Dubrovnik 1901. g. dobio eljeznikuprugu, prometno,te uskoro i industrijsko zna-enje Grua sve e vie rasti. Ostat e nedir-nut samo poluotok Lapad, kao najljepa et-nica grada,i otok Lokrumpod Gradoms neo-gotikim Maksimilijanovim dvorcem.

* * *Analognim letiminim prikazom trebalo biobuhvatiti i ostale povijesnegradove,posebi-ce Omi, Makarsku i Cavtat na kopnenoj oba-

li, te Rab, Pag i Hvar na otocima.40 Njihov ur-bani i opi razvoj bit e ukljuen u poglavljetzv. turistikog urbanizma 20. st. u sljedeempoglavlju. Gradovi na otocima, nekad vanemletake luke, i dalje stagniraju, a osim Kor-ule nali su se izvan pomorskih prometnica.U kopnenom zaleu brojni povijesni gradovitakoer ne sudjeluju u novovjekim razvojnimprocesima. Neke e od njih krajem stoljeaaktivirati eljeznika pruga to je Dalmacijupovezala s kontinentalnom Hrvatskom, ali toje tema za idue stoljee.

Tijekom dvadeset pet stoljea urbane kulturena tlu Hrvatske, od grkoga Visa i ilirske Salo-ne, u vjekovnim plimama i osekama, velikimusponima i jo veim padovima, stoljea tur-skih ratova, kada su razoreni i opustoenigotovo svi gradovi u kontinentalnom dijeluzemlje, dok su onina Jadranu tonuliu opu le-targiju bila su to razdoblja najteih iskue-nja. Slijede stoljea mukotrpne obnove u uv-jetima siromatva, gospodarskih i politikihkriza,da bi krajem19. stoljea Hrvatska i njenipovijesni gradovi ponovno uli u krug europ-ske ope i urbane kulture kao ravnopravnisudionici.


Literatura

Bibliography

1. Ambru, V. (1988./89.), Osijekna prijelazuu 20.stoljee, Peristil, 31-32, Zagreb

2. Bedenko, V. (1975.), Krievci razvoj grada,Glasilo Arhitektonskog fakulteta, 3, Zagreb

3. Bedenko, V. (1978.), Urbanistiki razvoj Slavon-ske Poege, ovjek i prostor, 2, Zagreb

4. Bedenko, V. (1993.), Urbanistiki razvojKrieva-ca do sredine 19.stoljea, u:Krievci,grad i oko-lica, Zagreb

5. Beriti, L. (1958.), Urbanistiki razvitak Dubrov-nika, Zagreb

6. Bersa, J. (1941.), Dubrovake slike i prilike(1800.-1880.), Zagreb

7. Cvitanovi, . (1978.), Arhitektura monumen-talnog historicizma u urbanizmu Zagreba,ivotumjetnosti, 26-27, Zagreb

8. Cvitanovi, . (1979.), Kulturna i umjetnikabatina Karlovca od osnutka tvrave do 19. sto-ljea, u: Karlovac 1579-1979, Karlovac

9. Dobroni, L. (1983.), Izgradnja Zagreba u XIX.stoljeu i irenje Zagreba (prikaz na osnovusta-rih planova), u: Graditelji i izgradnja Zagreba udoba historijskih stilova, Zagreb

10. Duplani,A. (1994./95.), Prinos dokumentacijiurbanistikog razvitka Splita od 17.do 19. stolje-a, Godinjak zatite spomenika kulture Hrvat-ske, 20-21, Zagreb

11. Fazini, A. (1978.),Graditeljska djelatnost u Kor-uli XIX. st., Dubrovnik, 6, Dubrovnik

12. Fischer, M. (1993.), Oblikovanje modernog gra-da, u: Krievci grad i okolica, Zagreb

13. Fischer, M. (1996.), Oznake urbanistikog slije-da, u: Virovitica, izabrane teme, Virovitica

14. Fischer, M. (1998.),Znaajke urbanistikog raz-voja, u: Nova Gradika, Nova Gradika

15. Frankovi, E. (1981.), Regulatorna osnova Za-greba iz 1865. godine, ivot umjetnosti, 32,Zagreb

16. Frankovi, E. (1983.), Gradnja, norme i spome-nici, Peristil, 26, Zagreb

17. Frankovi, E. (1988.), Lenucijeva era, Arhitek-tura, 205-206, Zagreb

18. Frankovi, E. (1988./89.), Urbanistiko plani-ranje u Hrvatskoj na mijeni stoljea, Peristil,31-32, Zagreb

19. Gaina, S. (1999.), Parcelacijagradskogzemlji-ta u Osijeku i odredbe o izgradnji od 1899. do1914. godine, u: Secesija u Hrvatskoj [zbornik],Zagreb

20. Geri, B. (1990.), Povijesna urbana cjelina Bje-lovara, Bjelovarski zbornik, Bjelovar

21. Gornii Brdoveki, J. (1952.), Razvitak eljez-nica u Hrvatskoj do 1918. godine, Zagreb

22. Gross, M. (1985.), Poeci moderne Hrvatske,Zagreb

23. Horvat, A. (1955.), Nova Gradika, najmlai hr-vatski grad, ovjek i prostor, 32, Zagreb

24. Horvat, A. (1958.), O urbanistikoj jtice, Bulletin JAZU, 3, Zagreb

25. Horvat, A. (1960.), Osvrt na urbaninice, Bulletin JAZU, 2-3, Zagreb

26. Horvat, A. (1961.), O Bjelovaru granalnog sistema, Bulletin JAZU, 1, Z

27. Horvat, A. (1982.), Osvrt na urban

cepciju jezgre Krievaca, KrievaII, Krievci

28. Horvat, R. (1993.), Povijest gradaVaradin

29. Horvat-Levaj, K. (2000.), Od baroknma do neoklasicizma. Stilsko-tipol formacije stambene arhitekture Dumeu 1780. i 1900. godine, Radovipovijest umjetnosti, 24, Zagreb

30. Jurkovi, S.; Mlinari, I. (2002.), Grlita Hrvatske, Zagreb

31. Kara, V. (2002.), Pregled urbanog hitektonske batine Kutine, u: Kutsno-kulturni pogled s identitetom Kutina

32. Kara, Z. (1994.a), Osnovna analizako-arhitektonskog razvoja Vukovardij dosadanjih istraivanja, ProstZagreb

33. Kara, Z. (1994.b),Urbanistiki razvtonska batina Vukovara od barokadoba (1687-1945), u: Vukovar, vjekograd na Dunavu, Zagreb

34. Karaman, I. (1972.), Privreda i drutu 19. stoljeu, Zagreb

35. Kempf, J. (1910.), Poega. Zemljopiiz okoline i prilozi za povijest slobPoege i poeke upanije, Poega

36. Kneevi, S. (1992.), Regulatorna ona Lenucija za dioZagreba od eljezdo rijekeSave iz godine1907., Rad

za povijest umjetnosti, 16, Zagreb37. Kneevi, S. (1994.), Lenuci i Lenuc

va, Radovi Instituta za povijest u18, Zagreb

38. Kneevi, S. (1996.), Zagrebaka zeva, Zagreb

39. Kneevi, S. (2004.), Urbanistiki rava kontinentalne Hrvatske u XIX. sZbornik I. kongresa hrvatskih povjejetnosti, Zagreb

40. Korda, J. (1954.), Vinkovci i okolica,

41. Lenti-Kugly, I. (1977.a), Povijesnoki razvoj Slavonske Poege od osloTuraka do danas, u: Poega1227.-19

42. Lenti-Kugly, I. (1977.b), Varadin

urbana cjelina grada, Zagreb43. Lenti-Kugly, I. (2001.),Zgrade vara

vijesne jezgre, Zagreb

44. Lipovak,. (1979.), UrbanirazvojKarlovac 1579-1979, Karlovac

45. Luci,I . (1979.), Povijesna svjedoagiru, Split

46. Lupis, V. (1996.), Pabirci za korulansstoljee, Godinjak grada Korule,

47. Lupis, V. (1998.), O arhitekturiXIX. stuli, Godinjak grada Korule, 3, K


21/22


Izvori

Sources

Izvori ilustracijaIllustration Sources

Sl. 1. *** 2000., I: 37

Sl. 2. *** 2000., II: 468

Sl. 3. *** 2000., I: 100

Sl. 4. *** 2000., II: 482

Sl. 5. Lenti-Kugly, 1977: tab. 16

Sl. 6. *** 2000., I: 198

Sl. 7. Slukan Alti, 2003: 152

Sl. 8. Maroevi, 1998: 57

Sl. 9. Arhiva Katedre za urbanizam AF

Sl. 10. Fischer, 1993: 94

Sl. 11. *** 2000., II: 538

Sl. 12. Markovi, M., 1994: 218

Sl. 13. *** 1988: 96

Sl. 14. Geofoto [web]

Sl. 15. *** 2001: 70

Sl. 16. Goefoto [web]

Sl. 17. *** 2000., II: 565

Sl. 18. Mili, 2003: 42

Sl. 19. Mili, 2003: 39

Sl. 20. *** 1976: 416

Sl. 21. *** 2000., I: 232

48. Lupis, V. (1999.), Jo o graditeljstvu XIX. i XX.stoljea na otokuKoruli, Godinjak grada Kor-ule, 4, Korula

49. Maga,O. (1997./98.), Urbanirazvoj Rijekei Su-aka na prijelomu stoljea, u: Arhitektura sece-sije u Rijeci. Arhitektura i urbanizampoetka 20.stoljea 1900.-1925., Rijeka

50. Majstorovi, S. (1973.), Naice kroz 700 g.(1229.-1929.), Slavonski Brod

51. Marasovi, J. (1965.), Glavne faze urbanisti-kog razvitka splitske aglomeracije, Urbs, 6,

Split52. Markovi, J. (1997.), ibenik, jugoistono pro-

elje grada: projekt XIX. stoljea i njegova sud-bina u XX. stoljeu, Radovi Instituta za povijestumjetnosti, 21, Zagreb

53. Markovi, J. (1999.), Paleoindustrijska era urazvoju grada ibenika, Radovi Instituta za po-vijest umjetnosti, 23, Zagreb

54. Markovi, J. (2004.), Urbanistiki razvoj grado-va jadranske Hrvatske u 19. stoljeu, u: ZbornikI. kongresa hrvatskih povjesniara umjetnosti,Zagreb

55. Markovi, M. (1994.), Brod, Slavonski Brod

56. Maroevi,I. (1998.), Sisakgradi graditeljstvo,Sisak

57. Maroevi, I. (2000.), Gradogradnja i zatitaspomenika u 19. stoljeu na hrvatskoj strani Ja-drana, Radovi Institutaza povijest umjetnosti,24, Zagreb

58. Maruevski, O. (1986.), Izgradnja Zagreba, u:Iso Krnjavi kao graditelj, Zagreb

59. Maruevski, O. (1993.), Krievci u 19. st., u:Krievci grad i okolica, Zagreb

60. Mateji, R. (1985.), Razvoj arhitekture u Rijeci,Dometi, 4-5, Rijeka

61. Mateji, R. (1988.), Kako itati grad, Rijeka

62. Mauran, I. (1971.), Osijek, Osijek

63. Mili,B. (2002.), Razvoj gradakroz stoljea, IIINovo doba, Zagreb

64. Mili, B. (2003.), Bakar, drevni grad na valovi-ma stoljea, Bakar

65. Muljai, S. (1958.), Kronoloki pregled izgrad-nje Splita u XIX. i XX. stoljeu (1806.-1958.), u:Zbornik drutva inenjera i tehniara, Split

66. Muljai, S. (1965.), Urbanistiki razvoj Splita iregulacioni planovi od poetka XIX. st. do 1944.godine, Urbs, 6, Split

67. Novak, G. (1972.), Hvar kroz stoljea, Zagreb

68. Novak-Prosperov, S. (1987.), Dubrovnik izno-va, Zagreb

69. Oreb, F. (2002.), Korulanska opina za vrijemeRafa Arnerija u drugoj polovici XIX. stoljea ,Dubrovnik, 1-2, Dubrovnik

70. Pedrin, I. (2000.), Korula kao gradski organi-zam u austrijskom i njemakom putopisu, Go-

dinjak grada Korule, 5, Korula71. Petrinec, T. (1992./93.), Grad Otoacpregled

povijesno-urbanog razvitka, Godinjak zatitespomenika kulture, 18/19, Zagreb

72. Petrovi, K. (1972.), Tvrava i grad Brod1715.-1905., Vijesti muzealaca i konzervatoraHrvatske, 4-5, Zagreb

73. Piplovi, S. (1994.), Fortifikacije Trogira u 19.stoljeu, Vartal, 3, Trogir

74. Piplovi, S. (1996.), Graditeljstvo Trogira u 19.stoljeu, Split

75. Piplovi, S. (1999.), Preobrazba Splita na raz-mei XIX. i XX. stoljea, u: Graa i prilozi zapovijest Dalmacije, 15, Split

76. Piplovi, S. (2000.), Odraz XIX. stoljea na ur-banistikustrukturuKorule, GodinjakgradaKorule, 5, Korula

77. Plani-Lonari, M. (1986.), Izgradnja gradado sredine 19. stoljea, u: Koprivnica grad ispomenici, Zagreb

78. Prelog, M. (1957.), Poregrad i spomenici,Beograd

79. Prelog, M. (1978.), Urbanistiki razvoj Du-brovnika, Peristil, 21, Zagreb

80. Ravli, J. (1934.), Makarska i njeno primorje,Split

81. Rem, V. (1983.), Brod, Slavonski Brod

82. Rubbi, A. (1993.), Rovinj urbanitet grada iokolnih naselja, Rovinj

83. Rubbi,A. (1995.), Pulatri tisuegodina urba-niteta, Zagreb

84. Schneider, M. (1977.), Gradovi i krajevi na sli-kama i crteimaod 1800. do1940., [katalog], Za-greb

85. Slukan Alti, M. (2003.), Povijesni atlas gra-dova, I. sv., Bjelovar, Bjelovar

86. Slukan Alti, M. (2004.), Povijesni atlas gra-dova, II. sv., Sisak, Sisak-Zagreb

87. Slukan Alti, M. (2005.), Povijesni atlas gra-dova, III. sv., Koprivnica, Zagreb-Koprivnica

88. Staglii, M. (1988.), Graditeljstvo u Zadru1868-1918, Zagreb

89. Staglii, M. (1996.),Klasicizam u Zadru,Zagreb

90. Staglii, M. (2000.), Osvrt na graditeljstvo uZadru od pada Mletake Republike (1797.) dotalijanske okupacije (1943.), Radovi Institutaza povijest umjetnosti, 24, Zagreb

91. Straii, Z. (1971.), Rijeka, razvoj i suvreme-no znaenje, Zagreb

92. Strohal, R. (1935.), Uz Lujzinskucestu,Zagreb

93. Szabo, Gj. (1940.), Stari Zagreb, Zagreb

94. Tadi,B. (1982.), Rovinjrazvojnaselja, Zagreb

95. Vilii, M. (1965.), Povijesno-urbanistiki raz-voj Senja, Senjski zbornik 1, Senj

96. Vilii, M. (1971.), Arhitektonski spomeniciSenja, Rad JAZU, 360, Zagreb

97. Visin, M. (1992.), Grad Kostajnica. Povijesni ur-bani razvoj, u:Hrvatska Kostajnicai Zrin, Zagreb

98. Vranje-oljan, B. (1991.), Stanovnitvo gra-dova banske Hrvatske na prijelazu stoljea,Zagreb

99. Vrbeti, M.; Szabo, A. (1989.), Karlovac na raz-mei stoljea 1880-1914, Zagreb

100. Vukovi, G. (2000.), Preobrazba Dubrovnikapoetkom 19. stoljea, Radovi Instituta za po-vijest umjetnosti, 24, Zagreb

101. Zrinyi, K. (1902.), Csaktornya, akovec

102. ic,I. (1998.), Kratkapovijestgrada Rijeke,Rijeka

103. ivakovi-Kere, Z. (1996.), Urbanizacijai pro-met grada Osijeka na prijelazu stoljea(1868.-1918.), Osijek

104. *** (1953.), Rijeka Zbornik, Rijeka

105. *** (1976.), ibenik, ibenik

106. *** (1988.), Pula sa starih razglednica, Zagreb

107. *** (1990.), Biograd i njegova okolica u prolo-sti, Biograd

108. *** (2000.), Historicizam u Hrvatskoj, Zagreb

109. *** (2001.), Arhitektura historicizma u Rijeci,Rijeka


22/22


Saetak

Summary

Urban Development of Croatian towns in 19th Century

A turbulent historical period of the late 18th

and theearly 19th centuries was marked by the ideas origi-nated in theperiodsof theEnlightenmentand liberaldemocracy. First it needs to be emphasized that theprogressive reforms undertaken by the emperor Jo-seph II, although lasting for a short time, made aconsiderable impact on the middle-class Croatiansociety of the period. Soon the conservative govern-ment administration introduced a very rigid central-ized system and abolished the reforms. The Frenchoccupation of Istria and Dalmatia as well as the for-mation of the Illyrian counties in the early 19th cen-tury facilitated a free flow of revolutionary ideas anddeeply affected the late feudal Monarchy. Two de-cades later these ideas,firstsuppressedby theVien-nese absolutist regime, became the guiding princi-ples of the Illyrian Movement. Besides centraliza-tion, theprocess of an aggressive Germanizationim-posed by the Austrian bureaucratic administrationseriously affected all government bodies, especiallyin the region named Vojna krajina where large partsof continental Croatia were still separated from thecivilian government. The process of Germanization

and Viennese hegemony was opposed and soon re-placed by an even more radical Hungarian politicalexpansion and the accompanying process ofHungarization which dominated the Croatian politi-cal historyuntil the end of the Dual Monarchy. Atthesame time, Dalmatia together with the entire Adri-atic coast came within the Italian sphere of interest.These facts brought about both by external and theinternal political events had a decisive influence onthe development of Croatian towns. Each urban ag-glomeration was affected in terms of its geograph-ical position as wellas itsculturaland historicalheri-tage and economy.The 19th century saw a remarkable economic devel-opment in Croatia. The guild and craft-based pro-duction was growing into industrial manufacturewhereas the local shops evolved into a thrivingcommercial industry. Numerous large commercialand office buildings were put up in all big cities(particularly in Zagreb, Osijek and Rijeka) whereasindustrial facilities encompassed large urbanzones.By theend of thecenturya numberof indus-trial out-of-town facilities were built, the examples

being the wood industrial facility in Beand a textile industial facility in Duga RThe coastal area was economically uoped compared to the other parts of tthe onlyexceptions being Kvarner andthregion with Dubrovako primorje wheries-longtradition was superseded by mitime and shipbuilding industries.Urban development ran parallel withprosperity. It was particularly evident cess of developing a better quality urbaservice together with the introduction ate legal, building and sanitary regultowns in this paper arepresented in geder starting from Zagreb as the major Catiantown followed by the easternCroaof Podravinaand Posavina included in pcovers Istria, Kvarner, Dalmatia, DubCavtat. This division is also conditionespecial features of the towns in each otioned regions and especially by a geo-political division of Croatia into and coastal macro-regions.

Biografija

Biography

Prof. emerit. dr.sc. BRUNO MILI, dipl.ing.arh., di-plomirao je na Arhitektonskom odjelu Tehnikogfakultetau Zagrebu 1941. godine. Pohaa poslijedi-plomski studij na Urbanistikom institutu Sveui-lita Sorbonneu Francuskoj (1957.-58.). Habilitiraoje s radom Urbanistika i arhitektonska obnovaZadra (1961.) te doktorirao s disertacijom Pro-storna kvantifikacija visokokolskih nastavnih iznanstvenih ustanova (1980.). Od 1950. zaposlenje na Katedri za urbanizam Arhitektonskog fakulte-ta Sveuilita u Zagrebu. Kao arhitekt-projektant iurbanist-planer izrauje brojne arhitektonske pro-jekte, urbanistike planove i nagraene natjeajneprojekte. Vodi brojna istraivanja i projekteo prou-avanju povijesnoga razvoja gradova. Pod njego-vim je vodstvom raen Urbanistiki atlas povije-snih mjesta i gradova Istre, a autor je i triju knjigao razvoju grada tijekom povijesti. Dobitnik je broj-nih nagrada, meu kojima istiemo: nagrada Vik-tor Kovai za ivotno djelo (1988.), nagrada Vla-dimir Nazor za ivotno djelo (1997.) i nagrada

dj l ( )

Professor Emeritus BRUNO MILI, Dipl. Eng. Arch.,Ph. D., graduated from the Department of Architec-ture of the Technical Facul

Documents

Bruno_milic_hr Gradovi 19 St