The following ad supports maintaining our C.E.E.O.L. service

197prosinca 2012.

UDK355.1-058.65(=163.42)(497.6-3 Hercegovina)1941/1945355.257.2(=163.42)(497.6-3 Hercegovina)1941/1945

Izvorni znanstveni lanak Primljen 25. X. 2012.

Blanka MatkoviUniversity of Warwick, Department of History B.Matkovic@warwick.ac.uk

POSLIJERATNI KOMUNISTIKI ZLOINI I GROBITA U ISTONOJ HERCEGOVINI

Saetak

Nakon svibnja 1945. na podruje Bosne i Hercegovine dovoeni su tran-sporti zarobljenika iz hrvatskih logora i zatvora, posebno iz Poege i Sla-vonskoga Broda. Najvei broj tih zarobljenika zatoen je u sarajevskim i mostarskim logorima iz kojih je nepoznat broj odvezen prema Stocu, Nevesinju, Bilei, Trebinju i Crnoj Gori. Po izjavama veega broja svje-doka te se osobe nikada nisu vratile kuama zbog ega se pretpostavlja da su pobijene u veem broju jama i grobita na podruju istone Herce-govine. Speleoloka istraivanja potvrdila su da se u pojedinim jamama nalaze ljudske kosti, no stradanje Hrvata na tome podruju jo je uvijek slabo istraeno. Iako veina svjedoanstava govori o dolasku zarobljeni-ka preko Slavonskoga Broda, tragovi vode i prema Splitu i Dubrovniku. Vei broj izvora, ukljuujui i arhivsko gradivo, potvruje bliske kon-takte i suradnju dalmatinskih i hercegovakih komunista te tijela vlasti (poglavito OZNA-e), zbog ega je istraivanje ratnih zloina poinjenih na podruju istone Hercegovine i june Dalmacije vrlo sloeno.

Kljune rijei: Drugi svjetski rat, Hercegovina, OZNA, komunizam, gro-bita, poratni zloini

198 HUM 9

Blanka Matkovi

Uvod

Nakon zavretka tzv. zavrnih operacija za osloboenje Jugoslavije te zarobljavanja hrvatskih civila i pripadnika Hrvatskih oruanih snaga u Sloveniji i Austriji tisue zarobljenika natjerane su u kolone smrti kre-ui se u tri osnovna smjera:1

a) Bleiburg Dravograd Celje, odakle jedna kolona ide prema Za-grebu, a druga prema Krapini i potom opet prema Zagrebu. Iz Za-greba su se kolone kretale u nekoliko razliitih smjerova, a jedan od njih vodio je preko Poege i Bosanskoga Broda2 do Sarajeva i Mostara.3

b) Bleiburg Dravograd Maribor Ptuj Varadin Virovitica Osijek. Iz Osijeka jedna skupina ide preko Baranje, Bake i Sri-jema prema istonoj i junoj Srbiji te Makedoniji radei najtee poslove u rudnicima i drugdje. Druga skupina kree se preko Vu-kovara, Vinkovaca do Srijemske Mitrovice, odakle dio ide preko apca i dalje u zapadnu Srbiju, a dio preko Paneva i Vrca u Belu Crkvu. Trea skupina odlazi preko akova do Slavonskoga am-ca, gdje prelazi u Bosnu do Doboja i nastavlja dalje prema Tuzli, Banjoj Luci ili Zenici, odnosno Sarajevu i Mostaru.4

1 Usp. Zdravko Dizdar, Prilog istraivanju problema Bleiburga i Krinih putova (u povo-du 60. obljetnice), Senjski zbornik, 32 (2005.), str. 152. 153.

2 Logori u Poegi i Slavonskome Brodu meu najspominjanijim su postajama Krinoga puta u Slavoniji. Onaj u Slavonskome Brodu rasputen je u jesen 1945., a na podruju grada i okolice nalazi se vei broj masovnih grobnica. Istodobno je osnovan logor u Bosanskome Brodu, i to u blizini eljeznike postaje i loionice. Logor je postojao oko dva i pol mjeseca, a zarobljenici su se u njemu zadravali najvie tjedan dana. Usp. Mate imundi, Hrvatski smrtni put, Split, 2001., str. 268. 269.

3 O prelasku zarobljenikih kolona s hrvatskoga na bosanski teritorij svjedoi vei broj oso-ba. asnik Hrvatskih oruanih snaga Stjepan Buconji proao je Krini put od Bleiburga preko Maribora, Zagreba (logor Preko) i Slavonskoga Broda, odakle je odveden u logor u Bosanskome Brodu. Buconji tvrdi da su odvoenja ljudi iz toga logora bila svakodnevna te da su rtve likvidirane u okolici. Iz Bosanskog je Broda odveden prema Mostaru, no uspio je pobjei na eljeznikoj postaji u Sarajevu. Usp. Spomenica Bleiburg 1945.-1995., ur. Mirko Valenti, Zagreb, 1995., str. 163. 165. O likvidacijama u Bosanskome Brodu svjedoi i Ivan Mari. Usp. Karlo Rotim, rtvoslov irokog Brijega u Drugom svjetskom ratu i porau, Mostar, 2000., str. 205. 209.

4 Mnoge uhiene Hrvate u Hercegovini vlakovima su vodili prema Crnoj Gori, usputno ih na pojedinim eljeznikim postajama izvodili iz vagona, odvodili ih prema unaprijed

Access via CEEOL NL Germany

199prosinca 2012.

PoSliJERatni kOMUNISTIKI ZLOINI I GROBITA U ISTONOJ HERCEGOVINI

c) Jasenice i Ljubelj do Kranja te dalje do Ljubljane. Odatle dio zaro-bljenika ide do Zagreba, drugi preko Novoga Mesta do Karlovca, a trei do Koevskoga Roga i dalje do Rijeke.

Manje je poznato da su zarobljenici prebacivani u hercegovake lo-gore, odnosno lokalnim opunomostvima OZNA-e, i iz Dalmacije. Opunomostvo OZNA-e dubrovakoga podruja 31. prosinca 1944. obavjeuje Opunomostvo OZNA-e za junu Hercegovinu u Stocu da smo izdali naredjenje, da Vam se straarno sprovedu nie oznaena lica, a koja se nalaze sada u naem zatvoru, budu su svoja djela uinili na teritoriju tog opunomostva i to: 1. KLEAK PERO pok. Pera iz Be-lenice. Prema izvjetaju Komande mjesta Ljubinje Str. Pov. Br. 231 od 10.XII.44., imenovani je hvatao rodoljube u okolici Ljubinja i vodio ih na JAMU. 2. ZEKO IVO, Ivanov iz Belenice, prema gore pomenutom izvjetaju Komande mjesta Ljubinja, uestvovao je u hvatanju i bacanju u JAME rodoljuba u okolici Ljubinja. 3. LUI BOO, pok. Boka iz Golubinjaca. Prema istom izvjetaju Komande mjesta Ljubinje, uestvo-vao u bacanju u JAME rodoljuba u Rankovcima i Rapavicima.5

Josip Suton, sudionik Krinoga puta, svjedoi da je dio zarobljenika s Krinoga puta dospio u apljinu i Mostar preko Splita i Metkovia.

Iz logora na Firulama u Splitu6 izdvojeno nas je oko osamdesetak i ukr-cano na brod za Metkovi. U Mostar nas je stiglo 27, dok su ostali iz-dvojeni na putu do Metkovia do apljine. Prepoznavali su ih partizani

odreenim jamama: kraj Hrenoga Dola, Veliana, Jasenice Luga, Talea, Oraha, Gluhe Smokve, Aleksine Mee, Babina Zuba, Vilusa, oko Bilea i u kanjonu Morae i likvidirali ih u njima. Usp. Anelko Mijatovi, Bleiburka tragedija i Krini put hrvatskoga naroda: Masovna poratna pogubljenja na brojnim stratitima i rtve hrvatskih mareva smrti, Vje-snik, 19. srpnja 2005., str. 55.

5 HR HDA 1491, OZN-a za Hrvatsku, OZNA Dubrovnik, 11.57. O bliskoj suradnji OZNA-e dalmatinskih kotareva s hercegovakom OZNA-om svjedoi i elaborat Rekonstrukcija banditizma za bivi kotar Makarska, Banditizam na neretvanskom podruju (HR HDA 1561, SDS RSUP SRH, 015.17) te Rekonstrukcija banditizma za bivi kotar Dubrovnik u kojemu se na stranici 4. navodi da su pored koritenja saradnike mree, esto postavljane zasjede koordinirano sa UDB-om iz Trebinja, jer se djelatnost bande protezala na njihov teren (HR - HDA - 1561, SDS RSUP SRH, 015.11).

6 Sauvana knjiga jednoga od splitskih logora dokazuje da su pojedini zatoenici iz Splita upuivani opunomostvima OZNA-e razliitih podruja, ukljuujui teritorij Bosne i Her-cegovine. HR DAS 409, SUP za Dalmaciju.

200 HUM 9

BLANKA MATKOvi

i odvodili u nepoznato, na neko odredite za smaknue. Pri dolasku u Mostar, doekala nas je skupina organiziranih huligana koji su uzviki-vali: Ustae, ustae, zlikovci, na vjeala! i slino. Pljuvali su po nama i gaali nas kojekakvim predmetima, te nasrtali na nas, a sprovodioci su glumili nae branitelje. Tako su nas dopratili do elovine [...] Uz psov-ke, prijetnje i udarce uvodili su nas jednoga po jednoga u zgradu kod nekog oicira koji nas je nakon uzimanja generalija upuivao u zatvorske elije. Kasnije sam saznao da je ef tih balavandera bio zloglasni ima7. Svi su ga oslovljavali komandire, a kako i ne bi kad je bio komandant odreda za muenje i likvidaciju uhienika. Isto tako saznao sam da je onaj oicir koji nam je uzimao podatke i upuivao nas u elije imenom i

7 Osman imi ima bio je 1945. godine pripadnik OZNA-e u Stocu. (Usp. Stanislav Vu-korep, Preivjeli svjedoe, Zagreb, 2005., str. 639.) Suton ga naziva zapovjednikom voda za likvidaciju u mostarskoj elovini te tvrdi da se likvidacijama bavio od zauzimanja Mostara 14. veljae 1945. do strijeljanja posukih rtava 12. prosinca 1947. U Posuje ga je 1947. go-dine doveo Teuik Selimovi Buoni, brat knjievnika Mee Selimovia, koji je u to vrijeme bio pomonik ministra za unutranje poslove BiH kamo je doao iz republike OZNA-e u kojoj je bio jedan od elnika. Prozvan je nadimkom Buoni zbog izike slinosti sa sovjet-skim maralom Semjonom M. Buonijem. Prema izjavi Ismeta Serdarevia, zatoenika s Gologa otoka, Buoni je bio prosrpki orijentiran i od Aleksandra Rankovia dobio je sat s posvetom za posebne zasluge. Buonijeve naloge u Posuju 1947. izvravao je Mirko Praljak, predsjednik Prijekoga suda i ef Opunomostva OZNA-e za Hercegovinu u Posuju. (Usp. Josip Jozo Suton, Posuki rtvoslov, Zagreb, 1998., str. 102. 103., 188., 190.) O ulozi Mirka Praljka posvjedoila je Kata Obradovi koja je, nakon to su je partizani zarobili, odvedena u apljinu gdje ju je Praljak tukao i pokuao silovati te Andrija Menalo koji je Praljka vidio u zatvorima u apljini i Stocu. (Usp. S. Vukorep, n. dj., str. 577. 590., 600.)

Kao poinitelje zloina nad hercegovakim Hrvatima Suton takoer navodi i ostale efove OZNA-e, odnosno UDBA-e: Ivana prlju iz Metkovia, Lovru Kovaevia iz Tuepa, Antu Primorca iz Bijae kraj Ljubukoga, Milorada Drakovia iz istone Hercegovine, Petra Orea iz Posukoga Graca, Vicu Soptu iz Mamia, Markicu Dobrijevia iz Glamoa; zatim oicire OZNA-e Simu akovia, Srbina iz Prijedora, edu Milia, Srbina iz Trebinja, Sreka Suia, Hrvata iz Livna, Jovu Lukajia, Srbina iz Rora kraj Glamoa, Aliju Pokovia, Mus-limana iz apljine, Tomu Bilia, Milana aina, kljuara Oznina zatvora i druge nepoznata imena te Danila Kovaevia, delegata i efa Vojnoga odsjeka u Posuju, uru Skoajia, ref-erenta u odsjeku za unutranje poslove, Radivoja Tomaevia, kapetana u Vojnome odsjeku, Boka Subotia, referenta u slubi unutranjih poslova, Mirka upljeglava, kapetana mi-licije, oku Milidragovia, kapetana milicije, Mirka evu, majora JNA i naelnika slube za vojna pitanja i Milana Kunia, komandira milicije. Usp. J. Suton, n. dj., str. 109. 110.

Napomena: Ivan prlje Gujac, roen 8. oujka 1909. u Kuli Norinskoj, jedan je od osnivaa partijske elije u Momiima. Prema podatcima iz Pristupnica za prijam u lanstvo Saveza boraca NOR-a iz 1948., vidljivo da je u NOP stupio 1. listopada 1941., a 1945. bio je oicir OZNA-e. Godine 1948. nalazio se na dunosti eljezniara. HR DAD (Sabirni arhivski centar Metkovi-Opuzen-Ploe) 452, Kotarski odbor Saveza udruenja boraca NOR-a, Pristupnice. Andrija Menalo, koji je 1946. bio zatoen u zatvoru u apljini, navodi da je prlje iz zatvora pustio vei broj Hrvata. Usp. S. Vukorep, n. dj., str. 577. 590.

201prosinca 2012.

POSLIJERATNI KOMUNISTIKI ZLOINI I GROBITA U ISTONOJ HERCEGOVINI

prezimenom Duan Duka Pudar8 [...] Otkada su mene dognali u tu zlo-glasnu kuu, nekako potkraj lipnja 1945. godine, pa do kraja te godine, oznai su svake noi odvodili vee skupine zatoenika prema Nevesinju i na Biini, obronku Velea, ubijali ih i ubacivali u jamu [...] O likvidaci-jama u Mostaru 1945. godine progovorio je ANTE BARBIR, jedan od prvih efova Opunomostva OZN-e za Hercegovinu. Zapravo, nekoliko desetak godina nakon izvrenih masovnih zloina u Hercegovini, naao sam se jedne prigode u drutvu s ANTOM BARBIROM u Zagrebu u prisutnosti Kree Primorca i Jure imunovia, obojica iz Zagreba. U ti-jeku razgovora u kojemu smo dotaknuli i masovne likvidacije hrvatske mladosti u poratnim godinama u Hercegovini, Barbir je sasvim otvore-no, to sam dobro zapamtio, progovorio o prilikama u Hercegovini 1945. godine i pored ostalog kazao da se je u Mostaru u elovini i u Sjever-nom logoru odjednom nakupilo oko 3 000 hrvatskih mladia, preteito zarobljenika, koji su u Mostar pristizali nakon pada NDH. On kao ef OZN-e za Hercegovinu, pitao je, kako je kazao, tadanjeg ministra za unutarnje poslove Republike BiH, Ugljeu Danilovia9, to e uiniti s tim mladiima? Nakon nekoliko dana dobio je nalog da ih likvidira. Po njegovom kazivanju, on taj nalog nije izvrio, bilo mu je ao te hrvatske mladosti, nego je jedan vei broj poslao u partizanske radne brigade, druge je pustio na slobodu i izvjestan broj je zadrao u logoru odnosno u elovini. Zbog neizvrenja naloga ministra Danilovia, Barbir je bio, kako kae, smijenjen s te funkcije te iza toga nikada vie nije obnaao neku znaajniju dunost, unato tome to je bio stari komunist.10

8 Istu osobu spominju i svjedoci Boko Masla i uro More. Usp. S. Vukorep, Preivjeli svjedoe, str. 111. 122.; Stradanje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraa u istonoj Hercegovini, Humski zbornik V., priredili Ivica Pulji, Stanislav Vukorep, uro Bender, Za-greb, 2001., str. 718. 721.

9 Ugljea Danilovi, roen 7. veljae 1913. u Gnionici kod Odaka, rezervni general-potpu-kovnik JNA, bio je lan KPJ od 1935. godine te lan Mjesnoga komiteta KPJ u Beogradu. Jedan je od organizatora ustanka u istonoj Bosni i Hercegovini. U NOR-u je bio lan Glav-nog taba NOPO-a za BiH, Operativnoga taba NOPO-a za istonu Bosnu, a od svibnja 1943. ponovno rukovodi vojno-politikim radom u Hercegovini. Bio je vijenik AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a. Od 1945. godine lan je Vlade, lan CKSKJ, a od 1953. potpredsjednik Izvr-noga vijea NR BiH i lan Saveznoga izvrnog vijea. Odlikovan ONH, OPZ I, OZN I, OBJ I i dr. Usp. Vojna enciklopedija, sv. 2, Beograd, 1959., str. 392.; Leksikon NOR-a i revolucije u Jugoslaviji 1941.-1945., prva knjiga, Beograd Ljubljana, 1980., str. 211.

10 Josip Suton, Mostarsku elovinu OZNA je pretvorila 1945. godine u masovno morilite hrvatske mladosti, 50 godina Bleiburga: Zbornik radova o Bleiburgu i krinim putovima s treeg meunarodnog znanstvenog simpozija u Bleiburgu 14. i 15. svibnja 1995., ur. Jozo Marevi, Zagreb, 1995., str. 277. 282. Tekst je takoer objavljen u glasilu Hrvatskoga drutva politikih zatvorenika Politiki zatvorenik, br. 41, lipanj 1995., str. 18. 20.

202 HUM 9

BLANKA MATKOvi

Svjedok B. M. izjavljuje da je u Mostar stigao sredinom kolovoza 1945., i to iz Dubrovnika kamo je prebaen iz Barija u Italiji. Nadalje tvr-di da su u Mostaru svi hercegovaki Hrvati bili odvojeni od nas. OZNA ih je odvela, ali ne znam to se je s njima dogodilo. Mi ostali bili smo prevezeni u Sarajevo, gdje smo bili isporueni gradskoj OZNI. Ovdje je OZNA odvojila bosanske Hrvate iz nae skupine a nas iz drugih krajeva otpremila je u Doboj.11

Najvei broj zarobljenika, prebaenih na bosanskohercegovako po-druje, zatoen je u sarajevskim i mostarskim logorima iz kojih je ne-poznat broj osoba odvezen prema Stocu, Nevesinju, Bilei, Trebinju te dalje prema Nikiu i Podgorici. Prema izjavama veega broja svjedoka veina tih osoba nikada se nije vratila kuama zbog ega se pretpostav-lja da su pobijene u veem broju jama i grobita na podruju istone Hercegovine. Upravo iz toga razdoblja datira jedanaest jama to ih je evidentirala Komisija za utvrivanje ratnih i poratnih rtava tijekom 1990-ih godina. Svjedoanstvo Dragutina Schlatta sugerira da je dio za-robljenika odvedenih prema Bilei i Crnoj Gori ipak preivio. Schlatt navodi da su poetkom mjeseca rujna krenuli vlakom iz Sarajeva preko Hadia, Ivan Planine, kroz Mostar te su doli u Trebinje.

Tu su doli Srbi iz okolnih sela na prepoznavanje. Nikoga nisu prepo-znali, ali su nas tukli a nakon toga krenuli smo u zatvorskim vagonima preko Bilea te stigli u Niki. Tu su nas stanovnici gledali kao da nismo ljudi, ali doista izgledali smo kao prispodobe, jer smo se brijali samo je-danput mjeseno i to onda kada su nas iali do koe. Partizani, pratioci tukli su nas pred stanovnicima, da ovi vide kako su vojnici Narodno-oslobodilake vojske hrabri. Tu smo se zadrali, dok su nas prebrojili; bilo nas je oko 400 osoba. Krenuli smo u sjevernom pravcu uz planinu pokraj rijeke Zete. Tu smo stali u jednoj kotlini. U blizini smo radili na jednom vojnom uzletitu, koje se je izgraivalo. Ovamo su dolazili razni crnogorski komunisti, koji su nas tukli onda kada nas partizanski vojnici nisu tukli. Tu smo radili neto vie od mjesec dana, tj. do 5. listopada 1947. U tom vremenu bila su etvorica od nas odvedena u Niki, i oni se nikada vie nisu vratili. Meu njima je bio i jedan lijenik [...] Poslije mnogo dana straha i panike na ovom radilitu, rekoe nam, da emo ii u Sarajevo. Kada smo stigli u Sarajevo, svi smo se morali slikati i dati otiske

11 Ivan Prcela, Hrvatski holokaust II, Zagreb, 2005., str. 476. 481.

203prosinca 2012.

POSLIJERATNI KOMUNISTIKI ZLOINI I GROBITA U ISTONOJ HERCEGOVINI

prstiju kao kakovi kriminalci. Bilo je tu i posebno ispitivanje. I ovdje su neki iz nae grupe bili odreeni, da idu na komandu VI. vojne oblasti. Oni se nisu nikada povratili, po svoj prilici su i oni bili ubijeni.12

Mijo Kati, zarobljen kod Celja, prepraen je u Mostar, a zatim u lo-gor u Bilei gdje je ostao do listopada 1945. U Trebinju je uo da je na-vodno u okolnim umama ubijeno 700 ljudi. Po dolasku u logor Bilea doekala ih je neka Crnogorka koja je izjavila: Vidi ustaa ivih! Jedne smo pobili, a opet drugi doli! Zatoenici bilekoga logora ubijani su i u samome logoru te zatim baeni u provaliju.13

1. Zauzimanje istone Hercegovine potkraj 1944. godine

Likvidacije ratnih zarobljenika u istonoj Hercegovini zapoele su ve u drugoj polovini 1944., kada postrojbe NOV-a zauzimaju to pod-ruje. Potkraj kolovoza 1944. u istonoj Hercegovini nalazila se 29. di-vizija u sljedeem sastavu: 11. brigada rasporeena prema Gackomu, 10. brigada prema Bilei, 12. brigada prema Nevesinju, a 13. brigada prema Stocu, odnosno na smjeru Stolac Bilea.14 Na suprotnoj strani nalazile su se uglavnom postrojbe 369. pjeake divizije (tzv. Vraja). Nou 1./2. rujna 11. brigada zauzela je Avtovac i Gacko odbacivi njemake i hrvat-ske postrojbe prema Nevesinju, a do 6. rujna slomila je otpor hrvatske posade u Kuli Fazlagia i ovladala Gatakim Poljem.15 Autori knjige Za-vrne operacije za osloboenje Jugoslavije istiu da se

na obalskom pojasu, od ua Neretve do r. Bojane nalazilo nekoliko jakih uporita, koja je neprijatelj stalno drao u svojim rukama. U njima je rad Partije bio veoma otean, to se negativno odraavalo na brzinu razvoja oslobodilakog pokreta u ovom delu primorskog pojasa. Sve pokuaje Pri-morske operativne grupe da dublje prodre u Crnogorsko Primorje i ju-nu Dalmaciju neprijatelj je uspeno spreavao. Ovo su koristile kvislinke snage, pa su se preko ove zone povezivale sa reakcionarnim elementima na

12 Isto, str. 317. 346.13 Usp. S. Vukorep, n. dj., str. 227-230.14 Usp. Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije 1944-1945, ur. general-pukovnik Velimir

Terzi, Beograd, 1957., str. 50.15 Usp. isto, str. 217.

204 HUM 9

BLANKA MATKOvi

Zapadu. Zbog toga je Vrhovni tab NOV i POJ 14. septembra ponovo na-redio tabu 2. korpusa da sa jaim snagama prodre u ovo podruje i ovla-da neprijateljskim uporitima. Izvravajui ovo nareenje, tab 2. korpusa naredio je Primorskoj operativnoj grupi da teite borbi prenese u Crno-gorsko Primorje. Isto tako je tab 2. korpusa naredio 29. hercegovakoj diviziji da teite borbi prenese u junu Hercegovinu, gde su ve prikuplje-ni hercegovaki etnici izvrili nekoliko neodlunih napada na nemaka uporita na komunikaciji TrebinjePopovo Polje. Meutim, Nemci nisu dozvoljavali nikakve politike akcije, pa su brzo raistili situaciju i one-moguili dalju aktivnost etnika. im su 29 hercegovaka divizija i Pri-morska operativna grupa obezbedile zauzetu prostoriju u severnoj Her-cegovini i oslobodile Niki, izvrile su pregrupisavanje svojih snaga. Na sektoru Gacko, Nevesinje, Kalinovik 29 hercegovaka divizija je ostavila 11 brigadu, dva bataljona 10 brigade, 2 brigadu Divizije Garibaldi, Kali-noviki i Konjiki partizanski odred; sve ostale snage usmerila je ka jugu, formirajui od 13 i 14 brigade Junohercegovaku udarnu grupu. Ona je naredila 10 i 12 brigadi da oslobode Bileu, a Junohercegovakoj udarnoj grupi da se prebaci iz rejona Stoca i Ljubinja u rejon Trebinja, da presee komunikacije od Trebinja za Bileu i Stolac i, dok se bude izvodio napad na Bileu, da sprei neprijatelju dovlaenje ojaanja. tab Primorske ope-rativne grupe je naredio 2 proleterskoj dalmatinskoj brigadi da zajedno sa Grupom bokeljskih bataljona sadejstvuje 29 hercegovakoj diviziji pri osloboenju Bilee, 10 brigadi da izvri napad na komunikaciju Graho-vo Risan, a 6 brigadi i Lovenskom partizanskom odredu da nastave dej-stva ka Danilovgradu, dolini Zete i komunikacijama PodgoricaCetinje i Rijeka CrnojeviaVirpazar.16

Deseta i dvanaesta brigada Bileu su zauzele 2. listopada. Druga dal-matinska brigada i Junohercegovaka udarna grupa17 izvrile su do 3. listopada pripreme za napad na Trebinje koje je zauzeto tri dana kasnije. Padom Trebinja otvoren je put prema jadranskoj obali izmeu Slanoga i Boke Kotorske. Dana 26. listopada 1944. godine 14. brigada zauzima Stolac, a 13. brigada Donje Hrasno, Draevo i Prebilovce.

O likvidacijama ratnih zarobljenika u Trebinju nakon ulaska postrojb NOV-a u grad prikupljeno je nekoliko svjedoanstava. Ivan Raubic, ro. 1929. u Trebinju, izjavio je da je skupina zarobljenih njemakih doa-snika ubijena u Zasadu, a pobio ih je Jovo Pariez. kolski kolega Fadil

16 Isto, str. 220. - 221.17 U njezinu sastavu nalazile su se 13. i 14. brigada 29. divizije.

205prosinca 2012.

POSLIJERATNI KOMUNISTIKI ZLOINI I GROBITA U ISTONOJ HERCEGOVINI

Hadiahmetovi govorio mu je i o ubijanju domobrana na Parojskoj njivi i bacanju rtava u jame. Kuu Raubicovih zauzela je OZNA, koja je jednu prostoriju pretvorila u zatvor iz kojega su zarobljenici takoer odvoeni na likvidacije. Raubic tvrdi da je meu njima bilo najvie Hr-vata iz Dubrovnika i Popova polja. Trebinjski Hrvati i Muslimani zatva-rani su u kui utia gdje se takoer smjestio tab divizije. Raubicova majka tvrdila je da je kroz njihovu kuu prolo oko 300 zarobljenika te da su svi bili ubijeni. Obitelj Raubic nije stradala jer je, po izjavi samo-ga Ivana Raubica, njegov otac Eugen mogao raunati na zatitu Vlade egrta18, no egrtova supruga odnijela je iz Raubicova doma vrjednije predmete. Raubic takoer spominje terenski bataljon na ijem su se elu nalazili etko Milojevi, zapovjednik, i Krsto Milakovi, komesar, te Antu Suia iz prateega bataljuna OZNA-e, navodno komesara, a kasnije lana Vlade BiH. Potkraj 1944. godine Raubic je mobiliziran u postrojbu KNOJ-a koja je vrila pretraivanja na podruju Trebinjske ume.19 Streljaki stroj te postrojbe sastojao se od Muslimana te Hrvata iz Dubrovnika i Popova.20 Dana 31. prosinca 1944. u Trebinju je likvidi-ran dekan don Marijan Vujnovi, star 73 godine.21

18 Vlado egrt, roen 18. prosinca 1907. u Lastvi, Trebinje, rezervni general-major JNA, postao je lanom KPJ 1931. godine i jedan od organizatora ustanka u okolici Trebinja 1941. godi-ne. Kasnije postaje zapovjednikom 10. hercegovake brigade, zamjenikom zapovjednika 3. divizije te zapovjednikom 29. hercegovake divizije. Bio je vijenik AVNOJ-a, a nakon rata poslanik u Saveznoj narodnoj skuptini i Narodnoj skuptini NRBiH, lan vlade NRBiH, predsjednik Prezidijuma Narodne skuptine NRBiH, lan Izvrnoga vijea NRBiH, pot-predsjednik Narodne skuptine NRBiH, predsjednik Kontrolne komisije CKSKBiH, lan CKSKJ i Izvrnog komiteta CKSKBiH te lan CKSKBiH i Saveznoga odbora SUBNOR-a. Odlikovan je ONH, ONO, OPZ I i dr. Vojna enciklopedija, sv. 9, Beograd, 1967., str. 550.; Leksikon NOR-a i revolucije u Jugoslaviji 1941.-1945., druga knjiga, str. 1086. 1087.

19 Na podruju Hercegovine djelovala je 3. hercegovaka brigada KNOJ-a koja je bila u sas-tavu Bosansko-hercegovake divizije KNOJ-a (od ljeta 1945. zvane 3. divizija KNOJ-a iji je zapovjednik bio pukovnik Danilo Komnenovi, a politiki komesar piro Srzenti. Bila je izravno podreena OZNA-i BiH). Trea hercegovaka brigada KNOJ-a formirana je 7. prosinca 1944. od bataljuna narodne obrane i pojedinih hercegovakih partizanskih odreda. U svome sastavu imala je 5 bataljuna i ukupno 1200 pripadnika. Usp. Razvoj OS SFRJ 1945-1985, Kopnena vojska JNA, Knjiga III, Beograd, 1988., str. 436.

20 Usp. S. Vukorep, n. dj., str. 462. 466.21 Usp. Tomo Vuki, Stradanje crkvenih osoba iz BiH za vrijeme II. svjetskog rata, Odak

Pouka povijesti: Sjeanje na hrvatske rtve Drugog svjetskog rata, ur. Ivo Baluki, Odak, 2009., str. 101., 117. Don Marijan Vujnovi osuen je kao ratni zloinac i narodni neprijatelj prema l. 16. i 17. Uredbe o vojnim sudovima. Presudu je donijelo Sudsko vijee Komande

206 HUM 9

BLANKA MATKOvi

Pulji, Vukorep i Bender istiu da na podruju istone Hercegovi-ne nije bilo postupaka dalmatinskih partizana koji bi se mogli okarak-terizirati kao masakr i genocid. tovie, zabiljeena su svjedoanstva preivjelih hercegovakih Hrvata o dalmatinskim partizanima koji su sprjeavali srpske partizane da ubijaju hrvatsku djecu.22 Nasuprot tomu istonohercegovaki partizani tretirali su neizbjegle Hrvate kao zaro-bljenike, a mnoge su civile prividno mobilizirali u svoje redove, ali su ih postavljali tamo gdje e najvjerojatnije poginuti, ili su ih ak ubijali s lea te ih kasnije upisivali na spomenike palih boraca!23 Autori navode da je nakon partizanskoga zauzimanja apljine dio Hrvata, izbjeglih iz Stoca i okolnih sela, zarobljen i odveden natrag preko Neretve u neke vrste sabirnog logora u kolu u Tasoviima i drugdje, a zatim upuen preko Domanovia gdje ih je preuzeo Narodni sud, koji je oslobodio 37 ena, a 141 mukaraca su odveli i strijeljali na Radmilji bacajui ih u nabujalu rijeku i rupu uz njezino korito24.

U Dokumentaciji o stradalnicima susreu se imena sljedeih osoba koje su se istakle pri izvravanju zloina nad hrvatskim civilima: An-elko Dre,25 Milan i Vlado alak,26 Milan Vukanovi te ene eelj iz Mareve Ljuti (uz pomo Groete i Katia iz Mravinaca). Izravne zloine prema opirnijoj dokumentaciji poinili su: Luka Mili iz Velia-na, Boo Slavi, Jakica supruga Jovina, Duan eelj, Milorad Misita, Pero Misita, Anelko Dre, Pero Vukanovi, Jovan Vuli, Jovo Kova,

Vojne oblasti 29. udarne divizije NOVJ-a u Trebinju. Don Anto Bakovi, Hrvatski marti-rologij XX. stoljea, Zagreb, 2007., str. 716.

22 Usp. Stradanje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraa u istonoj Hercegovini, str. 52. 54.

23 Isto, str. 53.24 Isto, str. 54.25 Vido urasovi svjedoio je o zarobljavanju i zlostavljanju od partizana, meu kojima su

bili Anelko Dre i Sava eelj, obojica rodom iz Mareve Ljuti. Svjedok takoer spominje i Ristu Kostia, politikoga komesara i Simu Radia, partizanskoga komandanta u Ljubinju, te tvrdi da su njegovi zlostavljai pjevali pjesme o kralju i vojvodi Sineliu. Dre je prije rata navodno slavio i hvalio kralja Petra. Meu zlostavljaima takoer navodi i Ivicu Bukvia iz Ravnoga te Nikolu alaka sa Zavale. Usp. S. Vukorep, n. dj., str. 611. 628.

26 Stojan Obad spominje kao jednoga od poinitelja zloina i Tomu alaka koji je na Liima 8. sijenja 1946. ubio dvije pastirice, Cviju i Ivanu Obad, dok su uvale ovce. (Usp. S. Vukorep, n. dj., str. 548.) Tomo alak bio je pripadnik KNOJ-a. Usp. Stradanje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraa u istonoj Hercegovini, str. 356.

207prosinca 2012.

POSLIJERATNI KOMUNISTIKI ZLOINI I GROBITA U ISTONOJ HERCEGOVINI

Sava Pendi, arenac27, Savo Bakoti, Pero ihori, Jovan Markovi, Boo Slavi, Neo Radi, Danilo Bukvi,28 Milorad i Vaso Dre, Maslea iz Tulja, Mladen Cimirot, Pramenko iz Grmljana, Bogdan Mraki, Ste-van Porobi i drugi.29

O likvidacijama to su slijedile nakon zavretka Drugoga svjetskog rata sauvan je kudikamo vei broj svjedoanstava i podataka prikuplje-nih tijekom speleolokih istraivanja. Prema dostupnim svjedoanstvi-ma transporte zarobljenika iz hrvatskih logora i zatvora na eljeznikim postajama pretraivali su Srbi i Muslimani traei vjerojatno Hrvate iz svojih naselja i odvodei s vlakova pojedine zarobljenike ili skupine za-robljenika koje su obino strijeljali. Boko Dragievi, roen 1927. u Go-rici kod apljine, posvjedoio je da je u Sarajevu susreo bivega susjeda Stanka Kozinu koji ga je upozorio da se, bude li iz Sarajeva iao kui, ne zadrava na eljeznikome kolodvoru u Mostaru niti u ekaonici jer ondje stalno krstare partizanske ophodnje,30 uhiuju i uhienike otpre-maju u Sjeverni logor ili elovinu poslije ega slijedi suenje i punjenje hercegovakih jama31. Zloini sa eljeznikih postaja prouli su se pa su neki ljudi, nakon putanja iz logora, krenuli kuama pjeice preko pla-nina, no nerijetko su i oni stradavali prolazei srpskim i muslimanskim selima.32

27 Mogue je rije o Tripi arencu, opunomoeniku OZNA-e Komande II. podruja Vojne oblasti XXIX. udarne divizije u Stocu. (Usp. S. Vukorep, n. dj., str. 610.) Tripo je arenac 1941. godine bio lan OKKPJ za istonu Hercegovinu, a 1942. postaje lanom Okrunoga komiteta KPJ za junu Hercegovinu. (Usp. Hercegovina u NOB-i, ur. Milinko urovi, Slo-bodan akota, Radomir Petkovi, Beograd, 1961., str. 178., 414.)

28 lan narodnoga odbora u Hutovu. 29 Usp. Stradanje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraa u istonoj Hercegovini, str. 54.30 Okruni sud 29. divizije i elovina nalazili su se tik do eljeznike postaje. Usp. S. Vukorep,

n. dj., str. 101.31 Isto, str. 98.32 Usp. Stradanje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraa u istonoj Hercegovini, str. 58.

208 HUM 9

BLANKA MATKOvi

2. Mostar glavno hercegovako raskrije Krinoga puta

Jedna od najvanijih postaja Krinoga puta u Hercegovini bio je Mo-star u kojemu su istodobno djelovali logori33, zatvori34 i sud. Pulji, Vu-korep i Bender navode da su hrvatskim zarobljenicima sudili suci Srbi i Muslimani, meu kojima i srpski orijentirani hoda Ahmet Dedovi. Rodbina suenika najee nije ni znala za suenje pa nije niti bilo pri-gode za obranu i vjerodostojne svjedoke. Naprotiv, sud je kao svjedoke pozivao Srbe i Muslimane iz rodnih sela osuenika, a njihov kredibilitet bio je upitan. Navodno su poznata i mjesta i kue gdje su se prije svjedo-enja sastajali svjedoci te usuglaavali svoje iskaze.35 Osuenici na smrt na mostarskome sudu najee su likvidirani u gradu ili na stratitima u mostarskoj okolici. Broj takvih osoba nepoznat je, a na jednome od njih skonao je 15. lipnja 1945. i umirovljeni sveenik iz Stoca don Ivan Ragu.36 U izvjeu Komisije za utvrivanje ratnih i poratnih rtava de-taljniji podatci navode se samo za jedno mostarsko grobite, i to tzv. jamu kod Bijeloga polja u koju su 9. srpnja 1945. baena 153 zarobljenika iz elovine.37

33 Sjeverni logor osnovan je neposredno nakon ulaska partizana u Mostar u veljai 1945. go-dine. imundi navodi da se u Sjevernome logoru i zatvoru elovina nije dugo boravilo te da su ljudi nakon zvjerskih muenja odvoeni u smrt na gradsko groblje i prema Trebinju u jamu Biina. Broj rtava odvedenih iz Sjevernoga logora nepoznat je. (Usp. M. imundi, n. dj., str. 245.) Preivjeli zatoenik Sjevernoga logora Fuad Elezovi Derviev izjavio je da je bio svjedokom svakodnevnog izabiranja tee osumjienih lica i dnevnog odvoenja u nepoznatom pravcu. Po pripovijedanju ljudi u logoru i izvan njega mnogi odvedeni iz sje-vernog logora bili su negdje likvidirani i nikada im se vie nije znalo ni traga ni glasa, jer su oito bili ubijeni [...] Oiciri logora bili su najvie Srbi od Gacke i Bilea. (Usp. I. Prcela, n. dj., str. 443. 449.) Ivan Mari svjedoi da su zarobljenici u logoru stalno ispitivani, a prozivani su s kartica koje su bile crvene, plave i bijele boje. One koji su prozvani s crvenih kartica vie se nisu vratili, a tko je bio upisan u bijelu karticu, puten je kui. (Usp. K. Rotim, n. dj., str. 205. 209.)

34 Najpoznatiji mostarski zatvor elovina izgraen je u Austro-Ugarskoj. imundi istie da je drugoga dana nakon ulaska partizana u Mostar u veljai 1945. godine elovina bila pretrpa-na zbog ega su osnivani novi zatvori i Sjeverni logor. Zatvorenici mostarskih logora i zat-vora bili su uglavnom Hrvati, upravitelji Muslimani, a istraitelji i egzekutori Srbi. Zatvorski zid visok tri metra oteavao je bijeg. Zatvorenici su mueni i glau i eu, a nou odvoeni na likvidacije. Usp. M. imundi, n. dj., str. 456.

35 Usp. Stradanje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraa u istonoj Hercegovini, str. 59.36 Usp. isto, str. 59., 696. 697.37 Usp. Izvjee o radu Komisije za utvrivanje ratnih i poratnih rtava od osnutka (11. veljae

1992.) do rujna 1999., Zagreb, 2000., str. 107.

209prosinca 2012.

POSLIJERATNI KOMUNISTIKI ZLOINI I GROBITA U ISTONOJ HERCEGOVINI

Mostar je takoer bio i jedno od raskrija na Krinome putu odakle su kolone zarobljenika kretale u nekoliko smjerova, a koji su najee zavravali u jamama istone Hercegovine. Dio hrvatskih zarobljenika otpreman je u srpske i crnogorske krajeve gdje su bili izvrgnuti iivlja-vanju, muenju i ubijanju. Najmanje se zna o onima koji su odvedeni u srpske krajeve prema Nevesinju. Za manji broj sigurno je da nisu ni stigli do Nevesinja, nego su svoj Krini put zavrili najee u zloglasnoj jami Novakua u Biini, koju su nevesinjske poratne vlasti pretvorile u smetlite.38

Veina zarobljenika produila je svoj Krini put dalje na istok prema trebinjsko-bileko-nikikim jamama i drugim stratitima. Transporti su se vlakovima, preko Hutova39 i Ravnoga, slijevali u

38 Speleolog Sreko Boievi tvrdi da je oko 1980. godine, istraujui jedan izvor peinu u Nevesinju, doznao od investitora za jamu uz cestu Mostar Nevesinje. Boievi navodi da se ta jama rabila kao legalno smetlite, a po navodima nazonih pri kraju rata progutala je na stotine konjskih zaprega i ostalog materijala s tisuu ljudi. Deponijem je postala rjee-njem bive kotarske uprave u Mostaru. Kada sam saznao da je onaj koji je to dopustio pravi zloinac nad zdravljem i istoom brojnih izvora u niim horizontima i da bi ga radi toga trebalo kazniti, odgovoreno mi je pokuajte, on je sada delegat u Skuptini u Beogradu i zasluan je za na kraj! Sreko Boievi, Jame (kao) grobnice, Zagreb, 1991., str. 59.

O istoj jami pie i Mate imundi koji navodi da su umoreni zarobljenici iz mostarskih lo-gora i zatvora bacani u jamu Biina, otvora iroka desetak metara i vie puta tolike dubine, blizu ceste Mostar Nevesinje. Broj je rtava nepoznat, no imundi smatra da bi moglo biti rijei o najmanje 1500 osoba. Posljednje rtve navodno su ondje likvidirane 1948. godi-ne. imundi tvrdi da su radi prikrivanja zloina jugoslavenske vlasti jamu odluile zatrpati ivotinjskim leinama i smeem koje je dovoeno iz Nevesinja, a djelomino i Mostara. De-beli sloj smea koji je prekrio rtve naposlijetku je zapaljen. Usp. M. imundi, n. dj., 457.

39 Dana 18. listopada 1944. Hutovo su zauzeli 3. i 4. bataljon 13. brigade 29. hercegovake di-vizije. Po svjedoanstvu Ivana Previia vlast su preuzeli Gornjehranjani, a glavni su bili Danilo Bukvi i Mujica Tucakovi. Kad su u Stocu ubijali, ovdje u Hutovu partizanski ru-kovodioci sazivaju svake veeri konferenciju, u koli. Neki ti luak pria gluposti, mora sluati i poslije u kolo ii i pjevati. Ubio ti oca, a mora u kolo. Tako je to bilo, svjedoi Previi. Njegov brat Marijan poginuo je tijekom bombardiranja Mostara 7. veljae 1945. i pokopan je na mostarskome vojnom groblju. Otac epo povlaio se do Slovenije te je vraen u Mostar ili apljinu, a zatim poslan u Stolac. U stolakoj zloglasnoj Gruntovnici bio je iv do 5. lipnja 1945. i zatim mu se gubi trag. (Usp. S. Vukorep, n. dj., str. 476. 478.) Marko Mati svjedoio je da su, nakon pada Hutova, u mjesto doli partizani, navodno iz Trebinja, uhitili nekoliko mjetana i zatvorili ih na gornji kat Butiganove kue, gdje su ih muili strujom. Poslije su ih zatvorili u podrum kole pa je Katica Butigan otila razgovarati s Ivanom prljom, tada naelnikom UDBA-e u apljini. Netko je navodno kazao Praljku da se ona poalila na te partizane, zbog ega ih je on potjerao. Pojedini su zatvorenici puteni kuama, a drugi otjerani u zatvore u apljinu i Mostar. (Usp. S. Vukorep, n. dj., str. 516.)

210 HUM 9

BLANKA MATKOvi

popovsko-trebinjsko-bileko podruje te krajeve Crne Gore, a neznatan broj zarobljenika spasio se najee stjecajem okolnosti.40

Svjedoku Mati Skaramuci pripovijedao je neki Crnogorac o transpor-tu koji je zavrio u kanjonu neke rijeke u Crnoj Gori.41 Meu sprovod-nicima je bio vrlo mali broj Hrvata, odanih tadanjim vlastima. Zaro-bljenici nisu znali kamo idu, tovie nekima je reeno da su osloboeni na sudu i da idu kuama. Prema izjavama svjedoka zarobljenici su bili u tako jadnu stanju da nisu mogli ni pomiljati na bijeg.42 Zahvaljujui tomu to su navedeni transporti prolazili i kroz hrvatska sela, o njima su ipak sauvani odreeni podatci. Poznato je da je bilo vei broj tran-sporta. Prema izjavi I. Ljubana potkraj lipnja ili poetkom srpnja 1945. prola su kroz Hutovo u razmaku od 2-3 dana dva transporta s 15 do 20 vagona sa zarobljenicima hrvatske vojske.43 Poznato je i to da je u jedan transport iz zatvora elovina u Mostaru ukrcano 600 zatvorenika,44 a iz jedne od kolona kojom je iz Sarajeva stiglo u Mostar 740 zarobljeni-ka izdvojeno je u Mostaru samo 16 roenih 1925. godine, dok su ostali

Muenje strujom spominje i Boa Previi, koja je muena u zatvoru u Hutovu. Prebaena je u apljinu, a zatim u mostarski Sjeverni logor te potom u elovinu i konano u OZNA-u, odakle je odvedena na sud. Tvrdi da je prema Trebinju otilo nekoliko transporta hrvatskih zarobljenika koji se nikada nisu vratili kuama. (S. Vukorep, n. dj., str. 595. 596.)

40 Niko Blaevi-ovin, koji je po zavretku Drugoga svjetskog rata mobiliziran u postrojbe Jugoslavenske armije, posvjedoio je o skupini logoraa koja je iz Mostara navodno sprove-dena u Dubrovnik po naredbi zapovjednika grada Tode Kurtovia. Kasnije je doznao da su ih na Humu istjerali iz vagona, odvojili 42 i rekli: Vi ostajete ovdje, a ovi idu dalje! Primila ih je neka banda i kod Oraha poubijala i bacila u jamu. To su kasnije i neki Srbi priali. Mi smo radili u tunelu i na prvoj amnestiji (15. kolovoza 1945.) pustili su nas kui. Od ostalih poznatih iz transporta nitko se vie nije vratio. Pitao sam ga koliko je bilo vagona, a on mi je rekao da je bilo 20 vagona i ree da ih je bilo po 80 u vagonu, dupkom puni vagoni. Prije ovoga transporta otiao je jedan transport za Trebinje i oni su u Zubcima poubijani. (Stra-danje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraa u istonoj Hercegovini, str. 729. 730.) U porau Kurtovi je vrio nekoliko istaknutih politikih dunosti (poslanik u Skuptini SRBiH, lan Izvrnoga vijea SRBiH, predsjednik Komisije za vjerska pitanja i drugo). Umro je u studenom 1997. u Sarajevu.

Ilija aravanja spominje transport od 1000 do 1200 hrvatskih vojnika, uglavnom iz Mostara i okolice, koji su odvezeni prema Bilei gdje su navodno ubijeni i baeni u jame. HR - HDA - 1805, Zbirka preslika Krunoslava Draganovia o rtvama II. svjetskog rata i poraa, 12.6.

41 Usp. Stradanje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraa u istonoj Hercegovini, str. 61.42 Usp. isto, str. 60.43 Usp. n. mj.; takoer S. Vukorep, n. dj., str. 320.44 Vidi svjedoanstvo Drage Dadia. S. Vukorep, n. dj., str. 129. 132.

211prosinca 2012.

POSLIJERATNI KOMUNISTIKI ZLOINI I GROBITA U ISTONOJ HERCEGOVINI

odvezeni dalje. Kada je u Mostar stigla osjeka kolona s 370 zarobljeni-ka, izdvojeno je tek 7 mladia mlaih godita, a ostali su takoer prosli-jeeni u smjeru Trebinja.

Poznanici i rodbina budno su pratili prolaz vlakova, kao i Hrvati koji su bili zaposleni na eljeznici. Pojedini zarobljenici davali su kroz prozo-re znakove da su unutra zahvaljujui emu su mnogi prepoznati, no zbog toga su vojnici pratitelji transporta u Veljoj Mei zakovali sve prozore.45 Ivan Raubic svjedoi da je potkraj 1945. godine vidio kraj Trebinjice 200 do 300 zarobljenih domobrana koji su vadili iz vode dijelove poru-enoga mosta te u vagone koji su odlazili prema Crnoj Gori tovarili ra-znu robu. Vjerovali su da e, nakon zavretka posla, biti puteni kuama, no navodno se domovima nisu vratili. Kasnije je u Vinkovcima upoznao Franju Matia, lovouvara rodom iz Hercegovine, koji je bio pripadnik 29. hercegovake divizije, a poslije KNOJ-a. Po vlastitome svjedoenju Mati je kao pripadnik KNOJ-a uvao domobrane koje je vidio Raubic, a koji su nakon zavretka posla pobijeni u njemakim rovovima na Bradi-ni. Takoer je Raubicu ispriao kako su domobrani koji su u Podveleju sjekli umu takoer pobijeni i baeni u kripove po Veleu.46

U jamu Hreni Do dovoeni su zarobljenici iz obaju smjerova (iz smjera Ravnoga i Stoca). Ostala su grobita: jama povie Veliana, za-tim jame kod Jasenice Luga, Talee, Oraha, Gluhe Smokve, Aleksine Mee, Babina Zuba kod Trebinja, Vilusa te vie jama oko Bilee i kroz kanjon Morae.47 Mnogo zarobljenika ubijeno je u Dolu kod stanice Za-planik, a zemlja na kojoj su ubijeni vie se nije obraivala.

45 Usp. Stradanje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraa u istonoj Hercegovini, str. 60-61.

46 Usp. S. Vukorep, n. dj., str. 469. 471. 47 Komisija za utvrivanje ratnih i poratnih rtava evidentirala je jednu jamu kod Trebinja u koju

je 1945. ili 1946. godine baen nepoznat broj likvidiranih pripadnici Hrvatskih oruanih snaga. O rtvama iz jame kod Trebinja govori i arko (ili Marko, neitko) Mari iz Zagreba koji u pismu upuenomu Komisiji za utvrivanje ratnih i poratnih rtava spominje Vladu egrta koji je 1945. ili 1946. godine navodno pobio i u spomenutu jamu bacio 900 ustaa. (HR HDA 1944, Komisija za utvrivanje ratnih i poratnih rtava, kut. 543.) Izmeu 20. i 22. svibnja 1945. u Trebinjskoj umi likvidiran je nepoznat broj Hrvata iz sela u okolici Gabele, apljine, itluka i Mostara, prethodno zatoenih u mostarskim logorima. (HR HDA 1944, Komisija za utvrivanje ratnih i poratnih rtava, kut. 543; Izvjee o radu Komisije za utvrivanje ratnih i poratnih rtava od osnutka /11. veljae 1992./ do rujna 1999., str. 109.)

212 HUM 9

BLANKA MATKOvi

U Dokumentaciji o stradalnicima mogu se nai izjave ne samo svje-doka nego i sudionika u zloinu koji su straarili u blizini jama pokraj kojih su rtve ubijane. Pratitelji pojedinih transporta ve su od Zava-le na svakoj postaji izbacivali odreen broj zarobljenika nad kojima se iivljavalo srpsko stanovnitvo. Pulji, Vukorep i Bender istiu da su tjelesne ostatke te ostatke njihove odjee i dokumenata nalazili pastiri po Bobanima u nepristupanim vrletima ak i desetljee nakon njihove likvidacije.48 Jedan dubravski Musliman izjavio je da je osiguravao oko-licu jedne jame kod koje su partizani strijeljali 1226 zarobljenika. Vojska ih je strijeljala, a susjedno srpsko puanstvo sasijecalo i bacalo u jamu. Susjed Musliman rekao mu je da su im tu i dva susjeda: Vidoje Guto i Martin Milanovi. Sin jednoga sudionika zloina svjedoi da je u jednu jamu blizu crnogorske granice ubaena strijeljana itava kompozicija zarobljenika.49

3. Poratni komunistiki zloini na stolakome podruju

Stolac je nakon Drugoga svjetskog rata takoer postao jednim od kljunih raskrija krinih putova u Hercegovini, a na tom je podruju Komisija za utvrivanje ratnih i poratnih rtava evidentirala najvei broj stratita. Pulji, Vukorep i Bender istiu da se o rtvama koje su otile u isto srpska podruja koritom Bregave preko Berkovia (Dabra), pa i onima koji su poslani u smjeru Ljubinja, vrlo malo znade. Ipak, neto vie informacija dostupno je o osobama koje su poslane prema jamama na Poplatu i okolici.50

Autori navode da su stolaka stradanja ponajvie djelo zloglasnoga stolakog poratnog suda iji su lanovi uglavnom bili Srbi i Muslimani. Zarobljenike su trpali svezane u zgrade Gruntovnicu i Doganu, oda-kle su ih provodili preko suda do stratita. Iz zatvora su pobjegli Boo Pavlovi i Matan Mustapi koji su preko Krueva i Svitave otili u abu i Dubrovnik. Svjedoe da ih je do iznemoglosti tukao Ahmet Buuk iz Njivica, a poznate ubojice navodno su bili Danilo Dabi, Meho Hairli,

48 Usp. Stradanje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraa u istonoj Hercegovini, str. 61.49 Usp. n. mj.50 Usp. isto, str. 62.

213prosinca 2012.

POSLIJERATNI KOMUNISTIKI ZLOINI I GROBITA U ISTONOJ HERCEGOVINI

Miloevi iz Boljuna, Salko Bjelovac i dr.51 Sud nije pruao pravo na obranu ili svjedoke, tovie bila su doputena svjedoenja samo profe-sionalnih svjedoka koji su svjedoili protiv uhienih osoba koje svjedo-ci esto uope nisu poznavali. Takav svjedok bila je i Milena Komadina ro. Bulut, sestra stolakoga suca Manojla Buluta52, koja je priznala da je svjedoila protiv svih vaih od Hutova i svi su skoro u jami u Dreno-vakoj Vali53.

Dostupni podatci govore kako se vrlo malo osoba vratilo ivo sa su-enja na stolakome sudu. U pismima to su ih rtve iz donje Hercego-vine nosile sa sobom na sud znalo je pisati: Vamo ga ne vraajte!54 U popratnome pismu za Hrvate iz Dubrava i stolake okolice, za koje je zatraena smrtna kazna, bili su upisani posebni znakovi. Tako su pri-mjerice Hakija Kapi, Omer Alihodi i Osman Razi optuene Hrvate iz Prenja podcrtavali tri puta. Danilo Bukvi poslao je u jednoj grupi u Stolac 25 ljudi iz hutovskoga podruja, a kui se vratio samo jedan. Osim toga papir o proglaenoj amnestiji u Stocu navodno je bio privremeno skriven.55 O sudbini osoba koje su odvedene na stolaki sud svjedoile su i otrgnute ljudske ruke, noge i drugi dijelovi tijela u Bregavi. Mnogi su nou nestajali iz stolakih zatvora, a ujutro su istaice nalazile samo njihovu krvavu odjeu. Stolako puanstvo svjedoi o brojnim skupi-nama ena i djevojaka u narodnim nonjama iz raznih krajeva koje su odvoene u Stolac te o njihovoj krvavoj odjei, koja je poslije njihova

51 Usp. n. mj.52 Stojan Ragu Rogonji svjedoi kako je Manojlo Bulut ubio njegova osmogodinjega brata

Antu. (Usp. S. Vukorep, n. dj., str. 558.) Ragu navodi da mu je brat zaklan u Ostrvu i baen u vodu. Prema drugome izvoru Antu Ragua Rogonjia uhvatili su prebilovaki partizani koji su ga pekli na ranju, a kad se voda malo povukla, rodbina je pronala njegovu glavu i malo kostiju u Voznici. (Usp. Stradanje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraa u istonoj Hercegovini, str. 310.) Istoga dana, 2. veljae 1945., partizani su ubili jo dvoje djece, Maru Krei-Boki, ro. 24. studenog a1933. u Svitavi, i Janju Udeniju, ro. 1. sijenja 1935. takoer u Svitavi. (Usp. Stradanje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraa u istonoj Hercegovini, str. 318., 324.) Djeje kosti pronaene su i pokopane istom nakon godinu dana. (Usp. S. Vukorep, n. dj., str. 559.)

53 Stradanje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraa u istonoj Hercegovini, str. 63. 54 Isto, str. 63.55 Usp. n. mj.

214 HUM 9

BLANKA MATKOvi

odvoenja u nepoznato podijeljena. Jednoj je Hrvatici kao humanitar-na pomo ponuena ak i sveenika haljina.56

Sa sudom su u dosluhu bile osobe koje su nakon dojave o osloboe-nju Hrvata pojedinaca ili grupa stupali u akciju, odnosno presretali ih u klancima ili pri prolazu kroz njihova sela, vezali ih, odvodili i likvidirali, i to pojedince po ogradama, a grupe po okolnim jamama. U takvim gru-pama isticala se skupina izvritelja zloina za podruje Gornjih Dubrava iji su lanovi bili Savica Ivkovi-otun, Panto Gordi, Krsto Gordi i oro Herber te drugi koji su kod Maslina presretali one koje je stolaki sud oslobodio, vraali ih na Poplat, ubijali kolcima i bacali u jamu.

O pojedincima i grupama osloboenika sa stolakoga suda iz ju-nih krajeva informacije o osloboenju dobivale su i njihove obitelji. I. Ljuban, koji je nakon rata bio dravni slubenik u Hutovu, svjedoi: ...meni je doao spisak, da je est Menala puteno iz logora i da dolaze kui, i to sve poimenice. Ja sam izvijestio obitelj, ali oni nikada nisu doli kui57 Takoer mi je javljeno, da su puteni iz zatvora u Stolcu etiri ovjeka...Mitar Marinko...Kati... Za druge ne mogu se sjetiti kako su se zvali, uglavnom nakon par dana naeni su pobijeni u ogradi iznad Bjelovia.58

Miho Palameta svjedoi da se ljudi osloboeni iz stolakoga zatvora nisu htjeli po mraku vraati kui jer bi javili na Poplat da e ovi naii pa bi izili Mihii, Ruii i koji jo, ne znam, pred njih, a oni koji bi bili

56 Usp. isto, str. 64., 691.57 Isto, str. 281. 284. Rije je o Menalo Anelku Antunovom, ro. 1921. u Cerovu, Menalo

uri Stankovom, ro. 1912. u Cerovu, Menalo Franji Vidojevom, ro. 1908. u Cerovu, Men-alo Iliji Perinom, ro. 1922. u Cerovu, Menalo Nikoli Perinom, bratu Ilije Menala, ro. 1920. u Cerovu, i Menalo Stojanu Ivanovom, ro. 1922. u Cerovu. Sve navedene osobe zarobljene su pri povlaenju u svibnju 1945. kao hrvatski vojnici te su nestali nakon boravka u logoru u Poegi. Prema dostupnim podatcima puteni su iz logora te su vlakom doli do Mostara gdje su nestali. Brat Ilije Menala, Mato Menalo, bio je partizanski komesar koji je brata Iliju traio u zarobljenikome logoru u Svetoj Klari kod Zagreba. Prema svjedoenju Boka Dragievia, Mato Menalo po noi je izvlaio ljude iz logora i trpao ih meu zarobljene njemake vojnike. Podijelio im je partizanske kape i dao im vojnike puke pa su tako postali partizani uvari njemakih zarobljenika. Usp. S. Vukorep, n. dj., str. 83.

Menalo Frano Bokov, ro. 1926. u Cerovu, preivio je Krini put i boravak u poekome logoru odakle je puten kui. Meutim nije se oporavio od muenja te je preminuo 26. oujka 1950. u mostarskoj bolnici.

58 Usp. Stradanje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraa u istonoj Hercegovini, str. 64.

215prosinca 2012.

POSLIJERATNI KOMUNISTIKI ZLOINI I GROBITA U ISTONOJ HERCEGOVINI

uhvaeni navodno su ubijeni u jami na Poplatu gdje bi pastiri ujutro pronalazili ogrtae, torbe i druge osobne predmete.59 Navode potvruje i Boko Previi.60 Pojedine ubijene osobe nitko nije smio pokopati pa su njihove lubanje srpske obanice naticale na tapove. Dio rtava rasko-madan je u srpskim zaseocima, no veina rtava zavrila je u jamama. Samo pojedinci koji su sluajno odabrali put preko apljine vraali su se svojim domovima.61

U samome Stolcu najpoznatije stratite bili su stolaki zatvori koji su ujedno bili i muilita. Meu stratitima istie se i podruje Radimlje62 (poprite partizanskih strijeljanja 1944. i 1945. godine) za koje je sau-vao najvie dokumentacije i na kojemu se nalazi najvei broj stratita/grobita, a posebno su vane izjave osoba koje su pokapale strijeljane i masakrirane rtve.63 Uz samu rijeku Bregavu na jednom je mjestu stri-jeljano i u rovu dugome tridesetak metara pokopano mnotvo Hrvata iz raznih krajeva, meu njima i sedam sveenika, koje su zlostavljale oku-pljene srpske ene. Poznata je i atrnja Glizua u koju su bacane rtve, zatim uria podrum u Popratima, korbin Kuk, Crkvine te stratita u kanjonu Bregave, i to posebno iznad Stoca, ali i juno od Vidova Polja i drugdje.

Juno od Stoca poznata su stratita, ponajvie jame, od kojih su neke u novije vrijeme i istraivane. Ponajprije je rije o jamama na Poplatu:

59 S. Vukorep, n. dj., str. 226.60 Usp. isto, str. 123. 128.61 Usp. Stradanje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraa u istonoj Hercegovini, str. 64.62 U selu Radimlji u opini Stolac postavljen je spomenik rtvama krinih putova. Nepotpuni

podatci govore o desetak tisua rtava Radimlje, a Stolac s okolnim podrujima zbog toga je ve nazvan hercegovakim Bleiburgom. Potkraj 1944. i poetkom 1945. godine, osobito nakon dogaaja u Bleiburgu i krinih putova, stradalo je oko 20% tamonjega hrvatskog stanovnitva. Tijekom rata stradala su 683 vojnika, 684 djece i 817 ena, a nakon rata na krinim putovima ivot su izgubila 1333 i u kasnijim vremenskim razdobljima jo 531 istonohercegovaki Hrvat. Usp. Branimir Kovaevi, Ljudi moga vremena: suza za Blei-burg 2, Zagreb, 2007., str. 82.

63 O likvidacijama kod Radimlje svjedoi Ana Peri istiui da je rije o etiri ili pet jama. (Usp. Stradanje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraa u istonoj Hercegovini, str. 731. 732.) Likvidacijama na Radimlji potvrdila je i Mara Perutina. Prema njezinim rijeima rtve su ubijane po noi, a strau je uvao Tahir Bise. (Usp. S. Vukorep, n. dj., str. 410.) Komisija za utvrivanje ratnih i poratnih rtava Republike Hrvatske, ispostava Ljubuki u ljeto 1998. otkopala je jednu jamu i atrnju na Radimlji. Pronaeni su brojni posmrtni os-tatci ljudskih rtava i time potvreni iskazi Ane Peri i drugih svjedoka.

216 HUM 9

BLANKA MATKOvi

u Drenovakoj Vali,64 u Lokviinama,65 Kalac,66 zatim jamama na Dre-novcu: Pazarite, kod Hrlinih kua i Doma (nad tom je jamom kasnije napravljen WC), Golubinka, grobita u Maria ogradi, Vardua,67 jame

64 Prema spoznajama Komisije za utvrivanje ratnih i poratnih rtava, u jamu u Drenovakoj vali (poznata kao i Jama Bakra i Jama pod velikom okui), duboku 30-ak metara, baeni su ubijeni povratnici s Krinoga puta s podruja jugoistone i zapadne Hercegovine, no ukupan broj rtava ostaje nepoznat. Svjedoka i preivjelih navodno nije bilo. Lokalitet se na-lazio u posjedu seljaka srpskoga podrijetla, a za njegovo se postojanje doznalo zahvaljujui Gojku Komnenoviu i Nei Kariu koji su nakon rata prepriavali o tragovima krvi i pred-metima naenima u neposrednoj blizini jame. Likvidacije je navodno naredio Miho Rui, pripadnik OZNA-e i poslijeratni ef Odsjeka unutranjih poslova u Stocu, koji je prema vlastitu priznanju dvaput skrio naredbu o amnestiji te je u dvama navratima navodno ubio 54 osobe. Salko Mori iz Stoca tvrdio je da je u tri jame na Poplatu baeno 1200 Hrvata i manji broj Muslimana. Vjekoslav Mikuli iz irokoga Brijega spustio se u jamu jo 1959. i na njezinu dnu otkrio vei broj ljudskih lubanja i kostiju, vojnikih remena te drugih predmeta. (HR HDA 1944, Komisija za utvrivanje ratnih i poratnih rtava, kut. 543.) Spomenuti je Rui priznao da je tijekom Drugoga svjetskog rata bio zapovjednik etnike postrojbe, no tvrdio je da je zadatak preuzeo prema naredbi KPJ. (Usp. Stradanje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraa u istonoj Hercegovini, str. 703.) Speleolozi drutva piljar iz Splita, speleolozi Toni Raa i Fea izmi pregledali su spomenutu jamu i potvrdili da se u njoj nalazi mnotvo ljudskih kostiju koje su kasnije zatrpane kamenjem. (HR HDA 1944, Komisija za utvrivanje ratnih i poratnih rtava, kut. 543, Izvjee o speleolokim istraiva-njima na podruju Stolca Speleolokog drutva piljar, Split, 20. studenoga 1998.)

65 U djelomino zatrpanu jamu Lokviine, koja se nalazi na lijevoj strani puta Stolac Kruevo, baen je nepoznat broj likvidiranih Hrvata, a svjedoci su posvjedoili o tragovima krvi i pronaenim enskim cipelama. Pokraj jame navodno je vien straar Danilo Dabi-Miloevi iz Poplata koji se hvalio da je jedne noi ubio dvije patke. (Usp. HR HDA - 1944, Komisija za utvrivanje ratnih i poratnih rtava, kut. 543, Zapisnik o grobitu.) Spe-leolozi drutva piljar iz Splita, speleolozi Toni Raa i Fea izmi pregledali su spo-menutu jamu duboku tri metra i potvrdili da je u njoj uoeno vie ostataka dugih ljudskih kostiju. (Usp. HR HDA 1944, Komisija za utvrivanje ratnih i poratnih rtava, kut. 543, Izvjee o speleolokim istraivanjima na podruju Stolca Speleolokog drutva piljar, Split, 20. studenoga 1998.)

66 Prema kazivanju Marka i Joze Ragua iz Krueva u ljeto 1945. Mea Gotui i njegovi surad-nici presreli su ili izveli iz zatvora u Stocu skupinu od desetak osoba hrvatske nacionalnosti, likividirali ih i bacili u jamu Kalac koja se nalazi na sjevernoj padini brda Maria iznad nas-elja Bovan. Usp. HR HDA 1944, Komisija za utvrivanje ratnih i poratnih rtava, kut. 543.

67 U Varduu kod Ljubinja navodno je ubaeno vie od 7000 hrvatskih vojnika koji su u kolonama dovoeni iz Mostara i drugih mjesta te ubijeni po naredbi Dejana apina, udbaa s Domanovia. (Usp. Spomenica Bleiburg 1941.-1945., str. 161.) Istu brojku rtava Vardue spominje i Anelko Mijatovi u podlistku Bleiburka tragedija i Krini put hrvatskoga naroda: Masovna poratna pogubljenja na brojnim stratitima i rtve hrvatskih mareva smrti, objavljenom u Vjesniku 19. srpnja 2005. na strani 55. Prema podatcima Komisije za utvrivanje ratnih i poratnih rtava u jamu je baen nepoznat broj vojnika dovedenih iz Mostara i drugih mjesta. (Usp. Izvjee o radu Komisije za utvrivanje, str. 107.) Svjedok

217prosinca 2012.

POSLIJERATNI KOMUNISTIKI ZLOINI I GROBITA U ISTONOJ HERCEGOVINI

na egulji, kod Voena, rvanj, Padrljaa, Krtinje, Vlahovii i druge.68 U Dokumentaciji o stradalnicima susreu se i svjedoenja ljudi iz tih mjesta o vojnicima JNA koji su kasnije dovozili bave kiseline ne bi li tako rastopili ostatke rtava ubijenih u jamama.69

U neposrednome porau cjelokupno hrvatsko puanstvo stolakoga kraja nalo se u opasnosti ne samo pred tijelima tadanjih vlasti nego i pred srpskim i muslimanskim civilima. Dio hrvatskih vojnika koji je preivio logore bio je mobiliziran u JNA i sluio je uglavnom po srpskim gradovima gdje su doivljavali neprekidna sumnjienja, ikaniranja, po-niavanja, ispitivanja, suenja, a nerijetko su gubili i ivote ili umirali u bolnicama. Najtea zlodjela poinili su tzv. terenci ije su jedinice pre-plavile hrvatska sela u potrazi za kriparima koji su se ponajvie krili u abi i brdima njezine okolice. Meu kriparima krio se i vei broj civila koji su po dolasku partizana izbjegli iz svojih sela. Mnogi su uhieni i okrutno ubijeni (mueni, raskomadani, utopljeni, kamenovani, vjeani, strijeljani itd.).70

Stolaki sud bio je mjesto progona hrvatskoga puanstva mnogo go-dina nakon rata tijekom kojih je mnotvo Hrvata osueno na smrt ili dugogodinje robije u zenikoj tamnici. Pulji, Vukorep i Bender istiu da je vei dio sudskih procesa montiran radi oduzimanja imovine ili za-takavanja ratnih zloina, odnosno uklanjanja svjedoka.71

Drago Dadi prisjea se da je spomenutoga apina vidio u elovini te je isti 1943. ili 1944. navodno bio u etnicima. (S. Vukorep, n. dj., str. 129. 132.) apina su navodno likvidirali kriari 1946. godine. (Usp. Damjan Peri, Moj krini put, Politiki zatvorenik, br. 88/89, srpanj/kolovoz 1999., str. 61. 62.

68 Meu sauvanim podatcima Komisije za utvrivanje ratnih i poratnih rtava nalaze se i oni o jami Kamalj, koja je kasnije zatrpana, a u koju je u proljee 1945. baen nepoznat broj prethodno objeenih civila. Nekoliko svjedoka potvrdilo je da su pri vrhu jame vidjeli bijelu arapu na ljudskoj nozi. Za drugu jamu kod Poplata zabiljeeno je da je u nju baen likvidirani pripadnik Hrvatskih oruanih snaga zarobljen u Sloveniji, zatvoren u Stocu i bez suenja strijeljan na Poplatu. (Usp. HR HDA 1944, Komisija za utvrivanje ratnih i poratnih rtava, kut. 543, Zapisnik o grobitu.) Speleolozi drutva piljar iz Splita, spe-leolozi Toni Raa i Fea izmi pregledali su i Dvogrlu (Dvogubu) jamu u kojoj su uoili vei broj dijelova ljudskih kostiju koji su djelomice prekriveni kamenjem. (Usp. HR HDA 1944, Komisija za utvrivanje ratnih i poratnih rtava, kut. 543, Izvjee o speleolokim istraivanjima na podruju Stolca Speleolokog drutva piljar, Split, 20. studenoga 1998.)

69 Usp. Stradanje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraa u istonoj Hercegovini, str. 65.70 Usp. isto, str. 65. 66.71 Usp. isto, str. 68.

218 HUM 9

BLANKA MATKOvi

Zakljuak

Podruje istone Hercegovine i Crne Gore vjerojatno je jedno od ve-ih stratita Hrvata u Drugome svjetskom ratu i porau. Pretpostavlja da su Krinim putem kroz to podruje proli desetci tisua zarobljenih Hrvata te skonali u jamama i na drugim stratitima. Prema ematizmu Katolike crkve u Jugoslaviji iz 1939. na podruju trebinjske biskupije, upe Nevesinje i dijelova upe Blagaj i Glavatievo ivjelo je neto ma-nje od 30.000 katolika. Dosadanjim istraivanjima na tom je podruju registrirano 4515 rtava, to znai da je u ratu i porau stradalo najma-nje 15% ukupnoga hrvatskog stanovnitva.72 Tijekom Drugoga svjetskog rata stradala je 2551 osoba, a po zavretku rata jo 1864 osobe. Od toga broja 2138 osoba bili su civili (od ega 684 djece do 15 godina i 817 ena stradalih tijekom rata), a 2277 vojnici poginuli u borbama i zarobljeni i ubijeni nakon rata.73

O stradanju hrvatskoga puanstva u Hercegovini progovorio je bi-skup dr. Petar ule koji je u rujnu 1945. na biskupskoj konferenciji u Zagrebu istaknuo i sljedee:

Po dolasku u svako selo OZNA je dala pobiti po nekoliko ljudi, da drugi-ma zada strah. U Mostaru svi su zatvori odmah bili puni. Zatvorenici su bili uglavnom Hrvati-katolici... Iz zatvora i logora odvaani su po noi itavi kamioni puni katolika i ubijeni bez ikakve sudske presude, tako da broj pobijenih katolika sa teritorija ove biskupije u godini 1945. ide u vie hiljada... Izbjeglice iz istone Hercegovine (kotar Stolac) mora-ju se vraati natrag u staru postojbinu, ali im je tamo sve porueno, pa kad nita nemaju hrane se korjenima. Neto hrane dobivaju to dolazi od Unre, ali tek nakon to se podmire muslimani i pravoslavni. Nijedna vjera nije toliko ikanirana kao katolika... radi se o izikom istrebljenju katolika... Katolici su raja koja mora muslimanima kuluiti kao u doba osmanlijskog feudalizma. U selu Crniima... udarili su 404 nadnice na muslimanskim poljima a na katolikim samo 4.74

Istraivanje grobita u istonoj Hercegovini vano je i zbog injenice da su prema Stolcu, Trebinju i Bilei te dalje prema Nikiu odvoeni Hrvati

72 Usp. isto, str. 83.73 Usp. isto, str. 86.74 Isto, str. 69.

219prosinca 2012.

POSLIJERATNI KOMUNISTIKI ZLOINI I GROBITA U ISTONOJ HERCEGOVINI

iz razliitih krajeva Hrvatske i Bosne Hercegovine. Usprkos slaboj istra-enosti ovoga podruja, ponajprije zbog ratnih zbivanja u prvoj polovini 1990-ih, speleoloka istraivanja, provedena potkraj 1990-ih, potvrdila su navode svjedoka o likvidacijama to su se dogaale na tome podruju.

Izvori i literatura

I. Arhivsko gradivo

- Hrvatski dravni arhiv

HRHDA1491,OZNAzaHrvatsku HRHDA1561,SDSRSUPSRH HRHDA1805,ZbirkapreslikaKrunoslavaDraganovia

o rtvama II. svjetskog rata i poraa; 1942. 1967. HRHDA1944,Komisijazautvrivanjeratnihiporatnih

rtava Sabora RH- Dravni arhiv u Splitu

HR-DAS-409,SUPzaDalmaciju- Dravni arhiv u Dubrovniku

HRDAD(Arhivski sabirnicentarMetkoviOpuzenPloe) - 452, Kotarski odbor Saveza udruenja boraca NOR-a Metkovi

II. Literatura

- 50 godina Bleiburga: Zbornik radova o Bleiburgu i krinim putovi-ma s treeg meunarodnog znanstvenog simpozija u Bleiburgu 14.

i 15. svibnja 1995., ur. Jozo Marevi, Zagreb, 1995.

- Bakovi, don Anto, Hrvatski martirologij XX. stoljea, Zagreb, 2007.

- Boievi, Sreko, Jame (kao) grobnice, Zagreb, 1991.

- Dizdar, Zdravko, Prilog istraivanju problema Bleiburga i Krinih putova (u povodu 60. obljetnice), Senjski zbornik, 32 (2005.), str. 117. 196.

220 HUM 9

BLANKA MATKOvi

- Hercegovina u NOB-i, ur. Milinko urovi, Slobodan akota, Ra-domir Petkovi, Beograd, 1961.

- Kovaevi, Branimir, Ljudi moga vremena: suza za Bleiburg 2, Zagreb, 2007.

- Leksikon NOR-a i revolucije u Jugoslaviji 1941.-1945., Beograd Ljubljana, 1980.

- Prcela, Ivan, Hrvatski holokaust, Zagreb, 2005.

- Razvoj OS SFRJ 1945-1985, Kopnena vojska JNA, knjiga III, Beo-grad, 1988.

- Rotim, Karlo, rtvoslov irokog Brijega u Drugom svjetskom ratu i porau, Mostar, 2000.

- Spomenica Bleiburg 1945.-1995., ur. Mirko Valenti, Zagreb, 1995.

- Stradanje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraa u istonoj Hercegovini, priredili Ivica Pulji, Stanislav Vukorep, uro Ben-der, Zagreb, 2001.

- Suton, Josip Jozo, Posuki rtvoslov, Zagreb, 1998.

- imundi, Mate, Hrvatski smrtni put, Split, 2001.

- Vojna enciklopedija, sv. 2, Beograd, 1959.

- Vojna enciklopedija, sv. 9, Beograd, 1967.

- Vukorep, Stanislav, Preivjeli svjedoe, Zagreb, 2005.

III. Ostali izvori

- Mijatovi, Anelko, Bleiburka tragedija i Krini put hrvat-skoga naroda: Masovna poratna pogubljenja na brojnim stratiti-ma i rtve hrvatskih mareva smrti, Vjesnik (Podlistak), 2005.

- Politiki zatvorenik, Glasilo Hrvatskog drutva politikih zatvorenika

- Izvjee o radu Komisije za utvrivanje ratnih i poratnih rtava od

osnutka (11. veljae 1992.) do rujna 1999., Zagreb, 2000.

221prosinca 2012.

POSLIJERATNI KOMUNISTIKI ZLOINI I GROBITA U ISTONOJ HERCEGOVINI

Blanka Matkovi

POST-WAR COMMUNIST CRIMES AND GRAVEYARDS IN EAST HERZEGOVINA

Abstract

After May 1945 prisoners from Croatian concentration camps and pris-ons, especially from Poega and Slavonski Brod, were transported to Bosnia and Herzegovina. he vast majority of prisoners were conined in Sarajevo and Mostar concentration camps, from where the unknown number was taken to Stolac, Nevesinje, Bilea, Trebinje and Montene-gro. According to the witnesses statements those persons have never come back home, therefore it is assumed that they were killed in many pits and graveyards in the area of East Herzegovina. Speleological re-searches conirmed that there are human bones in some pits, but sufer-ing of Croats in that area is still not enough explored. Although most of testimonies speak about prisoners coming via Slavonski Brod, the traces also lead to Split and Dubrovnik. Many sources, including the archive, conirm close contacts and cooperation of Dalmatian and Herzegovin-ian communists and authorities (especially OZNA), because of what ex-ploring of war crimes done in East Herzegovina and South Dalmatia is very complex.

Key words: Second World War, Herzegovina, OZNA, communism, graveyards, post war crimes