7/27/2019 Cica Gorio.doc

http://slidepdf.com/reader/full/cica-goriodoc 1/7

Čiča Gorio - BalzakBalzak je roden 1799.godine u Turu, Francuska. Kao licnost i kao pisac formira se u prvoj polovini 19. vijeka, kojuobilježavaju snažan uspon buržoazije i njene filozofije života i sila novca kao osnovna pokretacka snaga svegadjelovanja i stila življenja. Kada je završio studij prava, trebalo je, po želji roditelja, da bude bilježnik jer je taj pozivobezbjedivao društveni ugled i udoban život. Balzaku se taj poziv nije dopao, cak mu je bio odvratan. Htio je, o tome je maštao kao djecak, da bude pisac. Naslucivao je svoj stvaralacki genije i uporno odbijao da se bavi bilo cim osimpisanja. Njegov prvi pokušaj je tragedija Kromvel, ali je to bilo vrlo slabo djelo. Okrenuo se romanu, napisao za

nekoliko godina nekoliko romana, ali je vidio da su vrlo slabi i nije ih potpisivao svojim imenom.Poslije prvih književnih neuspjeha, opredjeljuje se za izdavaštvo, potom kupuje štampariju uz finansijsku pomocroditelja. U ovom poslu propada i doživljava materijalnu katastrofu koja ce ga pratiti do kraja života; stalno je bio udugovima i stalno se borio sa nemaštinom. Opet se vraca književnosti rešen da piše roman o gradjanskom ratuizmedu monarhista i republikanaca u Bretanji. Odlazi na mjesto dogadaja, mjesec i po dana prikuplja gradu i vracase u Pariz, piše roman Posljednji šuan i, svjestan njegove vrijednosti, potpisuje ga svojim imenom. Od tada pa zasljedecih dvadesetak godina Balzak ce napisati stotinu kniga pišuci iz dana u dan, bez predaha, po sedamnaest satidnevno. Balzak je primjer ogromne stvaralacke snage, posvecenosti književnosti i sagorijevanja u neprekidnomstvaralackom zanosu. Ogromna radna energija je slabila, zdravlje se sve više pogoršavalo i posljednjih nekolikogodina, umoran i ophrvan bolešcu, ništa nije napisao. Umro je 1850. godine, na vrhuncu slave.Balzak je došao na genijalnu ideju da sve svoje romane objedini u jednu cjelinu koju je nazvao Ljudska komedija.Svaki roman je posebna cjelina ali sve ih objedinjuje vrijeme, podneblje, mentalitet, licnosti. Neke njegove licnosti javljaju se u razlicitim djelima, razlicitim vremenima i drugacijim ambijentima.U Ljudskoj komediji Balzak prikazuje

plemstvo, ministre, politicare, bankare, sudije, advokate, oficire, sveštenike, trgovce, novinare, studente, fabrikante,seljake, zanatlije, prosjake, robijaše, prostitutke. Njegova Ljudska komedija je tako postala i ostala istorija naravifrancuskog društva prve polovine 19.vijeka. On je postao najbolji i najpoznatiji istoricar. U najznacajnija inajpoznatija djela ubrajaju se: Cica Gorio, Šagrinska koža, Evgenija Grande, Rodaka Beta, Rodak Pons, Izgubljeneiluzije, Traženje apsolutnog, Seljaci, Pukovnik Šaber.

Predgovor Ljudskoj komedijiTrinaest godina nakon objavljivanja prvog uspjesnog romana Poslednji šuan, poslije desetine uspjelih romana kojisu Balzaka ucinili ne samo najpoznatijim nego i najplodnijim piscem toga doba, Balzak je napisao Predgovor ljudskoj komediji (1842) kojim je pokušao da teorijski obrazloži svoje djelo. Ovaj se spis smatra manifestomrealizma. Naznacicemo osnovne poetske stavove iznete u ovom Balzakovom spisu.1. Zadatak spisa je da se objasni kako je zamilsljena i kako je postala Ljudska komedija, te da se ukratko obrazložinjen plan.

2. Zamisao je nastala iz poredenja ljudskog roda i životinjskog sveta: “Uvidao sam da u tom pogledu društvo lici naprirodu. Zar društvo ne stvara od covjeka, prema sredini u kojoj on razvija svoju djelatnost, toliko razlicitih ljudikoliko ima podvrsta u zoologiji? (...) Prema tome, bilo je i uvek ce biti društvenih vrsta, kao što ima i zoološkihvrsta?”. Za njega, razlika izmedu vojnika, radnika, upavitelja, advokata, itd. isto su tako velike kao izmedu vuka, lavamagarca, gavrana itd.3. Balzak ukazuje na suvoparnost istorije zamerajuci istoricarima svih vremena što su zaboravili da napišu istorijunaravi.4. Priznaje škotsom romansijeru Valteru Skotu da se “uzdigao do filozofskog znacaja istorijski roman, tu vrstuknjiževnosti koja iz veka u vek ukrštava besmrtnim dijamantina pesnicki venac zemalja u kojima cveta književnost”.5. Sebi je postavio zadatak da napiše istoriju koju su zaboravili toliki istoricari - istoriju naravi. To ce postici“popisujuci poroke i vrline, skupljajuci najglavnije slucajeve strasti, slikajuci karaktere, odabirajuci najvažnijedruštvene dogadaje, praveci tipove spajanjem veceg broja oznaka istodobnih karaktera.” Da bi uspješno obavio tajobiman i odgovoran posao morao je da

-izuci uzoke društvenih pojava,- dokuci skriveni smisao u ogromnom skupu lica, strasti i dogadaja,- razmisli o prirodnim nacelima i- ustanovi cime se društvo udaljava ili približava “vecnom zakonu, onom što je istinito i lepo’’.6. Definiše roman kao uzvišenu laž istinitu u pojedinostima.7. Daje plan Ljudske komedije:I. Studije naravi 19.vekaII. Filozofske studijeIII. Analiticke studijeStudije naravi cine opštu istoriju a svaka od slika ima svoju misao, svoje znacenje i izražava jedno doba ljudskogživota. Filozofske studije prikazuju društvenu moc. Analiticke studije treba da udu u filozofiju braka, patologijudruštvenog života, anatomiju nastavnog osoblja i analiyu vrline. Ovakvo delo obuhvata istovremeno i kritiku društva,analizu njegovih bolesti i pretresanje njegovih nacela.

Sumu svoje Ljudske komedije izrazio je Balzak sledecim recima:Moje delo ima svoju geografiju, kao što ima svoj rodoslov i svoje porodice, svoja mesta i svoje stvari, svoju celjad isvoje gradane, svoje zanatlije i svoje seljake, svoje politicare i svoje kicoše, svoju vojsku, recju - ceo svoj svet!U ovom Balzakovom spisu ima mehanickog prenošenja zakona životinjskog sveta na ljudsko društvo, sukobljavajuse i iskljucuju njegova materijalisticka naucna shvatanja i monarhisticka politicka uverenja. Znacajno je ukazivanje

7/27/2019 Cica Gorio.doc

http://slidepdf.com/reader/full/cica-goriodoc 2/7

na uticaj sredine na formiranje ljudske licnosti, isticanje potrebe za istorijom ljudske naravi, otkrivanje sopstevnihstvaralickih postupaka u transponovanje grade u roman, ukazivanje na roman kao proznu vrstu velikih umetnickihmogucnosti.

KompozicijaPrica romana Cica Gorio razvija se na dva plana: individualnom i opštem. Na individualnom planu predocene sudve kljucne price: o mladom studentu Eženu de Rastinjaku i ostarelom fabrikantu rezanaca cila Goriu. Oko ove dvesudbine razvija se niz individualnih istorija: stanara pansiona gospode Voker (stara gospodica Mišono, gospodinPoare, mlada devojka Viktorina Tajfer, gospoda Kutir, odbjegli robijaš Votren), vikontese de Bozean, grofica Anastazije de Resto, baronice Delfine de Nisenžan. To su samo istaknutiji pojedinci koji imaju znacajnije mesto uromanestkoj prici, ali pored njih, kroz ovaj roman defiluje nekoliko desetina epizodnih likova. Na opštem planu data je slika pariskog društva od najnižih najviših slojeva. U pansionu gospode Voker je sirotinja razlicitog životnog dobai porekla, a u predgradu Sen Žermen je visoko društvo odeveno u svilu i okiceno zlatom i dijamantima. Pariz jeveliko iskušenje, nada i cežnja mladih ljudi, željenih da dopru do senžermenskog društva. Pariz je i slika moralnogblata, bezdušnosti i egoizma.

Cica Gorio

Cica Gorio je stekao bogatsvo za vrijeme revolucije prodajuci brašno deset puta skuplje no što ga je kupovao. Kada je ostao udovac, svu svoju ljubav je posvetio dvema kcerima: kupovao im haljine, nakit, kocije; obezbedio im velikmiraz i obe su se udale u aristokratske porodice. Starija kcer Anastazija postala je grofica de Resto, mlada Delfina

 je postala baronica de Nisenžan. Kada su ušle u visoko društvo, njihove potrebe su postale vece - želele su da seistaknu na balovima i svecanim vecerama. Novac su dobijale od oca koje je, zaslepljen ocinskom ljubavlju,zadovoljavao njihove prohteve i hirove, rukovoden stavom: ''Ocevi uvek treba da daju pa da budu srecni. Uvekdavati to znaci biti otac''. Dok je ima pare, pazole su ga i kao parajliju svakome pokazivale. A kad je nestalo novca,nemilosrdno su ga oterale. U pansionu Voker je našao sklonište, prezren i siromašan. Stalno menja spratovei iiznajmljuje jeftinije sobe. Odrekao se duvana, otpustio berberina, prestao je da se puderiše, nije više nosio skupaodela, bivao je sve mršaviji. Cica Gorio '' koji je imao šezdeset i dve godine i izgledao kao da nema ni cetrdeset (...),koji je imao neceg mladalackog u osmehu, sada je licio na izlapelog, nemocnpg i bledog starca od sedamdesetgodina''. Kada je ponestalo novca, prodao je nakit, zlatne tabakere, cvjecnjake, posude od srebra, uvek je kcerimadavao sa suzama radosnicama u ocima, srecan što su one zadovoljne i srecne. Kada bi u pansionu nekospomenuo ime neke od njegovih kceri, osluškivao bi da cuje kako su izgledale, jesu li bile srecne, jesu li se lepoprovele. Da je njegova ljubav slepa, pokazuje slucaj kada je zakupio stan da bi njegova kcer Dafina imala gdje dase sastaje sa Rastinjakom. Tek na samrti, kad danima nije bilo njegovih kceri jer nije bilo ni novca, prvi put ce

izraziti razocarenje i bunt :Ne, one nece doci! Znam ja to ima vec deset godina. Ja sam to pomišljao ponekad, ali nisam smio da verujem.Umro je cica Gorio sam i napušten od kceri, kao ubogi siromah. Ispratili su ga samo Rastinjak i Kristof, pokucar gospode Voker. Kceri za koje je sve žrtvao nisu došle na sahranu - poslale su prazne kocije i kocijaše.

Ežen de Rastinjak

Ežen de Rastinjak je mladic koji je iz provincije došao u Pariz na studije prava. Tu je osjetio velegradski život,upoynao siromaštvo i blagostanje, uporedio svoju porodicu u svetlu pariskog života i shvatio da mora nešto dapromijeni. Shvatio je da u velikom gradu mora imati yaštitnika da bi opstao i da bi mogao da ude u visoko društvokoje je postalo njegova preokupacija i glavni cilj. Brzo je došao u vezu sa daljom rodakom vikontesom de Bozean injena kuca mu je postala prva stepenica za ulayak u visoko društvo. Cinjenica da je rodak vikontese de Bozean,

koja je po svom imenu i po svom bogatstvu, jedna od najvecih plemkinja, otvarala mu je vrata aristokratskih kuca iobezbedivala pozivnice za balove. Vec na prvim koracima u to društvo Rastinjak mlad, neiskusan i cista srcadoživljava poniženje : njegovo odijelo, dolazak pješice na bal ili neuglednim kocijama, izazivaju podrugljive poglede iosmjehe slugu koji mu otvaraju vrata. Prvi ulasci u to društvo otkrili su muneiskrenost, pritvornost, prevare, laž.Mladom i neiskusnom Rastinjaku žele da pomognu svojim savjetima robijaš Votren i vikontesa Bozean. Votren jedobro upoznao svijet i iskusio društvene nepravde pa nastoji da Rastinjaku otvori oci i ukaže mu na neprijatneistine. Za Votrena je Pariz obicna kaljuga :Oni koji se u njoj ukaljaju vozeci se kolima, to su pošteni ljudi, a oni koji se ukaljaju iduci pješice, to su lopovi. Akovam se desi nesreca da ukradete neku sitnicu, pokazuju na vas na trgu pred Palatom pravosuda kao kakvocudovište. Ali ako ukradete milion, onda ce vas u salonima smatrati za poštenog covjeka.Pokvarenost je opšta pojava i oružje ljudi osrednjih osobina. U društvo treba krciti put bleskom genija ili umešnompokvarenošcu. U ljudske mase treba ili uleteti kao topovsko dule, ili se uvuci kao kuga. Poštenjem se ništa nepostiže. I vikontesa de Bozean, u jednom trenutku razocaranja, kada je ljubavnik bio napustio, kazuje Rastinjaku

istinu o životu i upucuje ga kako da se ponaša u drustvu u koje hoce da ude :Dakle, gospodine de Rastinjak, postupajte s ljudima onako kako zaslužuju. Želite da uspete, ja cu vam pomoci.Uvidecete koliko je duboka ženska pokvarenost, izmericete velicinu bedne ljudske sujete. Iako sam pažljivo citala tuknjigu o svetu, bilo je stranica koje su mi ostale nepoznate. Sad znam sve. Ukoliko hladnije budete racunali, utolikocete bolje uspeti. Ako hocete da vas se svet boji, udarite bez milosti. I ljude i žene smatrajte za poštanske konje

7/27/2019 Cica Gorio.doc

http://slidepdf.com/reader/full/cica-goriodoc 3/7

koje cete na svakoj stanici ostavljati da crknu, pa cete ostvariti sve želje.U Rastinjaku je dvojstvo : on je mlad, neiskusan, cist, neiskvaren, riješen da uspije. Ali on je opljackao majku isestre da bi kupio skupo odijelo i vozio se kocijama, što je uslov da se ude u visoko društvo. Po tome je sebican,kao što su sebicne kceri cica Goria. Ali ce taj isti Rastinjak odbiti necasnu Votrenovu ponudu da se oženi bogatomnasljednicom Viktorinom poštvo pije toga bude ubijen njen brat. Rastinjak ima svoj put :Moja je mladost još cista kao vedro nebo : ko hoce da postane velik ili bogat covek, treba da se pomiri s tim damora lagati, povijati se, puzati i uspravljati se, laskati, pretvarati se. Ko pristane na to, zar ne znaci da je pristao dabude sluga onih koji su lagali, povijali se, puzali. Prvo im treba biti sluga, pa onda postati njihov saucesnik. O, ne. Ja

cu raditi plemenito, kao svetac, radicu danju i nocu da stecem bogatstvo samo svojim radom. To ce bogatstvo vrlosporo ici, ali cu zato spavati mirne savesti. Ali, kada postane ljubavnik Delfine de Nisenžwn, kada osjeti miris bogatstva, pojmice vrijednost novca i njegovodejstvo na covjeka: kada ima novac, covej je siguran, samouvjeren, prav i dostojanstven. Visoko društvo i,bogatstvo i moralna cistota to ne može da opstane jedno pored drugogo, shvatio je Rastinjak.Sudbina cica Goria iz temelja potresa Rastinjaka. Sahrana svoga stradalnika bez krivice ruši sve iluzije koje jeRastinjak gajio o svijetu. Kada je morao da pozajmi franak od pokucara Kristofa da bi grobarima dao napojnicu,Rastinjaka obuzima tuga i gorcina. U tom trenutku je nestao dotadašnji Ežen de Rastinjak koji je želio da svijetosvaja trudom, zaslugom i vrlinom. Pojavio se novi Ežen de Rastnjak koji upucuje društvu pretece rijeci a sad je nanas dvoje red . Na rucak kod gospode de Nisenžen odlazi Rastinjak koji prihvata borbu sa društvom Sen Žermena,ali prihvata i sredstva kojima se ono služi.

Društvo

Na samom pocetku romaneskne price, posle predocavanja stanara pansiona gospode Voker, narativni subjektposebno prati dva glavna aktera price. Rastinjak i Gorio su samo dva suseda, ali sticaj okolnosti približava mladica istarca pa se u toku romaneskne price njihove sudbine preplicu. Balyak je dobro odredio mesta ovim junacima ustrukturi romana: to su dva razlicita ljudska tipa i dva sveta, ali se i jedan i drugi uzajamno dopunjavaju. Bez cicagoria Rastinjak bi dobio sasvim druge obrise; bez Rastinjaka tragicna sudbina starog Goria, ne bi dobila takosnažne akcente. Dok je jedan na kraju svoga puta, drugi ga tek krci; dok je Cica Goria uništila bezdušnost inezahvalnost dveju kcerki, Rastinjak je na putu da uništi majku i sestre; dok je jedan poražen od života, drugi sebori za pobedu; dok je jedan potpuno skrhan, drugi je zadojen snagom za obracun sa društvom.Cica Gorio je široka freska francuskog društva: tu ima licnosti razlicitog socijalog porekla i statusa, razlicitih ideja iideala, razlicitih moralnih stavova i razlicitih sudbina: ''Ovakav skup ljudi - piše Balzak - sadrži uglavnom bitneelemente celog jednog društva''. Za junake ove price Balzak uzima dva razlicita ljudska tipa. Jedno je mladi student

prava, koji je došao u Pariz da završi studije i svojim trudom obezbedi sebi mesto u društvu. Drugi je ostarjelinegdašnji fabrikant, ''jedno nesrecno i odgurnuto stvorenje, jedan mucenik sa kojim su svi terali šegu''Prvi je došao u Pariz u punoj snazi svoje mladosti, ispunjen verom u život, željan uspeha po svaku cenu. Drugi je nazalasku života, na izmaku snage, napušten pd svojih kcerki, opljackan od sopstvene dece, žrtva bezgranicneroditeljske ljubavi.Ljudski svet romana cine licnosti razlicite po poreklu, društvenom statusu, mentalitetu i karakteru. One se mogusvrstati u dve grupe: onu koja živi u ulici Sen Ženevjev gdje se nalazi pansion gospode Voker, i onaj iz predgradaSen Žermen, gdje su kuce i dvorci ariskokratskih porodica. Na jednoj strani je siromaštvo, na drugoj materijalnoizobilje. Na jednoj strani su vidljivi prosjaji iskrenosti, poštenja, prijateljstva i uvažavanja, na drugoj strani jebespomucna borba za društveni prestiž, niske intrige, podmetanja, zavidljivost, nemoral. Balzak sa simpatijamaprikazuje senženevjevske žitelje, ima sažaljenja ya njihove patnje i stradanja, ima razumjevanja za njihove sitnezlobe i surevnjivosti, ali ih ne idealizuje. Za senženevjevske žitelje nema ni razumjevanja ni simpatija - na svakomkoraku je lopovluk, preljuba, bezdušnost, zloba. Cica Gorio nije idealan lik - bogatstvo je stekao na nepošten nacin,

koristeci nevolje siromašnih i gladnih. Ali on je stradalnik i nesrecnik, žrtva svojih nezajažljivih kceri i svoje prevelikeljubavi prema njima. Ni Rastinjak nije idealizovan: dolazi u Pariz cist i neiskvaren, dugo zadržava moralnu cistotusvoje licnosti, ali postepeno popušta, prilagodava se sredini i poprima njene manire: i on iskorišcava svoje najmilijeda bi obezbedio ulazak u visoko društvo: i on, na kraju romanesksne price, odlazi da se ukljuci u metež i blatosenžermeskog društva.

7/27/2019 Cica Gorio.doc

http://slidepdf.com/reader/full/cica-goriodoc 4/7

ŽIVOTOPIS:

Honore de Balzac francuski je romanopisac, pripovjedač i dramatičar.

Rođen je 1799. godine u provinciji, pokušava u Parizu napraviti brzu književnu karijeru.Razočaran prvim neuspjesima i gonjen željom da što prije stekne renome i društveni ugled, ulazi

u neuspjele investicije, te se opterećuje dugovima za cijeli život.

Možemo ga smatrati prvim modernim profesionalnim piscem. Utemeljio je tzv. kritički ili

društveni realizam. Prijalazna je figura između romantizma i realizma - s jedne strane se u

njegovim djelima pojavljuju melodramatične fabule, retorika, romantičke strasti, divlji

individualizam, dok s druge strane unosi brižljivo dokumentirane, detaljne studije društvenog

života, s točnim i autentičnim podacima. Najvažnije mu je djelo “Ljudska komedija”, grandiozna

epopeja u kojoj, po uzoru na Dantea nastoji sistematički, klasicificirati panoramu svojih

suvremenika i tadašnjeg društva. To je serija od 92 romana, s često sličnim ili istim likovima, a

djele su u tri grupe: Studije običaja, Filizofske studije i Studije braka.

Najpoznatija su mu djela: ''Otac Goriot'', ''Seoski liječnik'', ''Sjaj i bijeda kurtizana”.

KNJIŽEVNI ROD: epika

 VRSTA DJELA: obiteljski roman

MJESTO RADNJE: Pariz

 VRIJEME RADNJE: 1819. godine do 1820. godine, početak mjeseca studenog 1819. godina

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:

- likovi: Goriot, Eugene de Rastignac, Goriotove kćeri - Delphine i Anastasie, Vautrin...

GORIOT: bivši tvorničar tjestenine, bogat i sretan; stanovnik pansiona Vanquer. Gotovo doludila voli svoje kćeri, i ništa ne može potisnuti njegovu ljubav prema njima. Očeva ljubav prema

kćerima postaje prava ovisnost, on kupuje ljubav svojih kćeri novcem i skupim poklonima još od

njihova djetinjstva pa one zato postaju razmažene, pohlepne i bezosjećajne, a on to u svojoj

slijepoj ljubavi ne vidi. Kazna mu je usamljenost i odbačenost koja doživljava vrhunac u

trenucima umiranja. Goriot je sam, njegove kćeri ne mogu, odnosno ne žele doći i njemu se na

trenutak javlja spoznaja o njihovoj bezosjećajnosti, ali umire u iluziji da ga vole, da su lijepe,

dobre, ali nesretne, a za njihovu nesreću okrivljuje muževe.''Čiča Goriot, starac otprilike od šezdeset i devet godina...'' 

''Uostalom, njegovi su mesnati, nabrekli nožni listovi, kao i dugi istaknuti nos, nagovještali 

7/27/2019 Cica Gorio.doc

http://slidepdf.com/reader/full/cica-goriodoc 5/7

nake duševne osobine od kojih je udovica, čini se, bilo stalo, a koje je potvrđivalo njegovo

mjesečasto i bezazleno, nevjšto dobrodušno lice. Mora da je bio čvrsto građena životinja kadra

da svoj duh izoštri u osjećaju. Kosa, počešljana na razdjeljak, koju mu je vlasuljar Politehničke

škole svako jutro dolazio naprašiti, na pet mu se mjesta spuštala na nisko čelo i lijepo

ukrašavala lice. Premda je djelovao malčice neotesano , bio je tako pomno dotjeran, tako je

obilato trošio duhan, pušio ga kao čovjek siguran u to da će mu kutija za duhan uvijek biti  puna makube.'' 

 EUGENE DE RASTIGNAC: mladi student koji uspijeva ući u pariško visoko društvo i nastoji se

u njemu održati vezom s udatom bogatom ženom, Goriotovom kćerkom. Rastignac je s

Goriotom u njegovim posljednjim trenucima osjećajući prema nesretnom starcu ljubav i

sažaljenje uviđajući nemilosrdnost njegovih kćeri. On ne odustaje od visokog društva i na kraju

se odlučuje boriti svojim jedinim oružjem: razumom, ambicijom i upornošću.''Eugčne de Rastignac, tako se zvao ,bio je jedan od onih mladića koji se iz nevolje privikavaju

na rad, koji od najranije dobi shvaćaju nade što ih roditelji u njih polažu, te sebi pripremaju

lijepu budućnost već sada proračunavajući buduće kretanje društva,kako bi bili prvi koji će ga

dokraja iskoristiti.'' 

''Eugčne de Rastignac imao je posve južnjačko lica, bijelu put, crnu kosu, plave oči. Njegov

način izražavanja, ponašanje i uobičajeno držanje odavali su sina plemenite obitelji gdije su

 prvim odgojem bile obuhvaćene samo tradicije dobrog ukusa. Ako se i štedio na odjeći, ako je u

obične dane i nastojao pohabiti odjela sašivena prošle godine, svejedno je pokatkad mogao

izaći i kao otmjen mladić. Obično je nosio stari kaput, iznošen prsluk, neuglednu crnu,

izblijedjelu, nemarno svezanu studensku kravatu, hlače u skladu s ostalim i zakrpljene čizme.'' 

Goriotove kćeri – DELPHINE i ANASTASIE: dvolične i pohlepne, bez morala, bez ljubavi prema

ocu koji im je dao sve. Željne samo ljubavi mladih plemića i novca, te uspjeha u društvu.

VAUTRIN: muškarac, oko 40 god., koji nosi crnu vlasulju i boji brkove. Odbjegli je robijaš. Kroz

njegov se lik daje opis društva i Parižana, licemjerje i pokvarenost, te moralnu izopačenost

ondašnjeg društva. Po njegovim je mjerilima Pariz najobičnija kaljuža: "Oni koji se u njemu

kaljaju kolima pošteni su ljudi, oni koji se kaljaju pješice, lopovi su. Oni koji u njemu ukradu

sitnicu smatraju se za neobične rijetkosti, oni koji kradu milijune označeni su kao ljudi puni

 vrlina". Vautrin je prozreo Rastignacove želje i predlaže mu ubojstvo kako bi došao do novaca

koji bi mu omogućio život u visokom društvu. Uživao je izrugivati se zakonom, šibati visoko

društvo, naglašavati da je samo sebi nedosljedno, kivan na društveni poredak i da je u dubininjegove duše brižljivo čuvana neka tajna.

''... u drugom čovjek od svojih četrdesetak godina koji je nosio crnu vlasulju, boji zaliske,

7/27/2019 Cica Gorio.doc

http://slidepdf.com/reader/full/cica-goriodoc 6/7

izdavao se za bivšeg trgovca, a zvao se gospodin Vaturin.'' 

''Znao je ili je ponešto nagađao o poslovima onih koji su ga okruživali, dok nitko nije mogao

 proniknuti ni u njegove mislini u njegove poslove. Premda je svoju prividnu dobroćudnost,

stalnu ljubaznost i veselost postavio kao nekakvu prepreku između sebe i svih ostalih, često bi 

dopuštao da iz njega izbije strahovita dubina njegova značenja. Često je kakva doskočica,

dostojna Juvenala, kojom kao da je uživao izrugivati se zakonima, šibati visoko društvo,optuživati ga da je samo sebi nedosljedno, morala izazvati pretpostavku da je taj čovjek kivan

na društveni poredak i da je u dubini njegova života brižljivo zakopana neka tajna.'' 

KRATAK SADRŽAJ:

Djelo počinje opisom pansiona gđe Vauquer. Pisac pomno opisuje pansion, okoliš, prostorije u

pansionu, itd.

U Pariz je došao mladić iz plemićke obitelji koji želi studirati pravo. I on se nastanio u pansionu.U pansionuse nalaze još i bivši proizvođač rezanaca čiča Goriot te bivši trgovac Vautrin. Na

početku svi su se divili čiči Goriotu na njegovoj odjeći, na srebrnini koju je imao u ormaru, ali

nakon nekog vremena on se preselio iz skuplje sobe u onu jeftiniju. Čiča Goriot ima i dvije kćeri

koje je uspio udati u bogato društvo, i na njih je potrošio i zadnji novčić. Mladi Rastignac

napušta svoje ideale i okreće se Parizu i njegovom otmjenom društvu. On doznaje da u Parizu

ima rođakinju i od nje traži pomoć da mu ona pokaže put do uspjeha u bogatom društvu. Ona ga

upoznaje sa jednom od kćeri čiče Goriota, Anastasie.

Grofica Anastasie je imala svog ljubavnika Maxa koji je dolazio kod nje. Jednom prilikom dok je

 bio kod nje, iz jedne prostorije izađe čiča Goriot i Rastignac je upita šta ona ima s Goriotom, i od

tada su vrata za Rastignaca zatvorena kod gđe de Restaud. Kad je Rastignac ispripovijedao

svojoj rođakinji kako se gđa de Restaud ponijela prema njemu, ona odluči da će ga upoznati s

drugom Goriotovom kćeri, groficom Delphine de Nucingen. U međuvremenu pojavio se tu i

 Vautrin koji savjetuje Rastignaca kako da dođe do svog cilja. Savjetuje mu da, ako treba ubiti,

neka ubije, samo da ostvari svoj cilj. Vautrin je pronašao i žrtvu koja bi to molal biti, trebao je to

 biti brat gđice Victorine. Međutim, Rastignac nije htio niti čuti za to.

Jedne se večeri u talijanskoj operi upoznao sa Delphine, ona ga je očarala na prvi pogled. Od tog

dana Rastignac je mnogo vremena provodio kod nje razgovarajući o njezinom ocu. A kad je

dolazio kući,odmah je odlazio reći čiči Goriotu što je rekla za njega, a on je bio presretan, i iako

su ga obje kćeri odbacile, on je živio samo za njihovu sreću. Vautrin se nije slagao s

Rastignacovim načinom na koji on pristupa tom svijetu jer je rekao da je svijet pokvaren i ako ti

njega ne uništiš, on će tebe. Rastignac je tražio novac i od majke i od sestara da mu posude da

uspije u tom visokom društvu; one su mu poslale i zaželjele mu sreću. Nakon tog doznalo se upansionu da je Vautrin odbjegli robijaš i prijavili su ga, tako da je Vautrin zauvijek nestao iz

pansiona. U trenucima kada se Goriot, teško bolestan, nada da će posljednji put vidjeti kćeri,

7/27/2019 Cica Gorio.doc

http://slidepdf.com/reader/full/cica-goriodoc 7/7

Rastignac je jedini koji mu ukazuje pažnju.

Kad je umro čiča Goriot, na pogreb su došle samo prazne kočije njihovih kćeri sa slugama. Mladi

Rastignac platio je i pogreb jedinom prijatelju koji nije nikad protiv nikog rekao ništa loše, i

 vidio da je Vautrin imao pravo da protiv takvog svijeta ne možeš ići »pješice« i okrene se prema

 veličanstvenom Parizu i reče: »Sad je na nama dvoma red!«

O DJELU:

U ovom su romanu tri osnovne fabule:

1. otac Goriot i njegovo propadanje u društvu

2. Rastignac i njegov uspon u društvu

3. Vautrin i njegovi poslovi

Balzacu je inspiracija bila Shakespeareova tema iz “Kralja Leara”, koji se lišava svega da bi

njegove nezahvalne kćeri mogle ostvariti svoje ambicija.Struktura je djela dramska, što pisac i sam naglašava.

Sastoji se od šest poglavlja: Pansion, Dva posjeta, Ulazak u otmjeno društvo, Bježismrt, Dvije

kćeri i Očeva smrt.

Ovdje počiva gospodin Goriot, otac grofice de Restaud i barunice de Nuncingen, sahranjen na

trošak dvojice studenata.

Tamnica se ne može zamisliti bez čuvara.

 Želja se rađa isto toliko iz teškoća koliko iz lakih pobjeda.

 Smrt nas ne pita kad nas uzima.

 Sreća je poezija žena, kao što je haljina njihov ukras.

... srce je siguran vodič.

Vrlina se, dragi moj đače, ne dijeli: ona postoji ili ne postoji.

Ostati dosljedan vrlini, to je uzvišeno mučeništvo.

Čovjek osjeća kad ga netko voli.