ČAKAVSKO NARJEČJEProstiranje u prošlosti:u prošlosti je čakavsko narječje zauzimalo veće područje u prošlosti je čakavsko narječje zauzimalo veće područje -prije velikih seoba čakavsko je narječje sezalo na sjeveru do Kupe i Save, a istočna mu je granica bila Una – Dinara – Cetina. U Istri su starinački čakavski govori samo oni sjevernočakavskoga i buzetskog dijalekta, a svi su drugi migracijskiProstiranje danas:Istra, Hrvatsko primorje (Rijeka i riječko zaleđe), od Rijeke do Senja (izuzevši štokavski Istra, Hrvatsko primorje (Rijeka i riječko zaleđe), od Rijeke do Senja (izuzevši štokavski pojas između Novog Vinodolskog i Senja), kvarnerski otoci (Krk, Cres, Lošinj, Unije, Susak, Rab, Pag, Vir, pojas između Novog Vinodolskog i Senja), kvarnerski otoci (Krk, Cres, Lošinj, Unije, Susak, Rab, Pag, Vir, Olig, Silba). OOlig, Silba). Otoci zadarskoga arhipelaga (Ist, Molat, Sestrunj, Dugi otok, Iž, Ugljan, sjeverni dio Pašmana), kopno oko Zadra do Biograda. Otoci šibenskoga arhipelaga (Zlarin, Prvić, Kaprije, Žirje). Kopno oko Vodica, Primoštena, Rogoznice, Trogira, Kaštela, Splita.Otoci Čiovo, Drvenik, Šolta, Brač, Hvar, Korčula,Vis, zapadni Pelješac sve do Lastova. Djelomično na dalmatinskoj obali (Split, Zadar). Lika, Gorski kotar (Mrzle Vodice, Brestova Draga, Vrbovsko, Stubica) i Žumberak.

Čakavski govori u dijaspori:-čakavske oaze u Austriji (gradišćanski Hrvati), Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj i Italiji-čakavski govori u dijaspori uglavnom pripadaju srednjočakavskomu dijalektuDijalekti čakavskog narječja: sjevernočakavski dijalekt, srednjočakavski dijalekt, južnočakavski dijalekt, lastovski dijalekt, buzetski dijalekt, jugozapadni istarski dijalekt,Najstariji spomenici:Valunska ploča (11. stoljeće), Plominski natpis, Baščanska ploča (oko 1100.), Vinodolski zakonik (1288.), Istarski razvodi (13. stoljeće), Kolunićev zbornik (1486.), Pjesništvo čakavske stilizacije :-najveći procvat od kraja 15. do početka 17. stoljeća (Marulić, Hekorović, Lucić, Zoranić, Krnarutić, Baraković -Vladimir Nazor “Galeotova pesan “ i “Ban Dragonja”, 1906.-pjesnici u 20. stoljeću: V. Nazor, Drago Gervais, Pere Ljubić, Mate Balota (Mijo Mirković),Marin Franičević

Antologijske zbirke čakavske poezije:Pere Ljubić “Bodulske pisme”, Šibenik 1927. Drago Gervais “Čakavski stihovi”, Crikvenica 1929.Dragutin Tadijanović i Olinko Delorko “Hrvatska moderna lirika”, Zagreb 1933.Ive Jelenović i Hijacint Petris “Antologija nove čakavske lirike”, Zagreb 1934.Ive Jelenović “Nova čakavska lirika”, Zagreb 1947.Zvane Črnja i Ive Mihovilović “Korablja začinjavaca”, Rijeka 1969.Milorad Stojević “Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća”, Rijeka 1987.

Stari riječnici čakavske stilizacije:Faust Vrančić “Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae”, Venecija 1595.Bartol Kašić “Razlika skladanja slovinskoga”, 1599. (rukopis)Jakov Mikalja “Blago jezika slovinskoga”, Loretto 1649.Ardelio Della Bella “Dizionario italiano, latino, illirico”, Venecija 1728.Josip Voltić “Ričoslovnik iliričkoga, italijanskoga i nimačkoga jezika”, Beč 1803.

Antun Mažuranić-Črtice:-1843. u 3. knjizi Kola analizira Vinodolski zakonik iz 1288. u 23 črtice -uspoređuje različitoski što i ča narječj-ča za što (ča se veže s prijedlozima u akuzativu i tada otpada vokal a, a č se navezuje na prijedlog: vač 'u što', nač 'na što', poč 'po što', zač 'za što')

1

-bil za bio (l > o), -j za dj (graja, rojen) - *dj > j -v / va za u (iden v Riku ili va Riku)-na kraju riječi m > n (iden, velin, pišen, rukun, nogun)-saki 'svaki', se 'se', zeti / vazeti 'uzeti‘ -ĕ > e, i, ali nikada ije, je (Reka, Rika, svedok, svidok, meriti, miriti)-mik za men (pramik, kamik) -lj, nj > l+j, n+j (vesel-je, ufan-je) -buki, smoki (bukva, smokva)-zamjenice se skraćuju prijedlozima, a samoglasnik se ispušta (nav < na ov, nan < na on, nat < na ta)-rječca l se naslanja na glagole (pišel Petar? vidimol?)-jesam, hoću se pokraćuju (sil bil va crikvi? san; ćešil poć va crikvu? ću)-u Vinodolu l nije samoglasnik i ne veli se vlći, tlći, dlg, pln, vlk već vući, tući, dug, pun, vuk- u kondicionalu su oblici glagola biti bin, biš, bi bimo, bite, bi, a ne bi u svim licima i brojevima-imenice m. roda u L jd. -i (na puti, na polji)-imenice muškoga roda u G mn. - i –h , -A mn. = N mn. = G mn. (gonim voli)-imenice ženskoga roda u G jd. –i, -e (žene, ženi)-N mn. = A mn. = G jd. ž. Roda, -G mn. imenica ž. roda tvori se od N jd., samo se ispusti završno –a (knjig, -nekada se zbog izgovora u tih imenica umeće -a- (bukav, crikav)-različiti naglasci u čakavskom (vodà, zemljà) i štokavskom narječju (vòda, zèmlja)

JURAJ KRIŽANIĆ “GRAMATIČNO IZKAZANJE OB RUSKOM JEZIKU”, 17. stoljeće-Križanić opisuje sličnosti čakavskoga narječja i ruskog jezika te različitosti sa štokavskim narječjemu čakavskom se zadržalo završno l (pisal, hodil, pepel)-G mn. –ov / -ev, (bratov, kraljev, rib, let)-uporaba N umjesto V (o Ivan)-izostanak sibilarizacije u oblicima drugi, težaki, Vlahi, dragih, velikih-ĕ > e, i (tilo, lito, vera, seno)

FONOLOŠKE ODLIKE ČAKAVSKOG NARJEČJA:Zamjenica ča:-zamjenica ča ne postoji u drugim slavenskim jezicima, a u čakavskom je narječju poseban leksem-kriterij najvišega ranga pri određivanju čakavskoga narječja

Glasovni kostur zamjenice ča:-vokalizacija poluglasa u slabom položaju u hrvatskom jeziku, npr. magla (< mьgla), daska (< dьska) -razlike između štokavaca i čakavaca, npr. čak. va : štok u, čak. kade : štok. gdje, čak. malin : štok. mlin, čak. manon (manun) : štok. mnom-jaka vokalizacija je izrazita tendencija čakavskoga narječja čь > čә > ča – vokalizira se poluglas u slabu položaju-vь > və > va (vъzęti, vъvĕkъ, , kъde, mъša < čak. vazeti, vavek, Vazam, važgati, kade, maša, pasa : štok. uzeti, uvijek, Uskrs, užgati, gdje, misa, psa)Veze prijedlog + ča:-navezivanje prijedloga i zamjenice ča, pri čemu se reducira završno a, npr. za + ča > zač, va + ča > vač, po + ča > poč, na + ča > nač-u štokavskom i kajkavskom narječju završno se a ne reducira (štok. pošto, nešto : kajk. pokaj, nekaj)neki rubni čakavski govori umjesto zamjenice ča rabe što, kaj, ali se sklopovi prijedlog + ča uvijek pojavljuju i u tim čakavskim govorima-bez obzira kako upitno-odnosna zamjenica glasila u N,svi čakavski govori u G imaju samooblik zamj ča - česa-Samoglasnički inventar:jaka vokalnost u čakavskom narječju uzrokuje i povećan vokalni inventarjaka vokalnost u čakavskom narječju uzrokuje i povećan vokalni inventar-čakavski govori imaju većinom pet samoglasnika kao i štokavski, ali ima i govora s različitim, uglavnom zatvorenim samoglasnicima a, o, e, pa i s dvoglasima (piet, gruad, kuonj)

2

-neki čakavski govori imaju sustav s 8 vokala-samo dugi vokali mogu mijenjati artikulaciju i proces uvijek ide ka višim i zatvorenijim vokalima

Diftongacija:-diftong je složeni glas koji nastaje neprekinutim klizanjem iz položaja jednog vokala u položaj drugog u istom -diftong je složeni glas koji nastaje neprekinutim klizanjem iz položaja jednog vokala u položaj drugog u istom sloguslogu-sustav s dvovokalnim realizacijama unutar istoga sloga vokalniji je od sustava koji toga nemaju-oba dijela diftonga nisu po trajanju jednaka, tj. drugi je dio diftonga obično dulji-diftonzi su uvijek dugi vokali , npr. mōj > muoj, I jd. zemljōn > zemljuon, G mn. sēl > siel-u nekim slučajevima diftongaciju pospješuje zatvorenost sloga jer se vokali ne mogu održati duljim nepromijenjeni u slogu, npr. tepal > tiepla, dobar > duobra, debela > debiela-diftongacija istovremeno zahvaća dva fonetski središnja vokala, jedan prednjeg niza (e) i jedan stražnjeg niza (o) pa ta dva vokala u dugim (naglašenim i nenaglašenim slogovima) diftongiraju u zatvorenom pravcu ē = ĕĕ > ie, ō = ŏŏ > uo -u nekim se čakavskim govorima može diftongirati i ā = ăă > oa, ua, ao, npr. gload, zdroavje, juaje, zuač, kvuas, Kaota, traova-diftongacija se najbolje čuva na otocima koji kao zatvorene sredine najbolje čuvaju čakavske odlike

Samoglasno R: Dvije skupine:1. ØR vokalno r može biti dugo i kratko (brv, krv, Trst, rpa, crkva), vokalno r može biti samo kratko (Trst, trd, četrtak, črn, brz), ova je skupina brojnija2. VR - ar, er, or, ər (varh, smart, svekarva, parst, terbuh, deržati, berz, smort, vorh, sərce, bərdo)popratni vokali uz r nisu nastali vokalizacijom poluglasa (npr. otec, denes, prišel, čarn, čarljen), već je riječ o nekoj vrsti diftongacije, npr. kŗъstъ> krst, pŗъstъ> prst, nakon ispadanja poluglasa nastaje slogotvorno r koje nije vokal, ali ima središnje mjesto u slogu, da bi se očuvala vokalnost umeće se a, e, o, a zatvorenost se ne može ostvariti na ŗ, već na popratnom vokalu, npr. kârst, bâr, smärt

Refleksi ę - Dvije faze:1. Starija- ję-, čę-, žę- > ja- , ča-, ža- j, č, ž + ę > a (językъ, počęti, žęti > jazik, počati, žati)č, ž, š + ĕ > (krikĕti > kričĕti > kričati, legĕti > ležĕti > ležati, slyhĕti > slyšĕti > slišati) otvoreniji izgovor ę i ĕ iza palatala (> a) obilježje je Pr skupine ZJP2. Novija - ę > e (męso > meso)

REFLEKSI Ĕ- Dvije faze refleksa ĕ: 1. faza - u svim je slavenskim jezicima ĕ > a, npr. prĕma > prama, ĕdъ > jad, ta se faza poklapa s prijelazom ę > a2. faza- ĕ > e, i / e, i, je, ovim se ne može odrediti narječje, već samo govor, ali je u čakavskom narječju dosta pouzdan kriterij

1. Ekavski čakavski govori: sjevernočakavski dijalekt - istočna i središnja Istra (Opatija, Kastav), Rijeka, Bakar, djelomično Gorski kotar, sav otok Cres, sjeverni dio Lošinja-ĕ > e u osnovi i u nastavku i po tome se razlikuje od ostalih ekavaca: D jd. dobre žene, mane, L jd. va sele, na prage, G mn. čakavskeh, drageh, L mn. po skeleh, komparativi kratkeji, stareji,

2. Ikavsko-ekavski čakavski govori: srednjočakavski dijalekt - otoci Krk, Rab, Lošinj, Susak, Pag, Dugi

3

otok, Hrvatsko primorje od Kraljevice do Novog, Senj, sjeverna Lika (Otočac, Brinje, Ogulin), dio Gorskog kotara (Vrbovsko) i Žumberka (Kalje)-ĕ > i, e u dugim i kratkim slogovima (mist, lipo, mliko, belo, testo, telo)-Jakubinskij-Meyerevo praviloĕ + d, t, z, s, n, l, r, st, zd (osim c) + vokal stražnjeg reda (a, o, u, Ø) > e, npr. bel, ded, leto, pesak, seno, vera, mesto, testo, zvezda, žlezda-u digtonškim govorima dugi ĕ > ie (liet, blieda, ciena, biel)-ĕ > i u svim ostalim slučajevima i na kraju riječi, npr. brig, cviće, čovik, dica, grih, cip, minjati, pliva, vrime, ždribe

3. Ikavski čakavski govori: jugozapadni istarski i južnočakavski dijalekt - zapadna Istra, čakavska mjesta na dalmatinskom kopnu (Split, Zadar), zapadni dio poluotoka Pelješca, otoci Ugljan, Pašman, Murter, Šolta, Hvar, Brač, Korčula, Vis-ĕ > i u osnovi i nastavku (čovik, Rika, zdraviji, pametniji)-ikavizam je dosljedan i u onim riječima gdje se danas više ne osjeća refleks ĕ (cista ‘cesta’)

4. Jekavski čakavski govor: lastovski dijalekt – Lastovo-ĕ > je u dugim i kratkim slogovima, npr. djete, sjeno, svjeća, tjelo, pjesma, pjevati

Refleks poluglasa:uglavnom kaouglavnom kao aa (dan), (dan), a izuzetno a izuzetno na Krkuna Krku kao kao ee (den) (den) ili ili o o (don)(don)

SUGLASNIČKE OSOBITOSTI ČAKAVSKOG NARJEČJA:Fonologija-suglasnici:u čakavskom se narječju nisu razvile zvučne afrikate u čakavskom se narječju nisu razvile zvučne afrikate đđ i i dždž*dj > j (meja, tujina, rojen, posajen)postoje i varijacije izgovora *dj (d’: vid’en, čad’a; đ: osuđen, sađen)dž > ž (žep, žigerica, kanžija, svidožba)Čakavsko ć : umekšan izgovor, umekšan izgovor, većina čakavskih govora razlikuje č i ć, a samo poneki ne

Cakavizam:c /č/, z /ž/, s /š/:c /č/, z /ž/, s /š/: ca, zac, macka, zena, zivit, boze, nasal, kazes, maska ca, zac, macka, zena, zivit, boze, nasal, kazes, maskac /č/, ź /ž, z/, ś /š, s/: ca, cinit, cudo, clovek, źena, kriź, tuźan, joś, kokoś, meśo, caśt-najjužnija cakavska točka je Vis (Vis, Komiža)-Hvar (Hvar, Jelsa), Brač (Milna, Sutivan, Supetar), Omiš, Trogir, Šibenik, Pag, Ist, Silba, Krk (Baška), Cres, Lošinj, Susak, liburnijski i središnji dio Istre-cakavizam je dosta rasprostranjena pojava iako je danas u nestajanju Teorije o postanku cakavizma:1. poljski slavist Malecki smatra da je cakavizam nastao u 17. stoljeću pod venecijanskim utjecajem kao dominantnim društvenim uzorom (leksički venecijanizmi cima, lemuncim, macel)

2. A. Belić i M. Hraste podržavaju tezu Maleckoga, no smatraju da je do pojave cakavizma došlo u 15. stoljeću da je cakavizam nastao pod utjecajem venecijanskoga dijalekta dokazuju i riječi koje se i danas izgovaraju onako kako su primljene iz venecijanoskoga preko gradskoga govora, npr. cinkve < ven. cinque, particela < tal. particella, civil < ven. civil

3. J. Hamm-cakavizam nalazimo u nekoliko slavenskih sustava-ako je hrvatski cakavizam plod mletačkog utjecaja u gradovima, zašto takvih pojava nema u Zadru, Korčuli,

4

Splitu, Omišlju koji su također imali jaku mletačku upravu-cakavizma ima već i u 14. i 15. stoljeću, a i u glagoljici je izrazito razlikovanje č i c, ž i z, š i s-odgovor o nastanku cakavizma je unutar vlastitoga glasovnog sustava, a ne izvan njega-smatra da je riječ o nastavku depalatalizacije č, ž, š > c, z, s

4. Ž. Muljačić-fonemske analize romanskih i slavenskih govora na Jadranu i njihova distinktivna obilježja-npr. romansko je č po svojim distinktivnim obilježjima bliže slavenskom ć, negoli slavenskom č-cakavizam je plod dvaju uzroka: autonomnog, unutarnjeg, lingvističkog i heteronomnog, izvanjskog, sociolingvističkog5. M. Moguš – teorija o derivaciji fonema-u jezičnim sustavima pored postojećih fonema ima i deriviranih-čakavski je sustav naslijedio foneme c, č, ć, s, š, z, ž koji se mogu staviti u proporcionalni odnos c : č : ć = s : š : ś, tj. z : ž : ź-dugogodišnji je mletački utjecaj samo mogao pospješiti ovakve procese-fonetske analize pokazuju da se ś i ź nalaze u izgovoru između s i š te između z i ž

M>N:M. Hraste 1. kada dolazi do -m > -ndo ove pojave dolazi već krajem 15. stoljeća dok je u 16. stoljeću (Marulić, Hektorović, Lucić, Zoranić) vrlo rijetkapočetkom 17. stoljeća i u 18. stoljeću ona je uobičajena2. koji su uzroci -m > -nprijelaz je nastao uslijed pojednostavnjivanja izgovora pojedinih suglasnika ili suglasničkih skupova3. je li riječ o autohtonoj izoglosi ili neneki smatraju da je do takvog prijelaza došlo pod utjecajem talijanskoga jezika, no tu pojavu ne poznaju susjedni dijalekti talijanskoga jezika (npr. venecijanski dijalekt), već samo oni udaljeniji (npr. toskanski)

M. Moguš-smatra da je Hrastina teorija lakšeg izgovora znanstveno neutemeljena jer bi u tom slučaju dolazilo i do prijelaza p, b čiji je izgovor još „teži“-Moguš postavlja pitanje zašto onda ne dolazi do prijelaza nastavačnog završnog -m > -n (zajam, sam, dim, Rim, lakom, grom, kum)-Hraste nije iščitavao izvorna djela čakavskih pisaca 16. stoljeća (dō Duimu, testamēta, dostoiāstva)-takvo je bilježenje označivalo neutralizaciju tih dvaju fonema, a crticom se označivala samo nazalnost-značenjski je bilo svjedno kako će se fonetski ostvariti popom, stumačim, napokom ili popon, stumačin, napokonkod završetka leksičkoga morfema ne može doći do neutralizacije fonema -m i -n jer od njihova izbora ovisi značenje (sam, sram, dim, grom, kum)-prijelaz -m > -n javlja se na čitavom obalnom području -Moguš smatra kako je izgovor latinskoga završnog -m bio uvjetovan početnim suglasnikom iduće riječi: pred labijalom -m, pred dentalima -n, a tako je bilo i u romanskim jezicima, npr. lat. sum > tal. son (sono), lat. cum > tal. con, a onda je talijanski utjecao i na čakavske i štokavske govore

ZAVRŠNO L:-i u kajkavskom narječju (dal, kopal, rekal, mislil, posal, kotal) te u nekim štokavskim govorima (Posavina – Siče, Magića Mala, Selca i neki podvelebitski govori)

5

-u čakavskom se narječju završno –l javlja uvijek u dvjema skupinama: u imenica i pridjeva i u glagolskoga pridjeva radnog1. završno se -l čuva bez izuzetka u svim kategorijama (kotal, posal, mrzal, debel, rekal, donesal, znal) - središnja i istočna Istra, Kastavština, Gorski kotar, Hrvatsko primorje i kvarnerski otoci2. završno -l u N jd. vartal, vol, misal, debel, tepal, ali se ne pojavljuje u glagolskoga pridjeva radnog (moga, iša, reka, dviga) – dalmatinski otoci 3. l > a, oa)l > ā (rekăl > rekăă > rekā)b) l > o (mogo, reko, peko)c) između završnoga -a i drugih vokala pojavljuje se sekundarno j: vidija, govorija, čuja, veseja, debeja-u istom su govoru moguće i dvostrukosti: vrtal / vrta, dese pari skal / dese pari ska

DISIMILACIJA : mn > - vn- mn > - vn- (gumno > guvno, mnogi > vnogi) (gumno > guvno, mnogi > vnogi)mnj > -mlj- (sumnjati > sumljati, dimnjak > dimljak, tamnjan > tamljan)-za čakavce je tipična disimilacija likvidaa) r, n > l (ali ne i obrnuto) – rebro > lebro, srebro > slebrob) l se zbog disimilacije reducira – blagoslov > blagosov, blagosovit

DEPALATALIZACIJA:1. lj a) lj > j (judi, jubit) - općečakavska crta b) plj, blj, vlj > pj, bj, vj (kopja, lipje, grobje, zobje, divji, zdravje)c) lj > l (nedila, žmul) - Susak2. nj a) nъj > nj (ufanje, netjakinja, kolenje ‘svađa’) – Susak b) nj > n (ogan, mekine, sukna, kuon, Lošin) - SusakSTARI SUGLASNIČKI SKUPOVI:* dj > j (meja, preja, rajati), * tj > ć (noć, pomoć, svića)* dъj > j, d’, đ: rojen, grozje, milosrje, rod’en, zagrad’en, zagrađen, grožđe* tъj > ć: braća, podmićen *stj i *skj > šć (šćap, ognjišće, dvorišće) *stъj > šć: lišće, kršćenje, mašćon *čt > št (počten > pošten) -čr- (črn, črv, čriva, črljen, čarn, čarjen ‘crven’, červ, čern)*čr- > cr- (carnjen, carcik ‘cvrčak’, crivo) – nije riječ o štokavskom utjecaju, već se pojavljuje u sklopu cakavizma

NOVI SUGLASNIČKI SKUPOVI:tk > lk (potkova > polkova) č > š (dečko > deško, mačka > maška, mučni > mušni) ć + velari > j (voćka > vojka)

REDUCIRANJE SUGLASNIČKIH SKUPOVA:na početku riječi (pčela > čela, ptica > tica, tkanica > kanica, pšenica > šenica)na kraju riječi (milost > milos, žalost > žalos, radost > rados)

POSUĐENICE:st > št (štumak 'želudac', štajon ‘doba, sezona’, štorija ‘pripovijest’)sk > šk (škancija ‘polica’, škapulati ‘spasiti’, škartoc ‘papirna vrećica’, škatula ‘kutija’)sp > šp (španjulet ‘cigareta’, špijati ‘uhoditi’, špina ‘slavina’, špital ‘bolnica’, šporkati ‘zamazati’)

6

NAGLASNI SUSTAV ČAKAVSKOG NARJEČJA:-naglasni sustav štokavskoga narječja karakterizira povećani naglasni inventar s novom distribucijom, kajkavsko pojačana metatonija , a čakavsko konzervatizam

TEZE O PRIRODI ČAKAVSKOGA NAGLASNOG SUSTAVA: ALEKSANDAR BELIĆ «O čakavskoj osnovnoj akcentuaciji», 1935.-temelj su čakavske akcentuacije " ^ ˜-taj se sustav nalazi u sjevernočakavskim dijalektima (novljanski, liburnijski i krčki govori), južnočakavskim dalmatinskim govorima i u štokavskim posavskim govorima-različita uporaba tih triju naglasaka pokazuje da između spomenutih skupina govora postoje određene genetske razlike-temeljna je razlika u prirodi " naglaska koji može biti uzlazne i silazne prirode, npr. stärac : starca, stärac : stârca-uzlazna je priroda kratkoga naglaska odlika sjevernočakavskih govora, a silazna južnočakavskih i većeg dijela posavskih govoraBLAŽ JURIŠIĆ «Govor otoka Vrgade», 1936.-južnočakavski se govor podudara s hvarskom akcentuacijom, ali i sa sjevernočakavskomSTJEPAN IVŠIĆ«Iz naše akcentuacije i dijalekatske problematike», 1951.-istražuje govor Senja čija se akcentuacija poklapa s južnočakavskom

TEZE O PRIJELAZNIM GOVORIMA I PRIJELAZNOJ AKCENTUACIJI VESNA JAKIĆ CESTARIĆ «Iz akcentuacije čakavskih kopnenih govora «, 1960.-migracijski elementi s istoka nanijeli na zapad sva odstupanja u akcentuaciji koja nalazimo u posavskim i južnočakavskim govorima nasuprot sjevernočakavskima-obrnutoga pravca utjecaja (zapad istok) nije moglo biti, no ipak na kopnu i u južnim čakavskim govorima pronalazimo osobine sjeverne čakavštine-riječ je o prijelaznim područjima s akcentuacijom prijelaznoga tipaMATE HRASTE «Osnovna akcentuacija Biograda na moru i njegove okolice», 1959.-na kopnu oko Biograda, na Pašmanu i Murteru pronalazi akcenatske izoglose koje su svojstvene čakavskom sjeveru-akcentuacija ovoga kraja bila je jednaka akcentuaciji sjeverozapadnih čakavskih govora, a čini prijelaz od sjeverozapadne čakavske akcentuacije prema jugozapadnoj

TEZE O JEDINSTVENOJ ČAKAVSKOJ AKCENTUACIJI MILAN MOGUŠ «Za novu akcenatsku klasifikaciju», 1967. «O jedinstvu čakavske akcentuacije», 1971.-čakavska je akcentuacija jedinstvena i bitno se razlikuje od slavonskih posavskih govora-riječ je o istoj matici i o istim odnosima na čitavom čakavskom području-ako se promijeni akcent ostaje staro mjesto, ako se pak promijeni mjesto upotrebljava se stari akcenatski inventarZVONIMIR JUNKOVIĆ «Prilog za suvremenu čakavsku dijalektologiju», 1973.

KLASIFIKACIJA NAGLASNOGA SUSTAVA Stara akcentuacija – starohrvatski akcenatski sustav.Starija akcentuacija – ona u kojoj je došlo do bilo kojih akcenatskih promjena na istim starim mjestima.Novija akcentuacija – ona u kojoj je došlo do bilo kakvog sustavnog pomicanja akcenatskog mjesta.Nova akcentuacija – ona u kojoj je izvršeno potpuno pomicanje akcenatskog mjesta.

7

POSTANAK ČAKAVSKOGA TROAKCENATSKOG SUSTAVA Nastanak " i ^ ^ > ˆ *gârdъ > starohrv. grâdъ *zâlto > starohrv. Zlâto/ > " *kárvā > starohrv. kräva *kálda > starohrv. kläda\ > " *nèbo > starohrv. Nëbo *òko > starohrv. öko

FIZIOLOGIJA NAGLASAKA:" – sličan je književnom naglasku, ali je nešto manje ekspiratoran od štokavskoga, osobito kada je ispred ili iza njega nenaglašena duljina^ - sličan je književnom, ali je nešto kraći od štokavskoga˜ -ekspiratorna je sila veća u 2. dijelu sloga,a i glas poraste;razlika je između štok / i ˜što glas u /raste jednako,a u ˜ skoči

MODELI ČAKAVSKIH NAGLASNIH SUSTAVA Stari troakcenatski sustav ( " ^ ˜ )-svojstven je najvećem dijelu čakavskih govora-može imati varijante prema upotrebi nenaglašenih duljina-sačuvane su prednaglasne i zanaglasne duljine (Kastav) - glāvä, têsān-sačuvane su samo prednaglasne duljine (Senj, Vrisnik na Hvaru) - glāväStariji troakcenatski sustav ( " ^ ˜ )-bez završnoga a naglaska (a > â) – Vis, Hvar - ženê, bižî-s medijalnim a naglaskom (hvarski govori) - mẽso, sũšaStariji dvoakcenatski sutav ( " ^ )-zapadna i sjeverna Istra, neki krčki govori, dio Lošinja, Cres, Unije, Rab, Pag, Ugljan, Silba, Olib, Dugi otok

8

-kljûč, mihûrNoviji dvoakcenatski sustav ( " ^ ) RabNoviji troakcenatski sustav ( " ^ ' - poluakut)-dio zapadne Istre, jugoistočna Istra, žumberački čakavci, lički čakavci, Vodice, Pakoštane, Biograd na moru, Filip-Jakov, Turanj, Sukošan, Bibinje, Diklo, Zaton, Šolta, Čiovo, Trogir-őko, nòga, mêsoNovi dvoakcenatski sustav ( " ^ )-Vodice u Istri, otoci od Raba do Ugljana-glâva, trâva, gőra, lőza-Stari se troakcenatski sustav održao kao osnovna oznaka na čitavom čakavskom terenu. Čuvanje takva sustava i danas je odlika većine čakavskih govora. -Akcenatske inovacije, kada je do njih i dolazilo, pokazuju čvrstu povezanost s tim temeljnim sustavom: ako se promijeni naglasak, ostaje staro mjesto; ako se pak promijeni mjesto upotrebljava se stari akcenatski inventar.

MORFOLOGIJA ČAKAVSKOG NARJEČJAImenice: Ga-L jd. –e: na nebe-I jd. –om u palatalnih i nepalatalnih osnova (otokom, krajom, kraljom)-nerazlikovanje funkcije A jd. i L jd. – bil sam u Split / grem u Split, bil sam u Splitu / grem u Splitu, bil sam u Split / grem u Splitu-slično je i u priloškim rekcijama: bil sam vani (vanka) / grem vani (vanka)-G mn.: -, -ov, -i(h), -a (sel, brodov, putih, kraja)-nepostojanje sinkretizma DLI mn.-D mn.: -om / -em (gradom, poljem)-L mn.: -eh, -ih (gradeh, poljih)-I mn. –i (gradi. polji)-A mn. –e (grade, brode, otoke, kraje, prijatelje), -i (gradi, brodi, otoci, kraji, prijatelji)-imenice sa starim završetkom *-ino ponekad čuvaju stare oblike NAV mn., a u N jd. izbacuje se krajnje –in, npr. N jd.: grajan, čoban, seljan, NAV mn.: grajane, čobane, seljane-tako se sklanjaju i etnici – N jd. Splićan, Zadran, NAV mn.: Splićane, Zadranečuva se razlika u D jd. i L jd. palatalnih i nepalatalnih osnova: duši : žene

Ge-G jd. također čuva razliku palatalnih i nepalatalnih osnova: duše : ženi-u I jd. rijedak je gramatački nastavak –ov – ženov, rukov, dušov (Silba, Olib), a najčešći je –om (ženom, dušom)-N mn. –i (se zvezdi)-G mn.: - (žen, ruk, slug, duš), -a (žena, ruka, sluga, duša), -ov (ženov, dušov) -u A mn. čuva se razlika palatalnih (-e) i nepalatalnih (-i) osnova – duše : ženi-nepostojanje sinkretizma DLI mn.-D mn.: -am (ženam, rukam, kućam)-L mn.: -ah (ženah, rukah, kućah)-I mn.: -ami (ženami, rukami, kućami)-imenice smokva, svekrva, lokva, crikva u NA mn. –av (crekav, lokav, smokav ) ili –i (smoki, crekvi, lokvi)-čakavski sjever: GG-i (<y) -i (<y) DD -e (<ĕ) -e (<ĕ) L- e (<ĕ) I-un čakavski jug: G-e (ȩ) D -i L -i I-on

9

Gi:-I jd.: -ju (košću, mašću), -om > -um (košćum, mašćum)-nepostojanje sinkretizma DLI mn.-D mn.: -im (kostim)-L mn.: -ih / -eh (kostih / kosteh)-I mn.: -(i)mi, -ima (kost(i)mi, kostima)

ZAMJENICE:-I jd. zamjenica ja, ti > -o (mano, tobo), -u (manu, tobo), -om / -um (manum, tobom)-stari gramatički morfemi zamjenica mi, vi u D mn. (nam, vam), L mn. (nas, vas),

I mn. (nami, vami) ili pak DLI mn. (nami, vami)-zamjenice on, ona, ono > un, na, no, a u množini ni, ne, na-čuvanje enklitičkoga oblika zamjenice ona u D jd. (Dal sam je(j) 'Dao sam joj')-A jd. zamjenice ona > ju (Videl sam ju)-ovaj, onaj > vaj, naj > va, na-ponekad se čuva razlika DLI mn. pokaznih zamjenica (D mn. tem, L mn. teh, I mn. temi)-neodređene zamjenice kitaj / kita / kata / koto 'bilo tko', 'bilo koji', čato 'bilo što‘-stara zamjenica *vьsь, *vьse, *vьsĕ > vas, (v)se, (v)sa, sav, s(v)e, s(v)a-vsaki, vsaka, vsako > svaki, svaka, svako > saki, saka, sako

PRIDJEVI:-u množinskim oblicima pridjeva dolazi do sibilarizacije: velici, drazi, svikolici (< veliki, dragi, svikoliki)-pri tvorbi superlativa učestala je tvorba pomoću superlativnih priloga i pridjeva u pozitivu, npr. najviše, najmanje, najbolje, najgore + dobar, debel, lip

BROJEVI:-brojevi veći od pet rijetko se dekliniraju, izuzetno tragovi (D - Velim četvrtim / Velim petim, L - Velih četvrtih / Velih petih, I - Velima četvrtima / Velima petima)-brojevi veći od 10 sa stegnutim –najs(t): jedanajs(t), dvanajs(t)-unu, unula, unulo 'jednostruk', dupal, dupla, duplo 'dvostruk', trodupal, trodupla, troduplo 'trostruk‘-izricanje datuma (na šes(t) travnja)GLAGOLI:Infinitiv i supin:u infinitivu se gubi krajnje –i, –ti (kopat / kopa, prinest / prines) supin je vrlo rijedak (homo spat, lovit)Prezent:3. l. mn. prezenta na –eju, -edu (pijeju / pijedu), -iju, -idu (hvaliju / hvalidu)Imperfekt i aorist:malo je čakavskih govora sačuvalo imperfekt i aorist (Susak)Glagolski pridjev radni:hodil, hodila, hodilo krajnje –l često nestaje, npr. umrl > umra-u blizini štokavskih dijalekata –l > (j)a, (j)o, -a: vidija, uzeja, vidijo, uzejo, reka, diga, umraImperativ:2. l jd. i mn. izriče se opisno: neka + prezent (neka kopa, kopaju / kopadu)Kondicional:postoje dva stara tipa kondicionala glagola biti:jednina:bim/bim bi/biš bi/bi množina:bimo/bimo bite/bite bi/bijuOptativ:proširena je uporaba glagolskoga pridjeva radnog u službi optativa za izricanje želje (zdravice, psovke, kletve), Na dobro vam došla Nova godina!Bili zdravi i veseli!Rajala svako godišće po dva sina!Krepala kad si takova!More te sinje udušilo!Nestalo te!

10

SINTAKSA ČAKAVSKOGA NARJEČJAbrojne su elipse : šćapon ću te, po ušima ću ja njimasažeto priopćavanje: vrnil se je otac, da dojdeš odmah domačeste su bezlične konstrukcije: diglo ga u vojskuizražavanje osobina prijedlogom od + genitiv: mih od koze 'kozji mijeh' , libar od mise 'misna knjiga, misal'gradivni pridjevi tvore se konstrukcijom od + genitiv: prsten od zlata, čaval od gvozja, žlica od drevaumjesto posvojnih pridjeva česti su posvojni genitiv ili dativ: kovača žena; kovaču ženainstrumental oruđa često se tvori prijedlogom s / sa: udril ga je s lopatomza + infinitiv: to mi je za prodati, nemaju ča za isti,uz glagol morati učestala je uporaba da + prezent umjesto infinitiva: mora da gre u školu-u namjernim se i izričnim rečenica umjesto veznika da upotrebljava neka: čekaj neka dojde otac-osim genitiva u vremenskom značenju upotrebljava se i akuzativovu zimu ni bilo sniga, pop nam dojde svaku mladu nedilju, svaki dan sam doma

LEKSIK ČAKAVSKOGA NARJEČJAbrojne su metafore: usahla ti pipitula 'jezik u peradi', začepi gubicu 'usna', sebi potegni to kopito 'stopalo', zakreniću ti šiju 'vrat', ostriži tu grivu 'kosa', otvorila si brzo žvale 'usta', na se taj kljun 'nos',eufemizmi: prdekalica, starka 'stara žena', pojti na stran, pojti za se, činiti poda se 'fiziološka nužda',stare riječi: čret 'neobrađeno močvarno zemljište', črmalj 'nerodna zemlja', daž 'kiša', gruh 'zemlja pomiješana sa sitnim kamenjem', lazina 'prolaz između ograđenih zemljišta', les 'gaj', otrok 'muško dijete', teg 'obrađeno zemljište',trgatva 'berba grožđa', valje 'odmah',romanizmi: bevanda 'razvodnjeno vino', bićerin 'čaša', brontulati 'mrmljati, prigovarati', bruškin 'četka za ribanje',kantat 'pjevati', kantun 'kut', levanat 'istočni vjetar', ponistra 'prozor', portun 'luka', skužati 'oprostiti', špeć 'zrcalo',šporak 'prljav', šubito 'odmah', tavulin 'stolić', žvelto 'brzo',

11

1. Dokle je sezalo čakavsko narječje an sjeveru prije velikih seoba? – Do Save i Kupe, a istočna strana do Une-Drave-Cetine

2. Gdje se na otocima zadržalo završno L? – U N jd.3. Ć + velari, što se dobije? - J4. Što Muljačić kaže o postanku cakavizama?5. U kojem narječju se dobro razvilo jat i e˛? – u čakavskom ( ne kužim ovo pitanje wtf)6. Tko je napisao djelo Govor otoka Vrgade? – Blaž Jurišić7. Na kojem slogu u čakavskom dolazi do naglašenosti?8. Dijalekti čakavskog.9. Navedi najmanje tri najstarija čakavska spomenika.10. Autor djela o kopnenim čakavskim govorima iz 1960.11. Kako se zove pravilo o odrazu jata u čakavskom?12. Teoretičari o jedinstvu čakavskog.13. Belićevo djelo o čakavskom? – O čakavskoj osnovnoj akcentuaciji, 1935.14. Tri djela Tomislava Prpića.15. Djelo Milorada Stojevića.16. Čr u čakavskom?17. Kojim se čakavskim dijalektom govori u dijaspori? – srednjočakavskim18. Jedan rječnik iz čakavskog.

12