SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERAFILOZOFSKI FAKULTET OSIJEKSTUDIJSKA GRUPA: POVIJEST - PEDAGOGIJA KOLEGIJ: PRAPOVIJEST U BOSNI I HERCEGOVINI

Butmirska kultura

Mentor: Student:

Doc. dr. sc. Boško Marijan Valentina Mataija

Osijek

prosinac, 2013.

Sadržaj

1. Uvod …………………………………………………………………………………. 3

2. Neolitik u Bosni i Hercegovini……………………………………………………….. 4

3. Butmirska kultura …………………………………………………………………….. 5

3.1. Nalazište u Butmiru………………………………………………………. 6

3.2. Nalazišta u Ombrima II …………………………………………………... 8

3.3. Butmirska plastika ………………………………………………………...10

3.4. Keramička umjetnost …………………………………………………….. 12

4. Zaključak …………………………………………………………………………………… 14

5. Popis literature ……………………………………………………………………………… 15

2

1. Uvod

U seminaru je raspravljena tema butmirske kulture, odnosno dan je kratki pregled neolitskih

kulturi u samoj centralnoj Bosni, a zatim i strukture same butmirske kulture u okviru neolitika

Bosne i Hercegovine. Zatim se obrazlažu i najznačajnija nalazišta butmirske kulture, odnosno

kompleks nalazišta u Butmiru, a zatim i u Ombrama. U kontkstu ovih kultura, dan je pregled

naistaknutijih artefakata, ljepote ukrašavanja keramike kao i osebujnosti plastike. Butmirska

kultura, kao najznačajnija odskočnica bosanskohercegovačkog neolitika, snažno reprezentira

samu svoju osebujnost, kao i kompleksna strujanja koja su utjecala na njezin nastanak i njezino

širenje.

3

2. Neolitik u Bosni i Hercegovini

Početak neolitskog razdoblja povezan je uz pojavu novih manifestacija, prvenstveno uz početak

zemljoradničke i stočarske proizvodnje, te uz izradu keramičke robe i poliranih kamenih oruđa.

Sasvim je prirodno da svi ovi elementi nisu došli podjednako do izražaja u pojedinim neolitskim

kulturama i područjima, ali su, bar, pojedinačno odigrali osnovnu ulogu pri prijelazu na neolitski

sustav života. Tijekom razvoja neolitskih kulturnih grupa na tlu Bosne i Hercegovine, došlo je do

napretka u osnovnim privrednim granam, kao i uostalim vidovima materijalne i duhovne kulture

neolitskog svijeta. Nadalje, neolitske grupe na tlu Bosne i Hercegovine nisu živjele u nekom

odvojenom prostoru, niti potpuno samostalno. One su bile povezane mnogobrojnim nitima s

neolitskim kulturama Mediterana, Panonije i srednje Europe.1 U kronološkom pogledu, u

centralnoj Bosni razlikujemo tri klasične neolitske faze: stariji, srednji i mlađi neolitik. Starijem

neolitskom dobu pripadaju dva donja stratuma u naselju Obre I i to je, za sada, jedini lokalitet

koji se može sigurno uvrstiti u stariji neolitik. U kulturnom pogledu ovi stratumi pripadaju

starčevačko - impresso kulturi. U srednje neolitsko doba mogu se ubrojiti sljedeća nalazišta:

Obre I (gornja dva stratuma), Kakanj, Arnautovići, Papratnica i Tuk. Pošto je prvo otkriveno

naselje u Kaknju, a sva ova naselja ulaze u sklop iste kulturne grupe, čitava je grupa i nazvana

kakanjska kulturna grupa. Konačno, mlađi neolitik u centralnoj Bosni je zastupljen ovim

nalazištima: Obre II, Butmir, Brdo u Kiseljaku, Nebo, Munjevine, Crkvina u Turbetu, Okolište i

Kraljevine. Sva ta naselja ulaze u sastav iste neolitske kulture, a po prvom otkrivenom nalazištu

ona je nazvana butmirska kulturna grupa.2

3. Butmirska kultura

1 Praistorija jugoslavenskih zemalja, svezak 2, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1979., str. 112 Isto, str. 370 - 371

4

Butmir je najstarije i najpoznatije arheološko nalazište iz kasnog kamenog doba u Bosni i

Hercegovini. Otkriveno je još 1893. godine i po njemu je nazvana cijela kulturna grupa kasnog

neolitika u centralnoj Bosni: butmirska kultura. Izvorna duhovna kultura njegovih stanovnika

izjednačava arheologiju Bosne i Hercegovine s arheologijom Europe. Na bazi apsolutne

kronologije, pretpostavlja se da je naselje bilo naseljeno od 5500. do 4500. Godine prije Krista.

Butmirska grupa, nazvana tako po poznatom naselju u blizini Sarajeva, je prva neseobina

neolitika koja je iskopana na Balkanu. Otkrivanje i iskopavanje neolitskog naselja u Butmiru kod

Sarajeva od 1893. do 1896. godine proveli su V. Radimsky, F. Fiala i M. Hoernes. Tijekom

iskopavanja otvorena je površina od 5305 m², što je predstavljalo ogroman istražni prostor, ne

samo u relacijima 19. stoljeća nego i za današnje pojmove. U kulturnom sloju, debelom 3 m,

otkrivena je masa keramičkih nalaza i značajan broj plastičnih izrađevina, s posebnim tiploškim

osobinama i to je Butmiru dalo velik publicitet u znanstvenom svijetu Europe. Butmir i

butmirska kultura su postali pojam neolitskog doba u ovom dijelu Balkana i dugo vremena su

stajali kao izolirana pojava, bez mogućnosti čvršćeg povezivanja – u prostornom i kronološkom

pogledu – s drugim neolitskim grupama. Zbog toga nije neobično što je butmirska kultrua

postala predmet mnogobrojnih rasprava i vrelo različitih stavova o njenoj genezi i njenom

karakteru. 3 Međutim, istraživanja A.Benaca u Nebu u dolini rijeke Bile, a naročito u naselju

Obre II su omogućile precizniju ocjenu ove grupe. Iskopavanja u Obrama su osigurala

stratigrafsku osnovu za podjelu butmirske grupe u tri faze, sve iz perioda kasnog neolitika.

Naselje Obre II, koje nije povezano sa naseljem Obre I, leži u dolini Trstionice, pritoke rijeke

Bosne, koja je vrlo pogodna za agrikulturu te je upravo nalaziše u Obrima rasvijetlilo

karakteristike butmirske kulture.4

3.1. Nalazište u Butmiru

3 Praistorija naroda Jugoslavije, str. 368 – 3694 Hrvatska enicklopedija Bosne i Hercegovine,svezak 3, Hrvatski leksikogafski institut Bosne i Hercegovine, Mostar 2009., str. 206

5

Plodna ravnica Ilidža (u blizini Sarajeva), koja se prostire sredinom široke doline, dugačka oko

11 km, a široka 7km, formirala se sedimentacijom materijala koje su nanijeli brojni potoci s

okolnih brda, koji svojim stapanjem formiraju rijeku Bosnu. Ranije je ova dolina bila pretežno

prekrivena jezerom, a i danas su u zimskom razdoblju neki njeni dijelovi potopljeni. Gotovo u

samom njenom centru nalazi se dio zemljišta površine nekoliko jutara, za koji se pažljivim

prouavanjem može zaključiti da je malo uzvišeniji od dijela ravnice u njegovoj neposrednoj

blizini. Ova je uzvisina odabrana od strane Vlade kao lokacija na kojoj će biti postavljeni temelji

za Poljoprivrednu školu, a kada su 1893. godine započela iskopavanja temelja nove škole

otkriveno je da cijela uzvisina u sebi čuva ostatke ranijih ljudskih nastambi. Tlocrt naselja čini

nepravilni oval, dimenzija 185 m u najdužem i 155 m u najširem dijelu. Njegova površina je

19,170m² (oko 5 jutara), prosječne visine 2 m iznad okolne ravnice. 1356m² od ove površine je

iskopano. Presjek od vrha na dolje pokazuje dva zasebna sloja: iskopavanja s površine čini

humus, dubok 30 – 40 cm, sličan običnom glinenom tlu na okolnim kultiviranim poljima. Drugi

tamni sloj sačinjen od uglja, pepela, gline, kalupa itd., sadrži grnčariju, kamene umetke i druge

proizvedene ostatke, ravnomjerno raspoređene cijelom površinom. Njena dubina varira između

110 i 140 cm, ali je na marginama tanja. Ispod ovoga leže naslage crveno-smeđe gline fine

vezivne kvalitete, gustoće 90 do 110 cm. Ne postoji jasna linija razgraničenja između nje i sloja

sa artefaktima, jer su komadići ugljena i, prema g. Radimskom, dijelovi spaljene gline, nekad

nalaženi u gornjem sloju. Izuzev toga je glina homogena, kompaktna masa koja je morala biti

nataložena prije naseljavanja ovog lokaliteta. Iskopavanja su izvodili radnici koji su prvo uklonili

gornji sloj zemlje, a zatim izbacili sadržaj sloja sa artefaktima nekoliko metara iza sebe gdje je

on dalje istraživan.5 U ranoj fazi iskopavanja su pronađena udubljenja u obliku korita u donjem

sloju gline za koje su svi zaključili da su načinjeni ljudskom rukom, pa su zato privukla puno

pažnje, jer su morala biti napravljena prije nego što se sloj s artefaktima počeo formirati iznad

njih. Stranice ovih udubljenja su imale nagib od 45 stupnjeva, a centar im je bio niži od margina.

Dubina je varirala između 40 i 80 cm. Bili su ispunjeni predmetima sličnim onima iz sloja sa

artefaktima, a primjećeno je i da su artefakti bili najbrojniji unutar tih udubljenja. Tokom

izvođenja iskopavanja 1893., pronađeno je dvanaest takvih udubljenja. U većini njih pronađeni

su kameni predmeti, fragmenti keramike, ostaci kostiju te glinene figurice. Sve glinene figurice,

osim njih dvije za koje nije utvrđeno mjesto pronalaska, su pronađene u donjoj polovici

5 Robert Munro, Rambles and studies in Bosnia – Herzegovina and Dalmatia, Blackwood, Edinburgh 1985., str. 207

6

nalazišta, većina na glinenoj površini. Velika količina slomljenog glinenog posuđa je pronađena

raštrkana po cijelom nalazištu. Sve su bile ručno izrađene i često spaljene. Grublja vrsta posuđa

je imala deblje stijenke i jednostavne probušene rupe umjesto ručki. Posuđe bolje kvalitete je

tamnosmeđe ili crno i ispolirane je površine. Ostali fragmenti, također finije izrade, su

crvenkasti, ali na mjestu loma se vide tamna zrnca. Samo je sedamnaest čitavih posuda, ili su

mogle biti restaurirane i sve su male toliko da ih g. Radimsky opisuje kao igračke. Dvanaest ih

je crno, a pet crveno, što je odgovarajuća proporcija i za cijelu kolekciju. Probušeni glineni

utezi, uglavnom crvenkaste boje i raznih oblika i veličina, su mnogobrojni, a među njima ima i

nekoliko neprobušenih loptica prečnika 6 do 7 cm. Ukrasi na grnčariji se sastoje od udubljenja

načinjenih šablonom na mekanoj glini ili nešto češće od kombinacija urezanih linija, ravnih ili

zaobljenih, čineći raznolike geometrijske figure.6 U Butmiru je pronađen širok spektar kamenog

oruđa i oružja (komadići noževa, vrhovi strijela i koplja, dlijetla, sjekire, čekići, šila, bursno

kamenje, turpije itd.). Materijal od kojeg je izrađena većina glava strijela je jantar, slijedeći su

kremen, kvarc i glinene plohe. Najveća oštrica noža je dugačka 16 cm i široka 2 cm; najmanja je

dugačka 3 cm, a široka 5 mm. Noževi i takozvane pile nose tragove finog poliranja po oštrici. U

Butmiru nisu pronađene pile u obliku polumjeseca koje su tipične u skandinavskom arheološkom

području, iako ih je nekoliko imalo zaobljenu oštricu. Nijedan alat ni oružje od poliranog kamena

nisu izrađeni od kremena. U Butmiru nisu pronađeni vezovi za jelenje rogove, poput onih koji su

obilno zastupljeni u jezerskim naseljima u Švicarskoj, iako crveni jelen nije nezastupljen u

životinjskim ostacima u njemu. Samo su dva probušena kamena čekića pronađena cijela među

dvadeset i pet slomljenih, kao ni jedno jezgro. Čini se, dakle, da stanovnici nisu proizvodili svoje

probušene kamene alatke. Dijeleći sedamnaest različitih vrsta kamena korištenih u proizvodnji

ovih predmeta u dvije grupe slični onima koji se mogu naći u blizini Butmira i slični onima koji

se nalaze na većim razdaljinama, ali i dalje na bosanskom tlu, Radimsky otkriva da, izuzimajući

dvadeset sedam probušenih čekića, dva kuglasta Gabbro žrvnja i komad poliranog prstena,

takođere Gabbro, sve izrađene alatke i predmeti spadaju u prvu grupu; kao i da u drugoj grupi

nema nedovršenih artefakta. Dakle, pretpostavlja se da su stanovnici Butmira proizvodili

predmete iz prve grupe, a uvozili one iz druge. U Butmiru još nisu pronađeni ljudski ostaci.

Međutim, pronađene su kosti nekoliko domaćih i divljih životinja, u značajnim količinama kroz

čitavo nalazište. Na nekim mjestima su pronađeni na gomili, ali su uglavnom bili u takvoj fazi

6 R. Munro, Rambles and studies in Bosnia – Herzegovina and Dalmatia, str. 211

7

raspada da su samo vrlo mali djelići mogli biti sačuvani. Samo su kratke kosti pronađene cijele,

dok su sve dugačke bile u fragmentima. Objekti izrađeni od gline sastoje se od malih ljudskih

figurica i idola, jedne četveronožne figure, cijelo ili slomljeno posuđe, utezi, preslice itd.

Ljudske figure (tri cijele i osamnaest fragmenata) su sve prosto napravljene, osim jedne koja ima

oštećenu glavu, crvenkasta je, visoka 6 cm i pokazuje značajne tragove umjetničkog umijeća.

Još jedna figurica, izrađena od crne gline, predstavlja glavu i ramena brižljivo odjevene žene.

Visoka je 11,5 cm i 7,7 cm široka, ali je nažalost oštećena, jer su joj nos i usne odlomljeni.

Jedna od neslomljenih figurica prikazuje ljudsku figuru u veoma rudimentarnoj fazi, ali je

napravljena da se nosi oko vrata, kao neka vrsta masivnog ukrasa. Visoka je 8,7 cm, široka 4,2

cm. Jedan objekat, koji grubo predstavlja četveronožnu životinju, je pronađen 20 cm iznad

poda.7

3.2. Nalazište u Obrama II

Dva slojevita neolitska nalazišta u Obrama, 65 kilometara sjeverozapadno od Sarajeva u Bosni,

su smještena na obali pritoke Trstionice nekoliko kilometara od rijeke Bosne, glavne

prapovijesne prometnice na zapadnom Balkanu. Dvadeset i dva radiokarbonska datiranja su

ustanovila da su ova nalazišta bila naseljena između 6230. i 4780. godine prije Krista. Lokacija

Obre između Jadranskog mora i centralnog i istočnog Balkana učinila je da bude centrom

razmjene za velike razdaljine koje su uključivale cijeli balkanski poluotok i središnji Mediteran.

Dvije sezone arheoloških istraživanja u Obrama 1960-tih su rezultirale iskopinama površine 928

m2 na dvije lokacije (Obre I i Obre II). Prva, mala iskopavanja su izvršena 1963. – 1965.;

dodatna iskopavanja su završena 1967. – 1968. zajedničkim projektom Zemaljskog Muzeja iz

Sarajeva i Univerziteta Kalifornije iz Los Angelesa. Glavni istraživači su bili Alojz Benac i

Marija Gimbutas. Glavni cilj istraživanja bio je uspostaviti genezu i kronologiju kasne neolitske

butmirske kulture, a Obre je izabrana zbog svoje idealne vertikalne raslojenosti. Iako je terenski

rad prve godine bio namijenjen kao potraga za grobljem sela Butmir, ali umjesto toga su

pronađene nastambe ranog i srednjeg neolitika. Kako je otkrivena dobro očuvana slojevita

sekvenca, uključujući ostatke kuća, pogreba, artefakta, te organskih materijala, važnost Obre kao

ključnog nalazišta za interpretaciju neolitiskog kulturnog kontinuuma na zapadnom Balkanu je

postala očigledna. Obre II (5310. – 4910. do 4780. – 4440. p.n.e.) je stvorilo širu perspektivu za

7 Milutin Garašanin, Praistorija, Spektar, Zagreb 1982., str. 70

8

izučavanje geneze butmirske kulture. U svom starijem sloju, Obre II se sastoji od kontinuuma

kulture Kakanj iza koje slijedi jasan tipološki prekid u proizvodnji grnčarije i u načinu uzgajanja

domaćih životinja. Svinja je postala popularnija od životinja koje su morale biti seljene radi

ispaše (ovce i koze). Stoka je, međutim, primarna domaća životinja u svim slojevima. Prelazak

sa selidbe s godišnjim dobima radi ispaše na manje nomadske načine uzgajanja životinja možda

ukazuje na prelazak na intenzivniju ekonomiju koja uključuje lokaliziraniju eksploataciju

vodenih i ostalih resursa.8 Noviji slojevi u Obrama II nisu pokazali diskontinuitet u naslagama i

predstavljaju sekvencijalne faze neolitske butmirske kulture. Vjeruje se da su Obre najprije

naseljavale populacije koje su bile paralelne dolasku svakog brata u mikroregiju: jedna

populacija je potekla iz panonske ravnice na sjeveru, teritorija starčevačke kulture, a druga

populacija je stigla sa jadranske obale na jugu, teritorija impresso kulture. Migracije su praćene

preklapajućim distribucijama specifičnih oblika grnčarije. Starčevo kultura je karakterizirana

oltarima, posudama sa tri ili četiri nožice i grnčarijom sa urezanim i naslikanim ukrasima i

reljefnim tretmanom površine, dok je grnčarija impresso kulture bila jednobojna i imala je

utisnute ukrase urezane rubovima morskih školjki. U najstarijoj nastambi su zabilježene sve

neolitske domaće životinje (stoka, ovce, koze i svinje), te glavne pripitomljene žitarice (dvozrna

pšenica, divlji jednozrnac, livadski grašak te leća). Kontinuitet u sekvenci datiranja ugljikom 14

i kulturna tradicija u Obrama je uzrokovala da neki istraživači smatraju da je postojao

diskontinuitet između Obre I i Obre II. Obre II pokazuje potpuni nestanak veoma popularnih

oblika grnčarije iz faza zastupljenih u Obrama I, i na drugoj lokaciji se iznenada pojavljuje fina,

crna, ispolirana grnčarija, bez ikakvih primjesa, kao i grnčarija sa tankim crvenim šarama na

crnoj ili sivo obojenoj keramici. Miješanje pjeska iz prethodnog perioda (Obre I) je zamijenjeno

korištenjem grublje keramike, ili za određene ispolirane posude primjesom namjerno smrvljenog

krečnjaka. Međutim, butmirska grnčarija je okarakterizirana spiralnim i trakastim naslikanim i

urezanim ukrasnim motivima.Najljepše su loptaste posude obojene crvenim ili crnim trakama i

ukrašeni povezanim spiralama, reljefne ili urezane, koje su uramljene bijelom ili crvenom bojom.

Naročito je karakteristična kombinacija različitih spiralnih šablona u Obre II. Heterogeni stilski

elementi i prisutnost uvoznih predmeta među Obre II artefaktima ukazuje na postojanje

intrabalkanske i transjadranske mreže razmjene i veza sa udaljenijim mjestima, dokazi koji se

mogu povezati sa promjenom ekonomije označene promjenom sastava krda domaćih životinja,

8 R. Munro, Rambles and studies in Bosnia – Herzegovina and Dalmatia, str. 213

9

prema manje nomadskim životinjama. Obre II čini osam slojeva nastambi butmirske kulture

načinjenih u razdoblju 5310. – 4910. do 4780. – 4440. p.n.e. Arhitektonski ostaci su se sastojali

od čvrstih pravokutnih nadzemnih kuća; nekoliko ih je imalo polukružne krajeve i žrtveničke

strukture. Kuće su bile sagrađene od masivnih vertikalnih stupova koji su podržavali teške

zidove od šiblja i žbuke. Bile su dugačke i do 15 metara, a neke su bile podijeljene unutrašnjim

glinenom zidom na dvije sobe. Nadsvođena peć u obliku košnice s glinenom platformom ispred

ognjišta, uključujući i posudu za prikupljanje pepela, je stajala pokraj zida na sredini velike sobe.

Hrpe glinenih i drvenih posuda za pohranjivanje zrnja, kao i razne zdjele i utezi za tkalački stan

su također pronađeni u ovim prostorijama. U stambenom dijelu Obre II je identificirano

dvadeset i pet ljudskih grobova; samo dva su bila od odraslih osoba. Većina grobova dojenčadi

su sadržavala mrtvorođenčad. Dojenčad i djeca su sahranjivani ispred kuća u sklupčanom

položaju; nijedan od njihovih grobova nije pokazao ostatke jame, a nije bilo ni zagrobnih darova

u dječijim grobovima. Odrasle su osobe, nasuprot tome, sahranjivane u sklupčanom položaju

(tijelo položeno na lijevu – najčešće- ili desnu stranu) i bile su popraćene zagrobnim darovima

kao što su oslikana grnčarija, oltar i osobni ukrasi. Mali nadgrobni kamen je označavao jedan od

grobova odraslih.9

3.3. Butmirska plastika

U Butmiru su nađene 72 manje ili više oštećene ljudske figure od pečene zemlje i izvjestan broj

životinjskih figura. Ljudske statuete su tako izvedene da se na njima lako razlikuju i neke rasne

osobine. Po ovim osobinama izdvajaju se u stvari tri glavne skupine statueta: s negroidnim,

armenoidnim i europeidnim (alpskim) rasnim karakteristikama. Negroidne osobine statuete

zapažene su na nekoliko sačuvanih glava. Kod njih se zapažaju jako ispupčeno čelo, spljošten

nos, koso postavljene obrve i napolje isturene oči, kovrčava kosa i slično. Sve su to izrazite

negroidne karakteristike, koje su vjerno prenesene na izrađene figure. Ovoj rasnoj skupini će

pripadati i tzv. „Crnkinja“, trup figure koja je na leđima imala plastično označene ožiljke. Drugoj

skupini, odnosno armenoidnoj, pripadaju one glave statueta, čija je glavna odlika jako izbačen

nos, zatim nisko i zabačeno čelo, slabo naglašena brada, pojačan zadnji dio glave i pojačani

lukovi nad očima. Europeidni tip je najrjeđi, a predstavljen je samo s jednom glavom (ovakav

brojni odnos je vjerojatno slučajan). Ona ima dosta visoko čelo, oblo lice, lagan prognatizam i

9 Praistorija naroda Jugoslavije, str. 424.

10

europski modeliran nos. Očito je da ove osobine nisu slučanje. Navedene butmirske statuete su

izrađene prema živim modelima u samom naselju, ili prema jednoj dugo njegovanoj tradiciji iz

ranijih vremena. Autor navodi da je prva opcija vjerovatnija, pošto odgovarajuću plastičnu

umjetnost ne nalazimo u onim oblastima koje smo označili kao izvorna za butmirsku kulturu.

Izvan ovih realističkih okvira stoje dosta brojne shematične figure. Njihove glave liče na prave

maske; lice im je plastično uokvireno ili postavljeno u sasvim neprirodan položaj (ponekad

horizontalan), zjenice su često izbodene, a obično su jako istaknute linije nosa i obrva. Premda

dobar dio ima neke – proste i karikirane – armenoidne osobine, ipak se ove figure ne mogu

svrstati u naprijed označene tri realističke grupe. To je sasvim posebna grupa i vjerojatno je

imala svoju određenu ulogu u duhovnom životu stanovnika Butmira. Konačno, kao posebnu

grupu treba izdvojiti i statuete adorantkinja. Među njih spadaju figure sa podignutim rukama i

figure s rukama položenim na prsa. I spomenuta „Crnkinja“ ima ruke na prsima, pa će spadati

djelomično i u ovu grupu. Ostale figure iz grupe adorantkinja su krajnje shematične, što se

odnosi i na sačuvane glave i na trup bez naznačenih nogu. Po detaljima, koji su u manjoj ili većoj

mjeri izvedeni na terakotama, vidi se da su modelirane samo ženske figure. Životinjske figure u

Butmiru su relativno malobrojne, a osim rijetkih izuzetaka su izvedene potpuno shematično. Te

figure nisu ni izdaleka igrale onakvu ulogu kao što je slučaj s ljudskim figurama. U naselju Nebo

je pronađen mali broj plastičnih izrađevina. Ipak se na jednoj glavi primjećuju prave armenoidne

rasne osobine, po čemu zaključujemo da je i ovdje postojala ista realistička tradicija. U ovom

naselju je nađen i donji dio jedne figure koja sjedi na prijestolju, jedini primjerak te vrste u

okviru butmirske neolitske civilizacije. Noge su kratke i shematične, dok je sačuvani dio trupa

predstavljen u kratkoj suknji. Gotovo nema nikakve sumnje da su ove figure pravljene više za

zadovoljenje duhovnih potreba, nego što su neki čisti produkti umjetničke ekspresije. Izvjestan

broj figura iz Butmira je preko čitave površine ukrašen nekom vrstom brazdastih uboda. Dobiva

se utisak da su te figure predstavljale ljude obučene u životinjsku kožu. (to potvrđuju i prikazi

dlaka na glavama figura, koje su izvedene na potpuno isti način) U tom obliku će one možda

predstavljati sudjelovatelje u određenim kultnim obredima, kao što su magijski ples i sl. Najveći

dio figura, od kojih je sačuvan donji dio, nema izrađene noge, nego su s donje strane dobro

zaravnjene i čak malim zadebljanjem učinjene još stabilnijim. Naravno, ima i figura s posebno

izvedenim nogama, ali su one u manjini. Tako na jednoj strani stoje vrlo realistički modelirane

glave, a na drugoj strani valjkasti i zarubljeni donji dijelovi. Teže je pretpostaviti da se ovdje radi

11

o dugačkim ženskim haljinama koje pokrivaju noge. Prije će biti da su figure prilagođene za

stavljanje na određena mjesta za kultne obrede. Kod brojnih figura su jako naglašeni ženski

ekstremiteti. S obzirom na nesumnjivi matrijarhalni društveni poredak u neolitiku, ove figure će

biti kultni prikaz ženskih „božanstava“. Svakako, najmarkantniju ulogu u ovom smislu imaju

adoranti i maske. Ne može nikako biti slučajnost što butmirski majstori često predstavljaju

ljudske figure s gore uzdignutim ili preko prsa savijenim rukama. To je sigurno jedan stav pri

kultno-magijskim, odnosno religioznim radnjama. Posebno je pitanje maski. Butmirski umjetnik

nije bio nevješt majstor, jer on je znao onako vješto oblikovati rasne osobine na nekim

butmirskim glavama. Očito je da je majstor namjerno izrađivao baš ovakve profile plastike. To

su maskirane ljudske individue, koje su u realnom životu sudjelovale u određenim kultnim

obredima. Moguće je da se ovdje radi i o likovima predaka, odnosno o maskiranim ljudima koji

su u obredima predstavljali likove predaka. 10

3.4. Keramička umjetnost

Zajedno s vinčanskom, butmirska grupa predstavlja najveće dostignuće kulture kasnog neolitka

na području bivše Jugoslavije. Ova ocjena ostaje u punoj važnosti bez obzira na činjenicu što su

joj nova istraživanja, osobito istraživanje A. Benca u Obrima II oduzela aureolu jedinstvenosti,

koja ju je pratila od vremena njenog otkrića u Butmiru kod Sarajeva. Butmirska je grupa izrazito

kompozitna. To se vidi osobito u tehnici njene keramike, gdje vidnu ulogu igra tamna

monokromna faktura vezana za balkansko – anadolski kompleks, i u njenim oblicima. Ovdje se

produžuje tradicija srednjeg neolitika jadranskog područja. Osobito su karakteristične kruškaste

posude, poznate još u okviru grupe Danilo, no i razne varijante bikoničnih zdjela, amfori, pehari

na nozi. Nekada je naravno teškokod ovih zadnjih oblika utvrditi povezanost s jadranskom ili

balkansko – anadolskom zonom. Najviša dostignuća umjetničko stvaralaštvo butmirske grupe

dostiglo je u svom ornamentalnom stilu na keramici. Ovaj se može definirati kao sistematizirani

bogati stil, čije osnove leže u danilskoj dekoraciji. Od danilskog nasljeđa, prevladavao je dio koji

se odlikuje većom sređenošću, pravilnijim raspoređivanjem i određenim spajanjem ornamenata.

Skala je veoma bogata. Postoji, doduše, i u butmirskoj oranamentici horror vacui – što pokazuje

i šrafiranje površine pored osnovnog motiva. No, daleko češće, motivi se, po cijeloj površini

posuđa raspoređuju u pravilne zone ili se dijele u manja polja, metope. Pri tome se u rasporedu

10 M. Garašanin, Praistorija, str. 57 - 58

12

motiva osjeća daleko veća pravilnost i ritmičnost: pojedine pojaseve čine određeni motivi, npr.

trokuti ili rombovi, dok se u metopama uglavnom ritmički ponavlja isti motiv – šrafirane cik–cak

linije, romobovi, trokuti, koncentrični rombovi. Ukoliko površina posude nije podijeljena

urezima na metopna polja, često je cijela prekrivena motivima, ali bez rascjepkanosti i nemira

danilske dekoracije. Oni se ovdje ponavljaju preko cijele oranmentirane površine u pravilnoj

alternaciji. Posebno mjesto u butmirskoj dekoraciji zauzima spirala, za koju danas sigurno znamo

da je preuzeta iz danilske grupe. Pored običnih urezanih spirala sa složenim volutama, najveće

dostignuće su svakako one reljefno izvedene, po kojima je Butmir i ušao u svjetsku literaturu.

Reljefne S ili C spirale izrezane na površini posude, javljaju se u horizontalnom nizu, opasujući

trbuh recipijenta.11 Najveće majstorstvo, međutim, pokazuju nizovi ovakvih spirala postavljeni

vertikalno. Pored jednostavnih nizova povezanih S ili C spirala javljaju se i složeniji spojevi u

kojima se svaka spirala povezuje s dvije ili više susjednih u skladnom i pravilnom ritmu.

Osnovne tehnike butmirske dekoracije su urezivanje, kojim se postižu trakasti motivi najčešće

ispunjeni šrafiranjem, i izrezivanje u plitkom reljefu s plastičnim spiralama. U manjoj mjeri

javljaju se i motivi bockanih traka, možda preuzeti iz vinčanske grupe, dok vinčanska kaneluta

igra podređenu ulogu. Također je često primjenjivano crveno bojanje poslije pečenja koje prati i

bijela inkrustacija. Boja je po pravilu slabo očuvana, te je teško dočarati koloristički efekt koji je

još više naglašavao skladnost i složenost butmirskog stila.12

4. Zaključak

11 M. Garašanin, Praistorija, str. 6012 Isto, str. 62

13

Poslije objavljivanja nalaza u Butmiru, ova neolitska kultura je ušla u europsku arheološku

znanost i veliki broj prapovjesničara je pokušao, na ovaj ili onaj način, razjasniti nastanak ove

kulture. Sve do polovine 20. stoljeća, nalazi iz Butmira su predstavljali usamljenu pojavu u ovom

dijelu Balkana i to je povlačilo za sobom različite teze o donošenju već formirane butmirske

kulture u centralnu Bosnu. U tom smislu dominirala su dva osnovna pravca gledanja na ovaj

problem, odnosno sjeverna i južna koncepcija, koje su se oslanjale na proučavanje spiraloidne i

trakaste dekoracije na butmirskoj keramici. Po južnoj koncepciji, spiraloidna dekoracija je

nastala pod neposrednim egejskim utjecajem pa su, prema tome, i nosioci butmirske kulture došli

s juga. Za predstavnike sjeverne teze izvorno područje butmirske kulture se nalazilo negdje u

srednjoj Europi gdje su bile raširena linearna i trakasta keramika. Ipak, butmirska kultura sa

svojim nadahnutim spojem tih dvaju utjecaja, kao i svojim specifičnim obilježjima, daje veliki

doprinos shvaćanju neolitika Bosne i Hercegovine, a samim time i europskog neolitika općenito.

.

5. Popis literature

14

1. Praistorija jugoslavenskih zemalja, svezak 2, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i

Hercegovine, Sarajevo 1979.

2. Robert Munro, Rambles and studies in Bosnia – Herzegovina and Dalmatia, Blackwood,

Edinburgh 1985.

3. Hrvatska enicklopedija Bosne i Hercegovine,svezak 3, Hrvatski leksikogafski institute

Bosne i Hercegovine, Mostar 2009.

4. Milutin Garašanin, Praistorija, Spektar, Zagreb 1982.

15