Čitanje književnog teksta 2012./13.dr.sc. Zrinka Božić Blanuša

ŠESTO PREDAVANJE

Pripovjedna komunikacija- slijedeći postavke Waynea Bootha (Čikaška škola, The Rhetoric of Fiction, 1961.) koji uvodi pojam implicitnog autora, Seymour Chatman (Story and Discourse: Narrative Structure in Fiction and Film, 1978.) razvija semiotički model pripovjedne komunikacije:

stvarni → implicitni → (pripovjedač) → (naslovljenik → implicitni → stvarni čitateljautor autor pripovijedanja) čitatelj ____________________________________________

- pojam implicitnog čitatelja uvodi Wolfgang Iser (Der implizite Leser, 1972.) →rezultat interakcije između teksta i zbiljskog čitatelja, on je komunikacijski partner implicitnom autoru

- pojam implicitnog autora, Chatman preuzima od Bootha →upravljajuća svjest djela kao cjeline, izvor svih normi utjelovljenih

u djelu- implicitni autor superioran je u inteligenciji i moralnim standardima stvarnom autoru- implicitni i stvarni autor nisu jednaki, ne poklapaju se

- Chatman razlikuje implicitnog autora od pripovjedača: →implicitni nam autor ništa ne govori, nema glasa i ne komunicira izravno, on nas instruira potiho kroz način na koji je djelo organizirano i oblikovano

- iza leđa komunikacije između pripovjedača i naslovljenika pripovjedanja, odvija se komunikacija između implicitnog autora i implicitnog čitatelja- naslovljenik pripovjedanja →način na koji pripovjedač struktuira svoju priču

- Schlomith Rimmon Kenan (Narrative Fiction, 1983.) →implicitni autor je instanca koju valja depersonificirati: niz implicitnih normi, a ne govornik, glas ili subjekt- ne može biti komunikacijski partner u pripovjednoj komunikaciji- pripovjedač i naslovljenik pripovijedanja su konstitutivni čimbenici pripovjedne komunikacije- neprihvatljiva je ideja o nepostojanju pripovjedača

1