Časopis Visoke poslovne škole Libertas prosinac 2010. broj 7.

www.vps-libertas.hr

VPŠ Libertas na 15. Smotri sveučilišta s vrhunskim sportašima kao „gostima

iznenađenja“, Ivanom Balićem, Nikšom Prkačinom i Veljkom Mršićem

Stalno u pravom smjeru - u radu, edukaciji, promociji znanja i izgradnji drugih socijalnih vrijednosti.

Svečana promocija prvostupnika te stručnih specijalista Visoke poslovne škole Liberta održana u Velikoj čitaonici Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu.

Ivan PavelićIntervju:

Gospodarstvo u svakodnevici >>>

Gospodarstvo u svakodnevici (kratke vijesti iz svijeta)

Izvori: CRO Portal, www.mojevijesti.ba, Financial Times, The New York Times, PoslovniPuls

prosinac 2010.2

Gospodarski oporavak u Europi biti će snažniji u istočnoevropskim gospodar-stvima nego u naprednim na Zapadu, za-ključio je Međunarodni monetarni fond /MMF/ u svojim regionalnim gospodarskim prognozama za Europu. Nastavak održi-vog oporavka europskih gospodarstava u 2010. i 2011. godini ovisiće od jačanja po-vjerenja u bankarski sistem i fiskalne dis-cipline koja neće gušiti gospodarski rast, javljeno je iz MMF-a.

Globalna kriza dosad je odnijela 30 mili-juna radnih mjesta širom svijeta, izjavio je na jednom forumu čelnik Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) Dominique Stra-uss-Kahn. Zapošljavanje bi trebalo biti prio-ritet u nastavljenom procesu globalizacije, upozorio je Strauss-Kahn u uvodnom govo-ru na otvaranju međunarodnog foruma o ljudskom razvoju u Maroku.

Jak dolar je neophodan za očuvanje ekonomske snage i jačanje gospodar-skog rasta Sjedinjenih Država, istakao je predsjednik Barack Obama. Američk i

Cijena zlata je na tržištu u New Yorku od-skočila na rekordnu vrijednost, premašivši povijesni maksimum od 1.410 dolara za finu uncu (31,1 gram), podstaknuta stra-hovanjem da neke europske vlade možda neće uspjeti da pribave neophodan novac i slabljenjem dolara. Kretanje cijene zlata obično ide u suprotnom smjeru od kreta-nja vrijednosti dolara, podsjetila je agenci-ja Bloomberg. Zlato za isporuku u prosincu je na njujorškom tržištu Comex ugovarano u porastu 14,80 dolara, ili 1,1 posto, po 1.418 dolara za finu uncu, a u jednom trenutku odskočilo je na čak 1.422,10 dolara.

Američki softverski div Microsoft izvi-jestio je da je u tri mjeseca do kraja rujna tekuće godine ostvario rekordne prihode i dobit zahvaljujući rastu prodaje u svim po-slovnim segmentima. U prvom fiskalnom tromjesečju, ta je firma sa sjedištem u Seat-tleu ostvarila 7,12 milijardi dolara dobiti, 59 posto više nego u istome tromjesečju 2009., prenose agencije. Prihodi su istodobno po-skočili 25 posto na 16,2 milijarde dolara.

Naročito teška ekonomska situacija je u Irskoj, koju je posjetio visoki dužnosnik EU za ekonomska i monetarna pitanja Olli Rehn, kako bi razmotrio tešku situaciju ve-zano za irski budžet. Vlada u Dublinu je do-nijela plan kresanja potrošnje i povećanja poreza za čak šest milijardi eura (8,3 milijar-de dolara) u 2011.

Google i jedan od njegovih partnera tuže američku vladu jer je odbila razmotriti Google Apps za 88.000 zaposlenika u Mi-nistarstvu unutrašnjih poslova te je umje-sto Googleovih aplikacija insistirala na Microsoft rješenju. Prema tužbi koju su zajedno podnijeli Google i Onix Networ-king američkom federalnom okružnom sudu, Ministarstvo unutarnjih poslova iz-bacilo je Google iz postupka nadmetanja unatoč “brojnim pokušajima” od strane Googlea.

Ekonomija eurozone rasti će u ovoj i slje-dećoj godini brže nego što se očekivalo, pokazalo je istraživanje koje je u četvrtak objavila Europska centralna banka (ECB).

Međunarodni monetarni fond saopćio je da se globalni financijski sistem do-nekle oporavio od ekonomske krize, ali ostaje Ahilova peta potpunog ekonom-skog oporavka. U novom istraživanju MMF-a navodi se da problemi u bankov-nom sektoru znače da vlade moraju biti oprezne i spore prije nego povuku po-dršku financijskim insti-tucijama. MMF također poziva na razjašnjavanje novih pravila reguliranja financijskog sistema.

predsjednik na taj na-čin je pokušao da zaštiti napore ame-ričke Uprave fede-ralnih rezervi (FED), usmjerene na brži oporavak rasta američ-ke ekonomije.

3prosinac 2010.

Ponešto o ljudima i strahu

Ako putujete, gledajte posvuda, pamtite „znakove“ koji su naokolo čudom nastali, jer će opet kroz neko vrijeme, možda, istim čudom nestati. Pamtite ih i učite, jer mijene sve mijenjaju, pomiču i preslaguju. Učite od prirode, jer tamo, kao i posvuda, sve ima svo-je vrijeme. Drvo se savije i kroz neko vrijeme ponovno uspravi uvis. Nekad se pak savije, pa polegne i lagano u zemlju uraste. Tamo (u prirodi) čini se da se nitko ničega ne boji, jer put je put, a kraj je uvijek na kraju. Ne postoji strah, već samo neminovne mijene postoje.Kako se zovete? Tko ste? U što vjerujete? Za koga glasate?Uvijek ćete ponešto ponegdje reći, a pone-što ponegdje zatajiti. Zašto? Zbog nelagode, zbog mudrovanja, zbog interesa, zbog stra-ha?! Ponajviše zbog straha mijenjate prirodu u sebi i postajete drugi u izričaju i ponašanju. Onda se tako i oblačite, tako naučite pričati, tako namještate izraz lica, tako birate društva, tako vas društva i družine gutaju, tako vas po-nekad nauče mrziti, tako vam ponekad zati-ru ljubavi, tako vas ponekad uče neke druge pjesme pjevati, jer strah u vama stoluje. Sve vas uče, samo vas straha lišiti ne mogu.A kako se riješiti straha, položiti ga u malu kutijicu, toliko da znamo da postoji, ali ne može van?Za takav nauk je potrebno (opet) vrijeme, pri-stanak na mijene i vjera u sebe. Ako iz sebe gledate svijet, onda ga možete (bar u jednom dijelu) prilagoditi svojim potrebama, ali ako iz svijeta gledate sebe, onda (brzopleto) pri-lagođavate sebe svijetu. Kako li je to zamor-no!? I onda nemoćno (stalno) postavljate ista pitanja: „bar da sam viši, bar da sam tanji, bar da sam plav, bar da mi je nos manji, bar da sam mlađi, bar...! Stalno se rađa neki „bar“, a sve zbog nesigurnosti, zbog straha da vas taj svijet koji vas je nespremne (već) progutao, nikad neće u cjelosti prihvatiti. Zato, upoznajte najprije sebe i pristanite na onaj Vaš pravi lik koji je oduvijek u Vama, jer Vi stvarno imate blagost koju neki (ipak) pri-mjećuju, Vi stvarno imate dobrotu koju neki drugi osjećaju i stvarno ste nečija očekivana ljubav i podrška i sugovornik i prijatelj. Da, to je sasvim sigurno! Samo morate odbaciti strah i krenuti (onim) putem, da vas vide svi koji na vas već dugo čekaju. Ceste života nisu samo za ljepotane, prinčeve i bogataše. Po njima hodaju i bosonogi tragači, dok na du-kat ne naiđu.

A kad prođu dani vaših unutarnjih mijena (tko zna koliko će tih dana proći) doći će (opet ono neko) vrijeme, jer vi ste sve radili da dođe, kad će onaj vaš dnevno dotjeri-vani lik postići sporazum, sa onim vašim „pravim ja“ koji se dugo skrivao u neka-kvom kutku nutrine. Onda, u tom vremenu, kad postanete prijatelj sami sebi, kad sjedi-nite sve što vas sačinjava, u (opet) vremenu nekog kuražnog jutra krenut ćete: velikog ili malog nosa, sitan ili krupan, crn ili plav, mlad ili star, hrabro kroz život. Tada ćete konačno imati sebe i kad se drugi pogube i sanjat ćete snove i kad drugi zaborave da su ikad sanjali.

Pred vama je novi broj Libertas Newsa. Pri-godan je i nadasve razigran. Priključite se i Vi, samozatajni članovi studentskog kruga, koji u pritaji svoje duše želite nešto iskaza-ti kroz javno objavljen članak. Priključite se članovima ove redakcije, pospremite svoj strah „u onu malu kutijicu“ i samo recite „ovog kuražnog jutra želio bih nešto na-pisati“. Vidjet ćete da kod nas u redakciji („kao u čarobnom učilištu za put i u ona društva gdje Vas baš ne vole i gdje bi vas htjeli nespremne promijeniti, samo zbog šale, zbog zloće, zbog neke sulude politike ili obične igrarije.“), neki naši stari članovi se još uvijek uče hrabrosti, pa čak i izgovoru nekih običnih riječi „oprosti“ ili „pogriješio sam“. Zato je ovaj mali zapis prvenstveno pisan zbog vas neodlučnih, koje strah sprječava da pobjede sebe u sebi i da procvjetaju u punini svoje datosti.

Glavni urednikmr. sc. Nebojša Stanić

IMPRESSUM

Broj 7, prosinac 2010.

IZDAVAČVisoka poslovna škola Libertas Trg J. F. Kennedyja 6b HR-10000 Zagreb Tel.: 01/ 2323 377 Faks: 01/ 2315 581 E-mail: poslovna.skola@libertas.hr WEB: www.vps-libertas.hr

DEKANdr. sc. Duško Pavlović

UREDNIŠTVOGlavni i izvršni urednikmr. sc. Nebojša Stanić

Grafički urednikHrvoje Vražić

Lektura i korekturaprof. Snježana Stanić, mag. spec.

Redakturamr. sc. Nebojša Stanić

FotografiDomagoj Badrov i Petar Vučetić

NaslovnicaIdejna zamisao: Nebojša StanićFotografija: ustupljena prava/Photo „Georgina“ (Dalija S.)

Pišu i surađujuNebojša Stanić, Helena Šlogar, Sandra Maros, Jelena Kostanić Tošić, Jana Miletić, Zvonimir Roža, Nastazija Remenar, Paulo Tičina, Esad Avdić, Eta Rozman, Ana Habjanec, Dragana Muić, Maja Jakimenko, Deny Ožvalt, Zvonimir Kalić i Matej Perkov

PRIPREMA ZA TISAKDomino dizajn d.o.o.Josipa Strganca 2HR-10 090 ZagrebTel./faks: 01/3864-896www.domino-dizajn.hrE: domino.dizajn@zg.t-com.hr

Naklada6000 komada

Riječ glavnog urednika

4 prosinac 2010.

≥ Sadržaj › › › › › › 3

30

32

Riječ glavnog urednika

15. Smotra Sveučilišta u ZagrebuLibertasova zbilja5

8

14

18

19

20

23

28

27

S reketom i lopticom po svijetuKolumna Jelene Kostanić Tošić

Bakini recepti za mlade menadžere

10

12

PromocijaLibertasova zbilja

33

Čip, čip, čip

34

Tračerica s Libertasa s Libertasom u srcuKolumna “Tračerica s Libertasa s Libertasom u srcu”

Kratke vijesti iz svijetaGospodarska svakodnevica

2

Vanzemaljci u našoj domoviniHumoreska

Ivan PavelićInterview

Sovin osvrtKolumna “Sovin kutak” by Jimmy Brinesta

Kratke vijestiKolumna Zagrepčanin sveznalica

Zagrebački glanc, štimung i rašpaKolumna Zagrepčanin sveznalica

Akademik Josip ŽupanovRiječ odzvanja, a muk je posvuda

Jeruzalem sveti gradPovijest i sadašnjost

Ritam narodniU sve zaviri, o svemu piši

Tko to tamo poklone dijeli i u srca radost usađuje?U sve zaviri, o svemu piši

8

23

30

14

5

34

5prosinac 2010.

Libertasova zbilja >>>

Piše Eta Rozman

15. SMOTRASveučilišta u Zagrebu

Smotra Sveučilišta u Zagrebu organizira se za učenike završnih razreda srednjih škola, studente te ostale zainteresirane, a ima zadaću pravodobnoga obavještavanja svih budućih studenta o programima studija, dostignućima na pojedinim područjima, oprem-ljenosti pojedinih fakulteta, nastavnim planovima, preddiplomskim, diplomskim i posli-jediplomskim studijima, kreativnim mjestima za zapošljavanje u pojedinim strukama, novim radnim uvjetima koje osiguravaju poduzetnici i kompanije, uvjetima smještaja tijekom studija u Zagrebu, studentskom životu i o još mnogo drugih detalja.

Dijelom korišteni materijali

Sveučilišta u Zagrebu

Održana od 4. do 6. studenoga 2010.

Libertasova zbilja >>>

6

Sveučilište u Zagrebu (1669. - 1874. - 2010.)U povodu održavanja 15. smotre Sveučilišta u Zagrebu, sa Sveučilišta je odaslana poruka:

Visoka poslovna škola Libertas na Smotri sveučilišta ponovno zaplijenila poglede maturanata iz cijele Hrvatske

I Visoka poslovna škola Libertas predstavila je svoj program u punom sjaju na 15. Smo-tri sveučilišta u Zagrebu. Kao i prethodnih

godina, Visoka poslovna škola Libertas je za ovaj veliki i bitan visokoobrazovni sajam pripremila iznenađenja te se po konceptu predstavljanja bitno istaknula od ostalih su-dionika Smotre. Gosti iznenađenja koji su definitivno zasjenili sva ostala događanja na smotri bili su; Ivano Balić, Nikša Prkačin i Veljko Mršić. Maturanti i maturantice iz cijele Hrvatske iskoristili su priliku da se slikaju s na-šim poznatim sportašima i da porazgovaraju o ulozi sporta u edukaciji.

Smotra – više od izlaganjaSmotra sveučilišta održava se jednom godiš-nje u Zagrebu te (primarno) ima za cilj okupiti visokoobrazovne ustanova u Hrvatskoj, ali i obrazovne agencije, vodeće osobe s tržišta rada i brojne studentske udruge, kako bi se osim izlaganja pojedinih ustanova povele i panel diskusije i mnoge rasprave vezane za studentski život i budućnost diplomanata. Ovakve manifestacije potrebne su za razvoj civilnog i demokratskog društva, a potiču znanje, edukaciju i obrazovanje. Osim podi-zanja svijesti o bitnosti školovanja u ekspo-nencijalnom vremenu, Smotra je omogućila protok najbitnijih informacija vezanih za dr-žavnu maturu, bolonjski proces i najave no-vih zakona vezanih za obrazovanje.

Učenje kroz predstavljanjeTim Libertasovih predstavnika ponovno je odradio izvrstan posao. Radi se o studentima i studenticama druge i treće godine studira-

nja, koji se od početka svojeg školovanja na Libertasu uključuju u razne akcije, organiza-cije, redakcije, timove, udruge i ostale aktiv-nosti koje nisu striktno vezane za akademsku i teoretsku naobrazbu. Ovaj vid učenja kroz praksu potiče se na Visokoj poslovnoj školi Li-bertas te je do sada urodio brojnim uspješno odrađenim zadaćama. Odgovornost, poslov-nost, entuzijazam i marljivost, glavne su od-like tima koji nas je i ove godine predstavio, a vodstvo Škole je izuzetno zadovoljno što su maturanti i neki budući naši studenti već sada imali prilike upoznati Libertas kroz neke od najboljih studenata.

Sport i edukacijaUloga društvenih aktivnosti i sporta, od

Smotra sveučilišta - najveći sajam visokoobrazovnih ustanova u Republici Hrvatskoj

izuzetne je važnosti na Visokoj poslovnoj školi Libertas, a posebno smo zadovoljni s radom i rezultatima Sportske udruge stude-nata Visoke poslovne škole Libertas. Timski rezultati, disciplina i organizacija, one su odlike koje su zajedničke za uspjehe sporta-ša, ali su isto tako primjenjive i u studiranju i budućem radu. „Izuzetno mi je drago što su naši veliki i poznati sportaši kao što su Ivano Balić, Nikša Prkačin i Veljko Mršić pre-poznali Libertas kao ustanovu koja potiče sport te su odvojili vrijeme od treninga da motiviraju mlade na rad, trud i marljivost.“ - izjavio je Franjo Arapović, izvršni direktor za sport i rekreaciju Visoke poslovne škole Libertas, poznatiji kao „legenda hrvatske košarke“.

„Želimo vam prije svega pomoći pri jednoj od vaših iznimno važnih život-nih odluka-odabiru studija, onog koji najbolje odgovara vašim željama, interesima i sklonostima i koji će na neki način odrediti vaš profesionalni i životni put. Da biste na pragu toga velikoga poduhvata bili što uspješniji, Sveučilište u Zagrebu proteklih je go-dina nizom mjera i ulaganja nastojalo poboljšati uvjete u kojima ćete studira-ti. Uvođenjem bolonjskoga studijskoga sustava studenti i studiji postaju, uz istraživački rad, središnja preokupaci-ja našega Sveučilišta. Promjene koje su uslijedile uključuju i uspostavu sustava

osiguranja kvalitete visokoga obrazova-nja u kojem i studenti imaju posebno od-govornu ulogu. Tim sustavom studenti i nastavnici uključuju se u postupke vrijed-novanja studija, što je preduvjet kvalite-te u kojoj središnje mjesto ima uspješnost studenata, kako tijekom njihovih studija, tako i u razdoblju njihova ulaska u svijet rada. Uvjereni smo da ćete i vi, već šesta generacija koja će studirati u tom novom sustavu, značajno pridonijeti njegovim daljnjim poboljšanjima. Jednako smo tako uvjereni da su mladost, energija i polet, uz zalaganje i odgovoran pristup studiju, najbolja jamstva za vaš uspjeh tijekom i nakon studija“ .

prosinac 2010.

Libertasova zbilja >>>

7prosinac 2010.

Libertasova zbilja >>>

K oje datume i bitne događaje upisu-jemo u svoje male knjižice sjećanja? Netko pamti slike, netko mirise, poneki

se sjećaju daleke prošlosti, a teško se prisje-titi prošlog tjedna, dok je drugima, možda, obrnuto. Prvi dan škole? Prve ljubavi? Neko veliko i daleko putovanje? Jubilarni rođen-dani? Svatko ima neke svoje slike koje su in-dividualne i emotivne i koje im nitko nikada ne može oduzeti. Utorak, 23. studenog defi-nitivno je dan za pamćenje, ali i slika koja će biti zajednički urezana u sjećanja novih 139 libertasovih prvostupnica/prvostupnika Po-slovne ekonomije i 33 stručnih specijalistica/specijalista Menadžmenta bankarstva, osigu-ranja i financija i Menadžmenta unutarnje i međunarodne trgovine. U prekrasnom ambijentu Hrvatskog držav-nog arhiva, odjeveni u svečane akademske toge, uz podršku obitelji i najbližih prijatelja, a sve popraćeno dirljivim govorom dekana Vi-soke poslovne škole Libertas, , svoje diplome dobili su naši donedavni studenti. Priznanja za izvanredne akademske rezultate u obliku

Sreća, suze, smijeh i ponos povodom dodjele diplomaprvostupnicima, stručnim specijalistima

i dekanove nagrade za izuzetna akademska postignućaPiše Eta Rozman

dekanove nagrade dodijeljena su i sadašnjim studentima.

Ovaj važan dan u životima mladih, ambicio-znih, poslovnih i stručnih pojedinaca, bitna

8 prosinac 2010.

Libertasova zbilja >>>

Sreća, suze, smijeh i ponos povodom dodjele diplomaprvostupnicima, stručnim specijalistima

i dekanove nagrade za izuzetna akademska postignuća

Na svečanosti su dodijeljene Dekanove nagrade najbo-ljim studentima za uspjeh postignut u akademskoj godini 2009/10. sljedećim redoslijedom:

1. Dekanova nagrada za najbolji završni rad obranjen na stručnom studiju dodi-jeljena je stručnoj prvostupnici Lidiji Ćeranić.

2. Dekanova nagrada za najbolji specijalistički diplomski rad obranjen na speci-jalističkim diplomskim studijima dodijeljena je stručnoj specijalistici Menad-žmenta bankarstva, osiguranja i financija Andrijani Sesar.

3. Dekanova nagrada za najbolji prosjek ocjena ostvaren u prvoj godini stručnog studija dodijeljena je studentu Zdravku Lipovčiću.

4. Dekanova nagrada za najbolji prosjek ocjena ostvaren u drugoj godini struč-nog studija dodijeljena je studentici Jeleni Kostanić Tošić.

5. Dekanova nagrada za najbolji prosjek ocjena ostvaren u prvoj godini specija-lističkog diplomskog stručnog studija Menadžment unutarnje i međunarodne trgovine, dodijeljena je studentici Ivani Supić.

6. Dekanova nagrada za najbolji prosjek ocjena ostvaren u prvoj godini specija-lističkog diplomskog stručnog studija Menadžment bankarstva, osiguranja i financija, dodijeljena je studentici Ani Bašadur.

7. Dekanova nagrada i titula student generacije za najbolji prosjek ocjena posti-gnut tijekom cjelokupnog stručnog studija dodijeljena je stručnom prvostu-pniku Poslovne ekonomije Domagoju Vlahoviću.

8. Dekanova nagrada i titula studentica generacije za najbolji prosjek ocjena postignut tijekom cjelokupnog specijalističkog diplomskog stručnog studija dodijeljena je stručnoj specijalistici Menadžmenta bankarstva, osiguranja i financija Sandri Odobašić.

Piše Eta Rozman

je stepenica u budućoj karijeri, ali i osobnom dostignuću. Uspomene i iskustva prikupljena posljednjih godina boravka na Visokoj po-slovnoj školi Libertas isprepletana su raznim iskustvima: od rada u timovima, osmišljava-nja raznih projekata, stjecanja poznanstva, ispunjavanja, ponekad, kratkih rokova ( A ro-kovi); katkada su bili stresni, ponekad se činili nemogućim, ali su zasigurno ostavili duboki trag u pamćenju. Stoga je svečana dodjela di-ploma izazvala bujicu emocija, ne samo kod slavljenika, već i kod njihovih najbližih.Ipak, eksponencijalno vrijeme u kojem živi-mo zahtjeva kontinuiran rad na sebi, kako na osobnom razvoju, poslovnom usavršavanju, tako i na daljnjem intelektualnom napretku. Zbog toga, potvrde uspješnosti i stečene di-plome nikako ne smiju označavati vrhunac uspjeha u životima naših slavljenika, već po-četak nove faze rasta i razvoja. I zato, kako naši stari kažu, rastanci su samo dogovori za buduće susrete.

Dodijeljene Dekanove nagrade najboljim studentima

prosinac 2010. 9

Kolumna Jelene Kostanić Tošić >>>

Na što sve pomislim kad čujem ime Moskva? Na Putina? Da, definitivno na Putina i njegov autokratski stil vladanja. Na Medvedeva, na Kremlj, Crveni trg, mafiju, komunizam, pro-metni kaos, bogatstvo-siromaštvo i na još puno toga.

S reketom i lopticom po svijetuJEDAN MOJ TURNIR U MOSKVI › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › ›

K ada sam išla igrati u Moskvu, znala sam jako malo o tom gradu. Tek možda nekoliko stvari koje mi je tata rekao (a ja se naravno tada nisam

previše trudila da zapamtim, osim možda da je jako li-jepa). Priznajem da sam u toliki broj zemalja i gradova putovala kao „torba“. Ne baš previše zainteresirana za neke nove spoznaje.Do duše, u devedeset posto slučajeva nisam imala ni vre-mena ni prilike negdje otići ili nešto razgledati. Danas se često iznenadim kada me netko pita nešto o nekom gra-du ili zemlji. Koliko sam zapravo toga zapazila i zapamtila. Istina, ne baš o povijesti, jer mi to nikad nije bila jača stra-na, nego o ljudima, kulturi, načinu života i slično.U Moskvi mi se sve činilo nekako veliko. Od hotela u ko-jem smo odsjeli i njegovog velikog predvorja i soba, do olimpijske dvorane u kojoj se igrao turnir. To je najveća dvorana koju sam do tada vidjela. U nju je bez problema stalo pet teniskih terena, restoran, dućani, uredi, svlačio-nice i još mnoštvo drugih popratnih sadržaja.Na cestama su vječne gužve. U tih sedam dana koliko sam tamo prevela, nije mi se desilo da smo negdje jako brzo stigli, a od aerodroma do terena sam putovala do-bra dva sata. Zbilja se divim svojim kolegicama koje tamo žive i treniraju. Rekle su mi da do klubova gdje treniraju znaju putovati i do sat i pol, a između treninga se ne vra-

10 prosinac 2010.

Kolumna Jelene Kostanić Tošić >>>

ćaju kući odmoriti, već su u klubu od ujutro do navečer.Na turnir sam morala putovati sama, jer sam igrala kvalifikacije, a hotel i karte su bili jako skupi. Kako u Moskvi baš i nema srednjeg sloja ljudi, jer su ili bogati ili siromašni, tako nema niti neke ponude srednje skupih ho-tela. Službeni hotel je bio super, ali naravno takva je bila i cijena. Sobe, lobby i uređenje su bili u zapadnjačkom stilu, ali zbog krutosti i „hladnog“ osoblja sam brzo shvatila da sve još nekako odiše komunizmom, unatoč svom tom trudu. U Moskvi je i sve ostalo jako skupo i mislim da je to jedan od najskupljih gradova u kojem sam bila. Zanimljivo je da je većina zgodnih žena (a ima ih jako puno) obučena u „markice“ i to često ne baš tako ukusno, ali bitno im je da se vidi ogroman znak brenda. To je njima tamo super. A sva ta roba u Mo-skvi košta gotovo duplo više nego u drugim zemljama. Zato su Rusi narod koji najviše ku-puju u skupim dućanima, posebno kada odu

u druge zemlje. To sam tek tada shvatila.Turnir sam odigrala super. To je bio jedan od najja-čih dvoranskih turnira u sezoni, tako da sam morala igrati kvalifikacije zajedno s hrpom Ruskinja koje su zbog svoje utreniranosti i borbenosti uvijek teške protivnice. Uspjela sam pobijediti 3 kola kvalifikacija ( i to protiv tri Ruskinje) i plasirati se u glavni turnir. U glavnom turniru „cut“ je bio ispod 35, što bi značilo da su sve cure koje igraju glavni turnir rangirane is-pod 35 mjesta na svijetu, pa je svaki ždrijeb težak. Ja sam imala sreće, pa sam prvo kolo igrala protiv još jedne kvalifikantice i lagano je pobijedila. Ali u dru-gom kolu sam igrala protiv Dementijeve (koja je tada bila osma na ljestvici), i lagano sam izgubila. Njoj je to bio tek prvi meč, jer je u prvom kolu bila slobodna, a meni ukupno peti, tako da su mi zbog umora, šanse bile još manje. Ali sve u svemu ukupno sam bila jako zadovoljna. To je bio jedan od onih mojih rijetkih turnira na koji-ma sam uspjela nešto i vidjeti. Vodstvo turnira nam je organiziralo razgledavanje grada. Moram priznati da sam bila impresionirana ljepotom, građevinama i trgovima. Najviše su me oduševili Kremlj i Crveni trg. Kremlj obuhvaća četiri palače, četiri katedrale i obrambene zidine s kulama i središte je predsjednika Rusije i ruske vlade. Uz istočni zid Kremlja je Crveni trg, a na njemu dvije najpoznatije moskovske građe-vine, a to su katedrala Sv. Vasilija Blaženog i Lenjinov mauzolej. Crveni trg se smatra najljepšim trgom u Europi. Bila sam zbilja sretna što sam ipak vidjela dio ljepote Moskve. I tako je prošao moj na kraju jedini posjet Moskvi. Uspješno i upečatljivo.

Jelena Dementijeva

S reketom i lopticom po svijetuJEDAN MOJ TURNIR U MOSKVI › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › ›

Jelena Kostanić Tošić

prosinac 2010. 11

prosinac 2010.

Piše Toja Stevilov

Humoreska >>>

12

Graditelji su uvijek bili na cijeni. I u sta-rom Egiptu imali su privilegije. Zami-slite, kakva su velebna zdanja gradili,

a nisu poznavali niti truna od današnje mo-derne tehnologije. Neki govore da su tadašnji graditelji bili vanzemaljci i da su samo ostav-ljeni na zemlji da bi nekim narodima pokazali neka nova znanja. Kad su njihovi šefovi došli po njih, te razvijene zemaljske kulture su po-slije trajale neko vrijeme i onda su ugasle. Eto, tako to neki tumače, a neki pak misle da su se ti moćni vanzemaljci doselili kod nas u Hrvatsku, udružili se u udrugu građevinara i tako po cijeloj domovini grade. Nitko im ništa ne može. Utječu na politiku i političare, koji po njihovim željama mijenjaju urbanističke planove, zakone o gradnji i sl. Gotovo da i „običan“ čovjek povjeruje u te tvrdnje o van-zemaljcima, koji su naročito moćni u našoj metropoli. Protiv njih ni prosvjedi naroda ne pomažu. Oni uvijek odnose pobjedu. Tako je bilo i sa jednom velikom gradnjom u centru Zagreba. Mnoštvo naroda, u buntu protiv ne-kolicine vanzemaljaca. I da vidiš, pobijedila je ta nekolicina. A kako drukčije, nego snagom vanzemaljske moći.

U Skupštini grada Zagreba po običaju uvi-jek žustro raspravljaju. Tako su nedavno raspravljali o izmjenama urbanističkih pla-nova. Kažu neki da se direktno pogodovalo privatnim investitorima. Na sreću mnogi ne znaju da su ti investitori zapravo vanzemalj-ci. Pa političari su naprosto prisiljeni pogo-dovati vanzemaljcima. Zamislite da vas neki ljutiti vanzemaljac pretvori u svinju ili u roba i zarotira Vas kroz vrijeme, sve tamo do sta-rog Egipta. Kako bi bilo da npr. neki grado-

Vanzemaljci u našoj domovini

dozvole primijetilo da je UPU u neskladu s generalnim urbanističkim planom (GUP). No, zapravo su ovdje mijenjane neke odredbe UPU-a, tako je mijenjan sadržaj gradnje, po-većani su koeficijenti izgrađenosti i udaljenosti između zgrada, mijenjani su uvjeti izgradnje trafo-stanice te je dopuštena izgradnja dodat-na dva kata.“

Pa tko ne popustio vanzemaljcima. Što znači ako su im dopustili da izgrade još dva kata. Pa ne radi se o 10 katova. Vanzemaljci su ve-oma obazrivi. Oni ne pretjeruju. Uvijek rade diskretne građevinske dopune, osim u nekim posebnim situacijama kada to ide direktno u prilog građanima, samo građani obično nisu svjesni te činjenice. Tako su predmetom pre-pirke postale još neke odluke.„Više nedoumica bilo je kod UPU-a Fe-renščice, gdje je maknuta jedna cesta, pod objašnjenjem da je to tražio vlasnik parcele u javnoj raspravi. Problem na-staje, jer u ispravku se ne navodi kada je i u kojem dijelu rasprave to zatraženo.

načelnik robuje faraonu, a nikako ne bi mo-gao doći u situaciju da mu kaže da je i on bio neka vrsta nedodirljivog faraona i da je zbog vanzemaljaca i vlastite neposlušnosti zavr-šio kao rob. E baš, neće se našim političari-ma desiti da završe kao robovi ili neki drugi mučenici u vremenu i prostoru. Znaju oni prepoznati vanzemaljce i bogobojazno im udovoljiti željama. Nisu oni od jučer. Služ-ba narodu je važna, ali znaju se i prioriteti. Šteta što to narod ne zna, pa neki misle da

su svi političari neznalice i pokvarenjaci.

Zamislite, neko skupštinsko povje-renstvo, pretražujući spise, pronaš-lo je nedavno niz nekakvih nepra-vilnosti.

„Najgori slučaj zabilježen je kod ispravke urbanističkog plana uređenja (UPU) Mar-

tinovka zapad. Ovaj ispravak je napravljen pod izlikom da se prilikom vađenja lokacijske

Piše Toja Stevilov

Humoreska >>>

13

Vanzemaljci u našoj domoviniMoguće je da se doista vlasnik žalio za vrije-me rasprave ali to nije ovdje tako navedeno. Zastupnik je izrazio sumnju da je to slučaj, no na kraju se složio s tim da se zatraži dodatno pojašnjenje od Gradskog ureda za strategij-sko planiranje.“Vidite, kako su vanzemaljci moćni. Oni mogu utjecati da se makne i jedna cijela cesta. Oni će sigurno ljudima koji su koristili tu cestu po-nuditi leteće automobile. Ako to ne naprave, to znači da sa stanovnicima tog kvarta imaju dalekosežne planove. Možda ih prebace na svoju planetu, gdje sigurno odavna ne kori-ste ceste. Tamo se možda vječno živi, pa će stanovnici Ferenščice postati prvi Zemljani koji će iz daljine stalno promatrati kako na njihovom rodnom planetu vanzemaljci kroz nadolazeća stoljeća igraju presudnu ulogu u životima ljudi.

Određenih problema su zastupnici imali kod provjeravanja i drugih slučajeva.-Ispravkom UPU-a gospodarske zone Sesvete jug zapravo se htjelo legalizirati objekt koji je ušao u koridor ceste. Kod ovog slučaja u raspra-vu se uključio jedan „verzirani političar“, kojemu je taj istup bio prvi toga dana i prva rasprava. Naime, on se ne slaže s načinom rada povjeren-stva te odbija sudjelovati u raspravama, a kod

glasanja je suzdržan. No zbog Sesveta jug preki-

nuo je šutnju i glasno je rekao:

sjednice zovu ljudi koji su donosili ispravke kako bi sve pojasnili.“-

Lijepo se mogao osjetiti utjecaj vanze-maljaca u njegovom istupu. On je, naime, odlučio šutjeti, možda malo dremuckati, ali kad su neki htjeli ugroziti interese van-zemaljaca, taj verzirani političar je morao zagospodariti situacijom. Kasnije ga je mnoštvo drugih zastupnika pokušalo ušutkati, ali on se nije dao zbuniti. Spor će vjerojatno završiti podizanjem ceste u zrak iznad krova kuće. Tako će to biti je-

dina kuća u Zagrebu koja ima autocestu iznad krova, poput kišobrana. Zamisli-te, kako će to biti atraktivno i koliko će

turista doći da vide to čudo. Cesta koja se pruža povrh krova kuće i blago ga dodiruje. Možda su to vanzemaljci namjerno smislili da

bi ljude odvratili od šopingiranja po velikim trgovačkim centrima.

Bolje će im biti jesti kobasice u okolici „čudne kuće“. Tu će sigurno biti kao na

sajmu, prodavati će se baloni, šećerna vuna, netko će napraviti vrtuljke, a ako vanzemaljci odluče u blizini će niknuti i veliki zabavni park. Tu će se mnogi mladi ljudi zbližiti, jer su u blizini velika kuku-

ruzišta. Porasti će i natalitet, sve zahva-ljujući vanzemaljcima. Oni su tako moćni da su i neke političare učinili moćnima, pa su neki moćni političari, kao vanzemaljci, dali izgraditi auto putove do svojih sela. Sve se je zapravo izmiješalo. Više se ne zna tko je vanzemaljac a tko političar. Možda su se skroz uvukli u visoku politiku, pa nas namjerno hoće upropastiti. Narodu to treba otvoreno reći. Uzrok svih nedaća su vanzemaljci, dakako, jer nas naši do-maći ljudi, pa makar bili i političari, ne bi uvukli u ovolike gospodarske probleme. Samo da ne propadnemo kao stara egi-patska civilizacija. Ima tu dosta slično-sti. Oni su imali faraone, a i mi smo imali takve moćnike. Osim toga, ti isti vanze-maljci su nešto u prošlosti petljali po Bo-sni. Izgleda da su tamo izgradili nekakvu piramidu. Tamo su se zapravo trenirali za velike poslove u Egiptu. Protutnjali su i Francuskom. Ostavili su u dvorištu Lou-vra jednu malu staklenu piramidu. Kod nas, još uvijek, ne grade piramide. Inte-resantniji su im veliki tuneli i golf tereni. Nego, jadni naši političari. Vanzemaljci ih naprosto natjeravaju da prime novac za učinjene usluge, a narod neuko misli da su naši političari koruptivni.

prosinac 2010.

„Treba biti realan. Objekt je sa-građen davno, a naknadno je netko ucrtao cestu. Ovaj slučaj pokazu-je da sam bio u pravu kada sam tražio da se pro-mijeni način rada povje-renstva te da se na

Intervju >>>

prosinac 2010.14

Ivan PavelićIntervju:

Razgovarala Sandra Maros

Intervju >>>

15prosinac 2010.

K aže se da matematičari nikad ne umiru – oni samo gube svoje funk-cije. Ispada da su oni kao Chuck

Norris, a opet on je brojio do beskonačno-sti…dva puta. Kakogod, dalo bi se kalku-lirati o njima i njihovoj svojstvenoj poja-vi, međutim, čemu, s obzirom da imamo 44/44 reprezentativnog primjerka mate-matičara, u obliku predavača na četvrtu (Tehnike poslovanja s vrijednosnim papirima; Kvantitativne metode za ekonomske analize; Menadžment osiguravajućih društava i Inve-stiranje i upravljanje portfeljem). Dakle, što upitati jednog matematičara? Pogotovo kad se smatra da su poput Francuza, što god ih pitaš oni će to prevesti na svoj je-

zik i promijeniti značenje u nešto potpuno drugačije (or not?). Ma “not” je. Budimo R brojevi. Dakle, prethodno navedena 44/44 matematičara, nazovimo ju Ivan Pavelić, nije baš pripadnik skupa tipičnih matematičara. Razlozi zbog kojih našeg matematičara na četvrtu ne ubrajamo u skup tipičnih matematičara su mnogi; npr. mahanje rukama tijekom predava-nja tj. konstantna gestiklulacija (što ne bi bilo moguće da non-stop drži kalkulator u rukama kao što to čine pripadnici nave-denog skupa), zatim, nadovezujući se na gestikulaciju, tu je veoma visoka razina razumljive komunikacije (bilo o osigura-njima, bilo o vrijednosnim papirima, bilo

o životu, bilo o vicevimaJJJJ, bilo da je “Ako ne znam pronaći ću vam”, iako je do-sad više-manje sve znao,…i eto J naš “X” zaista zna mnogo o XY tema,… da ne ide-mo sad u beskonačnost; nisam ja Chuck Norris, rješenje je da naš “X” nije tipični pripadnik spomenutog skupa tipičnih matematičara). U nastavku ćemo razložiti postupak dobivenog zaključka na sve ko-rake koji su nas doveli do istoga. Osim, na-ravno, ukoliko ne dobijemo odgovore na francuskom, tad nam ne preostaje drugo osim tražiti zadovoljavajuće rješenje,…hmm… koje vjerojatno nećemo biti u mo-gućnosti naći jer je naš “X” često na putu. Ah, ta matematička zavrzlama…

Od Slavonskog Broda do plus (+)beskonačnoooJOoJoOoJoJoo!

Krenimo od nule, rođeni ste u Slavon-skom Brodu 28. 06. 1966. , gdje ste zavr-šili osnovnu i srednju školu, u kojoj mjeri (može i u % J) ste u tom dijelu života po-kazivali interes za matematikom?≥ Imao sam “strašnog” profesora matemati-ke, koji mi je bio i razrednik od 5. do 8. razreda osnovne škole. Tada je bila SRAMOTA ne ići na takmičenje iz matematike, a biti u njegovom razredu. E tada se je ili iz sramote ili iz straha ili iz ljubavi (ili kombinacija svega), razvio taj odnos između mene i matematike i nikada me zapravo nije niti napustio...a za sada niti ja njega....stalno nešto računam!

Kako je došlo do odluke o upisu na Priro-doslovno-matematički fakultet u Zagre-bu? Da li je bilo dilema, možda “trilema“, „n-lema“, nekih drugih opcija? U kakvom sjećanju su Vam studentski dani?≥ S obzirom na osnovnu školu i „strašnog” profesora, jedini logičan slijed bila je mate-matička gimnazija, a nakon toga i PMF...iako je samo nas 4 iz generacije „srednjoškolskih matematičara” (iz Sl. Broda) upisalo PMF, ali to ipak vidim kao logičan slijed. Neke stvari dozriju i s vremenom, tako da bi možda sada i njih više to upisalo (ali bi se neki možda is-pisali...).....srednjoškolski profesori su isto bili super, ali zapravo sam shvatio da kad shvatiš matematiku, možeš biti „lijen”, jer se praviš pametan, a zapravo ništa drugo ne kužiš...ali niti oni ne kuže matematiku, pa je svatko op-činjen onim što ne zna (ili mi se ipak više čini ONIM ŠTO ZNA)...Studentski dani...savršeni! Nikad više novaca (bio sam redovit s ispitima, a roditelji su to znali “cijeniti”).....veliki grad, mogućnosti “k’o u priči”, a priča je zapravo bila bajka...i ja sam jednostavno uživao.

S obzirom da ste magistrirali na Fakulte-tu organizacije i informatike, te upisali i doktorat, otkud želja za obrazovanjem? U kojoj mjeri smatrate obrazovanje bit-nim za stjecanje praktičnih znanja te neka komparacija obrazovanja u vrijeme Vašeg studiranja na PMF-u i danas?≥ Nekoliko je povoda...u jednom smjeru je činjenica da „je cjeloživotno obrazovanje sadašnjost kojoj se ne možemo oduprije-ti, jer nas internet i obrazuje i zaglupljuje, a moramo mu konkurirati!!!!”, a s druge strane mi je i izazov, koji mi kaže: pa ako si to već odlučio raditi, onda moraš i u toj sferi biti oz-biljan „igrač”, a bez doktorata, to je nemogu-će postići (profesor na fakultetu)....da li je to ljubav?! Pa možda i je, ali mi se više čini kao „zadatak”!

PMF je krasan fakultet! Svima koji to mogu “odraditi” bih to najtoplije preporučio...ali uzimajući diplomu i zatvarajući ta vrata, tek se ulazi u sobu s beskonačno vrata, jer mate-matika je VRLO EGZAKTNA nauka, za razliku od onih nauka u kojima se dosta metoda sa-stoji od didaktike i razgovora...tu možda ima malo vrata na koja se može zakucati i po-staviti pitanje, ali ja ih imam beskonačno...i većina je za sada bez odgovora.....ali, kažu da smo mlada država, mlada demokracija...samo da mi ne ostarimo u objašnjavanju mladosti!

Kako imate iskustva s obrazovanjem izvan Republike Hrvatske, kroz razna sudjelova-nja u seminarima, radovima i slično, može-te li tu napraviti neku usporedbu?

Intervju >>>

≥ To je tek tema za razgovor....mislim da sam sebi uspio postaviti misiju (samo je ne smi-jem reći, ali je vezana za školstvo i primjenu vanjskih iskustava)......Kažu da su Indijci pre-kopirali Stanford, ali u nekoliko tisuća primje-raka, i to prije otprilike 30 godina, a sada beru rezultate tih kopija....Ako provedete anketu i pitate anketirane tko je smislio airbag, većina neće znati, jer ga sada svi imaju, ili, da li je sta-rija vinska ili pivska kultura...nebitno, svi ima-mo i vino i pivo...Drugim riječima, mislim da nema ništa loše u kopiranju. Vanjska iskustva su jednostavno bolja, jer su u njih uložili više novaca i razmišljanja, nego što ćemo mi moći u sljedećih nekoliko stotina generacija. Da li smo mi manje pametni?! Nikada se ne bih s time složio. Ali dokažimo to kroz primjenu postojećih znanja i saznanja!

Nakon fakulteta imate šarolik (=zanimljiv) poslovni put, ako se ne varam imali ste vla-stitu tvrtku za kreiranje programa osigu-ravateljskih kuća? Što Vas je potaklo da se „bacite“ u poduzetničke vode, i zašto baš osiguranje? Što ste naučili u tom pothvatu i biste li se ponovno upustili u isto?≥ Sada nikako ne, jer konkurentnost je tema koju drugi profesori puno bolje mogu predstaviti od mene. Ali u to doba, baviti se osiguranjem je bila s jedne strane privilegija, a s druge strane “križ” koji ste morali nositi. Ja

sam slučajno zagazio u osiguravateljne vode,

ali sada ih nikada neću napustiti, jer čak i naša škola bi

tome mogla dati višu notu obrazovanja .

Bavio sam se ra-zvojem komju-torskih rješenja

za prodaju

osiguranja i neko vrijeme smo moja obitelj i ja od toga sasvim dobro živjeti, sredinom 90-ih. Danas je teško bilo što u toj sferi raditi jer je konkurencija izdašna...što je dobro u smislu novih rješenja, ali loše u održavanju postoje-ćih rješenja.....tu treba naći mjeru (konkuren-tnost)! U svakom slučaju biti poduzetnik je više nego izazov i naravno da bih ga prihvatio ponovo, ali pitanje je energije koju netko u to misli uložiti. Kretanje od NULE zahtijeva nešto više od ideje i želje....

Također ste dugo bili, recimo to tako, u vrhu osiguranja, dakle Vi ste bili taj koji je donosio strateške odluke, snosili ste posljedice, riskirali i slično. Što kao član Uprave, što kao predsjednik Uprave osi-guravajućeg društva. Kako je izgledao Vaš put do tih pozicija? ≥ Vjerojatno vam je poznata izreka, da se je bo-lje roditi i ranije a imati sreće, nego se roditi bez sreće....Dakle, svatko tko ima bilo kakvo znanje, ono mu zapravo pomaže zadržati onaj status koji zaslužuje, međutim, svugdje u svijetu, još uvijek je potrebna sreća da bi netko imao pri-liku pokazati da nešto zna (ili ne zna)...to je put do pozicije!!! Opstanak je sasvim druga stvar. Tada morate pokazati te svoje sposobnosti....strateške odluke...da ima ih, bitne su, bez njih ne možemo, ali u Hrvatskoj zaista postoji za-nemarivi broj poduzeća u kojima vrhunski me-nadžeri u svom poslovanju zaista donose samo takve odluke. Život vam se sastoji od svakod-nevnih odluka, koje bi se u obiteljskom životu mogle svesti na odluke: da li promijeniti pelene djetetu ili pričekati da obavi nešto ozbiljnije....malo šale, ali odluke se svode na svakodnevne i zapravo gubite tu oštrinu donošenja bitnih od-luka, ali zato kroz “količinu” donesenih odluka, zapravo stječete rutinu donošenja odluka i jed-no s drugim vam daje rezultate.....

U kojoj mjeri je funkcija člana/predsjed-nika Uprave, u Vašem slučaju osigurava-jućeg društva, zaista težak, odgovoran i

stresan posao? Shvaćaju li ljudi danas te visokopozicionirane pozicije ona-

kvima kakve zaista jesu, ili se to još uvijek gleda samo kroz visoka pri-

manja? Koja je uopće konkretna razlika funkcije kao člana Uprave

i kao predsjednika Uprave, osim, pretpostavljam hijerarhijske

odgovornosti? ≥ Sve je pitanje kapaciteta s

jedne strane i “zamora materi-jala” s druge strane...naime,

zamislite motor koji radi na recimo 2.000 obrataja i tako 20.000 km. Tada odjednom odlučite da ga treba dići na 7.000 obrtaja.....naravno da motor vrlo brzo otka-že (malo je onih koji bi to izdržali, a pogotovo dulje vrijeme).....da li viđate da je netko osvojio teniski turnir s 35 godina ili recimo da trči na 100 metara ispod 9,5 se-

kundi a ima 35 godina...nije da je granica 35, ali pitanje izdržljivosti je dosta istražena tema...s druge strane pitanje iskustva ispod 65 je isto tako upitna (dostatnog iskustva)...što nedosta-je spoju jednoga i drugoga u okvirima vlastite odgovornosti i sposobnosti. Da li primanja to trebaju ograničavati...da li status? Pa valjda i to jednoga dana trebamo prevladati...rješenje bi trebalo biti cilj!!!! Nebitno je tko je kome nad-ležan, nego svatko treba imati svoj zadatak u okviru svojih odgovornosti, a koje su u skladu sa mogućnostima....tada je sve lako.

Nadalje, predavali ste u jezičnoj gimnaziji, a s obzirom, da ste i danas predavač, što Vas privlači u tom poslu, a što, recimo to tako, odbija?≥ Kada sam predavao u Jezičnoj gimnazi-ji (matematiku, naravno jezičarima, koji nisu znali čemu to služi...), tada sam zaključio da je to zanimanje koje mi odgovara, osim u dijelu “obrazovne” institucije....jedino rješenje bilo je predavati na fakultetu, što evo i činim. Dakle sve me privlači osim odgojne “note”, jer imam dvoje djece za koje sam odgovoran (zajedno sa suprugom),imam i psa, ali nisam siguran da bih znao biti odgojno odgovoran za cijeli razred

Poznat ste kao profesor koji na e-mailove redovno zna odgovarati u 03h ujutro J, je-dan od razloga zašto je to tako je da često poslovno putujete u čemu također i uživa-te. Koje destinacije su Vam redovne, koja mjesta su na Vas ostavila dojam? Neke pa-ralele između svjetskih poslovnih destina-cija i RH kao potencijalno takve?≥ Često putujem u Berlin, jer tamo imam ne-kih poslovnih interesa, pa osim užitka, radim i nešto korisno. Obožavam putovati iz razloga upoznavanja nečega meni nepoznatog i u tome prihvaćam sve.....jako me privlače obi-čaji onih gdje sam doputovao, pa se trudim “pobjeći” iz turističkih dijelova grada gdje se nalazim...u Berlinu radim na jednom znan-stvenom radu vezano za osiguranje i nadam se da će biti rezultata....ali ako ne budemo ra-dili, nećemo niti imati rezultata.Usporedba RH s ostatkom svijeta? Proputo-vao sam sve kontinente, a sada mi je “zadaća” skijati na svakom od njih...valjda ću dovoljno poživjeti.....Usporedba? Mi smo jednostavno neprilagođeni...ne želimo sagledati pozitivne strane, jer se bojimo gubitka pozicije, pa sto-ga zapravo SAMO kritiziramo (što nije teško, jer nema savršenih stvari...)...često puta zami-šljam da svaki naš stanovnik, kada vidi VEĆI USPJEH KOJI JE NETKO NAPRAVIO, postavi jednostavno pitanje: Što ja trebam napraviti, a da bih uspio i napravio isto?....Malo mi je potrošeno pitanje: Koga je on prevario da bi imao to što ima?...ili ....Da li je on sljedeći u Re-metincu?.....Uspjeh bi trebao biti u postizanju i hvaljenju istog, a ne u negiranju.....Tu se mi razlikujemo od ostatka svijeta!

Što Vas opušta, u čemu uživate, hobiji?≥ Obožavam takmičenja.....kviz znanja je već dovoljna zabava, a ako imam i protivnika...tada je “gušt” igrati.....već godinama s jednim druš-

prosinac 2010.16

Intervju >>>

tvom supruga i ja igramo Riječ na riječ i svaka partija je novi izazov.....hobiji...matematika? Ako prolazi: JE!!! Uživam u životu i to mislim raditi i dalje....opuštanje? Puno toga...zapravo sve!

Ima li neka knjiga ili film, oboje, koji su ostavili dojam na Vas?≥ Neki dan sam gledao Easy riaders (kod nas preveden Goli u sedlu)...to je kultni film, ali možda za 70-e. Danas......šuplje! Neugodno mi je reći za knjige, jer sam vezan za „stručno štivo”, ali filmovi su mi velika zabava. Recimo Down by Law mi je još uvijek favorit, a knjiga, mislim da su to Riješeni zadaci iz diferencijal-nih jednadžbi (šalim se...)..

Bila je jedna zgoda, kad Vam je mobitel vibrirao na satu, međutim kako se ipak čulo Vi ste se ispričali, prekinuli poziv i na-stavili. Netko od studena je rekao nešto u stilu; „Sigurno je supruga kad prekidate.“, na što ste Vi rekli; „Da je bar supruga, ali ne zove ona sada“. Na to je jedna studentica komentirala; “Još nisam vidjela da se netko veseli kad ga supruga zove, a da nije u bra-ku manje od godinu dana.“ J Često znate davati neke usporedbe iz vlastitog života nadovezujući se na temu predavanja, koje su nerijetko smiješne, međutim ostavljate dojam da Vam je obitelj bitna, koliko čo-vjek mora imati potporu obitelji u svemu što radi? Kako ste upoznali suprugu?≥ To je tema od „pamtivjeka”....kao svaki štre-ber, suprugu sam upoznao kada sam imao 17, a ona 15...i od tada smo nerazdvojni....obitelj je bitna, ali bitna je i podrška....odnos se temelji na dekleraciji, koja se dokazuje kroz djela.....nije dovoljno reći: Ne smeta mi svje-tlo”, nego je potrebno to i misliti...koliko ljudi zaista misli ono što kaže?! TU NASTAJE MOJ PROBLEM, jer kao matematičar smatram da je skup ISTINITIH iskaza ISTINIT???!!! Mislim da je studentima OK kada neki primjer kažemo iz svog života...ja svoje ne izmišljam (osim ako im ne napomenem da je to šala....)

Da li i vi, kao matematičar, prigovarate svojoj djeci; „Rekao sam ti n-puta nemoj to raditi, rekao sam ti n+1 puta nemoj to radi-ti.“, ili imate neke malo manje matematič-ke metode? Kako odgajate djecu, kojim vrijednostima ih želite naučiti?≥ Nije daleko od istine...statistika je bitna......ali život je ipak bogatiji (i to puno) od mate-matike ili statistike!....Sin je upisao matemati-ku (uz moje odgovaranje), a kćer (koja je mla-đa 6 godina) je najavila u trenutku ljutnje na svog brata: kako će ona taj NJEGOV fakultet završiti prije njega!Što se prigovora tiče, “balansiramo” i trudim se shvatiti da život nije baš složen kako to piše u logaritamskim tablicama, ali me zaista “ježi” nelogičnost....da li Kostelići-mlađi skija-ju? Teško je to “izbiti”...ima prednosti i mana...

Koje osobe su na Vas najviše utjecale? Ka-kve osobe cijenite? Imate li kakve uzore?≥ Apsolutno imam uzore. Jedan od njih je Hemingway...jedan od uzora mi je i moja

supruga...u većini stvari je pametnija od mene, ali to baš nije do kraja jasno....Kada govorimo o utjecaju, mislim da je sloboda najjači utjecaj koji sam dobio ili imao, a imam ga „skoro” oduvijek...to mogu zahvaliti rodite-ljima....to je prošlost!!! Što se tiče sadašnjosti, jako me fasciniraju osobe spremne učenju i znanju i spreman sam utrošiti sve resurse, kako bih „nahranio” te umove...te osobe navi-še cijenim i mislim da sam po tom pitanju više okrenut budućnosti nego prošlosti...

Što smatrate svojim manama, a što vrli-nama?≥ Mana imam kao u priči, a vrlina...e to boga-mi ne znam. O tome morate popričati s nekim drugim...

17prosinac 2010.

Kad se okrenete iza sebe, jeste li zadovolj-ni postignutim (opet može %)? Bilo u po-slovnom, bilo u privatnom segmentu? Po-stoji li nešto što ste htjeli, a niste uspjeli? Kakvi su Vam planovi za budućnost?≥ Promjena: = 0%. Savršeno zadovoljan. Mi-jenjao bih samo ekološki, a to se odnosi na zaštitu šuma i nekih drugih stvari, ali mislim da je to nebitno za ovaj tekst...

Za kraj, neka poruka, citat, ili možda čak formula, jednadžba, teoremJ….?≥ Da naravno!!!! Slogan: NEŠTO NE MOŽE NA-STATI IZ NIČEGA i NIŠTA NE MOŽE NASTATI OD NEČEGA. Drugim riječima, uvijek sam se trudio, a i nastavit ću, među našim studentima TRAŽI-TI, a siguran sam da ću i naći ono NEŠTO.

18 prosinac 2010.

Kolumna “Sovin kutak” by Jimmy Brinesta >>>

Radnici Zrinjevca čik pauzom napravili kolaps

Umirovljenik dao 100 kuna radnicima Čistoće

Voditelj Čistoće, Branimir Valašek, unatoč tome što iznimno visoko cije-ni njegovu gestu, vratio je umirovlje-niku Luki Romanoviću novac.- Kao najboljem radnom kolektivu u

Holdingu, ljudima koji imaju dušu i srce u Radničkoj i na terenu za sve puno hvala. Zato vam šaljem 100 pen-zionerskih kuna da si popijete kavicu - u svom pismu Holdingovoj podružnici Čistoća napisao je umirovljenik Luka Romanović.

Voditelj podružnice Branimir Valašek zahvalio je Romanoviću na po-hvalama te istaknuo da unatoč tome što iznimno visoko cijeni nje-govu gestu, vraća novac, jer su djelatnici Čistoće plaćeni za svoj rad.Istaknuo je da će pohvala biti dodatni poticaj Zagrebačkom holdin-gu i Podružnici Čistoća da i nadalje kvalitetno obavlja usluge na nje-govo zadovoljstvo i zadovoljstvo svih sugrađana.

Sovin osvrt(Tko zna da li bi gospodin Valašek vratio novac da se radilo o 10.000 eura. E tada bi penzioner povratno dobio nakićenu pisme-nu zahvalu. Možda bi ga provozali smetlarskim autom do Jaku-ševca, a ako bi preživio vožnju i smrad na odlagalištu, poslije bi ga odvezli na burek. Možda bi mu na rastanku poklonili i glavicu kupusa koji raste u blizini odlagališta i prosječno teži 15 kg. To je zbog toga jer sve povrće koje se u blizini odlagališta sadi, teži bar pet puta više nego ono obično iz udaljenih vrtova. I vi ako na tržnici naletite na neku veliku glavicu kupusa ili paradajz od 2 kile, samo ih prasnite nogom, a cipele poslije bacite da vam od zaljepljenih komada tog mamut povrća ne otpadnu prsti. Nego, taj deda je po-stao slavan zbog 100 kuna, a radnici čistoće su postali ljuti, jer je deda poslao malo love, a njih ima puno. Možda su se i pošorali, oni koji su bili za i drugi koji su bili protiv dede. Uglavnom, neki vrag se desio kod njih, jer iz moje ulice nisu vozili smeće cijeli tjedan. Deda se sada mora čuvati i od lopova, jer je javno pokazao da mu do love nije stalo i da sigurno ima negdje u pričuvi bar dvije ili tri ta-kve stotke. Šta ćete, to su vam penzionerska posla.)

Automobili su po najvećoj gužvi u Vu-kovarskoj umjesto u tri vozili na tom djelu u dvije trake, jer su neki radnici Zrinjevca odmah ujutro odmarali sat vremena.

Čitatelj portala Za-grebancija.com po-slao je u redakciju fotografije radnika Zrinjevca na Vukovarskoj ulici, koji su, prema njegovim riječima, jedno satnom čik pauzom nasred Vukovarske nedavno napravili pravi prometni kolaps.

Čović može i dalje spavati, kredite će ipak dobiti SDP hitno mora imenovati petog člana Uprave, a obzirom da izbora u državi neće biti tako brzo mogli bi raz-misliti o Gordanu Marasu Odbijanjem novog zaduženja Nazdorni odbor Zagrebačkog holdinga već je drugi puta Ivi Čoviću pokazao ono što pred-sjednik Uprave Holdinga uopće nema - odlučnost i hrabrost za povlačenje velikih poteza u vođenju velikog poduzeća.Time su mu, jasno su rekli i medijima, pos-lali poruku da se konačno pokrene i počne nešto i raditi u toj gradskoj mega tvrtki. Konkretno, traže da ispuni 15 stvari koje su mu naredili još prije nekoliko mjeseci. Do tada kredita nema, poručili su mu i zalu-pili vrata uz mnoge pokude i kritike.No, umjesto da se zabrine i zapita, Ivo Čović ostaje i dalje hladan, smješka se i nas-tavlja po svome. Jer, duboko u sebi zna da će kredita biti i to još ove godine!I 2010. godinu, jednako kao i prošlu 2009., Holding će završiti u minusu.Prema nekim procjenama dobro upućenih taj će minus iznositi oko 600 milijuna kuna.Za razliku od prošle godine, ove se neće moći friziranim revizorskim izvještajem prikazati plus od milijun kuna što je namjerno, pogrešnim knjiženjem učinjeno. Taj podatak novinari su saznali tek ljetos nakon sjednica NO Holdinga i Skupštine Holdinga kada su se dokopali nekih dokumenata.

Kao najboljem radnom

kolektivu u Holdingu,

ljudima koji imaju dušu

i srce u Radničkoj i na

terenu za sve puno hvala.

Zato vam šaljem 100

penzionerskih kuna da si

popijete kavicu.

Sovin osvrt(I kao da ih nije bilo briga za prometne nedaće svojih sugrađana. Oni su se ogradili prometnim znakovima i naprosto sastančili. Netko kaže da su se bunili na malu plaću, a drugi pak da su ga-lamili na živicu koja brzo raste u visinu. A možda su nešto učili iz biologije. Primjećeno je da se jedan od njih stalno smijao i puhao dim u živicu. On je očito proučavao kako biljke venu ako u njih pušeš dim od cigareta. Ovi drugi su ga okružili i nisu dali da dim odlazi na drugu stranu. Zapravo, oni su možda sudje-lovali u znanstvenom projektu “pušenje u ranu zoru na otvo-renom prometno opterećenom prostoru”. Ujedno su zapisivali reakcije vozača i bilježili rijetke, gotovo zaboravljene psovke, koje su im upućivane. Tako su prikupljali materijale i za jezi-koslovce i svojim hrabrim stavom, izlažući se poruzi, poticali izvlačenje rijetkih psovačkih kovanica iz vozača, koji su mahom imali crvene oči i isto takve obraze. Eto vidite, kako neupućena rulja može pomisliti da radnici Zrinjevca ljenčare.)

Sovin osvrt(Baš briga gospodina Čovića za financijske pro-bleme Holdinga. Još bi trebalo da se nervira za poduzeće koje nije njegovo. On je siguran da će mu plaća stići svakog mjeseca, a ostali neka se pobrinu za sebe. Osim toga i krediti će stići. Ga-ranciju će ponuditi Grad Zagreb, a ako krene po zlu, bankari će se naplatiti gradskom imovinom. I mi ostali ćemo zbog hrabrih postupaka uprave Holdinga morati zasukati rukave. Krenuti ćemo u radne akcije, kao prije 30 godina. Samo ne znam koje ćemo pjesme pjevati i kome ćemo ih nasloviti. Lopata imamo i kad počnemo lopatati, raznježit ćemo bankare, pa će ovi gradu vratiti bar jedan dio imovine. Onda će tu imovinu opet upropastiti upravitelji, a nama će i dalje ostati lopate u ruka-ma. I tako, sve dok ne ostarimo i ne smirimo se. Ostarit će u međuvremenu i nesposobni upravitel-ji, pa ćemo zajedno kartati na nekoj klupi u parku, a nemilosrdni bankari će nam ubirati pinku zbog korištenja klupa i disanja u parku.)

19prosinac 2010.

Zagrepčanec sveznalica >>>

Piše Ana Habjanac

Zašto kasni izgradnja Muzičke akademije??U lipnju 2009. g. potpisan je ugovor o gradnji Muzičke akademije i svi koji imaju ikakve veze sa tom ustanovom to su podržali, jer će Mu-zička akademija napokon dobiti svoj prostor! Ugovor je vrijedan 123 milijuna kuna, s PDV-om. Očekivano trajanje radova je 2 godine. Muzička akademija je najstarija obrazovna ustanova u Republici Hrvatskoj u kojoj je danas zaposleno 150 profesora i na istom mjestu studira više od 500 studenata na 8 odsjeka. Ti isti profesori i studenti svojim ra-dom pokazuju da ne sjede samo skrštenih ruku, jer Akademija svake godine organizira oko 300 koncerata koji se osim na Akademi-ji održavaju i u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, a svojim pohodima i izvan Republi-ke Hrvatske rado našim budućim sudržav-ljanima iz EU pokazuju što znaju.Ovaj objekt zauzimat će prostor od 12 000 četvornih metara, a unutra će biti smješteni svi odsjeci Akademije, Dekanat, knjižnica, vježbaonice, kabineti i 2 koncertne dvorane.I eto, samo godinu dana nakon svečanog potpisivanja ugovora o izgradnji Muzičke akademije radovi se obustavljaju. A uzrok

možemo sami zaključiti... nije teško, riječ koju već i vrapci na grani znaju- kriza! Na-žalost, građevinarstvo je, uz brodogradnju, djelatnost u kojoj se kriza najviše očitava. Također, nije nam baš ni zanemariva infor-macija da je Megrad, glavni izvođač radova, bankrotirao zbog neplaćanja struje. HEP nije imao milosti pa su na gradilištu osta-li bez struje. Našičani su nam poslali svoju Nexe grupu kao zamjenu za Megrad, koji nije imao sreće sa pokrićima računa.Ivan Ergović, vlasnik Nexe grupe, muzičari-ma daje optimističnu sliku Zagreba, u koje-mu će za 21 mjesec Muzička akademija biti ‘svoj na svome’.

Nova godina u ZagrebuTuristička zajednica grada Zagreba svojim sugrađanima i posjetiteljima za novogo-dišnje blagdane poklanja koncert grupe Stereo MC’s.Koncert će se održati 31. prosinca 2010. u sklopu novogodišnjeg programa na Trgu bana Josipa Jelačić

Anahi u Zagrebu

Meksička pop princeza i glumica Anahi Giovanna Puente Portilla napokon stiže u Hrvat-sku! Svoj prvi koncert u Hrvatskoj će održati u Zagrebu, u Boćarskom domu, 19.12.2010.

Lady Gaga u Zagrebuda bude dio naše hrvatske stvarnosti. Čak i prije koncerta nije se trudila sakriti svoju smjelost, pa je u Zagreb došla tek nešto više od 2 sata prije nego što je stupila na pozor-nicu. Dobrodošlicu Zagrebu poželjela je pje-smom ‘Dance In The Dark’. Žarila je i palila, kako bi se reklo, a svoju ekstravaganciju je uspjela prenijeti i na publiku. I dalje, nitko nije ostao ravnodušan. Od mijenjanja termina koncerta do ‘oblače-nja’ slovenskom zastavom... sve je drugačije od ostalih! Baš kao i hitovi poput ‘Poker Face’, ‘Paparazzi’, ‘Telephone’ i mnogih drugih koji će nam još dugo biti duboko uronjeni u glavi i još dugo će mediji i obožavatelji brujati o zagrebačkom, ali i povijesnom nastupu ove,

kako neki kažu, najpopularnije pjevačice današnjice.

Lady Gaga... što vam sve pada na pamet kada čujete ili pročitate njezino ime??? Ili, možda bolje pitanje... Što vam sve NE pada na pa-met?? Ekstravagancija, hitovi koje svakome ‘uđu u uho’, glas... ali pojam originalnost u dobrom ili lošem smislu bi se sigurno našla na svačijem popisu asocijacija na tu divu.Netko je voli, netko je ne voli, nekome se sviđaju njezine pjesme, nekome se sviđa njezin glas, nekome se sviđa njezin stil... ravnodušnost je rijetka pojava kada se radi o Lady Gagi. Gotovo nitko ne ostaje ravno-dušan na takvu hrabrost i odvažnost.U svakom slučaju, ta planetarno popularna izvođačica odlučila je stupiti na pozornicu Zagrebačke Arene i odvojiti nekoliko sati

Anahi je dosad glumila u desetak filmova a široj publici se približila u seriji Clase 406 u kojoj je tumačila jedan od glavnih likova, no svjetsku popularnost je stekla tek zahvalju-jući seriji Rebelde, u kojoj je bila i glavni vo-kal benda RBD kojeg su producenti zbog ve-like popularnosti odlučili pretvoriti u stvarni bend. Zahvaljujući njima, stvoren je jedan od najuspješnijih bendova u povijesti glazbe. Do osnivanja skupine RBD Anahi je objavila tri samostalna albuma, sa RBD-om je obja-vila zajednički album i odradila nekoliko

velikih i uspješnih turneja, a nakon raspada “benda iz serije”, Anahi nastavlja sa samostal-nom glazbenom karijerom.Krajem 2009. godine izdala je svoj četvrti samostalni album “Mi Delirio” te će u sklopu svjetske turneje album u prosincu predstaviti i u Hrvatskoj.Anahi je do sada prodala preko 3 milijuna al-buma diljem svijeta, na Twitteru ima više od milijun sljedbenika, a Časopis People u Špa-njolskoj ju je smjestio na prvo mjesto liste najutjecajnijih osoba Latinske Amerike.

Koncert će se održati 19.12.2010. u Bo-ćarskom domu, Zagreb. Ulaznice po ci-jeni od 220 kn za parter, 250 kn za fan pit, te 500kn za VIP ulaznice koje uklju-čuju meet&greet s izvođačicom, možete nabaviti na svim prodajnim mjestima diljem Hrvatske i inozemstva u sustavu Eventim www.eventim.hr

prosinac 2010.

Zagrepčanec sveznalica >>>

Piše Matej Perkov

Zagreb – destinacija u životima mnogihŽiveći i školujući se u nekom manjem hrvat-skom gradu ili mjestu, kad-tad imali smo pri-like suočiti se s činjenicom da će nas životni put možda odvesti u Zagreb. Ponekad zbog školovanja, ponekad zbog zaposlenja. Već pri samoj pomisli na život u velikom Zagrebu u mnogima se javljaju jake emocije. One su ite-kako podvojene: neki osjećaju muku, strah, nervozu, dok drugi osjećaju oduševljenje, sreću i uzbuđenje. Za neke je Zagreb pro-blem, drugi ga vide poput izazova. Što znači život u Zagrebu za studente koji su prije upisa na fakultet živjeli u manjim sredinama? Poza-bavimo se malko time!

Zašto Zagreb?Zagreb nije jedini hrvatski grad s visokoškol-skim ustanovama, no maturanti imaju mno-ge kriterije po kojima upisuju određeni fa-kultet u određenom gradu. Prvo se gleda što i kako žele upisati, zatim se gleda razdaljina između mjesta boravka i mjesta obrazovanja, te naposljetku sve ovisi i o vlastitim prefe-rencijama i karakteru. Neki u Zagreb odlaze s radošću, jer studentski život shvaćaju kao odlučnu priliku za osamostaljenje u kojem će iskusiti život u velikom gradu. Drugi pak bje-že doma svaki vikend, jer im zagrebački život predstavlja neizdrživ stres. Ono što nitko ne

može osporiti jest činjenica da je Zagreb velik grad prepun sadržaja i brojnih prilika. Na bru-cošima je da tu činjenicu prihvate ili odbace.

Gdje živjeti?Smještaj u Zagrebu od velike je važnosti. Gdje živite, koliko plaćate stanarinu, da li ste blizu fakulteta i „frekventnih“ mjesta na koja često odlazite. Hoćete li naletjeti na stariji ili noviji stan, skuplji ili jeftiniji, sve ovisi o vašim spo-sobnostima za potragu. Također je bitno i s kime stanujete – da li se slažete s cimerom, da li se poznajete otprije, ili imate nesreću da naletite na nekog manijaka koji će vam pre-tvoriti život u pakao. Bitno je i kakav je gazda koji vam stan iznajmljuje – o tome ovisi koli-ko ćete i kakve ćete studentske fešte raditi s

namjerom da se odmorite od napornog dana i cjelodnevnog učenja (da ne spominjem po-ložene ispite). Stanovi znaju biti itekako zani-mljivi, pogotovo ako naletite na preuređeni tavan ili podrum.Studentski sadržajiKao sveučilišni centar Lijepe naše, Zagreb ima mnogo sadržaja koji se nude studentima. Tu je prvenstveno studentski centar SC u Sav-skoj. SC ima veliku menzu, prostor za koncer-te, prostorije student servisa ukoliko želite naći neki posao. Nerijetki traže neki poslić poput dijeljenja letaka i sl. kako bi podebljali džeparac, dok ima i onih koji rade isključivo kako bi namaknuli novac za studiranje ili pre-živjeli. Govorimo li o menzi i prehrani, mnogi ne plaču dugo za maminom kuhinjom. Iako hrana u menzama ponekad zna biti sumnji-vog porijekla i imati okus koji odbija i najhra-brije, onim tetama u bijelom dogodi se i da skuhaju prefine stvari. To se vidi po povećanoj kilaži mnogih koji dolaze studirati u Zagreb. Cijena? Prava sitnica – jedan obrok stoji oko 7 kuna. SC ima veliki hodnik koji stoji studen-tima na raspolaganju za različita okupljanja i sastajanja, ponekad i za učenje. Na gornjem katu održavaju se izložbe, priredbe, koncerti, razna predavanja i prezentacije.

Javni prijevozS obzirom na ogroman prostor kojim se pro-teže, grad poput Zagreba ne može bez jav-nog prijevoza. Studentima na raspolaganju stoje tramvaji i autobusi. Studentski pokaz je besplatan, a dnevna karta stoji desetak kuna. Vožnja bez pokaza također je besplatna dok vas ne uhvate kontrolori, a tada je na vama kako ćete se izvući iz te situacije. Neki pišu lažne poruke kojima dokazuju da su SMS-

Zagrebački glanc, štimung i rašpaVodič za sve one koji Zagreb nedovoljno poznaju

20

21prosinac 2010.

Zagrepčanec sveznalica >>>

Piše Matej Perkov

om platili kartu, drugi podmićuju kontrolora sitnim iznosom za kavu, dok treći izađu van i daju se u bijeg trčećim korakom, računajući da se kontrolorki u poodmakloj dobi ne da trčkarati za drskom mlađarijom. Tijekom noći možete računati na noćne linije, a dobra vi-jest je da i zagrebački taksisti snižavaju cijene, pa s možete vozikati po prihvatljivoj cijeni – pogotovo ako vas je više pa podijelite trošak. Također, javni prijevoz spada u najbolje na-čine upoznavanja grada – sjednite u tramvaj tijekom slobodnog popodneva i vozite se sve do kraja linije, a onda napravite to isto s dru-gim tramvajskim/autobusnim linijama.

Noćni životOvaj segment kod studenata privlači najviše interesa i pitanja. Zagreb je po anketi koja se provodi u europskim hotelima proglašen naj-dosadnijim gradom Europe. Ima u tome isti-ne, nećemo bježati od toga. No, u usporedbi s drugim hrvatskim gradovima, Zagreb ima zavidnu ponudu noćnog (i kulturnog) života. Postoje brojni noćni klubovi za svačiji ukus, pubovi poznati po dobroj atmosferi i glazbi, te ponudi kvalitetnih piva (Hoopdevil’s, Do-bar zvuk, te posebice pivnice Medvedgrad u Savskoj i Tkalčićevoj). Gotovo svakog tjedna u ponudi je nekoliko koncerata (ima svega, od zabavnjaka i folka, do punka i metala), a uostalom, i velike glazbene zvijezde više ne zaobilaze metropolu kao nekad (koncerti u Areni, te InMusic festival). Cijene variraju, ovi-sno o klubovima i klijenteli koja ih posjeću-je. Oni probirljiviji odlaze u jarunske klubove ili Saloon, oni željni derneka u narodnjačke

oaze poput Pashe ili Ludnice, dok ljubitelji žešćeg zvuka uživaju u Močvari ili KSET-u. Za-grebački „klubovi“ najčešće to nisu, već su re-gistrirani kao kafići i zbog toga ne smiju raditi dulje od ponoći. Dakle, nakon 12 mnogi bau-ljaju gradom u potrazi za daljnjom zabavom, a nerijedak prizor su pune tramvajske stani-ce ljudi koji idu doma jer više nemaju kamo. Ono što je studentima posebno zanimljivo su organizirane brucošijade, kojih ima napretek krajem godine. Također, mnogi studenti koji ne žive u Zagrebu imaju svoje podružnice

Zagrebački glanc, štimung i rašpa

i udruge (klub Šibenčana, klub Podravaca, Klub Istrijana), tako da nerijetko organiziraju fešte čiji je cilj okupiti studente iz domaćih krajeva. Tako imate koncerte s nazivom Noć Hercegovaca, Noć Istrijana, Noć Bjelovarčana i slično. Unatoč ponekim incidentima koji su obilježeni nasiljem, oni su u Zagrebu rijetki i može se reći da Zagreb spada u sigurnije eu-ropske gradove. Štoviše, u noćnom tramvaju ili na stanici lako upoznate nekog novog i za-nimljivog. Uvijek se sjetim anegdote jednog poznanika, studenta socijalnog rada, koji se na praksi susreo s nekim beskućnikom koji mu se činio odnekud poznat. Kasnije se pri-sjetio da su nekoliko tjedana unazad zajedno čekali noćni tramvaj i kratili zimsku noć ća-skanjem, grijući se rakijicom.

Kultura i sportMnogi studij u Zagrebu vide kao priliku uži-vanja u brojnim sportskim i kulturnim doga-đanjima. Nogometne, hokejaške i rukometne utakmice brojnim navijačima čine veliko za-dovoljstvo. Cijene su pristupačne, a mnoge utakmice su i besplatne za gledanje (nema ulaznice). Oni koji se bave sportom imaju pri-like trenirati u brojnim sportskim klubovima, oni malko ozbiljniji i pokušati napraviti neka-kvu karijeru. Ljubitelji kulture imaju brojne izložbe, kazališne predstave, koncerte klasič-ne glazbe, jazza i sl. U posljednjih nekoliko godina kao aktivnost posebno je popularan

22 prosinac 2010.

Zagrepčanec sveznalica >>>

ples, tako da postoje mnogi plesni klubovi koji nude tečajeve raznih stilova. Kod mnogih događanja studenti imaju poseban popust i to valja iskoristiti. Dok pišem ovaj članak, u Zagrebu se održava tradicionalni InterLiber, sajam knjige gdje možete pronaći mnoge naslove stručne i zabavne literature po nižim cijenama. Za ljubitelje glazbe postoje mnoge prodavaonice ploča i CD-a, za filmofile tu su brojna kina s najnovijim sadržajima, a razni hobisti također mogu odlaziti na razna pre-davanja i događaje organizirane posebno za njih. Zagreb je pun i raznih muzeja, koji često imaju popuste za studente.

Shopping manijaZagreb u novije vrijeme obiluje raznim trgo-vinama i shopping centrima u kojima možete trošiti sve dok vam obitelj službeno ne ban-krotira. Da se to ne bi dogodilo, pazite da ku-pujete ono što vam treba i ono što si možete priuštiti. Ljubitelji markirane trendy obleke, kao i oni koji traže atraktivne stvari po second hand shoppovima lako će pronaći nešto za sebe. Postoje mnogi dućani gdje se možete obući po povoljnim cijenama (unatoč tome što se gura teza da vrijediš onoliko koliko vrijedi odjeća na tebi), a slično je i s drugim stvarima. Sve što vas zanima lako možete pronaći u raznim specijaliziranim trgovina-ma (sportsku opremu, tehniku, hobi pribor, namještaj, poklone za rođendane prijatelja), dok shopping centri obiluju raznim proda-vaonicama koje svako malo imaju nešto na akciji. Za poznati West gate shopping centar voze i besplatne autobusne linije. S obzirom da ovaj grad ima mnogo prodavaonica slič-nih artikala, ukoliko nešto kupujete dobro je obići nekoliko mjesta i usporediti cijene. Nije loše ni informirati se na raznim web forumima o iskustvima drugih, koji će vam dati savjet oko onog što vas zanima. Ukoliko želite spo-jiti shopping, avanturu i lijep izlet, svakako se preporuča odlazak na Hrelić. Ondje možete naći zanimljivih stvari (od igle do lokomotive) za smiješne cijene, a nakon toga uživati u naj-

boljim ćevapima u gradu. Ako vam se ne da hodati po nasipu doma, za pedesetak kuna možete kupiti bicikl i odvesti se doma (ili za 50-ak eura neki auto).

Okolica ZagrebaUkoliko za vikend ne odlazite doma, a nervira vas zagrebački gradski život, lako je pobjeći u okolne oaze mira kojih ima napretek. Jedno veliko izletište nalazi se na području samog grada – Medvednica s bezbrojnim plani-narskim stazama i atrakcijama poput spilja, rudnika i sl. U neposrednoj blizini metropole je gradić Samobor i njegova brojna izletišta, Krapina, Zaprešić... Za vjernike s druge strane Medvednice nalazi se Marija Bistrica, najpo-znatije hrvatsko marijansko svetište. Od Za-greba se lako dolazi do Varaždina, Karlovca, Kutine, Koprivnice, Čakovca… Ukoliko vas neki od kolega pozovu u svoje (bliske) kraje-ve, u koje inače nemate prilike otići, svakako prihvatite taj poziv!

VlakOni koji su se naputovali vlakom dobro znaju da se o tim putešestvijama može lako napisati knjiga. Hrvatske željeznice poznate su po kaš-njenju vlakova, a gužve petkom nerijetko nas „iscijede“ do kraja nakon napornog student-skog tjedna. Vožnja vlakom zapravo i nije tako loša kao što se inače čini – udoban je, siguran, u njemu često sretnete nekog poznatog tko se također vraća doma (ili ide za Zagreb) iz fa-kultetskih razloga, jer nema boljeg načina da se skrati putovanje od ćaskanja s prijateljem/poznanikom kojeg dugo nisi vidio. Naravno, tu možete upoznati i nove ljude – neke za koje ste znali ali se niste s njima družili, kojekakve zanimljive vršnjake, a ruku na srce, srest ćete i čitav niz čudaka. Oni koji su skloni štednji, lako putovanje pretvore u avanturu, ako kupe „skra-ćenu“ kartu (ne do destinacije do koje putuje, već radi manjeg iznosa do nekog mjesta koje je nekoliko stanica prije). Ponekad izađete u svojoj destinaciji iz vlaka s olakšanjem, a pone-kad zapnete u Majurcu ili Sv. Petru u šumi, pa čekate drugi vlak ili nastavljate auto-stopom.

Zašto Zagreb?Ako se i nakon pročitanog članka nećkate što se tiče studija u Zagrebu, mogu vas samo sa-vjetovati da prihvatite ovaj grad kao jedan ve-lik izazov s bezbroj mogućnosti, jednu veliku priliku koja vam omogućuje mnogo toga, dok su neke stvari neprocjenjive: sklapanje trajnih prijateljstava sa studentima iz svoje, ali i dru-gih generacija. Zbog njih ćete pamtiti grad kao destinaciju koje ćete se sjećati kao lijepog mjesta vaše mladosti, a ne kao mjesto stresa, gužve u prometu i ostalih negativnosti. Zbog studenata iz svih krajeva Hrvatske koji ovdje studiraju, Zagreb je jedan veliki „melting pot“ (mjesto miješanja raznih kultura), tako da ima-te prilike kontaktirati i upoznavati ljude iz cijele države, ali i šire – studente koji su u Zagrebu u sklopu međunarodne razmjene, mlade turiste koji lutaju gradom tražeći nešto novo. Tko zna, možda se ovdje i trajno nastanite.

23prosinac 2010.

Riječ odzvanja, a muk je posvuda >>>

Zašto ova priča? Zašto prisjećanja na čovjeka koji je glavninu svoga rada i intelektualne plodnosti ostvario

do 90-tih godina prošlog stoljeća. Živio je i stvarao u okvirima jednopartijskog političkog sistema, koji je počesto, preko svojih „političkih komesara“ pokazivao protivljenje znanju i djelovanju ljudi koji su drugačije mislili, od onog što je služ-beno proklamirano. Mnogi koji su pokazi-vali snagu i volju da nadograde postojeća znanja (naročito) iz područja sociologije i ekonomije, nailazili su na nepremostive zapreke u okolini svoga rada. Proglaša-vani su glasnicima kapitalizma, a kapita-lizam je objašnjavan kao bauk, zlo koje eksploatira čovjeka, sistem koji dokida radnička prava, sistem koji potiče krimi-nalizaciju društva i dr. Istina, mnoge ne-gativne pojave, pa i u ekonomiji, zaživjele su kroz privatizaciju društvenog vlasniš-

tva i procvatom privatnog poduzetništva. Međutim, Županov nije bio čovjek koji je tada razglabao o rastakanju društva i društvenog vlasništva na način kako se to desilo kod nas. On je zagovarao promje-ne, prilagodbe u ekonomskoj i društvenoj sferi. On nije bio „poticani kontrarevoluci-onar“. On je bio hrabri znanstvenik sa ar-gumentima i silinom ljubavi prema istini. On je bio častan čovjek kakvih je danas sve manje. Čak i tada su to mnogi prepo-znali i nevoljko su ga tolerirali, a ponekad se dijelom koristili njegovim naprednim idejama. Zbog svojih stavova nije zavr-šavao u kazamatima, a neomiljenost u određenim vladajućim krugovima toga vremena, stoički je podnosio. Nekoliko godina prije nego se njegova životna luč ugasila, bio je rezignirani znanstvenik. Očekivao je puno, a malo toga dočekao. Njegova osobna afirmacija nikada nije

dolazila u pitanje. Međutim, društvene promjene su ga razočarale. Opet je došao u situaciju da političari ne slušaju znan-stvenike. Društvena raslojavanja su posta-la nepremostiva. Razvojne prognoze nisu bile povoljne. Županov je, pun znanja i iskustva, secirao društvenu stvarnost i kao prorok upuštao se u procjenu budućnosti. Danas, 8 godina poslije jedne od njegovih „sekcija“ društvene stvarnosti, možemo mu odati priznanje kao znanstveniku koji je jednostavno pričao, a nesmiljeno poga-đao u srž problema. Već tada je izražavao bojazan „Jedan mogući scenarij je da mafija potpuno preuzme vladu“.Zašto su ga malo slušali i zašto je jedino snažno doživljavan u akademskim krugo-vima? Boji li se politika i danas znalaca i znanstvenika, jer oni u njima (mnogim političarima) na vrijeme spoznaju nezna-lice i prevarante.

Josip ŽupanovAkademik

Prenosi, piše i komentira: (ustupljena prava) Mika Neja (pseudonim slobodne novinarke)

Izvor: HAZU, Novi List, Vjesnik, RKC- Zagreb, Slobodna Dalmacija

Čovjek „zvučne“ riječi,znanstvenik, humanista,...

prosinac 2010.24

Riječ odzvanja, a muk je posvuda >>>

U jednom razgovoru sa novinarom N. Šanti-ćem, 2002. g. dao je niz jezgrovitih izjava:„Ostali smo teška provincija duboko u balkanskom glibu. Sada se, nakon popi-sa stanovništva, najedanput pokazuje da smo ono što smo vjekovima i bili: balkan-ska provincija. Sada se vidi da su priče o tome kako mi imamo izvanredno školova-nu radnu snagu obična mitologija. Sada je to teško prihvatiti“ (možda je ovo podloga za državne „krizologe, svojevrsne „političke komesare“ koji na osnovu ove izjave mogu pronaći uporište za objašnjenje svih zala da-našnjeg društvenog trenutka, od opće krize, poslovnog nemorala i korupcije i na koncu sve mogu svaliti na „nasljeđe iz socijalističkih daljina“. Nešto slično, nevjerovatno ali istini-to, već su izjavili hrvatski biskupi (prenesla 26. 10. 2010. Slobodna Dalmacija): „Dok se suočavamo sa sadašnjim poteškoćama“, poručuju nadalje hrvatski biskupi, „ne smije-mo zanemariti ni sve ono dobro što je ostva-reno u proteklih dvadeset godina hrvatske samostalnosti, imajući u vidu da razni oblici današnje krize imaju korijen u bivšem ko-munističkom sustavu“.Inače, akademik Josip Županov godinama se bavio industrijskom sociologijom, ali je sociološki analizirao i ostale društvene feno-mene. Uvijek je slovio kao kritički nastrojeni znanstvenik koji je često govorio ono što se političarima nije sviđalo. Smatrao je da se u današnjem društvu nije puno toga promijenilo. Govorio je da se, čak,

nije pokrenulo ništa. „Možda u verbal-nom iskazu ima nekih promjena, ali je pitanje da li je to stvarna promjena. To je fenomen koji je meni za sada neo-bjašnjiv“. On je objašnja-vao zašto se u Hrvatskoj nikada nisu pojavili poticaji nekog druk-čijeg društva, sličnog onog u Engleskoj ili Francuskoj. „Ako je tih poticaja i bilo uvijek su bili ugušeni i propali“. Smatrao je da je jedan od uzroka „mogućnost provala Turaka koja je trajala stotinama godina, a onda općenito ovdje je uvijek bila granica prema Eu-ropi. Čak se čini da je to u Hrvat-skoj jače izraženo nego u drugim bivšim jugoslavenskim republikama. Primjerice, ulaganje društvenog proizvoda u znanost, kao pokazatelja drukčije filozofije društva, u Hrvatskoj je bilo čak manje od ne-kadašnjeg jugoslavenskog prosjeka. U me-đuvremenu, institucionalne promjene nisu ništa donijele“. Znao je reći da se “kod nas se zapravo razvila jedna vrsta političkog ali ne i poduzetničkog kapitalizma. Poduzetnički kapitalizam se možda razvija na rubu poli-tičkog kapitalizma, možda kasnije i prevla-

da, to ja ne znam.

Ali do sada se to nije dogodilo. U

što će se na kraju krajeva izroditi hrvatski politički kapitalizam, s korupcijom i svim tim karakterističnim stvarima, to je veliko pitanje. Mogući su različiti scenariji. A kada god ispitujete različite scenarije nikada ne možete biti sigurni koji će se ostvariti a koji će propasti. Jedan mogući scenarij je da ma-fija potpuno preuzme vladu.(izjava iz 2002. god!!! - naglasilo uredništvo.)

Šoltanin iz Sred-njega Sela, rođen 1923., splitski kla-sičar, sveučilišni profesor, akade-mik. Po svršetku Pravnog fakulteta u Zagrebu specijali-zirao se u socijalnoj psihologiji indu-strije i industrijskih odnosa u SAD-u, a doktorirao je u Ljubljani 1965. godine. Od 1951. do 1955. godine glavni je urednik izdavačkog podu-zeća Kultura (kasni-

je Naprijed). Nakon toga radi u Institutu za društveno upravljanje (1956. - 1962.) i u Ekonomskom Institutu u Zagrebu (1962. - 1966.). Dugogodišnji je redoviti profe-sor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu (1968. - 1973.) te na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu (1973.-1994.), na predmetima Industrijska sociologija i Sociolo-gija rada. Suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjet-nosti postaje 1980. godine, privremeni član je od 1988., a u redovito članstvo HAZU-a primljen je 1991. godine. Važnija djela iz njegovog stvaralačkog doprinosa razvo-ju hrvatske sociologije su: “Samoupravljanje i društvena moć” (1969.), “Sociologija i samoupravljanje” (1977.), “Mar-ginalije o društvenoj krizi” (1983), “Poslije potopa” (1995.).

Osim industrijskom sociologijom, Županov se bavio istraživa-njem strukture moći i vrijednosnog sustava te posebno u za-dnje vrijeme (prije smrti 2004.) problemima privatizacije, mar-ketizacije i modernizacije. Pravnik, doktor ekonomije, čitav će život posvetiti sociologi-ji, prvenstveno empirijskim istraživanjima društvene zbilje. Na nekom drugom mjestu i u nekom drugom vremenu takva bi biografija bila sve samo ne uzbudljiva. No, empirijska na-rav istraživanja, Županova je posve udaljila od svakog oblika ideologizacije, pa i one najritualnije. Ukratko, uopće nije krio da nije marksist… A evo što je to tada značilo: “Jeste li vi mar-ksisti” pita Kardelj profesore Beogradskog univerziteta 1972. “Niste? A što biste onda željeli raditi?” Nije riječ samo o partijskom diktatu: duh tadašnjeg vremena progovara iz sentence J.P. Sartrea “marksizam je klima naših ideja”. A Županov podvrgava kritici egalitarizam, sam temelj socijalističkog projekta, kao antipoduzetnički diktat koji će nas stajati glave. U to je doba to moglo stajati glave samo Žu-panova. Bez obzira na njegove partizanske zasluge… Svjetsku je znanost zainteresirao za koncept samoupravljanja, da bi ga sam već početkom osamdesetih proglasio neplodnim. U isto je vrijeme prognozirao i jugoslavensku krizu… “U ovom društvu govoriti istinu, to izravno vodi u ured držav-nog tužioca” rekao je. A ipak se trudio govoriti istinu… No bio je daleko od disidentstva i nije malo onih koji su ga držali strašlji-vim. Strašljiv? Kada je većina spomenika partizanima već bila porušena, i kad je većina biografija već bila retuširana, Josip Županov 1998. objavljuje knjigu svojih partizanskih sjećanja “Zaboravljeni rat”. Na koricama tiska dvije svoje fotografije iz toga doba: jednu s partizanskom petokrakom, drugu bez kape, s ćirilićnim žigom JNA iz 1945… Županovu, očito, nije bilo ni do toga da bude protiv, ni do toga da bude za. Bilo mu je do istine.

25prosinac 2010.

Riječ odzvanja, a muk je posvuda >>>

To se gotovo dogodilo za vrijeme Jelcina u Rusiji. Hoće li se to dogoditi negdje tu oko nas? Tijek događaja je zapravo nepred-vidljiv. Postoje neki trendovi koje možemo projicirati u budućnost, ali se i ti trendovi isto mogu promijeniti“. Govoreći o žilavosti političkog, u odnosu na poduzetnički kapitalizam, isticao je da je to „kao jedan moćni radio odašiljač. Vi se na-lazite u blizini tog odašiljača i pokušavate na radiju uhvatiti neku drugu stanicu. Mo-žete, međutim, potenciometar vrtiti koliko god hoćete, čut ćete samo ono što emitira taj odašiljač. Kod nas je prijelaz na kapi-talizam bio započeo prije dvjestotinjak godina. No, nikada nismo stigli tamo gdje i drugi. Iza toga stoji taj duboko ukorije-njeni kôd radikalnog egalitarizma. On se često u sociologiji vezivao uz takozvanu ekonomiju oskudice. Kada imate brodo-lomce na čamcu za spašavanje, najbolja fi-lozofija da svi prežive je da se one skromne rezerve hrane razdijele jednako. Međutim, stvaranje novih mogućnosti s industrijali-zacijom nije uspjelo razbiti taj kôd. Čovjek može u isto vrijeme biti veliki egalitarac i veliki utilitarist. Razvija se ovakav način mišljenja: Ja sam na eksplicitnoj društve-noj razini egalitarac i želim svakoga svesti na vlastitu razinu, ali intimno želim više od njega što on također zna. I ako on opazi da imam više od njega poduzet će nešto protiv mene. Stoga je najbolje da zaradim a da on to ne može vidjeti. Dakle, ostaje crna eko-nomija. To vam je to“. Progovarao je o socijalnim razlikama, ma-lom broju bogatih i velikom broju siromaš-nih: „Jedna je stvar ideologija i pogled na egalitarizam, a druga je stvar realna druš-tvena struktura. Nikada nismo bili jednaki, čak ni za vrijeme socijalizma. Samo, narav-no, niste imali tolike razlike ili barem nisu bile vidljive. Povećanje jaza između boga-tih i siromašnih je gotovo svuda na djelu. Pogledajte raspone plaća. Nekada je kod nas taj raspon između običnog radnika i direktora bio 1:4, a u SAD-u u to vrijeme omjer između prosječnog »šljakera« i veli-kog gazde bio je 1:150. Međutim, od tada je on u Americi narastao na 1:400. I to je taj trend. Neće vas valjda iznenaditi ako kažem da su u Kini također prisutne velika nejednakost i raslojavanje. Jedna od mjera nejednakosti je Ginijev koeficijent koji je u Kini čak nešto veći nego onaj u SAD-u. I već je toliki da se smatra da prijeti opasnost pobune. Kod nas nema izračuna tog koe-ficijenta. Na kraju, kada te nejednakosti postanu zaista šokantne po svojoj nepra-vednosti, onda ljudi kažu, ako ne ide druk-čije, ako je država u takvom škripcu, idemo svi jednako, pasti ćemo travu. Ovaj se izraz jako dugo upotrebljava“. Progovarao je i o filozofiji egalitarnosti: „Ideje umiru zadnje. Dugo vremena nakon što je određena realnost prestala, ideje još dugo vremena žive u mislima ljudi. Na toj crti su bili zasnovani neki američki projekti desegregacije stanovanja. U to

sam vrijeme, 1961. godine, razgovarao s umirovljenim profesorom Krigerom koji je vodio neke takve projekte i pitao sam ga kako misle crnce i bijelce dovesti u istu zgradu, a njihove se ideje nisu promijenile. Rekao je da upravo ide za tim da dovede »kola ispred konja«. Znači, dovesti ljude u situaciju da ipak komuniciraju pa će se s vremenom izvršiti i prilagodba, promjena stavova.“ Poštivao je našeg radnog čovjeka, ali je umio i kritizirati i navodio je primjere: „Kako to da su ti naši ljudi koje su mediji ismijavali kao ljenčine otišli kao gastarbajteri u inozem-stvo i počeli raditi? Neki su se vratili sa znat-nim uštedama i novcima. Oni su tamo upali u »stroj«, kojem ćete se prilagoditi ili ćete ispasti. A ovdje na sve strane možete kršiti propise a da ne ispadnete iz stroja. U tome je cijela priča. Jedna od osnovnih stvari u tržišnoj ekonomiji je da nema besplatnog ručka, da se sve plaća. Kod nas je stvorena

kultura neplaćanja. Znači, ne platiti račun je kao popiti čašu vode. Kasnije ćemo se na-vodno dogovarati, država će intervenirati... Dok vi niste osigurali elementarnu stvar, da morate platiti račune ili idete na bubanj, nema ništa od toga. Stvar je u vladavini prava ili kako Amerikanci kažu ispravnom sudskom postupku“. Pokušao je prognozirati i strukturni, znan-stveni, sveobuhvatni izgled Hrvatske po-četkom tekućeg milenija: „To je nastavak jednog ranijeg razdoblja iako su se mno-ge stvari jako promijenile. Za ono što da-nas ljudi pišu u novinama nekada bi se išlo u zatvor pod optužbom za činjenje djela protiv naroda i države ili za verbalni delikt. To je promjena. Ali neke osnovne stvari kao što je upravljanje društvom, administracija općenito, ostale su tamo gdje su bile a negdje su se svari i pogorša-le. Jer ako neku bolest ne liječite ona će se kasnije nastaviti u pogoršanom izdanju. Vidite, nevjerojatna je stvar da se danas već može predvidjeti da će znanost u Hr-vatskoj odumrijeti. Postoji trend starenja znanstvenog osoblja, istraživača. Kroz posljednjih pedeset godina prosječna dob znanstvenika se jako povećala. Naravno, s time mora opadati i njihova produktiv-nost. I vi se možete naći u situaciji kada će vam takozvana hrvatska znanost biti kao zombi kojeg vi isturite kada vam netko dođe da pokažete kako imate sveučilišta, fakultete. Što primjerice znači kada vam od 100 upisanih brucoša u Hrvatskoj di-plomira njih svega 25 do 30 posto. Koja to industrija može funkcionirati na bazi korištenja kapaciteta od 30 posto? No, vi-soko obrazovanje ipak funkcionira jer je vezano na državni proračun. Kada se neku organizaciju veže direktno na državu i proračun ona može opstati a da potpuno izgubi svoju funkciju u društvu. Tako je u

„Ostali smo teška pro-vincija duboko u balkan-skom glibu. Sada se, na-kon popisa stanovništva, najedanput pokazuje da smo ono što smo vjeko-vima i bili: balkanska pro-vincija. Sada se vidi da su priče o tome kako mi ima-mo izvanredno školovanu radnu snagu obična mi-tologija. Sada je to teško prihvatiti“

prosinac 2010.26

Riječ odzvanja, a muk je posvuda >>>

Italiji davno poslije Drugog svjetskog rata još uvijek postojala u državnoj upravi me-teorološka uprava za Somaliju. Što su ti ljudi tamo radili, pitaj Boga. Tako da vam naši fakulteti, čak i instituti mogu postati pravi zombiji, naše »meteorološke uprave za Somaliju«“. Imao je svoje mišljenje i o programu koji je svojevremeno pokrenula vlada „s faksa na posao“: „Vlada naprosto ignorira podatke koji potiču iz njenih vlastitih ministarstava. Primjerice, već desetak godina egzisti-raju ugovori sa znanstvenim novacima. Nedavno sam našao podatak da je više od 50 posto takvih ugovora razvrgnuto bez koristi za bilo koga. A tu se radilo o ljudima za koje je to bilo produženje ško-lovanja. Trebali su magistrirati i doktori-rati. No, svejedno su ti ugovori propali, jer nisu garantirali nikakvu sigurnost za-poslenja nakon doktorata pa su ljudi na vrijeme otišli u neku drugu djelatnost ili u inozemstvo. A vi mislite da će vam ta ista shema funkcionirati kada zapošljavate ljude koji u novom zaposlenju neće ni magistrirati ni doktorirati. Ako su propa-li jedni ugovori zašto bi ovi drugi trebali funkcionirati? To će funkcionirati još loši-je nego ugovori s novacima. Ovo će funk-cionirati dok idu neki novci iz proračuna za njihove plaće. Nakon toga stop, neće biti produženja ugovora. Ovo pokazuje nesposobnost ove Vlade da uči iz činjeni-ca. One postoje u Ministarstvu znanosti, bile su im dostupne.To je isti način razmišljanja kao nekada gdje su političari govorili, napravit ćemo ovo ili ono, a poslije, kada je stvar propa-la, kazali su da je praksa pokazala drugo. A što se tiče ovih promjena koje inicira Vlada, imate teorem Lampeduse. U filmu »Gepard« grof od Palme i Lampeduse bio je zadrti konzervativac koji je želio sačuvati veleposjednički polufeudalni sustav. U vri-jeme mlade Italije, Manzinija i Garibaldija , njegov se unuk priključio revolucionarima. Kada ga djed pita zašto im se priključio od-govorio mu je: treba sve promijeniti da se ne bi ništa promijenilo“. Progovarajući o krizama uvijek je tvrdio da se ne može stvoriti kritična masa za pobunu ljudi:„Naoko čudno, revolucije ne izbijaju kada su društvo i ekonomija na dnu, nego kada se oporavljaju. To je bio slučaj s Francu-skom revolucijom. Imate Paretovo objaš-njenje tog fenomena prema kojemu je moralni faktor važniji od ekonomskog, jer ljudi mogu trpjeti bijedu i oskudicu a ne mogu trpjeti moralni nered. Dakle, riječ je o moralnoj a ne socijalnoj bombi. Kolika je ta moralna bomba danas u Hrvatskoj ja ne znam. Međutim, danas imate jedan novi faktor koji mi se čini odlučujući. To je vanj-ski faktor. Nema toga tko bi danas mogao pokrenuti pobunu, vojni ili državni udar a da NATO ne bi promptno intervenirao. Društvena energija je inače slična sunčevoj

energiji. Tek kada se ona koncentrira može se pokazati kao aktivna. Za vrijeme soci-jalizma niste imali koga da izvrši tu kon-centraciju. Sada bi se to moglo lakše kroz određene pokrete i organizacije, karizmat-ske vođe, što se vidi kod nekih protesta na ulicama, ali vanjski faktor je tu predomi-nantan i u cijeloj regiji nema tog političa-ra koji bi mogao dobiti odriješene ruke za tako nešto“. Iako je puno toga kod njega djelovalo pesi-mistično, on je sa smiješkom progovarao: „Robert Merton je rekao da je znanost or-ganizirani skepticizam. Funkcija znanosti i znanstvenika nije da širi optimizam nego da pokaže realnost takvom kakva je i s ka-kvom treba računati. Ali, ja ne zastupam determinizam po kojem bi se moglo reći da smo osuđeni na pakao bez obzira što učinili. To nije točno. Još uvijek su mogući različiti scenariji“Razmatrao je teze o našoj mogućoj nezrelo-sti za moderno društvo, a imao je i definira-ne stavove o socijalnoj mobilnosti: “Poznata su dva tipa društvene solidarnosti. Imate normativnu i funkcionalnu integraciju. Nor-mativna integracija se stvara na temelju toga što svi živite u nekom istom kulturnom ozračju. To je karakteristično za tradicional-no društvo. Moderno se društvo ne zasniva na toj vrsti solidarnosti nego na funkcio-nalnoj itegraciji, a to znači vašoj ovisnosti o čitavom nizu drugih ljudi koji imaju svo-je posebne funkcije. Mi smo tek sporo išli prema toj vrsti solidarnosti. Kod nas je još uvijek prevladavala normativna integra-

cija koja se s godinama raspada, jer se ras-padalo i tradicionalno društvo. Onda se za vrijeme rata učinilo da je ona ponovno oži-vjela, naročito kada je bilo u pitanju prihvat izbjeglica. Međutim, kasnije se vidjelo da to zapravo nije bilo obnavljanje tradicionalne normativne integracije nego nacionalna homogenizacija u uvjetima rata. Kada je prestalo ratno stanje bilo je gotovo. Izbje-glice su s vremenom postajale velika napast u hotelima. Kao što se u jednoj zgradi možete penja-ti s jednog kata na drugi, tako u društvu možete ići od jednog statusa na drugi ili eventualno padati, gubiti status. Mi smo imali dosta jaku mobilnost ljudi koji su do-lazili sa sela pa su postajali veliki političa-ri, privrednici i koješta drugo. To je završilo negdje sredinom šezdesetih godina. Na-kon toga više nemate tu vrstu mobilnosti, ali smo onda pokušali izmisliti neke druge stvari. Hajde, kaže, radnike na sveučilište. Iz tih šegrtskih škola direktno na fakultet. Dogodilo se to da ste u stvari upropastili či-tavo visoko obrazovanje, a velikim dijelom upropašteno je i srednje pa čak i osnovno obrazovanje. A obrazovanje jest glavni kanal vertikalne mobilnosti. Tada smo iz-mislili da će svi ljudi imati visoko obrazo-vanje, a inače će svi obavljati svoje poslove koje bi obavljali i bez njega: čistiti ulice, prati... Jednim dijelom to je sada i ostvare-no jer imate vrlo obrazovanih ljudi koji, jer su na to prisiljeni, rade »šljakerske« poslo-ve pa čak i one ispod toga. Samo, kakva je to mobilnost“?

Svi mi možemo u stavovima ovog ve-likana misli i znanosti pronaći, bar u nekim segmentima, moguće podudar-nosti sa sadašnjim stanjem naše druš-tvene zbilje. Koliko se cijeni znanost i njihov trud možemo sami procijeniti. Knjige profesora Županova, „Od ko-munističkog pakla do divljeg kapitaliz-ma“ i „Poslije potopa“ zajedno koštaju 125 kuna. Kao neki ručak u osrednjem restoranu. Preskočite ru-čak, kupite ove dvije knji-ge. Poklonite se znan-stveniku i čovjeku koji je umio kritički govoriti marksistima i liberalima, koji je hrabro upozoravao na rastakanje nekih oču-vanih društvenih vrijed-nosti i stečevina. Jednako je hrabro progovarao pri-je 30 godina i početkom našeg milenija.

Sa mekim sirom mogu se raditi razne kombinacije. On može služiti kao podloga za različite namaze i pikantna pred-jela. Obično se kao pripremljena smjesa (namaz) jede sa

preprženim kruhom. Može u nekoliko kombinacija zadovoljiti i veće probrano društvo, koje će tako zatomiti glad i raspoložiti se pijući sortna vina. Evo nekoliko recepata (smjesa) koje se dobiju uz podlogu mekog kravljeg sira, a mogu dobro koristiti kao kulinarska delicija za opuštanje tijekom nadolazećih praznika i poslije. Ovog puta smo iskoristili stare zapise i nadogradili ih iskustvom dobrog suvremenog poznavatelja jednostavnih brzih predjela..

Recepti su pronađeni u starim kuharicama i pisani su počesto korištenjem lokalnih riječi, izričaja i jednostavnih konstrukcija rečenica, što smo u prijepisu uglavnom zadržali.

Odabrali: Helena Šlogar i Bill Zakula

Bakini recepti za mlade menadžere >>>

27prosinac 2010.

U kilogram mekog kravljeg sira umiješaj:• žlicu slatke mljevene crvene paprike, • žlicu hrena, • žlicu bućinog ulja i • dva prstohvata svježe nasjeckanog

peršina. • Dodaj soli prema ukusu i šaku sitno na-

rezanog pršuta.Serviraj po tri kuglice na tanjur, ukrasi sa par listića svježeg bosiljka, a po vrhu ku-glica ovlaš polij malo maslinovog ulja. Jede se sa preprženim kruhom. Uz to se može biti bijelo suho vino, naravno, tko voli.

U kilogram mekog kravljeg sira umiješaj: • dvije narezane kisele šparoge, • jedan punomasni sirni namaz (100)

grama, • jednu manju žlicu octa (balzamika), • 1 manju žlicu domaćeg maslinovog

ulja, • prstohvat soli. Dobro izradite smjesu, da se sjedini, a za-tim kad je servirate na tanjure, obilno je ukrasite rikulom. Jede se, isto, kao namaz na prženom kruhu, a pije se dobro ohlađe-no pjenušavo vino.

U kilogram mekog kravljeg sira umiješaj: • šaku sitno narezanih crnih maslina, • jednu sitno sjeckanu ocijeđenu crvenu

kiselu papriku, • 4 žlice punomasnog vrhnja, • prstohvat soli. Na tanjur serviraj nekoliko žlica smjese, a po vrhu ovlaš pospi malo mljevenog cr-nog papra. Ovo se jede sa preprženim kru-hom i dobro paše ljudima koji vole bijelo ohlađeno vino.

Zajedno sa ½ kilograma mekog kravljeg sira smiješaj: • pola sitno mljevenih prženih pilećih

prsa, • dodaj 1 žlicu ljutog senfa, • prstohvat soli, • šaku sitno narezanih kiselih krastavaca. Serviraj nekoliko žlica na tanjur, a po vrhu pospi sa više prstohvata narezanog svje-žeg peršina. Ovo je namaz velike slasti. Jede se isto sa prepečenim kruhom, u de-belom namazu.Jedite i uživajte pijući crno vino.

U kilogram mekog kravljeg sira umiješaj:• šaku naribanog parmezana, • šaku na kvadratiće narezane mocarele, • 1 fetu narezanog pršuta, malo soli, • šaku ukiseljenih na ploške narezanih

šampinjona. Smjesu obilato staviti na tanjur, politi ovlaš sa maslinovim uljem i jesti sa prže-nim kruhom, tako da na svaki komadić kruha stavimo dio smjese u kojoj će biti vidljiva ploška narezanog šampinjona.

U kilogram mekog kravljeg sira umiješaj:• šaku slatkog kuhanog kukuruza, • dodaj žlicu senfa u prahu, • dvije žlice punomasnog vrhnja i • sitno narezane ukiseljene artičoke. Na svaki tanjur stavi dvije velike žlice ove sirne smjese, a sa strane posloži 4-5 polo-vica oguljenih oraha. Jede se sa preprže-nim kruhom uz čašu crnog vina.

U kilogram kravljeg sira umiješaj: • šaku kapara, • pola manje glavice sitno narezanog cr-

venog luka, • 2 žlice punomasnog vrhnja, • malo soli (prstohvat). Na tanjur serviraj po dvije velike žlice ove smjese, a po njoj naribaj pola omanje mr-kve. Jede se sa preprženim kruhom, uz čašu bijelog vina.

Odabrao i prilagodio - Nebojša Stanić

Čip, čip, čip >>>

Izvori: swing informatika, dd wireless, enter.bug.hr

Motorola se namjerava podijeliti u dvije zasebne tvrtke već u siječnju, objavio je zamjenik CEO-a tvrtke, Greg Brow.

prosinac 2010.28

Novosti u području informatičke tehnologije

Ranije su iz Motorole najavljivali kako će se podijeliti na dva dijela u prvom kvar-talu ove godine, no očigledno žele to cijepanje obaviti što prije. Novonastale tvrtke bit će Motorola Mobility, koja će se baviti mobilnim telefonima i namjen-skim uređajima za spajanje na televiziju, te Motorola Solutions, koja će se baviti

rješenjima za bežičnu komunikaciju nami-jenjenim velikim tvrtkama i vladinim insti-tucijama.Greg Bown, koji će nakon razdvajanja tvrtke voditi Motorola Solutions, najavio je kako u sljedećoj godini očekuje rast poslovanja iz-među 4 i 5 %, a dugoročni cilj mu je rast na godišnjoj razini od 5 do 8 %.

Kompanija HP predstavlja Mini 1103Premda je ova godina obilježena tablet računalima, HP nije zaboravio na netbo-oke. Kompanija predstavlja Mini 1103, netbook namijenjen nezahtjevnim po-slovnim ljudima koji traže veliku mobil-nost uređaja.Računalo je zasnovano na Intelovim Ato-mima N455 (1,6 GHz) ili N475 (1,83 GHz), a moguć je i izbor 3- ili 6-ćelijskih baterija. Tu

su još standardni 10,1-inčni WSVGA ekran, do 2 GB radne memorije te disk kapaciteta 160 ili 320 GB. Mrežna povezivost uključuje podršku za 802.11 n, Bluetooth 3.0 i pristup Internetu putem ugrađenog 3G modema.Od operacijskih sustava kupcima su na izboru Windows 7 Starter, FreeDOS i SuSE Linux 11, a prodaja kreće tijekom prosinca po cijeni od 299 dolara

LG prodao prvi milijun Optimusa OneLG-ju je bilo potrebno 40 dana kako bi u svijetu prodao prvi milijun Opti-musa One, smartphonea s Androidom 2.2. Ovime je model postao najbrže pro-davani mobitel u povijesti korejskog proizvođača.Ovaj mobitel se prodaje u Europi, SAD-u i Aziji (a poznat je još pod imeni-ma Optimus S i Optimus T), ima 3,2-inčni ekran, 600-megahercni procesor i kame-ru od tri megapiksela.U kompaniji očekuju kako će ovo biti nji-hov prvi smartphone prodan u više od de-set milijuna primjeraka.

Samsung demonstrirao prototip 9-inčnog OLED televizora

Prototip ima nisku razlučivost, ali i na-prednu tehnologiju proizvodnje koja bi mogla značajno sniziti cijene budućih ko-mercijalnih rješenja Samsung je na sajmu FPD International demonstrirao prototip 9-inčnog OLED te-levizora. Sam OLED panel dobiven je inkjet metodom ispisa i ima debljinu od svega 4 milimetra.

Razlučivost je za sada ograničena na 960 x 540 točaka uz prikaz 16,77 milijuna boja i svjetlinu od 200 cd/m2. Gustoća piksela iznosi 58 ppi, a Samsung tvrdi kako je još uvijek riječ o tehnologiji u razvoju, tako da nije poznato ni vrijeme dostupnosti sličnih rješenja u ko-mercijalnoj prodaji.

Novi sustav za upravljanje porukama trebao bi se uvoditi postupno narednih nekoliko mjeseci Facebookov CEO Mark Zuckerberg službe-no je na događanju Web 2.0 Summit po-tvrdio kako tvrtka namjerava predstaviti naprednu uslugu za upravljanje porukama, uključujući i elektroničku poštu.No u Facebooku naglašavaju kako njiho-va usluga koja se razvija 15 mjeseci u ob-zir uzima i druge oblike internetske ko-munikacije, uključujući izravnu razmjenu poruka na Facebooku i drugim platfor-mama. Stoga ističu kako to nije obična usluga za upravljanje elektroničkom po-štom, već samo omogućuje upravljanje elektroničkom poštom uz upravljanje porukama na Facebooku, trenutnu raz-mjenu poruka, SMS i druge oblike komu-nikacije.

Novi sustav za upravljanje porukama tre-bao bi se uvoditi postupno narednih ne-koliko mjeseci, a korisnici će moći dobiti adresu elektroničke pošte s nastavkom @facebook.com.

Čip, čip, čip >>>

29prosinac 2010.

Google je pozvao zapadne zemlje da se usprotive rastućoj listi restrikcija vezanih uz pristup Internetu u Kini i drugim zemljama svijeta.U Googleu navode kako je više od 40 vla-da u svijetu umiješano u odluke o ogra-ničenju pristupu Internetu širokih raz-mjera, što je deseterostruko povećanje u odnosu na vrijeme prije deset godina. Također ističu kako te restrikcije ograni-čavaju trgovinu, te će ukoliko se nešto ne poduzme u budućnosti sigurno postati još gore.Google naravno najviše primjedbi ima na Kinu, no navodi i druge zemlje poput Vijet-nama, Turske, Rusije i Pakistana koje ogra-ničavaju pristup određenim stranicama i informacijama na Internetu.Stoga Google poziva vlade SAD-a, Europ-ske unije i drugih zemalja da poduzmu od-govarajuće mjere kako bi se regulacija pri-

Spoj starog i novog - USB memorija u kućištu diskete

Kartica će biti zasnovana na čipu GF114, modificiranoj verziji GF104 s uključenih svih osam clustera

Stanoviti Charles Mangin uspio je na za-nimljiv način iskoristiti nekoliko starih 3,5-inčnih disketa u modernom svijetu. Charles je u pravom samograditeljskom duhu u disketu ugradio USB memoriju s pripadajućim kabelom koji se izvlači kroz prozorčić za magnetski medij.U projektu su korištene dvije diskete kako bi memorija bila dovoljne visine za ugradnju USB konektora, koji je pri-ključen na unutrašnjost rastavljene USB memorije. Kapacitet ovisi o odabiru memorije za ugradnju, a jednostavnost izrade omogućuje svima da se okušaju u sličnim projektima.

stupa Internetu uključila u pravila Svjetske trgovinske organizacije.

Većini Googleovih rukovodi-telja je plaća relativno mali udio u prihodima koje dobivaju od tvrtke Nakon informacija da će Google svim za-poslenicima povisiti plaću 10%, objavlje-ne su i službene informacije kako će naj-viši rukovoditelji u tvrtki dobiti povišicu od 30%.Četiri od sedam Googleovih izvršnih di-rektora, Patrick Pichette, Nikesh Arora, Alan Eustace, i Jonathan Rosenberg, do-bit će povišicu od 30% za 2011. Time će im se osnovna godišnja plaća povećati sa 500.000 na 650.000 dolara.No, većini je plaća relativno mali udio u prihodima koje dobivaju od tvrtke. Nai-me, Pichette i Arora su ove godine dobili 20 milijuna dolara na osnovu opcija za di-onice, Eustace 10 milijuna, a Rosenberg 5 milijuna dolara.

Prijenosnik je dostupan u dvije boje - Mocha Browni Clementine Orange Lenovo IdeaPad U260 kreće u prodaju. Riječ je o ultraprijenosniku s neobičnom dijago-nalom ekrana koja iznosi 12,5 inča i kući-štem izrađenim od kombinacije magnezija i aluminija čija debljina ne prelazi 18 mili-metara.Prijenosnik se može opremiti procesorom Core i3 ili Core i5, maksimalno se može ugraditi 4 GB RAM-a i 320-gigabajtni disk. Grafika je integrirana, a tu su D-Sub

i HDMI priključci, te baterija koja prijeno-sniku pruža četiri sata autonomije. Idea-Pad U260 se isporučuje s Windowsima 7 Home Premium.Preporučena prodajna cijena prijenosnika za američko tržište, u osnovnoj konfiguraciji iznosi 900 dolara.

Nvidia, karticu GeForce GTX 560, nasljed-nika popularnog modela 460, namjerava izdati očetkom sljedeće godine. Upravo je izvrsna prodaja GTX-a 460 najveći razlog čekanja s predstavljanjem nove kartice, a Nvidia želi još malo pričekati i vidjeti pro-dajne rezultate konkurentnog Radeona HD 6850 i 6870.Kartica će biti zasnovana na čipu GF114 (modificiranoj verziji GF104), koji sada do-lazi s 384 CUDA jezgre – više u odnosu na 336 kod GTX-a 460. Očekuju se i viši radni taktovi jezgre, shadera i memorije, dok bi

performanse trebale biti 15 do 20 posto više u odnosu na GeForce GTX 460. Cijene još nisu poznate.

Google pozvao zapadne zemlje da se usprotive rastućoj listi restrikcija vezanih uz pristup Internetu

Povijest i sadašnjost >>>

Povijest ovog spektakularnog grada obilježena je političkim i vjerskim preo-kretima. Za kršćane je najvažnija građe-

vina u Jeruzalemu Crkva Sv. Groba u kojoj se navodno nalazi Isusov grob.Jeruzalem je grad na Bliskom Istoku na područ-ju današnjeg Izraela i Palestine. Inače, Jeruza-lem na starohebrejskom znači, posjed dvostru-ka mira.Izrael je 1950. godine proglasio Jeruzalem glavnim gradom, ali taj status nije priznat i u međunarodnim okvirima. Grad je podijeljen na zapadni i istočni Jeruzalem. U gradu posto-je i mnoga okolna židovska naselja. U njemu živi preko 700.000 stanovnika. Nacionalni, kulturni, socijalni i vjerski sastav stanovništva izrazito je raznolik, a često su pojedine narod-nosne, kulturne i vjerske skupine, međusobno odijeljene. Grad se dijeli na zapadni, koji je pretežno židovski, i istočni, koji je pretežno arapski. U okviru istočnog Jeruzalema nalazi se i Stari grad, koji je podijeljen na četvrti: mu-slimanska, židovska, kršćanska i armenska.Na međunarodnim mirovnim konferencija-ma, poput Bečkog i osobito Berlinskog kon-gresa, o statusu Jeruzalema raspravljalo se kao o “Pitanju svetih mijesta”. Istočni Jeruzalem obuhvaća oko 70 četvornih kilometara, uključujući i Stari grad, te većinu arapskih dijelova grada izvan zidina i Maslin-sku goru na istoku. Arapsko stanovništvo Istočnog Jeruzalema ima ograničena građan-ska prava, budući da ne pripadaju ni Palestin-skoj Narodnoj Samoupravi, a ni državi Izrael u punom smislu. U istočnom dijelu Jeruzalema se nalaze neka od najsvetijih mjesta triju mo-noteističkih religija: Kršćanstva, Islama, i Ži-dovstva, kao što su Zapadni zid (tzv. Zid pla-ča), Kupola na stijeni i Crkva Svetog Groba.

Jeruzalem sveti gradPiše Zvonimir Kalić

Zapadni Jeruzalem je židovski dio grada, moderan i užurban, dok je istočni uglavnom arapski, u kojem je stil života mirniji, više orijentiran na tradiciju, trgovinu i nasljeđe. Međutim i u tom dijelu politički nemiri ostav-ljaju svoj trag i remete vjekovnu povijesnu slagalicu. Između ove dvije potpuno različite polovice grada smješten je Stari grad, čija je površina manja od jednog kvadratnog kilo-metra. Tu su nalaze sve značajnije, povijesne i vjerske stečevine.Zanimljivo je da Jeruzalem od razaranja So-lomonovog carstva, nikada nije bio formalno glavni grad neke države, osim svoje, “jeru-zalemske”. Uvijek je bio autonomno admini-strativno sjedište, značajan kulturni, vjerski, trgovinski centar.Muka dva naroda na jednoj zemlji, koja vuče korijene još iz biblijskih vremena, nastavlja se. Mir između Izraelaca i Palestinaca, unotoč sil-

nim pokušajima, nije zaključen, zato što nije postignut dogovor o “zlatnom gradu” Jeruza-lemu. Svi bi ga htjeli za sebe, a sveti grad ne može pripasti nikome cijeli i bez ostatka. On pripada svima, ma kakve mu granice odre-dio ovaj ili onaj ugovor. Tako je bilo oduvijek, mada se nikada nisu svi sa time pomirili. To-kom vjekova dolazilo je i do žestokih sukoba  između pripadnika raznih vjeroispovijesti, zbog posjedovanja prava nad uzvišenim svetim mjestima. U Crkvi Svetog groba, naj-svetijeg mjesta kršćanstva, tijekom učestalih rasprava, svećenici su se počesto fizički suko-bljavali, pa čak i ubijali jedni druge.  Rješenja za probleme su se nalazila na razne načine. Generacijama se ključ Crkve Svetog groba nalazi u posjedu jedne muslimanske obitelji, koja svakog jutra otvara glavna crkvena vrata, pa je tako izbjegnuta velika rasprava (spor) iz-među kršćana o pravu na „ključarstvo“.

Mnogi od nas Jeruzalem pamte po tome, jer podsjeća na Isusov život. Ljudska mržnja je slavno dočekanog Mesiju pretvorila u prezrenog čovjeka koji je izdan, napušten, ponižen, ismijan, okrutno mučen i na koncu, hladnokrvno ubijen. Na njegovu ljubav i dobrotu odgo-varali su mržnjom i zlobom. Kad je Isus ušao u Jeruza-lem, otvorio se zastor najveće drame u povijesti svijeta. Mnogi su ušli u grad Jeruzalem, ali nitko kao ON. ON koji je nevin, uzimajući na svoja ramena grijeh cijelog svijeta. Noseći križ na svoje stratište, nije pokušavao izbjeći smrt, već ostaje vjeran Očevom planu ljubavi.

prosinac 2010.30

Povijest i sadašnjost >>>

prosinac 2010. 31

Jeruzalem sveti gradPiše Zvonimir Kalić

Svi govore kako je grad siguran, no nije sve-jedno kad pored mnogobrojnih turista pro-laze naoružane postrojbe. Zbog konstantnih sukoba Izraelaca i Palestinaca, sigurnosne provjere su stalne i nemilosrdne.

Zapadni ZidPoznatiji kao Zid plača, nastao je, zapravo, u vrijeme Herodove obnove Hrama. Prema Ži-dovskoj tradiciji, božanski duh je ostao nad tim mjestom i poslije uništenja samog hra-ma. U gotovo svako doba dana ili noći, tije-kom svakog godišnjeg doba, mogu se vidjeti muškarci i žene koji se mole pred Zidom ili pak jednostavno stoje i šute. Do zida posto-

je odvojeni ulazi za žene i muškarce, a prije nego što uđu, muškarci moraju pokriti glave tradicionalnim kapicama. Pukotine i prorezi između kamenja u zidu su ispunjeni presavi-jenim papirićima sa molitvama vjernika. Da bi bilo mjesta za nove poruke, vjerske vlasti povremeno sakupljaju papiriće i sahranjuju ih na obližnjem groblju, kao što se postupa sa starim molitvenicima i svetim knjigama.

Via DolorosaVia Dolorosa (doslovno prevedeno „Ulica tuge“) je cesta za koju se vjeruje da je bila put kojim je prošao Isus kada je nosio križ kako bi ga razapeli na Kalvariji (Golgoti). Ulica počinje

pored Lavljih vrata, prolazi kroz Muslimansku četvrt te vodi do Kalvarije, u Crkvu Svetog groba. Cijela je cesta obilježena sa 14 Križnih postaja. Postaje opisuju događaje koje su obilježili Kristov put prema Kalvariji, a na ne-kim su postajama nastale i crkve. Svake godi-ne deseci tisuća vjernika prođu ovom cestom u uvjerenju da prate Kristove stope.

Crkva Svetog grobaU crkvi se nalazi posljednjih pet postaja Križ-nog puta te je najsvetije kršćansko mjesto u Jeruzalemu. Po ulasku u crkvu sa desne strane ćete uočiti male stepenice koje vode u Kapelicu Golgote i tri postaje Križnog puta – kada su Isusu skinuli odjeću, razapeli ga te ga skinuli sa križa. Grob se nalazi u sredini cr-kve, na mjestu za koje se vjeruje da je (baš) Isusov grob i mjesto uskrsnuća. Silaskom niz stepenice dolazite u Anđeosku Kapelicu u ko-joj se uskrsli Isus pokazao Mariji Magdaleni. Lokaciju crkve izabrala je kraljica Helena u 4. stoljeću, a današnje zdanje uglavnom datira iz doba Križarskih ratova. Crkva je podijeljena na više dijelova, a svaki od tih dijelova je pod ingerencijom jedne od kršćanskih denomina-cija. Protestanti ne prihvaćaju ovo mjesto kao lokaciju Isusova raspeća i uskrsnuća. Svetost Jeruzalema za Islam, vezana je za opis iz Kur’ana koji govori o čudesnom noćnom Muhamedovom putovanju iz Meke do naju-daljenijeg mjesta klanjanja, do Jeruzalema. Svako će vam dijete u Jeruzalemu ispričati kako je “Muhameda probudio anđeo Gabrijel u Meki i odjahao sa njim do Jeruzalema, na konju koji je imao čovječju glavu”. Sa stijene na kojoj je bio uništeni Židovski hram Muha-med se vinuo na nebo, gdje su mu otkrivene svete pouke Islama.Maslinova gora, Via Dolorosa, Golgota, Crkva Svetog groba, Isusovo raspeće, sve su to mje-sta koja imaju neponovljivo značenje i smisao za Jeruzalem.Dok jedni u Jeruzalemu provode dane u mo-litvi, s druge strane grada oni liberalniji puše i uživaju u pivu, a obožavaju sport, posebno bejzbol i nogomet. Ako pak poželite shoping, treba vam otprilike novca kao da ste u Hrvat-skoj. Oko osam navečer trgovci polako zatva-raju svoje dućane, a čim počne padati noć, turisti napuštaju staru jezgru i sve zamire. A u toj tišini, legenda kaže, putnik koji zatvori oči, u šumu vjetra može čuti glas Božji.Izrael je zemlja koja ostavlja bez daha, a oni koji vjeruju i oni koji ne vjeruju, osjete neku privlačnu moć i požele se vratiti.

Zašto posjetiti Sveti grad Jeruzalem:- Puno povijesnih spomenika značajnih

za različite vjerske zajednice- Sveti grad za kršćane, muslimane i židove- Obilazak Crkve Sv. Groba gdje je poko-

pan Isus Krist- Obilazak križnog puta- Zbog Zida plača- Zbog Kupole na stijeni, sagrađene na mje-

stu gdje je Abraham trebao žrtvovati svog sina i gdje se Muhamed uzdigao u nebo

Što izbjeći:- Neumjesne komentare na račun bilo

koje od religija- Obilazak spomenika u neprimjerenoj

odjeći- Pojedine dijelove grada - Kupovinu bez cjenkanja

U sve zaviri, o svemu piši >>>

32 prosinac 2010.

Mnogi časopisi, sociolozi, emisije na HRT, bave se tematikom popularno-sti narodnjaka na hrvatskoj glazbe-

noj sceni. Pri samom spomenu na pojmove poput „narodnjaci“, „turbo folk“ i sl. mnogima se diže kosa na glavi, te panično traže uzroke tolikoj popularnosti spomenute glazbe. Tako-đer se pitaju gdje je nestala dobra glazba, sta-ri rock i ostali žanrovi koji su nekada, možda, bili popularniji. Da li je situacija zaista takva, ili je riječ o mitomaniji kako bi dežurni kritiča-ri imali nekih tema, a emisije poput Latinice materijala? Pozabavimo se malko time.

Narodnjaci protiv svijetaO njima znam malo, a i nema se tu što puno znati. Bili su popularni uvijek, te su od davni-na, i za vrijeme bivše Jugoslavije, imali svoju publiku. U ovom članku zapravo se i neću baviti narodnjacima, niti istraživati zašto su tako popularni, niti me zanima koji ih slojevi ljudi slušaju, iz kojih su krajeva ti ljudi došli, te zašto su narodnjački koncerti toliko posje-ćeni. Ovaj članak posvećen je svim onim kri-tičarima koji na spomen narodnjaka kolutaju očima i pitaju se gdje je nestala dobra glazba. Rock, jazz, klasika, punk, ska, metal, pop… Nisu nestali nigdje. Oni su uvijek tu, oduvijek su i bili tu. Problem je samo u jednom – nitko ih ne spominje.

SenzacionalizamPojava narodnjaka toliko je iziritirala ljude da svi pričaju samo o toj vrsti glazbe, te se snebi-vaju zašto mladi odlaze u klubove slušati razne turbo folk izvođače. Moje protupitanje je – a zašto ne bi? Ako ih to veseli, neka idu, uosta-lom, ne živimo u zaostalom društvu i svatko ima pravo slušati glazbu koju želi. Pojava tur-bo folka totalno je odvratila pažnju javnosti od drugih glazbenih žanrova, te se čini kao da u Hrvatskoj i u susjednim zemljama postoji produkcija narodnjačke glazbe. To je, zapravo, običan mit, a istina je daleko drugačija.

„Srpska muzika“Srpska glazba okarakterizirana je kao nešto negativno, jer svi odmah pomisle na izvođa-če narodnjaka, od kojih su neki povezani na ovaj ili onaj način s kriminalom ili ratnim zlo-čincima. Dok za jedne „srpska muzika“ znači Ceca, Karleuša i Seka Aleksić., pojam „srpska muzika“ za mnoge znači Električni orgazam, Balašević, Neuroza, Sixpack itd.

Vratimo stari rock!Tako nekako glasila je jedna od grupa na Fa-cebooku za koju sam dobio poziv. Nije mi bila

Piše Matej Perkov

Ritam narodniKratak osvrt na glazbeno stanje u državi tj. zašto su svi protiv narodnjaka i pitaju se gdje je nestala, kako kažu, dobra glazba?

jasna, jer rock u Hrvatskoj nije nikada nestao. Hrvatska ima kvalitetnu rock scenu s mnoš-tvom dobrih bendova. Problem je jedino u tome što je riječ o malim bendovima, koji nisu toliko poznati, pa sviraju po klubovima pred auditorijem koji je brojnošću daleko ispod posjete nekih narodnjačkih klubova. Riječ je o malim koncertima s ograničenim brojem ulaznica, koji se ne oglašavaju plaka-tima po cijelom gradu. Marketing je moćna stvar – nije ni čudo da ljudi misle da je rock nestao, ako primjećuju da je cijeli grad oblije-pljen plakatima za Lampaše, a plakata za rock koncerte nema.

Koncerti i festivaliUz već spomenute male koncerte u klubovi-ma ograničenih kapaciteta, dobre rock grupe iz Hrvatske i inozemstva pune i velike dvora-ne: tu su uvijek popularni Let 3, Urban, Psiho-modo pop, a uvelike raduje da se na koncerte „velikih“ više ne mora putovati u Beč, Ljublja-nu ili Budimpeštu. U Hrvatskoj su bili Leonard Cohen, Nick Cave, Manu Chao, Marilyn Man-son, Marky Ramone i mnogi drugi, koji su odr-žali dobre rasprodane koncerte. Ono što je ta-kođer zanimljivo spomenuti su uspješni, već godinama dobro posjećeni festivali koji nude kvalitetan pop, rock, punk ili metal. Riječ je ponajprije o InMusic festivalu koji se održava na Jarunu, donedavno smo imali i Rokaj fest, tu su pankerima privlačni Monte Parafiso u Puli i Dirty Old Festival kod Požege. Ljubitelji ska i reggae glazbe na Krku posjećuju tradi-cionalni Skaville festival ili pulski Seasplash, a zagrebačka Arena, Dom sportova i Cibona dosad su ugostili mnoga velika imena poput Pearl Jam, Tool, ZZ Top… Radar festival, koji se preselio u Varaždin, također svake godine uveseljava poklonike mainstream rocka do-vodeći velika imena koja su dobar mamac za hrvatsku publiku, ali i onu iz okolnih zemalja. Poklonici elektronske glazbe također uživaju u svojim partyima, koji su doduše puno manji i rjeđi nego prijašnjih godina.

Kako se boriti protiv senzacionalizma?Iako se o ukusima ne raspravlja, Hrvati vole pljuvati po ukusu drugih. To je, pak, privatno pravo svakoga, ali definitivno nije lijepo. Svatko ima pravo slušati ono što voli i posjećivati koncerte koje želi, te je zbilja pri-mitivno nekoga zbog toga osuđivati. Ako su neki već frustrirani popularnošću narodnjaka, zaista je besmisleno gubiti vrijeme i energiju omalovažavajući druge žanrove glazbe i njiho-ve poklonike. Tu energiju mogli bi usmjeriti u nešto produktivno: napiši članak o svom ben-

du i plasiraj ga negdje, makar to bio tvoj vlastiti blog koji čita dvadesetak ljudi. Napravi inter-vju s nekim poznatijim glazbenikom i ponudi ga nekom časopisu (novinama) bez naknade. Isprintaj naljepnice omiljenog rock sastava i podijeli ih, lijepi na vidljiva mjesta. Skupi neke istomišljenike i pokrenite udrugu koja bi se bavila promicanjem glazbe koju volite, or-ganiziranjem koncerata, suradnjom s malim bendovima kojima ćeš pomoći da napreduju u karijeri. Pomažeš čak i onda dok posjećuješ koncert omiljenog izvođača – kupnjom ulazni-ce, te kupnjom majice, cd-a, ploče… Toliko je toga što se može napraviti, samo ako usmjeri-te energiju na nešto konstruktivno!

Gdje pronaći kvalitetnu glazbu?Internet je danas neiscrpan izvor informacija – na njemu ima svega, pa tako i glazbe. Ukoliko imate mašte i volje za istraživanje, moguće je naći glazbenike vašeg omiljenog žanra (klasi-ka, jazz, rock, pop) iz svih dijelova svijeta, tako da možete saznati za nekog dobrog izvođača za kojeg inače ne biste nikako znali. Mnogi su se iznenadili kvalitetom pop glazbe istoč-nih zemalja (Ukrajina, Rusija, Poljska), te svoju potragu, u nedostatku kvalitetnog hrvatskog popa, usmjeruju tamo. Hrvatska rock scena življa je nego ikad – uz malo truda na interne-tu možete pronaći tjedne/mjesečne koncer-tne programe malih klubova s ponudom rock i punk glazbe. Slično je i s jazzom, klasičnom i etno glazbom i inim žanrovima. Dakle, sve ovi-si o vašim preferencijama. Imate pravo slušati što god želite, i upamtite – glazba je izuzetno moćna, o kojem god žanru se radilo.

Tračerica s Libertasa s Libertasom u srcu >>>

Prosinac, 2010.Ustala sam na lijevu nogu: prvo mi je poplavila mašina za veš, zatim sam

ostala bez tople vode dok mi je cijela kosa bila našamponirana, u tramvaju me ulovila kontrola a još nemam abonamenat (ukaz, prikaz ili kako to već zovu zagrepčani) i na kraju sam se spotaknula i pala ispred refera-de, cipela mi je odletila preko glave a knjige su se stropoštale niz stepenice. Uopće neću komentirati ovu zlu karmu koja se skupila oko mene, jer zaista mislim da ju nisam ničim za-služila. Nadam se samo da će mi sve nekako bolje krenuti u što skorijoj budućnosti. Barem sam zadovoljna rezultatima iz kolokvi-ja. Ipak se isplatilo redovito dolaziti na preda-vanja. Kada su nam to profesori govorili na početku, nisam baš vjerovala koliko je to zai-sta potrebno! Čak je i računovodstvo odlično prošlo! Najviše se veselila ocjenama moja nona i odmah mi je malo podebljala novootvoreni bankovni račun. Tako sam se razveselila da ću se nagraditi nečim lijepim – u Zagrebu ima to-liko super dućana, ali radi kazne u tramvaju i kraja mjeseca mislim da ću biti sretna ako mi išta ostane za hranu u menzi. Još sam u šoku koliko brzo trošim novce! Na početku mjeseca imam osjećaj da sam carica i još ne mogu vje-rovati da odjednom dobijem novce a ne 20 kn dnevno za kavu kao kada sam bila doma. Ali sada shvaćam da pasta za zube, toalet papir i hrana u frižideru zapravo koštaju i osim što za

Tračerica s Libertasas Libertasom u srcu

to moram izdvojiti svoje novce, moram se i sje-titi da se to troši i da se s vremena na vrijeme zalihe moraju osiguratii. U Zagrebu sam već tri mjeseca i moram pri-znati da nisam ostvarila niti pola liste koju sam si zadala kad sam došla. Jedna od još ne-ostvarenih želja jest upisati teretanu koju nam omogućuje Libertas i zbog toga sam jako ljuta na sebe. Neke cure iz grupe su krenule i kažu da su prezadovoljne. Malo sam ljubomorna na njih jer su organizirane oko svega ali su mi baš zbog toga drage i simpatične. Za sada se najviše družim sa Fiorom i Ričom (tako sam ih prozvala jer kad sam ih prvi put vidjela Fiora je imala cvjetnu haljinu, a Riča prekrasne ri-čave lokne, koje, meni iz još neznanih razloga pegla). Kažu da je teretana vrhunska, a ja ni-kako da se uhvatim u koštac sa kilogramima. Još me više plaše (i vesele) blagdani jer znam kako izgleda kolenda u Dubrovniku i znam da neću odoljeti svim onim finim delicijama koje pripremaju mama i nona. Kada se samo sjetim kroštula, fritula, ušećerenih mjendula i kuglica od oraha i smokava, moram priznati da mi je malo žao što sam prerasla godine kad sam s prijateljima išla po kućama kolendavati (pjevati na vrata po starom dubrovačkom obi-čaju). Otkako sam otišla iz Grada sve više sam svjesna koliko ga volim i koliko mi fali i kako

je zapravo poseban. Ovaj Zagreb je stalno siv i tmuran i nikako ne mogu procijeniti kakvo je vrijeme. U Dubrovniku prema boji mora točno znam je li južina ili bura koja sve očisti od praši-ne u kući, do ulica i grada. Još nisam upoznala niti jednog zanimljivog dečka osim Spliće koji je navodno s nama na Školi, ali mi se čini da je druga ili treća godina. Upoznali smo se na partyju za brucoše i stajao je s Fiorom na šanku. Iako su pričali veći dio ve-čeri (na moje ne preveliko oduševljenje). Osim toga, među nama, Fiora ima momka s kojim se kao jako voli, a noć provede s mojim Splićom. (Ok, možda nije moj ali svakako nije niti nje-zin!). Uglavnom, dok smo bili vani imala sam dojam da me cijelo vrijeme gleda. Ipak, nije se došao upoznati, tako da je sve to vjerojatno plod moje mašte. Mislim da sam ga čak vidjela i u Gavelli kada sam išla gledati Tartuffe, ali ni-sam sigurna da je to bio on. Bez obzira na Spli-ću, definitivno sve preporuke za predstavu! Eto, za sada vas pozdravljam u kulturnom tonu. Još nisam odlučila gdje ću i šta ću za Novu godinu. Jedva čekam vidjeti svoj Grad i Karlu i Brigitu jer mi se već pomalo čini da me zaboravljaju. Kad god ih zovem, u gužvi su i ne prenose mi nikakve novosti, tako da ni ne znam što se točno s njima događa. Da povremeno ne vidim neki novi status na fa-cebooku, ne bi ni bila sigurna kako izgledaju. Do idućeg broja, xoxo, ljubi vas vaša Tračerica.

Iz prethodnog broja:Tračerica dolazi na studij u Zagreb. Puna je isčekivanja, uzbuđenja, strahova i nadanja vezanih za početak novog života. Prvi put na duže vrijeme napušta svoj rodni grad Dubrovnik i najbolje prijateljice iz djetinjstva, Karlu i Brigitu. Kako se snalazi u Zagrebui i je li našla nove prijateljice, društvo i mjesta za izlaske, ali i kako se nosi s kolokvijima, studiranjem i samostalnim životom, pročitajte u daljnjem tekstu.

prosinac 2010. 33

prosinac 2010.34

U sve zaviri, o svemu piši >>>

Tko to tamo poklone dijelii u srca radost usađuje?

Bar jednom ili dvaput u go-dini, u dječja srca se uvlači radost trenutka primanja darova. Poklone donose Sv. Nikola i Djed Mraz/Djed Bo-žićnjak. I odrasli vole takve trenutke. Tada daruju, a i njih se daruje; (bar one koji ne žele ostarjeti). Netko li-jepo reče: „Vrijeme pjesme, blagdanskog duha, dariva-nja i dobrog raspoloženja siguran je trenutak kada i djeca i odrasli žele druže-nje sa ovim starcem crve-nog nosa i vrećom koja je prepuna različitih darova i iznenađenja“. Zato je lijepo živjeti u prosincu, pa makar na dug. Pa što, pokrit će se dugovi i minusi na računu. Koliko li vrijedi smijeh dje-tetov, uzvik sa poklonom u rukama, radost življenja, sjećanje na bezbrižnost i tre-nutke kad ih je mogao raz-galiti i jeftini poklon umo-tan u šuškavi celofan. Nema to cijene; zato neka žive svi koji daruju, pa makar ih na-zivali imenom, Djed Mraz.

Ustupljena prava - Bela Dobovska –(Uvod i razrada, uz dijelom korištene izvore, http://likovnakultura, ufzg.unizg.hr, www.Djed Mraz.biz)

Odmah da razjasnimo: Djed mraz je izmišljeni komercijalni lik; on uistinu ne postoji i o njemu možete samo

maštati. (ova tvrdnja nije upućena djeci, niti onima koji se tako osjećaju, niti nekim dru-gim odraslim ljudima koji još uvijek umiju snatriti i koji vjeruju u bajke i čarolije).Djed Mraz se povezuje s bivšim Danom dječje radosti (31.12.) na našim prostorima (to je onaj socijalistički djed). Neki kažu, da ipak Djed Mraz živi na Sjevernom polu sa svojom ženom, bakom Mraz. Tamo postoje radionice gdje vilenjaci izrađuju igračke. Oni pomažu Djedu Mrazu prikupiti sva dječja pisma sa napisanim željama i za svako dijete spreme poneki paketić. Djed Mraz, putujući u saoni-cama koje vuku irvasi, ulazi kroz dimnjak i ostavlja pod jelku (ili božićno/novogodišnje drvce) darove. Druga priča kaže da je Djed Mraz iz finskog dijela Laponije i da odatle posjećuje svu djecu svijeta. Ima čak i svoju pravu adresu. Djeda Mraza u posljednje dvije decenije kod nas najradije nazivaju Djed Božićnjak (izraz na pola puta prema religijskom porijeklu običaja), a u drugim zemljama je on Father Christmas (anglosaksonsko područje), Joulu-pukki (finski), Дед Мороз (ruski), Weihnachts-mann/Väterchen Frost (njemački) Santa Claus (engleski,Sjeverna Amerika), Julemand (dan-ski), Božić Bata (u Srbiji)

Kako su se Sveti Nikola i Djed Mraz (barem Božićnjak) povezali?Obojica (ili sva trojica) donose darove. Djed Mraz/Božićnjak se na engleskom jeziku na-ziva Santa Nicolas (Santa Claus). Odakle to povezivanje u konceptu tog djeda?I u pogledu toga i da bismo opisali i njegov izgled, zadiremo u religijsko-komercijalnu vezu po tom pitanju.Lik Djeda Mraza nastao je po uzoru na lik Svetog Nikole.Priča o Svetom Nikoli je uglavnom opće poznata. Rođen je u Maloj Aziji u 4.st., gdje je bio biskup u gradi Myri. Poznato je neko-liko priča o njegovu životu. Prema jednoj, pribavio je novac za miraz za tri djevojke kako bi se udale. Zbog toga se na slikama prikazuje s tri vreće zlatnika (ponekad tri kugle ili jabuke) i odatle veza s darivan-jem. Prema drugoj, oživio je troje djece koje je ubio opaki gostioničar kako bi servirao njihovo meso; odatle veza s djecom. Prema trećoj, smirio je uzburkano more i tako spasio

lađu na kojoj je putovao; time je postao i zaštitnikom mor-nara i putnika. Slavi se 6. prosinca, na slikama se pri-kazuje u biskupskoj odori sa zakrivljenim štapom i

kapom, tzv. mitrom, te s tri vreće/kugle/jabuke.

Poznati prikaz Santa Clausa kakvog ga svi poznajemo, u crvenom odijelu s bijelim krznom, velikim trbuhom i crven-imm nosom, stvoren je i prvi puta prikazan 1931. godine. Autor mu je ilustrator Haddon Sundblom, a naručitelj je bila tvrtka Coca Cola, zbog čega je St. Claus obučen u zaštitne boje njihova logotipa - malo bijele i mnogo crvene. A odakle Sundblomu inspiracija za Clausov izgled?

Europa je kroz povijest poznavala i druge nositelje poklona osim Sv. Nikole. Često je poklone donosio mali Isus, Christkind, Krist-kindl, čije se rođenje također slavilo u pros-incu. Njegov pomagač je u Njemačkoj Wein-achtsmann, kojeg prati njegova suprotnost Knecht Ruprecht, Pelzebock ili Krampus. Ti likovi, međutim, nikada nisu ljudi. Onoga koji donosi poklone prikazuje se kao gnoma, tro-la, patuljka i vilenjaka, a obučen je raznovrsno uključujući i vučju kožu i medvjeđe krzno. U Francuskoj darove nosi Pére Noël; u Eng-leskoj je to Father Christmas koji se prikazuje s božikovinom, bršljanom i imelom; Talijani imaju La Befanu, dobru vješticu, Šveđani Jultomten-a, Nizozemci Sinterklaas-a, a Finci Joulupukki-a, lik koji je najsličniji Coca Coli-nom znaku i zbog čega ga često zovu “pravi Djed Mraz”.

Tako dolazimo i do naših dana. Potrošačko društvo ima kratko pamćenje; političko je mnogo duže,

1448. 1512.

zbog kojeg se smatra kako je crveni Djed Mraz ruski izum, a ne proizvodni logotip. Tako je smišljen naziv na pola puta prema religi-jskom porijeklu običaja - Božićnjak bi trebao biti moralno prihvatljiviji. Ipak, on samo gov-ori o tome kako nam je kolektivna svijest raspoloženija za političko obračunavanje, nego za poštivanje običaja - jer oduvijek je poklone početkom mjeseca donosio Sveti Nikola, a krajem mjeseca Mali Isus. Moralno - i komercijalno - osviješteni pojedinci ne bi smjeli imati problema s odgovorom na pitan-je o postojanju Djeda Mraza ili Božićnjaka. On postoji onoliko koliko i naljepnica na boci Coca Cole.

Svet

i Nik

ola

35prosinac 2010.

U sve zaviri, o svemu piši >>>

Ž ivio jednom kralj Zujan koji je imao svoj dvorac i veliko imanje. Bio je okružen dvorjanima koji su ga voljeli, jer je bio dobar i darežljiv. Ljudima u svom kraljevstvu priređivao je gozbe, a od njih je uzimao samo male poreze. I tako, jednoga dana u njegovo kraljevstvo svrati jedan starac i zamoli ga da mu podari kesu zlata, jer je trebao iz

sužanjstva na Planini zmajeva izbaviti svoju kćer. Dobri kralj Zujan, čim je saslušao starca, sažali se i podari mu kesu zlata. Kako to bi učinjeno, starac progovori drugim glasom i reče:“ Ja sam zapravo čarobnjak Karim. U meni su velike moći. Mogu sve, imam sve, ali živim životom običnog čovjeka i druge podučavam kako da budu sretni. Darovao si me bez pogovora, pokazavši dobro srce. Nagradit ću tvoju dobrotu tako što ću ti ispuniti jednu želju, bez obzira što poželio. Ali, prije toga povest ću te sa sobom da preletimo svijet i da vidiš svojim očima čega sve na svijetu ima. Tek tada se odluči koju ćeš želju poželjeti“. I sjedoše na oblak njih dvojica, a lagani vjetar ih poveze u daljine. Putovahu preko brda i dolina i gdje je god kralj poželio čarobnjak spusti oblak da prošetaju, porazgovaraju sa ljudima, kušaju hranu i razgledaju kićene građevine i bogatstva. Kralj Zujan je bio uzbuđen, kao nikad do tada. Vidio je da ima sto puta većih i bogatijih kraljevstava od njegovog. Kušao je i hranu koju njegovo nepce do tada nije osjetilo. Vidio je ljepote, koje njegovo oko do tad nije ugledalo. I kralj Zujan se s vremenom silno uznemiri, gdje god stadoše, ruksak na ramenu napuni. Što god je ugledao, htjede sa sobom ponijeti. Naredi čarobnjaku da ubrza putovanje i cijeli svijet obiđe još jedanput. S vremenom, nestade mu smijeha i umor ga savlada. Prestade spavati i sav uzdrhtan, poželi opet svijet obići. Davno je natrpao ruksak svaštarijama, koje poslije nije ni pogledao. Bezbroj stvari je poraz-bacao i po oblaku oko sebe. Prestao se smijati, omršavio je i postao namršten. Zaboravio je svratiti u svoje kraljevstvo, po tko zna koji put obilazeći svijet. Srce mu napusti dobrota i njime ovladaše daljine i želja da sve ima, da sve vidi i da sve posjeduje. A onda, čarobnjaku Karimu dosadi lutanje, pa zaustavi oblak, jer došlo je vrijeme da se ostvarenjem želje oduži kralju. A kralj punih očiju daljina i ljepota poželi da vlada i kraljuje; da ima sve što je na svijetu i da posjeduje sve ono što je oduvijek drugima pripadalo. I bi tako; dodijeli mu čarobnjak sve što je poželio. Dobi sva bogatstva ovog svijeta i sve probleme ovog svijeta. Sve sreće i nesreće što pripadahu drugima postaše njegove. I kralj se polomi iznutra. Ništa više nije mogao riješavati, niti u čemu više nije mogao uživati. Sve mu postade preveliko, sve mu postade preteško. Nemir mu se u dušu uvuče. Prestade jesti i bolest ga obgrli. Više ni putovati nije mogao, a bolest mu izbrisa i sjećanje na sva bogatstva i sve ljepote. Onemoćao, jedva prizva starog čarobnjaka i zamoli ga da mu podari zdravlje, mir u srcu i onu sreću koju je nekad imao. Čarobnjak se zamislio i kaza, da mu može ostvariti i ovu želju, samo ako se odrekne one prvo poželjene. Nemoćni kralj Zujan rado dade pristanak i odmah se pretvori u onog veselog zdravog vladara, omiljenog i sretnog u svojem kraljevstvu. Čarobnjak mu ostavi sjećanje na sve što je prošao i što je imao i napusti ga zauvijek. Poslije toga, kralj Zujan je još dugo i sretno vladao svojim kraljevstvom i više mu na pamet nije padalo, da grumen sreće i kabao mira u duši, zamijeni dolinom briga i rijekama suza.

NOVOGODIŠNJA BAJKA O KRALJU ZUJANU

(Morate znati stati na vrijeme, da se odmorite. Morate znati, da oko vas i drugi postoje i da ih treba ljudima zvati.Morate znati: da svega ima i da je sve stvoreno za svakoga, a u vašoj vreći života koju nosite na ramenu, ima mjesta samo za ponešto.Morate znati: da je želja puno, a samo neke će vas razveseliti.Morate znati: kad se u Vas useli nemir, sve čaše ćete gostima po-lupati, jer drhtave ruke ni suzu ne mogu obrisati. Ne gledajte predaleko, jer sve daljine vam u oko ne mogu stati.Ponešto ćete vidjeti, negdje putovati, imat ćete koliko zavrijedite. Lju-bav će Vas dodirnuti koliko zaslužite, dobit ćete koliko dadete i sve to samo ako Vas zdravlje i sreća posluže.)

ZATO, ŽELIMO VAM U NOVOJ 2011. GODINI SAMO DVIJE STVARI; BUDITE ZDRAVI I SRETNI! ZASLUŽITE TO MIROM U SRCU, UPOZNAVAJUĆI SEBE, DARIVAJUĆI DOBROTU I RAZUMIJEVANJE DRUGIMA. TAKO ĆE SE NIT NEMIRA I BESMISLA PRETVORITI U SMISAO I SVI ĆE U KRUGU ŽIVOTA DOBITI ONO, ŠTO TRUDOM I DOBROTOM ZASLUŽE!

Phillipe Brinsky