15. travnja 2013.

Charles Baudelaire (1821.-1867.)

najpoznatiji francuski pjesnik svih vremena

prvi je moderni pjesnik, a njegovi Cvjetovi zla prva su zbirka modernoga francuskoga

i europskoga pjesništva

izravno je utjecao na gotovo sve pravce moderne poezije 19. i 20. stoljeća (na

simboliste, dekadentiste i nadrealiste)

utjecao i na hrvatske pjesnike (posebno na A. G. Matoša i Tina Ujevića)

BAUDELAIREOVA POEZIJA izražava tragičnu pjesnikovu podvojenost:

duhovno/ materijalno, božansko/ sotonsko, dobro/ zlo, ljepota/ ružnoća, težnja za

spasenjem/ želja za propadanjem

Baudelaireov proturječni doživljaj ljepote:

- ljepota mu je bila najuzvišeniji idela

- u pjesmama ju je ostvarivao savršenom formom, a na planu sadržaja težio je

ostvariti novi pojam ljepote

- posebno mu je dosadna i monotona prirodna ljepota

- on otkriva ljepotu u onome što je čovjek stvorio, pa bilo to i ružno

- uz njegovo shvaćanje ljepote vezuje se i pojam estetika ružnoće (odnosi se na

traženje ljepote u opisivanju ružnih i odvratnih životnih pojava)

PJESNIČKA ZBIRKA „CVJETOVI ZLA“:

najvažnije je Baudelaireovo djelo i prva zbirka moderne poezije koja se po važnosti

može usporediti samo s Petrarcinim Kanconijerom

usporedba Cvjetova zla i Kanconijera: Petrarca je prvi moderni pjesnik svoga

vremena zbog naglašenoga individualizma, odnosno, zbog toga što je u središte svoga

Kanconijera postavio samoga sebe, a ne svoju dragu; Baudelaire je prvi moderni

pjesnik svoga vremena, zato što je težište zanimanja prebacio na sam pjesnički jezik

1

u njoj je Baudelaire izrazio: nove osjećaje, novi pojam lijepoga, novu urbanu sredinu

oksimoron u naslovu (cvjetovi zla) nagovještava Baudelaireov proturječni doživljaj

svijeta, njegovu bolnu razapetost između ideala koje naslućuje i zla koje vlada

svijetom i kojem se i sam odaje

STRUKTURA ZBIRKE „CVJETOVI ZLA“:

objavljena 1857.

zbirka se sastoji od šest dijelova (ciklusa) koji predstavljaju šest etapa pjesnikova

životnoga i umjetničkoga putovanja, kretanje u suprotnostima:

1) Spleen i ideal (pjesme o uzletima i padovima duha; teme su umjetnost, ljepota,

ljubav, apstraktna čeznuća, slom ideala i konačni pad u spleen – osjećaj dosade

i životnoga zamora; tuga, jad, tjeskoba, zlovolja, ćudljivost)

2) Pariške slike (pokušaj bijega od samoga sebe i utapanje u velegradu; teme su

mračni velegradski prizori)

3) Vino (pokušaj bijega i traženja utočišta u alkoholu; opisuje traganje za

smirenjem u imaginarnom svijetu umjetnosti)

4) Cvjetovi zla (govore o čarima destrukcije – uništavanja, bijeg u dekadentnom

prepuštanju zlu i razvratu)

5) Pobuna (ironična pobuna protiv Boga i pjesnikov sotonizam, obnavlja na

početku naznačenu pobunu protiv svih konvencija)

6) Smrt (logički završetak zbirke, jedina mogućnost smirenja i razrješenja tajne

postojanja; jedino smirenje moguće je u smrti, kao u onome što je potpuno

ne(s)poznato)

početak moderne poezije: zbirkom Cvjetovi zla u pjesništvo ulaze teme koje je ono

tradicionalno izbjegavalo; pjesnički se može govoriti o smradu, bludu, zavisti ili o

dosadi, a da se pri tome strogo izbjegavaju takvi motivi kakvi samo podsjećaju na

obične emocije i na svakodnevna razmišljanja prosječnih građana

pjesništvo počinje odbijati suglasnost s vladajućim običajima i načinom mišljenja;

pjesnik sada sebe smatra otpadnikom od društva i pobunjenikom protiv svega što je

označavalo tradiciju – time počinje moderna poezija

2