Univerzitet Demal Bijedi , u Mostaru

Univerzitet Demal Bijedi u Mostaru

Fakultet humanistikih nauka

Odsjek: Historija

Seminarski rad

GAJ JULIJE CEZAR

Mentor: Student :

Doc. dr. Adnan Busuladi SanitaImamovi

Mostar, decembar 2012. godine

Gaj Julije Cezar

UvodGaj Julije Cezar prema opem miljenju je najvea linost u historiji rimskog naroda, i jedan od najgenijalnijih ljudi to ih je dao ljudski rod. On je najslavniji rimski vojskovoa, poznati govornik, politiar i pisac. Linost koja je unato svojoj sklonosti ka uicima i razbibrizi nije zanemarila svoje intelektualne studije; ve je ulagala ogroman napor da se usavri u njima, kao to su ambiciozni ljudi koji oekuju politiki uticaj i poloaj uobiavali da rade u to vrijeme.

Ova neizostavna linost rimske historije nas je zainteresovala za sebe svojim stavovima, samouvjerenou, te djeakim snovima o velikom govorniku i politiaru koje je i ostvario. Jedan od naina da nauimo vie o njegovim karakteristikama i o njegovom ivotu jeste ovaj seminarski rad, pa samo ga zbog tog izabrala kao temu.

itajui Julije Cezar od Jacoba Abbotta, Povjest starog Rima od N. A. Makina, Usporedni ivotopisi III od Plutarha, te knjigu Galski i graanski rat koje je sam Cezar napisao, nama su pomogli da se upoznamo sa ovim velikanom.

2. Krv, krvi svoje

U patricijskom rodu Julijevaca, ocu Gaju Cezaru i majci Aureliji, 100 g.p.n.e 13. jula rodi se sin Gaj Julije Cezar. Po oevoj liniji korjeni su mu bili vezani za slavnog Enejinog sina, a s majine strane bio je potomak Marka Anceja, antikog rimskog kralja.Oeva sestra Julija bila je ena Gaja Marija vojskovoe seljakog porijekla koji je porazivi Cimbre i Teutone bio proglaen treim osnivaem Rima. Kada se Cezar rodio, Matije je ve esti put za redom bio proglaen konzulom i mogao se tada, da je htio, prolasiti i kraljem budui da je imao podrku stranke populara a i samog naroda.

Cezar je bio visok i zgodan , lijepih manira i drueljubiv, kao i svi ljudi koji znaju ili predpostavljaju da imaju upjeh u drutvu. Tokom svog boravka u Rimu, bio je potpuno posveen sjajnom i radnosnom ivotu koji su mu obezbjeivali njegov rang, bogatstvo, prijatno ponaanje i njegov poloaj u drutvu. Mladi koji je unato svoje sklonosti ka razbibrizi i uicima, ipak nije zanemario svoje intelektualne studije. Cezar je bio sjajan uenik. Poslije asova grkog jezika itao bi djela grkih historiara; pohaao asove filozofije i retorike i oigledno bio duboko zainteresovan da stekne mo kao javni govornik.

Pored politike Cezar je jako volio i ene. enio se 4 puta. U prvi brak je uao sa 15 godina sa Kosutijom. Poslije se oenio Kornelijom koja je umrla u toku poroaja. Trea ena mu je bila Pompeja a etvrta Kalpurnija. Jednu ljubavnu priu imao je i tokom boravka u Egiptu. Tu je upoznao egipatsku kraljicu Kleopatru zbog koje je i produio svoj boravak u Egiptu. uvena romansa, imala je za poslijedicu raanje Cezarovog i Kleopatrinog sina Cezariona.

3. Najvei Rimljanin

Iako jo mlad ovjek, sa do tada jo ne uzetim ueem u dravnim poslovima, Cezar se eni Cininom kerkom Kornelijom. Kada je Sula 82. g. p.n.e. postao apuslutni diktator stavio je Cezarovo ime na listu proskribovanih. Neki od Cezarovih praijatelja su se zauzeli za njega kod Sule. Sula je obustavio svoju prethodnu odluku i poslao nareenje Cezaru da otjera svoju enu Korneliju. Cezaru ni na kraj pameti nije palo da se razvede od ene, te predpostavljajui ishod situacije odluio se za bjeg. Sula ga je liio svih njegovih titula i zvanja, konfiskovao miraz njegove ene i njegovo porodino imanje i stavio njegovo ime na listu dravnih neprijatelja. Poslije dugih lutanja Cezar se prijavio u rimsku vojsku i otiao u Malu Aziju. Iako mu je Sula formalno oprostio i pomilovao ga Cezar se nije vraao u Rim sve do Suline smrti 78.g . p. n. e.

Cezar nastavlja sa svojim lutanjima. Jednom prilikom gusari su zarobili brod u kojem je Cezar plovio. Pitao ih je koliko trae za njegov otkup, rekli su 20 talenata. Cezar se nasmijao i rekao da oito ne znaju s kim imaju posla, i da e im on platiti 50 talenata. Poslao je svoje pratioce na obalu da obezbjede novac u gradovima u kojima je on bio poznat. On je ostao na brodu svojih zarobljivaa, zadravajui u svakom pogledu dranje i manire gospodara. Novac za otkup je sitgao, pa su Cezara iskrcali na obalu Male Azije. On odmah odlazi do Mileta, otkupljuje malu flotu i upuuje se ka gusarskom sidritvu. Napao ih je, zarobio im brodove, povrstio novac od otkupa i razapeo njihova tijela du obale.

S nadom da e se jednog dana pojaviti na rimskom Forumu upuuje se na Rodos. Tamo je na neko vrijeme nastavio svoje studije kod svog biveg uitalja Apolonija. Nekako u to vrijeme Sula je postepeno silazio s vlasti i tako se stvorila bezbjedna prilika za Cezarov povratak u Rim. Po povratku u Rim Cezar poinje raditi kao advokat. Na toj funkciji istakao se kao kritiar i protivnik korupcije kod politiara. Kvestorsko ga zvanje odvodi iz Rima u Dalju paniju, inei ga tako drugim ovjekom tamonje uprave, on se tako dokopava jedne od prvih vanih funkcija. Za vrijeme boravka u paniji Cezar je popravio svoje finansije, ali je postao nezadovoljan svojim podreenim poloajem. Vratio se u Rim prije nego to je istekao rok njegovoj slubi, pravei oajnike planove za sticanje vlasti. Naposlijetku, njegova tetka Julija umire. Cezar je za nju priredio velianstvenu sahranu a uoi sahrane on je sa Rostre (pripovjedaonica na Forumu sa koje su se govornici obraali samo u izuzetnim prilikama) u njenu ast izgovorio jedan panegirik. Nedugo poslije ovoga Cezar je imao novu priliku da odri govor na sahrani svoje ene Kornelije koja je umrla tijekom poroda. Poslije njene smrti Cezar se eni Pompejom.

U toku dalje Cezarove funkcije na svjetlo je izala zavjera koju je predvodio Katalina. Ona je bila upuena protiv Senata i viih institucija vlasti, s namjerom da se konano ukloni i uspostavi potpuno nova vlast. Sam Cezar je optuen da je uestvovao u uroti, a kada je zavjera otkrivena, Katalina je pobjegao, a nekoliko zavjerenika je uhvaeno. Zbog sumnji da je uestvovao u Katalininoj zavjeri Senat je nepovjerljiv i sumljiav prema Cezaru, koga narod ipak bira za edila. Edil je imao nadlenost nad dravnim zgradama u gradu, kao i nad sportskim spektaklima i predstavama koje su prireivane u njima. Organizovanjem velianstvenih zabava i gladiatorskih igara , Cezar biva u narodnoj milosti vie nego ikada. Funkcija edila ga dovodi do velikog rasipnitva i velikih dugova, pa se Cezar 63. god. p. n. e. kandiduje za veoma visok poloaj, za pontufeksa maksimusa i biva izabran. Zadatak ponfita je bila da gradi i da se stara o gradskim mostovima, briga o hramovima kao i upravljanje i kontrola nad vjerskim obredima. Za vrijeme ove funkcije javljaju se neki jasni dokazi da je Cezar bio povezan sa Katalinom u njegovoj uvenoj zavjeri. Dokaze protiv Cezara je iznio Vencije i jedan od senatora. Od optubi Cezar se odbranio tako to je uhapsio Vencija i izloio ga na milost i nemilost rulje na Forumu.

Njegova mo je rasla pa je 62. god. p. n. e. izabran za pretora. Dok je jo bio u braku sa Pompejom u njihovoj kui odravao se obred Dobra boginja. Ona se odravala u strogo enskom drutvu, gdje su one provodile no zajedno u muzici i plesu i raznim tajnim obredima. Cijelo drutvo, usred noi zaprepastilo je otkrie da je meu njima mukarac. To je bio Klodije , kojeg je, preruenog u enu jedna od Pompejinih robinja pustila u kuu. Cezar se odmah razveo od Pompeje. Senat je naredio da se cijela stvar ispita i Cezar je pozvan da da iskaz. On nije imao nita da kae jer nije nita znao o tome. Pitali su ga zato se razveo od Pompeje kad nije imao nikakve dokaze o njenoj krivici.Odgovorio je da njegova ena mora, ne samo da ne ini nedjela, nego da ne smije da bude ni pod sumnjom.

Zbog prekomjernih svojih rashoda, Cezar izdejstvuje da mu se kao provincija dodjeli panija. Prije odlaska u paniju, da bi smirio svoje kreditore, posudio je jamstvo od bogatog Krasa kome je obeao da e svoje politike uticaje upotrijebiti u njegovu korist. Stekavi u panije ogromno bogatstvo 60. god. p. n. e. vratio se u Rim. Podmirio je sve svoje dugove, i osjetivi se dovoljno jakim teio je poloaju konzula. U to vrijeme za vlast su se borila dvojica otvorenih neprijatelja Pompej i Kras. Poto je Cezar imao odreeni upliv od obojice smislio je plan da ih pomiri, zatim da se okoristi njihovom pomoi u ostvarivanju sopstvenih ciljeva. Predloio im je da se ujedine jedan sa drugim i sa njim i da se tako zajedno bore za istu stvar. Oni su rado pristali na ovaj plan, i shodno tome je formiran trostruki savez. Cezar se pridravao ovog saveza sve dokle god je mogao da koristi svoja dva kompanjona. Poto je zakljuio ovaj dogovor, pogurao je svoje zahtijeve da bude izabran za konzula. Poto Cezarovi neprijatelji nisu mogli da sprijee njegov izbor, oni su se potrudili da Cezar ne dobije kolegu kakvog je elio. U skladu s tim Cezar postaje konzul zajedno sa Bibulom kojeg su izglasali njegovi neprijatelji. Kada su stupili na dunost Cezar se nije obazirao na svog kolegu. Preuzeo je svu vlast, predloio i donio neke neuobiajne mjere kako bi zadovoljio narod. U poetku mu se suprostavljao sam Bibula a kasnije i neki lanovi Senata, ali Cezar je bio dovoljno snaan da suzbije otpor na koji je naiao. Poto ga je Cezar tretirao sa toliko nehaja, obeshrabljeni Bibula napustio je sve pretenzije vlasti i zatvorio se u potpunoj osami.

4. Karijera osvajaa

Dokopavi se konzulstva Cezarova ambicija nije bila zadovoljena. Jedini nain da se jo vie istakne i da se izdigne na jo veu vlast bio je da zapone karijeru osvajaa. Zbog toga Cezar tei tome da bude vojnik. Dokopao se komande nad jednom vojskom i zapoeo seriju vojnih pohoda u samom srcu Evrope. U toku 8 god. ratovanja njegova vojnika karijera je bila pobjednika i donijela mu ogroman porast slave i moi. Glavno poprite Cezarovih poduhvata bile su dananja vajcarska, Francuska, Njemaka i Engleska koji se u to vrijeme zvao Galija.

Iako Cezar nije imao nikakvog povoda da povede rat protiv bilo kojeg plemena u provinciji, on 58. god. u martu stie u provinciju. Tu saznaje za migraciju Helveana, koji su sa svoga mjesta krenuli na zapad predstavljajui veliku opasnost za Rim. On poduzima sve mjere da Helveani ne upadnu u rimski posjed, preao granice svoje provincije i poeo goniti Helveane. Bitka izmeu Helveana i Rimljana desila se blizu grada Bibratke. Helveani su pretrpjeli poraz, sklopili mir i savez s Rimljanima, i ispunili Cezarov zahtijev i vratili se na svoje staro mjesto.

Poto je smirio Helveane Cezar se umijeao u unutarnje poslove keltskih plemena, istupivi kao pokrovitelj Heduanaca i kao njihov branitelj od Ariovista. Na ravnici izmeu tabora dvije vojske poela je bitka izmeu Aristova i Cezara. Cezar i njegovi legioni su odnijeli potpuni triumf. Ariovist i njegovi vojnici su potjerani u bijeg a njihova oprema i zalihe zapljenjene.

U proljee 57. god. poela je Cezarova borba sa sjevernim plemenima, Belgima. Cezarova vojska bila je znatno manja od belgiskih snaga, ali one nisu mogle dugo sauvati sposobnost za borbu i raspale su se. Sva belgijska plemena bila su pokorena. U bici kod Loire sruen je i posljednji otpor sjevernih plemena te se tom bitkom pokoravanje Galije moglo smatrati zavrenim.

56. god. Cezar odlazi u grad Luki gdje je trebao da odri sastanak sa triumvirima. Kao rezultat tog sastanka proizala je odluka o uvrivanju saveza izmeu najistaknutijih ljudi u Rimu. Cezaru je produen rok upravljanja Galijom na jo 5 god.; utvreno je da Pompej i Kras budu izabrani 55. god. za konzule te da Pompej na upravljanje dobije paniju a Kras Siriju.

Poslije uvravanja trumvirata Cezar se odluuje za pohod u Britaniju. On se sa dvije legije upuuje u Britaniju i odnosi neke znaajne pobjede nad nekim od plemena ali ga je nepovoljno godinje doba primoralo na sklapanje mira i povratak. Ve sljedee godine Cezar je doao u Britaniju sa veom vojskom, pojaanom galskom konjicom. Osvojio je vei dio Britanije ali su njegovi uspjesi u krajnjoj liniji bili od malog znaaja.

Za vrijeme tog pohoda meu Galima je ojaao antirimski pokret. Kod veine galskog stanovnitva rimska politika nije nailazila na simpatije. Nezadovoljstvo i tenja za osamostaljivanjem zemlje ujedinila je sve slojeve galskog drutva. Na elu antirimskog pokreta nalazio se mladi, voa Arvena Vencingetoriks. Poto se Cezar nalazio daleko od svoje vojske , Vencingetoriks je stavio u cilj odvajanje Cezara od njegovih sjevernih trupa. Okupivi znatan dio svoje vojske i ojaavi je najamnikom germanskom konjicom sa ustanicima se obraunao u gradu Avariku sa izuzetnom okrutnou. Ali Cezarov napad na grad Gergoviju, u kojem je bio uvren Vencingetoriks zavrio je potpunim neuspijehom. Poslije tog neuspijeha Cezar je svoju vojsku spojio s trupama Labiena i krenuo na jug. Tada uspija odbiti napad Gala. Vencingetoriks se s vojskom povlai u logor Alezija i stvara sve uvijete za otpor. Cezarova vojska je sa svih strana opkolila tvravu i tako odsjekla Vencingetoriksa od galske vojske. Vencingetoriks se na kraju predao i u lancima je odveden u Rim gdje je boravio u tamnici do Cezarovog trijumfa kada je pogubljen. Iako je kod Alezije zadan teak udarac ustanicima oni su nastavili s bitkama, koje su se krajem 51 god. privele kraju. Politikom reorganizacijom provincije, romanizacijom stanovnitva i uvoenjem latinskog jezika Cezar zavrava Galske ratove.

5. Kocka je baenaTokom Cezarovog uzdizanja u Galskim ratovima postojao je jo jedan rimski general, skoro u istom periodu angaovan na sticanju skoro jednake slave veoma slinim sredstvima. Taj general bio je Pompej. Dvojica saveznika ubrzo su postali otvoreni neprijatelji. Pomogli su jedan drugome na usponu kojim su se tako dugo godina peli, ali sada su stigli blizu vrha, i trebalo je da se rijei pitanje za koga od ove dvojice ima mjesta na tom vrhu.

Poto je Cezar uvidio da istie vrijeme njegovom slubovanju u Galiji nastojao je pomou svakog sredstva da ojaa svoje interese i da pokvari Pompejeve planove. Cezarovu zabrinutost povealo je to to je uvidio da Pompej pridobija istu vrstu uticaja i vlasti i njegova prednost da je bio u Rimu cijelo vrijeme. Za razliku od Cezara, Pompej nije bio zabrinut i nije namjeravao poduzeti nikakve mjere predostronosti. Predviajui borbu sa Pompejem, Cezar je sa malom vojskom stigao do Rubikona. Svoj tab je smjestio u Ravenu. Tu se zanimao stvarima od lokalnog znaaja, prikrivajui tako svoje prave namjere, kako bi zatekao svog neprijatelja nespremnog. Pompej mu je poslao zahtjev da vrati legion koji mu je ovaj bio posudio, a on je zajedno sa tim legionom raspustio i neke ete. Nedugo poslije toga Cezar je preko svojih prijatelja zahtijevao da bude izabran za konzula. Druga strana ja zahtijevala da ako je to njegova elja da mora da se odrekne zapovjednitva nad vojskom, doe u Rim i tu da se predstavi kao kandidat. Cezar je uzvratio da e, ako Pompej odstupi od svojih zapovjednikih funkcija u vojsci i on uraditi isto. Pompej je nagovorio Senat da se odupre Cezarovim zahtijevima i obeao da e sakupiti vojsku da ga zaustavi ako ovaj bude toliko drzak da pokua da krene na Rim.

Dok su stvari u Rimu stajale ovako, Cezar je konano sa svojom legiom doao i smjestio se na obalama Rubikona. Tu je Cezar razmiljao o ogromnom znaaju svoje odluke i o njenim poslijedicama po samoga sebe. Napokon, Cezar je sa svojom vojskom preao Rubikon i krenuo prema Rimu. Prvi grad u koji su doli je bio Arimin, i tu je Cezar bio doekan kao komandant. Tu je naredio svojoj vojsci da ne ini nikakvu tetu i pozvao legione iz Galije da mu se pridrue. Ugledavi se na Arimin, svi gradovi su se pokoravali Cezaru i tako je on sve vie napredovao prema Rimu. Uvidjevi da se sve okrenulo protiv njega, Pompej i njegove pristae povukle su se u Brundiz. Tu Pompej okuplja nekoliko brodova i alje pola svoje vojske preko Jadrana u Grku. Prije nego to su se brodovi vratili, Cezar sa vojskom stie u Brundiz i poinje sa opsadom grada sa svih strana. Pompej je na momente sa svojom vojskom uspijevao sruiti dijelove opsade i tako omoguio ukrcavanje ostale vojske i svoj bjeg.

Poto nije imao brodova u kojima bi ga slijedio Cezar se vratio u Rim. Tu je uspostavio tamonju vladu i prikupio sve to mu je potrebno da povede nove poduhvate u ratu. Poslije ratovanja po Italiji, paniji, Siciliji i Galiji, poeo je da planira kako da goni Pompeja preko Jadranskog mora. Cezar je doao sa svojom vojskom u Brunduziju i uspio je da sakupi odreeni broj galija da otpremi jedan dio vojske, bez opreme i zaliha. Nakon cijele noi plovidbe, iskrcali su se na obali neto sjevernije od mjesta gdje gdje su ih oekivale Pompejeve flote. Nakon iskrcevanja flota je poslata po ostatak vojske. Vjest o njegovom prelasku munjevito se proirila do Pompeja i njegovih trupa. Tako je jedna Pompejeva flota presrela Cezarovu flotu i unitila nekoliko brodova, i tako onemoguila prelazak ostatka vojske. Ipak, Cezar je napredovao du obale sa etom s kojima se iskrcao, tjerajui Pompejeve ete pred sobom, i pokoravajui sve gradove kako je napredovao. U zimu Cezar je poao po ostatak svoje vojske, ali ga je nevrijeme sprijeilo. Saznavi za to njegova vojska se sama organizovala i pridruila mu se.

Nadmetanje u borbi vodila su u unutranjosti tako stigoe u srce Tesalije. Tu su se vojske napokon zaustavile i zavojevale odlunu bitku. To mjesto je bilo poznato kao ravnica Farsala. Pompejeve trupe su bile daleko brojnije od Cezarovih pa je Pompej stoga bio ubjeen u pobjedu, i krenuvi na bojno polje naredio je slugama da pripreme sve za slavlje. Napokon je kucnuo as. Bitka je bila duga i strana ali je na kraju Pompejeva vojska poela da poputa. Kada je Pompej shvatio da je sve izgubio bacio se u bjekstvo. Dokopavi se mora on je otplovio u Amfipolj. Tu je od svojih prijatelja dobio novanu potporu, zalihe za put i zaplovio ka ostrvu Lezbosu, gdje je ivjela njegova ena Kornelija. Ona mu se pridruila i zajedno su okupili malu flotu. Krstarili su Mediteranom i tad je Pompej dobio pojaanje od ljudi koji su ga sluili u danima njegovog blagostanja. S pojaanom flotom odluio je da potrai azil u Egiptu. U Egiptu je vladala borba za vlast izmeu brata Ptolomeja i sestre Kleopatre ije su se vojske smjestile na granici izmeu Egipta i Sirije. Pompej je odluio da stane na stranu Ptolomeja, i tako sa svojom flotom doplovio do Palesije gdje je bio Ptolomejev logor. Pompej je po glasniku obavjestio mladog kralja o svom dolasku i zamolio ga za zatitu. Ptolomejeva vlada je uzela predmet u razmatranje i odluila da Pompeja treba likvidirati. Odredili su da Ahilas obavi to nedjelo. Tako su ga poslali amcem po Pompeja. Kada su doli na kopno Ahilas i jo nekoliko izabranih ljudi nasrnuli su na Pompeja. Kada su ga ubili, poinitelji su sa sobom ponijeli Pompejevu glavu da pokau Cezaru kao dokaz da njegova neprijatelja vie nema. Ostatak Pompejevog tijela je spaljen i njegov popeo poslat je Korneliji.

Za to vrijeme Cezar je brzo preao kroz Malu Aziju i okupivi malu flotu uputio se u Egipat i smjestio se u Aleksandriju. Vjesti o Pompejevom smrti stigle su do Cezara u Aleksandriju, a sa njima i glava ubijenog, koju je poslala vlada Ptolomeja kao dobrodoao poklon za Cezara. Umjesto da bude zadovoljan osjeao se uasnuto zbog zastraujueg prizora. Njegov boravak u Aleksandriji donio mu je veoma jaku poziciju pa je Cezar odluio da primjeni autoritet rimskog konzula. Umjeao se da izgledi svau po pitanju naslijedstva egipatske krune. Poslao je nareenje i Ptolomeju i Kleopatri da raspuste svoje vojske, da se vrate u Aleksandriju i iznesu pred njim svoje zahtijeve, a on e presuditi. Kleopatra je udovoljila Cezarovom zahtijevu, a Ptolomej je odluio da se odupre. Poao je prema Aleksandriji sa vojskom u nadi da e otjerati Cezara i negove rimske slijedbenike. Oaran ljepotom Kleopatre i zbog snane, naklonosti prema njoj Cezar je pristao uz njenu stranu. Tako se Cezar upleo u Aleksandriski rat, zbog svojih napora da obezbjedi Kleopatri sjedite pored njenog brata na egipatskom prijestolju. Uprkos raznim nepovoljnim epizodana koje su ga pratile Cezar je na kraju pobjedio. Mladi kralj Ptolomej je bio poraen i udavio se pokuavajui da pobjegne preko Nila. Cezar je dodjelio kraljevstvo Kleopatri i poto se jo neko vrijeme zadrao u Egiptu pripremao se za povratak u Rim.

6. Veni, vidi, vici!Dok je bio u Egiptu , na 3 mjesta u drugim dijelovima svijeta dolo je do pobune protiv njega: u Maloj Aziju, Africi i paniji. Prvo je otiao u Malu Aziju i tamo poveo veliku i odlunu bitku, iznenada i neoekivano, tako da je vojska pobjeena i prije nego to je pomislila da je neprijatelj blizu. Moto koji je Cezar smislio za ovu bitku zbog lakoe pobjede bio je Veni, vidi, vici! (Dooh, vidjeh, pobjedih!). Njegovi uspjesi su ga veoma osnaili u Rimu i tako su ga stanovnici grada nainili diktatorom, dok je bio odsutan, a njegovog konjuara Marka Antonija postavili da vodi kontrolu nad poslovima dok je Cezar bio odsutan.

Cezar nije jo mogao priutiti sebi to zadovoljstvo da se mirno smjesti u Rimu. Otiao je u Afriku da ugui jo jednu pobunu koja je bila pod vostvom Katona. Cezarova vojska u Africi bila je uspjena u svemu ega su se prihvatili. Katon se na kraju povukao u grad Utik, i sakupljao lae za bjeg. Uvidjevi da zbog oluje ne moe isploviti, a ne elei da padne u Cezarove ruke, ubio se tako to se probo maem. Iz Afrike Cezar se vratio u Rim, a iz Rima je otiao da ugui otpor koji su pruali Pompejevi sinovi u paniji.Stariji sin je zarobljen, odsjeena mu je glava i poslata Cezaru. Mlai sin je uspio da pobjegne i postao bjedni odmetnik.

Osvaja se vratio u Rim kao neosporivi gospodar cijelog rimskog svijeta. Zatim su doli njegovi triumfi. Cezarovih trijumfa bilo je etri, po jedan za svaki od pohoda u Egipat, Malu Aziju, Afriku i paniju. Da bi zadovoljio narod jo je priredio javne gozbe, razne spektakle i zabave. Kako bi mu ukazali jo veu poast Senat i narod su ga proglasili prvo konzulom na 10 god. a potom i doivotnim diktatorom.

7. Otac domovine

Ubrzo su poele da se javljaju neke indikacije da bi Cezar koji je sada izvjesno posjedovao kraljevsku vlast, elio i kraljevo ime. Rimljani su osjeali gaenje ak i prema samoj rijei kralj. Oni su prije imali kraljeve koji su postali omreni zbog svoje oholosti i ugnjetavanja pa ih je narod izbacio i protjerao.

U to vrijeme desilo se da su Rimljani poveli rat sa Paranima, bogatim azijskim narodom. Cezar se spremao za bitku, a Senat se konsultovao sa Sibilskim proroanstvima oko ishoda. Proreeno je da Parane moe pobjediti samo kralj. Tada je u Senatu doneen prijedlog da Cezar bude izabran za kralja u toku ovog rata, i odredili su martovske ide (15.3.) za dan krunisanja.

U meuvremenu njegovi neprijatelji nisu mirovali. Poto su uvidjeli da nemaju sredstava da mu se odupru , skovali su zavjeru da se ubije sam Cezar. Zavjeru je zapoeo Kasije, a poto mu se kasnije pridruio i Cezarov magistar Marko Brut, on je preuzeo vostvo nad zavjerenicima. Plan im je bio ubiti Cezara u Senatu na martovske ide kada je trebao biti krunisan. Cezar je dobio mnogo upozorenja kakva mu se sudbina spremala, ali on se na to nije obazirao.

U poslijepodnevnim satima, 15.3.44. god. Cezar je stigao u zgradu Senata. Kada se smjestio u svoju stolici zavjerenici su se okupili oko njega. Jedan od zavjerenika strgnuo mu je sveanu odoru i ranio ga u vrat. Cezar je jedno vrijeme pruajui otpor vidio maeve kako sijevaju posvuda oko njega i kako ga probadaju sa svake strane. Na kraju, kada je vidjeo Bruta meu svojim ubicama kriknuo je: Zar i ti, sine Brute!? i predao se beznau. Njegova krv je iscurila na plonik u podnoju Pompejeve statue. U oporuci koju je napisao neto prije toga svoje imanje je podijelio sestrinim sinovima, divne vrtove pored Tibra i veliku svotu novca ostavio je graanima Rima.

Marko Anronije je na Forumu trebao odrati sveani govor za svog preminulog prijatelja, ali on je naredio jednom telalu da proita dekret Senata u kojima su sve poasti pripisane Cezaru i zatim dodao nekoliko svojih rijei. Zatim je tijelo poneeno ka Marsovom polju gdje se trebala obaviti pogrebna lomaa. Nastala je opta uzbuna jer narod je htio da njegova lomaa bude unutar zidina grada. Tako je neko iz naroda zapalio Cezarovo tijelo i svi su odjednom poeli da nabacuju na lomau sve to je moglo da gori. Rimski narod je podigao stub u znak sjeanja na Cezara na koji su stavili natpis: Ocu domovine!

8. Knjievni rad

Izvanredna otrina i pokretljivost Cezarova uma omoguila mu je da se istovremeno bavi razlinim poslovima. Pripadnik ugledne porodice, kolovan je od strane najboljih grkih uenjaka. Kao pisac i naunik (reformakalendarai julijanska hronologija) bavio se ilingvistikim problemima. Njegov izgubljeni spisO analogiji(lat.De analogia, god. 52. p. n. e.) ustaje protiv neologizamai bori se zapurizamieleganciju, za izbirljivost u knjievnomlatinskom jeziku. Izgubljene su i Cezarovebesjedeizdavane u razlinim zbirkama u koje su u poznijim vjekovima unoeni i neautentini govori. Ali mnoga antika svjedoanstva kazuju da je bio odlian govornik, i toatikistakoji njeguje jasan i jednostavan stil. Od pjesnikih tekstova Cezarovih sauvan je samoepigramupuen Terenciju, komediografu doklasinog doba koji je imao sline puristike principe kao stilista. Cezar ga stoga i oznaava kao ljubitelja istog jezika, a taj se sud doista moe primijeniti i na samog Cezara ija je glavna knjievnika snaga u odnjegovanoj jednostavnosti izraza, esto monijoj i odCiceronoveblistave fraze i bogate periode. Poznato je da se u pjesnitvu ogledao u raznim radovima. Izgubljeni suepigrami, tragedijaEdip (O edipus) i dva spjeva: Pohvala Herkula (Laudes Herculis) iPut (Iter), pjesma o jednom Cezarovu putovanju. Pominje se i jednazbirka izreka(lat.dicta collectanea) kao njegovo djelo. Svi su ovi spisi nestali, ini se, zato to je Cezarov nasljednik Avgust zabranio njihovo objavljivanje poslje Cezarove pogibije. Izgubljen je i politiki spisAnti-Katon(AnticatoiliAnticatones) to ga je Cezar sastavio u vojnom logoru kod Munde godine45. p. n. e., dakle one godine kada je vodio najteu borbu protiv pristalicaPompejevih.

9. ZakljuakMnogi ga s razlogom zovu najveimRimljaninom, a pouzdano se zna da je vie cjenio svojepolitikodjelovanje od onogknjievnog, premda je imao iroka knjievna interesovanja, a bavio se i naunim radom. Cezarov ivot vaan je za opu historiju Rimskog carstva u njegovom najsudbonosnijem dobu poslije smrtiSulinekada je stara senatorska Republika bila na izdisaju. Voa populara Marije bio je Cezarov tetak, pa mnogi smatraju da je upravo zbog toga Cezar i otiao u Marijev demokratski tabor u kojem jeSenats pravom vidio smrtnog neprijatelja.Sulaga je stoga i osudio nasmrt, ali ga je docnije pomilovao. Cezar je brzo napredovao ka svom glavnom cilju da naslijedi umiruu Republiku i preuzme svu vlast. Zadobio je neogranienudiktatorskui doivotnutribunskuvlast (tribunicia potestas), a umjesto carske krunelovorov vjenac. Nekoj rimskoj gospodi nije bila po volji ta Cezarova gotovo boanska sila i slava, pa ga je na Martovske ide 44. godine stare ere grupa zavjerenika izbola noevima.

10. Literatura

Jacob Abbott, Julije Cezar, Beograd 2005.

Nikolaj Aleksandrovi Makin, Povijest Starog Rima, Beograd 1951.

Plutarh, Usporedni ivotopisi III, Zagreb 1988.

Gaj Julije Cezar, Galski i graanski rat, Novi Sad 1980.

11. Sadraj

1. Uvod............................................................................................................. 3

2. Krv, krvi svoje ............................................................................................. 4

3. Najvei Rimljanin .................................................................................... 5

4.Karijera osvajaa .......................................................................................... 6

5. Kocka je baena .......................................................................................... 8

6. Veni, vidi, vici! ...................................................................................... 10

7. Otac domovine ............................................................................................ 11

8. Knjievni rad .............................................................................................. 12

9. Zakljuak .................................................................................................... 13

10. Literatura .................................................................................................. 14

11. Sadraj ...................................................................................................... 15

4