CENTAR ZA NENASILNU AKCIJU

www.nenasilje.org

INICIJATIVA II OORGANIZACIJACentar zza nnenasilnu aakciju

Ured u SarajevuRadni~ka 104, 71 000 Sarajevo, BiH

Tel: +387 33 267 880Fax: +387 33 212 919

cna.sarajevo nenasilje.orgwww.nenasilje.org

Ured u BeograduStudentski trg 8, 11 000 Beograd

Srbija i Crna GoraTel: +381 11 637 661

+381 11 637 715Fax: +381 11 637 603

cna.beograd nenasilje.orgwww.nenasilje.org

u ssaradnji ssa ppartnerskim oorganizacijama:

SEZAM, ZZenica

CENTAR ZZA IINFORMATIVNU DDEKONTAMINACIJU MMLADIH, BBanja LLuka

Dodatak priredile i tekstove napisale aktivistkinje i aktivisti Centra za nenasilnu akciju

AAddnnaann HHaassaannbbeeggoovvii}}HHeelleennaa RRiillll

IIvvaannaa FFrraannoovvii}}NNeedd`̀aadd HHoorroozzoovvii}}

NNeennaadd VVuukkoossaavvlljjeevvii}}SSaannjjaa DDeeaannkkoovvii}}TTaammaarraa [[mmiiddlliinngg

MMiillaann CCoollii}} HHuummlljjaann

ZZAAHHVVAALLJJUUJJEEMMOOMinistarstvu iinostranih pposlova [[vajcarske

Nataschi ZZupan

Zoranu SStevanovi}u

Gordanu BBodogu

Zvonku MMari}u

Mariji TTopi} - CCrnoja

Bernardu FFilipovi}u

Aleksandru TTrifunovi}u

Prijateljicama iiz SSEZAMA

I ssvim oostalim lljudima kkoji ssu nnas ppodr`ali nna bbilo kkoji nna~in

Koristimo ovu priliku da se posebno

zahvalimo lokalnim partnerima na podr{ci

koju smo od njih dobili u realizacijama

tribina u gradovima u kojima su oni

aktivni i u kojima ostvaruju svoje

raznovrsne programe usmjerene na

izgradnju lokalne zajednice i razvoj

gra|anskog aktivizma. Njihova nam je

podr{ka bila veoma zna~ajna.

Hvala!

CCNNAA ttiimm

Kada ka`emo trajan mir mislimo nastanje dru{tva u kome postoji socijalnapravda, u kome nema diskriminacije nipo kojem osnovu, niti govora mr`nje, iliukoliko ih i ima oni nisu op{te dru{tve-no prihva}eni. Govorimo o stanju dru{-tva u kome svaki pojedinac/ka ima ose-}aj pripadnosti, prihva}enosti i sigur-nosti i ima pravo na svoj identitet. Ta-kvog mira na ovim na{im prostorimanema. Ne mo`emo da o~ekujemo danam takav mir "donese" bilo ko spolja,niti da ga "uvedu" vladaju}e strukture.On se gradi odozdo, od strane gra|ana igra|anki koji su svesni odgovornosti ko-je imaju za dru{tvo u kome `ive i opre-deljeni su da aktivno deluju protiv ne-pravde i diskriminacije, u saradnji savlastima i institucijama.

Proces izgradnje trajnog mira nemo`e se odvijati bez opho|enja i suo~a-vanja sa na{om pro{lo{}u koja je obele-`ena jezivim ratovima u toku kojih jemnogo ljudi stradalo, a svi mi jo{ manjeili mnogo vi{e ose}amo posledice tih ra-tova. Pristup "mir-mir-niko-nije-kriv" i"najbolje je da sve zaboravimo" u proce-su izgradnje mira nije mogu}, kako seovi jezivi ratovi ne mogu i ne trebaju za-boraviti. Oni predstavljaju stra{no iskus-tvo koje upozorava da to nikad vi{e nesme da se dogodi. I zato ne smemo daih zaboravimo.

Va`an segment procesa izgradnjemira, a time i suo~avanja s pro{lo{}u jeosuda ratnih zlo~ina od strane svih nas,bez obzira ko i u ~ije ime je zlo~ine po-~inio. Da bi do op{te dru{tvene osuderatnih zlo~ina do{lo, veoma je va`no daznamo {ta se sve dogodilo. Tako|e jeva`no da na{i sudovi, odnosno sudovi uBosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji iCrnoj Gori iznose procese su|enja zaratne zlo~ine, kako bismo sami osudilizlo~ine po~injene "u na{e ime", preuzeliodgovornost za to, tako da to ne ~ini ne-ko drugi za nas.

Ukoliko postoji svest o tome da je"na{a strana" ili "neko u na{e ime" po~i-nio ratne zlo~ine, jako ~esto se oniopravdavaju jednostavnim: "Ali i drugisu ih ~inili". Za proces izgradnje mirasmatramo veoma va`nim suo~avati seupravo sa ratnim zlo~inima po~injenim"u na{e ime". Da, i ti drugi su ih ~inili,ali to nije opravdanje. Hajde da prvo po-gledamo ~ega sve ima u na{em dvori{tu,pa tek onda da kritikujemo kom{ijsko.

Drugi segment procesa izgradnje mi-ra koji je svakako odlu~uju}i jeste radna izgradnji poru{enih mostova me|uljudima i razvoja solidarnosti me|u nji-ma, pru`anje prilike ljudima da ~uju ka-ko je onim drugima, Hrvatima, Bo{nja-cima, Albancima, Srbima, njima, sa ko-jim problemima se susre}u, koje straho-ve imaju, ~emu se nadaju. Te pri~e su~esto vrlo sli~ne, ~esto te{ke, a sasvimljudske. Njima neizbe`no dolazi do sa-ose}anja i ose}aja solidarnosti, demistifi-kacije i humanizacije neprijatelja ali igubljenja predrasuda kako su svi oni is-

ti, ~etnici, usta{e, balije.Kako se, na primer, ose}a jedan Al-

banac ili Albanka u Beogradu, gde supredrasude prema toj nacionalnoj grupiveoma jake, i neretko se mo`e ~uti kakosu oni "divljaci", "prljavi", "samo se kote",kako im je krajnji cilj Velika Albanija?Kako se ose}aju Hrvati/ce i Srbi/Srpkinjeu Sarajevu, kad mogu dobiti posao sko-ro samo kod retkih privatnika koji suisto tako Hrvati ili Srbi? Kako se ose}ajusada malobrojni Srbi ili Goranci u Pri-{tini, koji iz sigurnosnih razloga ne go-vore svoj maternji jezik na ulici? Kakose ose}aju Bo{njaci u Banjaluci kada sespre~ava obnavljanje Ferhadije, miniranetokom rata? Jedan ose}aj svakako dele,a to je nedostatak sigurnosti, uskra}iva-nje slobode izra`avanja svog identiteta,perspektive, onoga {to je potreba svakog~oveka.

^esto ljudi koji imaju potrebu zaizra`avanjem nacionalnog identiteta bi-vaju poistove}eni sa nacionalistima. Ono{to vidimo da nedostaje, a na ~emu sva-kako treba raditi, je afirmacija nacional-nih identiteta kroz vrednosti koje oninose sa sobom, a koje se ne zasnivajuna tome u kojim smo to sve bitkamapobedili, i u ~emu su to sve drugi goriod nas, ve} se zasnivaju na blagu kultu-ra koje nose sa sobom, a nikoga neugro`avaju ili nipoda{tavaju.

Razli~ito i nepoznato se uglavnomdo`ivljava kao pretnja, ~emu sledi dis-tanciranje, umesto da se nepoznato upo-zna, da se komunicira i gradi sigurnostkroz me|usobnu saradnju i poverenje.

Otvaranje pri~e o odgovornosti zarat i sve ono {to se doga|alo nama i okonas, povla~i otpor prema suo~avanju saodgovorno{}u. ^ak i kada postoji svest otome da odgovornost jeste na svima na-ma, dolazi do pitanja: A za{to mi mora-mo prvi da po~nemo proces preispitiva-nja odgovornosti za pro{lost?, "mi Srbi"ili "mi Hrvati" ili "mi Bo{njaci"... Iz ta-kvog stava proizilazi da se trebamo sti-deti ako "po~nemo prvi" sa tim proce-som, umesto da se time ponosimo (ma-da je te{ko utvrditi ko je po~eo, jer ra-zli~ite grupe i pojedinci/ke na "svim stra-nama" na tome rade ve} du`e vreme naovim prostorima). Suo~avanjem sa svo-jom odgovorno{}u za pro{lost pru`amoruku koja pravi prostor putu pomirenja,time daju}i podr{ku i drugima da tajproces zapo~nu.

Na poreme}aj dru{tvenih vrednostiupu}uje da se kao patriotski vrednujeodlazak u rat u ime svog naroda, a anti-ratne akcije se nikako ne povezuju sapatriotizmom. No, hajmo re}i jasno iglasno: MI JESMO PATRIOTE I PATRI-OTKINJE upravo zato {to jesmo protivrata, upravo zato {to se zala`emo za ne-nasilje u dru{tvu, upravo zato {to volimodru{tva u kojim `ivimo, gradimo ih, bo-rimo se protiv nepravde i za ravnopra-vnost svih dru{tvenih grupa i ~uvamoosnovne dru{tvene vrednosti. Da se nezaborave. Upravo zato {to jesmo Srpki-

nje, Hrvati, Bo{njaci... kojima je dostaprepu{tanja tih identiteta onima kojimr`nju prema drugima ba{tine kao jedi-ni kvalitet svog "patriotizma".

Jedna od velikih prepreka ka izgra-dnji trajnog mira u dru{tvima zemaljabiv{e Jugoslavije je op{ta viktimizacijatih dru{tava. Ta viktimizacija je ugla-vnom vi{estruka, a naj~e{}e postoji natri nivoa: ljudi se ose}aju kao `rtve "onihdrugih" sa kojima su bili u ratu (neretkose ti drugi okrivljuju ne samo za rat, ve}i sve posledice rata koje postoje: te{kamaterijalna situacija, veliki broj izbeglihi raseljenih lica, uni{tena privreda, po-rast kriminala i nasilja u dru{tvu, itd).Zatim tu je i ose}aj `rtve, odnosno be-spomo}nosti i zavisnosti u odnosu na"svoje" politi~are (neretko se mo`e ~uti"[ta mi tu mo`emo, kad se zna ko namkroji kapu"), a potom i na svetske sile("Mi smo samo zamor~i}i njihovog ek-sperimentisanja"). Uloga `rtve je jednaod udobnijih uloga, kako nas ona oslo-ba|a bilo kakve odgovornosti: za sop-stvenu sudbinu (jer na nas uti~u sva trinavedena nivoa), ali i za dru{tvo u kome`ivimo (jer "zna se ko nam kroji kapu").Jasno, dr`e}i se tih ukopanih uloga`rtve ni{ta se su{tinski na ovim prosto-rima ne}e promeniti.

Za rat nisu odgovorni samo oni kojisu u njemu direktno u~estvovali. Celodru{tvo je odgovorno. I oni koji su biliprotiv rata: za{to nisu bili glasniji, jesu lina vreme po~eli upozoravati druge {ta sesprema? ^ak i oni koji su }utali i pravilise da ih se to ne ti~e - za{to su }utali,mo`e li se }utanje shvatiti kao odobra-vanje?

Haj'mo preuzeti odgovornost zadru{tva u kojima `ivimo, haj'mo aktivnou~estvovati u razvoju i `ivotu tih dru{ta-va, dizati svoj glas protiv nepravde i na-silja.

Va`an korak u procesu izgradnjetrajnog je senzibilizacija za nasilje udru{tvu i njegova dru{tvenu osuda. Podtim podrazumevamo svest o tome danasilje nije samo fizi~ko i direktno, kao{to je udariti nekoga ili u ve}inski srp-skom selu u Vojvodini baciti bombu naposlasti~arnicu Albanca, ve} je i pretnjanasiljem nasilje, kao i diskriminacija,vre|anje, nipoda{tavanje. Nasilje je i ka-da vas u pekari u Sarajevu isprave da seka`e dvije, a ne dve; nasilje je i kada napijaci u Skopju Albanka ne}e da prodasvoj paradajz Makedonki. Nasilje je i to{to se ne ose}amo sigurno u mestima ukojima `ivimo.

Onog trenutka kada svi krenemo daosu|ujemo nasilje, bez obzira ko i za{tobio `rtva tog nasilja, bez obzira ko i skojim motivom je to nasilje po~inio, togtrenutka mo`emo re}i da smo poodma-kli na putu ka izgradnji trajnog mira ida smo se svojski potrudili da spre~imobilo kakav budu}i rat na ovim prostori-ma. A spre~iti neka nova zveckanja oru-`jem - to mo`emo samo mi, ovda{njiljudi.

PATRIOTIZAM JJE GGRADITI MMIR

1188 33

Dvije tribine pod imenom "^eti-ri pogleda" (Od pro{losti - otkud jau ratu; ka budu}nosti - kako katrajnom miru), odr`ane su tokommarta/o`ujka u Zenici i Banjaluci.

Iza duga~kog i poprili~no des-kriptivnog imena stoji ideja aktivis-tkinja/aktivista Centra za nenasilnuakciju o pokretanju jednog specifi-~nog procesa na polju Suo~avanjasa pro{lo{}u. Specifi~nog po tome{to su njegovi direktni nosioci iprotagonisti biv{i vojnici, u~esniciratova koji su se na podru~ju biv{eJugoslavije odvijali tokom 90-ihgodina, i koji rijetko dobijaju javniprostor u kome mogu govoriti osvojim ratnim iskustvima i motiva-cijama, ali i o svojim pogledima nabudu}nost na{ih dr`ava i dru{tavai preprekama i potrebama na putuka trajnom miru u regionu. Radise o veoma brojnoj dru{tvenoj gru-pi koja se naj~e{}e streotipno "gu-ra" na pozicije "onih koji mo`damogu da pri~aju o ratu, ali o miru- nikako". Na{a namjera je upravoda iskora~imo iz te stereotipne sli-ke i kreiramo aktivnost u okvirukoje }e biv{i ratnici mo}i da pre-poznaju sopstvene mirovnja~ke ka-pacitete, da preispitaju li~nu odgo-vornost, ali i da pozovu na ozbiljnoi opse`no razmatranje dru{tvene ikolektivne odgovornosti za pro{losti budu}nost.

Kada smo, prije ne{to manjeod godinu dana, realizovali prvi ci-klus tribina "^etiri pogleda" u ~etirigrada u Srbiji, jedna od stvari kojase naj~e{}e mogla ~uti bila je: "Ovotreba raditi svuda, i ovdje, i u BiH,i u Hrvatskoj..." I bilo je u toj je-dnoj re~enici sadr`ano toliko mno-go toga - od osje}aja ljutnje i uvre-|enosti izra`enog pitanjem "Zar sa-mo mi treba da se suo~avamo?",do potresnog osvje{tavanja kolikoje va`no da o ovim, najbolnijim odsvih bolnih pitanja sa kojima `ivi-mo, promi{ljamo u okvirima regi-ona preko dr`avnih, entitetskih iostalih granica.

Krajem pro{le godine odlu~ilismo da nastavimo sa radom naovom polju kroz organizovanje ja-vnih tribina u Bosni i Hercegovini,

svjesni da ulazimo u jedan sasvimposeban kontekst sna`no obojenzastra{uju}im ratnim iskustvomkoje je zajedni~ko gotovo svim lju-dima u BiH. Bili smo svjesni da }eu tom procesu biti neophodnouhvatiti se u ko{tac sa svom silomzamr{enih i osjetljivih pitanja kojase ti~u razli~itih do`ivljaja i vi|enjarata, nacionalnih i vjerskih identi-teta, razli~itih shvatanja budu}nos-ti. Jasno nam je bilo da u BiHsvaki grad i svako mjesto imajusvoju sopstvenu ratnu pri~u, "po-debljanu" sopstvenom istorijom lo-kalnih odnosa, "oboga}enu" sple-tom simboli~kih zna~enja koja, sasigurno{}u koju je te{ko preispita-ti, smje{taju ~itave grupe na stati-~ne polove `rtve i nasilnika.

Ono {to nam je ulivalo povjere-nje da mo`emo sa svim tim da senosimo, jesu na{e li~ne `ivotne is-torije, na razli~ite na~ine i sa razli-~itih aspekata, ali uvijek presudnoobilje`ene ovda{njim ratovima inasiljem koje ih je pratilo.

Zbog svega toga krenuli smo saputovanjima po Bosni i Hercegovinisa ciljem da na|emo saveznike/ceu realizaciji ove ideje, ljude spre-mne da sa nama podijele odgovor-nost i iniciraju mikroprocese su-o~avanja sa pro{lo{}u i odgovor-no{}u za nasilje u svojim lokalnimzajednicama, kao i ljude spremnena konfrontaciju sa dominiraju}imsistemom vrijednosti sa`etom u re-~enici: "Samo nemojte o ratu, sveje tu jasno". Put je uklju~ivao po-sjete Tuzli, Bijeljini, Zenici, Banja-luci, Gornjem Vakufu/Uskoplju,Mostaru..., posjete mnogobrojnimorganizacijama i pojedincima/po-jedinkama za koje smo pretpostav-ljali da nam mogu biti saveznici uradu na izgradnji mira i suo~ava-nju sa pro{lo{}u. Tako|e smo nas-tojali da uspostavimo nove i oja~a-mo postoje}e veze sa udru`enjimademobilisanih boraca, ratnih vojnihinvalida i ostalim organizacijamakoje okupljaju populaciju biv{ihu~esnika ratova.

Mediji i ljudi koji u njima radetako|e su od strane na{e organiza-cije prepoznati kao va`ni nosioci

ovakvih inicijativa, i mada je nivomedijske senzibilizacije za mirovnirad u BiH poprili~no upitan, mora-mo re}i da smo bili pomalo izne-na|eni spremno{}u pojedinki/poje-dinaca da transparentno pru`e po-dr{ku ideji o tribinama.

Nekoliko veoma va`nih ta~akaiskristalisalo nam se tokom mno-gobrojnih susreta.

Ve} sam pomen rije~i RAT iza-ziva burne emotivne reakcije, pose-bno ukoliko se taj termin ne upo-trebljava samo kao uzgredna vre-menska odrednica "prije ili poslijerata". Onda kada se nastoji tom ri-je~ju opisati stanje, atmosfera i mi-ris godina 1991-1995. na toj ta~kidolazi do sukoba razli~itih pogledana to radi li se o agresiji, gra|an-skom ili vjerskom ratu, ili, mo`da,otad`binskom, domovinskom itd.ratu. Sve to mo`e zvu~ati apsurdnoukoliko se ne uvidi da iza svih tihfraza i po{tapalica stoje realni ljudisa svojim realnim potrebama. Je-dan od puteva ka razumijevanju tihpotreba jeste upravo razumijevanjei osvje{tavanje po~injenog nasilja iogoljavanje realne destruktivnostisvega {to je pratilo ratni vihor naovim prostorima. Jer bol za izgu-bljenim ~lanovima porodice, izgu-bljenim domovima i prethodnim`ivotima jeste ista i nakon agresijei nakon gra|anskog rata. I niko netreba da pola`e ekskluzivno pravona tu patnju. A svako treba dapreuzme obavezu sagledavanja li-~ne odgovornosti za svo nasilje ko-jim je ovaj prostor bremenit, i tu jepotrebno prevazi}i "nacionalnu di-optriju", kroz koju gledano, "na{e"rane vi{e bole, a rane "drugih" suionako manje-vi{e zaslu`ene.

Polarizovanost bosanskoherce-gova~kog dru{tva danas je vidljivau svim domenima `ivota, a pose-bno je izra`ena u odnosu na ratnupro{lost i budu}nost (su)`ivota uovoj zemlji. Ona pro`ima gotovosve nivoe socijalne i politi~kestvarnosti, a nastojanja i izgaranjaonih koji `ele da je prevazi|u gubese u op{toj kakofoniji politi~kih iidejnih koncepata koji su, popravilu, gluhi za bilo {ta osim

OO iiddeejjii ii kkoonntteekkssttuu rraaddaa uu BBoossnnii ii HHeerrcceeggoovviinnii

44

sopstvenih ispraznih tirada. Upravoiz takvih matrica dru{tvenih odnosadolaze najve}i pritisci na osobe, or-ganizacije, institucije koje imajusnage, volje i znanja da afirmi{udruga~ije vrijednosti - vrijednostinenasilja i otvorenog dijaloga. Na{eiskustvo je pokazalo da je jo{ uvijekmali broj ljudi koji su spremni dase u ovom trenutku upuste u ova-kav na~in rada, a razlozi za to sumnogobrojni i vi{edimenzionalni.Jedan od glavnih razloga za tu uz-dr`anost jeste nedostatak podr{keu lokalnoj sredini i strah od kon-frontacije sa centrima mo}i (politi-~kim, ekonomskim, kriminalnim)koji jo{ uvijek vode neke svoje rato-ve zajedno sa svojim "jaranima" sadruge strane. Trebalo bi da se kaodru{tvo nad time dobro zamislimo.

Jer potreba za ovakvim pristu-pom zaista postoji kod velikog bro-ja obi~nih gra|ana i gra|anki kojisu spremni da u sebi od{krinu vra-tanca iza kojih le`e, ~esto dobro~uvane i zakatan~ene, proste ljud-ske pri~e koje nose gorak ukus ra-ta, ali i veliki potencijal za mir i ne-nasilje. I kao {to je ogromna dru-{tena va`nost u bavljenju pitanjemzlo~ina i ratova, podjednako je veli-ka i odgovornost za osna`ivanje iohrabrivanje tog mirovnog potenci-jala.

Dakle `elimo li trajni mir u Bo-sni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji... mora}emo pogled usmjeriti kalokalnim ljudima iz razli~itih dru{-tvenih grupa i slojeva koji imaju ja-snu svijest o tome da je mir ne{to{to nam je svima potrebno. Jedanod parametara na osnovu kojih }e-mo mo}i da sa sigurno{}u ka`emoda "`ivimo mir" jeste situacija u ko-joj muslimani, katolici, pravoslavci`ive jedni sa drugima, a ne jednipored drugih. Situacija u kojoj je-smo razli~itih nacionalnosti i to ja-sno izra`avamo, ne dozvoljavaju}ini u jednom trenutku da ti identitetibudu zaklon i alibi za nove eskala-cije nasilja. Zato mir nije samo kadprestane da se puca, za njega je po-trebna hrabrost mnogo ve}a od ra-tne, i vrijeme mnogo du`e od onogratnog.

KKoojjaa jjee ttvvoojjaa mmoottiivvaacciijjaa zzaauu~~eessttvvoovvaannjjee uu oovvoomm pprroojjeekkttuu??

Moja motivacija proizlazi izdugoro~nog anga`mana na kojemradim kao mirovni aktivist. Sma-tram sebe ~ovjekom koji trebau~estvovati u ovakvim stvarima,smatram da imam potencijala iiskustva za to kao mirovni akti-vist.

Upravo moja dva identiteta,mirovnja~ki i identitet biv{eg voj-nika su u meni pokrenuli procesepreispitivanja tako da ~esto sebepitam: [to me nagnalo da idem urat i koliko mi je to {tetilo, a ko-liko koristilo? Koliko mi mojauloga ratnika mo`e pomo}i darazumijem procese va`ne za iz-gradnju mira?

Jedan od aspekata za{to sammotiviran raditi na ovom projektuje i taj {to sam u obi~nim vojnici-ma, koji su bili jedan kota~i} uvelikom to~ku nasilja, vidio po-tencijal za izgradnju mira i otva-ranje prostora za shva}anje razli-ke izme|u rata i mira na li~nom iemotivnom nivou.

Neposredno poslije rata imaosam potrebu razgovarati s ljudi-ma koji su bili s druge strane dabih razumio ~itavi oblak nasilja irata koji se izme|u nas razvio.

@elio sam istra`ivati uzrokesvega {to nam se dogodilo naovim prostorima, mislio sam da}u tako lak{e shvatiti dru{tvenemehanizme koji uzrokuju takovelike tragedije. I danas smatramda ljudi s razli~itih strana trebajurazgovarati i poku{ati da se razu-miju, ~uju i me|usobno shvate,ne bi li izna{li modele koji binam koristili za izgradnju odnosana principima mira i nenasilja.

OOttkkuudd ttii uu rraattuu??U to vrijeme ja sam `ivio neki

mladala~ki `ivot kao ve}ina ljudimojih godina bez nekih velikihbriga i nisam bio svjestan da }uuskoro zavr{iti u ratu. Kako samosje}ao da se neka ratna olujapribli`ava mom gradu, nisam sebihtio priznati da bi to moglo takobiti. Smatrao sam da ne postojidovoljno potencijala da se takone{to dogodi i da nitko nije dovo-ljno lud da ovdje pokrene rat.Ubrzo sam bio demantovan istvari su se vrlo brzo odvijale.Ratna doga|anja su se od Hrvat-ske uskoro prenjela i na Bosnu iHercegovinu.

U tom periodu sam prolaziokroz razne vrste kriza identitetaproiza{le prije svega raspadomzemlje koju sam volio i osje}aosvojom. U ~itavom tom procesukoji se doga|ao pred rat u Bosni,na neki na~in sam tragao za ne-kim novim identitetima.

Po~etak rata u Sarajevu 1992.do~ekao me nespremnog. Biosam jako upla{en i zbunjen, ~akse nisam mogao odrediti ~iji jeovo rat i kome zapravo ja pripa-dam.

Stvari su se brzo odvijale, po-~ela su granatiranja, prve borbe iprvi u`asi rata. Kada je Sarajevou{lo u fazu opsade, totalnog rata,krio sam se s prijateljima iz zgra-de po haustorima da se za{titimood granata i organizirali smo lo-kalne stra`e.

U tom prvom talasu veliki

OO uu~~eessnniicciimmaa ttrriibbiinnaa

AADDNNAANN HHAASSAANNBBEEGGOOVVII]]

Ro|en 1973. godine u Sarajevu. Aktivist Centra za nenasilnuakciju iz Sarajeva. Pripadnik Armije BiH od 1992. - 1995. godine.

1177

Kako ratovi zapo~inju i tko ih jesmislio? Gdje je izvor rata? Kolika jeodgovornost onih koji su bili ratnici-vojnici? Koliko je vojnik u stanju biti~astan, u ratu, pa i nakon rata? [to jebio uzrok rata/ratova, tko je i {to je to-me uzroku "kumovalo"? Mo`emo li go-voriti da su u~esnici u ratovima, ratnici-vojnici, izazvali ratove? Ili su, iako nosesvoj dio odgovornosti, i oni bili `rtve,stradalnici? Ova moja pitanja, za kojavjerujem da su ih sebi i drugima pos-tavljali mnogi, samo su neka od onihkoja bih mogao postaviti svima nama. Onekima od njih govorili su i odgovaraliu~esnici tribina "^etiri pogleda".

Tijekom prolje}a pro{le godine biosam u~esnikom tribina koje su se zbileu In|iji, Ni{u, Novom Pazaru i Kragu-jevcu. Pamtim svaki detalj, ne samo satribina. Bez podr{ke tima CNA bilo bigotovo nemogu}e i usta otvoriti. Pamtimkako me je jedna `ena netremice gledala~itavih tri sata. Bez ikakve geste, {utke,pogleda uprtog u moje o~i.

Tribine "^etiri pogleda" jedan suuvid u mogu}nost rada na otklanjanjubilo kakvih mogu}nosti pojave preduvje-ta i razloga za neki novi rat. One naspoti~u na daljnji napor, na nove korake,na poduzimanje inicijative. Upravo nasnagone da osvijestimo svoj dio odgovor-nosti za u~vr{}ivanje i izgradnju mira usvojoj svakida{njici i ubudu}e.

Netko }e re}i: "A {to je sa `rtvama,stradalnicima, protjeranima, silovanim`enama i djevoj~icama, djecom koja surasla ili bila ro|ena u ratu/ratovima?" Ioni bi morali preko tribina govoriti, bitina televiziji. Ali oni ve} godinama govo-re, iako mnogi od njih jo{ nisu rekli nirije~. Jesmo li ih ~uli? Kako da ih pota-knemo da nastave govoriti? Ono {to senjima dogodilo, koliko to mijenja nas?

Tribine "^etiri pogleda / Otkud ja uratu / Kako ka trajnom miru?" dio suprocesa suo~avanja sa pro{lo{}u. Oda-vno je poznata izreka: oni koji iz pro-{losti, iz koje nisu u~ili, nisu izvukli po-uke, osu|eni su da je ponovno pro`ive.Zar bi to itko mogao po`eljeti?

Smi{ljao sam da pi{em i o va`nostipodr{ke, kako biv{im ratnicima da(pro)govore, a i da se uspiju nositi sa ti-me, tako i svima koji ve} dugo, dugovremena poku{avaju izgra|ivati mir usvojoj sredini, zajednici; o previ{e ilipremalo pam}enja; o potrazi za istinom,koja "~u~i" u svima nama, ho}e progo-voriti, nuka nas da se zapitamo: o ~emu{utimo kad `elimo (pro)govoriti o istini;o procesima povratka dostojanstva, kojeje tako te{ko stradalo u ratovima; o lije-~enju i zalije~enju rana i boli.

Ipak }u, na kraju, samo re}i: vi stetu da "djelujete", izgra|ujete trajan mir.Vi ste "oni" koje se pita, a ne samo "mi"."Oni" koji imaju odgovornost - nemojteju samo tako ispustiti iz ruku.

GGordan BBodogZagreeb,, HHrvatsska

Osmoro ljudi iz Bosne i Herce-govine, Hrvatske i Srbije ~ini jezgroCentra za nenasilnu akciju (CNA).Imamo urede u Sarajevu i Beogradui radimo na izgradnji mira u regionubiv{e Jugoslavije, od Makedonije,preko Kosova, pa sve do Hrvatske.Ko to `eli, i{~itava}e i prebrojavati izna{ih imena, pripadnice i pripadnikepojedinih naroda sa ovog prostora:Adnan Hasanbegovi} iz Sarajeva, Ne-d`ad Horozovi} iz Doboja, HelenaRill iz Sombora, Ivana Franovi} izBeograda, Milan Coli} Humljan izBabu{nice, Sanja Deankovi} iz Spli-ta, Tamara [midling iz Beograda,Nenad Vukosavljevi} iz Beograda.Ono {to je nama va`no je to da naspovezuje ose}aj ljudske solidarnosti- neome|ene postoje}im granicama,posve}enost mirovnom radu i pro-meni ka pravednijem dru{tvu nena-silnim putem. Va`no nam je i to danas sve na{e razli~itosti povezuju upo{tovanju istih, poma`u nam dau~imo jedni od drugih i menjamosebe i dru{tvo oko nas.

KKaakkvvoo nneennaassiilljjee!!??Nenasilje je neprihvatanje i ne~i-

njenje nepravde.Nenasilje je delovanje protiv ne-

pravde i diskriminacije, kada se pri-tom trudimo da ne ~inimo i saminepravdu i da svakome ostavimo ipru`imo {ansu da se menja, da neosu|ujemo ljude jer na to nemamopravo, ve} da kritikujemo one pos-tupke koji ugro`avaju druge. I da istiar{in va`i za sve.

Nenasilje ne vidimo kao ideolo-giju ve} kao stalan proces preispiti-vanja sopstvenog delovanja, mi{ljenjai zbivanja u dru{tvu. Na{e pojedina-~ne motivacije se preklapaju u ovojta~ki, dok individualno, one svojekorene crpe u veri, iskustvima ne-pravde i solidarnosti sa onima kojisu izlo`eni nepravdi.

Haj'mo se okrenut' budu}nosti izaboraviti {ta je bilo u pro{losti...

Ako opet gurnemo pro{lost podtepih ne}emo ni{ta nau~iti i mo`da}e oni koji dolaze iza nas morati po-novo da do`ive svu tugu, bes i o~ajkroz koje su mnogi sa Balkana pro-{li proteklih godina. Nemojmo zabo-ravljati zlo~ine, a pogotovu ne onekoji su ~injeni u ime na{e i navodneza{tite nacije i naroda. Nemojmo po-tirati i negirati razlike koje postoje,ve} upoznajmo i po{tujmo ono {tone znamo. Nije rata bilo zato {to suljudi razli~ite vere i nacije, ve} zato{to su te razlike zloupotrebljene i {tonismo znali kako da se suprotstavi-mo, a mnogi od nas nisu ni znalikuda vodi veli~anje sebe i nipoda{ta-vanje drugih.

Ne mo`e se naneti bol zaboravitii sakriti, niti to treba u~initi. Haj'mopo{tovati taj bol i u~iti od njega, da

se nikad ne ponovi, ali po{tujmo bolsvih ljudi i onih sa "druge strane".

[[ttaa ttoo rraaddii CCNNAA??Od 1997. sa osnivanjem sarajev-

skog ureda zapo~eli smo na{ rad naizgradnji mira ~iji centralni deo ~ineobrazovni kursevi iz nenasilne ra-zrade konflikata sa ljudima iz biv{eJugoslavije (osim Slovenije). Na te,kako ih mi zovemo treninge iz nena-silne razrade sukoba, dolaze ljudi izraznih delova regiona, koji su moti-visani da u svojim sredinama radeprotiv diskriminacije, na prevazila`e-nju etni~ke mr`nje i nepoverenja i zaravnopravnost svih ljudi. Osim u~e-snika i u~esnica anga`ovanih u ne-vladinim organizacijama, u~estvuju inovinari/ke, prosvetni radnici/e iaktivsti/kinje politi~kih stranki.

Kad god se na jednom mestu nadeset dana skupe ljudi iz ovih bal-kanskih zemalja i regiona, postojipuno skrivenih i otvorenih predra-suda, nezale~enih rana prouzrokova-nih ratovima, gomile strahova i nadivezanih za budu}nost. Mi koji vodi-mo taj grupni rad, trudimo se dastvorimo prostor za me|usobnu ko-munikaciju, za stvaranje poverenja iotvaranje svih bolnih pitanja, kakobi ih preradili, umesto guranja podtepih i tako tra`ili nove na~ine da seophodimo sa svim svojim razli~itos-tima i sli~nostima. Trudimo se daljudi dobiju uvid u to {ta oni "drugi"do`ivljavaju kao nasilje i time pro-budimo odgovornost za za{titu isopstvenih prava, kao i prava njiho-vih suseda.

Po~etak mira vidimo u prepo-znavanju i po{tovanju bola koji suoni sa "druge" strane do`iveli, bude}itime ose}aj ljudske solidarnosti, sa-ose}anja i razumevanja. Od 2001.postoji i beogradski ured CNA, ses-trinski ured sarajevskom. Sve {toradimo i odlu~ujemo, ~inimo zaje-dno, `ive}i tako ono u {ta verujemo i{to `elimo da promovi{emo.

Osim rada na treninzima iz ne-nasilja CNA deluje i na drugim polji-ma izgradnje mira kao {to su miro-vni javni apeli, u~e{}e na javnim tri-binama i njihovo organizovanje,objavljivanje novinskih ~lanaka i sl.

Iskustvo da se ljudi raznih naci-onalnosti i vera, na Kosovu, u Make-doniji, Bosni i Hercegovini, Hrvat-skoj, Srbiji i Crnoj Gori, mogu razu-meti, podr`ati i prepoznati zajedni-~ki interes izgradnje mira, koje smo~esto do`ivljavali tokom prethodnihpet godina rada nam daje snage ivere da istrajemo u na{em radu.Uprkos svemu {to je bilo i {to se netreba zaboraviti ve} preispitati, bu-du}nost nam je, ako nikako druga-~ije, ono najmanje geografski, uskopovezana.

O CCENTRU ZZA NNENASILNU AAKCIJU

1166

O MMEDIJSKOJPODR[CIJedna od stvari koja nam jepri~inila ogromno zadovoljstvotokom pripreme i realizacijetribina bila je saradnja i kon-takt sa medijima. Podr{ka kojusmo dobili od ljudi iz razli~itihmedijskih ku}a zaslu`uje dabude pomenuta prvenstvenozbog toga {to je ona prevazi{lana{a o~ekivanja i ukazala namna postojanje niza novih mogu-}nosti za afirmaciju na{e ideje.Iako smo, posebno u procesupriprema, umjeli biti skepti~niprema tome koliko ovakva mi-rovna pri~a mo`e biti zanimlji-va najgledanijim i najslu{anijimmedijima, nakon zavr{ene akti-vnosti moramo priznati daprostor postoji, samo ga mora-mo osmisliti i usmjeriti uz po-dr{ku kolega/koleginica sa me-dija. Raduje nas da mo`emore}i da mirovnih aktivista/akti-vistkinja ima u razli~itim reda-kcijama u razli~itim gradovimaBiH, te da nije nemogu}e pre-poznati zajedni~ke vrijednosti iraditi na njihovoj afirmaciji.Nama, kao organizatorima, os-taje da u narednom periodukreiramo budu}e aktivnostikoje }e nastaviti sa ovakvimvrstama saradnje i ozna~iti jo{intenzivnije prisustvo mirovnihinicijativa u javnom, medij-skom prostoru.

I da ne zaboravimo, posebnuzahvalnost dugujemo na{imlokalnim partnerima iz Zenice i Banjaluke, bez ~ijeg truda i znanja ovakva medijska podr{ka ne bi bila mogu}a.

Hvala slede}im medijima:

Alternativna TV, Banja LukaBalkan radio, Banja Luka

BEL TV, Banja LukaBoom radio, Banja Luka

"Buka", Banja Luka"Dnevni avaz"

Federalna televizija"Glas srpski", Banja Luka

"Na{a rije~", Zenica"Nezavisne novine", Banja Luka

Nezavisna TV, Banja Luka"Oslobo|enje"Oxygen radio

Radio-televizija Republike SrpskeRadio Zenit, Zenica

"Slobodna Dalmacija", izdanje za BiH

Kada ~ovek u~esnik ratova sa pros-tora biv{e Jugoslavije, sa ove vremen-ske distance razmi{lja o uzrocima rato-va, samim doga|ajima u toku rata kaoi posledicama ratova, ne mo`e a da neoseti da mu uspomene nadiru kao pro-le}na planinska reka. Te{ko je sve tozaustaviti i svesti u jedan normalanred. Ne mo`e se ne osetiti odgovornim iu du{i duboko razoren njim. Sav tajko{mar u glavi te{ko je staviti u jedannormalan red i hladne glave dati anali-zu doga|aja.

Ose}am duboku odgovornost kao~ovek za sve one koji su stradali u timratovima kao i za nas koji smo stica-jem sre}nih okolnosti pre`iveli ratnoludilo. Svi zajedno moramo imati odgo-vornost i obavezu za budu}e generacije,kojima ne smemo ostaviti u nasledstvona{e traume i predrasude. Ne u imenas i na{e generacije, ve} u ime genera-cije na{e dece i generacija koje }e tekdo}i. Otvoriti tu tabu temu i Pandorinukutiju ose}am kao obavezu, bez razlikekoliko to neprijatno i bolno bilo za nasi na{u generaciju. Mi smo skrenulistranputicom i mi smo du`ni da iz njeiza|emo.

O~igledno da na iskustvu pretho-dnih generacija, generacija na{ih dedo-va, mi nismo izvukli pouku ve} upali uistu klopku. Klopku razdora, me|uso-bnih etni~kih sukoba, verskih netrpelji-vosti, a sve u nedovoljno definisanoj ci-vilizacijsko-politi~koj i socijalnoj nesta-bilnosti. Da bi to bilo jo{ tragi~nije, svese to dogodilo na kraju dvadesetog ve-ka i na prostoru Evrope, civilizacijskinajnaprednijem delu savremenog sveta.U toliko je na{a moralna i civilizacij-sko-kulturna odgovornost ve}a.

Dogodilo nam se da smo u procesuprelaska iz komunisti~ko autoritarnogdru{tveno politi~kog sistema ka demo-kratskom zalutali i dozvolili ekstremnojdesnici u zemlji i inostranstvu da senametne kao lider, sebe predstavi de-mokratskim politi~kim subjektom, za-{titnikom navodno ugro`enih nacional-nih interesa i predvodnika u bolje su-tra.

U istom procesu ekstremna levicagube}i svoje politi~ke pozicije, postajeagresivna i sebi pripisuje epitet i pre-fiks nacionalna u istom cilju, cilju gr~e-vite borbe za neograni~enu vlast bezodgovornosti.

Ova dva ekstrema u borbi za ne-prikosnovenu vlast stvaraju politi~kivakum, ne omogu}avaju}i bilo kakvodelovanje demokratskim strukturama,nevladinim institucijama i civilnoj inici-jativi.

Konfrontacija politi~kih i li~nih in-teresa, `elja za neprikosnovenom vla{}upojedinaca i njihovog okru`enja, kulmi-nira ratovima na prostoru biv{e Jugo-slavije. Potom medijske blokade, ratno-

hu{ka~ka propaganda, doziranje infor-macija i dezinformacija, vojnim i policij-skim pritiscima i pretnjama, stvaranjemose}aja straha i bespomo}nosti naroda.Tako upla{enom i zbunjenom naroduugurava pu{ke u ruke i {alje ga u rat.

Sada kada smo ispucali pu{ke,otreznili se od ratnog pijanstva, sa~ekalida se dim i pra{ina razi|u, udahnulimalo vazduha, moramo se osvrnuti okosebe i videti gde smo.

Sedimo na brdu le{eva, oko nasmnogo krvavih, ranjenih, oja|enih iuni{tenih `ivota. Zgari{ta nekad sre}nihdomova, uprti pogledi upla{ene dece, uoku zaustavljena suza devoj~ice, u u{i-ma odjekuje vapaj majke za nestalimsinom, nikad nedo`ivljena mladost isre}a ljubavi, pokidani i razbacani pu-poljci nerascvetalih ru`a.

Ako podignemo pogled iznad nasvide}emo: razvrat, prostituciju, {verc,kriminal, na{e vo|e razdragane i sre-}ne, svaki u lepoj i nacionalno ~istojSVOJOJ...

Ratni profiteri dr`e politi~ke govoreo najboljem danas i sutra u demokrat-skoj NJIHOVOJ... Gospodari ratova pe-ru ruke ogrzle u krvi... A meni u du{ineka bol, jad, jauk i tuga za mojommlado{}u i slomljenom nadom moje ge-neracije...

ZZoorraann SStteevvaannoovvii}}MMeeddvvee||aa,, SSrrbbiijjaa

* * *Mogu li uop}e napisati pogled "izva-

na", a itekako sam "iznutra", to je navama da osjetite i, mo`da, prosudite.Pogled na proces, zbivanje, kojim grupanadahnutih osoba poti~e sve nas na ra-zmi{ljanje o sebi i onome svemu {tonas okru`uje, kako danas tako i ju~er.Poti~u nas da zavirimo u iskustvo svoga`ivota, suo~imo se sa sobom. Mnogi odnas u tom iskustvu nose te`ak uteg,pro`ivljene ratne strahote. Prakti~ki nit-ko nije ostao po{te|en, neokrznut. I da-lje taj uteg vu~emo za sobom.

U~esnici u ratovima, pripadnici za-ra}enih vojski, govore nam, otvorenokoliko mogu, kako su ratove do`ivjeli, ipre`ivjeli, kako danas `ive i kako danasrazmi{ljaju i osje}aju. Odva`ili su se otome javno govoriti, pred gra|anstvomna tribinama i u medijima. Oni otvarajupri~u, sje}anja, o ulasku u ratove, aliotvaraju i pri~u o izlasku iz svih ratovauop}e.

Bio sam u~esnik rata, dobrovo-ljac/dragovoljac. Ratovao sam u Hrvat-skoj, u ratu koji i danas nosi razli~itaimena. "Domovinski rat" ime mu je op}eprihva}eno u Republici Hrvatskoj. Zvaliga mi i druga~ije, bio je to rat, krvav istra{an.

DDvvaa ppoogglleeddaa iizzvvaannaa

55

broj mojih prijatelja oti{li su vangrada, u inozemstvo, a mi koji smoostali poku{avali smo tom ratu datineki smisao i poku{ati pre`ivjeti.

Nakon toga sam se javio namobilizaciju. U prvi mah ne s na-mjerom da odem u rat nego vi{e daispunim svoju gra|ansku du`nost.

Prvih nekoliko mjeseci rataproveo sam u kasarni kao kuhar.Rat se `estoko razbuktavao i do{loje do prestrukturiranja vojske ikrajem ljeta zavr{avam na prvoj li-niji fronta. Kad sam do{ao na linijushvatio sam da sam jako upla{en inesiguran, shvatio sam da sam psi-hi~ki i fizi~ki nespreman za rat.

U tim prvim danima sam do`iv-ljavao jako stresne situacije, kakona prvoj liniji gdje sam ja bio, takoi u gradu koji je bio pod jakim ar-tiljerijskim i snajperskim napadi-ma. Vrlo brzo sam se adaptirao natu novonastalu situaciju i stekaosam neku sigurnost, kao da jestraha nestalo.

Prihvatio sam tu svoju uloguvojnika kao ne{to normalno i jedi-no {to sam osje}ao da trebam radi-ti.

Branio sam grad, svoj dom odnekih nacionalista koji su nas na-padali. Tu slijedi period s pu{kompo frontovima u Sarajevu i oko Sa-rajeva, neki klasi~ni vojni~ki `ivot spovremenim odlascima ku}i naodmor.

Sje}am se da sam bio jako za-brinut jer nisam vidio nadu da bise to moglo brzo zavr{iti. U menisu se stalno prelamala osje}anja dali ostati tu do kraja i izdr`ati sva taisku{enja ili da poku{am kao imnogi moji poznanici da pobje-gnem u inozemstvo, ali uvijek jeprevladavalo da treba da ostanem.Prosto, to je bio moj grad, mojaporodica je bila tu.

Sje}am se i lijepih i ru`nih tre-nutaka iz tog perioda i svi su onina mene ostavili dubok trag.

Nakon nekog vremena od dvijegodine izgubio sam motivaciju isnagu da nastavim biti vojnik, takoda sam jedan period 1994. godineproveo na nekoj vrsti odmora jer jetada bilo i potpisano neko primirje.

Godine 1995. je ponovo buknuo`estoki rat na podru~ju grada takoda sam se vrlo brzo vratio u jedini-cu i ponovo provodio dane na fron-

tu. Kraj rata sam do~ekao sa sre-}om i olak{anjem {to se rat kona-~no zavr{io.

Dugo nakon rata osje}ao sampsihi~ke posljedice, umor i nekuvrstu izgubljenosti. Tra`io sam novismisao i motivaciju za `ivot.

Posvetio sam se religiji i Bogu,po~eo i}i u d`amiju i izu~avati vjer-sku literaturu. Poku{ao sam studi-rati psihologiju.

Imao sam sre}u {to sam vrlobrzo upoznao rad aktivista i akti-vistkinja u mirovnim organizacija-ma tako da sam u tome na{ao svojnovi identitet. Aktivno sam se po-svetio izgradnji mira {to i danasradim.

KKaakkoo ddaannaass gglleeddaa{{ nnaa ssvvoojjeeuu~~eessttvvoovvaannjjee uu rraattuu??

Sa ove distance, taj period jeodredio moj `ivot i uticao na menei moj identitet. Osjetio sam, a osje-}am i danas veliku potrebu da ra-zumijem i shvatim to {to nam sedesilo na ovim prostorima. Osje-}am potrebu da osvjetlim osje}anjakoja su mi se tada javljala i da ihpodijelim sa ljudima.

Shvatio sam da u svijetu postojimnogo nasilja i nepravde i da je~ovjek kao takav ~esto sklon zlu,ali isto sam shvatio da nam upravoto {to smo do`ivjeli daje mogu}nostda u~imo na vlastitim i tu|im gre-{kama. Na nama je da se poku{a-mo suo~iti sa svim tim {to se desi-lo i da iz toga izvu~emo pouke ipotencijale za izgradnju mira.

KKaakkoo vviiddii{{ ttrraajjnnii mmiirr nnaa oovviimmpprroossttoorriimmaa ii {{ttoo mmiissllii{{ ddaa jjee zzaannjjeeggaa ppoottrreebbnnoo??

Potrebno je da svi ljudi s ovihprostora preuzmu odgovornost zavlastite `ivote, da se suo~e s onim{to su radili i s onim {to rade imisle i da poku{aju uo~iti sve vrstenepravde i nasilja koja su se de{a-vala u na{im dru{tvima u pro{losti.

Afirmiraju}i sebe i svoje identi-tete trebamo poku{ati izna}i na~inei modele u kojima ne}emo jednidrugima negirati pravo na isto idati svima jednako prostora.

Bosna i Hercegovina je dru{tvokoje zahtjeva konstantan procespreispitivanja svih vrsta procesakoji se doga|aju u nama na li~nomi dru{tvenom nivou. Potrebna namje dr`ava kojoj je izgradnja mira je-dini pravi patriotizam.

NNOOVVAAKK GGRRBBII]]Ro|en 1969. godine u Banjaluci. Zaposlen u Vladi Republike Srpske kao stru~ni savjetnik za sportinvalidnih lica i portparol Republi~kog sekretarijata za sport i omladinu. Pripadnik VojskeRepublike Srpske od 1991 - 1993. godine.

KKoojjaa jjee ttvvoojjaa mmoottiivvaacciijjaa zzaa uu~~eess-ttvvoovvaannjjee nnaa ttrriibbiinnaammaa??

Moja motivacija za u~estvovanjena ovim tribinama i u ovom proje-ktu je da poku{amo da ka`emo ja-vnosti gdje se sada nalaze ljudikoji su bili na rati{tima, kako sada`ive, odnosno da prezentujemo lju-dima da borci s jedne, druge i tre-}e strane `ive na ivici egzistencije.

Cilj mi je da probamo sve ljudekoji vode dr`ave navesti da ra-zmi{ljaju u pozitivnom smjeru, ane da {ire nacionalizam. Naravno,ne treba zaboraviti neke ~injenice,mi se nismo igrali `mirke, mi smopucali jedni na druge, ali treba dauradimo sve da se to ne ponovi.Ne mislim da ne treba da zabora-vimo nacionalne odrednice, mi sa-mo treba da se s njima ne kocka-mo. Mislim da je ovo put da na-pravimo jedan iskorak ka ne~emuboljem da poku{amo nagnati ljudeda razmi{ljaju pozitivno. Trebaupoznati druge nacije i druge vjereda bi ~ovjek mogao normalno da`ivi na ovim prostorima, jer ako`elim `ivjeti u ovoj dr`avi u mirumoram upoznati i prihvatitisvog kom{iju.

66

OOttkkuudd ttii uu rraattuu??Nakon otcjepljenja Hrvatske i

egzodusa srpskog naroda iz Hrvat-ske 1991. godine, kolone izbjeglicaduge preko 40 kilometara prolazilesu kroz Banjaluku. Ljudi su i{li pje-{ke, u prikolicama i automobilima,bio je blagi u`as to do`ivjeti.

Tad se u meni probudio patrioti-zam, htio sam u~initi da se ne{topromijeni. Smatrao sam da ti ljudiapsolutno ni{ta nisu krivi i u ratsam u{ao s ciljem da pomognemtim ljudima.

Iz po~etka sam bio u jedinici zapodr{ke i dostave, a kasnijesam pre{ao u in`enjerijskejedinice koje su obavljale ra-zne poslove deminiranja.

Nisam puno boravio pohrvatskim rati{tima, svegasam nekoliko puta bio tamokada smo izvla~ili neke vojni-ke i civile iz kasarne u Kar-lovcu. Tada sam imao prvikontakt s pravim ratom.

Nisam imao predstavu {toje rat, osim s filmova, ali ka-da sam prvi put osjetio gra-nate shvatio sam da to nije{ala i da se ozbiljne stvaride{avaju. Nisam se nikakomogao na~i u svemu tome,~ak nisam volio ni pu{ku.

Prvi{e sam bio optere}en svimdoga|anjima i jednostavno mi je ujednom trenutku do{lo do zasi~enjai pomislio sam da ne mogu vi{e.Poslan sam u sportsku ~etu gdjesam igrao fudbal u banjalu~komBorcu. ^ak sam oti{ao u Srbiju imjesec dana sam u Kragujevcu igraofudbal. Me|utim, nisam se mogaoadaptirati jer sam znao da se ovdjeratuje i da mi prijatelji ginu.

Najbolniji trenutak mi je bio kadje umrlo 12 beba u banjalu~koj bol-nici jer je bilo onemogu}eno da imse dostavi kisik. I danas se pitamza{to su te bebe stradale, {to su tebebe bile krive?

Poslije toga se de{ava koridor iproboj prema Srbiji jer smo ovdjebili zatvoreni, bili smo u obru~u sasvih strana. Tada nisam puno ra-zmi{ljao o drugim vojskama, tadasu ti vojnici za mene bili neprijatelji.Probili smo koridor, cilj nam je biosamo da do|emo do Bijeljine i doSrbije i da poku{amo da dobavimoljekove i hranu.

Opet mi je do{lo do zasi~enja inapravio sam pauzu, nedugo nakontoga mi je poginuo kolega s kojim

sam dugo igrao fudbal i tada samopet oti{ao da se prijavim u vojsku.Nisam mogao podnijeti da mi prija-telji ginu, a da ja nisam na rati{tu.

Nakon toga sam sa svojom in`e-njerijskom jedinicom poslan u Do-boj, a poslije toga u Ora{je. Nisambio na liniji nego u obezbje|enjukomande. Na liniji kod Ora{ja samse zapitao o samom smislu rata, biosam jako zbunjen. Sje}am se, dovi-kivali smo se s Hrvatima, odlazilismo na kafe mi kod njih i oni kodnas. Bila je to prava budala{tina.Jednom prilikom sam do{ao ku}i

na odmor i tada su kroz Banjalukuprolazili autobusi puni hrvatskihvojnika i zbilja mi ni{ta vi{e nije bi-lo jasno.

Poslije smo bili na nekim brdimaiznad Dervente gdje smo ~istili po-dru~je od mina za mladu vojskukoja je trebala da do|e. Nije bilo ra-tnih dejstava pa sam pomagao de-minerima skidati mine. Nisam do-bro poznavao eksplozivne naprave idesilo mi se da budem ranjen. Ek-splozivna naprava mi se aktiviralkau ruci i ostao sam bez {ake.

Poslije toga je rat za mene biozavr{en.

KKaakkoo ssaaddaa gglleeddaa{{ nnaa ssvvee ttoo??Volim re}i da sam svojom gre-

{kom u{ao u rat i da sam svojomgre{kom ostao bez ruke.

Na po~etku, kad sam ulazio u ratnisam smatrao da je to gre{ka. Vi-dim da smo najvi{e izigrani mi Srbii Hrvati, ba{ su se poigrali s nama.Mislim da bi bilo bolje da smo do-bre kom{ije nego da nas opet trpajuu isti lonac jer smo mi takvo po-dneblje gdje nas je lako nahu{katijedne na druge da do|e do eskalaci-je nasilja.

Osje}am se izigrano jer ne moguprihvatiti ~injenicu da sam bio agre-sor, a tako me se percipira u Fede-raciji.

Bora~ka populacija je na najni`ojmargini, potpuno zapostavljeni i za-boravljeni, to me najvi{e boli i najvi-{e nervira.

KKaakkoo vviiddii{{ ttrraajjnnii mmiirr nnaa oovviimmpprroossttoorriimmaa ii {{ttoo mmiissllii{{ ddaa jjee zzaa nnjjee-ggaa ppoottrreebbnnoo??

Po mom mi{ljenju mo`e se do}ido trajnog mira ako ljudi budu ra-zmi{ljali u pozitivnom smjeru. Ne binam trebao biti cilj prebacivanje od-

govornosti za rat s jednena drugu stranu. To namsigurno ne}e donijeti traj-ni mir.

Treba da svi prihvati-mo ~injenicu da ovo nijebila agresija, ovo je bionacionalni rat, vjerski rat igra|anski rat, tek tadamo`emo pri~ati o trajnommiru.

Ja se nikome ne mo-ram izvinjavati {to sambranio svoje.

Prihvatam odgovornost{to sam bio u cijelom tomludilu, u cijelom tom na-cionalnom mehanizmukoji je sve pokretao. Ja

sam bio u tom kota~u kod Srba, aisti je kota~ postojao i kod Hrvata ikod Bo{njaka. ^esto sebi postavljampitanje {to bi bilo da smo svi miodbili da ulazimo u rat.

Potrebno je da sjednemo jedni sdrugima i da kroz zdravu pri~u do-|emo do nekih rje{enja koja ne}ebiti na u{trb nikoga.

Potrebno je da do|emo na jednuljudsku dimenziju, da upoznamo je-dni druge i samim time razgradimoneke predrasude koje su dolazilepreko medija i drugih izvora. Mora-mo pri~ati na zdravim ljudskimosnovama.

Vje{ta~ki mir je napravljen, trebaga pretvoriti u stvarni mir da namse opet ne{to ne desi, a sigurno sve{to je vje{ta~ko ima svoj rok traja-nja i ono se kad tad kvari.

Potrebno je da svatko za sebeprihvati da je odgovoran po tom itom pitanju u sada{njosti, ali sigur-no treba prihvatiti odgovornost i zabudu}nost da nam se opet za 50godina ne dogodi rat. Trebamo sadanapraviti fine temelje za nadogra-dnju, a daljnja nadogranja je priro-dni ili stvarni mir.

1155

{la je puno govora mr`nje {to na{adjeca u~e i to ih vodi tom linijomnacionalizma. To onda lako prerastau ekscese. To je odgovornost svihljudi unutar odgoja, porodice, {ta ihu~imo i kako ih odgajamo. Jako mije va`no da kao aktivista radim dase takve stvari mijenjaju, a ne samoda prebacujem odgovornost na poli-ti~are ili me|unarodnu zajednicu.Svi smo mi odgovorni {to mom ko-m{iluku rade to i to; ako se pravimkako se mene to ne ti~e, onda nara-vno da }e se to nasilje vratiti kaobumerang na sve nas.

Me|utim, nacionalisti-~ke stranke i dalje pobje-|uju na izborima. Zbog to-ga pitanje kako u~esnicitribine gledaju na te stran-ke koje su pobijedile naizborima nije iznena|enje.Odgovori i vi|enja su bilirazli~iti:

Ja gledam da je toizra`ena volja naroda.

Smatram da neke par-tije jo{ dobro stoje na naci-onalnom patriotizmu. Tomo`e da se monopolizira ibojim se da nas ne uvu~e ujednopartijski na~in ra-zmi{ljanja. Ja sam vi{e zaslo`ena vi{epartijska dru{-tva. Bitno mi je da postojinacionalna pri~a, ali opa-sno je da se kolektivizira-mo zbog drugih, a ne zbogsvojih vrijednosti.

Jedno od osnovnihljudskih prava je pravo napoliti~ko organizovanje,izja{njavanje mi{ljenja,okupljanja i u tom smislunemam ni{ta protiv. Pro-blem mi je {to vr{e mani-pulaciju tim najosjetljivijimnacionalnim emocijama.Oni `ele iskoristiti razneratove da ostvare svoje in-terese. Ja kao Srbin u Fe-deraciji ne mogu da budempoliti~ki subjekt.

* * *I kako dalje? Koliko

ovakve ideje o suo~avanju spro{lo{}u, o ~emu je publi-ka mogla da ~uje i o ~emuvi mo`ete da ~itate na ovimstranicama, koriste dru{-tvenoj zajednici? Odgovoresmo na{li u "kutiji utisaka":

Mo`e da koristi, ali samoako obi|e {to vi{e gradova.

Puno, ja mislim stvarno puno,jer pri~a ljudi koji su bili direktnouklju~eni u sva ta dje{avanja je odpuno ve}eg zna~aja od demagogijekoju nam prosipaju isprazni politi-~ari.

Malo je re}i mnogo.Apsolutno koriste. Na`alost,

svaki put ostanem bez teksta kakosu ovakvi procesi "rezervisani" zaistu grupu ljudi. Bojim se da segrupa smanjuje, a ne pove}ava...@alosno je {to ovakvi procesi nisupo~eli mnogo ranije uklju~uju}i lju-de koji su prepoznali svoju odgo-

vornost, a bili na izvr{nim fukcija-ma. Dilema mi je - gdje proces po-mirenja treba da po~ne - od vrha iliopet iz baze?!

Po~eti se mora, ne smijemo ~e-kati ko }e prvi ne{to da preduzme.I kako re~e jedan stariji gospodinna tribini: "Nacionalizam je do`iveokulminaciju. Smatram da omladinatreba da djeluje tako da se nikadvi{e ne ponovi rat. Mlade molim ipitam da se bore za integraciju; ta-ko }e Evropa biti velika". Mo}i }e-mo da rastemo, samo ako ne{topreduzmemo. Pa, hajmo!

Letak za tribinu u Banjaluci

1144

Druga tribina u Bosni i Hercego-vini, a prva u Republici Srpskojodr`ana je u Banjaluci, u nedjelju30. marta u prostorijama Vije}niceBanskog dvora. Iako manje publikenego na prvoj tribini, prisna atmo-sfera same sale je u~inila da se i pu-blika i u~esnici osje}aju prijatno.

Na tribini su u~estvovali: NovakGrbi}, Adnan Hasanbegovi}, RomeoZelenika i Du{an [ehovac. Tribinu jevodila Dragana [arenga}a.

Nakon prvog dijela tribine gdjesu u~esnici ratova pri~ali o samoj te-mi tribine "ja u ratu - kako ka traj-nom miru", publika je imala prilikeda postavi pitanja, i da istovremenoiska`e svoj stav. U postavljenim pita-njima ~esto se ne pominje samo Bo-sna i Hercegovina, nego i ~itav region- posebno susjedi ove dr`ave: "nemogu govoriti o svojoj ku}i, ako neposmatram doga|aje u svom kom{i-luku...". Naravno, neka pitanja suusmjerena na samo stanje u dr`avi,kao i na odnose koji vladaju u njoj.

Jedno od pitanja koje ilustrujenavedeno jeste da li su u~esnici tribi-na - Novak, Adnan, Romeo i Du{anza ukidanje sve tri armije. Jedan odu~esnika vidi da se pitanje armije uBiH mo`e rije{iti preuzimanjem mo-dela [vicarske, dok drugi ka`e da bivolio da se ukine armija, da je nemanikako i da bi bilo dobro da ona li~ina francusku `andarmeriju, {to muse ~ini da je malo sli~no vojsci. Dru-ga dva odgovora slijede:

Ja smatram da moramo biti re-

alni. Mislim da }e trebati da postojevojske, ali s organizacijom i kontro-lom, {to }e predstavljati garant sta-bilnosti. Ta vojska }e trebati dokljudi ne shvate da zemlja u kojoj `ivenije tamnica naroda.

U svijetu je danas odnos 10:1 zarat i vojsku, u odnosu na sredstvakoja se tro{e na civilne inicijative iliizgradnju mira. Smatram da je de-militarizacija ne{to {to mo`e donijetidobro svima, da bi bilo druga~ije dase na|e civilna policija koja bi sebavila bezbjedno{}u, a da se vojskarasformira. Danas se malo o tomegovori, kao i o ulasku u NATO pakt,o njegovim prednostima i manama.

Pri~a o ratu, vojsci i agresiji senadovezala na prethodno pitanje, ibez obzira {to je ono hipoteti~ko,dobro ilustruje odnose koji vladajume|u pripadnicima ve}inskih naro-da u BiH, a to je - da, recimo, Ame-rika napadne Bo{njake, da li bi Srbii Hrvati njima pomogli? Ali, vratimose na ovaj rat; u BiH se on zavr{iopotpisivanjem Dejtonskog sporazu-ma, ali i dalje ostaje pitanje koje se~ulo iz publike: "Da li je u BiH mir,ako jeste, {ta vam na to ukazuje, aako ne, tako|e, {ta ukazuje na to?".

Kod nas u BiH je mnogo nemirai sukoba. Prvo, sukobi sami sa so-bom, puno je samoubistava kao po-sljedica svih de{avanja. Drugo, suko-bi velikih dru{tvenih grupa jedni sdrugima, kao i veliki sukob oko po-slovnih ideja dr`ave, vojske, policije,carina... Previ{e je nemira.

Mislim da nije mir. Jeste u smi-slu da nema rata. ^ini mi se da nijemir kakav bih ja volio da bude, akti-vni mir gdje gra|ani i gra|anke bri-nu o svojim kom{ijama, gdje suaktivni subjekti u dru{tvu. ^ini mise da je dru{tvo polarizovano, da jepuno toga neiskomunicirano, dapostoje razli~ite percepcije same pri-rode rata. Puno je toga {to izgradnjamira zahtijeva rad na sebi, preispiti-vanje vlastite odgovornosti da bismouop{te mogli da razgovaramo. Danasnigdje u svijetu nema puno trajnogmira. Ve}ina ljudi smatra da se ra-tom rje{avaju stvari. ^ini se da je uBosni jo{ nasilja.

U BiH je mir, nema rata, nemaonog klasi~nog nasilja, ali }e biti za20 godina. Problem je kako mi odga-jamo na{u djecu, ona ni ne pamtekomunizam, zatim pitanje {kolstva...

Zaista, {ta je s mladima koji ras-tu u ovakvoj sredini zadojenoj naci-onalizmom? Odakle sve to? [ta stim? Upravo na ovu temu se ~ulo izpublike: "Kako }e dijete `ivjeti za 15godina? Su{tina nacionalizma je utome da nacionalizam funkcioniratako da podilazi najosnovnijim ljud-skim osje}ajima. U kafi}ima vidje}e-te da je jo{ puno njih zadojeno naci-onalizmom; nikad nisu dobili drugustranu pri~e. Ljudi koji ovdje sjedesu receptivni prema ovome o ~emupri~amo, ali {ta s onim ljudima ta-mo?".

Na{a jedna kolegica je vr{ila is-tra`ivanje u {kolskim knjigama i na-

Banjaluka, 330. mmarta 22003.VViijjee}}nniiccaa BBaannsskkoogg ddvvoorraa uu 1122hh

77

KKoojjaa jjee ttvvoojjaa mmoottiivvaacciijjaa zzaa uu~~eess-ttvvoovvaannjjee nnaa ttrriibbiinnaammaa??

Odmah sam se odazvao pozivuza sudjelovanje na tribinama iz ra-zloga {to sam kao aktivni sudionikDomovinskog rata u Hrvatskom Vi-je}u Obrane, htio podijeliti svoja ra-tna iskustva, doga|aje i do`ivljaje spripadnicima ostalih vojnih formaci-ja u BiH. Sudjelovao sam u oba ratau ratu protiv srpskih formacija i uratu protiv Armije BiH, vukla me `e-lja da popri~am normalno i otvorenosa ljudima koji su, pucali na meneili sam ja na njih pucao. Sam ovajprojekt je za mene jedna dobra stvarkojih je trebalo biti vi{e i koje sutrebale ranije krenuti, odmah nakonzavr{etka ratnih sukoba sa osno-vnom idejom kako ka trajnom miru.Svojim sudjelovanjem na ovim tribi-nama smatram da doprinosim traj-nom miru u Bosni i Hercegovini i`elim osigurati normalnu budu}nostsvojoj djeci, da moja djeca jednogdana ne budu ratovala protiv djeceovih ljudi koji sa mnom sudjeluju natribinama.

Isto tako motivacija mi je bila da

kroz svoju ispovijest ja ka`em svasvoja osje}anja kroz taj rat i suo~imse s tim ratom kroz jednu odre|enuprizmu. @elim vidjeti imam li i janeke odgovornosti u tom ratu, jesamli mogao neke stvari mo`da druga~i-je uraditi i da li me netko iskoristiou tom ratu.

OOttkkuudd ttii uu rraattuu??Za mene je rat po~eo mnogo ra-

nije od travnja 1992. godine kada sezvani~no vodi da je po~eo rat u Bo-sni i Hercegovini. Za moju obitelj ratje po~eo u velja~i 1991. kada suodre|eni pripadnici SDS-a i Su`bedr`avne bezbjednosti poku{ali aten-tat na mog oca. Poslije toga smoprebjegli iz isto~ne strane Mostaragdje smo tada `ivjeli, u zapadniMostar. Ja ponekad u {ali ka`em dasam bio prvi izbjeglica u Bosni iHercegovini.

Sva doga|anja u Hrvatskoj su sereflektirala na mene kao Hrvata izHercegovine.

U lipnju 1991. mi se po~injemonaoru`avati i vr{imo odre|ene pri-preme za rat koji je neminovan.Uklju~ujem se u formiranje Kriznog{taba grada Mostara i prve vojneformacije na na{em podru~ju. Odla-zim na obuku Zbora Narodne Gardeu Ba{ko polje gdje se pripremam zanadolaze}a doga|anja. Volim re}i dame rat nije iznenadio, ja sam u{aospreman u rat za razliku od nekihmojih prijatelja koji su se do zadnjegdana nadali da do toga ne}e do}i.

Dolaskom srpsko-crnogorskihrezervista u rujnu 1991. godine namostarsko podru~je i napad na her-cegova~ko selo Ravno, za mene po~i-nje onaj klasi~ni vid rata, prva puca-nja i prve akcije.

U rat sam u{ao dragovoljno, biosam ponesen i zanesen hrvatskimnacionalnim pitanjem. Vjerovao samda }e nakon tog rata dio Hercegovineu kojem `ivim biti dio Hrvatske. Tomi je tada bilo va`no jer su nam na-{e idejne vo|e govorili da nam je tojedini izlaz. Granicu koja je uspos-tavljena izme|u BiH i Hrvatske ni-sam uop}e osje}ao kao granicu jersam i{ao u Hrvatsku i dovozio oru-`je koje smo dobivali od Zbora Na-rodne Garde i tako pripremali voj-sku za rat.

Kad su rezervisti JNA okru`iliMostar, mi smo zauzeli dvije kote ina taj na~in spasili grad da ne padnepotpuno u ruke rezervista. Ko znakakva bi tada bila sudbina svih gra-

|ana Mostara.Osje}ao sam se ponosno {to bra-

nim svoj narod, svoj grad i svoj domgdje `ivim. Granate su padale, rato-vali smo i sredinom juna 1992. HVOje oslobodio Mostar. U tim postroj-bama HVO-a su osim Hrvata bili jo{Bo{njaci i Srbi koji su ostali lojalniHVO-u.

Poslije toga je nastupilo stanjerelativnog mira, nije bilo bliskih oru-`anih sukoba, mada su granate i da-lje padale. Kada bih ostvario nekekontakte, zanimao sam se za prijate-lje i poznanike koji su bili Srbi i oti-{li sa srpskom vojskom. Zanimalome {to je s njima, jesu li `ivi.

U velja~i 1993. sva doga|anja usrednjoj Bosni izme|u Armije BiH iHVO-a reflektirala su se i na Herce-govinu, mada sam ja smatrao da dotog rata ne smije do}i. Netko je posvemu sude}i s obje strane druga~ijerazmi{ljao tako da je u svibnju do{lodo sukoba izme|u Armije Bosne iHercegovine i Hrvatskog Vije}a Ob-rane.

Mene je taj rat prvenstveno izne-nadio, iznenadila me ja~ina kojom jekrenuo. Sve se izdoga|alo jako brzo.

Bilo je jako specifi~no i zbunju-ju}e. Bilo je Bo{njaka koji su i daljebili u HVO-u i jednostavno nisi znaokako se odnositi prema tim ljudima.Mislio sam brzo }e to stati, nekako}emo se dogovoriti, ali onda je naprvoj crti protiv Bo{njaka ranjenmoj brat kome je tada bilo 17 godi-na. To me nekako presjeklo, po~eosam ozbiljno do`ivljavati taj rat.

Sam zavr{etak rata jedva samdo~ekao. Kada je potpisan Washin-gtonski sporazum nisam imao nika-kva osje}anja. Nisam znao kakvanam budu}nost slijedi, samo mi jebilo va`no da se prestane pucati.

Neposredno nakon uspostavemira bili su slabi kontakti izme|uisto~ne i zapadne strane Mostara.Budu}i da je na isto~noj strani biloslabo hrane, osje}ao sam potrebu danekim prijateljima s kojima samodrastao pomognem. Jednom samsvom prijatelju Bo{njaku pokloniofarmerke jer mi je rekao da nijeimao {to obu}i nakon uniforme.

Ti neki detalji su se reflektiralina mene i shvatio sam kolika je ratbesmislica. Nakon zavr{etka rata sa-mo sam se `elio izvu}i iz svega i ski-nuti uniformu. Kad sam shvatio ko-liko je ljudi poginulo sa svihstrana, koliko je bilo civilnih

RROOMMEEOO ZZEELLEENNIIKKAARo|en 1972. godine u Mostaru.Diplomirani pravnik i student poslijediplomskog studija me|unarodnog kaznenog prava na Pravnom fakultetu u Mostaru. Zaposlen uAuto-moto klubu Mostar na poslovima tajnika. PripadnikHrvatskog Vije}a Obrane od 1991. do 1994. godine.

1133

Ljudi su imali potrebu da razgova-raju o brojnim stvarima koje ih ti-{te i bole, da razmijene mnogo toga,pogotovo nakon pri~e u~esnika ratau prvom dijelu tribine.

Jednu od ovih pri~a je, o ratu i omiru, u nekoliko re~enica ispri~ao~ovjek koji je bio na rati{tu i koji se,kako ka`e, "brinuo o 1.200-1.500ljudi na liniji". On ima bojazan danajve}a pometnja tek sad dolazi jerje "kod nas stanje nedovr{enog mi-ra". Iz publike se ~ulo razmi{ljanje io izvinjenju o kojem se ~esto vodepolemike u javnosti: "Pitanje, kao,treba se nekome izviniti. To menestra{no iritira. Ja sam iz Doboja,Bo{njak i prognano lice. Ne mislimda nam se neko treba izviniti jer kadto tra`imo, onda smo `rtve, a ja tonisam!".

Zanimljivo je da se jedno pitanjepojavilo na obje tribine, na zeni~koji banjalu~koj. Ono glasi: "Sa sada{-njim iskustvom, da je 1991-1992,{ta biste u~inili?". Na to je jedan odu~esnika odgovorio:

... Kad do|e do stanja kad sedijele pu{ke, to je onda ve} zavr{enproces. Daleko ranije treba o tomerazmi{ljati, prije same eskalacijenasilja jer kad do|e do eskalacijekao {to se desilo ovdje, onda je go-tovo. Volim svoju zemlju, svoj grad,ho}u ne{to da promijenim da budebolje, da se potrudim da ne do|edo 1992. Jedino tako mogu, a kadme pritjera, onda imam osje}aj danemam izbora. Uradio bih sve dado toga ne do|e.

Kako su ovo li~ne pri~e u~esni-ka rata, gdje oni pri~aju o svojojmotivaciji, osje}anjima u ratu, vi|e-nju mira, interesovanje publike sepro{irilo na polje sada{njosti: kojase to sada osje}anja javljaju, nakon

rata, a kao njegova posljedica. Napitanje kako se sada osje}aju, imajuli neke flashbackove, traume kaoposljedicu ranjavanja, postoji li jo{neki strah u njima, jedan od u~e-snika je odgovorio:

Ja sam ranjavan s obje strane,a psiholo{ki smo svi malo ranjeni.Kako sanjamo i kako se budimo, tosamo mi znamo.

S obzirom da su u~esnici tribinebili s razli~itih zara}enih strana, `e-lja jedne gledateljke je bila da ~ujeda li je mogu}e osje}ati sada ne{toza onog drugog, da li im je `aoonog drugog: "Koliko ti je, Novak,`ao `ena Srebrenice, koliko ti je,Nermine, `ao Novakove ruke?". Izbog toga - postavlja se dalje pita-nje - postoji li potreba za osvetom...

I kako je ve} naziv tribine "...kako ka trajnom miru", pitanje za-ista jeste - kako dalje? Kako }e, re-cimo, u~esnici govoriti svojoj djeci oratu: "Kako }ete djeci pred spavanjere}i o onom drugom? Da li }ete go-voriti o tome i {ta }ete govoriti?".Jedan od odgovora je bio:

K}erka mi je jo{ mala. Trudi}use da pri~am s njom o nenasiljukao filozofiji, a kao musliman po-ku{a}u prenijeti neke vrijednostikoje sam prepoznao u vjeri. Trudi-}u se da dijete usmjerim da nesmije razlikovati ljude po rasi, naci-ji. Volio bih i planirao sam da jevodim u Beograd, tamo su mojiprijatelji. Va`na mi je izgradnja du-{e unutar sebe.

Zabrinutost za budu}nost pos-toji: {ta kad ode me|unarodna za-jednica? [ta je s multikulturalno{}uu Bosni i Hercegovini - da li ovdjetreba neki model kao u Americi, ilineki drugi? Koliko bi u~esnici tribi-ne mogli da do|u iz, recimo, Ba-

njaluke u Zenicu da `ive, ili obrnu-to; koliko bi se sada osje}ali sigur-nima? Sve su to pitanja. Za mnoge,rat jo{ nije stao, ali je va`no razgo-varati o tome, promi{ljati, preispiti-vati. A ne{to od toga se moglo pro-~itati u "kutiji utisaka".

Koji su to komentari, vi|enja,vizije iz "kutiji utisaka"? Neke odnjih }emo navesti:

"Moja vizija mira se nalazi uprestanku manipulisanja politikomBiH. To se odnosi konkretno nanas, a op}enito se mo`e na}i u po-{tivanju, me|usobnom po{tivanjunaroda, prihvatanju jednih i drugih.Po{tivanjem tu|ih obi~aja, a pono-siti se svojim. To je ono o ~emu svipri~aju, ali se malo uradi." (Tanja,16 god).

"Pro{lost je te{ko zaboraviti - abudu}nost je te{ka".

"Ovo bi se trebalo ~e{}e de{ava-ti: prvi koraci ka li~nom miru iotvaranju su garancija za zajedni~kiuspjeh".

I za kraj: "Moja vizija mira. Mi-slim da bi svi trebali `ivjeti u nekojslozi bez obzira ko si i {to si. Da lisi musliman, pravoslavka ili kato-lik. Svi smo mi samo ljudi i imamoneku ljudskost u sebi i to trebamozadr`ati bez obzira na sve pod sva-ku cijenu. Treba nama mladima ne-ka bolja budu}nost, jer ako ovakose nastavi svi mladi }e oti}i iz BiH.Trebamo svi mi zajedno pomo}idr`avi da ne propadne."

Na svima nama je da napravimodalje korake ka miru. Ono {to nasohrabruje da idemo ka tome jestepodr{ka koju smo osjetili za vrijemetribine vidjev{i i ~uv{i puno pitanja irazmi{ljanja. Puno nam to zna~i jerne `elimo da sami radimo na miru.To je odgovornost svih nas.

88

`rtava, sve mi je splasnulo u `i-votu.Nakon studenog 1994. godine,

nekako sam se vratio zbilji i norma-li, skinuo sam maskirnu uniformu ipo~eo raditi u Carinskoj slu`bi. Krozrad na carini bio sam poslan na ne-ke terene gdje su se osnivali carinskipunktovi u gradovima kao Kupres,Mrkonji} Grad i Glamo~. Opet sambio indirektno uklju~en u ratna do-ga|anja, ali sada kao dio jedne civil-ne institucije i nisam nosio oru`je,mada se i tada ratni vihor reflektiraona moj `ivot.

KKaakkoo ssaaddaa gglleeddaa{{ nnaa ssvvee ttoo??Mislim da je rat jedna velika be-

smislica, glupost koja ~ovjeka samomo`e fizi~ki ozlijediti, psihi~ki sigur-no jer svatko od u~esnika rata imaneke psihi~ke traume koje se prije ilikasnije reflektiraju.

S moje to~ke gledi{ta, rat je naj-gore {to se mo`e dogoditi bilo naro-du, bilo pojedincu i ne samo rat ne-go bilo kakvo nasilje.

Mislim da je dijalog osnovna stvars kojom ljudi trebaju nastupiti, bilopoliti~ari bilo mi obi~ni, mali ljudi.

Vjerovatno da do ovih sukoba uBosni i Hercegovini ne bi do{lo da

su tada{nji politi~ari bili manji me-galomani i da su poku{ali dijalogom,na taj na~in se sve moglo lak{e idruga~ije rije{iti.

Za sebe volim re}i da imam dva-deset godina, a ne trideset jer samdeset izgubio nigdje. Jedina svijetlastvar u tih deset godina mi je {tosam se o`enio i dobio dijete. Sad uo-p}e vi{e ne gledam ideale koje samimao kad sam krenuo u rat jer samih sve prekri`io. Shvatio sam da odideologije i politike nema ni{ta da svemoram i mogu napraviti sam.

KKaakkoo vviiddii{{ ttrraajjnnii mmiirr nnaa oovviimmpprroossttoorriimmaa ii {{ttoo mmiissllii{{ ddaa jjee zzaa nnjjee-ggaa ppoottrreebbnnoo??

Samo na{e sudjelovanje na ovimtribinama je jedan iskorak ka traj-nom miru. Ja mislim da svi mi uBosni i Hercegovini kojima je stalo ikoji mislimo `ivjeti zajedno, treba dase okrenemo me|usobnom dijalogu ida damo svoj doprinos trajnom mi-ru.

Moj doprinos tom trajnom miruje da kroz posao koji budem radione {irim ratnohu{ka~ki govor negoda pomognem u sagledavanju ~inje-nica ne bje`e}i od onoga {to je bilo iza{to je bilo, ali isto tako da prihva-

tim svoje odgovornost za taj rat, atek onda razmi{ljam o odgovornosti-ma drugih. Na taj na~in `elim osigu-rati mir svojoj djeci i nara{taju kojidolazi iza mene.

Ja }u svoje dijete odgajati kaoHrvata, ali isto tako }u ga odgajatida po{tuje ostale ljude, a isto to tra-`im i od drugih da tako odgajajusvoju djecu. U tome nam je svakakopotrebna i potpora dr`avnih i {kol-skih institucija.

Ja se slobodno kre}em po sva-kom dijelu BiH. Isto tako `elim dase svaki drugi gra|anin bez obziraje li bio u ratu ili nije, slobodnoosje}a gdje god do|e. Svi mi, a nesamo politi~ari i evropske institucijetrebamo davati svoj doprinos izgra-dnji trajnog mira na ovim prostori-ma. Moramo raditi na ukidanju gra-nica, moramo po{tovati vjeru i obi-~aje, svoje i tu|e. Trebamo gledatida se {to vi{e pribli`imo Evropi. UEvropi ljude ne brine previ{e jesli liHrvat, Bo{njak, Srbin ili Arapin, alisvatko radi i ima osigurana egzis-tencijalna pitanja. [to mi budemovi{e radili i imali vi{e posla, manje}emo sjediti i razmi{ljati o nekimlo{im stvarima.

KKoojjaa jjee ttvvoojjaa mmoottiivvaacciijjaa zzaa uu~~eess-ttvvoovvaannjjee nnaa ttrriibbiinnaammaa??

Moja motivacija za u~estvovanjena tribinama je prvenstveno dadam svoj skromni doprinos u po-mo}i izgradnje na{eg dru{tva. @e-lim otvoreno razgovarati o svim de-{avanjima koja su bila u Bosni iHercegovini zbog suo~avanja sasvim tim stvarima i preuzimanjakako vlastite odgovornosti, tako iodgovornosti kolektiva i grupa zarat koji nas je svih zadesio.

Upoznat sam s radom i misijomCentar za nenasilnu akciju i na ovajna~in podr`avam rad na izgradnjimira u regiji.

OOttkkuudd ttii uu rraattuu??Rat me zatekao u mom Sarajevu

i smatrao sam se odgovornim dauzmem oru`je i branim svoj grad.

Ratna psihoza se osje}ala u tompredratnom periodu, osje}ao samto me|u svojom rajom, me|u svo-jim prijateljima. U po~etku sammogu}i po~etak rata uzimao s ne-vjericom, smatrao sam da se to nemo`e nama desiti. S nevjericomsmo gledali televizijski program i

~udili smo se de{avanjima u Bijelji-ni, Vi{egradu i Fo~i.

Po~etkom aprila ta su se de{a-vanja prenijela iz nekih djelova Bo-sne i Hercegovine i ovdje u Saraje-vo. Prvi put sam postao svjestansvega {to se oko mene doga|a kadasam vidio zapaljene tramvaje naSkenderiji i kada sam razgovarao snekim ljudima koji su bili direktnisvjedoci tih doga|aja.

Iz dana u dan je grad bio gra-natiran i bivali smo sve svjesniji dasmo opkoljeni i da iz njega ne mo-`emo izi}i.

Prva ratna dejstva u kojimasam ja sudjelovao su bila sredinommjeseca maja 1992. godine, a zatimsam krajem istog mjeseca prvi putranjen.

Tada sam se prvi put suo~io sali~nim strahovima, ne toliko da bihja mogao izgubiti glavu, ve} vi{ekako bih se ponio kada bih se na-{ao licem u lice s protivni~kim voj-nikom. Nisam mogao zamisliti {tobi taj neko trebao meni uraditi dabih ga ja mogao svjesno, direktnoubiti.

NNEERRMMIINN KKAARRAA^̂II]]

Ro|en 1970. godine u Sarajevu.Bio je pripadnik Armije Bosne i Hercegovine od marta 1992. do aprila 1993. Od aprila 1993. - 1995. godinepripadnik specijalnih jedinicaMUP-a. Trenutno radi u ugostiteljstvu.

1122

Prva tribina "^etiri pogleda - Jau ratu; kako ka trajnom miru?"odr`ana je u Zenici, u Domu penzi-onera. Imali smo pomalo tremu sobzirom da nam je to bila prva tri-bina u Bosni i Hercegovini. Pitalismo se da li }e ljudi uop{te do}i;vejao je snijeg, a i tema je bolna.

No, kako se po~etak tribine pribli-`avao, sve je vi{e ljudi pristizalo {toje nadma{ilo na{a o~ekivanja.

U~esnici su bili Adnan Hasanbe-govi}, Novak Grbi}, Romeo Zelenikai Nermin Kara~i}. Moderatorica tri-bine bila je Jasminka Drino-Kirli}.

Najvi{e je bilo mladih ljudi, ali

vrlo malo onih koji su direktnou~estvovali u ratu i bili na rati{ti-ma, a ~iji smo dolazak o~ekivali.Me|utim, svi su vi{e-manje, kakose ~ulo iz pitanja i razmi{ljanja kojasu uslijedila nakon prvog dijela tri-bine, imali te{ka iskustva rata koji idalje uti~e na njihove `ivote. To jedavalo tribini odre|enu te`inu i ti-me se otvorio prostor, u interakcijiu~esnika i publike, da publika pita,iznese i svoje vi|enje rata i situacijekoja sada vlada u BiH, ali i da po-dijeli svoja osje}anja boli, straha,gubitka. Bilo je puno razli~itih emo-cija. Bez obzira s koje strane, i izkog konteksta dolazili, ljudi su po-kazali da rat ima lice patnje, ili ka-ko je ve} jedan posjetilac rekao, ot-voriv{i time prostor za pitanja pu-blike, "puno je krvi proliveno".

Pitanja su bila raznolika; odno-sila su se na li~ne do`ivljaje u~esni-ka tribine, njihove stavove, iskustva.Osim toga, ~ula su se razli~ita ra-zmi{ljanja pojedinaca/nki iz publike,razli~ite `ivotne pri~e, koliko se ve}mogu ispri~ati u nekoliko minuta.

Tribina uu ZZenici, oodr`ana 115. mmarta 22003.

Letak za tribinu u Zenici

99

Emotivno sam prolazio krozrazna stanja srd`be, straha i iskre-no sam se nadao da }e se sve tobrzo zavr{iti. Konstantno me pro`i-mao osje}aj da }emo pobijediti iotjerati "one s brda". Mislio sam dasmo mi u pravu i da pravda morapobijediti.

Sje}am se, tje{io sam ljude okosebe koji su upadali u depresivnastanja jer sam mislio da }e brzodo}i kraj cijelom tom ludilu.

Te{ko su mi pala prva suo~enjasa smr}u.

Bio sam jako svjestan da bi ne-ko od mojih prijatelja mogao pogi-nuti, a kada se to dogodilo i kadaje poginuo moj prijatelj Slaven biosam tu`an i ljut. Me|utim, u cije-lom tom ratnom vihoru nisamimao vremena o tome razmi{ljatijer je pogibija bila ne{to normalnoi svi smo ~ekali svoj red.

U decembru 1992. godine na-{ao sam se u situaciji prsa u prsas protivni~kim vojnicima gdje samrazmi{ljao da }u od tog trenutkapa za narednih deset minuta sigur-no biti mrtav. Onda sam rekaosam sebi: "Odoh {to skuplje proda-ti svoju ko`u", i nastavio sam seboriti. Jedini je Bog bio taj kojegsam istinski molio za pomo} i Onmi je pomogao.

Tada sam bio ranjen i slomlje-na mi je butna kost na 13 mjesta,ali ostao sam `iv.

To se dogodilo u jutarnjim sati-ma, a u toku ~itavog dana samprebacivan iz jedne ku}e koju sru-{e granate u drugu koju opet gra-nate sru{e i vidio sam mnogomrtvih ljudi. Tek sam nave~er pre-ba~en u bolnicu. Svi moji drugovisu tada bili ranjeni, ali sre}om, ni-ko nije poginuo.

Poslije ozdravljenja sam pre{aou specijalne jedinice MUP-a gdjesam isto tako bio izlo`en ratnimdejstvima.

Negdje pred kraj rata sam sedemobilisao, {to je trajalo veomakratko jer nisam mogao podnijetida hodam kao civil tako da sam seponovo anga`irao kao pripadnikArmije Bosne i Hercegovine. Takosam do~ekao kraj rata.

Nakon toga je do{lo do potpisi-vanja Dejtonskog sporazuma kojinam je donio neki mir koji ja ni-sam `elio na takav na~in. Previ{e je

krvi bilo proliveno dok je do{lo donjega. Smatram da je do mira tre-balo do}i mnogo ranije. Ne svi|ami se politi~ko rje{enje, ali `ivim stim, moram `ivjeti s tim.

Kada su bombardirani srpskipolo`aji, ja sam bio sretan jer samtu negdje vidio kraj rata.

KKaakkoo ssaaddaa gglleeddaa{{ nnaa ssvvaa ttaa ddoo-ggaa||aannjjaa??

Mislim da je rat bio smi{ljen ida je bio kontroliran iz nekih cen-tara gdje se dogovarala podjela Bo-sne i Hercegovine na veliku Srbiju iveliku Hrvatsku. Mislim da za onekoji su to smislili nije i{lo tokomkoji su `eljeli jer ipak, svi|alo se tonekom ili ne, Bosna i Hercegovinaje cjelovita dr`ava sastavljena oddva entiteta.

Bez obzira na to, ja imam nekeodgovornosti po pitanju eskalacijenasilja.

Kada sam se u martu 1992.godine pojavio na nekim bo{nja-~kim barikadama i zaustavljao ikontrolirao neke Srbe, sigurno samdoprinio njihovom strahu i osje}ajuugro`enosti.

Kao ~ovjek sam vjerski orijenti-ran i znam da vjera ne dozvoljavanikakve zlo~ine ili nepravdu bilokoje vrste. Vjera nam zabranjujeubijanje `ena, djece i ljudi koji ni-su u svojstvu vojnika. Toga je vje-rovatno bilo i na strani Bo{njaka,ne bih govorio u kojem omjeru uodnosu na druge, ali mi je du`nostkao vjernika i kao ~ovjeka da osu-dim te zlo~ine.

KKoojjee jjee ttvvoojjee mmii{{lljjeennjjee,, kkaakkoo kkaattrraajjnnoomm mmiirruu nnaa oovviimm pprroossttoorriimmaa ii{{ttoo jjee zzaa nnjjeeggaa ppoottrreebbnnoo??

I prije rata i u toku samog rata,ja sam `ivio sa Srbima i sa Hrvati-ma i ono {to je ~injenica da su sa-da prisutni i oni s kojima sam ra-tovao. Postoji mogu}nost ili da sebijem s onima s kojima sam se bioili da sjednemo i da vidimo kakonam je dalje zajedno `ivjeti.

Jednan od osnovnih preduvjetaza trajni mir na ovim prostorima jeda svi negdje preuzmu odgovornostza pro{lost i za sada{njost. Ne nana~in da bismo zaboravili, odnosnozatrpali pro{lost, nego da bismopreuzeli odgovornost za rat i otvo-reno razgovarali o tim stvarima itako otvorili put za mirniju budu-}nost.

DDUU[[AANN [[EEHHOOVVAACCRo|en 1951. godine u Sarajevu.Magistar sociolo{kih nauka.Trenutno nezaposlen. Jedan od osniva~a Udruge gra|ana Demokratska inicijativa Sarajevskih Srba. Obavlja funkciju direktoraBiroa za ljudska prava.

KKoojjaa jjee vvaa{{aa mmoottiivvaacciijjaa zzaauu~~eessttvvoovvaannjjee nnaa ttrriibbiinnaammaa??

Tribine su mi pru`ile mogu-}nost da iz iskustva onoga {tosam neposredno do`ivio i iskusta-va drugih u~esnika tragi~nih su-koba na ovim prostorima, osvje-tlim na novi na~in te doga|aje uzpomo} iskrenih i odgovornihaktera onoga {to je najte`i dioovih doga|anja, a to je spajanje~ovjeka s oru`jem i suprotstavlja-nje drugim ljudima.

@elja mi je da se ovim tribina-ma zajedno suprotstavimo ve}formiranim stereotipovima o smi-slu rata i u~esnicima s raznihstrana.

Nadam se da }e ove tribine idrugi nastupi, biti podsticaj za di-jalog izme|u svih strana.

OOttkkuudd vvii uu rraattuu??Osjetiv{i da se u gradu Saraje-

vu vr{e pripreme za ratni sukob,od zveckanja rije~ima mr`nje dozveckanja oru`jem, u martu-apri-lu 1992. godine zajedno sa pred-stavnicima opozicijskih politi-~kih stranaka u tom vremenu i

1100

sa uva`enim gra|anima, poku-{ali smo se suprotstaviti mr`nji

i ratu kroz mirovne aktivnosti i radu Crvenom krstu.

To sam radio do septembra1992. kada sam mobilisan u Voj-sku Republike Srpske.

Iste no}i kada sam mobilisan,no} sam proveo u nepoznatom sta-nu na Aerodromskom naselju. Uju-tro sam odmah poslan na linijukao obi~an borac iako sam imao~in rezervnog kapetana JNA.

Bilo me je strah kada su mi re-kli da je prije nekoliko dana, na is-tom mjestu u razru{enom hodnikustambene zgrade, poginula dva srp-ska vojnika. Nije mi bilo jasno ka-kav je to rat kad ne postoji ni mi-nimum za{tite ~ovjeka koji je na li-niji, a nije bilo nikakvih utvr|enjau vojni~kom smislu.

Tada sam shvatio da je to rat ukome se ne ~uvaju ni ljudi ni teri-torija.

Tra`io sam da se utvrdimo iobezbjedimo i najve}i dio vremenasam, te prve godine, radio na in`e-njerijskom utvr|ivanju linija.

Jednog dana su nam javili da jeubijena jedna baka snajperom. Je-dan moj drugar i ja i{li smo dauzmemo njeno tijelo s ulice da jesahranimo. Dok smo vukli njenotijelo prema zgradi, isti snajperistga|ao je njenu mrtvu glavu.

Vidio sam da na obje straneima ljudi kojima je stalo da ubijubilo {to {to je `ivo.

Godine 1993. dobio sam preko-mandu na Golo brdo, na planiniIgman. Tamo sam na{ao borce RS-a kako od polo`aja do polo`aja idu"ko fol" sakriveni iza deka, bori}a ibukvi}a. Tu sam opet radio na in-`enjerijskom utvr|ivanju i do`iviosam da bo{nja~ki snajperisti puca-ju i ubijaju srpske borce dok praverov da bi se za{titili.

Po{to smo bili jako blizu, gla-sno sam molio Bo{njake da nepucaju na one koji na njih ne pu-caju.

Uspostavili smo neko razumi-jevanje tako da poslije toga na tojliniji nije bilo ni mrtvih ni ranje-nih ni s jedne strane.

Pred Dejtonski sporazum, bilismo "pokusni kuni}i" me|unaro-dne zajednice gdje su pokazali damogu pogoditi sa 10 granata izme-

|u dva rova, a da ne pogode rovo-ve u kojima su bili ljudi.

Jasno mi je {to su vojnici me-|unarodne zajednice ga|ali mene,a {to su ga|ali Aleju bijelog lukana Ilid`i i moju majku, nije mi ja-sno ni danas.

U rat sam u{ao da branim svojdom, svoj zavi~aj. Na moj dom, namoj zavi~aj su izvr{ena dva velikanapada od strane Armije BiH uaprilu i maju 1992. godine.

Ja nisam u~estvovao u napadi-ma na opkoljeno Sarajevo, ja samsamo branio opkoljeno Srpsko Sa-rajevo koje je isto tako bilo u obru-~u sa svih strana i postojao je sa-mo mali izlaz preko Vogo{}e.

Moje u~e{}e u ratu nije vezanoza podr{ku nijednoj velikoj ideji, jasam samo u~estvovao u "zavi~aj-nom ratu".

KKaakkoo ddaannaass gglleeddaattee nnaa ttoo??U januaru 1996. godine sam

dolaskom u, jo{ opkoljeno Sarajevo,zajedno sa desetak Srba `elio poka-zati da nisam u~inio ni{ta zbog ~egabih se stidio, moralno odgovarao iliimao moralnu odgovornost ili dasam u~inio kazneno djelo. Ostav{ida `ivim u gradu koji je moj zavi-~aj, pokazao sam da se nisam borioniti podr`avao ideju o novom "sve-srpskom zavi~aju" - RepubliciSrpskoj. Ne osje}am se kao agresorjer nisam i{ao da osvajam ni ljudeni teritorije. Osu|ujem sve zlo~inekoje je u~inio bilo tko, ali se borimprotiv stereotipa, broj~anog grubogizra`avanja i vezivanja zlo~ina zacjelokupni narod. Kao da je Bosnapijaca pa se takmi~imo ko da vi{e,a ko manje kad je rije~ o zlo~inima.Kad je rije~ o dobru, malo je onihkoji nude manje ili vi{e. Ako menetko ho}e osuditi zato {to sam su-djelovao u "zavi~ajnom ratu", spre-man sam zato odgovarati.

Nisam bio dio, niti mali dioagresije na BiH kao dr`avu, negosam dio onih koji su branili ono{to je najsvetije, a to je svoj `ivot,`ivot svoje porodice, svoje ognji{te,svoj zavi~aj.

Ve}ina vojnika Armije RS uBiH, branila je svoj zavi~aj, a diodrugih su u~estvovali u ne~emu {toima elemente agresije, gra|anskograta, bratoubila~kog rata, vjerskograta i na kraju plja~ke.

To isto va`i i za pripadnike

drugih komponenti i bo{nja~ke ihrvatske strane.

Danas vidim da je najve}i brojvojnika bio sredstvo za proizvodnjunovih nacionalnih bogata{a koji semnogo bolje razumiju i sura|uju sdrugim nacionalnim bogata{ima.

Kad se pomene Srebrenica, na-`alost nosimo tu kolektivnu odgo-vornost za sve to {to se de{avalo uSrebrenici, Krajini i Sarajevu, a po-jedinci su radili u na{e ime i zasvoje interese.

Svi ti veliki zlo~ini su se za~elina po~etku spirale smrti gdje biBo{njaci ubili malo Srba, a ondaSrbi malo vi{e Bo{njaka, pa Bo{-njaci malo vi{e Srba da bi se nakraju sa srpske strane dogodilaSrebrenica.

Treba Srebrenicu pamtiti kaoopomenu svima, trebamo se boritiprotiv rije~i mr`nje koje su prvastepenica u ovim spiralama smrti.

KKaakkoo vviiddiittee ttrraajjnnii mmiirr nnaa oovviimmpprroossttoorriimmaa ii {{ttoo mmiisslliittee ddaa jjee zzaannjjeeggaa ppoottrreebbnnoo??

Bilo bi lijepo kad bi i u snovi-ma pojedinaca i naroda bilo trajnogmira. Nemir, nesigurnost i strahstanuje na ovim prostorima i sta-novat }e jo{ dugo.

Strah i bojazan da nam se nevrati i ne dogodi ono ru`no i tragi-~no {to nam se doga|alo zadnjihdesetak godina, temeljno odre|ujepojedinca i narode.

Taj strah treba svim sredstvimarazbijati i razvijati povjerenje me|unarodima, ali ne zaboravljati ono{to se desilo i ne ostavljeti van do-ma{aja pravde sve one koji su idej-ni tvorci i izvr{ioci zlo~ina, ali go-voriti o onima koji su u sebi nosilii pokazivali dobro.

Isto tako svi narodi moraju na-u~iti i prihvatiti istinu da su i nji-hovi ponekad ~inili zlo~ine i dopri-nijeli da i njima bude te{ko.

I na kraju, ne tra`im ni od kogada ne bude Bo{njak, Hrvat ili Srbinkoji voli svoje, a tra`im od sviju daostave malo prihva}anja, razumije-vanja i ljubavi za druge.

U~esnici tribina, biv{i borci,publika i javni mediji u oba entitetapokazali su da postoji mnogo vi{eprihva}anja, razumijevanja i ljubaviprema drugima nego {to to prika-zuju "zadu`ene i prepla}ene" vo|enaroda.

1111

Dugo poznajem ml-ade ljude iz CNA. Zn-am i {ta rade i kolikodugo i koliko je drugihmladih ljudi iza{lo iznjihovih radionica ne-nasilja i mirovnih ini-cijativa.

Prihvatila sam dabudem dio ovog proje-kta i da moderiram tri-binu u Zenici.

Za{to sam prihvati-la? Za mene se nije postavljalo to pi-tanje. Ja sam samo osje}ala kako jemeni mjesto u ovom projektu i kakoja pripadam velikoj porodici ljudikoji rade da bude mir. Ljubav i mir.

Za{to sam na ovoj tribini trebare}i. Zato {to mi rat, na`alost, nijenepoznat. Zato {to jo{ uvijek `ivimovdje gdje jedna ulica dijeli dva na-roda, zato {to postoje dvije {kole idva vrti}a i dva doma zdravlja... izato {to ja to ne mogu podnositi.

Zato {to o ovom o ~emu su go-vorili u Zenici Novak, Adnan, Ner-min i Romeo u mojoj lokalnoj zaje-dnici biv{i ratnici mogu samo govo-

riti u naju`em krugu saprijateljem, da niko ne~uje, da ne ~uju oni ko-ji u klupama vlasti jo{nisu odlu~ili da i o ov-om treba govoriti.

Na tribini sam zato{to su sa mnom ovimladi ljudi podijelilisvoje istine, {to sam ihslu{ala, dru`ila se sanjima dva dana. Zato{to mi je dragocjeno

njihovo iskustvo. Zato {to je hrabroovo {to su uradili. Hrabrije nego nji-hovo u~e{}e u ratu, zato {to su pro-govorili o tome kako raditi na traj-nom miru.

Za{to sam na tribini?Ho}e li ova tribina otvoriti pita-

nje moje odgovornosti u ratu i ho}uli ovo pitanje mo}i postaviti u mojojzajednici, sa sli~nima meni progovo-riti o na{im odgovornostima u ratu.

Ho}u li dobiti odgovor na pita-nje jesam li odgovorna, kad }u po-~eti bivati odgovorna, da mi se nedogodi jo{ jedan rat i da opet nepostavljam sebi pitanja odgovornosti

i jesam li mogla druk~ije.Iza mene je rat. I ne mogu to sad

mijenjati. [ta mogu? Mogu po~eti bi-vati odgovorna. Ovo je trenutak mojeodgovornosti. Ova tribina. Mojeu~e{}e u miru, moja mirovna akcija.Ako ni{ta znat }u da nisam ~ekalada drugi u moje ime rje{avaju mojedileme. Ako ni{ta vjerujem da nekiAdnan, Novak, Romeo, Nermin mo-gu otvorit o~i u mojoj ulici i od ulicekoja dijeli napravit samo ulicu.

San?Neka je. Ja u njega vjerujem. I

sasvim je mogu}. Ako ni{ta moguodgovoriti na pitanje {ta ti radi{, sadi ovdje u Zenici, Jasminka, da mirdobije svoj lik. Ja sam ovdje. Na tri-bini sa ostalim Zeni~anima i Zeni-~ankama, slu{am ratnike i slu{amove ljude kako govore o sebi i svojimiskustvima i postavljaju pitanja, imislim kako u ovoj zemlji nas imamnogo koji ho}emo svoju pri~u izgo-voriti da se zna. Jer mir ima {ansu.

JJaassmmiinnkkaa DDrriinnoo-KKiirrllii}},, GGoorrnnjjii VVaakkuuff//UUsskkoopplljjee

mmooddeerraattoorriiccaa ttrriibbiinnee uu ZZeenniiccii

Motivacija da prihvatim ulogumoderatora tribine "^etiri pogleda" uBanjaluci bila je dvostruka: li~na iprofesionalna.

@ive}i ~etiri godine u zoni u ko-joj se odvijao sukob, i sama sam bi-la svjedok ratnih doga|anja u biv{ojJugoslaviji, koji su bitno promijenili`ivot moje porodice i uticali na mojarazmi{ljanja o "onima s druge stra-ne" - biv{im susjedima, prijateljimai zemljacima.

Trebalo je mnogo vremena da sesuo~im sa vlastitim predrasudama,prou~im korijene njihovog nastankai mnogo poku{aja i truda da ih ra-zbijem. Uspjela sam, preispitivanjemvjerodostojnosti informacija, koje suobi~no bile jednostrane i obojenemr`njom, preispitivanjem vlastitihzapa`anja i zahvaljuju}i direktnomkontaktu sa "drugima".

@eljela sam ~uti pri~e u~esnikarata koji su bili na suprotnim stra-nama u Bosni i Hercegovini i poku-{ati razumjeti njihove razloge zau~estvovanje u ratu.

Tako|e sam `eljela saznati ka-kva su bila njihova osje}anja, kakosu poimali sebe i svijet oko sebe to-kom rata.

Ve} dvije godine radim u nevla-dinom udru`enju gra|ana "Nansendijalog centar" u Banjaluci, koje se

bavi promocijom inter-etni~kog dijaloga i dje-luje sa ciljem izgradnje,podsticanja i otvaranjademokratskih procesa iizgradnje civilnog dru{-tva obezbje|uju}i pri-hvatanje svih etni~kihgrupa kao ravnopravnihu procesu izgradnje ci-vilnog dru{tva.

To je bio razlog vi{eda u~estvujem i po-dr`im projekat koleginica i kolega izCentra za nenasilnu akciju, kako bi-smo zajedni~ki radili na otvaranjuprocesa razumijevanja razli~itihstrana u sukobu i nagla{avanju po-trebe nenasilnog rje{avanja sukobana ovim prostorima.

Tribina u Banjaluci je imala veli-ki zna~aj, otvaranjem prostora za li-~ne pri~e biv{ih ratnika i inicira-njem procesa preispitivanja ratova,kao i li~ne, odnosno dru{tvene od-govornosti za njihovo pokretanje.

Komunikacija sa u~esnicima tri-bine, koja se odvijala prije i za vri-jeme tribine je bila izvanredna, uzosje}aj me|usobnog povjerenja, pri-jateljstva i saradnje potrebne za re-alizaciju ovog projekta.

U~esnici tribine su pa`ljivo pra-tili izlaganja svojih kolega, nadopu-

njavali jedni druge i ti-me stvarali dobru di-namiku tokom tribine.

Publika je pozitivnoreagovala na pri~e u~e-snika, razumijevanjemi izra`avanjem po-dr{ke, bez provokati-vnih pitanja i osu|iva-nja.

Vrlo je va`na poru-ka koju su u~esniciprenijeli publici i isti-

canje potrebe da se nastavi sa ova-kvim pri~ama, kao jednog od putevaka trajnom miru.

Bitan aspekt tribine je i pogledka budu}nosti, u kojem su u~esniciopisivali svoje vi|enje Bosne i Her-cegovine i sebe kao "borce u miru",kako je rekao jedan od u~esnika.

Kraj tribine je obilje`en sponta-nim aplauzom publike, kojim se po-kazalo da ovakve pri~e treba ~e{}epri~ati u javnosti. U tome }e biti ne-ophodna svesrdna podr{ka dru{tva,koje je uspavano u sveop{toj apatijii koje treba konstantno poticati nadjelovanje u cilju uspostavljanjaodr`ivog mira.

DDrraaggaannaa [[aarreennggaa}}aa,, kkoooorrddiinnaattoorrpprrooggrraammaa NNDDCC BBaannjjaalluukkaa

mmooddeerraattoorr ttrriibbiinnee ""^̂eettiirrii ppoogglleeddaa"" uu BBaannjjaalluuccii

Rije~ moderatorica...

1100

sa uva`enim gra|anima, poku-{ali smo se suprotstaviti mr`nji

i ratu kroz mirovne aktivnosti i radu Crvenom krstu.

To sam radio do septembra1992. kada sam mobilisan u Voj-sku Republike Srpske.

Iste no}i kada sam mobilisan,no} sam proveo u nepoznatom sta-nu na Aerodromskom naselju. Uju-tro sam odmah poslan na linijukao obi~an borac iako sam imao~in rezervnog kapetana JNA.

Bilo me je strah kada su mi re-kli da je prije nekoliko dana, na is-tom mjestu u razru{enom hodnikustambene zgrade, poginula dva srp-ska vojnika. Nije mi bilo jasno ka-kav je to rat kad ne postoji ni mi-nimum za{tite ~ovjeka koji je na li-niji, a nije bilo nikakvih utvr|enjau vojni~kom smislu.

Tada sam shvatio da je to rat ukome se ne ~uvaju ni ljudi ni teri-torija.

Tra`io sam da se utvrdimo iobezbjedimo i najve}i dio vremenasam, te prve godine, radio na in`e-njerijskom utvr|ivanju linija.

Jednog dana su nam javili da jeubijena jedna baka snajperom. Je-dan moj drugar i ja i{li smo dauzmemo njeno tijelo s ulice da jesahranimo. Dok smo vukli njenotijelo prema zgradi, isti snajperistga|ao je njenu mrtvu glavu.

Vidio sam da na obje straneima ljudi kojima je stalo da ubijubilo {to {to je `ivo.

Godine 1993. dobio sam preko-mandu na Golo brdo, na planiniIgman. Tamo sam na{ao borce RS-a kako od polo`aja do polo`aja idu"ko fol" sakriveni iza deka, bori}a ibukvi}a. Tu sam opet radio na in-`enjerijskom utvr|ivanju i do`iviosam da bo{nja~ki snajperisti puca-ju i ubijaju srpske borce dok praverov da bi se za{titili.

Po{to smo bili jako blizu, gla-sno sam molio Bo{njake da nepucaju na one koji na njih ne pu-caju.

Uspostavili smo neko razumi-jevanje tako da poslije toga na tojliniji nije bilo ni mrtvih ni ranje-nih ni s jedne strane.

Pred Dejtonski sporazum, bilismo "pokusni kuni}i" me|unaro-dne zajednice gdje su pokazali damogu pogoditi sa 10 granata izme-

|u dva rova, a da ne pogode rovo-ve u kojima su bili ljudi.

Jasno mi je {to su vojnici me-|unarodne zajednice ga|ali mene,a {to su ga|ali Aleju bijelog lukana Ilid`i i moju majku, nije mi ja-sno ni danas.

U rat sam u{ao da branim svojdom, svoj zavi~aj. Na moj dom, namoj zavi~aj su izvr{ena dva velikanapada od strane Armije BiH uaprilu i maju 1992. godine.

Ja nisam u~estvovao u napadi-ma na opkoljeno Sarajevo, ja samsamo branio opkoljeno Srpsko Sa-rajevo koje je isto tako bilo u obru-~u sa svih strana i postojao je sa-mo mali izlaz preko Vogo{}e.

Moje u~e{}e u ratu nije vezanoza podr{ku nijednoj velikoj ideji, jasam samo u~estvovao u "zavi~aj-nom ratu".

KKaakkoo ddaannaass gglleeddaattee nnaa ttoo??U januaru 1996. godine sam

dolaskom u, jo{ opkoljeno Sarajevo,zajedno sa desetak Srba `elio poka-zati da nisam u~inio ni{ta zbog ~egabih se stidio, moralno odgovarao iliimao moralnu odgovornost ili dasam u~inio kazneno djelo. Ostav{ida `ivim u gradu koji je moj zavi-~aj, pokazao sam da se nisam borioniti podr`avao ideju o novom "sve-srpskom zavi~aju" - RepubliciSrpskoj. Ne osje}am se kao agresorjer nisam i{ao da osvajam ni ljudeni teritorije. Osu|ujem sve zlo~inekoje je u~inio bilo tko, ali se borimprotiv stereotipa, broj~anog grubogizra`avanja i vezivanja zlo~ina zacjelokupni narod. Kao da je Bosnapijaca pa se takmi~imo ko da vi{e,a ko manje kad je rije~ o zlo~inima.Kad je rije~ o dobru, malo je onihkoji nude manje ili vi{e. Ako menetko ho}e osuditi zato {to sam su-djelovao u "zavi~ajnom ratu", spre-man sam zato odgovarati.

Nisam bio dio, niti mali dioagresije na BiH kao dr`avu, negosam dio onih koji su branili ono{to je najsvetije, a to je svoj `ivot,`ivot svoje porodice, svoje ognji{te,svoj zavi~aj.

Ve}ina vojnika Armije RS uBiH, branila je svoj zavi~aj, a diodrugih su u~estvovali u ne~emu {toima elemente agresije, gra|anskograta, bratoubila~kog rata, vjerskograta i na kraju plja~ke.

To isto va`i i za pripadnike

drugih komponenti i bo{nja~ke ihrvatske strane.

Danas vidim da je najve}i brojvojnika bio sredstvo za proizvodnjunovih nacionalnih bogata{a koji semnogo bolje razumiju i sura|uju sdrugim nacionalnim bogata{ima.

Kad se pomene Srebrenica, na-`alost nosimo tu kolektivnu odgo-vornost za sve to {to se de{avalo uSrebrenici, Krajini i Sarajevu, a po-jedinci su radili u na{e ime i zasvoje interese.

Svi ti veliki zlo~ini su se za~elina po~etku spirale smrti gdje biBo{njaci ubili malo Srba, a ondaSrbi malo vi{e Bo{njaka, pa Bo{-njaci malo vi{e Srba da bi se nakraju sa srpske strane dogodilaSrebrenica.

Treba Srebrenicu pamtiti kaoopomenu svima, trebamo se boritiprotiv rije~i mr`nje koje su prvastepenica u ovim spiralama smrti.

KKaakkoo vviiddiittee ttrraajjnnii mmiirr nnaa oovviimmpprroossttoorriimmaa ii {{ttoo mmiisslliittee ddaa jjee zzaannjjeeggaa ppoottrreebbnnoo??

Bilo bi lijepo kad bi i u snovi-ma pojedinaca i naroda bilo trajnogmira. Nemir, nesigurnost i strahstanuje na ovim prostorima i sta-novat }e jo{ dugo.

Strah i bojazan da nam se nevrati i ne dogodi ono ru`no i tragi-~no {to nam se doga|alo zadnjihdesetak godina, temeljno odre|ujepojedinca i narode.

Taj strah treba svim sredstvimarazbijati i razvijati povjerenje me|unarodima, ali ne zaboravljati ono{to se desilo i ne ostavljeti van do-ma{aja pravde sve one koji su idej-ni tvorci i izvr{ioci zlo~ina, ali go-voriti o onima koji su u sebi nosilii pokazivali dobro.

Isto tako svi narodi moraju na-u~iti i prihvatiti istinu da su i nji-hovi ponekad ~inili zlo~ine i dopri-nijeli da i njima bude te{ko.

I na kraju, ne tra`im ni od kogada ne bude Bo{njak, Hrvat ili Srbinkoji voli svoje, a tra`im od sviju daostave malo prihva}anja, razumije-vanja i ljubavi za druge.

U~esnici tribina, biv{i borci,publika i javni mediji u oba entitetapokazali su da postoji mnogo vi{eprihva}anja, razumijevanja i ljubaviprema drugima nego {to to prika-zuju "zadu`ene i prepla}ene" vo|enaroda.

1111

Dugo poznajem ml-ade ljude iz CNA. Zn-am i {ta rade i kolikodugo i koliko je drugihmladih ljudi iza{lo iznjihovih radionica ne-nasilja i mirovnih ini-cijativa.

Prihvatila sam dabudem dio ovog proje-kta i da moderiram tri-binu u Zenici.

Za{to sam prihvati-la? Za mene se nije postavljalo to pi-tanje. Ja sam samo osje}ala kako jemeni mjesto u ovom projektu i kakoja pripadam velikoj porodici ljudikoji rade da bude mir. Ljubav i mir.

Za{to sam na ovoj tribini trebare}i. Zato {to mi rat, na`alost, nijenepoznat. Zato {to jo{ uvijek `ivimovdje gdje jedna ulica dijeli dva na-roda, zato {to postoje dvije {kole idva vrti}a i dva doma zdravlja... izato {to ja to ne mogu podnositi.

Zato {to o ovom o ~emu su go-vorili u Zenici Novak, Adnan, Ner-min i Romeo u mojoj lokalnoj zaje-dnici biv{i ratnici mogu samo govo-

riti u naju`em krugu saprijateljem, da niko ne~uje, da ne ~uju oni ko-ji u klupama vlasti jo{nisu odlu~ili da i o ov-om treba govoriti.

Na tribini sam zato{to su sa mnom ovimladi ljudi podijelilisvoje istine, {to sam ihslu{ala, dru`ila se sanjima dva dana. Zato{to mi je dragocjeno

njihovo iskustvo. Zato {to je hrabroovo {to su uradili. Hrabrije nego nji-hovo u~e{}e u ratu, zato {to su pro-govorili o tome kako raditi na traj-nom miru.

Za{to sam na tribini?Ho}e li ova tribina otvoriti pita-

nje moje odgovornosti u ratu i ho}uli ovo pitanje mo}i postaviti u mojojzajednici, sa sli~nima meni progovo-riti o na{im odgovornostima u ratu.

Ho}u li dobiti odgovor na pita-nje jesam li odgovorna, kad }u po-~eti bivati odgovorna, da mi se nedogodi jo{ jedan rat i da opet nepostavljam sebi pitanja odgovornosti

i jesam li mogla druk~ije.Iza mene je rat. I ne mogu to sad

mijenjati. [ta mogu? Mogu po~eti bi-vati odgovorna. Ovo je trenutak mojeodgovornosti. Ova tribina. Mojeu~e{}e u miru, moja mirovna akcija.Ako ni{ta znat }u da nisam ~ekalada drugi u moje ime rje{avaju mojedileme. Ako ni{ta vjerujem da nekiAdnan, Novak, Romeo, Nermin mo-gu otvorit o~i u mojoj ulici i od ulicekoja dijeli napravit samo ulicu.

San?Neka je. Ja u njega vjerujem. I

sasvim je mogu}. Ako ni{ta moguodgovoriti na pitanje {ta ti radi{, sadi ovdje u Zenici, Jasminka, da mirdobije svoj lik. Ja sam ovdje. Na tri-bini sa ostalim Zeni~anima i Zeni-~ankama, slu{am ratnike i slu{amove ljude kako govore o sebi i svojimiskustvima i postavljaju pitanja, imislim kako u ovoj zemlji nas imamnogo koji ho}emo svoju pri~u izgo-voriti da se zna. Jer mir ima {ansu.

JJaassmmiinnkkaa DDrriinnoo-KKiirrllii}},, GGoorrnnjjii VVaakkuuff//UUsskkoopplljjee

mmooddeerraattoorriiccaa ttrriibbiinnee uu ZZeenniiccii

Motivacija da prihvatim ulogumoderatora tribine "^etiri pogleda" uBanjaluci bila je dvostruka: li~na iprofesionalna.

@ive}i ~etiri godine u zoni u ko-joj se odvijao sukob, i sama sam bi-la svjedok ratnih doga|anja u biv{ojJugoslaviji, koji su bitno promijenili`ivot moje porodice i uticali na mojarazmi{ljanja o "onima s druge stra-ne" - biv{im susjedima, prijateljimai zemljacima.

Trebalo je mnogo vremena da sesuo~im sa vlastitim predrasudama,prou~im korijene njihovog nastankai mnogo poku{aja i truda da ih ra-zbijem. Uspjela sam, preispitivanjemvjerodostojnosti informacija, koje suobi~no bile jednostrane i obojenemr`njom, preispitivanjem vlastitihzapa`anja i zahvaljuju}i direktnomkontaktu sa "drugima".

@eljela sam ~uti pri~e u~esnikarata koji su bili na suprotnim stra-nama u Bosni i Hercegovini i poku-{ati razumjeti njihove razloge zau~estvovanje u ratu.

Tako|e sam `eljela saznati ka-kva su bila njihova osje}anja, kakosu poimali sebe i svijet oko sebe to-kom rata.

Ve} dvije godine radim u nevla-dinom udru`enju gra|ana "Nansendijalog centar" u Banjaluci, koje se

bavi promocijom inter-etni~kog dijaloga i dje-luje sa ciljem izgradnje,podsticanja i otvaranjademokratskih procesa iizgradnje civilnog dru{-tva obezbje|uju}i pri-hvatanje svih etni~kihgrupa kao ravnopravnihu procesu izgradnje ci-vilnog dru{tva.

To je bio razlog vi{eda u~estvujem i po-dr`im projekat koleginica i kolega izCentra za nenasilnu akciju, kako bi-smo zajedni~ki radili na otvaranjuprocesa razumijevanja razli~itihstrana u sukobu i nagla{avanju po-trebe nenasilnog rje{avanja sukobana ovim prostorima.

Tribina u Banjaluci je imala veli-ki zna~aj, otvaranjem prostora za li-~ne pri~e biv{ih ratnika i inicira-njem procesa preispitivanja ratova,kao i li~ne, odnosno dru{tvene od-govornosti za njihovo pokretanje.

Komunikacija sa u~esnicima tri-bine, koja se odvijala prije i za vri-jeme tribine je bila izvanredna, uzosje}aj me|usobnog povjerenja, pri-jateljstva i saradnje potrebne za re-alizaciju ovog projekta.

U~esnici tribine su pa`ljivo pra-tili izlaganja svojih kolega, nadopu-

njavali jedni druge i ti-me stvarali dobru di-namiku tokom tribine.

Publika je pozitivnoreagovala na pri~e u~e-snika, razumijevanjemi izra`avanjem po-dr{ke, bez provokati-vnih pitanja i osu|iva-nja.

Vrlo je va`na poru-ka koju su u~esniciprenijeli publici i isti-

canje potrebe da se nastavi sa ova-kvim pri~ama, kao jednog od putevaka trajnom miru.

Bitan aspekt tribine je i pogledka budu}nosti, u kojem su u~esniciopisivali svoje vi|enje Bosne i Her-cegovine i sebe kao "borce u miru",kako je rekao jedan od u~esnika.

Kraj tribine je obilje`en sponta-nim aplauzom publike, kojim se po-kazalo da ovakve pri~e treba ~e{}epri~ati u javnosti. U tome }e biti ne-ophodna svesrdna podr{ka dru{tva,koje je uspavano u sveop{toj apatijii koje treba konstantno poticati nadjelovanje u cilju uspostavljanjaodr`ivog mira.

DDrraaggaannaa [[aarreennggaa}}aa,, kkoooorrddiinnaattoorrpprrooggrraammaa NNDDCC BBaannjjaalluukkaa

mmooddeerraattoorr ttrriibbiinnee ""^̂eettiirrii ppoogglleeddaa"" uu BBaannjjaalluuccii

Rije~ moderatorica...

1122

Prva tribina "^etiri pogleda - Jau ratu; kako ka trajnom miru?"odr`ana je u Zenici, u Domu penzi-onera. Imali smo pomalo tremu sobzirom da nam je to bila prva tri-bina u Bosni i Hercegovini. Pitalismo se da li }e ljudi uop{te do}i;vejao je snijeg, a i tema je bolna.

No, kako se po~etak tribine pribli-`avao, sve je vi{e ljudi pristizalo {toje nadma{ilo na{a o~ekivanja.

U~esnici su bili Adnan Hasanbe-govi}, Novak Grbi}, Romeo Zelenikai Nermin Kara~i}. Moderatorica tri-bine bila je Jasminka Drino-Kirli}.

Najvi{e je bilo mladih ljudi, ali

vrlo malo onih koji su direktnou~estvovali u ratu i bili na rati{ti-ma, a ~iji smo dolazak o~ekivali.Me|utim, svi su vi{e-manje, kakose ~ulo iz pitanja i razmi{ljanja kojasu uslijedila nakon prvog dijela tri-bine, imali te{ka iskustva rata koji idalje uti~e na njihove `ivote. To jedavalo tribini odre|enu te`inu i ti-me se otvorio prostor, u interakcijiu~esnika i publike, da publika pita,iznese i svoje vi|enje rata i situacijekoja sada vlada u BiH, ali i da po-dijeli svoja osje}anja boli, straha,gubitka. Bilo je puno razli~itih emo-cija. Bez obzira s koje strane, i izkog konteksta dolazili, ljudi su po-kazali da rat ima lice patnje, ili ka-ko je ve} jedan posjetilac rekao, ot-voriv{i time prostor za pitanja pu-blike, "puno je krvi proliveno".

Pitanja su bila raznolika; odno-sila su se na li~ne do`ivljaje u~esni-ka tribine, njihove stavove, iskustva.Osim toga, ~ula su se razli~ita ra-zmi{ljanja pojedinaca/nki iz publike,razli~ite `ivotne pri~e, koliko se ve}mogu ispri~ati u nekoliko minuta.

Tribina uu ZZenici, oodr`ana 115. mmarta 22003.

Letak za tribinu u Zenici

99

Emotivno sam prolazio krozrazna stanja srd`be, straha i iskre-no sam se nadao da }e se sve tobrzo zavr{iti. Konstantno me pro`i-mao osje}aj da }emo pobijediti iotjerati "one s brda". Mislio sam dasmo mi u pravu i da pravda morapobijediti.

Sje}am se, tje{io sam ljude okosebe koji su upadali u depresivnastanja jer sam mislio da }e brzodo}i kraj cijelom tom ludilu.

Te{ko su mi pala prva suo~enjasa smr}u.

Bio sam jako svjestan da bi ne-ko od mojih prijatelja mogao pogi-nuti, a kada se to dogodilo i kadaje poginuo moj prijatelj Slaven biosam tu`an i ljut. Me|utim, u cije-lom tom ratnom vihoru nisamimao vremena o tome razmi{ljatijer je pogibija bila ne{to normalnoi svi smo ~ekali svoj red.

U decembru 1992. godine na-{ao sam se u situaciji prsa u prsas protivni~kim vojnicima gdje samrazmi{ljao da }u od tog trenutkapa za narednih deset minuta sigur-no biti mrtav. Onda sam rekaosam sebi: "Odoh {to skuplje proda-ti svoju ko`u", i nastavio sam seboriti. Jedini je Bog bio taj kojegsam istinski molio za pomo} i Onmi je pomogao.

Tada sam bio ranjen i slomlje-na mi je butna kost na 13 mjesta,ali ostao sam `iv.

To se dogodilo u jutarnjim sati-ma, a u toku ~itavog dana samprebacivan iz jedne ku}e koju sru-{e granate u drugu koju opet gra-nate sru{e i vidio sam mnogomrtvih ljudi. Tek sam nave~er pre-ba~en u bolnicu. Svi moji drugovisu tada bili ranjeni, ali sre}om, ni-ko nije poginuo.

Poslije ozdravljenja sam pre{aou specijalne jedinice MUP-a gdjesam isto tako bio izlo`en ratnimdejstvima.

Negdje pred kraj rata sam sedemobilisao, {to je trajalo veomakratko jer nisam mogao podnijetida hodam kao civil tako da sam seponovo anga`irao kao pripadnikArmije Bosne i Hercegovine. Takosam do~ekao kraj rata.

Nakon toga je do{lo do potpisi-vanja Dejtonskog sporazuma kojinam je donio neki mir koji ja ni-sam `elio na takav na~in. Previ{e je

krvi bilo proliveno dok je do{lo donjega. Smatram da je do mira tre-balo do}i mnogo ranije. Ne svi|ami se politi~ko rje{enje, ali `ivim stim, moram `ivjeti s tim.

Kada su bombardirani srpskipolo`aji, ja sam bio sretan jer samtu negdje vidio kraj rata.

KKaakkoo ssaaddaa gglleeddaa{{ nnaa ssvvaa ttaa ddoo-ggaa||aannjjaa??

Mislim da je rat bio smi{ljen ida je bio kontroliran iz nekih cen-tara gdje se dogovarala podjela Bo-sne i Hercegovine na veliku Srbiju iveliku Hrvatsku. Mislim da za onekoji su to smislili nije i{lo tokomkoji su `eljeli jer ipak, svi|alo se tonekom ili ne, Bosna i Hercegovinaje cjelovita dr`ava sastavljena oddva entiteta.

Bez obzira na to, ja imam nekeodgovornosti po pitanju eskalacijenasilja.

Kada sam se u martu 1992.godine pojavio na nekim bo{nja-~kim barikadama i zaustavljao ikontrolirao neke Srbe, sigurno samdoprinio njihovom strahu i osje}ajuugro`enosti.

Kao ~ovjek sam vjerski orijenti-ran i znam da vjera ne dozvoljavanikakve zlo~ine ili nepravdu bilokoje vrste. Vjera nam zabranjujeubijanje `ena, djece i ljudi koji ni-su u svojstvu vojnika. Toga je vje-rovatno bilo i na strani Bo{njaka,ne bih govorio u kojem omjeru uodnosu na druge, ali mi je du`nostkao vjernika i kao ~ovjeka da osu-dim te zlo~ine.

KKoojjee jjee ttvvoojjee mmii{{lljjeennjjee,, kkaakkoo kkaattrraajjnnoomm mmiirruu nnaa oovviimm pprroossttoorriimmaa ii{{ttoo jjee zzaa nnjjeeggaa ppoottrreebbnnoo??

I prije rata i u toku samog rata,ja sam `ivio sa Srbima i sa Hrvati-ma i ono {to je ~injenica da su sa-da prisutni i oni s kojima sam ra-tovao. Postoji mogu}nost ili da sebijem s onima s kojima sam se bioili da sjednemo i da vidimo kakonam je dalje zajedno `ivjeti.

Jednan od osnovnih preduvjetaza trajni mir na ovim prostorima jeda svi negdje preuzmu odgovornostza pro{lost i za sada{njost. Ne nana~in da bismo zaboravili, odnosnozatrpali pro{lost, nego da bismopreuzeli odgovornost za rat i otvo-reno razgovarali o tim stvarima itako otvorili put za mirniju budu-}nost.

DDUU[[AANN [[EEHHOOVVAACCRo|en 1951. godine u Sarajevu.Magistar sociolo{kih nauka.Trenutno nezaposlen. Jedan od osniva~a Udruge gra|ana Demokratska inicijativa Sarajevskih Srba. Obavlja funkciju direktoraBiroa za ljudska prava.

KKoojjaa jjee vvaa{{aa mmoottiivvaacciijjaa zzaauu~~eessttvvoovvaannjjee nnaa ttrriibbiinnaammaa??

Tribine su mi pru`ile mogu-}nost da iz iskustva onoga {tosam neposredno do`ivio i iskusta-va drugih u~esnika tragi~nih su-koba na ovim prostorima, osvje-tlim na novi na~in te doga|aje uzpomo} iskrenih i odgovornihaktera onoga {to je najte`i dioovih doga|anja, a to je spajanje~ovjeka s oru`jem i suprotstavlja-nje drugim ljudima.

@elja mi je da se ovim tribina-ma zajedno suprotstavimo ve}formiranim stereotipovima o smi-slu rata i u~esnicima s raznihstrana.

Nadam se da }e ove tribine idrugi nastupi, biti podsticaj za di-jalog izme|u svih strana.

OOttkkuudd vvii uu rraattuu??Osjetiv{i da se u gradu Saraje-

vu vr{e pripreme za ratni sukob,od zveckanja rije~ima mr`nje dozveckanja oru`jem, u martu-apri-lu 1992. godine zajedno sa pred-stavnicima opozicijskih politi-~kih stranaka u tom vremenu i

1133

Ljudi su imali potrebu da razgova-raju o brojnim stvarima koje ih ti-{te i bole, da razmijene mnogo toga,pogotovo nakon pri~e u~esnika ratau prvom dijelu tribine.

Jednu od ovih pri~a je, o ratu i omiru, u nekoliko re~enica ispri~ao~ovjek koji je bio na rati{tu i koji se,kako ka`e, "brinuo o 1.200-1.500ljudi na liniji". On ima bojazan danajve}a pometnja tek sad dolazi jerje "kod nas stanje nedovr{enog mi-ra". Iz publike se ~ulo razmi{ljanje io izvinjenju o kojem se ~esto vodepolemike u javnosti: "Pitanje, kao,treba se nekome izviniti. To menestra{no iritira. Ja sam iz Doboja,Bo{njak i prognano lice. Ne mislimda nam se neko treba izviniti jer kadto tra`imo, onda smo `rtve, a ja tonisam!".

Zanimljivo je da se jedno pitanjepojavilo na obje tribine, na zeni~koji banjalu~koj. Ono glasi: "Sa sada{-njim iskustvom, da je 1991-1992,{ta biste u~inili?". Na to je jedan odu~esnika odgovorio:

... Kad do|e do stanja kad sedijele pu{ke, to je onda ve} zavr{enproces. Daleko ranije treba o tomerazmi{ljati, prije same eskalacijenasilja jer kad do|e do eskalacijekao {to se desilo ovdje, onda je go-tovo. Volim svoju zemlju, svoj grad,ho}u ne{to da promijenim da budebolje, da se potrudim da ne do|edo 1992. Jedino tako mogu, a kadme pritjera, onda imam osje}aj danemam izbora. Uradio bih sve dado toga ne do|e.

Kako su ovo li~ne pri~e u~esni-ka rata, gdje oni pri~aju o svojojmotivaciji, osje}anjima u ratu, vi|e-nju mira, interesovanje publike sepro{irilo na polje sada{njosti: kojase to sada osje}anja javljaju, nakon

rata, a kao njegova posljedica. Napitanje kako se sada osje}aju, imajuli neke flashbackove, traume kaoposljedicu ranjavanja, postoji li jo{neki strah u njima, jedan od u~e-snika je odgovorio:

Ja sam ranjavan s obje strane,a psiholo{ki smo svi malo ranjeni.Kako sanjamo i kako se budimo, tosamo mi znamo.

S obzirom da su u~esnici tribinebili s razli~itih zara}enih strana, `e-lja jedne gledateljke je bila da ~ujeda li je mogu}e osje}ati sada ne{toza onog drugog, da li im je `aoonog drugog: "Koliko ti je, Novak,`ao `ena Srebrenice, koliko ti je,Nermine, `ao Novakove ruke?". Izbog toga - postavlja se dalje pita-nje - postoji li potreba za osvetom...

I kako je ve} naziv tribine "...kako ka trajnom miru", pitanje za-ista jeste - kako dalje? Kako }e, re-cimo, u~esnici govoriti svojoj djeci oratu: "Kako }ete djeci pred spavanjere}i o onom drugom? Da li }ete go-voriti o tome i {ta }ete govoriti?".Jedan od odgovora je bio:

K}erka mi je jo{ mala. Trudi}use da pri~am s njom o nenasiljukao filozofiji, a kao musliman po-ku{a}u prenijeti neke vrijednostikoje sam prepoznao u vjeri. Trudi-}u se da dijete usmjerim da nesmije razlikovati ljude po rasi, naci-ji. Volio bih i planirao sam da jevodim u Beograd, tamo su mojiprijatelji. Va`na mi je izgradnja du-{e unutar sebe.

Zabrinutost za budu}nost pos-toji: {ta kad ode me|unarodna za-jednica? [ta je s multikulturalno{}uu Bosni i Hercegovini - da li ovdjetreba neki model kao u Americi, ilineki drugi? Koliko bi u~esnici tribi-ne mogli da do|u iz, recimo, Ba-

njaluke u Zenicu da `ive, ili obrnu-to; koliko bi se sada osje}ali sigur-nima? Sve su to pitanja. Za mnoge,rat jo{ nije stao, ali je va`no razgo-varati o tome, promi{ljati, preispiti-vati. A ne{to od toga se moglo pro-~itati u "kutiji utisaka".

Koji su to komentari, vi|enja,vizije iz "kutiji utisaka"? Neke odnjih }emo navesti:

"Moja vizija mira se nalazi uprestanku manipulisanja politikomBiH. To se odnosi konkretno nanas, a op}enito se mo`e na}i u po-{tivanju, me|usobnom po{tivanjunaroda, prihvatanju jednih i drugih.Po{tivanjem tu|ih obi~aja, a pono-siti se svojim. To je ono o ~emu svipri~aju, ali se malo uradi." (Tanja,16 god).

"Pro{lost je te{ko zaboraviti - abudu}nost je te{ka".

"Ovo bi se trebalo ~e{}e de{ava-ti: prvi koraci ka li~nom miru iotvaranju su garancija za zajedni~kiuspjeh".

I za kraj: "Moja vizija mira. Mi-slim da bi svi trebali `ivjeti u nekojslozi bez obzira ko si i {to si. Da lisi musliman, pravoslavka ili kato-lik. Svi smo mi samo ljudi i imamoneku ljudskost u sebi i to trebamozadr`ati bez obzira na sve pod sva-ku cijenu. Treba nama mladima ne-ka bolja budu}nost, jer ako ovakose nastavi svi mladi }e oti}i iz BiH.Trebamo svi mi zajedno pomo}idr`avi da ne propadne."

Na svima nama je da napravimodalje korake ka miru. Ono {to nasohrabruje da idemo ka tome jestepodr{ka koju smo osjetili za vrijemetribine vidjev{i i ~uv{i puno pitanja irazmi{ljanja. Puno nam to zna~i jerne `elimo da sami radimo na miru.To je odgovornost svih nas.

88

`rtava, sve mi je splasnulo u `i-votu.Nakon studenog 1994. godine,

nekako sam se vratio zbilji i norma-li, skinuo sam maskirnu uniformu ipo~eo raditi u Carinskoj slu`bi. Krozrad na carini bio sam poslan na ne-ke terene gdje su se osnivali carinskipunktovi u gradovima kao Kupres,Mrkonji} Grad i Glamo~. Opet sambio indirektno uklju~en u ratna do-ga|anja, ali sada kao dio jedne civil-ne institucije i nisam nosio oru`je,mada se i tada ratni vihor reflektiraona moj `ivot.

KKaakkoo ssaaddaa gglleeddaa{{ nnaa ssvvee ttoo??Mislim da je rat jedna velika be-

smislica, glupost koja ~ovjeka samomo`e fizi~ki ozlijediti, psihi~ki sigur-no jer svatko od u~esnika rata imaneke psihi~ke traume koje se prije ilikasnije reflektiraju.

S moje to~ke gledi{ta, rat je naj-gore {to se mo`e dogoditi bilo naro-du, bilo pojedincu i ne samo rat ne-go bilo kakvo nasilje.

Mislim da je dijalog osnovna stvars kojom ljudi trebaju nastupiti, bilopoliti~ari bilo mi obi~ni, mali ljudi.

Vjerovatno da do ovih sukoba uBosni i Hercegovini ne bi do{lo da

su tada{nji politi~ari bili manji me-galomani i da su poku{ali dijalogom,na taj na~in se sve moglo lak{e idruga~ije rije{iti.

Za sebe volim re}i da imam dva-deset godina, a ne trideset jer samdeset izgubio nigdje. Jedina svijetlastvar u tih deset godina mi je {tosam se o`enio i dobio dijete. Sad uo-p}e vi{e ne gledam ideale koje samimao kad sam krenuo u rat jer samih sve prekri`io. Shvatio sam da odideologije i politike nema ni{ta da svemoram i mogu napraviti sam.

KKaakkoo vviiddii{{ ttrraajjnnii mmiirr nnaa oovviimmpprroossttoorriimmaa ii {{ttoo mmiissllii{{ ddaa jjee zzaa nnjjee-ggaa ppoottrreebbnnoo??

Samo na{e sudjelovanje na ovimtribinama je jedan iskorak ka traj-nom miru. Ja mislim da svi mi uBosni i Hercegovini kojima je stalo ikoji mislimo `ivjeti zajedno, treba dase okrenemo me|usobnom dijalogu ida damo svoj doprinos trajnom mi-ru.

Moj doprinos tom trajnom miruje da kroz posao koji budem radione {irim ratnohu{ka~ki govor negoda pomognem u sagledavanju ~inje-nica ne bje`e}i od onoga {to je bilo iza{to je bilo, ali isto tako da prihva-

tim svoje odgovornost za taj rat, atek onda razmi{ljam o odgovornosti-ma drugih. Na taj na~in `elim osigu-rati mir svojoj djeci i nara{taju kojidolazi iza mene.

Ja }u svoje dijete odgajati kaoHrvata, ali isto tako }u ga odgajatida po{tuje ostale ljude, a isto to tra-`im i od drugih da tako odgajajusvoju djecu. U tome nam je svakakopotrebna i potpora dr`avnih i {kol-skih institucija.

Ja se slobodno kre}em po sva-kom dijelu BiH. Isto tako `elim dase svaki drugi gra|anin bez obziraje li bio u ratu ili nije, slobodnoosje}a gdje god do|e. Svi mi, a nesamo politi~ari i evropske institucijetrebamo davati svoj doprinos izgra-dnji trajnog mira na ovim prostori-ma. Moramo raditi na ukidanju gra-nica, moramo po{tovati vjeru i obi-~aje, svoje i tu|e. Trebamo gledatida se {to vi{e pribli`imo Evropi. UEvropi ljude ne brine previ{e jesli liHrvat, Bo{njak, Srbin ili Arapin, alisvatko radi i ima osigurana egzis-tencijalna pitanja. [to mi budemovi{e radili i imali vi{e posla, manje}emo sjediti i razmi{ljati o nekimlo{im stvarima.

KKoojjaa jjee ttvvoojjaa mmoottiivvaacciijjaa zzaa uu~~eess-ttvvoovvaannjjee nnaa ttrriibbiinnaammaa??

Moja motivacija za u~estvovanjena tribinama je prvenstveno dadam svoj skromni doprinos u po-mo}i izgradnje na{eg dru{tva. @e-lim otvoreno razgovarati o svim de-{avanjima koja su bila u Bosni iHercegovini zbog suo~avanja sasvim tim stvarima i preuzimanjakako vlastite odgovornosti, tako iodgovornosti kolektiva i grupa zarat koji nas je svih zadesio.

Upoznat sam s radom i misijomCentar za nenasilnu akciju i na ovajna~in podr`avam rad na izgradnjimira u regiji.

OOttkkuudd ttii uu rraattuu??Rat me zatekao u mom Sarajevu

i smatrao sam se odgovornim dauzmem oru`je i branim svoj grad.

Ratna psihoza se osje}ala u tompredratnom periodu, osje}ao samto me|u svojom rajom, me|u svo-jim prijateljima. U po~etku sammogu}i po~etak rata uzimao s ne-vjericom, smatrao sam da se to nemo`e nama desiti. S nevjericomsmo gledali televizijski program i

~udili smo se de{avanjima u Bijelji-ni, Vi{egradu i Fo~i.

Po~etkom aprila ta su se de{a-vanja prenijela iz nekih djelova Bo-sne i Hercegovine i ovdje u Saraje-vo. Prvi put sam postao svjestansvega {to se oko mene doga|a kadasam vidio zapaljene tramvaje naSkenderiji i kada sam razgovarao snekim ljudima koji su bili direktnisvjedoci tih doga|aja.

Iz dana u dan je grad bio gra-natiran i bivali smo sve svjesniji dasmo opkoljeni i da iz njega ne mo-`emo izi}i.

Prva ratna dejstva u kojimasam ja sudjelovao su bila sredinommjeseca maja 1992. godine, a zatimsam krajem istog mjeseca prvi putranjen.

Tada sam se prvi put suo~io sali~nim strahovima, ne toliko da bihja mogao izgubiti glavu, ve} vi{ekako bih se ponio kada bih se na-{ao licem u lice s protivni~kim voj-nikom. Nisam mogao zamisliti {tobi taj neko trebao meni uraditi dabih ga ja mogao svjesno, direktnoubiti.

NNEERRMMIINN KKAARRAA^̂II]]

Ro|en 1970. godine u Sarajevu.Bio je pripadnik Armije Bosne i Hercegovine od marta 1992. do aprila 1993. Od aprila 1993. - 1995. godinepripadnik specijalnih jedinicaMUP-a. Trenutno radi u ugostiteljstvu.

1144

Druga tribina u Bosni i Hercego-vini, a prva u Republici Srpskojodr`ana je u Banjaluci, u nedjelju30. marta u prostorijama Vije}niceBanskog dvora. Iako manje publikenego na prvoj tribini, prisna atmo-sfera same sale je u~inila da se i pu-blika i u~esnici osje}aju prijatno.

Na tribini su u~estvovali: NovakGrbi}, Adnan Hasanbegovi}, RomeoZelenika i Du{an [ehovac. Tribinu jevodila Dragana [arenga}a.

Nakon prvog dijela tribine gdjesu u~esnici ratova pri~ali o samoj te-mi tribine "ja u ratu - kako ka traj-nom miru", publika je imala prilikeda postavi pitanja, i da istovremenoiska`e svoj stav. U postavljenim pita-njima ~esto se ne pominje samo Bo-sna i Hercegovina, nego i ~itav region- posebno susjedi ove dr`ave: "nemogu govoriti o svojoj ku}i, ako neposmatram doga|aje u svom kom{i-luku...". Naravno, neka pitanja suusmjerena na samo stanje u dr`avi,kao i na odnose koji vladaju u njoj.

Jedno od pitanja koje ilustrujenavedeno jeste da li su u~esnici tribi-na - Novak, Adnan, Romeo i Du{anza ukidanje sve tri armije. Jedan odu~esnika vidi da se pitanje armije uBiH mo`e rije{iti preuzimanjem mo-dela [vicarske, dok drugi ka`e da bivolio da se ukine armija, da je nemanikako i da bi bilo dobro da ona li~ina francusku `andarmeriju, {to muse ~ini da je malo sli~no vojsci. Dru-ga dva odgovora slijede:

Ja smatram da moramo biti re-

alni. Mislim da }e trebati da postojevojske, ali s organizacijom i kontro-lom, {to }e predstavljati garant sta-bilnosti. Ta vojska }e trebati dokljudi ne shvate da zemlja u kojoj `ivenije tamnica naroda.

U svijetu je danas odnos 10:1 zarat i vojsku, u odnosu na sredstvakoja se tro{e na civilne inicijative iliizgradnju mira. Smatram da je de-militarizacija ne{to {to mo`e donijetidobro svima, da bi bilo druga~ije dase na|e civilna policija koja bi sebavila bezbjedno{}u, a da se vojskarasformira. Danas se malo o tomegovori, kao i o ulasku u NATO pakt,o njegovim prednostima i manama.

Pri~a o ratu, vojsci i agresiji senadovezala na prethodno pitanje, ibez obzira {to je ono hipoteti~ko,dobro ilustruje odnose koji vladajume|u pripadnicima ve}inskih naro-da u BiH, a to je - da, recimo, Ame-rika napadne Bo{njake, da li bi Srbii Hrvati njima pomogli? Ali, vratimose na ovaj rat; u BiH se on zavr{iopotpisivanjem Dejtonskog sporazu-ma, ali i dalje ostaje pitanje koje se~ulo iz publike: "Da li je u BiH mir,ako jeste, {ta vam na to ukazuje, aako ne, tako|e, {ta ukazuje na to?".

Kod nas u BiH je mnogo nemirai sukoba. Prvo, sukobi sami sa so-bom, puno je samoubistava kao po-sljedica svih de{avanja. Drugo, suko-bi velikih dru{tvenih grupa jedni sdrugima, kao i veliki sukob oko po-slovnih ideja dr`ave, vojske, policije,carina... Previ{e je nemira.

Mislim da nije mir. Jeste u smi-slu da nema rata. ^ini mi se da nijemir kakav bih ja volio da bude, akti-vni mir gdje gra|ani i gra|anke bri-nu o svojim kom{ijama, gdje suaktivni subjekti u dru{tvu. ^ini mise da je dru{tvo polarizovano, da jepuno toga neiskomunicirano, dapostoje razli~ite percepcije same pri-rode rata. Puno je toga {to izgradnjamira zahtijeva rad na sebi, preispiti-vanje vlastite odgovornosti da bismouop{te mogli da razgovaramo. Danasnigdje u svijetu nema puno trajnogmira. Ve}ina ljudi smatra da se ra-tom rje{avaju stvari. ^ini se da je uBosni jo{ nasilja.

U BiH je mir, nema rata, nemaonog klasi~nog nasilja, ali }e biti za20 godina. Problem je kako mi odga-jamo na{u djecu, ona ni ne pamtekomunizam, zatim pitanje {kolstva...

Zaista, {ta je s mladima koji ras-tu u ovakvoj sredini zadojenoj naci-onalizmom? Odakle sve to? [ta stim? Upravo na ovu temu se ~ulo izpublike: "Kako }e dijete `ivjeti za 15godina? Su{tina nacionalizma je utome da nacionalizam funkcioniratako da podilazi najosnovnijim ljud-skim osje}ajima. U kafi}ima vidje}e-te da je jo{ puno njih zadojeno naci-onalizmom; nikad nisu dobili drugustranu pri~e. Ljudi koji ovdje sjedesu receptivni prema ovome o ~emupri~amo, ali {ta s onim ljudima ta-mo?".

Na{a jedna kolegica je vr{ila is-tra`ivanje u {kolskim knjigama i na-

Banjaluka, 330. mmarta 22003.VViijjee}}nniiccaa BBaannsskkoogg ddvvoorraa uu 1122hh

77

KKoojjaa jjee ttvvoojjaa mmoottiivvaacciijjaa zzaa uu~~eess-ttvvoovvaannjjee nnaa ttrriibbiinnaammaa??

Odmah sam se odazvao pozivuza sudjelovanje na tribinama iz ra-zloga {to sam kao aktivni sudionikDomovinskog rata u Hrvatskom Vi-je}u Obrane, htio podijeliti svoja ra-tna iskustva, doga|aje i do`ivljaje spripadnicima ostalih vojnih formaci-ja u BiH. Sudjelovao sam u oba ratau ratu protiv srpskih formacija i uratu protiv Armije BiH, vukla me `e-lja da popri~am normalno i otvorenosa ljudima koji su, pucali na meneili sam ja na njih pucao. Sam ovajprojekt je za mene jedna dobra stvarkojih je trebalo biti vi{e i koje sutrebale ranije krenuti, odmah nakonzavr{etka ratnih sukoba sa osno-vnom idejom kako ka trajnom miru.Svojim sudjelovanjem na ovim tribi-nama smatram da doprinosim traj-nom miru u Bosni i Hercegovini i`elim osigurati normalnu budu}nostsvojoj djeci, da moja djeca jednogdana ne budu ratovala protiv djeceovih ljudi koji sa mnom sudjeluju natribinama.

Isto tako motivacija mi je bila da

kroz svoju ispovijest ja ka`em svasvoja osje}anja kroz taj rat i suo~imse s tim ratom kroz jednu odre|enuprizmu. @elim vidjeti imam li i janeke odgovornosti u tom ratu, jesamli mogao neke stvari mo`da druga~i-je uraditi i da li me netko iskoristiou tom ratu.

OOttkkuudd ttii uu rraattuu??Za mene je rat po~eo mnogo ra-

nije od travnja 1992. godine kada sezvani~no vodi da je po~eo rat u Bo-sni i Hercegovini. Za moju obitelj ratje po~eo u velja~i 1991. kada suodre|eni pripadnici SDS-a i Su`bedr`avne bezbjednosti poku{ali aten-tat na mog oca. Poslije toga smoprebjegli iz isto~ne strane Mostaragdje smo tada `ivjeli, u zapadniMostar. Ja ponekad u {ali ka`em dasam bio prvi izbjeglica u Bosni iHercegovini.

Sva doga|anja u Hrvatskoj su sereflektirala na mene kao Hrvata izHercegovine.

U lipnju 1991. mi se po~injemonaoru`avati i vr{imo odre|ene pri-preme za rat koji je neminovan.Uklju~ujem se u formiranje Kriznog{taba grada Mostara i prve vojneformacije na na{em podru~ju. Odla-zim na obuku Zbora Narodne Gardeu Ba{ko polje gdje se pripremam zanadolaze}a doga|anja. Volim re}i dame rat nije iznenadio, ja sam u{aospreman u rat za razliku od nekihmojih prijatelja koji su se do zadnjegdana nadali da do toga ne}e do}i.

Dolaskom srpsko-crnogorskihrezervista u rujnu 1991. godine namostarsko podru~je i napad na her-cegova~ko selo Ravno, za mene po~i-nje onaj klasi~ni vid rata, prva puca-nja i prve akcije.

U rat sam u{ao dragovoljno, biosam ponesen i zanesen hrvatskimnacionalnim pitanjem. Vjerovao samda }e nakon tog rata dio Hercegovineu kojem `ivim biti dio Hrvatske. Tomi je tada bilo va`no jer su nam na-{e idejne vo|e govorili da nam je tojedini izlaz. Granicu koja je uspos-tavljena izme|u BiH i Hrvatske ni-sam uop}e osje}ao kao granicu jersam i{ao u Hrvatsku i dovozio oru-`je koje smo dobivali od Zbora Na-rodne Garde i tako pripremali voj-sku za rat.

Kad su rezervisti JNA okru`iliMostar, mi smo zauzeli dvije kote ina taj na~in spasili grad da ne padnepotpuno u ruke rezervista. Ko znakakva bi tada bila sudbina svih gra-

|ana Mostara.Osje}ao sam se ponosno {to bra-

nim svoj narod, svoj grad i svoj domgdje `ivim. Granate su padale, rato-vali smo i sredinom juna 1992. HVOje oslobodio Mostar. U tim postroj-bama HVO-a su osim Hrvata bili jo{Bo{njaci i Srbi koji su ostali lojalniHVO-u.

Poslije toga je nastupilo stanjerelativnog mira, nije bilo bliskih oru-`anih sukoba, mada su granate i da-lje padale. Kada bih ostvario nekekontakte, zanimao sam se za prijate-lje i poznanike koji su bili Srbi i oti-{li sa srpskom vojskom. Zanimalome {to je s njima, jesu li `ivi.

U velja~i 1993. sva doga|anja usrednjoj Bosni izme|u Armije BiH iHVO-a reflektirala su se i na Herce-govinu, mada sam ja smatrao da dotog rata ne smije do}i. Netko je posvemu sude}i s obje strane druga~ijerazmi{ljao tako da je u svibnju do{lodo sukoba izme|u Armije Bosne iHercegovine i Hrvatskog Vije}a Ob-rane.

Mene je taj rat prvenstveno izne-nadio, iznenadila me ja~ina kojom jekrenuo. Sve se izdoga|alo jako brzo.

Bilo je jako specifi~no i zbunju-ju}e. Bilo je Bo{njaka koji su i daljebili u HVO-u i jednostavno nisi znaokako se odnositi prema tim ljudima.Mislio sam brzo }e to stati, nekako}emo se dogovoriti, ali onda je naprvoj crti protiv Bo{njaka ranjenmoj brat kome je tada bilo 17 godi-na. To me nekako presjeklo, po~eosam ozbiljno do`ivljavati taj rat.

Sam zavr{etak rata jedva samdo~ekao. Kada je potpisan Washin-gtonski sporazum nisam imao nika-kva osje}anja. Nisam znao kakvanam budu}nost slijedi, samo mi jebilo va`no da se prestane pucati.

Neposredno nakon uspostavemira bili su slabi kontakti izme|uisto~ne i zapadne strane Mostara.Budu}i da je na isto~noj strani biloslabo hrane, osje}ao sam potrebu danekim prijateljima s kojima samodrastao pomognem. Jednom samsvom prijatelju Bo{njaku pokloniofarmerke jer mi je rekao da nijeimao {to obu}i nakon uniforme.

Ti neki detalji su se reflektiralina mene i shvatio sam kolika je ratbesmislica. Nakon zavr{etka rata sa-mo sam se `elio izvu}i iz svega i ski-nuti uniformu. Kad sam shvatio ko-liko je ljudi poginulo sa svihstrana, koliko je bilo civilnih

RROOMMEEOO ZZEELLEENNIIKKAARo|en 1972. godine u Mostaru.Diplomirani pravnik i student poslijediplomskog studija me|unarodnog kaznenog prava na Pravnom fakultetu u Mostaru. Zaposlen uAuto-moto klubu Mostar na poslovima tajnika. PripadnikHrvatskog Vije}a Obrane od 1991. do 1994. godine.

66

OOttkkuudd ttii uu rraattuu??Nakon otcjepljenja Hrvatske i

egzodusa srpskog naroda iz Hrvat-ske 1991. godine, kolone izbjeglicaduge preko 40 kilometara prolazilesu kroz Banjaluku. Ljudi su i{li pje-{ke, u prikolicama i automobilima,bio je blagi u`as to do`ivjeti.

Tad se u meni probudio patrioti-zam, htio sam u~initi da se ne{topromijeni. Smatrao sam da ti ljudiapsolutno ni{ta nisu krivi i u ratsam u{ao s ciljem da pomognemtim ljudima.

Iz po~etka sam bio u jedinici zapodr{ke i dostave, a kasnijesam pre{ao u in`enjerijskejedinice koje su obavljale ra-zne poslove deminiranja.

Nisam puno boravio pohrvatskim rati{tima, svegasam nekoliko puta bio tamokada smo izvla~ili neke vojni-ke i civile iz kasarne u Kar-lovcu. Tada sam imao prvikontakt s pravim ratom.

Nisam imao predstavu {toje rat, osim s filmova, ali ka-da sam prvi put osjetio gra-nate shvatio sam da to nije{ala i da se ozbiljne stvaride{avaju. Nisam se nikakomogao na~i u svemu tome,~ak nisam volio ni pu{ku.

Prvi{e sam bio optere}en svimdoga|anjima i jednostavno mi je ujednom trenutku do{lo do zasi~enjai pomislio sam da ne mogu vi{e.Poslan sam u sportsku ~etu gdjesam igrao fudbal u banjalu~komBorcu. ^ak sam oti{ao u Srbiju imjesec dana sam u Kragujevcu igraofudbal. Me|utim, nisam se mogaoadaptirati jer sam znao da se ovdjeratuje i da mi prijatelji ginu.

Najbolniji trenutak mi je bio kadje umrlo 12 beba u banjalu~koj bol-nici jer je bilo onemogu}eno da imse dostavi kisik. I danas se pitamza{to su te bebe stradale, {to su tebebe bile krive?

Poslije toga se de{ava koridor iproboj prema Srbiji jer smo ovdjebili zatvoreni, bili smo u obru~u sasvih strana. Tada nisam puno ra-zmi{ljao o drugim vojskama, tadasu ti vojnici za mene bili neprijatelji.Probili smo koridor, cilj nam je biosamo da do|emo do Bijeljine i doSrbije i da poku{amo da dobavimoljekove i hranu.

Opet mi je do{lo do zasi~enja inapravio sam pauzu, nedugo nakontoga mi je poginuo kolega s kojim

sam dugo igrao fudbal i tada samopet oti{ao da se prijavim u vojsku.Nisam mogao podnijeti da mi prija-telji ginu, a da ja nisam na rati{tu.

Nakon toga sam sa svojom in`e-njerijskom jedinicom poslan u Do-boj, a poslije toga u Ora{je. Nisambio na liniji nego u obezbje|enjukomande. Na liniji kod Ora{ja samse zapitao o samom smislu rata, biosam jako zbunjen. Sje}am se, dovi-kivali smo se s Hrvatima, odlazilismo na kafe mi kod njih i oni kodnas. Bila je to prava budala{tina.Jednom prilikom sam do{ao ku}i

na odmor i tada su kroz Banjalukuprolazili autobusi puni hrvatskihvojnika i zbilja mi ni{ta vi{e nije bi-lo jasno.

Poslije smo bili na nekim brdimaiznad Dervente gdje smo ~istili po-dru~je od mina za mladu vojskukoja je trebala da do|e. Nije bilo ra-tnih dejstava pa sam pomagao de-minerima skidati mine. Nisam do-bro poznavao eksplozivne naprave idesilo mi se da budem ranjen. Ek-splozivna naprava mi se aktiviralkau ruci i ostao sam bez {ake.

Poslije toga je rat za mene biozavr{en.

KKaakkoo ssaaddaa gglleeddaa{{ nnaa ssvvee ttoo??Volim re}i da sam svojom gre-

{kom u{ao u rat i da sam svojomgre{kom ostao bez ruke.

Na po~etku, kad sam ulazio u ratnisam smatrao da je to gre{ka. Vi-dim da smo najvi{e izigrani mi Srbii Hrvati, ba{ su se poigrali s nama.Mislim da bi bilo bolje da smo do-bre kom{ije nego da nas opet trpajuu isti lonac jer smo mi takvo po-dneblje gdje nas je lako nahu{katijedne na druge da do|e do eskalaci-je nasilja.

Osje}am se izigrano jer ne moguprihvatiti ~injenicu da sam bio agre-sor, a tako me se percipira u Fede-raciji.

Bora~ka populacija je na najni`ojmargini, potpuno zapostavljeni i za-boravljeni, to me najvi{e boli i najvi-{e nervira.

KKaakkoo vviiddii{{ ttrraajjnnii mmiirr nnaa oovviimmpprroossttoorriimmaa ii {{ttoo mmiissllii{{ ddaa jjee zzaa nnjjee-ggaa ppoottrreebbnnoo??

Po mom mi{ljenju mo`e se do}ido trajnog mira ako ljudi budu ra-zmi{ljali u pozitivnom smjeru. Ne binam trebao biti cilj prebacivanje od-

govornosti za rat s jednena drugu stranu. To namsigurno ne}e donijeti traj-ni mir.

Treba da svi prihvati-mo ~injenicu da ovo nijebila agresija, ovo je bionacionalni rat, vjerski rat igra|anski rat, tek tadamo`emo pri~ati o trajnommiru.

Ja se nikome ne mo-ram izvinjavati {to sambranio svoje.

Prihvatam odgovornost{to sam bio u cijelom tomludilu, u cijelom tom na-cionalnom mehanizmukoji je sve pokretao. Ja

sam bio u tom kota~u kod Srba, aisti je kota~ postojao i kod Hrvata ikod Bo{njaka. ^esto sebi postavljampitanje {to bi bilo da smo svi miodbili da ulazimo u rat.

Potrebno je da sjednemo jedni sdrugima i da kroz zdravu pri~u do-|emo do nekih rje{enja koja ne}ebiti na u{trb nikoga.

Potrebno je da do|emo na jednuljudsku dimenziju, da upoznamo je-dni druge i samim time razgradimoneke predrasude koje su dolazilepreko medija i drugih izvora. Mora-mo pri~ati na zdravim ljudskimosnovama.

Vje{ta~ki mir je napravljen, trebaga pretvoriti u stvarni mir da namse opet ne{to ne desi, a sigurno sve{to je vje{ta~ko ima svoj rok traja-nja i ono se kad tad kvari.

Potrebno je da svatko za sebeprihvati da je odgovoran po tom itom pitanju u sada{njosti, ali sigur-no treba prihvatiti odgovornost i zabudu}nost da nam se opet za 50godina ne dogodi rat. Trebamo sadanapraviti fine temelje za nadogra-dnju, a daljnja nadogranja je priro-dni ili stvarni mir.

1155

{la je puno govora mr`nje {to na{adjeca u~e i to ih vodi tom linijomnacionalizma. To onda lako prerastau ekscese. To je odgovornost svihljudi unutar odgoja, porodice, {ta ihu~imo i kako ih odgajamo. Jako mije va`no da kao aktivista radim dase takve stvari mijenjaju, a ne samoda prebacujem odgovornost na poli-ti~are ili me|unarodnu zajednicu.Svi smo mi odgovorni {to mom ko-m{iluku rade to i to; ako se pravimkako se mene to ne ti~e, onda nara-vno da }e se to nasilje vratiti kaobumerang na sve nas.

Me|utim, nacionalisti-~ke stranke i dalje pobje-|uju na izborima. Zbog to-ga pitanje kako u~esnicitribine gledaju na te stran-ke koje su pobijedile naizborima nije iznena|enje.Odgovori i vi|enja su bilirazli~iti:

Ja gledam da je toizra`ena volja naroda.

Smatram da neke par-tije jo{ dobro stoje na naci-onalnom patriotizmu. Tomo`e da se monopolizira ibojim se da nas ne uvu~e ujednopartijski na~in ra-zmi{ljanja. Ja sam vi{e zaslo`ena vi{epartijska dru{-tva. Bitno mi je da postojinacionalna pri~a, ali opa-sno je da se kolektivizira-mo zbog drugih, a ne zbogsvojih vrijednosti.

Jedno od osnovnihljudskih prava je pravo napoliti~ko organizovanje,izja{njavanje mi{ljenja,okupljanja i u tom smislunemam ni{ta protiv. Pro-blem mi je {to vr{e mani-pulaciju tim najosjetljivijimnacionalnim emocijama.Oni `ele iskoristiti razneratove da ostvare svoje in-terese. Ja kao Srbin u Fe-deraciji ne mogu da budempoliti~ki subjekt.

* * *I kako dalje? Koliko

ovakve ideje o suo~avanju spro{lo{}u, o ~emu je publi-ka mogla da ~uje i o ~emuvi mo`ete da ~itate na ovimstranicama, koriste dru{-tvenoj zajednici? Odgovoresmo na{li u "kutiji utisaka":

Mo`e da koristi, ali samoako obi|e {to vi{e gradova.

Puno, ja mislim stvarno puno,jer pri~a ljudi koji su bili direktnouklju~eni u sva ta dje{avanja je odpuno ve}eg zna~aja od demagogijekoju nam prosipaju isprazni politi-~ari.

Malo je re}i mnogo.Apsolutno koriste. Na`alost,

svaki put ostanem bez teksta kakosu ovakvi procesi "rezervisani" zaistu grupu ljudi. Bojim se da segrupa smanjuje, a ne pove}ava...@alosno je {to ovakvi procesi nisupo~eli mnogo ranije uklju~uju}i lju-de koji su prepoznali svoju odgo-

vornost, a bili na izvr{nim fukcija-ma. Dilema mi je - gdje proces po-mirenja treba da po~ne - od vrha iliopet iz baze?!

Po~eti se mora, ne smijemo ~e-kati ko }e prvi ne{to da preduzme.I kako re~e jedan stariji gospodinna tribini: "Nacionalizam je do`iveokulminaciju. Smatram da omladinatreba da djeluje tako da se nikadvi{e ne ponovi rat. Mlade molim ipitam da se bore za integraciju; ta-ko }e Evropa biti velika". Mo}i }e-mo da rastemo, samo ako ne{topreduzmemo. Pa, hajmo!

Letak za tribinu u Banjaluci

1166

O MMEDIJSKOJPODR[CIJedna od stvari koja nam jepri~inila ogromno zadovoljstvotokom pripreme i realizacijetribina bila je saradnja i kon-takt sa medijima. Podr{ka kojusmo dobili od ljudi iz razli~itihmedijskih ku}a zaslu`uje dabude pomenuta prvenstvenozbog toga {to je ona prevazi{lana{a o~ekivanja i ukazala namna postojanje niza novih mogu-}nosti za afirmaciju na{e ideje.Iako smo, posebno u procesupriprema, umjeli biti skepti~niprema tome koliko ovakva mi-rovna pri~a mo`e biti zanimlji-va najgledanijim i najslu{anijimmedijima, nakon zavr{ene akti-vnosti moramo priznati daprostor postoji, samo ga mora-mo osmisliti i usmjeriti uz po-dr{ku kolega/koleginica sa me-dija. Raduje nas da mo`emore}i da mirovnih aktivista/akti-vistkinja ima u razli~itim reda-kcijama u razli~itim gradovimaBiH, te da nije nemogu}e pre-poznati zajedni~ke vrijednosti iraditi na njihovoj afirmaciji.Nama, kao organizatorima, os-taje da u narednom periodukreiramo budu}e aktivnostikoje }e nastaviti sa ovakvimvrstama saradnje i ozna~iti jo{intenzivnije prisustvo mirovnihinicijativa u javnom, medij-skom prostoru.

I da ne zaboravimo, posebnuzahvalnost dugujemo na{imlokalnim partnerima iz Zenice i Banjaluke, bez ~ijeg truda i znanja ovakva medijska podr{ka ne bi bila mogu}a.

Hvala slede}im medijima:

Alternativna TV, Banja LukaBalkan radio, Banja Luka

BEL TV, Banja LukaBoom radio, Banja Luka

"Buka", Banja Luka"Dnevni avaz"

Federalna televizija"Glas srpski", Banja Luka

"Na{a rije~", Zenica"Nezavisne novine", Banja Luka

Nezavisna TV, Banja Luka"Oslobo|enje"Oxygen radio

Radio-televizija Republike SrpskeRadio Zenit, Zenica

"Slobodna Dalmacija", izdanje za BiH

Kada ~ovek u~esnik ratova sa pros-tora biv{e Jugoslavije, sa ove vremen-ske distance razmi{lja o uzrocima rato-va, samim doga|ajima u toku rata kaoi posledicama ratova, ne mo`e a da neoseti da mu uspomene nadiru kao pro-le}na planinska reka. Te{ko je sve tozaustaviti i svesti u jedan normalanred. Ne mo`e se ne osetiti odgovornim iu du{i duboko razoren njim. Sav tajko{mar u glavi te{ko je staviti u jedannormalan red i hladne glave dati anali-zu doga|aja.

Ose}am duboku odgovornost kao~ovek za sve one koji su stradali u timratovima kao i za nas koji smo stica-jem sre}nih okolnosti pre`iveli ratnoludilo. Svi zajedno moramo imati odgo-vornost i obavezu za budu}e generacije,kojima ne smemo ostaviti u nasledstvona{e traume i predrasude. Ne u imenas i na{e generacije, ve} u ime genera-cije na{e dece i generacija koje }e tekdo}i. Otvoriti tu tabu temu i Pandorinukutiju ose}am kao obavezu, bez razlikekoliko to neprijatno i bolno bilo za nasi na{u generaciju. Mi smo skrenulistranputicom i mi smo du`ni da iz njeiza|emo.

O~igledno da na iskustvu pretho-dnih generacija, generacija na{ih dedo-va, mi nismo izvukli pouku ve} upali uistu klopku. Klopku razdora, me|uso-bnih etni~kih sukoba, verskih netrpelji-vosti, a sve u nedovoljno definisanoj ci-vilizacijsko-politi~koj i socijalnoj nesta-bilnosti. Da bi to bilo jo{ tragi~nije, svese to dogodilo na kraju dvadesetog ve-ka i na prostoru Evrope, civilizacijskinajnaprednijem delu savremenog sveta.U toliko je na{a moralna i civilizacij-sko-kulturna odgovornost ve}a.

Dogodilo nam se da smo u procesuprelaska iz komunisti~ko autoritarnogdru{tveno politi~kog sistema ka demo-kratskom zalutali i dozvolili ekstremnojdesnici u zemlji i inostranstvu da senametne kao lider, sebe predstavi de-mokratskim politi~kim subjektom, za-{titnikom navodno ugro`enih nacional-nih interesa i predvodnika u bolje su-tra.

U istom procesu ekstremna levicagube}i svoje politi~ke pozicije, postajeagresivna i sebi pripisuje epitet i pre-fiks nacionalna u istom cilju, cilju gr~e-vite borbe za neograni~enu vlast bezodgovornosti.

Ova dva ekstrema u borbi za ne-prikosnovenu vlast stvaraju politi~kivakum, ne omogu}avaju}i bilo kakvodelovanje demokratskim strukturama,nevladinim institucijama i civilnoj inici-jativi.

Konfrontacija politi~kih i li~nih in-teresa, `elja za neprikosnovenom vla{}upojedinaca i njihovog okru`enja, kulmi-nira ratovima na prostoru biv{e Jugo-slavije. Potom medijske blokade, ratno-

hu{ka~ka propaganda, doziranje infor-macija i dezinformacija, vojnim i policij-skim pritiscima i pretnjama, stvaranjemose}aja straha i bespomo}nosti naroda.Tako upla{enom i zbunjenom naroduugurava pu{ke u ruke i {alje ga u rat.

Sada kada smo ispucali pu{ke,otreznili se od ratnog pijanstva, sa~ekalida se dim i pra{ina razi|u, udahnulimalo vazduha, moramo se osvrnuti okosebe i videti gde smo.

Sedimo na brdu le{eva, oko nasmnogo krvavih, ranjenih, oja|enih iuni{tenih `ivota. Zgari{ta nekad sre}nihdomova, uprti pogledi upla{ene dece, uoku zaustavljena suza devoj~ice, u u{i-ma odjekuje vapaj majke za nestalimsinom, nikad nedo`ivljena mladost isre}a ljubavi, pokidani i razbacani pu-poljci nerascvetalih ru`a.

Ako podignemo pogled iznad nasvide}emo: razvrat, prostituciju, {verc,kriminal, na{e vo|e razdragane i sre-}ne, svaki u lepoj i nacionalno ~istojSVOJOJ...

Ratni profiteri dr`e politi~ke govoreo najboljem danas i sutra u demokrat-skoj NJIHOVOJ... Gospodari ratova pe-ru ruke ogrzle u krvi... A meni u du{ineka bol, jad, jauk i tuga za mojommlado{}u i slomljenom nadom moje ge-neracije...

ZZoorraann SStteevvaannoovvii}}MMeeddvvee||aa,, SSrrbbiijjaa

* * *Mogu li uop}e napisati pogled "izva-

na", a itekako sam "iznutra", to je navama da osjetite i, mo`da, prosudite.Pogled na proces, zbivanje, kojim grupanadahnutih osoba poti~e sve nas na ra-zmi{ljanje o sebi i onome svemu {tonas okru`uje, kako danas tako i ju~er.Poti~u nas da zavirimo u iskustvo svoga`ivota, suo~imo se sa sobom. Mnogi odnas u tom iskustvu nose te`ak uteg,pro`ivljene ratne strahote. Prakti~ki nit-ko nije ostao po{te|en, neokrznut. I da-lje taj uteg vu~emo za sobom.

U~esnici u ratovima, pripadnici za-ra}enih vojski, govore nam, otvorenokoliko mogu, kako su ratove do`ivjeli, ipre`ivjeli, kako danas `ive i kako danasrazmi{ljaju i osje}aju. Odva`ili su se otome javno govoriti, pred gra|anstvomna tribinama i u medijima. Oni otvarajupri~u, sje}anja, o ulasku u ratove, aliotvaraju i pri~u o izlasku iz svih ratovauop}e.

Bio sam u~esnik rata, dobrovo-ljac/dragovoljac. Ratovao sam u Hrvat-skoj, u ratu koji i danas nosi razli~itaimena. "Domovinski rat" ime mu je op}eprihva}eno u Republici Hrvatskoj. Zvaliga mi i druga~ije, bio je to rat, krvav istra{an.

DDvvaa ppoogglleeddaa iizzvvaannaa

55

broj mojih prijatelja oti{li su vangrada, u inozemstvo, a mi koji smoostali poku{avali smo tom ratu datineki smisao i poku{ati pre`ivjeti.

Nakon toga sam se javio namobilizaciju. U prvi mah ne s na-mjerom da odem u rat nego vi{e daispunim svoju gra|ansku du`nost.

Prvih nekoliko mjeseci rataproveo sam u kasarni kao kuhar.Rat se `estoko razbuktavao i do{loje do prestrukturiranja vojske ikrajem ljeta zavr{avam na prvoj li-niji fronta. Kad sam do{ao na linijushvatio sam da sam jako upla{en inesiguran, shvatio sam da sam psi-hi~ki i fizi~ki nespreman za rat.

U tim prvim danima sam do`iv-ljavao jako stresne situacije, kakona prvoj liniji gdje sam ja bio, takoi u gradu koji je bio pod jakim ar-tiljerijskim i snajperskim napadi-ma. Vrlo brzo sam se adaptirao natu novonastalu situaciju i stekaosam neku sigurnost, kao da jestraha nestalo.

Prihvatio sam tu svoju uloguvojnika kao ne{to normalno i jedi-no {to sam osje}ao da trebam radi-ti.

Branio sam grad, svoj dom odnekih nacionalista koji su nas na-padali. Tu slijedi period s pu{kompo frontovima u Sarajevu i oko Sa-rajeva, neki klasi~ni vojni~ki `ivot spovremenim odlascima ku}i naodmor.

Sje}am se da sam bio jako za-brinut jer nisam vidio nadu da bise to moglo brzo zavr{iti. U menisu se stalno prelamala osje}anja dali ostati tu do kraja i izdr`ati sva taisku{enja ili da poku{am kao imnogi moji poznanici da pobje-gnem u inozemstvo, ali uvijek jeprevladavalo da treba da ostanem.Prosto, to je bio moj grad, mojaporodica je bila tu.

Sje}am se i lijepih i ru`nih tre-nutaka iz tog perioda i svi su onina mene ostavili dubok trag.

Nakon nekog vremena od dvijegodine izgubio sam motivaciju isnagu da nastavim biti vojnik, takoda sam jedan period 1994. godineproveo na nekoj vrsti odmora jer jetada bilo i potpisano neko primirje.

Godine 1995. je ponovo buknuo`estoki rat na podru~ju grada takoda sam se vrlo brzo vratio u jedini-cu i ponovo provodio dane na fron-

tu. Kraj rata sam do~ekao sa sre-}om i olak{anjem {to se rat kona-~no zavr{io.

Dugo nakon rata osje}ao sampsihi~ke posljedice, umor i nekuvrstu izgubljenosti. Tra`io sam novismisao i motivaciju za `ivot.

Posvetio sam se religiji i Bogu,po~eo i}i u d`amiju i izu~avati vjer-sku literaturu. Poku{ao sam studi-rati psihologiju.

Imao sam sre}u {to sam vrlobrzo upoznao rad aktivista i akti-vistkinja u mirovnim organizacija-ma tako da sam u tome na{ao svojnovi identitet. Aktivno sam se po-svetio izgradnji mira {to i danasradim.

KKaakkoo ddaannaass gglleeddaa{{ nnaa ssvvoojjeeuu~~eessttvvoovvaannjjee uu rraattuu??

Sa ove distance, taj period jeodredio moj `ivot i uticao na menei moj identitet. Osjetio sam, a osje-}am i danas veliku potrebu da ra-zumijem i shvatim to {to nam sedesilo na ovim prostorima. Osje-}am potrebu da osvjetlim osje}anjakoja su mi se tada javljala i da ihpodijelim sa ljudima.

Shvatio sam da u svijetu postojimnogo nasilja i nepravde i da je~ovjek kao takav ~esto sklon zlu,ali isto sam shvatio da nam upravoto {to smo do`ivjeli daje mogu}nostda u~imo na vlastitim i tu|im gre-{kama. Na nama je da se poku{a-mo suo~iti sa svim tim {to se desi-lo i da iz toga izvu~emo pouke ipotencijale za izgradnju mira.

KKaakkoo vviiddii{{ ttrraajjnnii mmiirr nnaa oovviimmpprroossttoorriimmaa ii {{ttoo mmiissllii{{ ddaa jjee zzaannjjeeggaa ppoottrreebbnnoo??

Potrebno je da svi ljudi s ovihprostora preuzmu odgovornost zavlastite `ivote, da se suo~e s onim{to su radili i s onim {to rade imisle i da poku{aju uo~iti sve vrstenepravde i nasilja koja su se de{a-vala u na{im dru{tvima u pro{losti.

Afirmiraju}i sebe i svoje identi-tete trebamo poku{ati izna}i na~inei modele u kojima ne}emo jednidrugima negirati pravo na isto idati svima jednako prostora.

Bosna i Hercegovina je dru{tvokoje zahtjeva konstantan procespreispitivanja svih vrsta procesakoji se doga|aju u nama na li~nomi dru{tvenom nivou. Potrebna namje dr`ava kojoj je izgradnja mira je-dini pravi patriotizam.

NNOOVVAAKK GGRRBBII]]Ro|en 1969. godine u Banjaluci. Zaposlen u Vladi Republike Srpske kao stru~ni savjetnik za sportinvalidnih lica i portparol Republi~kog sekretarijata za sport i omladinu. Pripadnik VojskeRepublike Srpske od 1991 - 1993. godine.

KKoojjaa jjee ttvvoojjaa mmoottiivvaacciijjaa zzaa uu~~eess-ttvvoovvaannjjee nnaa ttrriibbiinnaammaa??

Moja motivacija za u~estvovanjena ovim tribinama i u ovom proje-ktu je da poku{amo da ka`emo ja-vnosti gdje se sada nalaze ljudikoji su bili na rati{tima, kako sada`ive, odnosno da prezentujemo lju-dima da borci s jedne, druge i tre-}e strane `ive na ivici egzistencije.

Cilj mi je da probamo sve ljudekoji vode dr`ave navesti da ra-zmi{ljaju u pozitivnom smjeru, ane da {ire nacionalizam. Naravno,ne treba zaboraviti neke ~injenice,mi se nismo igrali `mirke, mi smopucali jedni na druge, ali treba dauradimo sve da se to ne ponovi.Ne mislim da ne treba da zabora-vimo nacionalne odrednice, mi sa-mo treba da se s njima ne kocka-mo. Mislim da je ovo put da na-pravimo jedan iskorak ka ne~emuboljem da poku{amo nagnati ljudeda razmi{ljaju pozitivno. Trebaupoznati druge nacije i druge vjereda bi ~ovjek mogao normalno da`ivi na ovim prostorima, jer ako`elim `ivjeti u ovoj dr`avi u mirumoram upoznati i prihvatitisvog kom{iju.

44

sopstvenih ispraznih tirada. Upravoiz takvih matrica dru{tvenih odnosadolaze najve}i pritisci na osobe, or-ganizacije, institucije koje imajusnage, volje i znanja da afirmi{udruga~ije vrijednosti - vrijednostinenasilja i otvorenog dijaloga. Na{eiskustvo je pokazalo da je jo{ uvijekmali broj ljudi koji su spremni dase u ovom trenutku upuste u ova-kav na~in rada, a razlozi za to sumnogobrojni i vi{edimenzionalni.Jedan od glavnih razloga za tu uz-dr`anost jeste nedostatak podr{keu lokalnoj sredini i strah od kon-frontacije sa centrima mo}i (politi-~kim, ekonomskim, kriminalnim)koji jo{ uvijek vode neke svoje rato-ve zajedno sa svojim "jaranima" sadruge strane. Trebalo bi da se kaodru{tvo nad time dobro zamislimo.

Jer potreba za ovakvim pristu-pom zaista postoji kod velikog bro-ja obi~nih gra|ana i gra|anki kojisu spremni da u sebi od{krinu vra-tanca iza kojih le`e, ~esto dobro~uvane i zakatan~ene, proste ljud-ske pri~e koje nose gorak ukus ra-ta, ali i veliki potencijal za mir i ne-nasilje. I kao {to je ogromna dru-{tena va`nost u bavljenju pitanjemzlo~ina i ratova, podjednako je veli-ka i odgovornost za osna`ivanje iohrabrivanje tog mirovnog potenci-jala.

Dakle `elimo li trajni mir u Bo-sni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji... mora}emo pogled usmjeriti kalokalnim ljudima iz razli~itih dru{-tvenih grupa i slojeva koji imaju ja-snu svijest o tome da je mir ne{to{to nam je svima potrebno. Jedanod parametara na osnovu kojih }e-mo mo}i da sa sigurno{}u ka`emoda "`ivimo mir" jeste situacija u ko-joj muslimani, katolici, pravoslavci`ive jedni sa drugima, a ne jednipored drugih. Situacija u kojoj je-smo razli~itih nacionalnosti i to ja-sno izra`avamo, ne dozvoljavaju}ini u jednom trenutku da ti identitetibudu zaklon i alibi za nove eskala-cije nasilja. Zato mir nije samo kadprestane da se puca, za njega je po-trebna hrabrost mnogo ve}a od ra-tne, i vrijeme mnogo du`e od onogratnog.

KKoojjaa jjee ttvvoojjaa mmoottiivvaacciijjaa zzaauu~~eessttvvoovvaannjjee uu oovvoomm pprroojjeekkttuu??

Moja motivacija proizlazi izdugoro~nog anga`mana na kojemradim kao mirovni aktivist. Sma-tram sebe ~ovjekom koji trebau~estvovati u ovakvim stvarima,smatram da imam potencijala iiskustva za to kao mirovni akti-vist.

Upravo moja dva identiteta,mirovnja~ki i identitet biv{eg voj-nika su u meni pokrenuli procesepreispitivanja tako da ~esto sebepitam: [to me nagnalo da idem urat i koliko mi je to {tetilo, a ko-liko koristilo? Koliko mi mojauloga ratnika mo`e pomo}i darazumijem procese va`ne za iz-gradnju mira?

Jedan od aspekata za{to sammotiviran raditi na ovom projektuje i taj {to sam u obi~nim vojnici-ma, koji su bili jedan kota~i} uvelikom to~ku nasilja, vidio po-tencijal za izgradnju mira i otva-ranje prostora za shva}anje razli-ke izme|u rata i mira na li~nom iemotivnom nivou.

Neposredno poslije rata imaosam potrebu razgovarati s ljudi-ma koji su bili s druge strane dabih razumio ~itavi oblak nasilja irata koji se izme|u nas razvio.

@elio sam istra`ivati uzrokesvega {to nam se dogodilo naovim prostorima, mislio sam da}u tako lak{e shvatiti dru{tvenemehanizme koji uzrokuju takovelike tragedije. I danas smatramda ljudi s razli~itih strana trebajurazgovarati i poku{ati da se razu-miju, ~uju i me|usobno shvate,ne bi li izna{li modele koji binam koristili za izgradnju odnosana principima mira i nenasilja.

OOttkkuudd ttii uu rraattuu??U to vrijeme ja sam `ivio neki

mladala~ki `ivot kao ve}ina ljudimojih godina bez nekih velikihbriga i nisam bio svjestan da }uuskoro zavr{iti u ratu. Kako samosje}ao da se neka ratna olujapribli`ava mom gradu, nisam sebihtio priznati da bi to moglo takobiti. Smatrao sam da ne postojidovoljno potencijala da se takone{to dogodi i da nitko nije dovo-ljno lud da ovdje pokrene rat.Ubrzo sam bio demantovan istvari su se vrlo brzo odvijale.Ratna doga|anja su se od Hrvat-ske uskoro prenjela i na Bosnu iHercegovinu.

U tom periodu sam prolaziokroz razne vrste kriza identitetaproiza{le prije svega raspadomzemlje koju sam volio i osje}aosvojom. U ~itavom tom procesukoji se doga|ao pred rat u Bosni,na neki na~in sam tragao za ne-kim novim identitetima.

Po~etak rata u Sarajevu 1992.do~ekao me nespremnog. Biosam jako upla{en i zbunjen, ~akse nisam mogao odrediti ~iji jeovo rat i kome zapravo ja pripa-dam.

Stvari su se brzo odvijale, po-~ela su granatiranja, prve borbe iprvi u`asi rata. Kada je Sarajevou{lo u fazu opsade, totalnog rata,krio sam se s prijateljima iz zgra-de po haustorima da se za{titimood granata i organizirali smo lo-kalne stra`e.

U tom prvom talasu veliki

OO uu~~eessnniicciimmaa ttrriibbiinnaa

AADDNNAANN HHAASSAANNBBEEGGOOVVII]]

Ro|en 1973. godine u Sarajevu. Aktivist Centra za nenasilnuakciju iz Sarajeva. Pripadnik Armije BiH od 1992. - 1995. godine.

1177

Kako ratovi zapo~inju i tko ih jesmislio? Gdje je izvor rata? Kolika jeodgovornost onih koji su bili ratnici-vojnici? Koliko je vojnik u stanju biti~astan, u ratu, pa i nakon rata? [to jebio uzrok rata/ratova, tko je i {to je to-me uzroku "kumovalo"? Mo`emo li go-voriti da su u~esnici u ratovima, ratnici-vojnici, izazvali ratove? Ili su, iako nosesvoj dio odgovornosti, i oni bili `rtve,stradalnici? Ova moja pitanja, za kojavjerujem da su ih sebi i drugima pos-tavljali mnogi, samo su neka od onihkoja bih mogao postaviti svima nama. Onekima od njih govorili su i odgovaraliu~esnici tribina "^etiri pogleda".

Tijekom prolje}a pro{le godine biosam u~esnikom tribina koje su se zbileu In|iji, Ni{u, Novom Pazaru i Kragu-jevcu. Pamtim svaki detalj, ne samo satribina. Bez podr{ke tima CNA bilo bigotovo nemogu}e i usta otvoriti. Pamtimkako me je jedna `ena netremice gledala~itavih tri sata. Bez ikakve geste, {utke,pogleda uprtog u moje o~i.

Tribine "^etiri pogleda" jedan suuvid u mogu}nost rada na otklanjanjubilo kakvih mogu}nosti pojave preduvje-ta i razloga za neki novi rat. One naspoti~u na daljnji napor, na nove korake,na poduzimanje inicijative. Upravo nasnagone da osvijestimo svoj dio odgovor-nosti za u~vr{}ivanje i izgradnju mira usvojoj svakida{njici i ubudu}e.

Netko }e re}i: "A {to je sa `rtvama,stradalnicima, protjeranima, silovanim`enama i djevoj~icama, djecom koja surasla ili bila ro|ena u ratu/ratovima?" Ioni bi morali preko tribina govoriti, bitina televiziji. Ali oni ve} godinama govo-re, iako mnogi od njih jo{ nisu rekli nirije~. Jesmo li ih ~uli? Kako da ih pota-knemo da nastave govoriti? Ono {to senjima dogodilo, koliko to mijenja nas?

Tribine "^etiri pogleda / Otkud ja uratu / Kako ka trajnom miru?" dio suprocesa suo~avanja sa pro{lo{}u. Oda-vno je poznata izreka: oni koji iz pro-{losti, iz koje nisu u~ili, nisu izvukli po-uke, osu|eni su da je ponovno pro`ive.Zar bi to itko mogao po`eljeti?

Smi{ljao sam da pi{em i o va`nostipodr{ke, kako biv{im ratnicima da(pro)govore, a i da se uspiju nositi sa ti-me, tako i svima koji ve} dugo, dugovremena poku{avaju izgra|ivati mir usvojoj sredini, zajednici; o previ{e ilipremalo pam}enja; o potrazi za istinom,koja "~u~i" u svima nama, ho}e progo-voriti, nuka nas da se zapitamo: o ~emu{utimo kad `elimo (pro)govoriti o istini;o procesima povratka dostojanstva, kojeje tako te{ko stradalo u ratovima; o lije-~enju i zalije~enju rana i boli.

Ipak }u, na kraju, samo re}i: vi stetu da "djelujete", izgra|ujete trajan mir.Vi ste "oni" koje se pita, a ne samo "mi"."Oni" koji imaju odgovornost - nemojteju samo tako ispustiti iz ruku.

GGordan BBodogZagreeb,, HHrvatsska

Osmoro ljudi iz Bosne i Herce-govine, Hrvatske i Srbije ~ini jezgroCentra za nenasilnu akciju (CNA).Imamo urede u Sarajevu i Beogradui radimo na izgradnji mira u regionubiv{e Jugoslavije, od Makedonije,preko Kosova, pa sve do Hrvatske.Ko to `eli, i{~itava}e i prebrojavati izna{ih imena, pripadnice i pripadnikepojedinih naroda sa ovog prostora:Adnan Hasanbegovi} iz Sarajeva, Ne-d`ad Horozovi} iz Doboja, HelenaRill iz Sombora, Ivana Franovi} izBeograda, Milan Coli} Humljan izBabu{nice, Sanja Deankovi} iz Spli-ta, Tamara [midling iz Beograda,Nenad Vukosavljevi} iz Beograda.Ono {to je nama va`no je to da naspovezuje ose}aj ljudske solidarnosti- neome|ene postoje}im granicama,posve}enost mirovnom radu i pro-meni ka pravednijem dru{tvu nena-silnim putem. Va`no nam je i to danas sve na{e razli~itosti povezuju upo{tovanju istih, poma`u nam dau~imo jedni od drugih i menjamosebe i dru{tvo oko nas.

KKaakkvvoo nneennaassiilljjee!!??Nenasilje je neprihvatanje i ne~i-

njenje nepravde.Nenasilje je delovanje protiv ne-

pravde i diskriminacije, kada se pri-tom trudimo da ne ~inimo i saminepravdu i da svakome ostavimo ipru`imo {ansu da se menja, da neosu|ujemo ljude jer na to nemamopravo, ve} da kritikujemo one pos-tupke koji ugro`avaju druge. I da istiar{in va`i za sve.

Nenasilje ne vidimo kao ideolo-giju ve} kao stalan proces preispiti-vanja sopstvenog delovanja, mi{ljenjai zbivanja u dru{tvu. Na{e pojedina-~ne motivacije se preklapaju u ovojta~ki, dok individualno, one svojekorene crpe u veri, iskustvima ne-pravde i solidarnosti sa onima kojisu izlo`eni nepravdi.

Haj'mo se okrenut' budu}nosti izaboraviti {ta je bilo u pro{losti...

Ako opet gurnemo pro{lost podtepih ne}emo ni{ta nau~iti i mo`da}e oni koji dolaze iza nas morati po-novo da do`ive svu tugu, bes i o~ajkroz koje su mnogi sa Balkana pro-{li proteklih godina. Nemojmo zabo-ravljati zlo~ine, a pogotovu ne onekoji su ~injeni u ime na{e i navodneza{tite nacije i naroda. Nemojmo po-tirati i negirati razlike koje postoje,ve} upoznajmo i po{tujmo ono {tone znamo. Nije rata bilo zato {to suljudi razli~ite vere i nacije, ve} zato{to su te razlike zloupotrebljene i {tonismo znali kako da se suprotstavi-mo, a mnogi od nas nisu ni znalikuda vodi veli~anje sebe i nipoda{ta-vanje drugih.

Ne mo`e se naneti bol zaboravitii sakriti, niti to treba u~initi. Haj'mopo{tovati taj bol i u~iti od njega, da

se nikad ne ponovi, ali po{tujmo bolsvih ljudi i onih sa "druge strane".

[[ttaa ttoo rraaddii CCNNAA??Od 1997. sa osnivanjem sarajev-

skog ureda zapo~eli smo na{ rad naizgradnji mira ~iji centralni deo ~ineobrazovni kursevi iz nenasilne ra-zrade konflikata sa ljudima iz biv{eJugoslavije (osim Slovenije). Na te,kako ih mi zovemo treninge iz nena-silne razrade sukoba, dolaze ljudi izraznih delova regiona, koji su moti-visani da u svojim sredinama radeprotiv diskriminacije, na prevazila`e-nju etni~ke mr`nje i nepoverenja i zaravnopravnost svih ljudi. Osim u~e-snika i u~esnica anga`ovanih u ne-vladinim organizacijama, u~estvuju inovinari/ke, prosvetni radnici/e iaktivsti/kinje politi~kih stranki.

Kad god se na jednom mestu nadeset dana skupe ljudi iz ovih bal-kanskih zemalja i regiona, postojipuno skrivenih i otvorenih predra-suda, nezale~enih rana prouzrokova-nih ratovima, gomile strahova i nadivezanih za budu}nost. Mi koji vodi-mo taj grupni rad, trudimo se dastvorimo prostor za me|usobnu ko-munikaciju, za stvaranje poverenja iotvaranje svih bolnih pitanja, kakobi ih preradili, umesto guranja podtepih i tako tra`ili nove na~ine da seophodimo sa svim svojim razli~itos-tima i sli~nostima. Trudimo se daljudi dobiju uvid u to {ta oni "drugi"do`ivljavaju kao nasilje i time pro-budimo odgovornost za za{titu isopstvenih prava, kao i prava njiho-vih suseda.

Po~etak mira vidimo u prepo-znavanju i po{tovanju bola koji suoni sa "druge" strane do`iveli, bude}itime ose}aj ljudske solidarnosti, sa-ose}anja i razumevanja. Od 2001.postoji i beogradski ured CNA, ses-trinski ured sarajevskom. Sve {toradimo i odlu~ujemo, ~inimo zaje-dno, `ive}i tako ono u {ta verujemo i{to `elimo da promovi{emo.

Osim rada na treninzima iz ne-nasilja CNA deluje i na drugim polji-ma izgradnje mira kao {to su miro-vni javni apeli, u~e{}e na javnim tri-binama i njihovo organizovanje,objavljivanje novinskih ~lanaka i sl.

Iskustvo da se ljudi raznih naci-onalnosti i vera, na Kosovu, u Make-doniji, Bosni i Hercegovini, Hrvat-skoj, Srbiji i Crnoj Gori, mogu razu-meti, podr`ati i prepoznati zajedni-~ki interes izgradnje mira, koje smo~esto do`ivljavali tokom prethodnihpet godina rada nam daje snage ivere da istrajemo u na{em radu.Uprkos svemu {to je bilo i {to se netreba zaboraviti ve} preispitati, bu-du}nost nam je, ako nikako druga-~ije, ono najmanje geografski, uskopovezana.

O CCENTRU ZZA NNENASILNU AAKCIJU

Kada ka`emo trajan mir mislimo nastanje dru{tva u kome postoji socijalnapravda, u kome nema diskriminacije nipo kojem osnovu, niti govora mr`nje, iliukoliko ih i ima oni nisu op{te dru{tve-no prihva}eni. Govorimo o stanju dru{-tva u kome svaki pojedinac/ka ima ose-}aj pripadnosti, prihva}enosti i sigur-nosti i ima pravo na svoj identitet. Ta-kvog mira na ovim na{im prostorimanema. Ne mo`emo da o~ekujemo danam takav mir "donese" bilo ko spolja,niti da ga "uvedu" vladaju}e strukture.On se gradi odozdo, od strane gra|ana igra|anki koji su svesni odgovornosti ko-je imaju za dru{tvo u kome `ive i opre-deljeni su da aktivno deluju protiv ne-pravde i diskriminacije, u saradnji savlastima i institucijama.

Proces izgradnje trajnog mira nemo`e se odvijati bez opho|enja i suo~a-vanja sa na{om pro{lo{}u koja je obele-`ena jezivim ratovima u toku kojih jemnogo ljudi stradalo, a svi mi jo{ manjeili mnogo vi{e ose}amo posledice tih ra-tova. Pristup "mir-mir-niko-nije-kriv" i"najbolje je da sve zaboravimo" u proce-su izgradnje mira nije mogu}, kako seovi jezivi ratovi ne mogu i ne trebaju za-boraviti. Oni predstavljaju stra{no iskus-tvo koje upozorava da to nikad vi{e nesme da se dogodi. I zato ne smemo daih zaboravimo.

Va`an segment procesa izgradnjemira, a time i suo~avanja s pro{lo{}u jeosuda ratnih zlo~ina od strane svih nas,bez obzira ko i u ~ije ime je zlo~ine po-~inio. Da bi do op{te dru{tvene osuderatnih zlo~ina do{lo, veoma je va`no daznamo {ta se sve dogodilo. Tako|e jeva`no da na{i sudovi, odnosno sudovi uBosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji iCrnoj Gori iznose procese su|enja zaratne zlo~ine, kako bismo sami osudilizlo~ine po~injene "u na{e ime", preuzeliodgovornost za to, tako da to ne ~ini ne-ko drugi za nas.

Ukoliko postoji svest o tome da je"na{a strana" ili "neko u na{e ime" po~i-nio ratne zlo~ine, jako ~esto se oniopravdavaju jednostavnim: "Ali i drugisu ih ~inili". Za proces izgradnje mirasmatramo veoma va`nim suo~avati seupravo sa ratnim zlo~inima po~injenim"u na{e ime". Da, i ti drugi su ih ~inili,ali to nije opravdanje. Hajde da prvo po-gledamo ~ega sve ima u na{em dvori{tu,pa tek onda da kritikujemo kom{ijsko.

Drugi segment procesa izgradnje mi-ra koji je svakako odlu~uju}i jeste radna izgradnji poru{enih mostova me|uljudima i razvoja solidarnosti me|u nji-ma, pru`anje prilike ljudima da ~uju ka-ko je onim drugima, Hrvatima, Bo{nja-cima, Albancima, Srbima, njima, sa ko-jim problemima se susre}u, koje straho-ve imaju, ~emu se nadaju. Te pri~e su~esto vrlo sli~ne, ~esto te{ke, a sasvimljudske. Njima neizbe`no dolazi do sa-ose}anja i ose}aja solidarnosti, demistifi-kacije i humanizacije neprijatelja ali igubljenja predrasuda kako su svi oni is-

ti, ~etnici, usta{e, balije.Kako se, na primer, ose}a jedan Al-

banac ili Albanka u Beogradu, gde supredrasude prema toj nacionalnoj grupiveoma jake, i neretko se mo`e ~uti kakosu oni "divljaci", "prljavi", "samo se kote",kako im je krajnji cilj Velika Albanija?Kako se ose}aju Hrvati/ce i Srbi/Srpkinjeu Sarajevu, kad mogu dobiti posao sko-ro samo kod retkih privatnika koji suisto tako Hrvati ili Srbi? Kako se ose}ajusada malobrojni Srbi ili Goranci u Pri-{tini, koji iz sigurnosnih razloga ne go-vore svoj maternji jezik na ulici? Kakose ose}aju Bo{njaci u Banjaluci kada sespre~ava obnavljanje Ferhadije, miniranetokom rata? Jedan ose}aj svakako dele,a to je nedostatak sigurnosti, uskra}iva-nje slobode izra`avanja svog identiteta,perspektive, onoga {to je potreba svakog~oveka.

^esto ljudi koji imaju potrebu zaizra`avanjem nacionalnog identiteta bi-vaju poistove}eni sa nacionalistima. Ono{to vidimo da nedostaje, a na ~emu sva-kako treba raditi, je afirmacija nacional-nih identiteta kroz vrednosti koje oninose sa sobom, a koje se ne zasnivajuna tome u kojim smo to sve bitkamapobedili, i u ~emu su to sve drugi goriod nas, ve} se zasnivaju na blagu kultu-ra koje nose sa sobom, a nikoga neugro`avaju ili nipoda{tavaju.

Razli~ito i nepoznato se uglavnomdo`ivljava kao pretnja, ~emu sledi dis-tanciranje, umesto da se nepoznato upo-zna, da se komunicira i gradi sigurnostkroz me|usobnu saradnju i poverenje.

Otvaranje pri~e o odgovornosti zarat i sve ono {to se doga|alo nama i okonas, povla~i otpor prema suo~avanju saodgovorno{}u. ^ak i kada postoji svest otome da odgovornost jeste na svima na-ma, dolazi do pitanja: A za{to mi mora-mo prvi da po~nemo proces preispitiva-nja odgovornosti za pro{lost?, "mi Srbi"ili "mi Hrvati" ili "mi Bo{njaci"... Iz ta-kvog stava proizilazi da se trebamo sti-deti ako "po~nemo prvi" sa tim proce-som, umesto da se time ponosimo (ma-da je te{ko utvrditi ko je po~eo, jer ra-zli~ite grupe i pojedinci/ke na "svim stra-nama" na tome rade ve} du`e vreme naovim prostorima). Suo~avanjem sa svo-jom odgovorno{}u za pro{lost pru`amoruku koja pravi prostor putu pomirenja,time daju}i podr{ku i drugima da tajproces zapo~nu.

Na poreme}aj dru{tvenih vrednostiupu}uje da se kao patriotski vrednujeodlazak u rat u ime svog naroda, a anti-ratne akcije se nikako ne povezuju sapatriotizmom. No, hajmo re}i jasno iglasno: MI JESMO PATRIOTE I PATRI-OTKINJE upravo zato {to jesmo protivrata, upravo zato {to se zala`emo za ne-nasilje u dru{tvu, upravo zato {to volimodru{tva u kojim `ivimo, gradimo ih, bo-rimo se protiv nepravde i za ravnopra-vnost svih dru{tvenih grupa i ~uvamoosnovne dru{tvene vrednosti. Da se nezaborave. Upravo zato {to jesmo Srpki-

nje, Hrvati, Bo{njaci... kojima je dostaprepu{tanja tih identiteta onima kojimr`nju prema drugima ba{tine kao jedi-ni kvalitet svog "patriotizma".

Jedna od velikih prepreka ka izgra-dnji trajnog mira u dru{tvima zemaljabiv{e Jugoslavije je op{ta viktimizacijatih dru{tava. Ta viktimizacija je ugla-vnom vi{estruka, a naj~e{}e postoji natri nivoa: ljudi se ose}aju kao `rtve "onihdrugih" sa kojima su bili u ratu (neretkose ti drugi okrivljuju ne samo za rat, ve}i sve posledice rata koje postoje: te{kamaterijalna situacija, veliki broj izbeglihi raseljenih lica, uni{tena privreda, po-rast kriminala i nasilja u dru{tvu, itd).Zatim tu je i ose}aj `rtve, odnosno be-spomo}nosti i zavisnosti u odnosu na"svoje" politi~are (neretko se mo`e ~uti"[ta mi tu mo`emo, kad se zna ko namkroji kapu"), a potom i na svetske sile("Mi smo samo zamor~i}i njihovog ek-sperimentisanja"). Uloga `rtve je jednaod udobnijih uloga, kako nas ona oslo-ba|a bilo kakve odgovornosti: za sop-stvenu sudbinu (jer na nas uti~u sva trinavedena nivoa), ali i za dru{tvo u kome`ivimo (jer "zna se ko nam kroji kapu").Jasno, dr`e}i se tih ukopanih uloga`rtve ni{ta se su{tinski na ovim prosto-rima ne}e promeniti.

Za rat nisu odgovorni samo oni kojisu u njemu direktno u~estvovali. Celodru{tvo je odgovorno. I oni koji su biliprotiv rata: za{to nisu bili glasniji, jesu lina vreme po~eli upozoravati druge {ta sesprema? ^ak i oni koji su }utali i pravilise da ih se to ne ti~e - za{to su }utali,mo`e li se }utanje shvatiti kao odobra-vanje?

Haj'mo preuzeti odgovornost zadru{tva u kojima `ivimo, haj'mo aktivnou~estvovati u razvoju i `ivotu tih dru{ta-va, dizati svoj glas protiv nepravde i na-silja.

Va`an korak u procesu izgradnjetrajnog je senzibilizacija za nasilje udru{tvu i njegova dru{tvenu osuda. Podtim podrazumevamo svest o tome danasilje nije samo fizi~ko i direktno, kao{to je udariti nekoga ili u ve}inski srp-skom selu u Vojvodini baciti bombu naposlasti~arnicu Albanca, ve} je i pretnjanasiljem nasilje, kao i diskriminacija,vre|anje, nipoda{tavanje. Nasilje je i ka-da vas u pekari u Sarajevu isprave da seka`e dvije, a ne dve; nasilje je i kada napijaci u Skopju Albanka ne}e da prodasvoj paradajz Makedonki. Nasilje je i to{to se ne ose}amo sigurno u mestima ukojima `ivimo.

Onog trenutka kada svi krenemo daosu|ujemo nasilje, bez obzira ko i za{tobio `rtva tog nasilja, bez obzira ko i skojim motivom je to nasilje po~inio, togtrenutka mo`emo re}i da smo poodma-kli na putu ka izgradnji trajnog mira ida smo se svojski potrudili da spre~imobilo kakav budu}i rat na ovim prostori-ma. A spre~iti neka nova zveckanja oru-`jem - to mo`emo samo mi, ovda{njiljudi.

PATRIOTIZAM JJE GGRADITI MMIR

1188 33

Dvije tribine pod imenom "^eti-ri pogleda" (Od pro{losti - otkud jau ratu; ka budu}nosti - kako katrajnom miru), odr`ane su tokommarta/o`ujka u Zenici i Banjaluci.

Iza duga~kog i poprili~no des-kriptivnog imena stoji ideja aktivis-tkinja/aktivista Centra za nenasilnuakciju o pokretanju jednog specifi-~nog procesa na polju Suo~avanjasa pro{lo{}u. Specifi~nog po tome{to su njegovi direktni nosioci iprotagonisti biv{i vojnici, u~esniciratova koji su se na podru~ju biv{eJugoslavije odvijali tokom 90-ihgodina, i koji rijetko dobijaju javniprostor u kome mogu govoriti osvojim ratnim iskustvima i motiva-cijama, ali i o svojim pogledima nabudu}nost na{ih dr`ava i dru{tavai preprekama i potrebama na putuka trajnom miru u regionu. Radise o veoma brojnoj dru{tvenoj gru-pi koja se naj~e{}e streotipno "gu-ra" na pozicije "onih koji mo`damogu da pri~aju o ratu, ali o miru- nikako". Na{a namjera je upravoda iskora~imo iz te stereotipne sli-ke i kreiramo aktivnost u okvirukoje }e biv{i ratnici mo}i da pre-poznaju sopstvene mirovnja~ke ka-pacitete, da preispitaju li~nu odgo-vornost, ali i da pozovu na ozbiljnoi opse`no razmatranje dru{tvene ikolektivne odgovornosti za pro{losti budu}nost.

Kada smo, prije ne{to manjeod godinu dana, realizovali prvi ci-klus tribina "^etiri pogleda" u ~etirigrada u Srbiji, jedna od stvari kojase naj~e{}e mogla ~uti bila je: "Ovotreba raditi svuda, i ovdje, i u BiH,i u Hrvatskoj..." I bilo je u toj je-dnoj re~enici sadr`ano toliko mno-go toga - od osje}aja ljutnje i uvre-|enosti izra`enog pitanjem "Zar sa-mo mi treba da se suo~avamo?",do potresnog osvje{tavanja kolikoje va`no da o ovim, najbolnijim odsvih bolnih pitanja sa kojima `ivi-mo, promi{ljamo u okvirima regi-ona preko dr`avnih, entitetskih iostalih granica.

Krajem pro{le godine odlu~ilismo da nastavimo sa radom naovom polju kroz organizovanje ja-vnih tribina u Bosni i Hercegovini,

svjesni da ulazimo u jedan sasvimposeban kontekst sna`no obojenzastra{uju}im ratnim iskustvomkoje je zajedni~ko gotovo svim lju-dima u BiH. Bili smo svjesni da }eu tom procesu biti neophodnouhvatiti se u ko{tac sa svom silomzamr{enih i osjetljivih pitanja kojase ti~u razli~itih do`ivljaja i vi|enjarata, nacionalnih i vjerskih identi-teta, razli~itih shvatanja budu}nos-ti. Jasno nam je bilo da u BiHsvaki grad i svako mjesto imajusvoju sopstvenu ratnu pri~u, "po-debljanu" sopstvenom istorijom lo-kalnih odnosa, "oboga}enu" sple-tom simboli~kih zna~enja koja, sasigurno{}u koju je te{ko preispita-ti, smje{taju ~itave grupe na stati-~ne polove `rtve i nasilnika.

Ono {to nam je ulivalo povjere-nje da mo`emo sa svim tim da senosimo, jesu na{e li~ne `ivotne is-torije, na razli~ite na~ine i sa razli-~itih aspekata, ali uvijek presudnoobilje`ene ovda{njim ratovima inasiljem koje ih je pratilo.

Zbog svega toga krenuli smo saputovanjima po Bosni i Hercegovinisa ciljem da na|emo saveznike/ceu realizaciji ove ideje, ljude spre-mne da sa nama podijele odgovor-nost i iniciraju mikroprocese su-o~avanja sa pro{lo{}u i odgovor-no{}u za nasilje u svojim lokalnimzajednicama, kao i ljude spremnena konfrontaciju sa dominiraju}imsistemom vrijednosti sa`etom u re-~enici: "Samo nemojte o ratu, sveje tu jasno". Put je uklju~ivao po-sjete Tuzli, Bijeljini, Zenici, Banja-luci, Gornjem Vakufu/Uskoplju,Mostaru..., posjete mnogobrojnimorganizacijama i pojedincima/po-jedinkama za koje smo pretpostav-ljali da nam mogu biti saveznici uradu na izgradnji mira i suo~ava-nju sa pro{lo{}u. Tako|e smo nas-tojali da uspostavimo nove i oja~a-mo postoje}e veze sa udru`enjimademobilisanih boraca, ratnih vojnihinvalida i ostalim organizacijamakoje okupljaju populaciju biv{ihu~esnika ratova.

Mediji i ljudi koji u njima radetako|e su od strane na{e organiza-cije prepoznati kao va`ni nosioci

ovakvih inicijativa, i mada je nivomedijske senzibilizacije za mirovnirad u BiH poprili~no upitan, mora-mo re}i da smo bili pomalo izne-na|eni spremno{}u pojedinki/poje-dinaca da transparentno pru`e po-dr{ku ideji o tribinama.

Nekoliko veoma va`nih ta~akaiskristalisalo nam se tokom mno-gobrojnih susreta.

Ve} sam pomen rije~i RAT iza-ziva burne emotivne reakcije, pose-bno ukoliko se taj termin ne upo-trebljava samo kao uzgredna vre-menska odrednica "prije ili poslijerata". Onda kada se nastoji tom ri-je~ju opisati stanje, atmosfera i mi-ris godina 1991-1995. na toj ta~kidolazi do sukoba razli~itih pogledana to radi li se o agresiji, gra|an-skom ili vjerskom ratu, ili, mo`da,otad`binskom, domovinskom itd.ratu. Sve to mo`e zvu~ati apsurdnoukoliko se ne uvidi da iza svih tihfraza i po{tapalica stoje realni ljudisa svojim realnim potrebama. Je-dan od puteva ka razumijevanju tihpotreba jeste upravo razumijevanjei osvje{tavanje po~injenog nasilja iogoljavanje realne destruktivnostisvega {to je pratilo ratni vihor naovim prostorima. Jer bol za izgu-bljenim ~lanovima porodice, izgu-bljenim domovima i prethodnim`ivotima jeste ista i nakon agresijei nakon gra|anskog rata. I niko netreba da pola`e ekskluzivno pravona tu patnju. A svako treba dapreuzme obavezu sagledavanja li-~ne odgovornosti za svo nasilje ko-jim je ovaj prostor bremenit, i tu jepotrebno prevazi}i "nacionalnu di-optriju", kroz koju gledano, "na{e"rane vi{e bole, a rane "drugih" suionako manje-vi{e zaslu`ene.

Polarizovanost bosanskoherce-gova~kog dru{tva danas je vidljivau svim domenima `ivota, a pose-bno je izra`ena u odnosu na ratnupro{lost i budu}nost (su)`ivota uovoj zemlji. Ona pro`ima gotovosve nivoe socijalne i politi~kestvarnosti, a nastojanja i izgaranjaonih koji `ele da je prevazi|u gubese u op{toj kakofoniji politi~kih iidejnih koncepata koji su, popravilu, gluhi za bilo {ta osim

OO iiddeejjii ii kkoonntteekkssttuu rraaddaa uu BBoossnnii ii HHeerrcceeggoovviinnii

INICIJATIVA II OORGANIZACIJACentar zza nnenasilnu aakciju

Ured u SarajevuRadni~ka 104, 71 000 Sarajevo, BiH

Tel: +387 33 267 880Fax: +387 33 212 919

cna.sarajevo nenasilje.orgwww.nenasilje.org

Ured u BeograduStudentski trg 8, 11 000 Beograd

Srbija i Crna GoraTel: +381 11 637 661

+381 11 637 715Fax: +381 11 637 603

cna.beograd nenasilje.orgwww.nenasilje.org

u ssaradnji ssa ppartnerskim oorganizacijama:

SEZAM, ZZenica

CENTAR ZZA IINFORMATIVNU DDEKONTAMINACIJU MMLADIH, BBanja LLuka

Dodatak priredile i tekstove napisale aktivistkinje i aktivisti Centra za nenasilnu akciju

AAddnnaann HHaassaannbbeeggoovvii}}HHeelleennaa RRiillll

IIvvaannaa FFrraannoovvii}}NNeedd`̀aadd HHoorroozzoovvii}}

NNeennaadd VVuukkoossaavvlljjeevvii}}SSaannjjaa DDeeaannkkoovvii}}TTaammaarraa [[mmiiddlliinngg

MMiillaann CCoollii}} HHuummlljjaann

ZZAAHHVVAALLJJUUJJEEMMOOMinistarstvu iinostranih pposlova [[vajcarske

Nataschi ZZupan

Zoranu SStevanovi}u

Gordanu BBodogu

Zvonku MMari}u

Mariji TTopi} - CCrnoja

Bernardu FFilipovi}u

Aleksandru TTrifunovi}u

Prijateljicama iiz SSEZAMA

I ssvim oostalim lljudima kkoji ssu nnas ppodr`ali nna bbilo kkoji nna~in

Koristimo ovu priliku da se posebno

zahvalimo lokalnim partnerima na podr{ci

koju smo od njih dobili u realizacijama

tribina u gradovima u kojima su oni

aktivni i u kojima ostvaruju svoje

raznovrsne programe usmjerene na

izgradnju lokalne zajednice i razvoj

gra|anskog aktivizma. Njihova nam je

podr{ka bila veoma zna~ajna.

Hvala!

CCNNAA ttiimm