SKLADATELJ NA ČELU REPUBLIKE HRVATSKE / USUSRET 17. PORINU 2010: RAZGOVOR S DARKOM BAKIĆEM / GUBITAK ZA HRVATSKU GLAZBU: ADALBERT MARKOVIĆ I JERKO BEZIĆ/ RAZGOVOR S BOŠKOM PETROVIĆEM U POVODU 75. ROĐENDANA / MREŽA TELEMAH ILI TKO ŽELI UKIDANJE POSTOJEĆEG SUSTAVA KOLEKTIVNOG OSTVARIVANJA PRAVA? / CD IZLOG

ISSN 1330–4747

NOVINE HRVATSKOGADRUŠTVA SKLADATELJABROJ 161

OŽUJAK 2010.

CIJENA 20 kn

CA

NTU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S

Kada ste osnovali Parni valjak 1975. godine, koliko se teško bilo probiti na tadašnjoj rock-sceni? Možete li to usporediti sa situacijom u koju danas ulaze mladi bendovi?

Mislim da je danas teže. Naime, u međuvreme-nu se dogodila digitalna revolucija koja je otvorila mogućnosti jeftinog snimanja i dala šansu nekim talentima koji bi ostali neprimijećeni u rigoroznijoj selekciji, kakva je zbog skupih studija vladala rani-je. No, došlo je i do zagušenja tržišta baš zato što je sada tako jednostavno snimiti bilo kakav ura-dak. Tehnologija je omogućila da uz minimalna ulaganja stvarno svatko dođe u situaciju baviti se glazbom. Programira se, semplira, kopira, montira, ispravljaju se falševi i krivo odsvirani tonovi. Vrlo je upitno je li ono što slušamo rezultat stvarnog ta-lenta ili tehnologije. Ta hiperprodukcija izvođača dovela je do toga da je puno teže skrenuti pozor-nost na nešto novo. S druge strane, u vrijeme kada smo mi počinjali, konkurencija je bila manja. Na radiju i u glazbenim emisijama radili su ljudi koji su morali biti koliko-toliko muzički obrazovani i bili su u svakom slučaju puno kritičniji, tako da se ono što je valjalo lakše registriralo.

Po čemu najviše pamtite ovih trideset i pet godina karijere?

Kada smo počinjali nije bilo primjera bendova koji su tako dugo opstali na sceni. Da mi je netko tada rekao da ćemo kao bend trajati pet godina, već bih i to uzeo s dozom skepse. Mi smo odradili 30 godina u komadu, pa smo se razišli i ponovno okupili jer je ovisnost o sceni, o sviranju, o komu-nikaciji s publikom i međusobno, jednostavno na-djačala. Teško je nakon svih godina izdvojiti nešto. Možda trenutak kada smo shvatili da imamo prvi ozbiljni hit. Desilo se to na jednom zajedničkom koncertu nas i Buldožera u Varaždinu, nedugo nakon objavljivanja albuma Gradske priče. Kada smo zasvirali Stranicu dnevnika i kada je dvorana zapjevala s nama, dogodio se trenutak koji se ne zaboravlja. Imali smo uspješne singlove i do tada, ali moram priznati, uglavnom pjesme-doskočice u tipu Prevela me mala žednog preko vode. Stranica dnevnika bila je ozbiljnija pjesma nastala iz nekog unutrašnjeg razloga i bez namjere da se svidi, pa kad takva pjesma postane hit, kada dobiješ izravni feedback od ljudi kojima se svidjela, to je to. Fanta-stičan osjećaj.

Već vas dugo smatraju jednim od najvećih i najboljih hrvatskih bendova. Postoji li neki Vaš »recept« za ta-kav uspjeh?

Naravno da ne postoji recept koji garantira uspjeh i dugu karijeru. Postoje određeni parametri koji su nama svakako pomogli, a to su iskrenost, upornost, velika želja, veliki rad i na kraju, treba imati sreće. Mislim da je bitno ne prodavati lažnjake. Netko tko je zanatski vješt može neko vrijeme biti uspje-šan u osmišljavanju pjesama za masovnu upotrebu, ali formula se prije ili kasnije istroši i takve pjesme najčešće ne opstaju. Ali kada čovjek svoju emoci-ju, stav, svjetonazor ili dušu uistinu prenese u pje-smu, ljudi to prepoznaju i to traje. Uz moj autorski rukopis, imao sam sreću da Aki, kao neposredni interpret, unosi vlastite emocije koje su podizale pjesme na ne znam koju potenciju. Kolikogod se neke pjesme u određenom trenutku činile naivni-ma ili manje vještima, ljudi su ih prepoznavali jer su bile iskrene i to je ključno.

(nastavak na str. 8)

Razgovor s Huseinom Hasanefendi�em Husom, skladateljem i glazbenikom

Treba u�vrstiti veze izme�u autora i izvo�a�aRazgovarala: Ana Kuštrak

Osnivač Parnog Valjka govori kakav je osjećaj ponovno stati na

pozornicu, koji su planovi benda i zašto je važna suradnja Hrvatske glazbene unije s HDS ZAMP-om.

CA

NTU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S

2 BROJ 161, OŽUJAK 2010.

Redovni član Hrvatskog društva skladatelja, ujedno i dugogodišnji bivši tajnik te done-

davni aktualni član Predsjedništva, dr. sc. Ivo Josipović, izabran je za trećega hrvatskog pred-sjednika. Njegova dvostruka karijera, pravnička i glazbenička, danas je poznata svima, no činjenica da je preko 20 godina aktivno radio i vodio Hr-vatsko društvo skladatelja, u izobilju njegova po-slovnog iskustva, prošla je nekako nezapaženo.

Tada tridesetogodišnji skladatelj ozbiljne glaz-be i redovni član Društva, Ivo Josipović, ujedno pravnik, preuzeo je dužnost tajnika 1987. godine. U to doba Društvo je bilo u krizi, fi nancijskoj i programskoj, no dolaskom mladog i sposobnog tajnika stvari polako kreću nabolje. Nekoliko godina kasnije, tijekom Domovinskog rata i osa-mostaljivanja hrvatske države, počinje oblikovati pravni okvir kako bi preustrojio HDS iz društve-no–političke organizacije socijalističkog tipa u strukovnu udrugu građana, kakve postoje u ra-zvijenim demokracijama. Istovremeno, sa surad-nicima započinje rad na preuzimanju i organizira-nju zaštite autorskih prava, što predstavlja začetak sustava ZAMP–a. Direktorom HDS–ova naj-većeg projekta, Muzičkog biennala Zagreb, me-

đunarodnog festivala suvremene glazbe, postaje 1991. i organizira deset festivala tijekom gotovo dva desetljeća. Pod njegovim vodstvom HDS u devedesetima bilježi pozitivan razvoj aktivnosti i pojačanu stabilnost, a sustav zaštite autorskih prava prati stalni godišnji fi nancijski porast kojim postaje najkvalitetnijim sustavom u regiji.

Nakon što je 2001. tajničku dužnost preuzeo An-tun Tomislav Šaban, Ivo Josipović ostaje članom Predsjedništva, a ujedno i pravnim savjetnikom Društva te unatoč znanstvenom i političkom an-gažmanu, ostaje aktivan i u projektima HDS–a. U Predsjedništvo je ponovno izabran 2008.; pod njegovim vodstvom održan je i posljednji Muzič-ki biennale Zagreb u travnju 2009. godine. Tek ulaskom u predsjedničku kampanju krajem prošle godine, posustaje njegova aktivnost u HDS–u, da bi nakon izbora za predsjednika Republike Hr-vatske, sukladno zakonskim odredbama, podnio ostavku na mjesto u Predsjedništvu HDS–a i Muzičkom biennalu Zagreb.

Naravno, Ivo Josipović ostat će i kao predsjednik naš redovni član, a HDS će se moći ponositi činje-nicom da je jedan od ključnih pojedinaca u njegovu radu postao Predsjednikom Republike Hrvatske.

IZDAVAČI: Hrvat sko društvo skladate lja, Zagreb, Berislavićeva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 / ZA IZDAVAČE: Antun Tomislav Šaban i Mirjana Matić /

UREDNIŠTVO: Marina Ferić Jančić, Jana Haluza, Davor Hrvoj (glavni urednik i urednik fotografije), Maja Sabolić / GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Luka Gusić / TISAK: Studio Flyer, Aleja Seljačke bune 7a, 10090 Zagreb /

E–mail: cantus@cantus.hr, cijena: 20 kuna (za članove HDS–a besplatno), ISSN 1330–4747

CJENIK OGLASA ZA CANTUS � 1/1 CIJELA STRANICA 6.000,00 kn �1/2 STRANICE 3.000,00 kn � 1/3 STRANICE 2.000,00 kn � 1/4 STRANICE 1.500,00 kn � Cijene oglasa izražene su bez PDV-a i ne uključuju dizajn oglasa � Oglasi na vanjskom ovitku novina navedenih formata naplaćuju se dodatnih 30% od izražene cijene. � Dodatne informacije o smještaju oglasa, posebnim formatima te pogodnostima uputiti na cantus@cantus.hr.

NENO BELAN TRIJUMFIRAO U ZAGREBU

Nakon što je prošle godine sa svojim

ansamblom Fiumens održao sjajan

koncert u zagrebačkoj Tvornici (ka-

snije tonski iskorišten za dvostruki live album

Tvornica snova), Neno Belan ovoga je pro-

sinca na čak dva iznimno uspješna koncerta

u istom izvedbenom prostoru promovirao

diskografski zapis nastao te uzbudljive i vri-

jedne večeri. Prepuna dvorana oduševljene

publike svjedočila je glazbenom spektaklu

koji je, uz prisjećanje na dugu i kvalitetnu

karijeru, prenio iskrice nekih već pomalo za-

boravljenih vremena kada se svirala dobra,

zdrava glazba. Belanovi gosti na koncertu

bili su Marko Tolja, Hari Rončević i klapa

More, a Neno je poseban prostor namijenio

velikom prijatelju i kolegi, preminulom Dini

Dvorniku. Bile su to dvije drukčije večeri i

dokaz da za sasvim posebnu glazbenu noć

nisu potrebne scenografije od stotinjak tisu-

ća eura, laseri i ina čuda suvremene tehno-

logije. Dovoljno je iskreno vjerovati u to što

radiš, a Neno Belan čarolijom svoje pjesme

uvijek nas u to uvjeri. (M.S.)

BUĆANOVA IZLOŽBA PORTRETA S MUZIČKOG BIENNALA ZAGREB

U četvrtak, 18. veljače, slikaru i diza-jneru Borisu Bućanu dodijeljena je

Nagrada Galerije Forum za najbolju

izložbu u protekloj godini. Riječ je o izložbi

njegovih portreta skladatelja i interpreta iz

svijeta klasične glazbe i jazza koja je u Galeriji

Prsten Hrvatskog društva likovnih umjetnika

postavljena u okviru 25. muzičkog biennala

Zagreb. Odluku o Nagradi donijela je Stručna

komisija u sastavu Milan Bešlić (predsjednik),

Tonko Maroević, Igor Zidić, Ante Kuduz i Eugen

Kokot. Prvi dobitnik Nagrade Galerije Forum

bio je slikar Edo Murtić, jedan od utemeljitelja

Galerije i njezin dugogodišnji član, a tijekom

proteklih godina dobili su je Ivan Lovrenčić,

Vatroslav Kuliš, Miroslav Šutej, Ljubo Ivančić,

Joško Eterović, Đuro Seder i Petar Barišić. (J.H.)

Boris Bućan na otvorenju izložbe

IBRICA JUSIĆ U GAVELLI — OD SHAKESPEAREA DO SEVDAHAObilježavajući 45 godina na glazbenoj sceni,

Ibrica Jusić održao je solistički koncert 26.

studenoga u zagrebačkom Gradskom dram-

skom kazalištu Gavella kojim je podsjetio na

sve etape svojega širokog umjetničkog djelo-

vanja. One su obuhvatile njegov šansonijerski

opus, od songova s kojima je sudjelovao na

Dubrovačkim ljetnim igrama, preko pjesama sa

Skalina, francuskih šansona (Malade), skladbi

kantautorskih veličina poput Modugna (Addio),

Brela (Ne me quitte pas) i Cohena (Bird on the

Wire) do sevdaha zabilježena na dva ranija al-

buma (Amanet 1. i Amanet 2.). Ibrica Jusić ne

libi se posegnuti i u hrvatsku pjesmaricu, pa će

snagom iskaza učiniti svojima i tako snažne tre-

nutke kakve nalazimo u skladbama Balada iz

predgrađa ili Ćale moj. Raznježena i razdragana

publika dugim je i srdačnim pljeskom ispratila

njegov slavljenički, jubilarni nastup u Kazalištu

Gavella. (M.S.)

Ibrica Jusić u Gavelli

SKLADATELJ NA �ELU REPUBLIKE HRVATSKEPiše: Antun Tomislav Šaban

Ivo Josipović u društvu Antuna Tomislava Šabana i Alfi ja Kabilja

Tribina HDS –a: Razgovor s etnomuzikologom Svanibrom Pettanom povodom njegova pedesetog ro�endana

Od Tanzanije preko Egipta do KosovaPiše: Ana Kuštrak

Svanibor Pettan, rođen u Za-grebu, potječe iz ugledne

umjetničke obitelji. Sin je Huber-ta Pettana, hrvatskog skladatelja i muzikologa koji je jedan od naj-zaslužnijih za sistematizaciju opu-sa Ivana pl. Zajca. U razgovoru s Jagodom Martinčević u dvorani HDS–a (18. siječnja 2010.), pre-punoj njegovih zagrebačkih kole-ga, prijatelja i drugih znatiželjnika, u ležernoj atmosferi i na duhovit način predstavio je najzanimljivije crtice iz profesionalnog i privatnog života. Priča, popraćena fotografi -jama od povijesti njegove obitelji do onih s brojnih terenskih istra-živanja, započela je razgovorom o etnomuzikologiji i njegovoj profesionalnoj opredijeljenosti istraživanjima na područjima Tanzanije, Egipta, Kosova, Tajlanda i Šri Lanke. Slavljenik je istaknuo kako ga je proučavanje glazbe takvih područja oduvijek privlačilo te da je shvaćao kako je glazbeni svijet mnogo širi od onoga što je poznavao na studiju. Ipak, napomenuo je da je imao iznimno veliku sreću studirati na Odsjeku na kojemu je predavao nedavno preminuli akademik Jerko Bezić, uvijek otvoren novim istraživačkim idejama, bilo da se radilo o Zagrebu ili o Tanzaniji. Mnogima je najzanimljiviji dio razgovora bila povijest njegove obitelji. Obitelj Pettan podrijetlom je iz Kranja, točnije od tamo su njegovi pradjed i prabaka, a poznato mu je da je glazba bila njihova svakodnevica. Djed, pjesnička duša, stradao je kao austrougarski ofi cir 1918. godine na bojištu u zapadnoj Ukrajini. Baka je svirala klavir, a prva terenska snimka koju je Svanibor Pettan napravio bila je upravo snimka pjesme Kaiserlied koju je ona otpjevala. Otac, ali i majka, također su glazbu uči-nili sastavnim dijelom života, a Svanibor se sjeća proslava Božića na kojima je cijela obitelj zajedno muzicirala. Priču je nastavio anegdotama iz osnovnoškolskog, srednjoškolskog i studentskog života. Ispričao je kako ga je put odveo do cilja njegove diplomske radnje — Tanzanije, zatim do Egipta i Kosova, o čemu je napisao magisterij te do doktorata koji je završio u SAD–u. Uz mnoge znanstvene i profesorske angažmane diljem svijeta koji su mu u mnogočemu obilježili život, danas je redovni profesor na Odsjeku za muzikologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani, a u Zagreb često dolazi kao gostujući profesor na Muzičkoj akademiji.

Tribina HDS–a u spomen na skladatelja Adalberta MarkovićaU Hrvatskom društvu skladatelja 19. veljače okupio se veliki broj prijatelja i kolega Adalberta Markovića, nedavno

preminulog skladatelja i istaknutog člana našega Društva. Održana je Tribina s brojnim sudionicima koji su se glazbom i riječima prisjetili omiljenog Bertija, dugogodišnjeg tajnika i u nekoliko navrata predsjednika HDS–a. O njegovu životu i opusu govorila je Jagoda Martinčević, a uspomene o suradnji evocirali su glavni tajnik Društva An-tun Tomislav Šaban i Pero Gotovac. U glazbenom dijelu sudjelovali su pijanistica Katarina Krpan koja je izvela Dva nokturna (Deux nocturnes pour le piano, 1999.), pjevački zbor »Kralj Zvonimir« predstavio je skladbu Voćka poslije kiše, a tamburaški orkestar KUD–a »Gaj« odsvirao je Četiri razglednice iz starog Zagreba i skladbu Rastanak.

Na početku Tribine prikazan je kratak fi lm HTV–a s ulomcima skladbi A. Markovića i razgovora s njim koji je zorno podsjetio na njegovu iznimnu osobnost. Kako je istaknuto, on je bio jedan od značajnih hrvatskih autora s golemim opusom komornih, vokalno–instrumentalnih, zborskih i tamburaških djela. (J. M.)T

RIB

INE

T

RIB

INE

TR

IBIN

E TR

IBIN

E TR

IBIN

E TR

IBIN

E TR

IBIN

E TR

IBIN

E TR

IBIN

E TR

IBIN

E TR

IBIN

E TR

IBIN

E

VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI V

IJE

STI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI

Neno Belan

Jagoda Martinčević i Svanibor Pettan

MA

JA S

AB

OLIĆ

3BROJ 161, OŽUJAK 2010.

Zagrebački kvartet svoj je četvrti kon-

cert u sezoni posvetio Adalbertu

Markoviću, nedavno preminulom ve-

likanu hrvatske glazbene scene. Glazbenici

su mu odali počast izvevši njegove Četiri

minijature iz 1963., kao prvu točku koncerta

održana 1. veljače u Hrvatskom glazbenom

zavodu. Djelo kontrastnih stavaka i bogato

iskorištenih mogućnosti gudačkoga kvar-

teta, kako ga je autor opisao, Zagrebački

kvartet tako je i predstavio, oblikujući četiri

kratke cjeline u efektan slijed. Pri tome je

svakako znakovito da je Zagrebački kvartet

Četiri minijature i snimio, što je objavljeno

još 1995. na CD–u posvećenom hrvatskoj

komornoj glazbi u izdanju HDS–a, HRT–a i

Croatia Recordsa, a potom ponovno 1999.,

na obljetničkom dvostrukom albumu Adal-

berta Markovića.

Upravo je ovaj ansambl, točnije njegovi ne-

kadašnji članovi, zaslužan i za praizvedbu

Kvinteta za klarinet i gudački kvartet Bori-

sa Papandopula koja je bila prije 70 godina

(1940.). U drugome dijelu večeri, stoga se

članovima, violinistima Goranu Končaru i

Davoru Philipsu, violistu Hrvoju Philipsu te

violončelistu Martinu Jordanu, pridružio vr-

stan klarinetist mlađe generacije — Doma-

goj Pavlović. Nadareni glazbenik, inače od

2002. solist Simfonijskog orkestra HRT–a,

s nizom koncertnih uspjeha iza sebe, uve-

like je doprinio atraktivnom i svježem zvuku

toga Papandopulova mladenačkog uratka.

(A.V.)

In memoriam: Akademik Jerko Bezi� (1929.–2010.)

ISTRA�IVA� NEPRESUŠNE ENERGIJEUpravo je strast za sustavnim terenskim radom ono što dr. sc. Jerka Bezi�a nije napuštalo još od vremena studija

Piše: Ana Vidić

U subotu, 9. siječnja ove godi-ne, Hrvatska je izgubila gor-

ljivog zaljubljenika u istraživanje izvorne tradicijske glazbe, najve-ćeg autoriteta na području hrvat-ske etnomuzikologije — profesora i akademika Jerka Bezića. Nepre-sušnom energijom, entuzijazmom i gorljivošću, koji ga nisu napustili do posljednjeg trenutka u 81. go-dini, svoju je ljubav za folklornu glazbu prenio nizu studenata i ko-lega, ostavljajući iza sebe opsežan znanstveno–istraživački opus, ali i golemi utjecaj na kretanja u do-maćoj etnomuzikologiji.

Znanstvenik kojemu je za 70. ro-đendan posvećen zbornik Glazba, folklor i kultura/Music, Folklore, and Culture: Svečani zbornik za Jerka Bezića/Essays in Honour of Jerko Bezić (urednice dr. sc. Na-ila Ceribašić i dr .sc. Grozdana

Marošević) i kojemu je Hrvatsko mu-zikološko društvo, u čijemu je osniva-nju 1992. i sam sudjelovao, prije dvije godine dodijelilo Nagradu Dragan Plamenac za životno djelo, na izuzetan je način unaprijedio, štoviše i pota-knuo, razvoj etnomuzikoloških istra-živanja i formiranja naše suvremene etnomuzikologije i njezina odjeka u svijetu. Njegovi stručni i znanstveni radovi ponajbolje održavaju izuzetnu kompetenciju i posvećenost zadanim temama. Oni su utemeljeni, u prvo-me redu, na požrtvovnom terenskom radu — proučavanju tradicijske glazbe u Dalmaciji, Dalmatinskoj zagori, Sla-voniji, ali i šire, primjerice u Gradišću i u okolici Bratislave, kao i tradicijskom pučkom crkvenom pjevanju, osobito glagoljaškom.

Upravo je strast za sustavnim teren-skim radom ono što dr. sc. Jerka Bezića nije napuštalo još od vremena studija.

Rođen 10. lipnja 1929. u Kranju u Slo-veniji, nakon pohađanja zagrebačke klasične gimnazije i glazbene škole s klavirom kao glavnim predmetom, maturirao je 1948. u Zadru, da bi u jesen iste godine u Ljubljani upisao studij prava, nastavivši studirati klavir na Srednjoj glazbenoj školi pri Akade-miji za glasbo. Nakon 1950., posvetio se samo glazbi te je već sljedeće godi-ne primljen na Muzikološki odjel lju-bljanske Akademije gdje je diplomirao 1956. s temom posvećenom glazbe-nom kazalištu u Zadru u 19. stoljeću. Nakon odsluženja vojnog roka radio je kao volonter, a potom i kao asistent na Institutu Jugoslavenske akademi-je znanosti i umjetnosti u Zadru, pri Odsjeku za etnografi ju i muzički fol-klor, istovremeno održavajući i nastavu u zadarskoj Muzičkoj školi. Godine 1964., pozvan je na mjesto umirovlje-nog Vinka Žganeca, postao je asistent pri Odsjeku za folklornu glazbu u In-

stitutu za narodnu umjetnost (danas Institut za etnologiju i folkloristiku) gdje je, nakon stjecanja naslova dok-tora znanosti (disertacija Razvoj i oblici glagoljaškog pjevanja u sjevernoj Dalmaciji, Ljubljana, 1970.) izabran za znanstvenog suradnika, potom za višeg znanstvenog suradnika i 1979., za znanstvenog savjetnika. U Institutu je ostao do umirovljenja 1999. godine. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu predavao je etnomuzikologiju i vodio poslijediplomski studij, dok je na Kate-dri za etnologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu vodio kolegij Osnove narod-ne glazbe južnih Slavena. Među osta-lim, držao je i poslijediplomski studij na Duquesne University u Pittsburghu u SAD–u, bio je predsjednik Druš-tva folklorista Hrvatske, predsjednik Jugoslavenskog nacionalnog komiteta Međunarodnog savjeta za tradicijsku glazbu te član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1991. godi-

ne gdje je bio voditelj Odsjeka za et-nologiju i tajnik Razreda za glazbenu umjetnost i muzikologiju.

Vrhunskim profesionalizmom, istin-skom ljubavlju za posao, srdačnošću i darom da svoju istraživačku strast prenese kolegama i studentima, Jerko Bezić ostvario je jedinstveni utjecaj na hrvatsku muzikologiju i etnomuziko-logiju, osiguravši budućim naraštajima bogato vrelo i trajnu vrijednost svojih saznanja, ali i nadahnuće za daljnja istraživanja.

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

In memoriam: Adalbert Markovi� (1929.–2010.)

Dragog Bertija trajno ćemo se sjećatiPosljednji smo se put s njim imali prilike dru�iti u Puli na 46. Glazbenoj tribini

Piše: dr. sc. Zdenka Weber

U Zagrebu je na početku nove godine, 5. siječnja 2010., u

81. godini života preminuo skla-datelj, dirigent i glazbeni pedagog Adalbert Marković. U tjednu u kojemu su se s najboljim željama još primale novogodišnje čestitke, ožalošćenoj obitelji upućivani su izrazi sućuti, a Hrvatsko društvo skladatelja svojim je članovima proslijedilo žalosnu vijest da nas je napustio jedan od njegovih najzaslužnijih i najagilnijih pro-micatelja.

Doista, u šezdesetpetogodišnjoj povijesti HDS–a bio je Adalbert Marković, među prijateljima od milja zvan Berti, više od četrde-set godina angažirani član koji je, kao što je pisalo u tužnoj vi-jesti, veliki dio svoga talenta, zna-nja, ideja i rada ugradio u HDS i u dobrobit njegovih članova. Od 1967. do 1979. bio je požrtvovni tajnik HDS–a, u više mandata njegov predsjednik (1968.–1988., 1992.–1995., 1998.–2000.), a pri-znanje za velike zasluge slijedilo je 2008., kada je imenovan poča-snim članom Društva. Riječ je o izuzetno značajnim zaslugama u radu za dobrobit skladatelja i afi r-maciju autorskih prava, budući da je niz godine sudjelovao u radu Odbora za zaštitu autorskih pra-va. Tijekom Domovinskog rata bio je među najaktivnijima kada je trebalo pribaviti bazu podataka hrvatskih autora i izdvojiti je iz bivšeg Saveznog društva u Beo-gradu, čime su postavljeni temelji zaštite autorskih muzičkih prava u Republici Hrvatskoj. Hrvat-ski skladatelji imaju odgovornost

prema njegovu upornom društve-nom radu i duguju mu trajnu zahval-

nost za nesebičnu brigu za glazbenu zajednicu.

Za ozbiljan rad i šalu

Adalbert Marković diplomirao je 1959. godine kompoziciju na Akademiji za glasbo u Ljubljani u razredu jednoga od najuglednijih slovenskih skladatelja Lucijana Marije Škerjanca. U mladosti je bio srednjoškolski nastavnik, glaz-beni urednik Radio–Zagreba, profesor na Muzičkoj školi Pavao Markovac, a u zrelim je godinama predano obrazo-vao buduće glazbene pedagoge, prvo na Pedagoškoj akademiji, a potom od 1978. do 1999. godine i na Odsjeku za glazbenu kulturu na Muzičkoj aka-demiji u Zagrebu, čiji je bio jedan od osnivača. Od 1985. do 2003. putovao je u Osijek gdje je predavao na Peda-goškom fakultetu. Mnoge generacije glazbenih pedagoga diljem Hrvatske sjećaju se uvijek raspoložena za ozbi-ljan rad, ali i za šalu spremnog profe-sora koji je, s jednakim žarom, konti-nuirano skladao primijenjena djela za školske zborove i tamburaške orkestre, vrijednu literaturu koju su njegovi uče-nici mogli koristiti u svakodnevnoj praksi. Stoga i ne čudi da je upravo profesor Marković bio najzastupljeniji autor skladbi izvođenih na Glazbenim svečanostima hrvatske mladeži u Va-raždinu ili pak na Festivalu hrvatske tamburaške glazbe u Osijeku.

U cjelini njegova kvantitavno i kvalita-tivno izuzetno bogatog skladateljskog opusa nalaze se skladbe za orkestar, koncertantna i komorna djela, vokal-no–instrumentalne i vokalne skladbe, nebrojeni zborovi, glazba za radio–drame, djela za tamburaške ansamble te osobito brojna i vrijedna instruktivna izdanja. Njegova pedagoška literatura 555 primjera za solfeggio (Školska knji-ga Zagreb, 14 izdanja, 1975.– 2003.),

222 primjera za solfeggio (Školska knji-ga Zagreb, 3 izdanja, 1978.–1985.), Živimo s glazbom (Marković–Novačić, Školska knjiga Zagreb, 1985.–1995.), Glazba i radost (Marković–Ećimović, Znanje Zagreb, 1996.–2004.) i druga, neizostavna su u obrazovnom procesu mladih naraštaja. U rukopisu je osta-vio i 400 kanona kroz povijest.

Za izuzetno plodan autorski, pedagoš-ki i voditeljski rad (od 1945. vodio je amaterske zborove, od 1961. do 1971. bio je dirigent SKUD–a Ivan Goran Kovačić; predano je vodio i nekoliko crkvenih zborova), osobito su u osamo-staljenoj Hrvatskoj stizala brojna za-služena priznanja: Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo (1991.), Nagra-da Grada Zagreba (1993.), Nagrada Boris Papandopulo HDS–a (1998.), Nagrada za životno djelo Hrvatskog društva glazbenih pedagoga (1998.), odličjâ, Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1995.) i Red Dani-ce hrvatske s likom Antuna Radića (1997.), kao i druga priznanja, plakete i nagrade glazbenih festivala koja su mu dodijeljena u plodnoj karijeri.

Posljednji smo se put imali priliku družiti s Adalbertom Markovićem u Puli na 46. Glazbenoj tribini od 5. do 8. studenoga prošle godine gdje je na koncertu »U čast slavljenicima« ugled-ni gitarista István Römer uz Simfonij-ski orkestar HRT–a, pod ravnanjem Mladena Tarbuka, izveo njegov Con-cert Piece za gitaru, gudače i udaraljke. Tada sam zapisala: »Skladba Concert Piece za gitaru, gudače i udaraljke Adalberta Markovića, izuzetno plod-na doajena hrvatske glazbe, još od praizvedbe 2004. godine potvrđuje vitalnost glazbenoga sloga neoptereće-noga u protoku iskrene muzikalnosti. Gitarist István Römer izvanrednom je

pronicljivošću umio podatno naglasiti razigranost solističke dionice, pa je izvedba protekla u živom izričaju kao pravi poklon skladatelju za njegov 80. rođendan.«

Koncert za 80. ro�endan

Kao skladatelj bio je uvijek otvoren za nova glazbena strujanja, ali je jed-nako tako bio čvrsto ukorijenjen u glazbenu baštinu naroda iz kojega je potekao. Srcem posvećen glazbi, osta-vio je u bogatu opusu i brojna djela namijenjena tamburama i amaterskim zborovima. Stoga ne čudi da su oni koji glazbu vole po defi niciji naziva, upravo glazbeni amateri, 6. prosinca 2009. na koncertu Lirske melodiozno-sti ispunili svoj dug prema skladatelju čija su djela svakodnevno obogaći-vala njihovu glazbenu svakodnevicu. Koncertu u Hrvatskom glazbenom zavodu, održanom za njegova života, tada, nažalost, više nije mogao nazo-čiti. Organizirao ga je Tamburaški orkestar KUD–a »Gaj« Zagreb, a gosti su bila dva križevačka ansambla, Tamburaški orkestar Glazbene škole Alberta Štrige i Hrvatsko pjevačko društvo »Kalnik«. Dirigenti Krešimir Račić, Matija Fortuna i Branka Špo-ljar zanosno su vodili Markovićeva neoromantična snatrenja i pouzdanim gestama osmišljavali dobro uvježba-ne nastupe svojih sastava. Križevačka suita, Fantazija BACH, Rano sunce u šumi, Veličit, Četiri razglednice iz starog Zagreba, Proljeće u Vukovaru (solist ba-riton Miroslav Živković), Dva kontra-sta, Osijeku u spomen, Rastanak i Tam-bure u srcu (sa sopranisticom Petrom Landripet) naslovi su izvedenih djela koja je brojna publika primala s odu-ševljenjem i burno odobravala u počast autoru. Već i nazivi skladbi potvrđuju skladateljevu usku povezanost s do-

movinom, izrazitu domoljubnu crtu rođenoga Zagrepčanina koji je u svim regijama lijepe naše bio jednako doma. I na tom zadnjem koncertu mogli smo se uvjeriti da njegova glazba nailazi ne samo na oduševljenje interpreta, već i na spontani prijem kod najšire publi-ke. Smrt je prekinula jedan nadasve plodan i za svoju sredinu obogaćujući život glazbenika čija nam ostvarenja sada, jednako u izvodilačkom, kao i u glazbeno–analitičkom smislu, ostaju kao bogata baština kojoj se moramo trajno vraćati. Adalbert Marković pisao je, sebi svojstvenom blagošću, vrsnim skladateljskim znanjem i uvi-jek osjećajnom gestom djela koja tre-ba dalje afi rmirati, izvoditi, snimati i posvećivati im dužnu pažnju. Ostavio nam je glazbu koja, i na svjetskom pla-nu, vjerno svjedoči o stilskim usmjere-njima druge polovice 20. stoljeća. Sve je to obvezujuće, a svi koji smo Bertija poznavali sačuvat ćemo ga i kao dragu osobu u trajnom sjećanju. Njegova an-tologijska skladba Snijeg na Mirogoju, ciklus za bariton i simfonijski orkestar iz 1986. ostat će kao posebni memento na skladatelja od kojega smo se s ve-likom tugom oprostili 11. siječnja na zagrebačkom Krematoriju.

SJE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

Akademik Jerko Bezić

Uz �etvrti koncert Zagreba�kog kvarteta

Adalbert Markovi� i Boris Papandopulo

Adalbert Marković

4 BROJ 161, OŽUJAK 2010.

Ususret Porinu 2010.

Dodijeljene Nagrade Porin za �ivotno djeloPosthumni nositelji dirigent Vjekoslav Šutej i rock kriti�ar Darko Glavan

U povijesti diskografske Na-grade Porin, u 2010. godi-

ni dodijelit će se po četvrti put posthumne nagrade za životno djelo. Dosadašnji nositelji bili su Branko Mihaljević (1931.–2005.), Porin 2005., Drago Bri-tvić (1935.–2005.), Porin 2006. i Dino Dvornik (1964.–2008.), Porin 2009. godine. Svojim pre-ranim odlaskom, dva su velikana iz različitih kulturnih područ-ja, nedavno ostavila prazninu u nacionalnoj glazbenoj kulturi kojima je Institut hrvatske glaz-bene industrije, s poštovanjem i uvažanjem, dodijelio staklene statue Porina. Posthumne Na-grade dobili su dvojica Riječana, rođenih i umrlih, kako je slučaj htio, iste godine. To su dirigent Vjekoslav Šutej (1951.–2009.) kojemu je priznanje dodijeljeno za poseban doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi i Darko Gla-van (1951.–2009.), za poseban doprinos hrvatskoj glazbenoj publicistici.

Na svečanosti održanoj 1. ožuj-ka u salonskom predvorju Hr-vatskog narodnog kazališta, Na-grade Porin obiteljima su predali Ivo Josipović, predsjednik Repu-blike Hrvatske i Božo Biškupić, ministar kulture. (S.R.)

PO

RIN

2010. P

OR

IN 2

010. P

OR

IN 2

010. P

OR

IN 2

010. P

OR

IN 2

010. P

OR

IN 2

010. P

OR

IN 2

010. P

OR

IN 2

010.

Razgovor s Darkom Baki�em, izvršnim producentom diskografske nagrade Porin

XVII. PORIN ANTE PORTAS!Razgovarala: Maja Sabolić

Darko Bakić je skladatelj, tek-stopisac i frontmen grupe

Buđenje, jedne od najzanimljivi-jih novih skupina koje djeluju na našoj sceni. Ujedno je jedan od mladih lavova koji je svoje sposob-nosti stavio u službu organizacije najveće i najuglednije hrvatske diskografske nagrade Porin. Kao izvršni producent govori nam o ostvarenim idejama i inovacijama u ovogodišnjem programu.

Kako ste osmislili izvršnu produkciju ovogodišnjeg Porina?

Mislim da je Porin sedamnaest godina funkcionirao po utaba-nom putu i to na neki način treba osvježiti. On je svakako bitan za hrvatsku glazbu i u tom smjeru smo osmislili izvršnu produkciju.

S druge strane, odvojili smo tako-zvani Porin Classic (8. 5. 2010.) od završne priredbe u Biogradu (15. 5. 2010.) jer se klasični glazbenici nisu osjećali ugodno uz rock izvođače. Od prošle godine, ovaj se dio programa odvija u Šibenskom kazalištu, a od ove godine, ta večer prvi put će se izravno prenositi na HTV–u. Jedna od novosti završne priredbe je povra-

tak Hita godine koji će struka fi ltrirati u uži krug, a publika će potom, kroz na-gradnu igru, punih mjesec dana ranije glasovati po vlasti-tom izboru. Želimo stvoriti marketinš-ko ozračje kako bi Porin, kao brand, podigli na razinu na kojoj dosad nije bio.

Nadam se da ćete uspjeti izbjeći zamku da se s malim bro-jem glasova (najčešće izravno zainteresira-nih) osvoji tako pre-stižna kategorija.

U devedesetak dana od proglašenja no-

minacija do završnog koncerta, glasovanje ćemo animirati i tjednim nagradama preko tiska i elektronskih medija — otkrit ću vam samo jedan djelić — nagrada je automobil. Inače, spomenuti problem teoretski bi mogao postojati, ali moramo se truditi, pokušavati, smišljati neke nove stvari...

Porin je ustanovljen zbog glazbe, zbog novih radova koje su tijekom godine stvorili naši skladatelji, izvo-đači i diskografi . Zato se o njemu mnogo i promišlja,

pa je jedna od teza da bi Porin, možda, trebao biti biennalan. Mislite li i Vi tako?

Uvjeren sam da imamo dovoljno diskografskih izdanja da Porin ne radimo svake druge godine. Moramo ih na određeni način najprije fi ltrirati, a potom i nagraditi. Devedesetih je bilo jasno tko je tko i koliko zna i može. Sada je prije svega Hr-vatska televizija otvorila prostor glazbi od zabavne do punka, od Magazina do KUD–a Idiota, pa se stvaraju novi izvođači i novi brandovi kojima tre-ba takva procjena.

U Vašemu dijelu posla stvari se dobro odvijaju — lo-gistika nacionalnog radija i televizije osigurana je, potpisani su ugovori s gradovima domaćinima, po-tvrđena su oba izravna prijenosa... Što se još mora dogoditi?

Dogovaramo marketinški paket kako bismo pri-vukli marketing u Porin i taj novac uložili u što kvalitetniju produkciju. Željeli bismo da Porin tih pet, šest dana bude referentni sajam glazbe u Hrvatskoj, a kasnije možda i u regiji. Prema budžetu marketinga određivat ćemo same pri-redbe. Zasad je sigurna završna večer, intenzivno pregovaramo da se jednu večer održi nešto slično opatijskom Baloonu gdje bi nastupili nominirani izvođači, a razmišljamo o zajedničkom nazivni-ku tog koncerta. Sigurno ćemo i proljetos održati Diskografsku regatu, organizirati Koncert na dar Gradu domaćinu. Svi radimo mnogo, naporno i s mnogo oduševljenja kako bismo napravili što bolji Porin.

Vjekoslav Šutej, dirigent (1951.–2009.)

AUTORITET GLAZBENIKA VELIKOG STILAPosthumna nagrada Porin za �ivotno djelo: za poseban doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi

Piše: Sanja Raca

Nagrada Porin za životno djelo dodjeljuje se po-sthumno dirigentu Vjekoslavu Šuteju, hrvat-

skom umjetniku koji je jednako pripadao publici u domovini, kao i onoj u Americi, Japanu, Španjolskoj, Italiji, Rusiji, Austriji, Italiji ili Njemačkoj. Glazbenik, kojega su osobnost i interpretativna snaga dovele na

svjetsku opernu, baletnu i koncertnu scenu, učenik je profesora Igora Gjadrova kod kojega je diplomirao na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji i na kojoj je kasnije djelovao kao profesor. U svijet se otputio nakon uspješ-nih deset godina provedenih u splitskom HNK–u gdje je došao kao mladi i još neafi rmirani dirigent. Na ta-kvo povjerenje uzvratio je talentom i radom, a tadašnja vrijednost i produkcije splitskog opernog ansambla do danas nisu zaboravljene. Ovoga istaknutog hrvatskog glazbenika, međunarodna publika pozdravljala je pra-vim aklamacijama. Samo u Bečkoj državnoj operi, jednoj od najstarijih i najuglednijih opernih institucija u Europi, gostovao je stotinu puta, a stotu jubilarnu predstavu koja je bila popraćena mnogobrojnim čestit-kama, obilježio je izvedbom Puccinijeve Tosce.

Vjekoslav Šutej umio je glazbenu umjetnost približi-ti najširoj publici, što je na sreću zabilježeno u mili-junskim nakladama na više svjetskih diskografskih izdanja, a njegovi prijatelji i partneri u izvedbama bili su velikani poput Diane Ross, Montserrat Caballé, Plácida Dominga, Ramóna Vargasa i Joséa Carrerasa. Ostali su za pamćenje njegovi bečki Božićni koncerti, novogodišnji gala koncert u Frankfurtu te svečani na-stupi na moskovskome Crvenom trgu, u Epidaurusu, Orangeu i Monte Carlu. Njegove izvedbe, predstave i koncerti pamte se u Dubrovniku u okviru Ljetnih igara čiji je bio glazbeni intendant, Rijeci, Teatru Fe-nice u Veneciji gdje je djelovao kao glazbeni direktor,

u veronskoj Areni, Teatru Real u Madridu, Sevilli u kojoj je utemeljio Kraljevski simfonijski orkestar i vo-dio ga kao umjetnički ravnatelj i šef dirigent, Rimu, berlinskoj Njemačkoj operi, Mexico Cityju, Tokiju, San Franciscu, Houstonu, gradu u kojemu je bio na dužnosti umjetničkog direktora Opere, Valenciji, Sea-ttleu i naravno, u Zagrebu.

Prerana smrt zatekla ga je na mjestu šefa dirigenta Za-grebačke fi lharmonije, našega najstarijeg nacionalnog orkestra s kojim je ostvario niz koncertnih sezona, obi-lježenih suradnjom s mnogim istaknutim hrvatskim umjetnicima. Posjedovao je osebujnu stvaralačku kre-ativnost i dirigentsku gestu koje su obilježili cijelu nje-govu karijeru. Dinamičan za pultom, velikog, osobito raznolika opernog repertoara, na hrvatskim i međuna-rodnim pozornicama kretao se autoritetom glazbenika velikoga stila. Bio je član španjolske Kraljevske akade-mije lijepih umjetnosti, nositelj Ordena Grada Beča i Nagrade Grada Zagreba.

Posthumnim dodjeljivanjem Porina za životno djelo maestru Vjekoslavu Šuteju, odajemo počast umjetniku čije je djelovanje obilježilo naše vrijeme. Uzlazna puta-nja karijere dirigenta, svjetskog putnika, trajala je sve do njegova prerana odlaska, a postignuti uspjesi danas ga čine uistinu istaknutim predstavnikom jedne gene-racije koja je dostojno nosila slavu mnogih uglednika i velikana hrvatske glazbene kulture.

Darko Glavan, rock kriti�ar (1951.–2009.)

OTAC HRVATSKE POP–KULTUREPosthumna nagrada Porin za �ivotno djelo: za poseban doprinos hrvatskoj glazbenoj publicistici

Piše: Zlatko Gall

Ova kratka dijagnoza možda najbolje određuje dje-lo i ostavštinu Darka Glavana. Darko naime nije

bio »samo« jedan od utemeljitelja hrvatske rock kritike — u koju je unio disciplinu i metodičnost povjesničara umjetnosti te sjajan, utjecajan glazbeni kolumnist i re-cenzent albuma — već i strastveni diskofi l, dubinski po-znavatelj rocka, stripa, pop–kulture i suvremene likovne umjetnosti. Držeći da je rock mnogo više od »fenome-na«, odnosno da je relevantan dio suvremene glazbene produkcije koji je promijenio povijest popularne glazbe, ali i pop kulture od pedesetih godina prošlog stoljeća naovamo, Glavan je četrdeset godina sustavno pratio sve njegove mijene.

Pisati je započeo koncem šezdesetih u kultnom Pop

expressu, u sedamdesetima, pak, objavio je na stotine ogleda u najprestižnijim domaćim tiskovinama; tek-stovima i knjigom Punk — potpuno uvredljivo negiranje klasike dao je najveći pojedinačni prilog medijskom pre-poznavanju svjetskog i domaćeg punka i novog vala, a u osamdesetima, u tjedniku Studio potpisivao je najutje-cajniju rock kolumnu u povijesti domaćih medija. Kao koautor biografi ja Bijelog dugmeta, Prljavog kazališta i Rolling Stonesa, pisac brojnih bilješki za diskograf-ska izdanja, ali i kao »dobri duh« domaće rock kritike i publicistike koji je u pravom trenutku znao prepoznati iznimne vrijednosti apsolutnih početnika i marginalaca, Darko Glavan je ostavio golem i prepoznatljiv trag na hrvatskoj rock sceni.

Mi oblikujemo Porin: Krešimir Boranić, marketing Andro Vrdoljak, program i sadržaj Nikša Bratoš, glazbeni producent Pavao Podolski, organizacija Branko Paić, koncertni organizator Siniša Bizović, propaganda Darko Bakić, izvršni producent

PO

RIN

2010. P

OR

IN 2

010. P

OR

IN 2

010. P

OR

IN 2

010. P

OR

IN 2

010.

Vjekoslav Šutej

KR

AS

NO

DA

R P

ER

ŠU

N

DA

VO

R H

RV

OJ

Darko Glavan

Darko Bakić

5BROJ 161, OŽUJAK 2010.

Tre�i koncert c iklusa Cantus Ansambl & Lisinski, Mala dvorana Vatroslava Lisinskog, 8. velja�e 2010.

THEATER CANTUS I NESTAŠNI DETONIPiše: Jana Haluza

Na redovitom sezonskom koncertu u veljači, Cantus Ansambl se okušao u

glazbenom teatru kombinirajući najrazliči-tije primjere hrvatskih i stranih djela toga jedinstvenog izvođačkog repertoara, pomalo zapostavljena u našoj redovnoj koncertnoj ponudi, pa čak rijetko uvrštavana u progra-me posljednjih izdanja Muzičkog biennala Zagreb. Na suradnju su pozvali prave struč-njake hrvatske glazbene scene, koreogra-fa Dinka Bogdanića i redatelja Krešimira Dolenčića koji su ostvarili jedinstveni show i privukli time puno brojniju publiku nego na Cantusovim redovnim koncertnim zbi-vanjima. Prisutni su tako svestrane Cantu-sovce mogli vidjeti kako glume, recitiraju i plešu u dinamičnom dvosatnom programu koji se u ideji temeljio na baletu za neplesače Kontra’danse Mauricija Kagela u središnjici programa, kada je sedmoro članova, prema Bogdanićevoj koreografi ji i uz njegovo su-djelovanje u ulozi baletnog majstora, dalo svoj maksimum u plesnom mediju, na vlasti-tu izvedbu prethodno snimljene glazbe. Do-lenčićeva je redateljska ruka osobito razradila sviračko nadmetanje u maniri nogometne utakmice između braće violončelista Chelfi (Jasen i Adam) te njihova »suca« Marka Mi-hajlovića na udaraljkama u Kagelovu Matchu za tri svirača.

Poput radio–drame djelovao je prepjev Luke Paljetka stihova američke pjesnikinje Rho-de Levine u dječjem glazbenom komadu za puhački kvintet Opus Number Zoo Luciana Beria. Uz sviranje, karakterno ih je reciti-ralo petoro članova Zagrebačkog puhačkog kvinteta koji su ujedno i srž dionica drvenih puhača Cantus Ansambla. Ni skladba go-sta iz Graza, Floriana Gesslera, Echoes fron

Non Response koja nije bila zamišljena kao glazbeno kazalište, već kao konvencionalni niz instrumentalnih stavaka, nije pri svojoj praizvedbi mogla proći bez kazališnih inter-vencija za koje je bio »zaslužan« Dubravko Detoni. Naime, cijeli je koncert bio pre-plavljen njegovim dodacima, komentarima, interpretacijama i provokacijama u paleti glumačkih gesti, konkretnih zvukova iz ra-čunala i motiva zavodljive teme njegove stare orguljske skladbe Koralna predigra koja je poslužila kao naslov i crvena nit svih dijelova ovoga anti–djela s podnaslovom »glazbeno–scenski tragikomični igrokaz«. «Pošteđen« je bio jedino Silvio Foretić čiji je legendar-ni ekološki manifest Valse macabre prvi put izveden bez njegova glasa, u sjajnoj interpre-taciji mezzosopranistice Marte Babić čijoj glasovnoj nosivosti nije smetala ni plinska maska kojom su se u završnici »okitili« ne samo Cantusovci zakrabuljeni u mirni pra-teći salonski orkestar, već i sâm autor koji je bio ponosan na izvođače i zahvalan nestaš-nom starijem kolegi na suzdržavanju od (re)akcije.

Cantus Ansambl u kazališnoj akciji

CA

NTU

S A

NSA

MB

L C

AN

TU

S A

NSA

MB

L C

AN

TU

S A

NSA

MB

L C

AN

TU

S A

NSA

MB

L C

AN

TU

S A

NSA

MB

L C

AN

TU

S A

NSA

MB

L C

AN

TU

S A

NSA

MB

L C

AN

TU

S A

NSA

MB

L C

AN

TU

S A

NSA

MB

L C

AN

TU

S A

NSA

MB

L

Skladatelj Mladen Tarbuk i pijanistica Katarina Krpan

Kate’s KissPiše: Ana Vidić

Svojemu opsežnom i raznoli-kom opusu, Mladen Tarbuk,

skladatelj, dirigent i pedagog, odnedavno je pridodao jedin-stveno djelo za klavir solo naslov-ljeno Kate’s Kiss, razmjera i ustroja vrijednih divljenja. Ovo ostvare-nje, uz promociju notnog izdanja, predstavljeno je cjelovitom izved-bom u Zagrebu u Hrvatskom glazbenom zavodu 16. siječnja ove godine, za poznati koncertni prostor u prilično nekonvenci-onalnim uvjetima (diskretnu i funkcionalnu rasvjetu, klavir po-stavljen pored ulaza u dvoranu te stoga i drugačiji raspored publike). U prigodi praizvedbe skladbe 6. studenoga prošle godine u okviru 46. Glazbene tribine u Puli, autor je u komentaru, među ostalim, zabilježio: I premda se ovdje radi o jednoj sasvim osobnoj posveti, poti-caj za skladbu također je univerza-lan. Kompleksna egzistencija žene umjetnika i majke koja svoj životni put emancipira u konzervativnom okružju prepunom predrasuda — to je svakako tema o kojoj mi muškarci malo želimo znati.

Ipak, osobna posveta i sama njezina priroda čini taj ciklus — zbirku cjelova za glasovir solo — neodvojivim od njegove inter-

pretkinje, pijanistice Katarine Krpan. Život glazbenice te međusobno po-znavanje, kao izravni pokretač skla-dateljeva nadahnuća, simboličkim se gestama ogleda u pet stavaka: Mother’s Kiss, Father’s Kiss, Lover’s Kiss, Child’s Kiss i Death’s Kiss. Formalna ispreple-tenost majčina i djetetova, očeva i lju-bavnikova cjelova te rekapitulacija (u rakovu pomaku) svih četiriju, u cjelo-vu smrti, svjedoči o zrcaljenju života, na sličan način sazdanom iz niza, na bezbroj razina, isprepletenih detalja. Skladateljski impresivno oblikovano, s iznimnim tehničkim zahtjevima za pijanisticu, Kate’s Kiss — tijekom gotovo jednosatne izvedbe pri kojoj su stavcima prethodili stihovi samog skladatelja kao uvod u tematiku, pri-donoseći mističnosti, pa i svojevr-snoj uzvišenosti cjelokupnog zbiva-nja — pokazalo se kao djelo sraslo s osobnošću Katarine Krpan. Njezino tumačenje, stoga je teklo izuzetno prirodno, samouvjereno i posvećeno, s upečatljivim umjetničkim izrazom kojim je te, već ionako pripadajuće joj cjelove, ponovno učinila isključivo svojima. Snažna prožetost skladatelje-va rukopisa i interpretacije umjetnice, jedinstvene energije koja ih oboje čini autorima, smješta Kate’s Kiss među rijetko dojmljive i značajne skladbe hrvatske klavirske literature.

KO

NC

ER

TI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI

Gostovanje hrvatskih umjetnika u Ma�arskoj

Gotov�evo Simfonijsko kolo izvedeno u Budimpešti

Nakon što je pretprošle sezone u

ciklusu Svijet glazbe Koncertne

direkcije Zagreb Orkestar Doh-

nányi Budafok sudjelovao u hvaljenoj

izvedbi oratorija Ivana Orleanska na

lomači Arthura Honeggera, a prije nje-

gova ponovnog gostovanja u ciklusu

Lisinski subotom u travnju, najmlađi

profesionalni simfonijski orkestar u

Mađarskoj ugostio je u svojemu redo-

vitom koncertnom ciklusu naše umjet-

nike, dirigenta Josipa Nalisa i pijanista

Srđana Čaldarovića. Koncert je održan

12. veljače u budimpeštanskoj kon-

certnoj dvorani Klauzál Ház. Na poziv

vodstva orkestra, producentice Ildikó

Turcsányi te šefa dirigenta i ravnatelja

Gábora Hollerunga, Josip Nalis dobio

je priliku predstaviti se publici glavnog

grada Mađarske i Orkestru koji njeguje

četiri do pet iznimno posjećenih ciklu-

sa s uglednim domaćim i inozemnim

solistima i dirigentima. Slobodan u

izboru programskog rasporeda, hrvat-

ski se dirigent, uz Koncert za glasovir

i orkestar u a–molu Edwarda Griega

sa solistom Srđanom Čaldarovićem,

p r e d s t a v i o

Simfonijom u

d–molu Césara

Francka i Sim-

fonijskim kolom,

u svijetu zacije-

lo najslušanijim

djelom Jakova

Gotovca. Atrak-

tivnost njegova

nastupa bila je

toga dana tim

veća jer je u isto

vrijeme Budim-

peštanski gu-

dački orkestar

u prostorima

Mađarske aka-

demije znanosti i umjetnosti izvodio dvije

simfonije Luke Sorkočevića u sklopu tre-

ćeg koncerta njihova ciklusa »Glazbeni bi-

seri« na koji je uvršteno svih osam Sorko-

čevićevih simfonija(!). Ta spontana večer

hrvatske glazbe u Budimpešti podijelila je

i članove našega Veleposlanstva, prisutne

na oba koncerta, što je, uz odličnu posje-

ćenost i pozitivne reakcije publike, prido-

nijelo značaju događaja. Treba reći i da je

gostovanje Josipa Nalisa na čelu Orkestra

Dohnányi Budafok oduševilo i upravu an-

sambla, pa se može očekivati i nastavak

suradnje. (Ana Vidić)

Gitarist Krešimir Bedek u Izraelu

Mladi hrvatski gitarista Krešimir

Bedek predstavio se na izuzetan

način izraelskoj publici — došao

je kao najdraži prijatelj predstaviti skladbu

svoje kolegice, skladateljice Ivane Kiš

koja živi u Izraelu i s kojom je studirao

na Akademiji u Haagu. Skladbu Big

John Campbell’s last song izveo je

13. siječnja u okviru ciklusa koncerata

izraelskih skladateljica u dvorani Teyva u

Tel Avivu, specijaliziranog za suvremenu

glazbu. Sljedećeg dana održao je

solistički koncert u istom gradu, ali u

dvorani Beyahad gdje je, uz skladbu

Ivane Kiš, predstavio i zahtjevna djela

gitarističke literature (J. Turina, G.

Regondi, J. Asenci, M. Castelnuovo–

Tedesco). Posebnu pozornost izazvala

je skladba mlade autorice, za koju

već sada slobodno možemo ustvrditi

da predstavlja pravo remek–djelo

suvremene literature za gitaru. Ona

od umjetnika zahtjeva maksimum u

konstrukciji dramaturgije, gradaciji

dinamike i u fizičkoj izdržljivosti. Skladba

počinje naizgled banalnim repeticijama

nekoliko melodijsko–ritmičkih odsječaka

koji mudrim narastanjem dovode

do kulminacije u kojoj se intenzivira

kompletan korpus instrumenta do

njegovih krajnjih mogućnosti. Pri tome se

od gitarista zahtijevaju i scenski elementi,

pokreti i udarci nogom, što dovodi do

zbilja ekstatičnog i demonskog ugođaja.

Bedek je djelo i svoje umijeće također

predstavio na seminaru i koncertu

u gradu Modiinu, kao i na prikladnoj

večeri 20. siječnja, u rezidenciji hrvatske

veleposlanice u Izraelu Zorice Marice

Matković. (Dušan Mihalek)

Novi �ivot Schwarzove glazbe u Izraelu

Tri tjedna nakon svečanosti na kojoj

je ulica u luci Ashdod dobila ime Er-

vina Schlesingera, 5. prosinca odr-

žan je komorni koncert u počast ovome

baritonu hrvatske opere čiju su karijeru

prekinule strahote Drugog svjetskog rata,

potom preseljenje u Izrael i prerana smrt.

To je već osmi koncert koji se organizira

u rezidenciji Samuela Ivana Schlesingera,

počasnog konzula Hrvatske u Izraelu.

Koncert je bio posvećen uspomeni na

nedavno preminulu povjesničarku Jennie

Lebel zahvaljujući kojoj su hrvatski i izra-

elski muzikolozi otkrili značajni arhiv nota

hrvatskih skladatelja židovskog podrijetla,

stradalnika Holokausta, kao i onih glaz-

benika koji su nastavak karijere ostvarili

u Izraelu. Tom prigodom premijerno su

izvedene Varijacije na Mozartovu temu

Rikarda Schwarza (Zagreb, 1897. — Ja-

senovac, 1942.?) u obradi za glasovir

četveroručno Michaela Burshtina. Djelo,

pisano 1922., tijekom autorova studija u

Beču, svjedoči o utjecajima bečke kasne

romantike na stil glazbe R. Schwarza.

Skladatelj i pijanist Michael Burshtin i pi-

janistica Faina Kharmaz izveli su i sklad-

be za glasovir četveroručno F. Liszta, A.

Dvořáka, M. Moszkowskog, W. A. Mozar-

ta, kao i efektnu Burshtinovu skladbu Play.

(Duško Mihalek)

Hrvatski komorni orkestar u Zagrebu, Vara�dinu, Be�u i �eljeznom

Hatzeova i Brajkovi�eva glazba na maloj inozemnoj turneji

Nakon redovita koncerta u Hrvat-

skom glazbenom zavodu 9. ve-

ljače, Hrvatski komorni orkestar

uputio se, u organizaciji Grada Varaždina

i varaždinskog Koncertnog ureda, na ma-

nju turneju po regiji, posjetivši Varaždin

(10. veljače), Beč (11. veljače) i Željezno (12.

veljače). Program kojim je ravnala maestra

Nada Matošević malo je izmijenjen s obzi-

rom na prigodu koja je pratila gostovanje

— izložbu starih razglednica Grada Va-

raždina iz Zavičajne zbirke Gradske knjiž-

nice i čitaonice Metel Ožegović. Tako su,

umjesto Trećeg Beethovenova Koncerta

sa solisticom Martinom Filjak, u program

uvrštene Četiri meditacije Josipa Hatzea

u izvedbi mezzosopranistice Mirne Ores,

dok su ostale skladbe bile Suita medite-

ranea Massima Brajkovića i Idila Leoša

Janačeka. U raskošnom prostoru Sveča-

ne dvorane bečke Stare gradske vijećnice

(Altes Rathaus) koncert su otvorili mr. sc.

Slobodan Mikac, zamjenik varaždinskog

gradonačelnika i Josip Špoljarić, zamjenik

hrvatskog veleposlanika u Republici Au-

striji. Dan kasnije u Željeznom (Eisenstadt),

središtu zajednice hrvatske manjine u au-

strijskoj pokrajini Gradišću (Burgenland),

koncert i izložba održani su u dojmljivo

suvremeno opremljenom prostoru po-

krajinske Austrijske radiotelevizije (ORF) u

organizaciji Hrvatskog kulturnog društva

gradišćanskih Hrvata. (Jana Haluza)

Josip Nalis i Orkestar Dohnányi Budafok

ME

ĐU

NA

RO

DN

I U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI

Katarina Krpan

6 BROJ 161, OŽUJAK 2010.

Miljenku Prohaski u �astU studiju Zvonimir Bajsić HRT–a 27. studenoga

2009. održan je koncert pod nazivom Večer Mi-

ljenka Prohaske. Snimka nastupa bit će emitirana

u okviru ciklusa koncerata Europske radijske unije

uz prijenose svih članica EBU–a (European Bro-

adcasting Union). Big bandom HRT–a ravnao je

Miljenko Prohaska, dugogodišnji voditelj orkestra,

ugledni glazbenik, skladatelj i dirigent koji je za tu

prigodu pripremio izbor iz opusa, među ostalima,

skladbi Obsession, Barbara, Par–nepar, Thad i Qu-

asi Blues, ali i jazzističkih obrada narodnih pjesama

Vrbniče nad morem i Po lojtrici gor i dol. U izvedbi

njegove najpoznatije skladbe Intima koju je maestro

izvorno napisao i aranžirao 1962. za big band i Za-

grebački jazz kvartet, uz Big band HRT–a nastupila

je Ivana Vrdoljak Vanna. (D. H.)

U srijedu, 17. veljače, točno u podne, u Stu-diju Bajsić Hrvatskoga radija predstav-

ljen je dvostruki album poznatoga dirigenta Oskara Danona koji je umro 18. prosin-ca prošle godine, a da je poživio, toga dana bi napunio 97 godina. Objavljen je u ediciji Šef–dirigenti Simfonijskog orkestra Hrvat-ske radiotelevizije u nakladi tvrtke Orfej. Na dvije kompaktne ploče objavljen je izbor remek–djela svjetskog i hrvatskog glazbenog stvaralaštva koja je maestro Danon snimio s našim orkestrom u sezonama između 1978. i 1980. godine, dok je bio na dužnosti šefa–di-rigenta. Uz Brahmsov Prvi klavirski koncert s Pavicom Gvozdić kao solisticom te dva Dvořa-kova Slavenska plesa, ostali prostor nosača zvuka posvećen je hrvatskim djelima kojima se Oskar Danon kao interpret osobito bavio, če-sto ih izvodeći na gostovanjima s inozemnim orkestrima. Naslove koje želi imati na albumu, dirigent je birao osobno tako da svaki odražava određene postaje njegova umjetničkog djelova-nja te kontakte s autorima i solistima. Tako su se, ne slučajno, tu našli kolo iz baleta Licitarsko

srce Krešimira Baranovića, Prvi koncert za vio-lončelo, gudače i udaraljke Brune Bjelinskog u briljantnoj izvedbi violončelista Valtera Dešpa-lja, Istarska suita Natka Devčića koju je Da-non imao neprestano na repertoaru, Sunčev put Mila Cipre te kantata Gruda Motovunska Slavka Zlatića, sa solističkim prilozima tenora Vik-tora Bušljete i baritona Ferdinanda Radovana. O Danonovu bogatom umjetničkom putu i ve-likodušnoj osobnosti uspomene su iznijeli ne-kadašnji šefovi dirigenti Simfonijskog orkestra

HRT–a, mlađi Danonovi kolege i štićenici, Vla-dimir Kranjčević i Uroš Lajovic, a o doživlja-jima prigodom susreta s njegovom ličnosti i dje-lom govorili su glazbeni novinari Zlatko Madžar i Jana Haluza, urednica izdanja. Projekt edicije Šef–dirigenti Simfonijskog orkestra HRT–a kojoj nedostaje još album maestra Uroša Lajovica, predstavila je Sanda Vojković, vršiteljica duž-nosti ravnatelja Glazbene proizvodnje HRT–a, najavivši nove planove izdanja u suradnji s Glaz-benom programom Hrvatskog radija. (J.H.)

Vladimir Kranjčević, Uroš Lajovic, Sanda Vojković, Jana Haluza i Zlatko Madžar

Miljenko Prohaska

DA

VO

R H

RV

OJ

VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI

Violon�elist Hrvoje Hreš� na Me�unarodnom natjecanju Concertino Praga

Još jedan trijumf zagreba�ke �elisti�ke školePiše: Bojana Plećaš Kalebota

Na 44. među-

narodnom radij-

skom natjeca-

nju Concertino

Praga Europske

radijske unije,

održanom 13.

veljače 2010.

na Češkom

radiju u Pragu,

16–godišnji vio-

lončelist Hrvoje

Hrešć, kandidat

kojega je oda-

brala Bojana

Plećaš Kalebo-

ta iz Redakcije

ozbiljne glazbe

kao voditeljica

toga projekta

na Hrvatskom radiju, osvojio je posebno prizna-

nje (diplomu). Natjecanje je ove godine održano u

kategorijama: glasovir, violina, violončelo i gitara,

za natjecatelje do 16 godina, isključivo kandidate

radijskih postaja, članica Europske radijske unije.

Osječanin Hrvoje Hrešć (1994.) učenik je drugog

razreda Srednje škole na Glazbenom učilištu Elly

Bašić u Zagrebu, u klasi profesorice Dobrile Ber-

ković Magdalenić. Tijekom školovanja postigao je

niz uspjeha na državnim i međunarodnim natjeca-

njima te se redovito usavršava kod uglednih violon-

čelističkih pedagoga. Njegove izvedbe skladbi R.

Ščedrina, N. Paganinija i V. Kalabisa, snimljene u

studenome 2009. u Režiji 4 Hrvatskog radija, (Bo-

židar Pandurić, tonski majstor, B. Plećaš Kalebota,

urednica i producentica) diplomom je odlučio na-

graditi međunarodni prosudbeni sud, sastavljen od

vodećih glazbenika i pedagoga iz Njemačke, Češ-

ke Republike, Velike Britanije, Slovačke, Rumunjske

i Italije. Zahvaljujući trećeplasiranom mjestu, mladi je

violončelist pozvan na koncertnu turneju po Češkoj

u lipnju ove godine. Prvu nagradu u kategoriji vio-

lončela osvojio je Vsevolod Guzov iz Rusije, a druga

nije dodijeljena. Apsolutnom pobjednicom natjeca-

nja proglašena je pijanistica Anastasia Vorotnaya iz

Rusije.

Ove su godine, uz Hrvatsku, na natjecanju sudje-

lovale i nacionalne radijske postaje iz Austrije, Bje-

lorusije, Bugarske, Češke Republike, Irske, Kana-

de i Rusije. Riječ je o značajnom međunarodnom

uspjehu Redakcije ozbiljne glazbe Hrvatskog radija

koja je najveće potencijale prepoznala u hrvatskoj

violončelističkoj školi i njezinim izdancima, nakon

ranijih predstavljanja s violončelisticama Zitom Var-

gom i Petrom Kušan, dobitnicama druge nagrade

2004. i 2007., na istoj manifestaciji u Pragu i grado-

vima Južne Češke.

PR

OM

OC

IJE

P

RO

MO

CIJ

E P

RO

MO

CIJ

E P

RO

MO

CIJ

E

Hrvoje Hrešč

ME

ĐU

NA

RO

DN

I U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI

Maestral, Ibrica Jusi� , Dubrova�ka rock parada

JUBILEJI NA DUBROVAČKOJ FESTI

Već devetu godinu prvi glazbeni događaj u Gradu je višednev-

na manifestacija Festa Dubrovnik, ove godine održana od 28. siječnja do 1. veljače. Uz veliki humanitar-ni koncert veže se obilje paralelnih, vrlo vrijednih glazbenih i kulturnih priredbi. Uobičajeno, prvoga dana okupljaju se klape na koncertu u prepunom Kazalištu Marina Drži-ća, a prihod s koncerta na kojemu je nastupilo osam muških i ženskih klapa, redovito se uplaćuje za obno-vu crkve Sv. Vlaha.

Središnji veliki koncert u Sportskoj dvorani ove je godine bio posve-ćen 40. obljetnici uspješnog dje-lovanja najstarije i najpopularnije dubrovačke klape Maestral. Pred razdraganim gledalištem njihovu slavlju pridružile su se klape Šufi t, Ragusa Vecchia, Iskon, FA Lindjo, Kampanel, Ragusa, Kumpanji, Su-brenum, Maslina i Đani Stipaničev. Humanitarna nakana cijeloga kon-certa usmjerena je novoosnovanoj Udruzi Indigo — Kristalni most Dubrovnik.

Iduća večer u tvrđavi Revelin prisje-tila je na 35 godina slavnih i neza-boravnih dubrovačkih rock parada, pa su na svoje došli svi koji mladost vežu uz početke kad su svirali, iz-među ostalih, Lapadske tratinčice, Viktorija, Van–Ze Modeli, Buco i Sigma, Materijalna šteta i Tobo-ggan — DaRiva, dok je današnju scenu zastupao Valetudo.

Kazalište Marina Držića bilo je nedjeljno odredište Feste gdje je u rodnome gradu Ibrica Jusić obi-lježio 45 godina uspješne karijere. Svi koncerti bili su besprijekorno pripremljeni i organizirani, što pu-blika cijeni i prepoznaje. Stoga je s pokrićem na kraju najavljeno kako će se iduća, deseta Festa Dubrovnik posvetiti nenadmašnome umjetnič-kom opusu Tereze Kesovije. (M. S.)

Me�imurski festival zabavne glazbe MEF 2009.

GRAND PRIX I PLAKETA HRVATSKOG DRUŠTVA SKLADATELJA ZA PJESMU OD MURE DO DRAVE

Uz izravni prijenos na HRT–u PLUS, u Čakovcu je 5. pro-

sinca 2009. održan sedmi po redu MEF, jedini međunarodni festi-val zabavne glazbe u Hrvatskoj. U prepunoj športskoj dvorani Srednje škole, uz naše soliste nastupili su na-tjecatelji iz Slovenije, Makedonije i Mađarske. Svi su pjevali uživo, a ne na »play back«, kako se to uobičajilo u zadnje vrijeme na koncertima za-bavne glazbe. Uz sud slušatelja Me-đimurskog radija, pjesme je ocjenji-vao i Stručni žiri u sastavu Vladimir Delač, Mišo Doležal i Ksenija Ur-ličić, nekadašnja urednica zabavno–glazbene redakcije HRT–a.

Slušatelji Radija, a sudeći po pljesku i publika u dvorani, odlučili su prvim mjestom nagraditi pjevnu Moj je ži-vot samo bol u izvedbi autora Davo-ra Borne. Drugo mjesto zaslužio je Vladimir Kočiš Zec, autor skladbe Od Mure do Drave, i sam popularni izvođač. Stihove za nagrađenu pje-smu napisala je Leonarda Bakse, a odličnim nastupom predstavili su se Žiga Međimurski i njegovi Bandi-sti. Treća nagrada pripala je solistici Kristini Iveković. Ona je ugodno iznenadila odličnom interpretaci-jom pjesme Od kamena do kamena skladatelja Gorana Topolovca, na stihove Marija Šimunovića. Stručni žiri bio je jednoglasan u odluci da prvo mjesto dodijeli skladbi Marka Tomasovića Zarobljeno vrijeme na poetski predložak Roberta Pilepi-ća, u neodoljivoj interpretaciji Lidije Bačić, prošlogodišnje pobjedniceZagrebačkog festivala zabavne glaz-be, a kojoj je pripalo i priznanje za najboljeg izvođača. Drugo mjesto

pripalo je skladbi Ne budi me no-ćas za koju je glazbu i tekst napisao Maks Lazić, a nadahnuto izveo Zoran Jelenković, prošlogodišnji pobjednik po odluci žirija. Treće mjesto osvojio je makedonski duet Goran Naumovski i Ani Mickov-ska za dopadljivu pjesmu Ostani čiji je kompletni autor Kristijan Grabo-ski. Međimurci su pokazali da ne zaboravljaju prijatelje, pa je direktor festivala Rajko Dobošić, uz prigod-ni poklon, zahvalio Kseniji Urličić, članici Stručnog žirija na pomoći i podršci u stvaranju Međimurskog festivala. (Mišo Doležal)

Koncert Malo mi je jedan �ivot s tobom

VJEČNI NAŠ ĐORĐE

Već drugu godinu prijatelji, poštovatelji i suradnici Đorđa

Novkovića odaju počast prerano preminulome stvaratelju hrvatske popularne pjesme. Na njega su se ove godine prisjetili velikim kon-certom održanim 26. siječnja 2010. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Naslovljen Malo mi je je-dan život s tobom, taj emotivni susret pružio je 25 pjesama nenadmašnih u savršenosti svoje jednostavnosti. Od Starog Pjera kojim je otvoren koncert, do himničke Nek’ živi lju-bav kojom su svi izvođači na kraju pozdravili zadovoljnu i dirnutu pu-bliku, sjajni glazbenici tkali su fi nu pređu glazbe koju je Novković pisao brojnim pjevačima, stvarao njihove karijere, ali ih i svojim pjesmama nerijetko vraćao s ruba estradnog ponora. Uz pratnju orkestra predvo-đena gitaristom i aranžerom Antom Gelom, nastupili su Gabi Novak, Tereza Kesovija, Vanna, Massimo, Severina, Goran Karan, Kemal Monteno, Vlado Kalember, Dani-jela Martinović, Petar Grašo, Da-libor Brun, Darko Domijan, Lana Jurčević, Jelena Rozga, Alen Slavi-ca, Mladen Grdović, Duško Lokin, Neda Ukraden i Kraljevi ulice, na čelu s Borisom Novkovićem koji je pridonio i organizacijskim pripre-mama koncerta. Đorđe Novković

napisao je preko dvije i pol tisuće skladbi, razlog više da se idućih go-dina na sličnim koncertima obnove i ostali njegovi hitovi. (M.S.)

Završen ciklus �etiri godišnja doba 2009.

ALDEMAROMANIA ALLA ZIMSKI RUCNER TANGO

Gudački kvartet Rucner održao je koncert 2. prosinca u dvora-

ni Hrvatskog glazbenog zavoda pod nazivom Zima u okviru sedme sezo-ne ciklusa Četiri godišnja doba. Po-svetio ga je Aldemaru Romeru, ne-davno preminulom venezuelanskom skladatelju, pijanistu i dirigentu, autoru jazz, karipske i venezuelan-ske glazbe, ali i brojnih komornih i simfonijskih ostvarenja.

Njihovi su gosti bili bandoneonist i harmonikaš Peter Soave te ansambl Aldemaromania, u sastavu Ricardo Luque, vokal, Julije Njikoš, klavir, Jurica Štelma, kontrabas i Mar-ko Lazarić, udaraljke. Izvedene su skladbe Five paleontological mysteries i Tango furioso koje je Romero, upra-vo na narudžbu kvarteta Rucner i njihova dugogodišnjeg suradnika i prijatelja, Amerikanca talijanskog podrijetla Petera Soavea, priredio za gudački kvartet i bandoneon. Uz njih je predstavljeno pet Romerovih pjesama šlagerskog izričaja koje je za postojeći sastav priredio mladi hrvatski skladatelj Dubravko Pala-nović, a otpjevao Riccardo Luque koji je osobno poznavao Romera iz rodne Venezuele.

U program su bile uključene sklad-be dvojice hrvatskih autora i to pra-izvedbe Gudačkog kvarteta Živka Ključea i Promotion Party samobor-skog skladatelja Krešimira Hercega, u obradi Stjepana Mihaljinca te praizvedba Hercegova Rucner Tan-ga s jasnim utjecajem argentinske glazbe, inače djela nastala na poticaj Snježane Rucner. (B.P.K.)

KO

NC

ER

TI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI

Dubrovačka Festa

Boris Novković

KR

AS

NO

DA

R P

ER

ŠU

N

Kvartet Rucner i Peter Soave

DA

RK

O F

RA

NK

OV

IĆ

Žiga i Bandisti

MIŠ

O D

OLE

ŽA

L

Edicija Šef–dirigenti S imfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije

PROMOCIJA DVOSTRUKOG CD–a OSKARA DANONA

7BROJ 161, OŽUJAK 2010.

Razgovor s Boškom Petrovi�em povodom 75. ro�endana

Piši jazz na temelju onoga što se dešava oko tebe, tu gdje živiš Razgovarao: Davor Hrvoj

Jedan od najznačajnijih i najplodnijih skladatelja u povijesti hrvatskog jazza, autor prepoznatljiva, autentičnog stila koji univerzalni glazbeni jezik — jazz — obogaćuje značajkama hrvatske i svjetske glazbene tradicije, govori o svojim stvarateljskim počecima

Boško Petrović, proslavljeni vibrafonist, skladatelj, diskograf, promotor i peda-

gog, uz obilježavanje sedamdeset i pete go-dine života, održat će i nekoliko koncerata. Na ovogodišnjem festivalu Springtime Jazz Fever, što ga organizira u B. P. Clubu, 24. ožujka nastupit će sa svojim Triom i gostom Georgeom Fameom, britanskim pjevačem i klavijaturistom. Zatim slijedi nastup 27. i 28. ožujka u okviru programa Senior Service s mentorima Ljetne jazz škole koja se, u or-ganizaciji Hrvatske glazbene mladeži, svake godine održava u Grožnjanu, a 30. ožujka predstavlja se uz sastav Boško Petrović — Fritz Pauer Happy Reunion. Na koncertu kojim će u Maloj dvorani Vatroslava Lisin-skog započeti 20. Proljetna revija jazza, 13. travnja promovira najbolje mlade polaznike prošlogodišnje grožnjanske Jazz škole koji su upravo snimili CD Sky Over Grožnjan u iz-danju Croatia Recordsa. Među ostalima, na programu njihova koncerta bit će i skladbe Boška Petrovića.

Naime, Boško je jedan od najznačajnijih i najplodnijih skladatelja u povijesti hrvatskog jazza, autor prepoznatljiva, autentičnog stila koji univerzalni glazbeni jezik — jazz — obo-gaćuje značajkama hrvatske i svjetske glazbe-ne tradicije. Njegove skladbe, među njima With Pain I Was Born, Green Lobster Dream, Un Chien Andalou, Tiff any Girl, Keka kolo, Sigurd’s Garden, Sky Over Grožnjan, Valse For Jazz Mama, To Zagreb With Love, trajne su vrijednosti hrvatskog jazz stvaralaštva.

»Kro�enje« harmonike

Koliko ste jazz skladbi napisali?

Teško je reći jer sam godišnje »izbacivao« pet-naest–dvadeset skladbi od kojih je najmanje pola preživjelo.

Kako ste napisali prvu vlastitu jazz skladbu i kad je to bilo?

Bilo je to tijekom pedesetih godina, dok sam »neuspješno« pokušavao »ukrotiti« harmoni-ku i prilagoditi je onome što zovemo jazz. Bio je to pokušaj bluesa na drukčiji način. Ne bih se usudio prisjetiti čak ni naslova, iako na dnu jedne od ladica imam cijeli kup svojih ranih pokušaja da osmislim neku glazbenu misao i prilagodim je jazz izričaju. U toj je hrpi sigurno pohranjena i ta pjesmica. Naime, u jednome trenutku oči mi je otvorio John Lewis i istovremeno me »uvrijedio« rekavši na elegantan, vrlo human način da, što se tiče skladanja i odabira stila u jazzu, idem krivim putem. Kada sam prespavao i shvatio što je John htio reći, sve sam te skladbe stavio na dno ladice gdje i dan danas spavaju.

Na koji ste način pokušavali kreirati vlastiti jazz izraz?

S početkom stvaranja sastava koji se posli-je zvao Zagrebački jazz kvartet, a to je bio Kvartet Boška Petrovića s pokojnim pijani-stom Zlatkom Kružićem, kontrabasistom Zdravkom Šatrakom i bubnjarom Ivicom Geregom, Zlatko Kružić i ja istodobno smo pisali, ne samo aranžmane poznatih standar-da, nego i svoje kompozicije. Međutim, pisali smo ih pod vrlo jakim »pritiskom« Modern Jazz Quarteta i njegova stila. U isto vrijeme, u svijetu su se događale nove stvari na koje mi je, što je paradoksalno, ukazao upravo John Lewis, donijevši mi jedne godine prvu ploču Ornettea Colemana i izvanrednu solo ploču njujorškog slijepog pijanista Lenniea Trista-na, Th e New Tristano. I danas smatram da je ta Tristanova ploča jedna od najzanimljivijih, vrhunskih pijanističkih jazz ploča, posebice što se tiče improvizatorskog, bachovskog ili chopinovskog dijela. Nakon toga sam paralelno s Kvartetom, s kojim sam težio imitirati zvuk i stil Modern Jazz Quarteta, utemeljio grupu bez klavirista. Bio je to sastav s trubačem (La-

dislav Fidri), kontrabasistom i vibrafonistom. Za tu sam grupu napisao nastupnu skladbu koju sam nazvao Otvoreni prozor. U njezinu stvaranju nasto-jao sam koristiti glazbene elemente koje sam tada čuo na Muzičkom biennalu Zagreb, atonalitetnu glazbu koja je bez zadane harmonijske progresije ili čak bez zadane forme, koja će, ako je dobra, ži-vjeti takva kakva jest, a ako nije, ne može joj nitko pomoći.

U kojim ste prigodama svirali na Muzičkom biennalu Zagreb (MBZ)?

Na MBZ–u sam nastupao u nekoliko navrata. Bio sam u grupama koje su se u ono vrijeme formirale oko Johna Cagea, Krzysztofa Pendereckog, oko francuskog suvremenog skladatelja Diega Ma-ssona te Witolda Lutoslawskog čiju sam glazbu također izvodio s orkestrom. Na jednom smo Bi-ennalu premijerno izveli skladbu koju je Boris Pa-pandopulo napisao specijalno za dvostruki kvartet

— gudački i jazz — po uzoru na dvostruki kvartet koji je u New Yorku utemeljen s Juilliard Quarte-tom i Modern Jazz Quartetom i za koji su pisali Gunther Schuller i John Lewis. Na jednom smo Biennalu, mislim da je bio drugi po redu, izveli dio njihova repertoara — Gunther Schuller i John Lewis bili su ovdje — a jednu suitu s tri stavka napisao je Boris Papandopulo, jedan šarmantni, veliki muzikant. Šteta što se nije bavio jazzom jer bi bio jedan od najvećih svjetskih jazzista — sigu-ran sam u to! Boris je napisao šarmantnu suitu u tri stavka koju smo izveli na Biennalu i poslije na koncertu na kojemu smo promovirali glazbu treće struje, što je u ono vrijeme bila potpuna novina za Europu. Th ird Stream Music na koncertu dvostru-kog Kvarteta u Hrvatskom glazbenom zavodu!

Jeste li na Biennalu izvodili i vlastitu glazbu?

Svoju sam glazbu na Biennalu izveo u dva navrata: suitu Istra u mom srcu te cjelovečernji projekt pod nazivom B. P. Tape Band u suradnji s tadašnjim tonskim majstorom Vladimirom Smolecom, sli-karom–grafi čarem Mladenom Galićem i mojim, tada četverogodišnjim sinom Koljom. Projekt je realiziran u tada vrlo popularnom kvadrofonskom formatu.

»Nemoj petljati po ameri�kim standardima!«

Kako je nastala Vaša najpoznatija skladba With Pain I Was Born?

John je vrlo rano počeo u praksi provoditi signale koje je dobivao slušajući etno glazbu raznih naroda. Meni je osobito draga njegova skladba A Winter’s Tale u ko-joj imitira mađarski romski band, gdje vibrafon pod-sjeća na cimbal. Odmah je bio impresioniran folklo-

rom ovog dijela Europe, kako istarskim, posebice, tako i makedonskim, bosanskim sevdahom za koji je rekao da je to za njega čisti blues, i naravno me-đimurskom bluesy pjesmom — zvukom i koncepci-jom. Nakon što sam mu pokazao neke skladbe koje sam napisao poslije nesretnog Otvorenog prozora koji sam tada »zatvorio« zauvijek, rekao mi je: »Nemoj petljati po američkim standardima kad imaš talent i dobar osjećaj za formu i klimaks u temi. Sjedi i piši, ali piši jazz na temelju onoga što se dešava oko tebe, tu gdje živiš.« Jedna od prvih skladbi nastalih nakon toga savjeta bila je With Pain I Was Born koju sam napisao 1959. godine. Naime, nadahnut određenom narodnom pjesmom, bez obzira iz kojega je kraja, na samom početku bih pisao svoju verziju. Međutim, With Pain I Was Born, skladba koja je nastala na bazi

makedonske narodne So maki sum se rodila, s vreme-nom se sve više razvijala tako da je od nje nastala suita koja je temeljena na narodnom motivu, ali je današ-nja verzija bliža suvremenoj glazbi. Bilo je još sličnih slučajeva, posebice kad sam snimao s istarskim sopi-lašima u čemu mi je puno pomogao pokojni profesor Slavko Zlatić objasnivši mi što je zapravo ta istarska, autentična i autohtona glazba i ljestvica. S dva veli-kana istarske narodne glazbe, koji su na žalost po-kojni, Matom Špadom i Martinom Glavašom, na-pisao sam i snimio, uz sastav B. P. Convention, suitu Istra u mom srcu koju sam izvodio na Biennalu, a i na jazz festivalu u Luganu gdje je i snimljena za radio. Poslije sam eksperimentirao s međimurskom glaz-bom, ne samo u instrumentalnom smislu. Naime, s Ružom Pospiš Baldani, uz pomoć pijanista Nevena Frangeša s kojim sam svirao u duu što mi je ostalo u sjajnoj uspomeni, kreirao sam projekt Zvira voda. Dokumentiran je na diskografskom izdanju na koje sam također jako ponosan.

Jedan ste od rijetkih naših glazbenika čija djela izvode strani glazbenici. Koja je od Vaših skladbi izvan Hr-vatske najpoznatija i najizvođenija?

Osim glazbenika koji su ih svirali sa mnom, ko-liko znam, svirali su ih i mnogi drugi. Primjeri-ce, skladbu Sigurd’s Garden čuo sam u nekoliko zgodnih verzija, jednu od Stana Getza. With Pain I Was Born snimio je njemački jazz harfi st Johnny Teupen, u svom aranžmanu. Blue Sunset je Clark Terry odnio sa sobom u Ameriku, a htio ju je sni-miti i Oscar Peterson. Neću reći da je umro prera-no, nego je bila prevelika gužva među skladbama koje su čekale da ih Oscar stavi među prste. No jednom, dok smo sjedili zajedno i slušali je, Oscar je od mene uzeo note i rekao: »To želim snimiti!« Konačno, John Lewis, s kojim sam najviše svirao, često je izvodio moje kompozicije, kao i Niels–He-nning Ørsted Pedersen ili Joe Pass s kojima sam dugo prijateljevao i surađivao.

Kako su strani glazbenici i ljubitelji jazza prihvatili Vaše skladbe koje, iako stvarane jezikom univerzalna stila, jazza, sadrže značajke autohtone glazbe našega kraja?

Kad počinjemo negdje u Europi svirati With Pain I Was Born neki već znaju taj karakteristični uvod, sada s kadencama gitare, a prije klavira. Odmah se čuju uzvici oduševljenja i pljesak, a to se pogotovo osjeća kad krene tema.

Zašto, iako ste vodili big band, niste više pisali skladbe za jazz orkestar?

Nažalost, nikad nisam imao želju pisati za veće ansamble, big band ili gudače, a da budem iskren, nikad nisam savladao umjetnost orkestracije za veće ansamble. Duo, trio, kvartet — to su forma-cije u kojima najbolje čujem, u kojima se najbolje snalazim i koje me najviše vesele. Ponekad sam znao napisati nešto za formaciju proširenu s dva ili tri puhača, sekstet ili septet. Međutim, imao sam ludu sreću da sam naišao na cijeli niz izvanrednih aranžera koji su s veseljem aranžirali moje sklad-be, bilo za klasični jazz big band, bilo za gudački kvartet ili za Zagrebačke soliste s kojima sam sni-mio tri diskografska projekta. Od hrvatskih, to su Miljenko Prohaska, Davor Kajfeš, Silvije Glojnarić i Damir Dičić koji su redovito pratili moju »radio-nicu pjesmica« i prema afi nitetu ih uzimali i doda-vali im bogatiji zvuk. Od stranih, to je prije svega dragi prijatelj Ernie Wilkins koji je aranžirao moje skladbe za big band, a koje su objavljene na dvije ploče. Njegov big band je svirao i snimao tri, četiri moje skladbe. Posebno mi je draga njegova verzija moje skladbe Green Lobster Dream što ju je sa svo-jim Almost Big Bandom izveo live na Montreux Jazz Festivalu. Za nju je pokojni trombonist Ric-hard Boone, koji je bio odličan vokalist i zabavljač, izmislio onomatopejski tekst što je izazivalo veliki smijeh. Ne smijem zaboraviti ni sjajne suradnike s kojima sam svirao od samog početka u Zagrebač-kom jazz kvartetu, sastavu B. P. Convention, duu s Nevenom Frangešom i B. P. Triju. Ti su sjajni glaz-benici dobrim dijelom »krivi« za eventualni uspjeh mojih skladbi. To su Damir Dičić, Davor Kajfeš, Miljenko Prohaska, Krešimir Remeta, Silvije Glojnarić, Salih Sadiković, Ratko Divjak, Primož Grašić i Mario Mavrin. Hvala im!

»...Boris Papandopulo, jedan šarmantni, veliki muzikant. Šteta što se nije bavio jazzom jer bi bio jedan od najvećih svjetskih jazzista — siguran sam u to! Boris je napisao šarmantnu suitu u tri stavka za dva kvarteta, gudački i jazz, koju smo izveli na Biennalu i poslije na koncertu u Hrvatskom glazbenom zavodu na kojemu smo promovirali glazbu treće struje, što je u ono vrijeme bila potpuna novina za Europu.«

RA

ZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI

DA

VO

R H

RV

OJ

8 BROJ 161, OŽUJAK 2010.

Razgovor sa Huseinom Hasanefendi�em Husom, skladateljem i glazbenikom, osniva�em grupe Parni valjak

TREBA U�VRSTITI VEZE IZMEÐU AUTORA I IZVOÐA�ARazgovarala: Ana Kuštrak

(nastavak sa str. 1)

Koga smatrate glazbenim uzorom?

Spadao sam u generaciju koja se dijelila između Beatlesa i Stonesa. Ja sam volio jedne i druge, ali su mi Beatlesi ipak bili draži. Imali su širinu i autorski su nudili više. Kod Beatlesa imate pjesme koje su potpuno suprotna žanra, od When I’m 64 do Lucy in the Sky with Di-amonds. Oni su vrlo šarmantno šarali kroz stilove, pa sam nekako umislio da to mogu i ja. Doticao sam različite žanrove, a primjeri su Kao ti sve do Ugasi me, Uhvati ritam i Jesen u meni, tako mi je bilo zabavnije. Nisam nikada bio sklon snimanju album s 10, 12 stilski istih pjesama.

Smatrate li prednošću činjenicu da ste autor i aktivan glazbenik u bendu?

Meni je to prirodno. Još kao kli-nac, kada sam počeo svirati gitaru, pomislio sam zašto ne bih radio svoje pjesme. Bilo je zgodno znati svirati i neke strane jer si bio faca u parku ili na tulumu, ali uvijek sam imao potrebu sam pisati. Mislim da pjesme koje sam pustio živjeti

izvan benda, najčešće nisu ispale ona-ko kako sam ih zamišljao. Kad radim s bendom onda one, ne nužno, ali često, izađu onako kako sam ih čuo u glavi. Bitna mi je prisutnost u svim fazama, od trenutka kada je pjesma dovoljno gotova da je ponudim bendu, do toga da iz zajedničkog lonca izađe konačna verzija.

Aki je od početka u Valjku. Biste li mogli zamisliti neki drugi vokal u bendu?

Teško. Ima pjesama koje su pjevali i neki drugi i koje su zaživjele s njihovim vokalima, ali to nije Valjak. U Poljskoj je objavljen CD s Valjkovim pjesmama u izvedbi nekolicine njihovih vrhunskih izvođača i lansirao je nekoliko velikih nacionalnih hitova — ali to nije Valjak. Neki pjevači mogu pjevati moje pje-sme, ali ih Aki jedini sve može pjevati i pri tome biti uvjerljiv. On im udahne ono nešto svoje i ta kemija postaje naša dobitna kombinacija. No, nemojmo zaboraviti da Valjak čini i zvuk koji svi zajedno proizvodimo.

Što Vam danas predstavlja izazov kao autoru?

Vječni je izazov napraviti što bolju pje-smu koja će ostati. Ja se ne furam na

trendove, na to što je sada u modi u smislu produkcije ili stila. Moja je želja i dalje raditi pjesme koje imaju dobačaj i bez podilaženja masovnom ukusu.

Koliko ste zadovoljni s HDS ZAMP–om i što mislite o njihovu radu obzirom na stu-panj javne osviještenosti o autorsko–prav-noj zaštiti?

Godinama sam aktivan u HDS ZA-MP–u u smislu pokušaja objašnjavanja javnosti o autorskim pravima jer smo često predmet napada koji proizlazi iz elementarnog nerazumijevanja, a boga-mi, i iz gluposti. Ljudima je još uvijek teško pristati plaćati za nešto tako ap-straktno kao što je pjesma u eteru. Ljudi ne razumiju da je pjesma nečije vlasniš-tvo i da njezina javna upotreba zahtjeva nadoknadu. Generalno pozitivno ocje-njujem rad HDS ZAMP–a, ali narav-no, uvijek, uvijek ima mjesta za napre-dak. Ono što me tišti jest možda malo previše zatvoren način razmišljanja koji se u HDS–u dešava, a drži izvođače na distanci. Autori bez izvođača ne mogu ništa i to je ono na čemu treba poraditi. Da sam samo autor, mogao bih pisati pjesme, ali tko bi ih onda izvodio. Mi-slim da bi ta suradnja i te veze trebale biti čvršće.

Je li Hrvatska glazbena unija (HGU) spo-na koja nastoji to povezati? Kako je došlo do osnivanja HGU–a i kakva je vaša su-radnja s HDS ZAMP–om?

Ja to pokušavam, ali nisam baš zadovo-ljan s rezultatima. Mislim da bi trebalo pokazati više sluha za izvođače. Inače, HGU je pokrenuo Paolo Sfeci. On je imao viziju i dovoljno energije da nas povede. Da nas nije organizirao, ne znam koliko bi dugo čekali na svoju strukovnu udrugu. Kada sam došao na mjesto predsjednika, imao sam velike ambicije. Međutim, spoznaja do koje mjere smo kao glazbenici na rubovima zbivanja i koliko smo nebitni društve-nim strukturama, tragična je. Politika nas apsolutno ne prepoznaje kao faktor, osim kada su izbori i kada im trebaju izvođači da im privuku ljude. To je poražavajuće, a moram priznati da se i dobar dio članstva ponaša na način koji opravdava tu marginalizaciju u društvu. Puno vremena će nam trebati za promi-jene i da dostojanstvo profesije zaživi na pravi način. Promjene moraju krenuti od nas samih.

Vi ste kao autor vrlo aktivni u akcijama i radu HDS ZAMP–a te u HGU–u. Što biste poručili autorima, ali i izvođačima koji i dalje ne iskorištavaju sve potencijale vlastitih strukovnih udruga?

Na žalost, užasno puno nesporazuma dolazi iz elementarnog pomanjkanja informacija. Ljudi često očekuju da in-formacije dođu do njih, a ništa ne na-prave da oni sami dođu do informacija. Postoje mjesta, i to čak nije nikakav slo-

žen proces, gdje se može saznati sve o funkcioniranju HUZIP–a ili ZAMP–a. Sve informacije su dostupne, samo treba malo angažmana. Dođeš i pitaš. Najlakše je sjediti doma, ne razumijeva-ti situaciju, ali imati kritičko mišljenje.

Kako komentirate nedavne pokušaje na-pada mreže Telemah na ZAMP i sustav autorsko–pravne zaštite iako oni sami nisu rekli da su protiv autorskog prava? Misli-te li da je realno da će zaživjeti ovakve i slične akcije, kao uostalom i prošlogodišnji akcijski plan?

Prošlogodišnji akcijski plan za spas tu-rizma smanjivanjem autorskih prava za 50% bio je čista glupost i to je svima ja-sno. Doći na ideju da se jednoj privatnoj grupaciji oduzme njihovo vlasništvo, da bi se pogodovalo drugoj privatnoj grupaciji, besmislica je koja bi u nekoj ozbiljnoj državi dovela do niza ostavki

dužnosnika koji su takvo što zakuhali. Mi smo tu napravili kompromis i dali ugostiteljskom i hotelijerskom sektoru popust od deset posto, ne zato što smo morali, nego zato što je dio javnosti sen-zibiliziran protiv nas. Dugogodišnji ne-argumentirani napadi na sustav zaštite autorskih prava plasirali su pretežno mišljenje da su tu neka mutna posla, da novci ne dolaze do autora nego ih netko

zamračuje. Uostalom, naš mentalitet je takav da se bavljenje glazbom ne prepo-znaje kao ozbiljan posao. Mnogi jedno-stavno ne razumiju zašto trebaju platiti glazbu koja svira u hotelu ili kafi ću kada je puštaju sa CD–a ili je reemitiraju s radija ili televizije. O napadima Tele-maha ne znam puno, osim da optužuju, a ne žele razgovarati licem u lice. Mora da je u pitanju totalno nerazumijevanje kako funkcionira sustav zaštite ili je u pozadini neki nama nepoznati interes.

Uvijek ste isticali da se Parni valjak nakon 30 godina nije raspao. Zbog čega ste se opet odlučili sastati nakon četiri godine stanke i znači li to da ćete i dalje svirati zajedno? Kako je bilo stati na binu?

Biti ponovo na pozornici pred punim dvoranama fantastičan je osjećaj. Još je bolje kada u prvim redovima vidiš go-milu nove mlade, dobro raspoložene pu-blike koja zna sve pjesme. Što se razlaza tiče, u jednom trenutku sam shvatio da je on neminovan. Malo i siromašno tr-žište troši te jer se vrtiš u krugu. Moraš stalno raditi, a nisi u stanju akumulirati kapital za neku dužu stanku u kojoj bi odmorio sebe i publiku. Ni Stonse ne bi nitko gledao svaki tren. Dugo se lomilo u nama, ali je na kraju prevagnula želja za rastankom dok smo veliki, s raspro-danim Domom sportova, a ne polupra-znom Tvornicom ili nekom još manjom dvoranom. Kada je odluka donesena nije bilo plana o ponovnom okupljanju. Rekli smo zbogom, ali ne i nikad više. Svi su bili slobodni realizirati se izvan okvira Parnog valjka i to je svima uspje-lo. Vremenom se počela javljati želja opet zasvirati zajedno i uživati. Sve je bilo pojačano činjenicom da nitko nije popunio prazninu koju smo ostavili, što je povratnička turneja i pokazala. Bila je toliko iznad mojih očekivanja da sam još uvijek euforičan kada se toga sjetim. Rekord u Areni, pune dvorane u svim gradovima gdje smo bili, odličan prijem singla Nakon svih godina i ta mlada nova publika, uz generaciju koja nije odusta-la, daje nam za pravo da idemo dalje.

Parni valjak jedan je od najdugovječnijih i najboljih rock bendova na hrvatskoj sceni. Nakon proslave 30 godina rada, obilježene 2005., nakon koje su uvijek tvrdili da nije u pitanju konačan razlaz, napravili su stanku od četiri godine. Sada su se vratili puni energije, s dva nova singla koji osvajaju domaće top–ljestvice i uspješnom turnejom.

Kada smo počinjali nije bilo primjera bendova koji su tako dugo

opstali na sceni. Da mi je netko tada rekao da ćemo kao bend trajati pet godina, već bih i to uzeo s dozom skepse. Mi smo odradili 30 godina u komadu, pa smo se razišli i ponovno okupili jer je ovisnost o sceni, o sviranju, o komunikaciji s publikom i međusobno, jednostavno nadjačala.

Prošlogodišnji akcijski plan za spas turizma smanjivanjem

autorskih prava za 50% bio je čista glupost i to je svima jasno. Doći na ideju da se jednoj privatnoj grupaciji oduzme njihovo vlasništvo, da bi se pogodovalo drugoj privatnoj grupaciji, besmislica je koja bi u nekoj ozbiljnoj državi dovela do niza ostavki dužnosnika koji su takvo što zakuhali.

Husein Hasanefendić Hus

DA

VO

R H

RV

OJ

RA

ZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI

9BROJ 161, OŽUJAK 2010.

Konferencija Intelektiv u zagreba�kom hotelu Sheraton

Intelektualno vlasništvo — najzna�ajnija poluga rasta i razvoja gospodarstva Piše: Marina Ferić Jančić

Intelektualno vlasništvo, njegovo značenje, komer-

cijalizacija, primjena i zaštita u različitim granama

gospodarstva bila je glavna tema jednodnevne

konferencije Intelektiv održane u zagrebačkom ho-

telu Sheraton u organizaciji Američke gospodarske

komore u Hrvatskoj i konzultantske tvrtke Vernexo.

Kroz kratka dvadesetominutna izlaganja i dva okru-

gla stola stručnjaka, menadžera i poduzetnika, su-

dionici su upoznali iskustva različitih gospodarskih

subjekata u upravljanju intelektualnim vlasništvom

i kapitalom. Antun Tomislav Šaban, glavni tajnik

Hrvatskog društva skladatelja koji je na kraju konfe-

rencije izazvao posebno zanimanje okupljenih, su-

djelovao je u okruglom stolu na temu Kako unovčiti

intelektualni kapital i inovacije?

On je istaknuo činjenicu da industrije utemeljene na

autorskom pravu (što uključuje novine, glazbu, film,

radio i televiziju, računalne programe i slično) stva-

raju oko 3% bruto domaćeg proizvoda (BDP). Ta-

kođer je istaknuo da je uočen trend porasta ukupno

prikupljenih naknada u okružju digitalnih tehnologija

i novih oblika korištenja glazbe te je procijenio da

će tantijemi od tako korištenih glazbenih djela za-

mijeniti prihode od klasične diskografije, ionako

već godinama u globalnom padu. U svijetu glazbe

zamjećuje se i trend porasta koncertne ponude,

što se također pozitivno odražava na izvor prihoda

autora glazbenih djela. Usporede li se pak naknade

koje se po stanovniku prikupe u Hrvatskoj s osta-

lim europskim zemljama, uočljivo je da su kod nas

znatno niže. Tako se u Hrvatskoj »ubere« 2,35 eura

autorskih naknada, a, primjerice, u Sloveniji 3,53

eura, u Mađarskoj 4,88, u Italiji 9,5, u Austriji 10,68,

dok u Francuskoj čak 11,52 eura.

Ocijenivši korisnim sudjelovanje HDS ZAMP–a na

ovakvim skupovima na kojima stručna javnost ra-

spravlja o problematici intelektualnog vlasništva te

zaštiti i ostvarivanju autorskog i srodnih prava, HDS

ZAMP, kao jedan od sponzora konferencije, u stan-

ci je organizirao prigodan glazbeni program u koje-

mu su sudjelovali Zoran Ščekić i Goran Rukavina.ZA

MP

Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P

Muzika.hr otvorila Rockmark

Prva glazbena knji�ara i �itaonica u Hrvatskoj

U Zagrebu je 18. veljače ove godine otvo-rena prva glazbena knjižara i čitaonica u

Hrvatskoj pod nazivom Rockmark. Smješte-na u Berislavićevoj 13, najbližem susjedstvu Hrvatskog društva skladatelja, zamišljena je kao središte glazbene kulture i popratnih sadržaja. Ova specijalizirana knjižara por-tala Muzika.hr nudi brojne knjige o glazbi i pop kulturi koje su objavljene u Hrvatskoj te izbor bitnih knjiga vezanih uz sva glazbe-na područja iz regije i svijeta. Čitaonica nudi knjige koje više nisu u prodaji, raritete i neka stara izdanja, kao i pregled značajnih glaz-benih časopisa. Osim toga, u Rockmarku će se nabavljati ulaznice za sva koncertna do-gađanja u Hrvatskoj i inozemstvu. Izložbeni prostor Rockmarka imat će dvostruku funk-ciju — javnosti predstavljati dragocjenosti privatnih kolekcionarskih zbirki te će služiti kao galerija recentnih glazbenih fotografi ja. (D.H.)

VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI

Zagreba�ka violinisti�ka škola — Novo dopunjeno izdanje Zlatka Stahuljaka

Priznanje utemeljitelju Vaclavu HumluIzdava�: Me�unarodno violinisti�ko natjecanje Vaclav Huml u Zagrebu

Piše: Višnja Požgaj

P rofesor Zlatko Stahuljak (1933.) ugledni je zagre-

bački violist široke naobrazbe, s dvije diplome — viole na Mu-zičkoj akademiji u Zagrebu te etnologije i hrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu Sveučili-šta u Zagrebu. Tijekom karije-re bavio se uspješno različitim umjetničkim i društvenim dje-latnostima vezanima uz struku. Između ostaloga, djelovao je kao glazbenik i profesor viole, direk-tor Opere i intendant u zagre-bačkom HNK–u, veleposlanik Republike Hrvatskoj u Češkoj Republici, sudski vještak za gu-dačke instrumente, glazbeni pi-sac i kritičar te član četrdesetak međunarodnih ocjenjivačkih sudova. Posebno se ističu njego-ve zasluge za osnivanje i organi-zaciju Međunarodnog violini-stičkog natjecanja Vaclav Huml u Zagrebu koje se nalazi na vrhu piramide Stahuljakova nasto-

janja da se zagrebačkoj violinistič-koj školi, s utemeljiteljem Vaclavom Humlom, oda zasluženo priznanje i trajno njeguju njezini zasadi.

Prigodno predavanje

O zagrebačkoj violinističkoj školi pisao je već 1970. u Muzici br. 2, a koncem prošle godine objavljeno je drugo dopunjeno izdanje, uz kratki povijesni pregled sviranja violine u Hrvatskoj. Nakladnik je Međuna-rodno violinističko natjecanje Vaclav Huml, a glavni urednik Ivan Tocilj. Potporu izdanju dali su Gradski ured za kulturu, obrazovanje i šport, Gradsko poglavarstvo Grada Zagre-ba i Ministarstvo prosvjete, znanosti i športa. Tim povodom, autor je 16. prosinca 2009. održao predavanje za Stručno vijeće nastavnika i učitelja violine i viole o zagrebačkoj violini-stičkoj školi, uz pedesetak dijapoziti-va i dva glazbena primjera.

Knjižica na tridesetak stranica do-nosi kratki povijesni razvoj sviranja violine u Hrvatskoj od 18. do 20. stoljeća. Među dvadesetak imena nalaze se svjetski poznati violinisti poput Ivana Jarnovića, Stjepana N. Spadine, Franje Krežme ili Aurela Weisza–Bjelinskog. Posebno i naj-veće poglavlje posvećeno je uteme-ljitelju zagrebačke violinističke škole, Čehu Vaclavu Humlu koji je nakon završena studija na Konzervatoriju u Pragu došao u Zagreb 1903. godine. Prvo je bio učitelj violine u Glazbe-noj školi HGZ–a, a od utemeljenja Muzičke akademije 1922., pa sve do smrti 1953., djelovao je kao profesor violine.

V. Huml, kao sljedbenik znamenita

učitelja Otakara Ševčika, prenosio je zasade nove praške violinističke ško-le, uz usvajanje značajki one ruske i drugih poznatih europskih violinista (Ševčik, Auer, Flesh) te je stvorio vla-stitu metodu. Iako je bio pozivan u razne dijelove svijeta, Huml je ostao vjeran Zagrebu i tijekom pola sto-ljeća odgojio je devedesetak učenika (koncertanata, komornih glazbeni-ka, koncertnih majstora, profesora muzičkih škola u zemlji i u inozem-stvu). Bio je osnivač i prvi violinist Zagrebačkog (gudačkog) kvarteta, a njegovi ponajbolji đaci postali su članovi novog Zagrebačkog ko-mornog orkestra. Među njegovim prvim učenicima bio je slavni Zlat-ko Baloković, zatim Miroslav Šlik, Ljerko Spiller, Josip Klima i mnogi drugi. Oni su dalje prenosili znanja i iskustva zahvaljujući čemu su bili jezgra mnogim kasnijim komornim sastavima i orkestrima (Zagrebač-ki solisti, Komorni orkestar Radio Zagreba, Zagrebački omladinski komorni orkestar, Komorni studio Zagrebačke fi lharmonije, Hrvatski komorni orkestar, Varaždinski ko-morni orkestar, Zagrebački komorni orkestar).

Prikaz generacija

Utjecaj djelatnosti Vaclava Humla prešao je i na violončeliste koji su pri-hvatili njegove zasade i njegovali ih, poput Rudolfa Matza. Z. Stahuljak opisao je i neke postavke Humlove nastavne metode koje su s vremenom postale tradicijom zagrebačke violi-nističke škole i stekle ugled u domo-vini i svijetu. U posebnom poglavlju navedena su imena svih Humlovih đaka u tri generacije, a na tablici

svjetskih violinističkih škola nalazi se i zagrebačka. Njezini korijeni sežu u 1653., s Corellijem u Rimu, a šire se dalje preko Somisa (Piemonta), Pugnanija i Viottija sve do Praga (Ševčik) i Zagreba (Huml).

Tekst je u cijelosti preveden na en-gleski jezik, a na kraju izdanja nala-zi se popis literature i drugih izvora vezanih uz zagrebačku violinističku školu. Uz Stahuljaka, autori radova su Antun Goglia (Domaći violini-sti u Zagrebu u 19. i 20. stoljeću ), Jan Marak (Housle, Prag), Ladislav Miranov (Metodika violine i viole), Milan Graf (Zagrebačka violinistič-ka škola ) i Zlatan Srzić (J. S. Bach: Th e Sonatas a. Partitas for solo Vio-lin, London). Jedan izvor nedostaje, stoga autor žali što nije spomenuo i članak prof. violončela Milana Nagya (O nekim razlikama među gudačkim instrumentima).

Naime, violinistička škola (kako au-tor piše u uvodu) predstavlja gudačku tradiciju neke glazbene sredine. Pro-izašla je iz djelovanja niza značajnih violinista ili jedne snažne i izuzetne violinističke osobnosti, ali je i zbroj velikoga broja svih gudača koji imaju zajednički pogled na interpretativne, stilske i tehničke probleme u odnosu na način izvedbe i na kreaciju tona u vrstama i podvrstama poteza guda-lom. A takva violinistička (gudačka) škola s via facti utemeljiteljem Vacla-vom Humlom, djeluje i živi pod ime-nom zagrebačka violinistička škola u glavnom gradu Hrvatske te u nekim središtima susjednih država gdje su djelovali i djeluju sljedbenici treće generacije njegovih učenika, a preko onih koji su otišli dalje, proširila se i stekla ugled u svijetu.

Mre�a Telemah promovira Piratsku stranku i osniva Anti –Zamp koalic iju

TKO �ELI UKIDANJE POSTOJE�EG SUSTAVA KOLEKTIVNOG OSTVARIVANJA PRAVA? Kako bi se istina u javnosti �ula, HDS ZAMP i dalje �e promovirati zaštitu i poštivanje prava autora kako bi što djelotvornije ostvario njihova prava

Piše: Marina Ferić Jančić

Sustav kolektivnog ostvarivanja

prava i služba ZAMP–a često

su na meti različito zaintere-

siranih poslovnih subjekata, ali po-

nekad i novinara koji, vođeni željom

ili potrebom za »sočnim« vijestima,

često u javnost plasiraju netočne i

neprovjerene informacije o radu ove

službe i funkcioniranju međunarod-

nog sustava koji ona u Hrvatskoj

predstavlja. Od sredine prošle godi-

ne i jedna udruga, Mreža Telemah,

koja okuplja nezadovoljne korisnike

telekomunikacijskih usluga građana

(njezini članovi ni na koji način nisu

vezani uz poslovanje HDS ZAMP–a),

na isti se način počela »baviti« HDS

ZAMP–om. Pritom u svojim tekstovi-

ma uvijek iznova ističu da poštuju au-

tore i njihova prava, ali... Ista udruga

promovira Piratsku stranku koja se,

pak, zalaže za slobodno i besplatno

»skidanje« zaštićenih autorskih djela

s interneta i rušenje postojećeg su-

stava ostvarivanja autorskih prava.

Uistinu, aktivisti udruge, s jedne

strane čine sve kako bi smanjili au-

torske naknade koje plaćaju korisnici

glazbenih djela, pa čak osnivaju i An-

ti–Zamp koaliciju, a s druge, u tek-

stovima navode — »ukoliko hrvatski

autori žele slušanje ili korištenje svoje

glazbe naplaćivati čak i milijun eura,

oni na to imaju apsolutno pravo i mi

ćemo ih i u tome bez ikakvih ograni-

čenja podržati«. Pitanje je samo kako

autor može zaraditi više ako se na-

knade koje korisnici plaćaju smanje

ili ukinu?

Pokušali smo u više navrata s predstav-

nicima udruge izravno i otvoreno raz-

govarati, pismeno im objašnjavajući rad

ZAMP–a, pozivajući ih na razgovor i sa-

stanke. Odgovora na pozive nije bilo, ali

su zato na njihovim stranicama objavljivani

vrlo uvredljivi tekstovi. Udruga je čak javno

iznijela da je zbog »učestalih prijetnji čla-

novima udruge i bojazni za njihovu sigur-

nost« zbog »angažmana oko postojećeg

parafiskalnog nameta koji svim građani-

ma Republike Hrvatske, od kolijevke pa

do groba, nameće nevladina udruga HDS

ZAMP«, u jednom razdoblju zamrznula

svoje aktivnosti.

Međutim, u siječnju ove godine, Mreža Te-

lemah održala je konferenciju za novinare

na kojoj je predstavila Anti–Zamp koaliciju

i one kabelske distributere protiv kojih je

ZAMP, zbog višegodišnjeg neplaćanja na-

knada, pokrenuo sporove i dobio ih. I ne

samo to, Koalicija je novinarima predsta-

vila HDS ZAMP kao moćnu udrugu koja

je korumpirala cijelo hrvatsko sudstvo. Na

konferenciju su došli i službeni predstavni-

ci HDS–a i službe ZAMP–a. Glavni tajnik

Antun Tomislav Šaban tom je prilikom

ponovo pozvao aktiviste udruge na raz-

govor, ali i javno upitao s kojom namjerom

u javnosti iznose neistine o našemu radu i

navodnim prijetnjama. Jedini odgovor bio

je: »Mi nećemo s vama razgovarati.«

Što, dakle, udruga i Anti–Zamp koalicija zapravo �ele?

Iz njihova djelovanja sasvim je jasno da

žele ukidanje postojećeg sustava kolek-

tivnog ostvarivanja prava, svakako ne u

interesu autora, već isključivo u interesu

korisnika njihovih djela koje uostalom

Koalicija i okuplja. Oni ne žele prihvatiti

funkcioniranje sustava, kako bi ga potom

mogli kvalitetno analizirati i donijeti valjani

sud. Ne žele čuti da autorske nakna-

de nisu parafiskalni namet, već je riječ o

privatnim pravima, o vlasništvu onih koji

glazbu stvaraju. Ne žele čuti da je riječ o

međunarodnom sustavu koji u Hrvatskoj

funkcionira kao i svugdje u svijetu, da HDS

ZAMP–om upravljaju sami autori kroz

službena tijela odabrana na Skupštini i da

je taj rad transparentan, a sve informacije

sasvim dostupne i javne, da HDS ZAMP,

vodeće društvo u regiji čiji rad kontroliraju

državna tijela i krovne međunarodne or-

ganizacije te sestrinska društva i sami au-

tori, nema ovlasti javno iznositi honorare

pojedinih skladatelja.

Također, ne žele čuti da je sustav i

način određivanja autorskih naknada

propisan Zakonom o autorskom pravu

i srodnim pravima koji je u potpunosti

utemeljen (kao i svugdje u svijetu) na

načelima koja nalažu Svjetska organi-

zacija za intelektualno vlasništvo (WIPO)

pri Ujedinjenim narodima i UNESCO.

Ne žele čuti o načelima distribucije ute-

meljenima na propisanim načelima tih

organizacija i sasvim sukladnima obve-

zujućim pravilima krovne Međunarodne

konfederacije društava autora i sklada-

telja (CISAC). Ne žele čuti o poslovanju

HDS ZAMP–a, sasvim usklađenim sa

svim važećim hrvatskim propisima,

smjernicama i pravilima koji su relevan-

tni međunarodnim institucijama i orga-

nizacijama i da je upravo zbog takva

poslovanja svrstan u najvišu kategoriju

društava za kolektivno ostvarivanje

prava — u razvijena društva. Njih isti-

na jednostavno ne zanima. Kako bi se

istina u javnosti čula, HDS ZAMP i dalje

će promovirati zaštitu i poštivanje prava

autora kako bi što djelotvornije ostvario

njihova prava, odgovarati na sve neisti-

ne koje se o radu ove službe objavljuju

te tijekom godine poduzeti više promo-

tivnih aktivnosti i sasvim otvoreno, kao i

uvijek dosad, razgovarati sa svima koje

zanima rad ZAMP–a.ZA

MP

Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P

Pokušali smo u više navrata s predstavnicima

udruge izravno i otvoreno razgovarati, pismeno im objašnjavajući rad ZAMP–a, pozivajući ih na razgovor i sastanke. Odgovora na pozive nije bilo, ali su zato na njihovim stranicama objavljivani vrlo uvredljivi tekstovi.

Vaclav Huml

PR

EP

OR

UK

A Z

A Č

ITA

NJE

P

RE

PO

RU

KA

ZA

ČIT

AN

JE

P

RE

PO

RU

KA

ZA

ČIT

AN

JE

P

RE

PO

RU

KA

ZA

ČIT

AN

JE

10 BROJ 161, OŽUJAK 2010.

Panopticum Detonicum (6.)

MOJI SUSRETI S KRZYSZTOFOM PENDERECKIMPiše: Dubravko Detoni

Za Krzysztofa Pendereckoga (1933.) prvi put sam čuo prije

nekih pedeset godina kao o sasvim jednostavnom no čudesno bistrom

i čestitom seoskom mladiću iz okolice Krakova koji je studirao kod slavnoga Artura Malawskoga, dečku koji kao opsjednut piše stre-lovito brzo i skribomanski uporno, i koji je već svojom prvom pojavom osvojio rekordan, nikada prije do-segnuti broj nagrada na godišnjem poljskom skladateljskom natje-canju te postao pravim otkrićem tadašnje novopoljske, novoglazbe-nim svijetom poput fantomskoga svrdla probijajuće glazbe. Među kolegama i, zbog svoje povuče-nosti, rijetkim prijateljima poznat kao Krzysz (Kžiš) ili Pender, to je osoba gotovo autistički opsjednuta skladanjem, koja je bila i do danas ostala jednim od najmarljivijih skladatelja na svijetu. Naravno, od svakoga na kugli zemaljskoj uvijek postoji barem jedan čudniji ili u nečemu bolji pojedinac, to čovjek prekasno shvati u životu; u odno-su na Penderovu marljivost jedan je takav i naš zajednički prijatelj, slavni fi nski dirigent i skladatelj, newyorško–juilliardski đak koje-ga sam doveo u Zagreb, iznimno korpulentni Leif Segerstam, čiji je manijački opsežan opus, kad smo se prije dvadesetak godina upo-znali, već brojio, među ostalim, preko pedeset simfonija i oko sto-tinu gudačkih kvarteta! I to uopće ne loših!! (Ne znam do čega su se te čudesne brojke popele do danas.) Pendera sam prvi put uživo ugle-dao ujesen godine 1966., kada sam

prema starom i nezdravom običaju — u svim bi školskim razredima, od najrani-jih do najkasnijih, prigodom početnog bilježenja u dnevnik odsutnih učenika, nakon profesorova spomena na moju odsutnu malenkost, svi učenici redovito zavikali: Ali on će doći!! — zakasnio na prvu točku jednog od koncerata u sklopu slavne Varšavske jeseni. Danas, naravno, više nemam pojma o čijem se (ne)djelu i čijoj svirci tada radilo. Po za-vršetku te prve točke, stajao sam u oče-kivanju da se, za trajanja pljeska, otvore stražnja parketna vrata slavne Velike koncertne dvorane Narodne fi lharmo-nije i podvornici propuste nas, neodgovorne kasnitelje. (Među njima ima uvijek više muških.)

Poznato bradato lice

I, gle čuda, vrata su se doista i otvorila, a iznutra se čuo buran pljesak, ali i prodorni zvižduci. Prije ulaska bacio sam pogled u prepunu dvo-ranu i u predzadnjem redu ugledao s ranijih fotografi ja mi poznato bradato lice — koje se nije sve do danas go-tovo ništa promijenilo — tada već slavnoga Pendera. Bio je sav crven u licu, iznimno ljut, i s dva je prsta — možda, u skladu s njegovom urođe-nom, simpatičnom neugla-đenošću, i svim prstima ili čak i čitavom šakom u ustima — zviždao koliko su mu snage (a one darom Prirode nisu zanemarive!) dopu-štale. Očito je netom izvedena skladba bila, prema njegovu ukusu, ili previše ili premalo avangardna, ili naprosto loša. I to je u redu. No ja sam bio iskreno zaprepašten. Jer u Zagrebu — osim u legendarnom biennalskom slučaju noć-noga Cagea — tada nije postojao takav običaj; Zagreb je uopće još i danas mla-ki gradić u kojemu (u umjetničkom po-gledu) nitko ne može ni doista uspjeti ni stvarno propasti. A s druge strane, ipak je Pender tada već bio nadasve ugledna javna osobnost, i mojem se malogra-đanskom mindu takvo ponašanje učini-lo nekako nepriličnim. (Usput govoreći, jedan visoko dostojanstveni gospodin i nadasve odmjereni džentlmen, kakav je bio Witold Lutosławski, to ne bi nikad učinio! Druga je pak stvar da bi on u privatnom, zaklonjenom prostoru, tiho piskutajući, možda upotrijebio i oštrije, neugodnije riječi od Pendera.) Poslije četrdeset godina, nakon što je na Du-brovačkim ljetnim igrama sa svojim

sjajnim krakovskim orkestrom Sinfo-nietta Cracovia izveo moje Preobrazbe, zapitao sam ga, za stolom u našoj kući, u kratkom predahu između njegovih priča o vlastitom botaničkom vrtu, sjeća li se toga događaja, čija je to bila sklad-ba, što ga je u njoj toliko razljutilo i bi li i danas u takvoj situaciji postupio na sličan način. Malo je razmislio, a onda kazao: »Ne sjećam se više o kome se ra-dilo, ali ne bih nikako. Najprije, bio sam mlad i takva su bila vremena; zapravo smo fućkali ondašnjem režimu. A osim toga, ja sam danas toliko rasprodan da se nemam vremena ni razljutiti, a ka-

moli zazviždati. I još nešto: danas ima na svijetu toliko loše glazbe da ne bih stigao ništa drugo ni raditi, nego nepre-stano fućkati.«

Bijeg iz seoulskog restorana

Kžiša sam tijekom života sretao na mno-gim, često i neočekivanim mjestima: primjerice, na ruševinama iranskog Per-sepolisa, gdje smo dan za danom imali svoje ljetne festivalske autorske večeri, u podrumskom kafi ću u Sorrentu na-kon ACEZANTEZ–ova festivalskog koncerta, noć uoči nezaboravnog izleta na Capri i posjeta legendarnoj (osobito zapamćenoj iz istoimene divne knjige švedskog liječnika Axela Munthea) vili San Michele, u seoulskom (mora se iz-govoriti solskom, inače se Korejci uvri-jede) restoranu iz kojega smo brzo izišli čim smo shvatili da divni mali psi i maj-munčići u kavezu ispred lokala zapravo čekaju da netko naiđe i svoju glad utaži njihovim još toplim mozgom... No prvi put smo se zapravo susreli u rano pro-ljeće 1967., na ulazu u Eksperimentalni

studio Poljskog radija u Varšavi; upo-znao nas je njegov tadašnji šef, danas već pokojni Józef Patkowski. Naime, bili smo jedina dvojica koji su, između valjda stotinu kandidata, na temelju ra-nijih radova bili odabrani da tamo rade svoje nove elektroničke skladbe. Po pri-rodi iskren čovjek, Pender nije, rukujući se sa mnom, mogao skriti da je nekako uvrijeđen ili ljut na mene. Naime ja, tada (a još i danas) mlađi i svakako ne-poznatiji skladatelj, dobio sam dnevne, pogodnije, a on, slavna osoba, noćne i zamornije termine. K tome mi je još pripao i bolji, poslije Stockhausenov,

tonski majstor, inženjer Euge-niusz Rudńik. Ali je odmah otoplio kad sam mu iskreno priznao da mi je u tome pomo-gao sasvim nevjerojatan slučaj. Naime, u Varšavu sam prispio ne znajući ni riječi poljskoga. Govorio sam samo ruski, ali sam već pri prvoj tramvajskoj vožnji — kad me je bez karte, jer još nisam imao złota, uhva-tio kontrolor, a ja mu se poku-šao opravdati na ruskom — go-tovo izgubio život. Od općeg linča spasila me samo čarobna lozinka, povik TITO! Shvatili su, naime, da nisam Rus. Na-kon tog događaja, u Poljskoj se više nikad nisam usuđivao iz-govoriti nijednu rusku riječ. Ali sam zato silom prilika navalio na učenje poljskoga. Pritom mi je od neprocjenjive pomoći bio

moj skromni sustanarski kolega, Poljak, profesor književnosti, bivši borac i viso-ki komunistički rukovodilac koji je bio naglo smijenjen, odasvud protjeran i — čak i od supruge — otpušten.

Fantasti�na novost

On bijaše visoko kultiviran, fantastičan usmeni književnik i njegove večernje ratne priče, meni najprije nerazumlji-ve, a onda sve jasnije, jer je bio i sjajan pedagoško–lingvistički talent, nečuve-nom su brzinom oplođivale moje zna-nje poljskog. Brzo smo se sprijateljili, a ja sam ga često i fi nancijski ispomagao u njegovoj nezahvalnoj situaciji. Pratio je moje napore da se nekako probijem u velegradskoj varšavskoj džungli, među stotinama krokodilski slave gladnih kolega kojima moje nacionalno podri-jetlo i stupanj znanja nisu baš ulijevali bogzna kakav ugled. Pri nastojanju da upadnem u vrlo dobar i enormno, sa svih strana svijeta traženi Eksperimen-talni studio Poljskoga radija nisu mi baš ništa pomogle ni preporuke uprave ta-

dašnjeg Radio–Zagreba. Čak i ugledni poljski skladatelji godinama su čekali u repu za rad u toj ustanovi; na osnovi svoje privatne prijave, imao sam šan-su doći na red tek za kojih dvadesetak godina. I tada sam, požalivši se jedne večeri gazdarici — inače, udovici po-znatog poljskog skladatelja Turskog — da više ne viđam svojega podstanar-skog kolegu, od nje saznao fantastičnu novost: profesor se odselio jer je naglo rehabilitiran, ponovno je došao u milost partije, dobio službenu vilu i postao za-mjenikom poljskoga ministra kulture! Nisam oklijevao da, unatoč neopisivim teškoćama, doprem do njega, zamolim ga za pomoć i, kako se ono kaže, sve je dalje povijest: njegova mi je moćna intervencija smjesta širom otvorila sva vrata dotad nedostižnog elektroničkog studija. Po svojoj prirodi dobra srca, Pender se začudio i zapravo obradovao spletu tako sretnih životnih okolno-sti i — sve mi oprostio. Otada smo se redovito sastajali i opakim kombinaci-jama poljske pive i raznobojnih vutki proslavljali osvajanje pojedinih etapa u realizaciji naših elektroničkih skladbi.

Nešto prije toga, on se bio upravo rastao od svoje prve supruge (druga, sadašnja ljepotica, genijalna menadžerica, stvo-rila mu je nedostižnu svjetsku slavu; u svojoj skromnosti i suzdržanosti, on bi bez nje za to bio apsolutno nesposoban). Ohrabren pićem, zainteresirao sam se za razlog tadašnjeg razvoda, jer je, ba-rem na izgled, đevćina bila prekrasna. I znatno mlađa od njega. »Zar se možda u tome kriju povodi neslaganja?«, pi-tao sam ga. »Ma kakvi«, odgovorio je. »Znaš zašto? Pa ona je pijanistica i voli samo romantičnu glazbu. Po čitav je dan divljački nabija, a ja to moram slušati pa ću na kraju i sam početi tako komponi-rati. Ako sam želio ostati avangardist, morao samo otići. No nije rečeno da me već dotad nije opasno zarazila. Onda sam gotov«. Sudbina nas je prisluškivala i pritom se lagano, jedva čujno nasmije-šila. Kao da je leptir šušnuo zrakom. A onda se dogodilo što se dogodilo.

Po svojoj prirodi dobra srca, Pender se začudio i

zapravo obradovao spletu tako sretnih životnih okolnosti i — sve mi oprostio. Otada smo se redovito sastajali i opakim kombinacijama poljske pive i raznobojnih vutki proslavljali osvajanje pojedinih etapa u realizaciji naših elektroničkih skladbi

PA

NO

PTIC

UM

DE

TO

NIC

UM

PA

NO

PTIC

UM

DE

TO

NIC

UM

P

AN

OP

TIC

UM

DE

TO

NIC

UM

P

AN

OP

TIC

UM

DE

TO

NIC

UM

P

AN

OP

TIC

UM

DE

TO

NIC

UM

Sudbina nas je prisluškivala i pritom se lagano, jedva čujno

nasmiješila. Kao da je leptir šušnuo zrakom. A onda se dogodilo što se dogodilo.

Krzysztof Penderecki na Muzičkom biennalu Zagreb 2007, pozira uz osnivača MBZ–a Milka Kelemena

Prvih 20 uspješnih godina Zagreba�kog kvarteta saksofona

PRAIZVEDBA NOVOGA DJELA MARKA RU�DJAKA I IZVEDBA REPERTOARNE SKLADBE DUBRAVKA DETONIJAPiše: Sanja Raca

Zagrebački kvartet saksofona obilježio

je 20. obljetnicu umjetničkog djelova-

nja svečanim koncertom održanim

u Hrvatskom glazbenom zavodu 25.

veljače ove godine. Uz čestitku ministra

kulture Bože Biškupića koji ih je nazvao

»pionirima u ovoj izvedbenoj disciplini« i

umjetnicima čija je »koncertna djelat-

nost doslovno potaknula nastanak

nove glazbene literature za kvartet

saksofona iz pera suvremenih hrvat-

skih skladatelja«, slavljenicima je uru-

čeno Zlatno zvono Hrvatskog društva

glazbenih umjetnika. Kako su članovi

Kvarteta ne samo pojedinačno istaknuti

solisti, nego i uspješni pedagozi, u dru-

gome dijelu koncerta posebni gosti bili

su petorica mlađih glazbenika, redom

njihovi nekadašnji studenti: Gordan Tu-

dor, Nikola Fabijanić, Goran Jurković,

Rok Volk i Tomislav Žužak, a pojačani

sastav saksofonističkog noneta predstavio

se briljantnom izvedbom Slika s izložbe Mu-

sorgskog u obradi Williama Schmidta.

Osjetljivo tkivo

Uz virtuoznih Ligetijevih Šest bagatela (izvor-

nu partituru za puhački kvintet obradio je

Fabio Oehrli), praizvedene su Fessure (Puko-

tine) akademika Marka Ruždjaka. Posveće-

no im djelo divno održava povjerenje autora

i interpreta koji su se već ranije susreli pri

premijernoj izvedbi njegova Ariosa za kvartet

saksofona (1990.), skladbi također napisa-

noj u čast umjetnosti interpretacije Dragan

Sremca, Gorana Merčepa, Saše Nestorovi-

ća i Matjaža Drevenšeka.

Fessure počivaju na minimalističkom izboru

građe — akordima koji tvore melodijski niz

ili su zadržane zvukolikosti kao kod orgulj-

skog registra, zatim na trileru kao istaknutom

znamenu zvuka i boje, onda na krhotinama

melodije u solo dijelovima i na koncu, na

kvartnoj posturi dionica. Kod Zagrebačkog

kvarteta saksofona imponira to unutrašnje

čitanje skladbe, vibrantnost svakoga instru-

menta i čistoća sloga kvarteta, jer se praizve-

dena partitura, zbog krhkosti svake epizode,

ukazala vrlo osjetljivim tkivom. Stvarne puko-

tine unutar skladbe odmorišta su tišine, oblik

duhovne koncentracije ostvarenja koje svoju

apartnu apstraktnost nalazi u umijeću tuma-

čenja. Četvorka na saksofonima prolazi kroz

tu enigmu onom vrstom iskustvene lakoće

koja ostavlja dojam da je kontrapunkt zahtje-

va Ruždjakova djela postavljen jednostavno,

a razlozi koji proizvode taj dojam proistekli su

iz njihovih intenzivnih dvadeset godina kon-

certnog zajedništva. Ono im je dalo sklad

međusobna razumijevanja, a najviše pošto-

vanja prema partituri i njezinu autoru.

Iz toga vremena dolazi i repertoarno djelo 44

per 4 in 4 Dubravka Detonija koje je Zagre-

bački kvartet saksofona uvrstio na svečani

koncert, a koje je 1988. praizveo u simultanoj

postavi s Kvartetom trombona iz Ljubljane.

Kasnije su taj dio snimili i izvodili u inačici

za kvartet saksofona i tape, kako je bilo i na

koncertu u HGZ–u. Obnovljena praksa žive

izvedbe, paralelno uz snimku, kod njih zvuči

zbilja virtuozno, osobito u gustoj teksturi dviju

partitura koje su koncertno, odnosno inter-

pretativno, oblikovane kao jedinstvena dina-

mična cjelina. Zanimljivo je da je opus 44 per

4 in 4 tu večer imao drugačiju izražajnost od

one na skladateljevoj autorskoj večeri 2007.

godine. Izgleda da podkontekst sadržan u

skladateljevu rukopisu nije samo odraz slo-

jevitosti njegova »vlastita unutrašnjeg muzi-

kalnog dnevnika«, kako sam tada zapisala,

nego i isto takva »dnevnika« koji intuitivno

ispisuju i oni koji ga tumače.

KO

NC

ER

TI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI

Zagrebački kvartet saksofona i gosti

11BROJ 161, OŽUJAK 2010.

CD izlog Đurđe Otržan

�eljko Brkanovi�: Moj tre�i CD

KVARTET, MINIJATURE, FIGURICE, ZOOV–COOL, INTIMNI MADRIGALI(Cantus)

Kamo sreće kad bi se svaki hrvatski skladatelj mogao po-hvaliti činjenicom da ima tri CD–a. Vjerojatno svaki no-

gometaš danas ima sve svoje utakmice na DVD–u i to je cool, ali se glazbenici, bilo autori ili izvođači, načekaju preko svake mjere. Ili, ako nije tako, onda dožive sudbinu stihijskog zahva-ćanja: ako ih zapadne, nešto dobiju, ako ne, opet čekaju. Pa i ovaj Treći CD Željka Brkanovića nije bio mišljen kao poseban album, već je zabilježen kao obljetnički koncert u Preporodnoj dvorani palače Narodnog doma u Zagrebu na skladateljev 70. rođendan, 13. prosinca 2007. godine. Tom je prigodom izvede-no pet lirskih komornih skladbi, a na nosaču zvuka zabilježeni su u ponešto izmijenjenom rasporedu od onoga na koncertu. Orkestralne i komorne skladbe Željka Brkanovića zabilježio

je Croatia Records 1996., Cantus pak koncertantne skladbe 2002., a ovdje je dio opusa moguće najvjerniji intimnom skla-dateljevom svijetu. Otuda posvojna zamjenica »moj« u naslovu nosača zvuka . Dio njegova snimljena opusa nalazi se razbacan i na različitim nosačima zvuka drugih umjetnika ili prigoda. Primjerice, skladba na ovom »trećem CD–u« Zoov–Cool, prvi je put stupila u javnost kompaktnom pločom kWARteti ‘91 tvrtke Orfej, na kojemu je objavljena zajedno sa skladbama Frane Paraća, Marka Ruždjaka i Anđelka Klobučara. Dionicu klarineta, onda i sada, svirao je i snimio Milko Pravdić. I tako, kao po nekom žanrovskom pravilu, svaki novi CD otkriva jed-nu novu facetu autorskog rada Željka Brkanovića. Ova treća, pripada manje objektivnom, a više individualnom biću sklada-telja; govori kakve su njegove sklonosti igri, svijetu ideja i osje-ćaja, govori o njemu kao čovjeku, pa i roditelju. Anagram So-netnih minijatura (u izvrsnoj izvedbi pijanistice Nade Majnarić) odaje ime njegove kćeri. Figurice su ozvučene kajkavske haiku sličice. Šteta što je interpretativni pristup Martine Gojčete–Si-lić bio tako dramatičan, jer bi se u stihovima Dragutina Do-mjanića, Vere Herjavec i Mihovila Pavleka Miškine koji opi-suju ubavi svijet jednoga malog ždrebeta i fi gurice, više tražila gotovo budistička mekoća, poezija, recimo Frana Galovića, a ne snaga jedne Medeje ili Klitemnestre. Zoov–Cool je pomalo kultna skladba koja je u ratnim godinama odjeknula s pozor-nice HGZ–a, i teško i čemerno u katarzi izrazila zajednički mutni izvor zebnje i patnje prije 15–tak godina. I danas, ona je autentična i snažna, svjedoči u skladateljevu obranu njegova autorskog poriva i umjetničke odgovornosti da progovori u teš-kim trenucima u ime svih nas, kad smo bili nijemi od užasa. U crescendu zbivanja u intimnome svijetu Željka Brkanovića koji kreće od smirenog, profesionalnog Drugog gudačkog kvarteta u diskusiji s Lutosławskim, preko blagih obrisa nježnog svijeta, ali i okrutnog i surovog prizorišta ljudske naravi, stižemo na danteovski okupan vrh skladateljevih moralnih ideala. Intimni madrigali su ona iznimna vrsta vokalne glazbe koja je očara-vajuće uspjela Petru Bergamu u skladbi za ženski zbor Spiriti eccelenti, Igoru Kuljeriću u remniscencijama na renesansu i nje-zine kanconijere, a Željku Brkanoviću s tri madrigala, ovdje u izvedbi Solista Sv. Marka. Samoća, Nemoj plakati i Šala, tri su stavka ove djeteline srca koja je, nakon drame i oluje Zo-ov–Coola, povratak svjetlu i ljudskosti. Pa, da se i ja vratim na početak: kamo sreće kad bi svaki CD hrvatske glazbe imao takvu programsku knjižicu kao Moj treći CD iz tandemskog pera Brkanović&Gligo.

Ivo Josipovi� / Ivana Stefanovi�

SKLADATELJSKI DIJALOG(Cantus)

Gudački orkestar Dušan Skovran održao je 1. listopada 2007. sezonski koncert u dvorani Beogradske fi lharmo-

nije u Beogradu na koji je pozvao u goste dirigenta Tončija Bi-lića, stalnog dirigenta zbora HRT–a, udaraljkašicu Ivanu Bilić i mezzosopranisticu Sofi ju Ameli. Na programu su bile sklad-

be dvoje skladatelja istoga naraštaja: Ivane Stefanović (1948.) i Ive Josipovića (1957.). Zamišljen kao skladateljski dijalog, snimka koncerta poslužila je kao matrica nosaču zvuka, koji je, na osnovi tonskog zapisa tehničke ekipe Radio Beograda, objavio Cantus d.o.o. u studenome prošle godine.

Ansambl gudača Dušan Skovran ima tradiciju dugu kao i MBZ, ali je nešto mlađi od samih skladatelja. Prvom se skladbom koncerta, Sambom brevis Ive Josipovića, orkestar na svoj način predstavio kao sudionik lansiranja skladbe u izvornome obliku u svijet (Samba da camera). Samba je pobijedila na Međunarod-nom natjecanju Međunarodne federacije Muzičke omladine u Beogradu 1985. i dobila je grand prix Europske radijske unije, a u praizvedbi je sudjelovao upravo gudački orkestar Dušan Skovran. Otada je Samba postala stalnom gošćom koncertnih podija i svojevrsni zaštitni znak skladateljskog opusa Ive Josi-povića. Na ploči je verzija Sambe iz 2002., kao skraćena Samba da camera i zove se logično Samba brevis. Ali i kao takva, ne silazi s glazbenih podija te smo je nedavno imali prilike čuti u studiju Bajsić HRT–a u izvedbi gudača Simfonijskog orkestra HRT–a pod ravnanjem Nikše Bareze. Izvedbi je nazočio i au-tor, netom nakon pobjede na predsjedničkim izborima. Samba, kao miljenica glazbenika i publike, tako je poslužila kao ak-

centuirani uvod u večer naslovljenu Skladateljski dijalog koji se nastavio skladbom Ivane Stefanović Četiri noćna zapisa. Skla-dateljica koja kontinuirano desetljećima aktivno sklada i djeluje kao glazbeni pregalac, ima podosta skladbi slična ugođaja, no, sastavljači programa su se odlučili za ovaj primjer njezina ko-mornog rada iz 1992. godine.

Dnevni nasuprot no�nog �ivota

Već u prvome sučeljavanju Sambe i Noćnih zapisa počinju dje-lovati razmeđe dvaju skladateljskih stilova. Dok je Josipovićev više okrenut dnevnom svijetu i njegovim manifestacijama, Ste-fanovićkin je kontemplacijski usmjeren na šetnju nokturnal-nim odrazima toga istog svijeta. Josipović, kad i ulazi u svijet poetskog, kao u nastavku koncertnog rasporeda zabilježena na ploči, a to je ciklus pjesama Susreti u snima, bilježi utiske i ponovnu artikulaciju dnevnog, osjetilnog života. Četiri noćna zapisa Ivane Stefanović imaju četiri stavka, od kojih su okvirni, prvi i četvrti, modernistička adagia, a dva srednja, intenziv-nijeg motoričnog karaktera. Oni, svaki na svoj način, bilježe siluete doživljaja zvukolika koje fi nim uhom zapaža Ivana Ste-fanović, dobro upoznata s teškom, ukonačujućom metodikom skladanja Ljubice Marić, univerzalna, kozmičkog bavljenja zvukom u prostoru te se radije priklanja vlastitom koncentri-ranom zvuku naracije intimnih bilježaka. Prvi je stavak poput sažetih haiku motivića za koje Ivana Stefanović, kao studentica violine, itekako nalazi timbar da izrazi paučinasto tkanje noći.

Opreka solarno–nokturnalno ide dalje u slijedu skladbi Drvo života, novijom skladbom Ivane Stefanović i završava Derne-kom Ive Josipovića. Baš kao što Josipović u mladalačkom djelu Susreti u snima (u kojemu ne mogu a da ne prepoznam afi nitete Josipovićeva profesora kompozicije, skladatelja Stanka Hor-vata, sklonost debussyjevskom doživljaju Istoka), nastoji isplesti mrežu vokalnih izričaja kratkog trajanja, tako Drvo života ple-te i tka vizualni doživljaj prastare ideje svekolikog organskog rasta.

Doline i kukurijeci

Ivana Stefanović znalački koristi klizeće, povezujuće svojstvo gudačkih instrumenata i riše u prostoru titravu, nepostojeću sliku koja biva smjesta zamijenjena novom. No, od svih njezi-nih skladbi izvedenih na koncertu 1. listopada 2007., a potom objavljenih na nosaču zvuka, izdvaja se prvi stavak iz Četiri noćna zapisa u kojemu je govorom struna, s nekoliko poteza, uvukla slušatelja u neki unutarnji svijet, nepoznat i nepredvid-ljiv i utkala mu trajni zapis susreta sa zvukom, onako kako nas zaslijepi, ali radosno, zraka sunca zasjavši kroz oblak. Impresi-onistički, ali tipski, univerzalno.

S Drvom života kao da napuštamo svijet imaginacije jer slijedi Dernek Ive Josipovića koji u interaktivnom djelovanju sa Sam-bom brevis čini vanjski okvir koncerta i ploče koji nas, naizgled, ciklički vraća na početak. Ostinatno se vraćajući kratkom, mo-lskom motivu koji plijeni svojom fragmentarnom umilnošću neke međimurske doline ili malog kukurijeka na seoskoj liva-di, Dernek je intonacija još jednog viđenja imaginativnog utiska

vanjskih događanja. U njemu se simboličkom logikom mije-šaju krležijanski odjeci tutnjave seoskih kola i drmeša u stilu Stravinskijeva Posvećenja proljeća sa snovitom sviješću o svemu čujnom tijekom seoske zabave ili svečanosti.

Zamišljen kao dijalog, slijed skladbi ovog koncerta ne razuđuje dva skladateljska stila nego ih približava sve više, čak nadopu-njavajući ih međusobno, zahvaljujući prvenstveno senzibilitetu i vještini Tončija Bilića, da bi u cjelovitom dojmu oslikali dje-lovanje jednog skladateljskog pristupa karakteristična za 80–te godine prošloga stoljeća u kojemu je skladatelj bio napušten od formativne pomoći tradicije, njezina grupnog stilskog zastupa-nja i mogao se osloniti jedino na snagu vlastite slutnje slijedeći izazove vlastite mašte.

Elda Krajcar Percan

KLAVIRSKA DJELA ISTARSKIH SKLADATELJA(Cantus)

Ova je ploča jedna od onih koja je u startu upućena na uspjeh. Glazba istarskog podneblja, odabrana djela

za klavir u širokom, ali ujednačenom kvalitativnom spek-tru jedanaestorice autora, dobro odmjereni programski kontrasti, a na albumu i dobra izvedba, osiguravaju ovom solističkom koncertu uspjeh, što se već pokazalo na više nastupa u zadnjih pet, šest godina. Po podrijetlu, umjet-ničkom zanimanju za podneblje i angažmanu na području Istre, Elda Krajcar Percan u entuzijazmu je slična Slavku Zlatiću, ali obrazovanjem i razinom na kojoj želi ostvariti svoje potencijale, ona ide vlastitim putem. Ovaj je koncer-tni raspored plod višegodišnjeg rada, a izvedba koju nudi album s prelijepim istarskim vedutama na omotu, održana je 25. studenog 2004. u Istarskom narodnom kazalištu u Puli. To je bila samo jedna u nizu izvedbi ove istrijanske pa-norame klavirske glazbe, upriličena na prikladnome mjestu pozornice pulskog INK–a, da se svirka i nastup zabilježe na nosaču zvuka. Elda Krajcar Percan isti je raspored svirala diljem Slovenije i Hrvatske. Promičući glazbenu kulturu regionalne boje, svojim glazbeničkim rukama na tipkama, ona čini više za istarsku, ali i hrvatsku glazbu od bilo koje teorije ili pisane promidžbe. Nije to obol world trendovima, ni prenaglašeni lokal–patriotizam. Glazba koju su istarski skladatelji upili kao dio sebe i svojega glazbenog habitusa, umjetničkom se fantazijom oblikovala i srodila s oblicima klasične glazbe za klavir, a tu im je onda bio potreban in-terpret da prepozna njihov autorski izričaj kao legitiman, individualan i zanimljiv. Počevši sa skladbom Istarska suita Ivana Matetića Ronjgova, Elda Krajcar Percan baca sidro na pravo mjesto s kojega će oploviti rt poluotoka koji obi-luje fi nesama i suptilnim glazbenim značajkama. Površno poznat po zvuku puhačkih instrumenata, istarski folklor, sa standardnim glazbenim fi gurama i intervalskim arabe-skama, na crno–bijelim tipkama zvuči atraktivno i svježe. Manje poznata klavirska skladba Antonia Smareglie ima tako i informativni značaj. Uz spomenuta Slavka Zlatića sa Čakavskim stihovima, odmah slijedi još jedan nestor istarske glazbene kulture: Nelo Milotti. Potom raspored prati mla-đe autore, Bashkima A. Shehua, Darija Bassanesea, Đeni Dekleva Radaković, Massima Brajkovića, Branka Okmacu, Damira Bužletu i dakako, Brunu Krajcara. Prava mala re-prezentacija ne samo glazbenika, nego i ljudi punih ljubavi za istarsku glazbu, ili možemo reći, ljubavi za glazbu u slo-bodi koja im omogućava da glazbuju na svojemu dijalektu i po svojoj naravi. Koliko je tu ljupkih motiva i malih formi bez pretenzija, a svi zajedno čine nisku bisera možda štu-rih obrisa, ali s puno boja. Poučna je ta mala razglednica iz Pule: poučava da prvo treba imati, pa onda dati. Prvo treba znati gdje je kulturno blago, čuvati ga i poštovati, da bi se moglo dati drugima. I više od svega, imponira dostojan-stvo. Kako autora, koji su se svojim glazbenim jezikom bez predrasuda služili kao zadanim, tako i pijanistice, inače isto tako vrsne harmonikašice što je još jedna tradicija pulskog okružja, koja se svojim umijećem želi ugraditi u takvu tra-diciju s dostojanstvom.C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

12 BROJ 161, OŽUJAK 2010.

Koncert u Hrvatskom glazbenom zavodu, 14. velja�e 2010.

Bersa i krugPiše: Višnja Požgaj

Koncertom Bersa i krug najav-ljen je veliki projekt izdavanja

sabranih djela Blagoja Berse, ista-knutog hrvatskog skladatelja 20. stoljeća čime će se ispuniti prazni-ne koje su priječile potpunije sa-gledavanje i vrednovanje njegove ličnosti i opusa. Taj timski projekt pokrenuo je Hrvatski glazbeni zavod inicijativom i zalaganjem njegove potpredsjednice, ugledne muzikologinje, dr. sc. Eve Sedak. Radi se o ambicioznom dugo-ročnom poslu u kojemu sudjeluje Razred za glazbenu umjetnost i muzikologiju HAZU–a, uz pot-poru Ministarstva kulture, a koji

će rezultirati objavljivanjem pet knjiga Bersinih dnevničkih zapisa, literarnih naslova, korespondencije, pedagoške građe i tematskog popisa djela te sa četrnaest notnih svezaka cjelokupna skladateljevog opusa.

U kontekstu uzora

Skorašnji izlazak prve knjige (Dnev-nik) i prvoga notnog izdanja (Djela za klavir) bio je povodom da se javnost upozori na važnost toga pozamašnog projekta. Izabran je najprikladniji na-čin — koncert Bersinih skladbi, ali u kontekstu kruga njegovih suvremeni-ka, skladatelja proizašlih iz iste škole

poznatog prof. Roberta Fuchsa na beč-kome Konzervatoriju. A to su, između ostalih, bili Gustav Mahler i Alexander Zemlinsky koji su „uokvirili« Bersinu umjetnost na prvom koncertu vrijed-nog i zanimljivog ciklusa. Predstavljeni su njihovi rani opusi: Mahlerov Kla-virski kvartet u a–molu (sačuvan samo jedan stavak) i Zemlinskyjev Gudački kvartet u A–duru op. 4.

Bersino stvaralaštvo predstavljeno je pak s Povero Tonin op. 1, elegijom za violinu i klavir u prvoj suvremenoj izvedbi, Réverie, elegijom za violončelo i klavir op. 49, zatim s tri skladbe za klavir (Na žalu, Baladom u d–molu op.

75 i jednom praizvedbom, do sada ne-izvedenom Bizarnom serenadom (autor je kasnije pretvorio u simfonijsku pje-smu Sablasti) te s tri popijevke na temu smrti, La fête des morts op. 64 (tekst Maurice Bouchor), O Lache nicht op. 32 (tekst Mihail Jurjević, Ljermontov u njemačkom prijevodu) i Mein Süses Lieb, wenn du im Grab op. 39 (tekst Heinrich Heine).

Svi interpreti, mahom vrsni daroviti mladi umjetnici, pažljivo su i temeljito pripremili gotovo nepoznat program nepravedno zapostavljenih djela. Po-sebice je bio zaposlen pijanist Danijel Detoni, kao solist, pratilac i suradnik te

Gudački kvartet Porin (u sastavu Ivan Novinc i Tamara Petir, violine, Lucija Brnadić viola i Neva Begović, violon-čelo). Članovi, Ivan Novinc i Neva Begović nastupili su i solistički, kao i mezzosopranistica Martina Gojčeta Silić. Ovako savjesno predstavljen Ber-sa, u okružju Mahlera i Zemlinskog, samo potvrđuje opravdanost i značaj tog projekta, prema riječima dr. sc. Se-dak, jednog od prioritetnih kulturoloških zadataka u širem smislu, a koji svjedoči o umjetničkom i povijesnom integritetu Bersine glazbe te o pripadništvu tradiciji, utjecajima i školama koje čine jezgru eu-ropske glazbene kulture 20. stoljeća.K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD izlog dr. sc. Zdenke Weber

An�elko Igrec

KYRIE, DUHOVNE SKLADBE (Aulos i Glas Koncila)

U stoljećima dugoj tradiciji skladanja hrvatske duhovne glazbe, one pisane za potrebe Rimokatoličke crkve i litur-

gijskih obreda, u našoj se suvremenosti već nekoliko godina, kao jedan od najaktivnijih i najuspješnije percipiranih autora, profi lira varaždinski skladatelj Anđelko Igrec (Heidelberg, 1968.). Vrlo značajno javno priznanje dobio je 2008. kada je njegov oratorij Pashalne slike za sole, dječji zbor, mješoviti zbor i orkestar dobio tradicionalnu Vjesnikovu nagradu Josip Štolcer Slavenski. Djelo je bilo praizvedeno 28. rujna 2007. godine na 37. Varaždinskim baroknim večerima pod ravnanjem Vladi-mira Kranjčevića, sa solistima Dubravkom Šeparović–Mušo-vić i Tomislavom Mužekom, a u povodu proslave 10. obljetnice Varaždinske biskupije. Autor je opsežno djelo posvetio prvom varaždinskom biskupu Marku Culeju, a objavljen je dvostruki nosač zvuka s više od osamdeset minuta trajanja tog impresiv-nog vokalno–instrumentalnog glazbenog spomenika.

Bogatstvo vlastitoga duhovnog sadr�aja

Budući da Anđelko Igrec samozatajno djeluje kao skladatelj, orguljaš i zborovođa mješovitog zbora Chorus angelicus u okviru varaždinske katedrale te kao voditelj Ureda za crkvenu glazbu Varaždinske biskupije, a glazbeno nije školovan u Hrvatskoj, neophodno je navesti da je završio studij orgulja i improvizacije u razredu Hansa Haselböcka na Sveučilištu za glazbu i dram-ske umjetnosti u Beču i da je na istome Sveučilištu završio studij za crkvenu kompoziciju u klasi Wolfganga Sausenga, a kompoziciju u klasi Klausa P. Satzlera. Upravo mu je studij kod renomiranih bečkih profesora osigurao skladateljsku sigurnost, vrsnost poznavanja svih značajki uključenih u nastajanje du-hovne glazbe i sposobnost oblikovanja vlastite muzikalnosti u formama povijesne pripadnosti crkvenoj glazbi. U tom je kontekstu bitno Igrecovo pojašnjenje da su Bog, vjera, crkva i Sveto pismo neraskidivo isprepleteni s njegovim životom i stva-ranjem, a da glazbom trajno nastoji izraziti bogatstvo vlastitoga duhovnog sadržaja.

Na tragu iskrene vjerske pripadnosti je i novoobjavljeni CD pod nazivom Kyrie koji je krajem 2009. objavila varaždinska udruga Aulos u suradnji s Glasom Koncila, a koji je javnosti bio predstavljen 5. siječnja u Biskupskom ordinarijatu u Varaždinu. Na predstavljanju su govorili autor teksta u popratnoj knjiži-ci, isusovac, prof. dr. Marijan Steiner, direktor Glasa Konci-la Nedjeljko Pintarić, varaždinski biskup Josip Mrzljak i sam skladatelj.

U trajanju od šezdesetak minuta, CD sadrži Igrecove skladbe Kyrie litanije za mješoviti zbor, sopran solo, udaraljke i orgulje (Collegium pro musica sacra, Dorotea Ilčić, sopran, Domagoj

Jugović, orgulje), Kraljevske psalme za tri solo pjevača i jedana-est instrumenata (Željka Martić, sopran, Maida Karišik, me-zzosopran, Armando Puklavec, bariton, Petra Hunjet, fl auta, Marijo Fabijanić, klarinet, Milko Jovetić, fagot, Krešimir Fa-bijanić, trublja, Anto Bilić, rog, Božo Rebić i Goran Štrbec, udaraljke, Birgit Kaar, harfa, Ela Ernoić, violina, Jurica Štel-ma, kontrabas, Anđelko Igrec, orgulje), Adoro te za ženski oktet (Tamara Felbinger–Franetović, Helena Lucić, Karmela Jokić, Marija Mihalj, Monika Cerovčec, sestra Cecilija Horvat, Mo-nika Jakobović, Vedrana Tonković Zokić, Lucija Katalenić) i Bečku misu za zbor, sopran solo i orkestar (Zbor varaždinske katedrale Chorus Angelicus, Dorotea Ilčić, sopran, Orkestar va-raždinske katedrale).

Uzvišeno nadzemaljsko

Skladbe nastale u rasponu od 1994. (Bečka misa) do 1999. godi-ne (Adoro te, za koju je autor primio poticajno priznanje Mini-starstva kulture u 2001.), trajno su inspirirane tekstovima koji obuhvaćaju parafrazirane dijelove misnog ordinarija, litanijske zazive oslovljavanja Preobraženoga u trenucima opisanima u Evanđeljima o Isusovom preobraženju na visokoj gori (Kyrie litanije), tekstove psalama o Bogu Kralju pred kojim se pleše, strahuje, pjeva mu se ljubavne pjesme, kliče (Kraljevski psal-mi), kao i meditacije srednjevjekovnog teologa koji u stavu kla-njanja razmatra o Božjoj skrovitosti (Adoro te). Glazba donosi osobine gregorijanskog pjevanja, folklorno–ritmičke obrasce, pastoralno–lirske ugođaje, himničko–ekstatične ushite... Sve to, međutim, prožima temeljno obilježje: produhovljenost, po-zitivno usmjerenje i radost, unatoč križu i patnji (M. Steiner). Doista, pred nama je CD koji glazbom zazivlje postojanost vje-re, vječne trenutke mira i spokoja, ali i iskonskoga oduševljenja i iskrene radosti, čvrste klicaje i tihe jeke izgovorenih riječi. Apartne instrumentacije i raskošnost zvuka orgulja otkrivaju skladateljsku invenciju naglašeno osobne, samosvojne nadare-nosti. U predstavljenom slijedu s udivljenjem slušamo nadasve inspiriranu glazbenu evokaciju teksta sv. Tome Akvinskoga u a cappella izvedbi komornog ženskog sastava (Adoro te), glazbu koja u smjernoj molitvi inspiracijom izuzetne skladateljske mu-zikalnosti zazivlje uzvišeno nadzemaljsko ...daj da otkrito ti lice ugledam i u slavi tvojoj blažen uživam. Amen. Igrecova glazba izvire iz proživljene duhovnosti, potiče je i u njoj se ostvaruje. Zato njegov novi CD valja preporučiti svima koji u duhovnoj glazbi traže i nalaze vlastite smiraje duše.

Naslovnicu knjižice krasi mozaik Kristovo milosno lice umjet-nika isusovca Marka Ivana Rupnika iz privatne zbirke mons. Vjekoslava Huzjaka, a obogaćuju je još jedan njegov mozaik Isusa Krista sa zaštitnicima Europe i fotografi ja Zbora Chorus Angelicus u varaždinskoj katedrali (foto Krešimir Đurić). Na-vedene su i zahvale svima koji su pripomogli izdavanju CD–a. Za nakladnike se potpisuju Vladimir Gotal (direktor Aulos–a i tonski majstor) i Nedjeljko Pintarić (direktor Glasa Koncila). Detaljno su navedena i mjesta na kojima su skladbe snimljene.

An�elko Krpan, violina i Nada Majnari�, glasovir

DOZIVI(Croatia Records)

Dvoje afi rmiranih hrvatskih glazbenika, violinist Anđelko Krpan i pijanistica Nada Majnarić, snimili su CD koji

prvenstveno privlači uzorno odabranim repertoarom kojim javnosti predstavljaju vrijedna djela hrvatske glazbene baštine. To dvoje glazbenika koji surađuju još iz vremena zajedničkog studija na Visokoj školi za glazbu i dramske umjetnosti u Beču gdje je Krpan bio član Bečke komorne fi lharmonije, potvrđuju se kao vjerni promicatelji hrvatske violinističke glazbe. Ranije su objavili CD Hrvatske sonate, nagrađen s dvije diskografske nagrade Porin (2002.). Na novoobjavljenom albumu pod nazi-vom Dozivi okupljeni su biseri hrvatske komorne glazbe za vi-olinu i glasovir: Prva sonata za violinu i glasovir u D–duru, op. 26 Dore Pejačević (1885.–1923.), Tri skladbe za violinu i glaso-vir, op. 28 Božidara Kunca (1903.–1964.), Fantazija za violinu i glasovir Borisa Papandopula (1906.–1991.) i Narodna suita za violinu i glasovir Josipa Štolcera Slavenskog (1896.–1955.).

Doista, izuzetno vrijedan i zanimljiv odabir djela kojih, uglav-nom, do sada još nije bilo u hrvatskoj diskografi ji, a kojima su predstavljeni visoki standardi hrvatskog skladateljstva iz prve polovice 20. stoljeća..

Zagrepčanin Anđelko Krpan diplomirao je na Muzičkoj aka-demiji u Zagrebu u razredu Kristijana Petrovića, a potom je diplomirao i magistrirao u Beču u klasi D. Schwarzberg. Usa-vršavao se na majstorskim tečajevima Y. Neamana i I. Ozima te na Menuhin Academy kod A. Lysya. Nositelj je Nagrade Milka Trnina Hrvatskog društva glazbenih umjetnika (2008.) te nagrada na Međunarodnom violinističkom natjecanju Alpe–Adria u Italiji i Međunarodnom violinističkom natjecanju »Vac-lav Huml« u Zagrebu. Djelovao je kao član, a onda koncertni majstor Zagrebačkih solista i kao koncertni majstor Orkestra HNK u Zagrebu, Profesor je violine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Kao osnivač i prvi violinist Gudačkog kvarteta Seba-stian (s kojim je snimio 5 CD–ova) dokazuje se kontinuirano kao vrstan komorni glazbenik, pa je želja za muziciranjem u duu violina — glasovir logična posljedica otkrivanja bogatog komorno–glazbenog repertoara. Riječanka Nada Majnarić diplomirala je glasovir na Visokoj školi za glazbu i dramsku umjetnost u Beču u klasama P. B. Skode i O. Maisenberga, a usavršavala se kod S. M. Sargent, F. Zettla i G. Eberta. Dobit-nica je najviših nagrada na međunarodnim natjecanjima (Beč, Varaždin, Senigalija, Švedska). Posebno se istakla na natjeca-njima komorne glazbe u Firenzi s violinisticom Jalle Feest i Trstu s violinisticom Maki Itoi. Na međunarodnom natjecanju EPTA–e u Zagrebu nagrađena je za najbolju izvedbu skladbe Borisa Papandopula. Živi i djeluje u Beču kao komorna i kon-certna pijanistica, a zaposlena je kao korepetitorica na Bečkom konzervatoriju.

Iz navedenih je životopisa vidljivo da je riječ o glazbenicima s naglašenim zanimanjem za komorno muziciranje, pa njihova bogata iskustva dolaze do punog izražaja i na novom CD–u. Sve su četiri skladbe izvedene izričitom pomnošću stilskoga oblikovanja, muzikalnim poniranjem u različitosti ugođaja, maštovitim evokacijama u agogici i u dinamičkom nijansira-nju te s pouzdanim virtuozitetom kojim su postignuta brio-zna tempa i senzibilno muziciranje. U trajanju od 66 minuta, CD Dozivi, naslovljen prema prvom stavku Kuncove skladbe, opremljen je popratnom knjižicom s tekstovima muzikologi-nje Gordane Krpan i atraktivnim slikama akademskog slikara Marijana Richtera. Urednica izdanja je Nikolina Mazalin.

DOZIVI ANĐELKA KRPANA I NADE MAJNARIĆViolinist Anđelko Krpan i pijanistica Nada Majnarić održali su kon-

cert 7. prosinca 2009. u Studiju Bajsić HRT–a, sastavljen od skladbi

hrvatskih autora koje su predstavili na njihovu novom nosaču zvuka

Dozivi u izdanju diskografskog nakladnika Croatia Records. Tom su

prigodom izveli skladbe Dore Pejačević, Božidara Kunca, Borisa Pa-

pandopula i Josipa Štolcera Slavenskog. (B.P.K.)

13BROJ 161, OŽUJAK 2010.C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD izlog Dalibora Paulika

Nikola Garaši�

HRVATSKA PRIČA(Klub dragovoljaca domovinskog rata Botinec Zagreb)

Uz Dan neovisnosti Republike Hrvatske u novozagrebačkom naselju Botinec

predstavljen je CD Hrvatska priča skladatelja Nikole Garašića u nakladi Kluba dragovoljaca domovinskog rata Botinec Zagreb u čiju korist ide prihod od prodaje. Nikola Garašić, samo-zatajni je stvaralac rođen u mjestu Štivica po-red Nove Gradiške. Na glazbenoj sceni prisu-tan je od sedamdesetih kao skladatelj šansona, pop i rock skladbi, šlagera i duhovne glazbe. Uglazbljivao je stihove hrvatskih pjesnika T. Ujevića, D. Tadijanovića i D. Cesarića, a kod publike su dobar odjek imali autorski CD Gi-banje s dvadeset duhovnih pjesama i Didovo ognjište s dvadeset i tri domoljubne skladbe. U današnje vrijeme rijetka su izdanja autorskog opusa nekoga skladatelja, pogotovo domoljub-nih pjesama kao što je Hrvatska priča, za koju je, osim što je skladao svih dvadeset skladbi, Garašić napisao sedamnaest tekstova i četrna-est aranžmana. Ostale je priredio skladatelj i pijanist Petko Kantardžijev Mlinac. Stihove za pjesmu o Jadranskom moru napisala je pje-snikinja Jolanda Marija Pažanin, dok je autor stihova za Hrvatski jablani Samoborac Joža Prudeus. Osim uvodne instrumentalne sklad-be Hrvatski obzori u izvedbi tamburaškog or-kestra, ostale pjevaju Tomislav Borić, Zvonko Zidarić, Zdenko Cigoj, Agrameri, Plave stru-ne i Jurijaši. Treba naglasiti različite autorske

pristupe, od šansonjerskih Hrvati i Requiem prijatelju, majestetičnih u Didovom ognjištu i Hrvatska zemljo stvorena od Boga do šlagerskih u Jadransko more u oku. Znatan broj pjesama uz tamburaški orkestar pripada raznorodnim festivalima i označava Garašićevo zanimanje prema različitim folklornim idiomima. Nje-gova pjesmarica s dvadeset skladbi otkriva melodioznog autora koji je te osobine oplodio u nizu hitova naše popularne glazbe.

Anton Mario Kamenar

ZAPISI ZA ORGULJE IVANA PL. ZAJCA(Orfej d.o.o.)

K rajem prošle godine u Rijeci je promovi-ran CD Zapisi za orgulje Ivana pl. Zajca u

izvedbi Antona Maria Kamenara. Unutar više zamisli vezanih uz orguljsku glazbu i djela naše glazbene baštine, osobito je zanimljiva inicija-tiva sa Zajčevom ostavštinom. U glazbenom opusu Zajca koji pripada jednoj od najopsež-nijih hrvatskih skladateljskih ostavština, nala-zi se nevelik broj djela pisanih za orgulje. Na CD je uvršteno četrnaest skladbi, a obilježava ih jasna, jednostavna melodijska linija, slabija preglednost polifona vođenja glasova te jedno-stavnost i prihvatljivost. CD počinje s Hymnes hymne op. 515, nastavlja s tri preludija op. 516, skladana prilikom posvete stolne crkve u Đa-kovu i posvećena biskupu J. J. Strossmayeru. Iz ciklusa Glasbotvorine za orgulje op. 782 uvršte-no je sedam predigri, primjerice dvije pisane za polnoćku (osobito je zanimljiva ona u G–du-ru) i veličanstveni 6. preludij Uskršnji alleluja.

Zajc je pisao i duhovne skladbe poput Prerado-vićev Requiem op. 417 B, na CD–u obrađen u maniri klavirskih djela namijenjenih za kućno muziciranje i to u stavcima Requiem, Dies Irae i Sanctus–Benedictus. Izbor skladbi načinio je Anton Maria Kamenar koji je koristio i razno-like kombinacije orguljskih registara i dina-mičkih nijansi (izvedba na klavijaturi Rolland Fantom FA — 76). Riječki glazbenik, uz skla-dateljsku, orguljsku i dirigentsku djelatnost (dječji i crkveni zborovi), ovim je CD–om dao veliki doprinos poznavanju Zajčevih orgulj-skih rukopisa i danas manjkavo poznatih te ih na angažiran način približio javnosti.

Zlatko Vitez

SAMO ZA TE DRAGI KAJ(Orfej d.o.o.)

Povodom 40 godina umjetničkog rada dramskog umjetnika Zlatka Viteza, Or-

fej d.o.o. objavio je, a onda u Histrionskom domu i promovirao CD Samo za te dragi KAJ /Viteških 40 godina, izbor pjesama koje govori i pjeva autor Zlatko Vitez. Posebnu zahvalu na pomoći pri ostvarenju nosača zvuka, Z. Vitez odaje dugogodišnjem suradniku, skladatelju i pjesniku Arsenu Dediću s kojim već više de-setljeća surađuje na zajedničkim projektima Glumačke družine Histrion. U programskoj knjižici CD–a, uz nekoliko fotografi ja koje podsjećaju na njihovu suradnju, nalaze se i pjesme koje Vitez govori, a zapisane su i De-dićeve riječi: »... odličan predvodnik, glumac histrionskog tipa, bio je i mjerodavan interpret — pjevač. (Moglo bi se govoriti i o posebnom histrionskom načinu korištenja glazbe.) Svo-jim uznositim baritonom artikulirao je histri-

onsku akustičnu sliku i sokolio druge. Nije uz Zlatka bilo vokalne koketerije s estradnim, za-bavljačkim zapomaganjem iliti cmizdrenjem. Čvrsto, ironično i samoironično, muzikalno, domoljubno u svakom slučaju, ali i prigušeno i intimistički, ako je nužno.«

I doista, sve pjesme su vezane uz »kaj« i Za-greb, a u njihovoj izvedbi naziru se i tragovi naših starih kabaretista i kantautora Cilića, Paljetka, Dubaića, Šembere...

Zlatko Vitez kreirao je i niz zapaženih uloga na fi lmu, televiziji i radiju, za koje je primio mnoštvo prestižnih nagrada. Cijelo vrijeme zadržao je duh histriona (izvorni naziv za pu-tujuće glumce u rimsko doba), pa ne čudi da se rado pojavljivao na Krapinskom festivalu, Za-grebfestu i Krijesnici. Dio tih izvedbi nalazi se i na CD–u s dvadeset i dva broja, među koji-ma su neke njegove znane interpretacije poput Samo za te dragi kaj Marijana Jergovića i Rajka Stilinovića, Pod gornjogradskim dragim starim krovovima Tonija i Vikija Glowatzkog, Zadnja popevka Ivice Šimića i Nikole Pavića, Samo ti me dobro razmeš Zvonimira Presečkog i Ane Bešenić, Popevka živi v tvojoj hiži Marijana Jergovića, Zorice Klinžić i Siniše Leopolda te antologijsku Listek od tam Siniše Doronjge, Drage Britvića i Radana Bosnera. Zanimljive su i nove izvedbe uz Band Histrion kajkavskih i zagrebačkih popevki poput Tam malko gore Arsena Dedića i Drage Britvića, Moj Zagreb tak imam te rad Dragutina Brahma, Zadnji fi jaker Stjepana Mihaljinca, Drage Britvića i Pere Zlatara, Pod starim krovovima Marka No-vosela, Suza za zagorske brege Zvonimira Špiši-ća i Ane Bešenić (sve u aranžmanima Zvoni-mira Presečkog). Naravno da su osebujni dio albuma i recitacije Domjanićeve Za zbogom te Matoševih Gospa Marija i Gnijezdo bez sokola. Kvaliteta ovog nosača zvuka ponajprije počiva na iskrenosti umjetnika u iskazivanju duboke zahvalnosti kajkavskoj riječi i popevkama koje su godinama odzvanjale našim pozornicama. Specifi čnost njegove izvedbe, lišene jeftine estradne pojavnosti, nosi u sebi mnoge zna-čajke kazališne izražajnosti, što može donijeti samo glumac — pjevač, zaljubljenik u stih i glazbu. Zbog toga je sada potvrdio specifi čan načina izvedbi koje slijede zagrebačku tradiciju kabarea i pučkog teatra. To ponajbolje potvr-đuju interpretacije koje istodobno u skladbama donose mješavinu govornog i pjevanog izraza, što je Vitezova specifi čnost i prednost.

KONCERT ANSAMBLA ACOUSTIC PROJECT

Ansambl Acoustic project sa-stavljen pretežno od članova

Zagrebačke fi lharmonije, održao je još jedan uspješan koncert u Na-cionalnoj i sveučilišnoj knjižnici 16. prosinca 2009. godine. Flau-tist Dani Bošnjak, oboist Branko Mihanović, pijanist Mario Čopor, harmonikašica Ivana Cvetkovski, udaraljkaši Marko Mihajlović i Stanislav Muškinja, violinisti Mar-tina Sačer i Josip Novosel, violist Aleksandar Jakopanec, violončelist Jasen Chelfi i kontrabasist Dubrav-ko Palanović, tom su prigodom u atraktivno sastavljen program uvr-stili i djelo hrvatske skladateljice Olje Jelaske U šumi za ansambl te Palanovićeve obrade skladbi Hu-berta Girauda i Astora Piazzolle. (B.P.K.)

ODRŽAN 16. MEMORIJAL DARKO LUKIĆ U OSIJEKU

U Osijeku je od 27. do 29. stu-denoga 2009. održan 16. me-

morijal Darko Lukić, međunarodni susret mladih pijanista koji se od 1975. godine bijenalno održava u

spomen na toga prerano preminuloga pijanističkog virtuoza, rođenoga Osje-čanina. U svečanoj dvorani Filozof-skog fakulteta prve su koncertne ve-čeri nastupili učenici glazbenih škola, nagrađeni na prošlogodišnjem držav-nom natjecanju, Zagrepčani Sara Ko-mljenović, Petra Sarić i Paula Ropuš, Osječanka Lana Mroček, Porečanin Kristijan Keil, Riječanin Stipe Bilić i Splićanin Marijan Đuzel. Druge su se večeri predstavili studenti Muzič-kih akademija iz Osijeka, Zagreba, Budimpešte i Beča, Jelena Ajduković, Jelena Pavić, Renata Konyicska i Petar Klasan. Memorijal je zatvorio cjelo-večernjim recitalom pijanist Danijel Detoni, dobitnik Nagrade Ivo Vuljević Hrvatske glazbene mladeži za 2008. koji je, između ostaloga, izveo i 2. so-natu u As–duru, op. 57 Dore Pejače-vić. (B.P.K.)

47. GLAZBENA TRIBINA PONOVNO U OPATIJI

Na posljednjoj sjednici Predsjed-ništva Hrvatskog društva skla-

datelja (24. veljače) usvojen je prijedlog da se ovogodišnja 47. Glazbena tribina u organizaciji Društva ponovno održi u Opatiji od 4. do 7. studenoga. Prema desetogodišnjem iskustvu u razdoblju između 1999. i 2009., koliko se Tribi-na održavala u Puli, zaključeno je da u programskom i fi nancijskom smislu više pogoduje vratiti manifestaciju na raniju lokaciju gdje je od 1963. pri-

vlačila veći broj sudionika i ljubitelja hrvatskog suvremenog glazbenog stvaralaštva. Između ostaloga, kao razlozi, navode se blizina Zagreba, a onda i pogodnost smještaja umjetnika, gostiju i koncertnih zbivanja na jedno-me mjestu (hoteli Imperijal i Kvarner). (J.H.)

URUČENA NAGRADA VATROSLAV LISINSKI ANSAMBLU OPERE HNK IVANA PL. ZAJCA U RIJECI

Nakon što je prošloga proljeća ansambl Opere HNK Ivana pl.

Zajca u Rijeci proglašen dobitnikom Nagrade Vatroslav Lisinski Hrvatskog društva skladatelja za izvedbeno stva-ralaštvo i promociju hrvatske glazbe, ansamblu je Nagrada uručena 28. stu-denoga 2009. u riječkom HNK. Prije početka izvedbe opere Sunčanica Bori-sa Papandopula za koju je ansambl na-građen, a pod ravnanjem Nikše Bareze i u režiji Ozrena Prohića, intendantici Nadi Matošević Nagradu je uručila Jana Haluza, članica Predsjedništva HDS–a. Tom je prigodom spušten i kazališni zastor, rad umjetnika Otona Glihe. (B.P.K.)

SVEČANI KONCERT U ČAST DINKU FIU

U organizaciji Zagrebačkog glaz-benog podija Centra za kulturu

Trešnjevka, 29. studenoga 2009. u velikoj dvorani Studentskog centra u Zagrebu održan je koncert u čast ma-estru Dinku Fiu u povodu 85 godina života. Uz nastupe dvanaest uglednih muških, ženskih i mješovitih klapa koje su izvele odabrane obrade narod-nih napjeva i Fiova autorska djela, na koncertu mu je uručena Nagrada Fra-njo Ksaver Kuhač za životno djelo Hr-vatskog društva skladatelja. (B.P.K.)

PREDSTAVLJENA KNJIGA SUSRETI I RAZGOVORI , PRIMJERI DOBRE KUILTURNR PRAKSE BOSILJKE PERIĆ KEMPF

U dvorani Muzeja Mimara, 26. studenoga 2009. predstavljena je

knjiga Susreti i razgovori, primjeri dobre kulturne prakse muzikologinje Bosilj-ke Perić Kempf u izdanju nakladnika Jesenski i Turk. Tom su prigodom, uz autoricu, o knjizi govorili Irena Miličić, urednica u izdavačkoj kući Jesenski i Turk, Boris Beck, novinar i književnik te Sibila Petlevski, književ-nica. Ulomke iz knjige čitao je Željko Tomac. (B.P.K.)

KONCERT LJUDEVITU GAJU U ČAST

U povodu 200. godišnjice rođenja Ljudevita Gaja, 4. prosinca 2009.

u zagrebačkom Gradskom kazalištu Komedija, koncert su održali solisti Klasja Modrušan, Lea Bulić, Tvrtko Stipić, Ozren Bilušić, pijanistica Lana Bradić, Hrvatska komorna fi lharmo-nija i Akademski zbor Ivan Goran Ko-vačić pod ravnanjem Luke Vukšića. U izvedbi je sudjelovao dramski glumac i voditelj Adam Končić. Odjeveni u ilirske nošnje, posuđene iz fundusa Hrvatskog narodnog kazališta u Za-grebu, umjetnici su, između ostaloga, izveli skladbe Ferde Livadića, Vatro-slava Lisinskog, Ivana Zajca te pjesme Ljudevita Gaja. (B.P.K.)

BOŽIĆNI KONCERT TRIJA ORLANDO

Ugledni hrvatski komorni sastav Trio Orlando u sastavu Vladimir

Krpan, glasovir, Tonko Ninić, violina i Andrej Petrač, violončelo, održao je predblagdanski koncert u Zlatnoj dvorani Hrvatskog instituta za povi-jest (21. prosinca 2009.). Glazbenici su izveli odabrana djela W. A. Mo-zarta, J. Haydna, L. van Beethovena, F. Mendelssohn, Dore Pejačević, A. Piazzolle te izbor božićnih popijevki u obradi mlađeg hrvatskog skladatelja Krešimira Seletkovića. (B.P.K.)

VIJ

ESTI VIJ

ESTI V

IJE

STI V

IJE

STI V

IJE

STI V

IJE

STI V

IJE

STI V

IJE

STI V

IJE

STI V

IJE

STI

14 BROJ 161, OŽUJAK 2010.

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD izlog Vere Lončar

Tihomir Hojsak

JAZZ ROOM(IDM & Tom Tom Music)

M ladi kontrabasist i skladatelj Tihomir Hojsak objavio je prvijenac, stilski ra-

znolik album na kojemu se predstavlja s osam autorskih skladbi. Snimio ih je s ekipom jazz glazbenika mlađe i srednje generacije. Maja Savić (Glasovi i A tristeza que não foi) i Maja Grgić (Sve što želiš) autorice su i interpretato-rice vlastitih tekstova u tri skladbe. Da se radi o uigranoj skupini glazbenika s klavijaturistima Hrvojem Galerom i Zvjezdanom Ružićem, gitaristom Joeom Pandurom i drugima, vidlji-vo je iz njihova opuštena muziciranja. Ono se osjeća bez obzira na postavu, primjerice trija, kao u Clock Wise s upečatljivim slovenskim te-nor saksofonistom Igorom Lumpertom, kvar-teta u spomenutoj braziliani A tristeza que não foi ili kvinteta u Samba for Ana, Kit Blues te Drugo pravilo, skladbi koju solom otva-ra dosad samozatajni Hojsak. Njezin se ugođaj zaokružuje prepoznatljivim klavir-skim akordima Matije Dedića, ritmičkoj podršci bubnjara Kolje Gjonija i gitarista Ivana Kapeca. U nadahnutoj Balkanici koju Hojsak započinje solo kontrabasom, saksofonist Vojkan Jocić izvodi najuvjerlji-viju solo dionicu, dok gitarist Ante Gelo i bubnjar Borna Šercar još jednom poka-zuju zašto ih svi žele u svojim postavama.

Zdenko Ivanuši� Quartet

FREE FALL(Zivaldo Records)

Zdenko Ivanušić, saksofonist, skladatelj i aranžer, na četvrtom studijskom al-

bumu u suradnji s novom/starom postavom kvarteta koju čine gitarist Elvis Penava, bas gitarist Zvonimir Bučević Buč i bubnjar Borna Šercar, predstavio se s deset raznorod-nih autorskih skladbi. Već sa Some Blue dane su osnovne osobine interpretacija svih glazbe-nika — jasan i čist ton kojim Ivanušić donosi temu, jednako je karakterističan za Penavu na bas gitari, dok Šercar točke preokreta ak-centira zvukom činela. Dojmljive su izvedbe skladbi, inače zabilježene i na albumu Mellow u interpretaciji Ivanušićeva Dona Lee Saxop-hone Quarteta, plesna, funky Maestro M, po-tom Four to go te Mellow koja zatvara cjelinu svojevrsne pripreme za doista free Free Fall, Free Fall (Real Free) i Bizznezz. Tu je Marc-hing Roots, skladba koja s bubnjarskim uvodom Borne Šercara, osim što opravdava »nomen est omen«, posjeduje i zanimljiv lažni kraj. Izved-ba Samba — i FAQ asocira na trenutak netom nakon što ste otvorili padobran — ljuljuškanje u brazilskom ritmu, a Happy Now donosi umi-rujući ugođaj u sigurnosti baladnog okruženja.

Razni izvo�a�i

SKY OVER GROŽNJAN — THE FUTURE OF CROATIAN JAZZ(Croatia Records)

I volim noću slušati zvijezde. Kao da slušam pet stotina milijuna zvončića... govori pisac na

kraju Malog princa i pita se: Što se dogodilo na njegovom planetu? Mladi glazbenici, polaznici ljetne jazz škole u Grožnjanu, prenose nam svoje viđenje odgovora neba nad Grožnjanom hrvatskim i stranim standardima jazza, bluesa i rocka, potpomognuti izvedbama nekadašnjih polaznika škole: klavijaturistom Gregom Fti-čarom, kontrabasistom Goranom Rukavinom te bubnjarom Bornom Šercarom, kao i men-torom gitarista, Antom Gelom. Za pjevačicu Niku Turković odgovor je What A Wonnderful World, a za gitarista i pjevača Matiju Miletića, gitariste Filipa Gregovića, Adriana Lampalova i Orjena Riđanovića Mediterranean Sundance. Kada se ekipi pridruži bas gitaristica Tea Ti-dić, harmonikaš Mislav Novaković, bubnjari Lada Obradović i Matic Črešnik, odgovor je Libertango. Skladbu Night and Day pijevno je predstavio Matej Ocvirk, dok klaviristica Dina Rizvić i bubnjarka Lada Obradović tvr-de Straight, No Chaser. Za pjevača Sandija Ča-kala i bubnjarku Ladu Obradović privlačan je bio Every Day I Have Th e Blues, a za pjevača Matiju Miletića Black Magic Woman uz prat-nju klaviristice Dine Rizvić i bubnjara Matica Črešnika. Vid Jamnik i Šimun Matišić našli su se u Petrovićevu Music For Summernights i Bachovu Preludiju br. 2, a u interpretaciji Sky Over Grožnjan koji je »podigao« pogled Boška Petrovića, pridružili su im se Matic Česnik, kao treći vibrafonist i Dina Rizvić. Njihov CD–a ujedno je dao odgovor na pitanje o bu-dućnosti hrvatskoga jazza. Ona je osigurana.

CD izlog Dinka Husadžića Sanskyja

Jasna Biluši� & New Deal

FIFTY WAYS(Croatia Records)

Svojim novim CD–om Jasna Bilušić, dramska umjetnica i vokalna solisti-

ca, pogodila je emotivni trenutak mnogih poklonika kvalitetne glazbe. Glasom i dramskom iskrenošću, uz minimalistički ocrtan ugođaj, odabrani repertoar preni-jela je u čistu emociju, a u izvedbama su joj se pridružili kontrabasist Saša Borovac i pijanist Hrvoje Galler, uz povremene udaraljke Berislava Puhlovskog. Interpre-tacija Madonnine Like A Virgin konačno raščišćava sve dvojbe oko značenje riječi pjesme, jer kako Jasna kaže: »...zgulili smo prštavo pop ruho s ovog Madonninog pla-netarnog hitića i odjednom začuli ples jed-ne umorne duše u trenutku rađanja nove nade, nade koju može donijeti samo nova ljubav...« Naslovna Fifty Ways To Leave Your Lover pogađa u dušu, ali ostavlja mo-

gućnost izlaza, nekoga novog puta, neke nove drage osobe. Sadržaj albuma sjetno, emotivno i vrlo erotično uvlači slušatelja u nepatvorenu iskrenost Jasne Bilušić. Sev-dalinku Što te nema ona pretvara u produ-hovljeni jazz, jednostavan, ali dubok kad se zagrebe ispod površine. My Babe Just Cares For Me zarazna je, pravi biser, a I’m Oldfas-hioned i Downtown zajamčeni su hitovi.

HGM jazz orkestar Zagreb

HGM PLAYS THE BEATLES(Aquarius Records)

Spoj Beatlesa i jazza dobitna je kombinaci-ja. Upravo jazz obrade ostavštine Beatlesa

pokazuju svevremenost njihove glazbe. Alan Baylock i Mike Crotty, glazbenici iz Los An-gelesa, priredili su deset aranžmana za HGM Jazz orkestar Zagreb. To su skladbe Hey Jude, A Hard Days Night, Can’t Buy Me Love, Norwe-gian Wood, Here Th ere and Everywhere, Day Tripper, Eleanor Rigby, Michelle i Ticket to Ride. Maestro, dirigent Sigi Feigl ništa ne prepušta slučaju i stoga HGM i jest tu gdje jest — a to je sam vrh hrvatskoga jazza. Sedam godina nakon okupljanja u Grožnjanu, koji će kroz povijest biti hodočasnička destinacija hrvatskih jazzo-ljubaca, Orkestar Hrvatske glazbene mladeži pokazuje uigranost, emotivnu izvedbu, obra-zovanje... Iznenađuje i zrelost solo dionica čla-nova Orkestra iza čega očito stoji ogroman rad, ali i talent koji S. Feigl prepoznaje i nudi prili-ku koju su glazbenici iskoristili. Nepravedno bi bilo izdvajati bilo kojega od sjajnih pojedinaca, jer cijeli Orkestar zvuči kao jedna duša.

Jazz Me Do

KRIČI, KRIČI(Canta Records)

N ije dobro za hrvatsku jazz scenu da sastav u kojemu sviraju tako vrsni glazbenici

tek sada objavi svoj diskografski prvijenac jer ih sve od reda obilježava osobnost koja plijeni. Zajedno su nekih šest ili sedam godina, a za-nat su »ispekli« u HGM jazz orkestru Zagreb, zatim na sessionima u novozagrebačkom klubu Arabeska i drugdje, s različitim suradnicima i u različitim prigodama. Ono što poznati dis-kografi nisu prepoznali, mudro su iskoristili u novoj nakladničkoj kući Canta Records i obja-vili CD snažnih autorskih skladbi saksofonista Damira Horvata, trubljača Zvonimira Bajevi-ća i bubnjara Marka Rabatića, kao i dojmljive obrade hrvatske glazbene baštine kojoj Jazz Me Do daje novo, jazzističko ruho. Našoj pučkoj tradiciji (Kriči, kriči tiček, Rožica si bila, Vehni, vehni fi jolica), prigorskoj i međimurskoj, ono očito odlično pristaje. Uz spomenute autore, na snimanju albuma sudjelovali su pijanist Hrvoje Galler i basist Mario Torbica te gosti, gitarist Elvis Penava, trubač Antonio Geček i tenor saksofonist Mario Bočić. Sve to jamči dobar album koji izbjegava zamku samodostatnosti i razmišlja o slušatelju kojega se, pristupom glaz-bi, mami na višekratno slušanje.

Zvu�ni dokumenti Fonogramskog arhiva austrijske Akademije znanosti: cjelokupne povijesne zbirke 1899.–1950.

HRVATSKE SNIMKE 1901.–1936.

Piše: Ana Vidić

Croatian Recordings 1901–1936 naziv je izdanja objavljena u okviru serije Sound

Documents from the Phonogrammarchiv of the Austrian Academy of Sciences: Th e Com-plete Historical Collections 1899–1950 koje je nastalo na poticaj dr. sc. Gerde Lechleitner iz Fonogramskog arhiva austrijske Aka-demije znanosti u Beču, inače urednice cjelokupne serije od 1996. i dr. sc. Grozda-ne Marošević iz Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. Suradnja dviju institucija i njihovih znanstvenika rezulti-rala je izdanjem koje sadrži četiri CD–a, popratnu knjižicu na 176 stranica te CD–ROM s transkripcijama, komentarima i dokumentacijom, što su također uredile spomenute znanstvenice, a obuhvaća digi-talizirane povijesne snimke hrvatske jezič-ne i glazbene baštine pohranjene u bečkom Arhivu fonograma. Zabilježene su u prvoj polovici 20. stoljeća na području današnje Hrvatske ili među Hrvatima naseljenima u drugim krajevima.

Predstavljeno 26. studenoga 2009. u Hrvatskom društvu skladatelja, izda-nje je pokazalo golemu raznolikost, ali i opsežnost materijala sakupljana u Podravini, Istri, Lici, Slavoniji, Mo-ravskoj, Gradišću, Moliseu i drugim regijama. Upravo zbog dimenzija, oče-kuje se objavljivanje Croatian Recordings 1901–1936, drugi dio izdanja. Prvi, kako se moglo čuti na promociji na kojemu su govorili prof. dr. sc. Ljiljana Marks, prof. dr. sc. Stanislav Tuksar te dijalektologi-nja, dr. sc. Jela Maresić, uz G. Marošević i G. Lechleitner, sadrži opsegom manje zvučne zbirke. Među njima se ponaj-više ističe rad Josipa Širokog. Njegova zbirka, sakupljena između 1913. i 1920. uključuje značajke svih južnoslavenskih glazbenih stilova i dijalekata, a budući da je kao autor, pjevač, multiinstrumen-talist, snimatelj i prevoditelj sam obavio taj posao, ujedno predstavlja jedinu po-znatu zbirku oblikovanu na taj način. Kako je istaknuo i S. Tuksar, Josip Širo-ki svakako zaslužuje uvrštenje u jezičnu, glazbenu i srodnu leksikografi ju. Među ostalima, tu su i prve snimke iz 1901. koje je zabilježio Milan Rešetar tijekom istraživanja dijalektalnih različitosti na sjeveru Hrvatske, jedine snimke istroru-munjskog i talijanskog dijalekta iz Istre, zatim snimke Hrvata iz Južne Moravske Františeka Pospíšila iz 1910., snimke Matije Murka epskih pjesama Hrvata u Bosni i Hercegovini te vojničkih pje-sama zabilježenih u Karlovcu tijekom 1. svjetskog rata.

Znakovito je da je izdanje, u čijoj su pripremi sudjelovali Walter Breu, Naila Ceribašić, Radoslav Katičić, Franz Lec-hleitner, Mijo Lončarić, Dario Marušić, Gerhard Neweklowsky i Jakša Primo-rac, ostvareno u okviru redovitog pro-jekta zagrebačkog Instituta za etnologiju i folkloristiku, uz potporu Ministarstva kulture, a može se, za sada, nabaviti samo u Beču, za 50 € ili na internetskoj stranici http://verlag.oeaw.ac.at.B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A

15BROJ 161, OŽUJAK 2010.C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD izlog Bojana Muščeta

Igor Brešan

RAZMAŽENO SRCE(Cantus)

Igora Brešana mnogi znaju kao novinara, književnika, karikaturista... No, njegove

pjesme već par desetljeća dio su repertoa-ra raznih festivala, bez obzira nastupa li kao izvođač ili se pojavljuje u autorskoj ulozi. Prvi CD objavio je još 1985., a u međuvremenu se skupilo mnogo izvedbi i pjesma. Razmaženo srce ne donosi pak nijedan njegov stih, iako je većina pjesama poznata s raznih priobalnih i kontinentalnih festivala. Posrijedi su instru-mentalne obrade njegovih napjeva u aran-žmanima Remija Kazinotija. Melankolične instrumentalne pasaže pitki su kokteli za uče-stalu konzumaciju bez opterećenja. Na neki način, Brešanovi stihovi ipak su usidrili sva-ku od tih pjesama i obremenili je značenjima. Bez stihova, te skladbe imaju neki novi život, lepršave su i sadrže potpuno drukčiji glazbeni fl uid. Njima se, zapravo, u podjednakoj mjeri predstavljaju Igor Brešan i Remi Kazinoti, uz solidnu produkciju u kojoj im se pridružuje Tomislav Mrduljaš. Dakako, na dobitku će ponajviše biti poznavatelji Brešanova djela koji dobivaju novu dimenziju već poznatih im pjesama.

Doris Dragovi�

JA VJERUJEM(Dallas Records)

�etrnaesti album Doris Dragović na tržište stiže nakon sedmogodišnje pauze i pod

okriljem nove diskografske kuće. Nije posri-jedi spektakularni comeback na diskografsko tržište jer CD sadrži sve sastojke s prijašnjih ostvarenja kroz proteklih 15 godina: melo-diozne balade bržeg ili nježnijeg tempa, uz mediteranski prizvuk i dalmatinsko narječje. U ulozi skladatelja pojavljuje se Ivan Huljić koji je preuzeo očev posao u Magazinu, ali i krenuo s majkom u kreaciju pjesama za Doris Dragović. Teza o jabuci, stablu, padanju i raz-daljini, vrijedi i u ovome slučaju, jer se skladbe s prezimenom Huljić ne razlikuju previše, bez obzira koje ime stoji ispred. Jure Stanić i Dari-ja Pastuović zaokružuju skladateljski doprinos albumu, a tu je i obrada pjesme E La Mia Vita koju izvorno izvodi talijanski kantautor Al Bano. Nosač zvuka, zapravo, predstavlja tek repertoarno proširenje pjevačke karijere Doris Dragović, no njegova ujednačenost i korektne pjesme pokazuju kako Doris nema namjeru spuštati vlastite standarde. A oni uistinu nisu mali, jer u lakoglazbenom žanru na ovim pro-storima, splitska pjevačica predstavlja uistinu sam vrh damskog pjevanja.

Detour

TV(Aquarius Records)

G rupa Detour izdala je svoj drugi album TV koji se stilom i ekspresijom nastavlja

na njihov zanimljiv prvijenac. Sve tekstove i glazbu, kao i na prethodnom albumu, napisali su Maja Posavec (pjevačica Detoura) i Nenad Borgudan (gitarist grupe). Glazbenu produk-ciju većinski potpisuju Marko Pelaić i Nenad Borgudan, autor većine aranžmana. Album sadrži dvanaest novih pjesama podijeljenih na četiri crvene, energetski nabijene pjesme, četiri zelene pjesme opuštena ugođaja te če-tiri plave, elegične pjesme koje samozadanim rasporedom daju glazbenu sliku CD–a. U istome stilu, album sadrži i tri različite ina-čice omota. Teme pjesama i dalje su izrazito romantičarske u sjajnoj vokalnoj interpretaciji Maje Posavec, a sve je zaokruženo njihovim prepoznatljivim pop izričajem koji u sebi sa-drži akustične i elektroničke komponente. Za razliku od prvog albuma, novo ostvarenje nema tako izraziti hit kao Mjesec, no realiziran je kompaktnije i dotjeranije. Nažalost, kao i kod prvijenca, tehnička i sviračka dotjeranost uvelike nadmašuju uvjerljivost pjesama.

Malehookers

MUŠKI SVIJET(Menart)

Malehookersi pripadaju plejadi izvođača koji nakon jedne ili više zaoranih dis-

kografskih brazda ispuštaju plug iz ruke, bez obzira što imaju sve predispozicije da iz nji-hove rabote niknu iznimno plodonosni usjevi. Druga polovica devedesetih predstavila ih je kao potentne garažne rockere s dva albuma i jednim vrsnim EP–jem, a onda su nestali da bi uskrsli krajem prošle godine. Umjesto očekivano unaprijeđena zvuka, Malehookersi su napravili upravo suprotno: uzeli su retro–instrumentarij, uključujući Janka Mlinarića Troolog kao producenta i napravili žestoki rockerski album na tragu žešćeg dijela opusa Rolling Stonesa, odnosno Th e Culta ili Pri-mal Screama s albuma Give Out But Don’t Give Up. Idu žestoko i u glavu s politički pro-vokativnim tekstovima, a sigurno je da nijedan kandidat ili stranka neće ovu četvorku pozvati da im svira u kampanji. Vrhunci su skladbe Zagrebačko zlo i Ugašeni vulkan, najviše zbog angažmana Jakše Kriletića na saksofonu, što još više obogaćuje arhaični, ali puni zvuk al-buma. On je ujednačen od početka do kraja i iz njega izbijaju krv, znoj i suze, pa unatoč povremenim stihovnim nedorečenostima i vokalnim nedoumicama, predstavlja jedan od najcjelovitijih albuma na hrvatskoj recentnoj sceni. Malehookersi su kreirali rasni rock al-bum, pun strasti i žestine, što u ovoj katego-riji već dugo nije nikome uspjelo. Stoga Muški svijet predstavlja rijedak uradak na hrvatskom diskografskom tržištu koji tako srčano slavi istinske vrijednosti rock glazbe.

Nola

IZNAD OBLAKA(Menart)

U trendu recentnoga povratka na scenu, prilično snažno vratila se pulska skupi-

na Nola, širem slušateljstvu najpoznatija po pjesmi Dio tebe, kako se zvao i njihov album prvijenac. Drugi, Osmijeh, objavili su 1997. da bi onda zamrznuli aktivnosti, povremeno se pojavljujući na domaćem terenu, u Puli. Tako je bila zapažena skladba Mrav, izvorno iz re-pertoara Atomskog skloništa. Ona se nalazi kao bonus na njihovu novom ostvarenju Iznad oblaka. Bračni par Jelenić svoje je autorske adute pretočio u dojmljiv album u kome nema nepoznanica: prozračna pop–glazba emotivne strukture nadgrađena je funkcionalnom svir-kom i nadasve protočnom produkcijom Edi-ja Cukerića koji je dao važnu ulogu svakom instrumentu. Već dokazan, prekaljeni glas Gabrijele Galant Jelenić poput vezivna tkiva objedinjuje sve skladbe. Vremenski vakuum nije nimalo naštetio izrazu banda; štoviše, utisak je kao da su sve ove godine radili na ovome albumu nadajući se kako će pomni rad rezultirati zrelim ostvarenjem. Iznad oblaka je više od toga — osim što se izdiže iz prijašnje diskografi je banda (bez obzira što nisu »uboli« hit kalibra Dio tebe), posrijedi je i dobrodošlo oplemenjivanje hrvatske pop–scene.

Gabi Novak

IN CONCERT — JAZZARELA ZKM 2009(Menart)

Nastup Gabi Novak na prošlogodišnjoj Jazzarelli bio je svojevrsna senzacija,

osobito stoga što je, sukladno programu fe-stivala, odlučila svoj najpoznatiji lakoglazbeni izraz zamijeniti jazzerskim ruhom kojim je obilježila početke karijere. Stoga je repertoar sadržavao i inozemne standarde My funny Va-lentine, Someone To Wach Over Me i Moonlight In Vermont, ali i pjesme s njezinih ranih sin-glova i albuma Caravan, U registraturi i Pusti me da spavam. Boško Petrović na vibrafonu, Matija Dedić na klaviru i Ante Gelo na gi-tari pridružili su joj se u posebnim izvedba-ma pojedinih pjesama, nadograđujući jedan od najvećih prošlogodišnjih događaja. Spoj izvanvremenskog glasa u izvedbi jazz pjesama ili jazzy obrada njezinih skladbi, poput Sve što znaš o meni i Pamtim samo sretne dane, nije samo podsjećanje na lijepe i progresivne dane hrvatske estrade, nego je i putokaz mlađim naraštajima prema vrhunskoj interpretaciji. Gabi Novak uistinu je hrvatska vokalna diva, a ovaj album u njezinoj diskografi ji svakako će imati osobit status.

Razni izvo�a�i

ZAGREBFEST 09(Cantus)

Sudbina festivala u posljednjih deset go-dina pokazuje kako smotre lake glazbe

bez naglašenije televizijske podrške nemaju neku veliku podršku publike. Velik dio fe-stivala jednostavno se ugasio, Dora i Splitski festival nastoje okupiti kvalitetne izvođače, a rezultati su vrlo promjenjivi, dok se Zagrebfest uspješno transformirao. U prošlogodišnjem izdanju bilo je 17 interpretacija, a od pozna-tijih nastupili su Kvartet Gubec, Luka Bulić i Lea Dekleva te Mario Battifi aca, premda je publici možda najpoznatiji bio Duško Mo-drinić, alias Roko iz T–Mobileovih reklama. Više ili manje poznati skladatelji pridonijeli su festivalu korektnim pjesmama, a potencijalni hitovi su Pogled Lidije Bačić i Sama koju izvo-di Sabrina, što znači da bi te dvije glazbenice u sljedećim sezonama mogle svratiti više po-zornosti na sebe. Zagrebfest u nastupajućim godinama ima izglede postati festival koji će producirati vrsne skladbe i promovirati izvo-đače čije vrijeme tek dolazi.

Milivoj Štefanec

3X3(Šareni du�an)

R ijetki su primjeri ostvarenja gdje sklada-telji okupljaju instrumentaliste koji zabi-

lježe njihove ideje i onda ih potpisuju svojim imenom. Takav neobičan primjer ostvaren je na albumu 3x3 s devet instrumentala koje je napisao Milivoj Štefanec, a svirali su Davor Vidović, Gordana Evačić i najpoznatiji među njima, etno–glazbenik Miroslav Evačić. Premda se u instrumentariju koriste cimbal i frula, nije riječ o etno–albumu. Posrijedi je, nekad bi se reklo glazba ugođaja, odnosno onaj tip glazbe koji koketira s jazzom i vrsno se može primijeniti u različite svrhe, od ho-telskih predvorja i liftova do soundtrackova. Štefančeve melodije zvuče kao da smo ih već negdje čuli, jer se familijariziramo s njima već nakon prvog slušanja. Osim etna i jazza, od-nosno lounge prizvuka, mogu se čuti i drugi izvori njegove inspiracije, no ono što je bitno jest činjenica da sve djeluje postmodernistički oblikovao u jedinstveni izraz. Premda je in-strumentalni pristup ono što ih spaja, pjesme Milivoja Štefanca vrlo su različite, tako da CD uistinu predstavlja stilsku vježbu. Ostaje, doduše, nejasno što će polučiti ovi podravski motivi i u kojem će se smjeru Štefanec dalje kretati, ali 3x3 svakako predstavlja rijedak pri-mjer iskrene glazbene introspekcije.

16 BROJ 161, OŽUJAK 2010.

XV. me�unarodni ‘’Marko Polo Fest’’, festival pisme i vina Kor�ula 2010., raspisuje

NATJEČAJza festival koji će se održati 23., 24. i

25. srpnja 2010. na Ljetnoj pozornici

Grada Korčule. Autori i pjevači koji žele

sudjelovati, u obvezi su prijaviti skladbu

najkasnije do 30. travnja ove godine na

adresu organizatora: Šegedin d.o.o.,

Marko Polo Festival, Poštanski pretinac

1, 20260 Korčula.

Svaki sudionik Natječaja treba ispuniti

slijedeće uvijete:

– Poslati kvalitetnu demo snimku na

CD–u sa sinkroniziranim vokalom i ma-

tricu bez vokala

– Poslati dva potpisana primjerka is-

pisane melodijske linije s označenim

harmonijama

– Poslati dva primjerka teksta ispisana

na pisaćem stroju ili na računalu s pot-

pisom autora

Autori izabranih skladbi u cijelosti pri-

hvaćaju uvjete ovoga Natječaja i preno-

se na organizatora pravo da se sklad-

ba prvi put javno izvede, snimi na nosačima

zvuka i slike, prenosi putem radija i televizije i

tiska u grafičkom obliku.

Na Natječaj koji traje od 1. siječnja do 1. trav-

nja 2010. godine mogu se prijaviti autori i pje-

vači iz cijeloga svijeta.

Sve ostale informacije moguće je dobi-

ti putem telefona 020/711–010, mobitela

091/513–6234, elektroničke pošte info@

marcopolofest.hr i internetske stranice

www.marcopolofest.hr

Direktor Festivala

Ivan Šegedin

Hrvatski sabor kulture, uz financijsku potporu Ministarstva kulture, raspisuje

javne i anonimne natječaje za 2010. godinu:

NATJEČAJza nove skladbe koje nisu prije objavljivane

niti izvedene, a namijenjene su amaterskim

pjevačkim zborovima u trajanju od 2 do

4 minute.

Radove treba poslati do 1. rujna 2010. go-

dine na adresu Hrvatskog sabora kulture,

Ulica kralja Zvonimira 17/IV, 10 000 Zagreb,

s naznakom Natječaj za pjevačke zbo-

rove.

Sve prispjele radove ocijenit će Stručno po-

vjerenstvo i odlučiti o dodjeli nagrada:

1. nagrada: 3.000,00 kn

2. nagrada: 2.000,00 kn

3. nagrada: 1.000,00 kn

NATJEČAJza nove skladbe koje nisu prije objavljivane

niti izvedene, a namijenjene su amaterskim

puhačkim orkestrima u trajanju od 4 do 6

minuta. Preporuča se korištenje suvremenih

stilističkih i izražajnih sredstava.

Radove treba poslati do 1. rujna 2010. go-

dine na adresu Hrvatskog sabora kulture,

Ulica kralja Zvonimira 17/IV, 10 000 Zagreb,

s naznakom Natječaj za puhačke orke-

stre.

Maksimalni dopušteni sastav orkestra: 1

Picc., 2 Fl., 1 Ob., 1 Cl. in Es, 3 Cl., 1 S.sax, 2

A.sax, 2 T.sax., 1 B.sax, 2 Flic., 4 Tr., 2 Euph

(Ten. i Bar.), 4 Hrn. (Es / F) , 3 Tbn, 2 Tb. (F i

B), Ptt. , Gr. C., T . mil. i alternativno (nije oba-

vezno) drums, ritam i bas gitara, klavir, orgulje

i ksilofon. Za instrumente koji se rijetko sviraju

u amaterskim puhačkim orkestrima, a dio su

predložene partiture, preporučujemo ponu-

diti zamjenske instrumente kako bi skladba

bila što prikladnija amaterskim orkestrima.

Sve prispjele radove ocijenit će Stručno po-

vjerenstvo i odlučiti o dodjeli nagrada:

1. nagrada: 4.000,00 kn

2. nagrada: 3.000,00 kn

3. nagrada: 2.000,00 kn

NATJEČAJza nove skladbe koje nisu prije objavljivane

niti izvedene, a namijenjene su amaterskim

tamburaškim orkestrima u trajanju od 3

do 4 minute.

Radove treba poslati do 1. rujna 2010. go-

dine na adresu Hrvatskog sabora kulture,

Ulica kralja Zvonimira 17/IV, 10 000 Zagreb

s naznakom Natječaj za tamburaške or-

kestre.

Sve prispjele radove ocijenit će Stručno povje-

renstvo i odlučiti o dodjeli sljedećih nagrada:

1. nagrada: 3.000,00 kn

2. nagrada: 2.000,00 kn

3. nagrada: 1.000,00 kn

Pravila Natječaja:

Prijavi se obavezno prilažu tri primjerka parti-

ture u čitkom rukopisu ili kompjuterskom ispi-

su. Slanjem skladbe autori jamče originalnost

prijavljenog djela, kao i da ono nije bilo ranije

javno izvedeno i objavljeno. Radovi primljeni

na Natječaj ne vraćaju se autorima.

Nagrađeni autori ovim Natječajem prenose

na Hrvatski sabor kulture pravo:

– tiskanja i distribucije

– snimanja, objavljivanja i stavljanja u promet

nosača zvuka

– prve javne izvedbe

– prijenosa putem radija i televizije.

Sva ostala prava ostaju autorima prema Za-

konu o autorskom i srodnim pravima.

Autor nema pravo jednostrano povući oda-

branu skladbu. Poželjna je, ali ne i obave-

zna, demo snimka skladbi. Molimo autore

da skladbe potpisuju isključivo šifrom, a

osobne podatke, s nazivom šifre, prilože u

posebnoj, zatvorenoj kuverti. Radovi koji ne

udovoljavaju navedenim uvjetima neće se

uzeti u razmatranje. Nagrade autorima bit će

isplaćene nakon predaje partitura i dionica

u čitkom rukopisu ili kompjuterskom ispisu

(nije obavezan kompjuterski ispis). Za detalj-

nije informacije možete kontaktirati na telefon

01/455–6885 (prof. Dražen Jelavić) te putem

elektroničke pošte glazba@hrsk.hr. Rezultati

Natječaja bit će objavljeni krajem 2010. na

internetskoj stranici www.hrsk.hr

NATJ

EČ

AJI N

ATJ

EČ

AJI N

ATJ

EČ

AJI N

ATJ

EČ

AJI N

ATJ

EČ

AJI

Objavljeni rezultati Natje�aja Hrvatskog društva skladatelja za stimulaciju glazbenih manifestacija i glazbenog stvaralaštva u podru�ju popularne glazbe

H rvatsko društvo skladatelja provelo je Natječaj za stimulaciju glazbenih manifestacija i glazbenog stvaralaštva u području popularne glazbe za koji su sredstva prikupljena iz fonda na ime naknada za prazne medije, a u skladu sa Zakonom o autorskim i srodnim pravima (članak 167a., stavak 3). U propisanom roku pristiglo je 59 prijedloga. Prijave koji su se odnosile na jazz produkciju nisu razmatrane jer ne pripadaju glazbenim područ-

jima obuhvaćenim Natječajem, kao i oni prijedlozi čiji predlagatelj, po pitanju autorskih prava, nije imao uređene odnose s HDS ZAMP–om. Stručno povjerenstvo radilo je u sastavu Aleksandar Dragaš, predsjednik, Željko Barba i Ante Pecotić, uz podršku stručne službe Hrvatskog društva skladatelja. Na razini Povjerenstva dogovoreno je da se sredstvima ovoga Natječaja neće podupirati izrada nosača zvuka, odnosno nosača zvuka i slike.

Po njihovim prijedlozima za stimulacije, Predsjedništvo HDS–a donijelo je odluke o raspodjeli sredstava te je prihvatilo da se za dva programa odobre preporuke. Jedan je Rock akademija iz Zagreba i njezin projekt tečajeva skla-

danja i pisanja stihova, a drugi je Organizacija glazbeno–estradnih izvođača iz Osijeka za projekt okupljanja glazbenika i afi rmacije mladih umjetnika. Temeljem odluke Predsjedništva, potpore su prihvaćene za 29 programa:

1. Glazbena udruga »Šibenik koncert«, Šibenik: Večeri dalmatinske šansone –15.000 kn

2. Ivan Vragolović, Šušjevci: Sretno u Memphisu –3.500 kn

3. Glazbena udruga »Prvi glas«, Šibenik: Večer otočnih nota Bodulske balade, Zlarin –15.000 kn

4. Dalibor Pirc, »Cromidi«, Sisak: Proizvodnja i distribucija MIDI datoteka — 25.000 kn

5. Hrvatski tamburaški savez, Osijek: Festival hrvatske tamburaške glazbe — 20.000 kn

6. Udruga »Kanat«, Kastav: Festival čakavske šansone Čansonfest — 16.500 kn

7. Hrvatski sabor kulture, Zagreb: 43. Susret hrvatskih pjevačkih zborova, Novigrad — 20.000 kn

8. Hrvatski sabor kulture, Zagreb: 24. Susret hrvatskih puhačkih orkestara, Novi Vinodolski — 20.000 kn

9. Hrvatski sabor kulture, Zagreb: 7. Susret hrvatskih malih vokalnih sastava — 5.000 kn

10. Festival šansone Chansonfest, Zagreb: Chansonfest 2010. — 20.000 kn

11. Melody, Kastav: Festival MIK, Melodije Istre i Kvarnera (nagrade autorima) — 25.000kn

12. Skalinada, Split: Runjićeve večeri, Split 2010. — 20.000 kn

13. Udruga »Kukurijek«, Đurđevac: Kukuriček, festival dječjeg glazbenog stvaralaštva (nagrade autorima) — 15.000 kn

14. Spona, Zagreb: Velika rock eksplozija — 20.000 kn

15. CMC Zagreb: CMC festival Vodice 2010. (nagrade autorima) — 30.000 kn (suglasnost za prijenos sredstava iz 2009.)

16. Udruga Mraz, Zabok: Hrvatski glazbeni festival Zabok 2010. — 25.000 kn

17. Ivica Duspara, Zagreb: Novi zvuk, koncertne večeri i glazbeno stvaralaštvo — 15.000 kn

18. Glazbeni festival, Pitomača: Pjesme Podravine i Podravlja, Pitomača 2010. (nagrade autorima) — 20.000 kn

19. Udruga za razvoj nezavisne kulture »Šigureca«, Zadar: Glazbena jutra u Stomorici i Zadarska gitarijada (završni koncert) — 20.000 kn

20. Overfl ow, Koprivnica: Koncertna turneja grupe Overfl ow u Kanadi i SAD–u — 25.000 kn

21. Udruga Večeri dalmatinske pisme, Kaštela: 12. Večeri dalmatinske pisme Kaštela (nagrade autorima) –15.000 kn

22. »Drugi način« Branko Požgajec, Zagreb: Obilježavanje 35. godina djelovanja Drugog načina (koncert) — 10.000 kn

23. Zdravko Šljivac, Zagreb: Obilježavanje 30. godina autorskog rada (koncert) — 10.000 kn

24. Kulturtreger, Zagreb: Škrabica, promocija autora — 10.000 kn

25. Hrvatska udruga zborovođa, Zagreb: Umjetničko–znanstveni simpozij ARS CHORALIS — 10.000 kn

26. Art scena Zaprešić, Zaprešić: Demo festival Zaprešić 2010. — 5.000 kn

27. Hrvoje Hegedušić, Zagreb: Zagrebfest 2010. (nagrade autorima) — 40.000 kn

28. Ninčević studio d.o.o., Zagreb: 50. Festival zabavne glazbe Split 2010. (nagrade autorima) — 40.000 kn

29. »Trade off « d.o.o., Čakovec: Međimurski međunarodni festival zabavne glazbe (nagrade autorima)

— 15.000 kn

HD

S H

DS H

DS H

DS H

DS H

DS H

DS H

DS H

DS H

DS H

DS H

DS H

DS H

DS H

DS H

DS H

DS H

DS H

DS H

DS H

DS H

DS H

DS H

DS H

DS H

DS H

DS

Rezultati Natje�aja za potporu glazbenih manifestacija i glazbenog stvaralaštva u podru�ju tradicijske glazbe

N a Natječaj za potporu projektima tradicijske glazbe u 2010. godini prijavljena su ukupno 32 programa, a rok za prijave bio je od 25. studenoga prošle godine do 15. siječnja ove godine. Sredstva predviđena za potporu iznosila su 281.170,76 kuna što odgovara iznosu kojega je prikupila služba ZAMP– na ime naknada za izvedbe izvornih narodnih umjetničkih tvorevina. Stručno povjerenstvo koje je radilo u sastavu dr. sc. Grozdana

Marošević, Sanja Raca i Miroslav Škoro, uz podršku službe Hrvatskog društva skladatelja, za fi nanciranje je predložilo 19 projekata. Dio upućenih prijedloga nije udovoljavao uvjetima natječaja jer su promovirali prvenstveno autorsku, ne i tradicijsku glazbu ili podnositelj zahtjeva nije riješio ranija dugovanja prema ZAMP–u. Povjerenstvo je posebno vodilo računa o transparentnosti fi nancijskog dijela zahtjeva, kvaliteti programa te o njihovoj

zemljopisnoj rasprostranjenosti. Prijedloge Povjerenstva, Predsjedništvo Hrvatskog društva skladatelja prihvatilo je u cijelosti. Temeljem takve odluke odobrena je potpora sljedećim natječajnim prijavama:

1. Hrvatska kulturna udruga »Pjevana baština«, Zagreb: Pučko crkveno pjevanje — Novigrad (u Zadarskoj županiji) — 5.000 kn

2. Hrvatska kulturna udruga »Pjevana baština«, Zagreb: Pučko crkveno pjevanje — Sali na Dugom otoku — 5.000 kn

3. Hrvatska kulturna udruga »Pjevana baština«, Zagreb: Pučko crkveno pjevanje u Jezerima, otok Murter (knjiga, CD, DVD) — 20.000 kn

4. Centar za tradicijska glazbala Hrvatske, Zagreb: 4. Hrvatski gajdaški festival — 15.000 kn

5. Udruga Matapur, Lopatinec: Podravska pjevanka Zlatka Špoljara, notno izdanje — 18.000 kn

6. Zajednica Hrvatskih kulturno–umjetničkih udruga Međimurske županije, Čakovec: Predsmotra Međimurske popevke — 10.000 kn

7. Zajednica Hrvatskih kulturno–umjetničkih udruga Međimurske županije, Čakovec:

Smotra Pesmarice naših mamica — 6.000 kn

8. Zajednica Hrvatskih kulturno–umjetničkih udruga Međimurske županije, Čakovec: Dječja smotra međimurskih popevki — 6.000 kn

9. Krešimir Magdić , Dubrovnik: Nosač zvuka Dubrovačka legenda — Na dan uzašašća djevice Marije na nebesa — 19.170,76 kn

10. Zajednica kulturno–umjetničkih udruga Grada Siska: Izvorna smotra folklora Grada Siska — 7.000 kn

11. Folklorni ansambl »Zagreb–Markovac«: Nosač zvuka hrvatskih tradicijskih napjeva (u povodu 65. obljetnice ansambla) — 15.000 kn

12. Cantus d.o.o., Zagreb: Nosač zvuka Tradicija glagoljaškog pjevanja — 30.000 kn

13. Kulturno–umjetničko društvo »Mičevec«, Velika Gorica: Smotra folklornog dječjeg stvaralaštva Zagrebačke županije Mi smo djeca vesela — 10.000 kn

14. Koncertna direkcija Zagreb: 44. Međunarodna smotra folklora — gostovanja hrvatskih izvornih folklornih skupina — 40.000 kn

15. Vokalno–instrumentalni ansambl »Lipe«, Sisak: Sakupljanje i zapisivanje napjeva te snimanje mastera Folklorni zvuci Banovine — 10.000 kn

16. Kulturno–umjetnička udruga »Seljačka sloga« Nedelišće: Smotra Međimurske popevke — 15.000 kn

17. Bruno Krajcar, Pula: Glagoljaška misa Maša po domaće (Starohrvatska misa s Punta na otoku Krku) — 20.000 kn

18. Udruga Histriart Pula: III. Smotra tradicijske glazbene baštine Istre Zarozgajmo na Ćićariji — 20.000 kn

19. Kulturno–umjetničko društvo »Zrinski«, Brodski Stupnik: 25. Stupnička berba grožđa, smotra kulturno–umjetničkih društava Brodsko–posavske županije

— 10.000 kn

REZULTATI HDS–ovih NATJE�AJA

HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA PO PRVI PUTA DODIJELILO POTPORE IZ FONDA »RUDOLF I MARGITA MATZ« ZA MLADE SKLADATELJE

Temeljem prijedloga Stručnog povjerenstva u sastavu Zoran Juranić, Silvio Foretić i Igor Savin, Predsjedništvo Hrvatskog društva skladatelja donijelo je odluku da se stipen-dije – stimulacije dodjele Viktoriji Čop, Mireli Ivičević, Luki Marohniću, Tomislavu Oliveru i Gordanu Tudoru, perspektivnim mladim skladateljicama i skladateljima.

Stipendije iznose 22.500 kuna. Fond, koji su oporukom utemeljili bračni par Rudolf i Margita Matz, aktivan je od prošle godine, a sredstva prikuplja služba ZAMP-a na ime autorskih prava njihovih djela. Na Natječaj za 2010. godinu pristiglo je 14 prijava, među njima veliki broj kvalitetnih zahtjeva. Fond će svake godine dijeliti potpore skladateljima starima do 30 godina, a iznos stipendija – stimulacija ovisit će o priljevu tantijema za djela obitelji Matz. (A.T.Š.)

Sudionici dodjele potpora fonda

BR

UN

O K

ON

JEV

IC