Clive Cussler

Blago

Bilo kakva sliènost sa stvarnim dogaðajima, mjestima ili ma, živima ili mrtvima, potpuno je sluèajna.U znak sjeæanja na Roberta Esbensona Nitko nikada nije imao boljeg prijateljaAleksandrijska knjižnica stvarno je postojala, i da je preživjela ratove i religijske fanatike, podarila bi nam ne samo znanje o egipatskim, grèkim i rimskim carstvima, veæ i o onim slabo poznatim civilizacijama koje su se podizale i propadale daleko od obala Mediterana.Godine 391. n. e. kršæanski car Teodozije zapovjedio je da sve knjige i umjetnièka djela koja prikazuju bilo što imalo pogansko, a u koje su spadala i uèenja besmrtnih grèkih filozofa, budu spaljena i uništena.Smatra se da je veliki dio zbirke tajno spašen i odnesen. Što se dogodilo s njom, i gdje je skrivena, ostaje tajnom i šesnaest stoljeæa kasnije.BlagoPrethodnici15. srpnja 391. Nepoznata zemljaMalo, varljivo svjetalce sablasno je plesalo kroz mrak tunelskog prolaza. Èovjek odjeven u vunenu tuniku koja mu je padala do ispod koljena zastane i podigne uljnu svjetiljku iznad glave. Slabašan sjaj osvjetljavao je ljudski lik unutar kovèega od zlata i kristala, istovremeno bacajuæi grotesknu, treperavu sjenu na gladak zid u pozadini. Èovjek u tunici na trenutak se zagleda u obnevidjele oèi, zatim spusti svjetiljku i okrene se. Prouèavao je dugi niz mirnih oblika koji su stajali u samrtnoj tišini. Bilo ih je toliko da se èinilo kako idu u beskraj prije no što su se izgubili u tami duge peæine.Junius Venator krene dalje, dok su mu sandale strugale po neravnom tlu jedva èujnim zvukom. Polako, tunel se širio u prostranu galeriju. Uzdižuæi se do visine od gotovo trideset stopa, kupolasti strop bio je podijeljen na niz lukova koji su mu davali strukturalnu snagu. U vapnenac su bili urezani spiralni usjeci, kako bi voda mogla otjecati u duboke odvodne jame. Zidovi su bili prošarani udubljenjima ispunjenim tisuæama èudnih kružnih bronèanih spremnika. Da nije bilo velikih drvenih sanduka naslaganih u sredini prostorije, ovo odbojno mjesto moglo se zamijeniti s katakombama ispod Rima.Clive CusslerVenator se zagleda u bakrene ploèice prièvršæene na sanduke, usporeðujuæi njihove brojeve s brojevima na svitku koji je izravnao na malom stoliæu. Zrak je bio suh i težak, i znoj se poèeo probijati kroz slojeve prašine koji su mu prekrivali kožu. Dva sata kasnije, zadovoljan što je sve katalogizirano i u redu, on smota svitak i zadjene ga za pojas.Zatim uputi posljednji, sveèani pogled predmetima u galeriji i ispusti uzdah žaljenja. Znao je da ih više nikada neæe vidjeti niti dodirnuti. On se umorno okrene, podigne malu svjetiljku ispred sebe i krene natrag kroz tunel.Venator nije bio mlad èovjek; bližio se pedeset i sedmoj godini, i za svoje je vrijeme veæ bio star. Sivo, izborano lice, upali obrazi, umorni koraci odražavali su iscrpljenost èovjeka koji više nije imao volje za život. No, duboko u sebi, osjeæao je topli sjaj unutarnjeg zadovoljstva. Golemi je projekt uspješno dovršen; veliki teret podigao se s njegovih povijenih ramena. Sve što mu je preostalo bilo je da preživi dugo putovanje do Rima.Prošao je kroz još èetiri tunela koji su vodili prema brdu. Jedan je bio blokiran velikom hrpom kamenja. Dvanaest robova koji su kopali tunele poginulo

je kad se tunel urušio. Još su bili tamo, smrvljeni i pokopani. Venator ih nije jako žalio. Bolje da su brzo umrli nego da su proveli godine jada i bijede u rudnicima carstva živeæi na kruhu i vodi, prije no što bi ih oborila bolest ili što bi ih odbacili kada postanu prestari za rad.On krene prolazom s krajnje lijeve strane i nastavi hodati prema slabašnom dnevnom svjetlu u daljini. Ulazno okno bilo je urezano u maloj špilji i imalo je promjer od dva i pol metra — dovoljno da proðu najširi sanduci.Iznenada, oknom odjekne udaljeni krik izvana. Venator zabrinuto nabora èelo, i ubrza korak. Iz navike zaškilji u trenutku kad je izišao na svjetlo kako bi se zaštitio od sunèevog sjaja. Oklijevao je i prouèavao logor koji se nalazio malo dalje, na ravnici. Skupina rimskih legionara stajala je oko nekoliko barbarskih žena. Jedna mlada djevojka ponovo vrisne i pokuša pobjeæi. Gotovo se probila kroz kordon vojnika, ali jedan od njih zgrabi je za dugu crnu kosu i povuèe, tako da je pala na koljena u prašinu.

BlagoGolema, èvrsta prilika ugleda Venatora i približi mu se. Èovjek je bio div, viši za glavu od svih drugih ljudi u logoru, širokih ramena i gotovo spojenih butina, i s rukama poput hrastovih greda na kojima su šake dopirale gotovo do koljena.Latinius Macer, Gal, bio je glavni nadzornik robova. On im mahne u znak pozdrava i progovori iznenaðujuæe visokim glasom.«Je li sve spremno?», upita.Venator klimne. «Brojenje je završeno. Možete zapeèatiti ulaz.»«Smatrajte to uèinjenim.««Kakva je ono gužva u logoru?»Macer pogleda vojnike crnim, hladnim oèima, pa pljune na tlo.«Glupi legionari postali su nestrpljivi i napali selo udaljeno pet liga na sjever. Izvršili su bezuman masakr. Najmanje je 40 barbara ubijeno. Samo desetorica su bili muškarci, ostalo su bile žene i djeca. I to bez razloga. Nije bilo zlata niti ikakvog plijena vrjednijeg od izmeta mule. Vratili su se s nekoliko ružnih žena s kojima æe se kockati. Ništa drugo.»Venatorovo lice izražavalo je napetost.«Je li bilo još preživjelih?««Rekli su mi da su dva muškarca pobjegla.««Oni æe uzbuniti druga sela. Bojim se da je Severus udario u osinjak.»«Severus!» Macer ispljune rijeè zajedno s pljuvaèkom. «Taj prokleti centurion i njegova žgadija ne rade ništa osim što spavaju i ispijaju nam zalihe vina. Po mojem mišljenju, ta lijena vreæa nam treba kao i bol u guzici.««Unajmljeni su da nas zaštite«, podsjeti ga Venator.«Od èega?«, upita Macer. «Primitivnih bezbožnika koji jedu insekte i reptile?««Okupi robove i brzo zatvori tunel. I to dobro. Barbari ga ne smiju iskopati nakon što mi odemo.««Toga se ne morate bojati. Prema onome što sam vidio, nitko u ovoj prokletoj zemlji nije svladao vještinu izrade metala.«Macer zastane i pokaže prema velikoj gomili iskopanih stijena postavljenih iznad ulaza u oknu, koje je zadržavala divovska ograda od balvana.Clive Cussler ~~«Kada ono padne, možete prestati brinuti za svoje dragocjene starine. Niti jedan barbar nikada neæe doæi do njih. Neæe se probiti kopajuæi golim rukama.»Ponovno uvjeren u sigurnost starina, Venator otpremi nadglednika i bijesno krene prema šatoru Domitiusa Severusa. Prošao je pokraj osobnog amblema vojne postrojbe, srebrenog simbola bika Taurusa na vrhu koplja, i odmaknuo u stranu stražara koji mu je pokušao zaprijeèiti prolaz.Pronašao je centuriona kako sjedi u logorskom stolcu, promatrajuæi nagu,

neopranu barbarku u poluležeæem položaju, koja je pjevušila niz èudnih zvukova. Bila je mlada, nije joj bilo više od èetrnaest godina. Severus je nosio kratku crvenu tuniku prebaèenu preko lijevog ramena. Gole ruke bile su mu ukrašene s dvije bronèane narukvice prièvršæene oko bicepsa. Bile su to mišiæave vojnièke ruke, izvježbane za nošenje štita i maèa. Severus se nije potrudio da podigne pogled pri Venatorovom iznenadnom ulasku.«Tako provodiš vrijeme, Domitiuse?», obrecne se Venator hladnim, sarkastiènim glasom. «Odbacuješ volju Božju silujuæi pogansku djecu?»Severus polako okrene svoje tvrde, sive oèi prema Venatoru.«Dan je previše sparan da bih slušao tvoje kršæanske propovijedi. Moj bog je tolerantniji od tvojega.»«Istina, ali ti si poganin.»«To je stvar ukusa. Nitko od nas nije se susreo sa svojim bogom licem u lice. Tko može reæi tko je od nas u pravu?»«Krist je bio sin pravog Boga.»Severus umorno pogleda Venatora. «Narušio si mi privatnost. Reci što želiš i odlazi.««Da bi ti mogao silovati ovu sirotu poganku?»Severus mu ne odgovori. On ustane, zgrabi djevojku za ruku i grubo je baci na ležaj.«Bi li mi se pridružio, Juniuse? Ti možeš prvi.»Venator se zagleda u centuriona. Prožme ga ledeni strah. Rimski centurion koji je predvodio pješašku postrojbu bio je grub gospodar. Ovaj èovjek bio je nemilosrdni divljak.«Naša misija ovdje dovršena je», reèe Venator.Blago«Macer i robovi spremaju se zapeèatiti peæinu. Možemo se pokrenuti i vratiti se na brodove.»«Sutra æe biti jedanaest mjeseci otkad smo otišli iz Egipta. Još jedan dan uživanja u lokalnim zadovoljstvima nije suviše.»«Naša misija nije bila pljaèkanje i razaranje. Barbari æe zahtijevati osvetu. Nas je malo, njih je mnogo.»«Suprotstavit æu svoje legionare svakoj hordi koju barbari mogu baciti na nas.»«Tvoji ljudi su omekšali kao najamnici.««Nisu zaboravili boriti se», reèe Severus samopouzdano se smiješeæi.«Ali hoæe li umrijeti u slavu Rima?»«Zašto bi? Zašto bi to uèinio bilo tko od nas? Velike godine Carstva došle su i prošle. Naš nekad velièanstveni grad na Tiberu pretvorio se u smetlište. Malo rimske krvi teèe našim venama. Veæina mojih ljudi dolazi iz provincija. Ja sam Španjolac a ti si Grk, Juniuse. U ovim danima kaosa tko može osjeæati imalo lojalnosti prema caru koji vlada daleko na istoku u gradu koji nitko od nas nije vidio? Ne, Juniuse, moji vojnici borit æe se jer su profesionalci i jer su plaæeni za borbu.»«Možda im barbari neæe ni pružiti neki izbor.»«S tim smeæem pozabavit æemo se kad doðe vrijeme za to.»«Bolje je izbjeæi sukobe. Smatram da bismo trebali otiæi prije mraka...»Venatora prekine snažna tutnjava koja je potresla tlo. On pojuri iz šatora i zagleda se u liticu. Robovi su izvukli potpornje ograde, i oslobodili lavinu koja se sruèila preko otvora peæine, zatrpavši je ispod mnogo tona masivnih stijena. Veliki oblak prašine podigao se i raširio niz zaravan. Odjek grmljavine bio je popraæen klicanjem robova i legionara.«Uèinjeno je», reèe Venator sveèanim glasom, umorna lica.«Mudrost vjekova na sigurnom je.»Severus se zaustavi pokraj njega.«Šteta što se to ne može reæi i za nas.»

Venator se okrene. «Ako nam Bog podari mirno putovanje kuæi, èega se trebamo bojati?»«Muèenja i pogubljenja«, reèe Severus mirno.Clive Cussler«Usprotivili smo se caru. Teodozije ne oprašta lako. Neæemo se moæi sakriti nigdje u Carstvu. Bolje nam je da potražimo utoèište u nekoj drugoj zemlji.»«Moja žena i kæi... oèekuju me u našoj obiteljskoj vili u Antiohiji.»«Carevi agenti vjerojatno su ih pronašli do sada. Ili su mrtve, ili su prodane u ropstvo.»Venator odmahne glavom u nevjerici. «Imam moæne prijatelje koji æe ih štititi dok se ne vratim.»«Prijateljima se može zaprijetiti, a može ih se i kupiti.»Venatorove oèi rašire se u iznenadnom prkosu. «Niti jedna žrtva nije prevelika za ovo što smo uèinili. Sve bi bilo uzalud ako se ne vratimo s bilješkama i kartom putovanja.«Severus se spremao odgovoriti, kada ugleda svojeg zamjenika, Artoriusa Noricusa, kako juri uz lagani uspon prema šatoru. Tamno lice mladog legionara blještalo je na podnevnoj žegi, i pokazivao je prema rubu niskih litica.Venator rukom zaštiti oèi od sunca i pogleda uvis.Usta mu se stisnu. «Barbari, Severuse. Došli su nam naplatiti pokolj u njihovom selu.»Èinilo se kao da brda vrve mravima. Više od tisuæu barbarskih muškaraca i žena zurilo je prema okrutnim uljezima u svojoj zemlji. Bili su naoružani lukovima i strijelama, štitovima od uštavljene kože i kopljima s vrhovima od obsidijana. Neki su držali kratke drvene ruèke s kamenjem prièvršæenim na vrhu. Muškarci su nosili samo krpe oko struka.Stajali su tiho, bezizražajno, divlje i zloslutno poput oluje koja se približava.«Još jedna barbarska vojska nalazi se izmeðu nas i naših bro-dova!», vikne Noricus.Venator se okrene, a lice mu poprimi boju pepela. «Ovo je rezultat tvoje gluposti, Severuse.»Glas mu je kiptio od bijesa. «Sve si nas pobio.» Zatim se spusti na koljena i poène moliti.«Tvoje božanstvo neæe pretvoriti barbare u ovce, starèe», reèe Severus sarkastiènim tonom. «Samo nas maè može spasiti.»On se okrene, uhvati Noricusa za ruku i poène izdavati zapovijedi.Blago«Naredi bucinatoru (trubaèu) da zasvira bojni zov. Reci Latiniusu Maceru da naoruža robove. Formiraj ljude u èvrsti borbeni kvadrat. U formaciji æemo marširati prema rijeci.»Noricus napeto salutira i pojuri prema središtu logora.Pješaèka postrojba od šezdeset vojnika brzo je formirala pravokutnik. Sirijski strijelci zauzeli su mjesto na bokovima, izmeðu naoružanih robova okrenutih prema van, dok su Rimljani saèinjavali prednji i stražnji dio. U središtu su bili zaštiæeni Venator i njegova mala skupina egipatskih i grèkih pomoænika, kao i troèlana medicinska ekipa.Glavno pješaško oružje u Rimu u IV. stoljeæu bio je gladius, dvosjekli šiljati maè dug osamdeset i dva centimetra, i pilum, dva metra dugo koplje za bacanje i ubadanje. Za zaštitu, vojnici su nosili željeznu kacigu s pomiènim štitnicima za obraze koji su se mogli vezati vrpcom ispod brade. Kaciga je izgledala poput kape džokeja sa šiltom okrenutim unatrag. Imali su oklop naèinjen od preklopi]enih metalnih ploèa, koji je štitio tijelo i pokrivao ramena, i štitnik za potkoljenice. Kao obrambeno oruðe služio im je ovalni štit naèinjen od laminiranog drva.Umjesto da jurnu u napad, barbari nisu žurili, i polako su okružili vojnike. U

poèetku su pokušali izvuæi vojnike iz èvrstih linija tako što su poslali nekolicinu ljudi da im se približe, izvikujuæi èudne rijeèi uz prijeteæe geste. No, njihovi znatno malobrojniji neprijatelji nisu se uspanièili i poèeli bježati, kao što su oèekivali.Centurion Severus bio je preveliki veteran da bi osjeæao strah. Izišao je ispred prve linije i gledao teren koji je vrvio od barbara. On prijezirno mahne prema njima. Ovo nije bilo prvi put da se u borbi susreo s višestruko nadmoænim protivnicima. Severus se dobrovoljno javio u legiju kad mu je bilo šesnaest godina. Napredovao je od statusa obiènog vojnika, i dobio nekoliko medalja za hrabrost u bitkama protiv Gota na Dunavu i protiv Franaka na Rajni. Nakon što se umirovio, postao je najamnik, i radio za onoga koji bi ga najbolje plaæao. U ovom sluèaju bio je to Junius Venator. Severus je imao nepokolebljivo povjerenje u svoje legionare. Sunce je blještalo na njihovim kacigama i isukanim maèevima. Bili su to snažni borci, ljudi oèvrsnuli u bitkama, koji su poznavali samo pobjedu i nikada nisu bili poraženi.Clive CusslerVeæina stoke, ukljuèujuæi i njegovog konja, uginula je na napornom putovanju iz Egipta, pa je stoga koraèao na èelu kvadrata, okreæuæi se svakih nekoliko koraka kako bi pažljivo pogledao neprijatelje.S urlikom koji se podigao i prekinuo poput snažnog vala, barbari pojure niz padinu i bace se na Rimljane. Prvi val bio je desetkovan, isprobadan dugim vojnièkim kopljima za bacanje i strijelama sirijskih strijelaca. Drugi val probio se kroz njih, zabio u liniju i bio sasjeèen poput žita pod kosom. Sjajni maèevi potamnjeli su i pocrvenjeti od krvi barbara. Gonjeni soènim psovkama, pod prijetnjom bièa Latinusa Macera, i robovi su se iskazali i zadržali liniju.Formacija se kretala dalje vrlo polako, dok su ih barbari, kojima su stalno pristizale rezerve, pritiskivali sa svih strana. Velike crvene mrlje pojavile su se na tlu duge padine. Padalo je sve više i više beživotnih nagih tijela. Oni koji su dojurili iz pozadine gazili su po tijelima svojih palih sunarodnjaka, režuæi stopala na polomljenom oružju, i bacajuæi se na strašne željezne bodeže koji su im se zabadali u prsa i želudce, da bi zatim pali na gomilu mrtvih. U borbi prsa u prsa nisu bili dorasli rimskoj disciplini.Bitka je sada krenula drugim tokom. Shvativši da se ne mogu probiti kroz maèeve i koplja stranaca, barbari su se povukli i pregrupirali. Zatim su poèeli ispucavati oblake strijela i bacati koplja, dok su žene kotrljale kamenje.Rimljani su pokrili glave štitovima poput goleme kornjaèe, i nastavili postojano stupati prema rijeci i sigurnosti brodova. Samo su sirijski strijelci uspijevali nanositi gubitke barbarima. Nije bilo dovoljno štitova za robove, i oni su se borili nezaštiæeni od kiše projektila. Bili su oslabljeni od dugoga, zamornog putovanja i iscrpljujuæeg iskapanja peæine. Mnogi su pali i bili ostavljeni, a njihova su tijela odmah opljaèkana i strašno unakažena.Severus je bio iskusan u ovakvim bitkama; tako se borio protiv Brita. Primijetivši da je njegov neprijatelj nestrpljiv i neobuèen, zapovjedio je vojnicima da stanu i spuste oružje na tlo. Barbari su to shvatili kao gestu predaje, pa su jurnuli na njih. Tada, na Severusovu zapovijed, vojnici su dograbili maèeve i Rimljani su krenuli u protunapad.BlagoCenturion je stajao na dva kamena i zamahivao maèem u odmjerenim metronomskim zamasima. Èetiri barbara pala su mu pod noge. Još jednoga je oborio udarivši ga maèem pljoštimice, i prerezao je grlo drugome koji je skoèio na njega s boka. Zatim je divlja plima oslabila i gola horda povukla se izvan dometa maèeva.Severus je iskoristio predah kako bi prebrojio gubitke. Od šezdeset njegovih vojnika, dvanaestorica su bili mrtvi ili na samrti. Èetrnaestorica su bili

ranjeni. Robovi su najviše propatili. Više od pola ih je poginulo ili nestalo.On se približi Venatoru, koji je prematao posjekotinu na jednoj ruci otkinutim komadom tunike. Grèki mudrac još je nosio svoj dragocjeni svitak za pojasom.«Još si s nama, starèe?»Venator podigne pogled, a oèi su mu svjetlucale strahom pomiješanim s odluènošæu. «Ti èeš umrijeti prije mene, Severuse.»«Je li to prijetnja ili proroèanstvo?««Je li važno? Nitko od nas nikada više neæe vidjeti Carstvo.»Severus nije odgovorio. Bitka se iznenada ponovno razbuktala, kad su barbari ispustili još jednu salvu kopalja i kamenja koja je pomraèila nebo i udarala po štitovima. On se brzo vrati na svoje mjesto ispred smanjenog kvadrata.Rimljani su se žestoko borili, ali njihov je broj opadao. Gotovo svi sirijski strijelci bili su mrtvi. Kvadrat se sve više skupljao kako se napad nastavljao nesmiljenom žestinom. Preživjeli, od kojih su mnogi bili ranjeni, bili su iscrpljeni i patili su od žege. Sve su teže držali maèeve, i prebacivali ih iz jedne ruke u drugu.Barbari su bili jednako iscrpljeni i trpjeli su goleme gubitke, no tvrdoglavo su napadali na svakoj stopi postupnog spusta prema rijeci. Za svakoga ubijenog legionara izgubili su po šest svojih ljudi. Tijela najamnika, isprobadana desetinama strijela, izgledala su poput jastuèiæa za igle. Divovski nadzornik Macer pogoðen je u koljeno i slabinu. Stajao je na nogama, ali nije mogao pratiti kretanje formacije. Zaostao je i ubrzo privukao skupinu od dvadeset barbara koji su ga brzo okružili. Okrenuo se oko sebe, zamahnuo maèem poput vjetrenjaèe i prepolovio trojicu prije no" što su se ostali povukli, oklijevajuæi u strahu od njegove goleme snage.Clive CusslerVikao je i pozivao ih da priðu bliže i bore se.Barbari su nauèili lekciju na težak naèin i odbijali su uvuæi se u bitku prsa u prsa. Iz daljine su uputili salvu kopalja na Macera. Za nekoliko sekunda, krv je tekla iz pet rana na njegovom tijelu. Zgrabio je drške i izvukao ih iz sebe. Jedan barbar mu pritrèi i baci koplje, pogodivši ga u grlo. Macer se polako sruèi na tlo od gubitka krvi. Barbarske žene dotrèale su poput èopora bijesnih vukova i kamenovale ga dok se nije pretvorio u mrlju.Sada je samo visoka litica dijelila Rimljane od rijeke. Èinilo se da je nebo iza litice iznenada promijenilo boju iz plave u naranèastu. Tada se podigne oblak dima, crn i težak, i vjetar im donese miris zapaljenog drva.Venatorov šok ubrzo je zamijenio oèaj.«Brodovi!», vikne on. «Barbari napadaju brodove!»Okrvavljeni robovi uspanièili su se i samoubilaèki jurnuli prema rijeci. Barbari su ih divlje napali s bokova. Nekoliko robova odbacilo je oružje i predalo se, i njih su masakrirali. Ostali su se pokušali obraniti u šumarku mladih stabala, ali progonitelji su ih sasjekli do posljednjega. Prašina ove nepoznate zemlje postala im je mrtvaèki pokrov, a suho grmlje grobnica.Severus i preživjeli legionari probili su se do vrha litice i iznenada zastali, nesvjesni pokolja koji je bješnjeo oko njih. Zagledali su se, šokirani i fascinirani, u katastrofu koja se odvijala ispod njih.Stupovi vatre uzdizali su se i miješali s dimom koji se razmatao i sezao uvis poput zmije. Flota, njihova jedina nada za bijeg, gorjela je na rubu rijeke. Veliki brodovi za prijevoz žita koje su doveli iz Egipta gorjeli su u golemim plamenim jezicima.Venator se probije kroz prednji red i stane pokraj Severusa. Centurion je utihnuo; tunika i oklop bili su mu natopljeni krvlju i znojem. Ljutito je gledao prema moru plamena i dima, promatrajuæi kako se jedra raspadaju u vrtlogu iskara. Strašna stvarnost poraza urezala mu se u pogled.Brodovi su bili usidreni uz obalu i ležali su goli i izloženi. Vojska barbara pregazila je mali broj pomoraca i spalila sve što je moglo gorjeti. Samo je

jedan mali trgovaèki brod izbjegao uništenju, a njegova je posada nekako odbila napadaèe.BlagoÈetvorica mornara pokušavali su podiæi jedra, dok se nekolicina njihovih brodskih sudrugova trudila za veslima pokušavajuæi doæi do sigurnosti duboke vode.Venator je u ustima imao okus èaðe i gorèine zbog ove katastrofe. Èak mu se i nebo èinilo crvenim. Stajao je tamo u bespomoænom bijesu. Vjera koju je polagao u svoj pažljivo provedeni plan da saèuva neprocjenjivo blago prošlosti umrla je u njegovom srcu.Netko mu položi ruku na rame, i on se okrene i zagleda u èudan izraz hladnokrvne zabave na Severusovom licu.«Uvijek sam se nadao da æu umrijeti«, reèe centurion, «pijan od dobrog vina, ležeæi na dobroj ženi.»«Samo Bog može izabrati èovjekovu smrt», odgovori Venator neodreðeno.«Mislim da i sreæa igra prilièno veliku ulogu.»«Šteta, golema šteta.»«Barem su vaša blaga dobro skrivena», reèe Severus.«A oni mornari koji su pobjegli isprièat æe uèenjacima carstva što smo uèinili ovdje.»«Ne», reèe Venator odmahujuæi glavom. «Nitko neæe vjerovati nakiæenim prièama neobrazovanih mornara.« On se okrene i zagleda prema niskim brdima u daljini. «Ostat æe izgubljeno za sva vremena.»«Znaš li plivati?»Venatorov pogled vrati se na Severusa. «Plivati?»«Dat æu ti petoricu svojih najboljih ljudi da probiju put do vode ako misliš da možeš stiæi do broda.»«Ja... nisam siguran.» Prouèavao je rijeènu vodu i sve širi razmak izmeðu broda i obale.«Ako moraš, upotrijebi komad drva kao splav», reèe Severus oštro. «Ali požuri, svi æemo se susresti sa svojim bogovima za nekoliko minuta.»«A što je s tobom?»«Ovo brdo je dobro mjesto za posljednje uporište.«Venator zagrli centuriona. «Bog neka je s tobom.»«Bolje bi bilo da bude s tobom.»Severus se okrene i brzo izabere petoricu neranjenih vojnika, pa im zapovjedi da štite Venatora u trku prema rijeci.Clive CusslerZatim poène organizirati svoju desetkovanu jedinicu za konaènu obranu.Bijedna šaèica legionara okupila se oko Venatora. Zatim jurnu prema rijeci, izvikujuæi i sijekuæi prolaz kroz raspršenu liniju zapanjenih barbara. Ubadali su i sjekli poput luðaka u krvavom piru.Venator je bio potpuno iscrpljen, ali njegov maè nije oklijevao, njegov korak nije posustao. On je bio uèenjak koji je postao okrutni ubojica. Odavno je prošao toèku nakon koje nema povratka. Sada je ostala samo surova tvrdoglavost; nestao je svaki strah od smrti.Borili su se kroz ludi vrtlog plamene žege. Venator je mogao namirisati zadah spaljenog mesa. On strgne još jedan komad sa svoje tunike i prekrije nos i usta dok su se borili kroz dim.Vojnici su padali, štiteæi Venatora do posljednjeg daha. Iznenada, stopala su mu bila u vodi, i on skoèi naprijed u trenutku kad mu je voda došla do koljena. Ugleda dasku koja je otpala sa zapaljenog broda i groznièavo zapliva prema njoj, ne usuðujuæi se pogledati iza sebe.Vojnici na litici još su odolijevali svim napadima. Barbari su prkosno uzvikivali tražeæi slabu toèku u obrani Rimljana. Èetiri puta grupirali su se u masovne formacije i jurišali, i èetiri puta su odbaèeni, ali ne prije no što

su oborili još nekoliko iscrpljenih legionara. Kvadrat je postao mala grupica dok je nekoliko preživjelih zbilo redove i nastavilo s borbom rame uz rame. Krvave hrpe mrtvih i umiruæih prekrivale su vrh, a njihova je krv tekla u potocima niz padine. Rimljani su se još uvijek držali.Bitka je sada bješnjela bez prestanka veæ dva sata, ali barbari su još napadali s istom žestinom. Namirisali su pobjedu i pripremili se za još jedan, posljednji napad.Severus istrgne strjelice koje su mu virile iz izloženih dijelova tijela i nastavi s borbom. Leševi barbara prekrivali su tlo oko njega. Samo je šaèica njegovih legionara još bila uz njega. Padali su jedan po jedan, s maèem u ruci, zatrpani rojevima kamenja, strijela i kopalja.Severus je pao zadnji.Noge su mu se povile, i više nije mogao držati maè u ruci. Zaljuljao se, uzalud se pokušao podiæi, a zatim je podigao pogled prema nebu i promrmljao tiho: «Majko, Oèe, ponesite me na svojim rukama.»BlagoKao u odgovor na njegovu molitvu, barbari su jurnuli naprijed i divlje ga zatukli toljagama, dok mu smrt nije olakšala muke.U vodi je Venator èvrsto držao dasku i udarao nogama u oèajnièkom pokušaju da stigne brod koji se udaljavao. Njegov pokušaj bio je uzaludan. Rijeèna struja i vjetar gurali su trgovaèki brod sve dalje i dalje.On vikne za posadom i poène mahati slobodnom rukom. Skupina mornara i mlada djevojka sa psom u rukama stajali su na krmi, gledajuæi ga bez suæuti, ne pokušavajuæi okrenuti brod. Nastavili su bježati niz rijeku kao da Venator nije ni postojao.Napuštali su ga, shvati on bespomoæno. Neæe biti spasa. On u oèaju udari šakom po dasci i poène nekontrolirano jecati, uvjeren da ga je Bog napustio. Napokon okrene pogled prema obali i zagleda se prema pokolju i razaranju.Ekspedicija je nestala u noænoj mori.Prvi dioLET NEBULA 106Poglavlje I12. listopada 1991.Zraèna luka Heathrow, LondonNitko nije obraæao niti najmanju pažnju na pilota dok je zaobilazio mnoštvo medijskih dopisnika koje je izviralo iz unutrašnjosti VIP restorana. Niti jedan od putnika koji su sjedili u èekaonici kod izlaza 14 nije primijetio da nosi veliku platnenu torbu umjesto aktovke. Sagnuo je glavu i gledao ravno pred sebe, pažljivo izbjegavajuæi niz TV kamera usmjerenih prema visokoj, atraktivnoj ženi glatkoga tamnog lica i privlaènih oèiju crnih poput ugljena, koja je bila središte buène aktivnosti.Pilot brzo prijeðe ukrcajne stube i stane pred dvojicom agenata osiguranja zraène luke. Nosili su civilnu odjeæu i blokirali vrata zrakoplova. On im nehajno mahne i pokuša se probiti izmeðu njih, ali jedna šaka èvrsto ga uhvati za ruku.«Trenutak, kapetane.»Pilot zastane, s upitnim ali prijateljskim izrazom na tamnoputom licu. Èinilo se da ga ova neugodnost lagano zabavlja.Njegove maslinastosmeðe oèi odavale su prodornost poput oèiju Roma. Nos mu je bio slomljen više puta, a uz dno lijeve strane èeljusti imao je dugi ožiljak.Clive CusslerOšišana sijeda kosa pod kapom i bore urezane u lice sugerirale su da je u kasnim pedesetima. Bio je visok gotovo šest stopa i èetiri inèa, èvrste grade, lagano zaobljenog trbuha. Iskusan, samouvjeren i uspravan u odori, izgledao je poput jednog od deset tisuæa pilota koji su upravljali putnièkim zrakoplovima na meðunarodnim linijama.

On izvadi svoju identifikacijsku iskaznicu iz džepa na prsima i preda je agentu osiguranja.«Prevozimo nekoga važnog?», upita nevino.Britanski stražar, uljudan i besprijekorno odjeven, klimne glavom. «Nekoliko ljudi iz Ujedinjenih naroda koji se vraæaju u New York - ukljuèujuæi i novu glavnu tajnicu.»«Halu Kamil?»«Da.»«To baš i nije posao za ženu.»«Spol nije ometao premijerku Thatcher.»«Ona nije bila u problemima preko glave.»«Kamil je oštroumna dama. Uspjet æe.»«Ukoliko je muslimanski fanatici iz njezine zemlje ne dignu u zrak», odgovori pilot s izraženim amerièkim naglaskom.Britanac ga zaèuðeno pogleda, ali ne prokomentira ništa dok je usporeðivao fotografiju s iskaznice i lice koje je gledao pred sobom. Zatim proèita ime naglas. «Kapetan Dale Lenke.»«Ima li problema?««Ne, samo ih sprjeèavamo), odgovori stražar mirno.Lenke raširi ruke. «Želite li me i pretresti?««Nije nužno. Pilot baš i ne bi oteo svoj vlastiti zrakoplov. No, moramo provjeriti vaše akreditive, kako bismo bili sigurni da ste zaista èlan posade.»«Ovu odoru ne nosim zbog maskenbala.))«Možemo li pogledati vašu torbu?»«Slobodno.»On odloži plavu platnenu torbu na pod i otvori je. Drugi agent izvadi standardni pilotski priruènik za upravljanje zrakoplovom, prelista ga, a zatim izvadi mehanièku napravu s malim hidraulièkim cilindrom.24Blago«Biste li nam rekli što je ovo?»«Ruèica vrata na uljno hlaðenje. Zapela je u otvorenom položaju, i naši mehanièari s Kennedvja zatražili su od mene da im je donesem radi inspekcije.«Agent opipa krupni predmet uredno zapakiran na dnu vreæe.«Hej, što to imamo ovdje?»On podigne pogled, a u oèima mu zaiskri izraz znatiželje.«Otkad piloti putnièkih zrakoplova nose padobrane?*Lemke se nasmije. «Moj hobi je padobranstvo. Kad god imam produljeni dopust, skaèem s prijateljima u Croydonu.»«Ne biste valjda iskoèili iz putnièkog zrakoplova?»«Ne ako leti brzinom od pet stotina èvorova na trideset i pet tisuæa stopa iznad Atlantskog oceana.»Agenti razmijene zadovoljne poglede. Zatvore platnenu torbu i vrate pilotu iskaznicu.«Žao nam je što smo vas zadržavali, kapetane Lemke.»«Uživao sam u razgovoru.««Sretan vam let za New York.»«Hvala.»Lemke proðe kroz vrata i ude u pilotsku kabinu. Zakljuèa vrata i ugasi svjetla u kabini kako neki sluèajni promatraè ne bi mogao vidjeti njegove kretnje kroz prozor zgrade iznad njega. U dobro uvježbanom slijedu, on klekne pokraj sjedala, izvadi malu baterijsku svjetiljku iz džepa kaputa i podigne podna vrata koja su vodila u elektronièku komoru ispod kabine, odjeljak koji je neki davno zaboravljeni šaljivdžija nazvao «paklena jama». Zatim se spusti dolje niz ljestve, u mrklom mraku naglašenom mrmljanjem glasova stjuardesa koje su

pripremale glavnu kabinu za ukrcaj, i udaranjem prtljage koju su u stražnjem dijelu ubacivali nosaèi.Lemke posegne gore i spusti platnenu torbu, pa upali svjetalce. Pogled na sat otkrio mu je da ima još pet minuta prije no što stigne njegova posada. U pokretu koji je vježbao gotovo pedeset puta, on izvadi ruèicu iz torbe i spoji je na minijaturni ureðaj za mjerenje vremena koji je sakrio u pilotskoj kapi. Zatim prièvrsti ovaj novonastali ureðaj za šarke malih izlaznih vrata kojima su se koristili mehanièari. Nakon toga izvadi padobran.Clive Cussler _Kad su došli prvi i drugi èasnik, Lemke je sjedio u pilotskom sjedalu, lica skrivenog priruènikom s informacijama o zraènoj luci. Razmijenili su pozdrave i zapoèeli s rutinom provjere koja je prethodila letu. Ni kopilot niti inženjer nisu zapazili da je Lemke neobièno tih i povuèen.Osjeti bi im bili oštriji da su znali kako im je ovo posljednja noæ na zemlji.U pretrpanoj prostoriji Hala Kamil suoèavala se sa šumom mikrofona i svjetlima kamera. S naizgled beskrajnim strpljenjem odgovarala je na salvu pitanja koju joj je dobacivalo mnoštvo znatiželjnih novinara.Samo mali broj novinara raspitivao se o njezinoj europskoj turneji i neprekidnim sastancima s èelnicima država. Veæina je tražila informacije o predstojeæem zbacivanju njezine egipatske vlade od muslimanskih fundamentalista.Nije znala koliki su razmjeri pobune.Fanatièni mule, predvoðeni Akhmadom Jazidom, koji je izuèavao islamski zakon, potpalili su religijske strasti milijuna oèajnih seljaka uz Nil i siromašnih masa u sirotinjskim èetvrtima Kaira. Visoki èasnici u vojsci i zrakoplovstvu otvoreno su kovali zavjere s islamskim radikalima kako bi uklonili novoizabranog predsjednika, Nadava Hasana. Situacija je bila iznimno napeta, ali Hala nije dobila najnovije podatke od svoje vlade, pa je bila prisiljena davati neodreðene i dvosmislene odgovore.Na površini, Hala je djelovala beskrajno spokojno, poput sfinge, dok je davala mirne, neemocionalne odgovore. U sebi, plutala je izmeðu zbunjenosti i duhovnog šoka. Osjeæala se udaljeno i usamljeno, kao da su se nekontrolirani dogaðaji vrtjeli oko nekoga drugog, nekoga kome nije mogla pomoæi, veæ samo suosjeæati s njime.Mogla je pozirati za obojenu bistu kraljice Nefertiti iz Berlinskog muzeja. Obje su posjedovale isti dugi vrat, fine crte lica i progonjeni izraz u oèima. Bile su joj èetrdeset i dvije godine, bila je vitka, crnih oèiju, besprijekornoga tamnijeg tena, i duge, svilenkaste, ravno poèešljane crne kose koja joj je padala do ramena.BlagoBila je visoka pet stopa i jedanaest inèa, a njezino gipko, lijepo oblikovano tijelo bilo je istaknuto modnim kaputiæem i suknjom.Hala je tijekom godina uživala u pažnji èetvorice ljubavnika, ali nikada se nije udavala. Ideja o mužu i djetetu èinila joj se stranom. Nije željela trošiti vrijeme na dugoroène obveze, a u voðenju ljubavi pronalazila je tek nešto veæu ekstazu od gledanja baleta.Kao djevojèica u Kairu, gdje je njezina majka bila uèiteljica a otac radio na filmu, provodila je svaki trenutak svojega slobodnog vremena crtajuæi i kopajuæi oko drevnih ruševina u blizini svojeg doma, kamo je dolazila biciklom. Vrhunska kuharica i umjetnica s doktoratom iz egipatskih starina, dobila je jedan od rijetkih poslova otvorenih za muslimanske žene, posao istraživaèice u Ministarstvu kulture.Golemim osobnim trudom i neiscrpnom energijom borila se protiv islamske diskriminacije i došla na položaj direktorice za starine, a zatim i proèelnice Odsjeka za informacije. Zapela je za oko tadašnjem predsjedniku Mubaraku, koji je tražio od nje da radi za egipatsku delegaciju u Generalnoj skupštini

Ujedinjenih naroda. Pet godina kasnije, Hala je postala potpredsjednica kad je Javier Perez de Cuellar odstupio usred svojega drugog mandata tijekom velikih previranja, prilikom kojih se pet muslimanskih država povuklo iz skupštine tijekom kontroverze vezane uz zahtjeve za religijskim reformama. Buduæi da su njezini nadreðeni odbili posao, nju su postavili za glavnu tajnicu u slabašnoj nadi da bi ona mogla zacijeliti sve veæe pukotine u temeljima organizacije.Sada, dok se njezina vlada nalazila na rubu raspada, postojali su dobri izgledi da æe postati prvi èelnik Ujedinjenih naroda bez vlastite države.Jedan pomoænik priðe joj i prošapæe nešto u uho. Ona klimne i podigne ruku.«Kažu mi da je zrakoplov spreman za polijetanje«, reèe ona.«Odgovorit æu na još jedno pitanje.»Ruke polete uvis i zapljusnu je tuceti pitanja. Hala pokaže prema èovjeku koji je stajao pokraj ulaza s diktafonom u ruci.«Leigh Hunt iz BBC-a, madame Kamil. Ako Akhmad Jazid zamijeni demokratsku vladu predsjednika Hasana islamskom republikom, hoæete li se vratiti u Egipat?»Clive Cussler —«Ja sam muslimanka i Egipæanka. Ako vode moje države, bez obzira na to tko vlada, žele da se vratim, poslušat æu ih.»«Iako vas je Akhmad Jazid nazvao bezbožnicom i izdajicom?««Da», odgovori Hala mirno.«Ako je i upola fanatik poput ajatolaha Homeinija, možda æete iæi na pogubljenje. Biste li to komentirali?*Hala odmahne glavom, ljupko se nasmiješi i reèe: «Sada moram poæi. Hvala vam.»Skupina stražara ispratila ju je iz mnoštva novinara do ukrcajnih stuba. Njezini pomoænici i velika delegacija UNESCO-a veæ su zauzeli mjesta. Èetiri zaposlenika Svjetske banke dijelili su bocu šampanjca i tiho razgovarali u jednoj izoliranoj loži. Glavna kabina zaudarala je na gorivo mlažnjaka i na odrezak Wellington.Hala umorno prièvrsti svoj pojas i pogleda kroz prozor. Podigla se lagana izmaglica, i plava svjetla duž uzletišta gubila su se u daljini. Ona skine cipele, sklopi oèi i utone u san prije no što joj je stjuardesa uspjela ponuditi koktel.Nakon što je doèekao svoj let iza mlažnjaka TWA 747, let 106 Ujedinjenih naroda napokon krene prema kraju piste. Kad je iz kontrolnog tornja stigla dozvola za polijetanje, Lemke gurne poluge za gas i Boeing 720-B zarula po vlažnom betonu, pa se podigne u zrak.Èim je dosegnuo visinu od 10.500 metara i ukljuèio autopilota, Lemke otkopèa pojas i ustane.«Zov prirode», reèe on i krene prema vratima kabine. Njegov drugi èasnik i inženjer, èovjek pjegavog lica i kose boje pijeska, nasmiješi se ne okrenuvši glavu. «Prièekat æu ovdje.»Lemke se usiljeno nasmije i krene u putnièku kabinu. Stjuardese su pripremale obrok. Aroma odreska Wellington bila je jaèa no prije. On naèini gestu i povuèe glavnog stjuarda u stranu.«Mogu li vas neèim poslužiti, kapetane?««Samo šalica kave», odgovori Lemke. «Ali nemojte se truditi, sam æu se poslužiti.»«Nije mi problem.» Stjuard ude u ostavu i natoèi šalicu kave.«Ima još nešto.»Blago«Gospodine?»«Kompanija traži od nas da sudjelujemo u meteorološkom istraživanju koje sponzorira vlada. Kada doðemo na 2.800 kilometara od Londona, spustit æu se na 1.500 metara na oko deset minuta, dok ne oèitamo vrijednosti vjetra i temperature. Zatim æemo se vratiti na normalnu visinu.»

«Teško je povjerovati da se kompanija složila. Htio bih vidjeti na svojem bankovnom raèunu iznos goriva koji æemo potrošiti.»«Možete se kladiti da æe oni škrtci iz uprave poslati raèun Washingtonu.»«Obavijestit æu putnike kada doðe vrijeme, tako da se ne uzbune.»«Možete im reæi i to da svjetla koja možda ugledaju kroz prozore dopiru od ribarske flote.»«Pobrinut æu se za to.»Lemke baci pogled u glavnu kabinu, na trenutak se zadrži na usnuloj Hali Kamil, pa nastavi. «Je li vam se uèinilo da je osiguranje neobièno jako?», upita Lemke nehajnim tonom.«Jedan od onih novinara rekao mi je kako je Scotland Yard saznao da se priprema atentat na glavnu tajnicu.»«Ponašaju se kao da se ispod svakog kamena nalazi teroristièka zavjera. Morao sam pokazati svoju iskaznicu dok su mi pretraživali torbu.»Stjuard slegne ramenima.«Pa, što, to je i za našu zaštitu, kao i za zaštitu putnika.»Lemke pokaže niz prolaz.«Barem nitko od njih ne izgleda kao otmièar.»«Ne, osim ako sada ne nose trodijelna odijela.»«Da bih bio siguran, zakljuèat æu vrata kabine. Zovite me na interkom samo ako je nešto važno.»«Hoæu.»Lemke srkne svoju kavu, odloži je u stranu i vrati se u kabinu. Prvi èasnik, njegov kopilot, gledao je kroz boèni prozor svjetla Walesa prema sjeveru, dok je iza njega inženjer bio zaokupljen raèunanjem potrošnje goriva.Lemke im okrene leda i iz prednjeg džepa svojeg kaputa izvadi malu kutiju.Clive CusslerOtvori je i pripremi injekciju koja je sadržavala smrtonosni nervni agens sarin. Zatim se opet okrene prema posadi, pa naèini korak kao da se spotaknuo, i da bi se zadržao, uhvati ruku drugog èasnika.«Oprosti, Frank, spotaknuo sam se na tepih.»Frank Hartlev imao je guste brkove, rijetku sijedu kosu i dugo, naoèito lice. Nije ni osjetio kako mu igla ulazi u rame. Podigao je pogled s mjeraèa i svjetala svoje ploèe i blago se nasmijao.«Morat æeš malo ublažiti s piæem, Dale.»«Mogu letjeti ravno», odgovori Lemke dobroæudno.«Imam problema s hodanjem.»Hartlev otvori usta da bi nešto odgovorio, ali odjednom, lice mu poprimi zaèuðen izraz. Protrese glavom kao da želi razbistriti vid. Zatim mu se oèi okrenu u dupljama, i on se opusti.Oslonivši se na Hartleva tako da ne padne u stranu, Lemke izvuèe injekciju i brzo uzme novu. «Mislim da Franku nije dobro.»Jerry Oswald okrene se u kopilotskom sjedalu. Bio je to krupan èovjek s crtama lica tragaèa za blagom u pustinji. On ga upitno pogleda. «Što mu je?»«Dodi i pogledaj.«Oswald provuèe svoju tjelesinu izmeðu sjedala i nagne se nad Hartleva. Lemke zabode injekciju i ubrizga sadržaj, ali Oswald je osjetio ubod.«Sto je, dovraga, ovo?», izlane on, okrene se i ugleda injekciju u Lemkeovoj ruci. Bio je mnogo teži i mišiæaviji od Hartleva, i otrov nije djelovao istog trena. Oèi mu se rašire u iznenadnom razumijevanju, i on skoèi i uhvati Lemkea za vrat.«Ti nisi Dale Lemke», zareži on. «Zašto si se prerušio u njega?»Èovjek koji je sebe nazivao Lemke ne bi mogao odgovoriti ni da je htio. Velike šake gušile su ga. Zabijen u pregradni zid golemom Osvraldovom težinom, pokušao je izlanuti neku laž, ali nije mogao izgovoriti ni rijeè. Zabio je koljeno u inženjerove prepone. Jedina reakcija bilo je kratko stenjanje. Rub

vidnog polja poèeo mu se zatamnjivati.A tada, polako, pritisak popusti i Oswald zatetura unatrag. U oèima mu se pojavi užas kada je shvatio da umire. On pogleda Lemkea sa zbunjenom mržnjom.BlagoDok mu je srce udaralo posljednji put, on zamahne šakom i snažno pogodi Lemkea u trbuh.Lemke padne na koljena, ošamuæen, bez daha. Gledao je kao kroz maglu kako Oswald pada na pilotsko sjedalo, pa na pod kabine. Lemke zauzme sjedeæi položaj. Nekoliko trenutaka se odmarao, gutajuæi zrak i masirajuæi bolni trbuh.Nespretno ustane na noge, osluškujuæi ne bi li èuo neki glas s druge strane vrata. Glavna kabina bila je tiha. Nitko od putnika i èlanova posade nije èuo ništa osim monotonog fijuka motora.Kad je podigao Oswalda na kopilotsko sjedalo i vezao ga, bio je okupan znojem. Hartlev je veæ bio vezan, pa ga je Lemke ignorirao. Napokon se smjesti za kontrolama s pilotove strane kabine i odredi položaj zrakoplova.Èetrdeset i pet minuta kasnije, Lemke je skrenuo zrakoplov s planirane rute prema New Yorku na novi smjer, prema ledenom Arktiku.Clive CusslerPoglavlje IITo je jedno od najzabaèenijih mjesta na svijetu, jedno od onih koje turisti nikada ne vide niti iskuse. U posljednjih stotinu godina, samo je šaèica istraživaèa i znanstvenika koraèala ovim nedostupnim krajolikom. More uz razvedenu obalu smrznuto je cijele godine, osim nekoliko tjedana, a u ranu jesen temperatura se kreæe oko minus 73 Fahrenheita. Tama vlada hladnim nebom tijekom dugih zimskih mjeseci, a èak i u ljeto, guste snježne vijavice mogu zamijeniti sunèano vrijeme za manje od sat vremena.No, u sjeni ledenjaèkih planina, pod stalnim udarima vjetra, ovu velièanstvenu pustoš u gornjim dijelovima fjorda Ardencaple na sjeveroistoènoj obali Grenlanda nastanjivala je skupina lovaca. Radiokarbonskom istragom iskopanih ostataka utvrðeno je daje ova lokacija bila nastanjena od 200. do 400. n. e., što je kratko razdoblje mjereno arheološkim satom. No, ostavili su za sobom dvadeset naselja koja su odlièno saèuvana ledenom klimom.Pripremljenu aluminijsku konstrukciju znanstvenici sa Sveuèilišta Colorado prenijeli su helikopterom i sastavili iznad drevnog sela. Ureðaji za grijanje i izolacija od pjenastog stakla vodili su neravnopravnu bitku protiv hladnoæe, ali barem su sprijeèili ulaz beskrajnom vjetru koji je sablasno zavijao oko vanjskih zidova. Utoèište je takoðer omoguæilo arheološkom timu da radi na nalazištu i poèetkom zime.BlagoLily Sharp, profesorica antropologije iz Colorada, nije obraæala pažnju na hladnoæu koja je prožimala prekriveno naselje. Odmarala se kleèeæi na podu nastambe za jednu obitelj, pažljivo stružuæi smrznutu zemlju malom ruènom lopaticom. Bila je sama i izgubljena u dubokoj koncentraciji, otkrivajuæi davnu prošlost koja je pripadala prethistorijskom narodu.Bili su to lovci na morske sisavce koji su provodili oštre arktièke zime u nastambama djelomièno ukopanim u tlo, niskih kamenih zidova i krovova prekrivenih mahovinom, èesto uz potporanj kitovih kostiju. Grijali su se uljanicama i provodili duge, mraène mjesece rezbareæi minijaturne skulpture od drva, bjelokosti i rogova.Naselili su ovaj dio Grenlanda tijekom prvih stoljeæa poslije Krista. Zatim su, odjednom i bez objašnjenja, na vrhuncu svoje kulture, pokupili stvari i nestali, ostavivši za sobom mnogo relikata.Lilvna upornost isplatila se. Dok su se tri èlana arheološkog tima opuštali nakon veèere u kolibici u kojoj su se smjestili, ona se vratila u zaštiæeno naselje i nastavila s iskopavanjem, pri èemu je otkrila komad roga karibua s

dvadeset likova nalik medvjedu izrezbarenih na površini, fino izrezbaren ženski èešalj i kamenu posudu za kuhanje.Iznenada, Lilvna lopata udari u nešto. Ona ponovi pokret i pažljivo oslušne. Fascinirana, opet lupne. To nije bio poznati zvuk ruba lopate koja udara u stijenu. Iako pomalo tup, ovaj udarac imao je definitivno metalni prizvuk.Ona se izravna i protegne leda. Pramenovi njezine tamnocrvene kose, duge i guste, sjajili su obasjani Colemanovom svjetiljkom i padali ispod teške vunene kape. Njezine plavozelene oèi odražavale su skeptiènu znatiželju dok je promatrala sitan komad koji je virio iz zemlje crne poput ugljena.Ovdje su živjeli prethistorijski ljudi, razmišljala je. Nikad nisu upoznali željezo ili broncu.Lily je pokušala zadržati hladnokrvnost, ali obuzimao ju je osjeæaj zapanjenosti. Zatim je uslijedilo uzbuðenje, pa osjeæaj hitnosti. Odbacila je strast arheologa za sitnièarenjem i obazrivošæu.Poèela je silovito strugati i kopati stvrdnuto tlo. Svakih nekoliko minuta zastala bi i pažljivo uklonila zemlju malom slikarskom èetkicom.Clive CusslerNapokon, artefakt je bio potpuno otkriven. Nagnula se kako bi ga pobliže pogledala, zureæi zapanjeno u žuti odsjaj pod bijelom svjetlošæu Colemanove svjetiljke.Lily je otkopala zlatnik.Bio je vrlo star, sudeæi po izgledu pohabanih rubova. Imao je malu rupu s jedne strane, kroz koju je bila provuèena trula kožna vrpca, što je ukazivalo na èinjenicu da ga je netko nosio kao ukras ili osobni amulet. Ona sjedne i duboko uzdahne, gotovo se bojeæi da posegne i dodirne ga.Pet minuta kasnije, Lily je još bila na koljenima, pokušavajuæi pronaæi neko objašnjenje, kad se vrata utoèišta naglo otvore i iz hladnoæe ude èovjek velikog trbuha, crnih brkova i ljubaznog lica, popraæen pahuljama snijega. Izbacivao je oblake pare. Obrve i brada bili su mu presvuèeni ledom, zbog èega je izgledao poput smrznutog èudovišta iz znanstveno-fantastiènog filma, dok se nije široko osmjehnuo.Bio je to dr. Hiram Gronquist, voditelj tima od èetvero arheologa.«Žao mi je što smetam, Lily», reèe on tihim, dubokim glasom, «ali preforsirala si se. Odmori se. Vrati se u kolibu, ugrij se i dopusti da ti natoèim èašicu dobrog brandyja.»«Hirame», reèe Lily, trudeæi se prikriti uzbuðenje u glasu, «želim da nešto pogledaš.«Gronquist se približi i klekne pokraj nje. «Što si pronašla?««Pogledaj i sam.»Gronquist posegne u džepiæ za svojim naoèalama za èitanje i stavi ih na crveni nos. Sagne se nad zlatnikom tako da mu je lice bilo na samo nekoliko centimetara udaljenosti, i prouèi ga iz svakog ugla. Nakon nekoliko trenutaka, on pogleda Lily, a u oèima mu zaigra veseli sjaj.»Zafrkavaš me, gospo?»Lily ga ozbiljno pogleda, pa se opusti i nasmije.«Oh, Bože, misliš da sam ga podmetnula?««Moraš priznati, ovo je kao da pronaðeš djevicu u bordelu.»«Slatko.»On je prijateljski potapša po koljenu.«Èestitam, ovo je rijetko otkriæe.««Što misliš, kako je dospio ovamo?»Blago«Unutar tisuæu milja nema trezora za zlato, a sigurno ga nisu iskovali rani naseljenici. Njihova razina razvoja bila je malo iznad kamenog doba. Zlatnik je oèito došao iz drugog izvora i iz kasnijeg razdoblja.»«Kako objašnjavaš èinjenicu da je zakopan s artefaktima koje smo procijenili

na stotinu godina prije i poslije 300. n. e.?»Gronquist slegne ramenima.«Ne mogu objasniti.»«Što pretpostavljaš?«, upita Lily.«Ovako, napamet, rekao bih da su do zlatnika došli trgovinom ili su ga izgubili Vikinzi.««Nema bilježaka da su Vikinzi plovili ovako daleko na sjever duž istoène obale», reèe Lily.«U redu, možda su Eskimi iz nekoga novijeg vremena trgovali s nordijskim naseljima na jugu i koristili se ovim naseljem kako bi logorovali tijekom lovaèkih ekspedicija.««Ti znaš i bolje, Hirame. Nismo pronašli dokaz o boravku poslije 400. n. e.»Gronquist prijekorno pogleda Lily. «Nikad ne odustaješ, zar ne? Èak nemamo ni datum na zlatniku.««Mike Graham je struènjak za drevne kovanice. Jedna od njegovih specijalnosti je odreðivanje razdoblja lokacija na Mediteranu. Mogao bi ga identificirati.««Neæe nas ništa koštati«, reèe Gronquist složivši se. «Hajde. Mike ga može prouèiti dok mi pijemo taj brandy.»Lily navuèe svoje teške krznene rukavice, namjesti kabanicu svog ogrtaèa i ugasi svjetiljku. I Gronquist ugasi svoju svjetiljku i otvori joj vrata. Ona iziðe u otupljujuæu hladnoæu i vjetar koji je zavijao poput duha na crkvenom groblju. Ledeni zrak udari njezine izložene obraze i ona se strese. Uvijek joj se èinilo da joj se ta reakcija prikrada, iako se do sada trebala naviknuti na nju.Ona dohvati konopac koji je vodio do stambenih odaja i krene za golemim Gronquistovim stasom koji ju je štitio. Uspjela je baciti pogled u vis. Nebo je bilo bez oblaka, i èinilo se da se zvijezde stapaju u jedan golem pokrivaè sjajnih dijamanata koji su osvjetljavali gole planine na zapadu i ledeni zastor koji je tekao niz fjord prema moru na istoku.Clive CusslerÈudna ljepota Arktika bila je privlaèna ljubavnica, zakljuèi Lily. Mogla je shvatiti zašto ljudi gube dušu zbog njegove èarolije.Nakon trideset jarda hodanja kroz mrak, ušli su u hodnik kolibe koji je štitio unutrašnjost od oluje, prošli još deset stopa, te otvorili druga vrata koja su vodila u stambene prostorije. Lily, koja je ušla iz strašne hladnoæe, èinilo se da ulazi u peænicu. Aroma kave milovala joj je nosnice poput parfema, i ona odmah skine ogrtaè i rukavice i natoèi si šalicu kave.Sam Hoskins, èija je plava kosa bila u skladu s golemim plavim brkovima, bio je nagnut nad ploèom s nacrtima. Kao arhitekt iz New Yorka koji je volio arheologiju, Hoskins je uzimao dva mjeseca godišnje slobodno kako bi obilazio nalazišta diljem svijeta. Bio im je od velike pomoæi, jer je izraðivao detaljne crteže moguæeg izgleda prethistorijskog naselja od prije 1.700 godina.Drugi èlan tima, èovjek svijetle kože i rijetke pjeskovite kose, ispružio se na ležaju i èitao pohabani roman. Lily se nije sjeæala da je ikada vidjela Mikea Grahama bez pustolovne knjige u jednoj ruci ili zadjenute u džep kaputa. Jedan od vodeæih terenskih arheologa u državi, Graham je bio opušten poput pogrebnika.«Hej, Mike!», zagrmi Gronquist. «Pogledaj što je Lily iskopala.»On baci zlatnik preko sobe. Lily uzdahne od šoka, ali Graham ga spretno uhvati u letu i pogleda ga.Nakon što ga je prouèavao nekoliko trenutaka, njegove oèi sumnjièavo se suze. »Zafrkavate me.»Gronquist se nasmije od srca. «To sam i ja rekao èim sam ga ugledao. Nije šala. Iskopala ga je na lokaciji osam.»Graham izvuèe aktovku ispod ležaja i izvadi poveæalo. Stavi zlatnik ispod

leæe, i prouèi ga iz svakog ugla.«Pa, kakva je presuda?«, upita Lily nestrpljivo.«Nevjerojatno», promrmlja Graham opèinjeno.«Zlatna Miliarensia. Oko trinaest i pol grama. Nikada prije je nisam vidio. Vrlo su rijetke. Kolekcionar bi vjerojatno platio izmeðu šest i osam tisuæa dolara za nju.»«Èiji je lik na zlatniku?»«To je uspravna figura Teodozija Velikog, cara Rimskog i Bizantskog carstva. Njegov položaj uobièajeni je motiv koji se èestoBlagonalazi na glavama kovanica iz tog razdoblja. Ako pogledate pobliže, vidjet æete zarobljenike pod njegovim nogama, dok u rukama drži kuglu i labarum.»«Labarum?»«Da, zastavu s grèkim slovima XP koja formiraju svojevrstan monogram koji znaèi 'U ime Kristovo'. Car Konstantin usvojio ga je nakon svojeg preobraæanja na kršæanstvo, a njegovi nasljednici nastavili su tradiciju.««Što misliš o slovima s druge strane?», upita Gronquist.Grahamova oèna jabuèica neproporcionalno se poveæa s druge strane stakla dok je prouèavao zlatnik. «Tri rijeèi. Prva izgleda kao TRIVMFATOR. Ne mogu razaznati preostale dvije. Gotovo su potpuno pohabane. Katalog kolekcionara trebao bi sadržavati opis i prijevod s latinskog. Morat æu prièekati na povratak u civilizaciju prije no što provjerim.»«Možeš li odrediti vrijeme nastanka?«Graham se zamišljeno zagleda u strop.«Iskovan je tijekom vladavine Teodozija, što znaèi izmeðu 379. i 395. n. e., ako se dobro sjeæam.»Lily se zagleda u Gronquista. «Vrijeme odgovara.»On odmahne glavom. «To je èista fantastika, pomisliti kako su Eskimi iz IV. stoljeæa imali kontakta s Rimskim Carstvom.»«Ne možemo izbaciti tu moguænost», ustrajala je Lily.«Kad se ovo sazna, mediji æe vrvjeti od nagaðanja«, reèe Hoskins, prouèavajuæi zlatnik prvi put.Gronquist srkne gutljaj brandvja. «Drevni novèiæi i prije su se znali pojaviti na èudnim mjestima. No, vrijeme izrade i izvor kovine rijetko su bili dokazani tako da je arheološka zajednica bila potpuno zadovoljna.««Možda», reèe Graham polako. «Ali dao bih svoj Mercedes kad bih mogao saznati kako je dospio ovamo.»Svi se zagledaju u kovanicu na nekoliko trenutaka, izgubljeni u mislima.Napokon, Gronquist prekine tišinu. «Èini se da je jedino što zasigurno znamo to da u rukama držimo pravi misterij.«Chve CusslerPoglavlje IIIMalo prije ponoæi, uljez zapoène sa svojom izvježbanom rutinom napuštanja mlažnjaka. Zrak je bio potpuno èist, a iz ravnoga, crnoga morskog horizonta uzdizala se mrlja — Island. Mala otoèka država bila je ocrtana blijedim, sablasnim zelenkastim zrakama Aurore Borealis.Nije obraæao pažnju na mrtvace oko sebe. Bio je nauèen na miris krvi i više mu se nije gadio. Smrt i tjelesne izluèevine jednostavno su bile dio posla. Bio je indiferentan prema mrtvim tijelima poput patologa ili mesara iz susjedstva.Uljez je imao prilièno klinièki stav prema ubijanju. Brojevi mrtvih bili su samo matematièke sume. Bio je dobro plaæen; bio je plaæenik, kao i religijski fanatik koji je ubijao radi ideje. Zaèudo, jedini dio njegovog posla koji ga je vrijeðao bilo je kad bi ga nazvali ubojicom ili teroristom. Te rijeèi je mrzio. Imale su politièki prizvuk, a on je strastveno mrzio politièare.Bio je on èovjek s tisuæu identiteta, perfekcionist koji se nije koristio nasumiènom paljbom na mase ili neurednim autobombama, smatrajuæi to oruðem

nedozrelih idiota. Njegove su metode bile daleko suptilnije. Nikada ništa nije prepuštao sluèaju. Istražiteljima je èesto bio problem razlikovati njegova ubojstva od nesreæa.Smrt Hale Kamil bila je više od obiènog zadatka. Smatrao je to svojom dužnošæu.Svoj složeni plan usavršavao je pet mjeseci, a nakon toga je strpljivo èekao prigodni trenutak.Bila je to gotovo šteta, razmišljao je. Kamil je bila prelijepa žena. Ali, predstavljala je prijetnju koju je trebalo ukloniti.On lagano smanji gas i gurne kontrole prema naprijed, zapoèevši s postupnim spuštanjem. Nitko osim drugog pilota ne bi mogao primijetiti lagano smanjenje brzine i visine.Posada iz glavne kabine nije ga ometala. Putnici su sada veæ drijemali, pokušavajuæi utonuti u duboki san koji nije bilo lako postiæi na dugim letovima.Po dvadeseti put on provjeri svoj smjer, prouèavajuæi brojeve na raèunalu s upravljaèke ploèe, koje je reprogramirao tako da pokazuje vrijeme i udaljenost do njegove zone iskakanja.Petnaest minuta kasnije, mlažnjak je preletio iznad nenastanjenog dijela južne obale Islanda i krenuo prema unutrašnjosti. Krajolik ispod njega pretvorio se u mješavinu sivih stijena i bijelog snijega. On spusti zakrilca i smanji brzinu, sve dok Boeing 720-B nije letio brzinom od 352 kilometra na sat.Tada preusmjeri autopilota prema novoj radiofrekvenciji koju je odašiljao ureðaj postavljen na Hofsjokullu, gleèeru koji se uzdizao na visinu od 1.737 metara od središta otoka. Zatim postavi visinu tako da se zrakoplov zabije u gleèer na 150 metara ispod vrha.Metodièki je razbio i onesposobio komunikacijske ureðaje i pokazatelje smjera. Takoðer je poèeo ispuštati gorivo, za svaki sluèaj, ukoliko se pojavi neka pogreška u njegovom pažljivo osmišljenom planu.Još osam minuta.On se spusti kroz podna vrata u paklenu jamu. Veæ je na sebi imao par francuskih padobranskih èizama s debelim, elastiènim donovima. On brzo izvadi padobransko odijelo iz platnene torbe i navuèe ga. Nije imao prostora za kacigu, pa na glavu navuèe skijašku masku i vunenu kapu. Zatim je uslijedio par rukavica, naoèale i visinomjer, koji je prièvrstio na zapešæe.On skrati remenje i provjeri odgovara li mu dužina. Izmeðu lopatica je nosio prièuvni padobran, a glavni padobran spustio je do iznad stražnjice.Clive CusslerOslanjao se na èetvrtasti padobran koji je više služio za let nego za padanje.Baci pogled na brojèanik sata. Minuta i dvadeset sekunda. On otvori vrata za sluèaj opasnosti i vjetar prostruji paklenom jamom. Prouèavao je kazaljku za sekunde i poèeo odbrojavati.Kad je izbrojio do nule, on iskoèi na noge kroz uzak otvor, okrenuvši se u smjeru leta. Brzina zraène struje udarila ga je ledenom snagom lavine, izbivši mu zrak iz pluæa. Zrakoplov nastavi let iznad njega uz zaglušni urlik. Na kratak trenutak osjeti vruæinu iz ispusta turbine, a tada se udalji i nastavi s padom.Lemke se okrene licem dolje u stabilnom položaju s raširenim rukama i nogama, tako da su mu koljena bila lagano savijena, a šake ispred lica. On pogleda dolje i ugleda samo mrak. Na tlu nije bilo svjetala.Pretpostavljao je najgore; njegova ekipa nije stigla na toèno mjesto sastanka. Bez definirane ciljne zone nije mogao odrediti smjer niti snagu vjetra. Mogao se prizemljiti kilometrima dalje, ili što je još gore, pasti usred oštrog leda i teško se ozlijediti, nakon èega ga vjerojatno ne bi pronašli na vrijeme.Za deset sekunda pao je veæ 360 metara. Igla na osvijetljenom dijelu njegovog visinomjera poprimala je crvenu nijansu. Više nije mogao èekati. On izvuèe

pilotski padobran iz vreæe i baci ga u vjetar. Padobran se ukopa i izvuèe glavni dio padobrana.Zaèuo je kako se padobran otvorio uz zadovoljavajuæi zvuk, i on se tržne u uspravni položaj. Izvadi svjetiljku i usmjeri usku zraku svjetlosti nad glavu. Padobran se rascvao nad njime.Iznenada, mali krug svjetlosti zatreperi na oko milju udaljenosti njemu zdesna. Zatim u zrak poleti svijetleæa raketa i ostane u zraku nekoliko sekunda, toèno koliko mu je trebalo da odredi brzinu i smjer vjetra. On povuèe desnu ruèicu za upravljanje i usmjeri padobran prema svjetlima.Još jedna raketa poleti uvis. Vjetar je puhao postojano i bez oscilacija dok se približavao tlu. Sada je jasno mogao vidjeti svoju ekipu. Postavili su još jednu liniju svjetala koja je vodila prema prethodno osvijetljenom krugu. Povukao je ruèice i okrenuo se za 180 stupnjeva prema vjetru.BlagoLemke se pripremi za slijetanje. Njegova ekipa dobro je izabrala teren. Stopalima udari u meku zemlju, i izvede savršeni doskok u uspravnom položaju, u sredinu kruga.Bez rijeèi, on otkopèa remenje i iziðe iz osvijetljenog kruga. Zatim pogleda u nebo.Zrakoplov je sa svojom posadom i putnicima koji ništa nisu slutili letio ravno prema gleèeru koji se postupno uzdizao, dok se udaljenost izmeðu leda i metala smanjivala.Stajao je i osluškivao kako udaljeni zvuk mlaznih motora zamire, dok su se navigacijska svjetla gubila u noæi.Clrve CusslerPoglavlje IVU kuhinjici zrakoplova, jedna od stjuardesa nakrivi glavu, osluškujuæi.«Kakav to èudan zvuk dopire iz pilotske kabine?», upita ona.Gary Rubin, glavni stjuard, zakoraèi u prolaz i okrene se prema prednjem dijelu zrakoplova. Mogao je èuti nešto što je zvuèalo poput stalnoga, prigušenog urlika, gotovo kao šum vode u daljini.Deset sekunda nakon što je uljez iskoèio, ureðaj za mjerenje vremena pokrenuo je hidraulièku ruèicu, zatvorio poklopac paklene jame i prekinuo èudan zvuk.«Prestalo je», reèe on. «Više se ne èuje.»«Što bi to moglo biti?»«Ne znam. Nikada nisam èuo ništa slièno. Na trenutak sam pomislio da gubimo pritisak.»Upali se svjetlo koje je oznaèavalo poziv putnika i stjuardesa zaèešlja svoju plavu kosu i ude u glavnu kabinu.«Možda bi bilo dobro da provjeriš kod kapetana«, reèe ona preko ramena.Rubin je oklijevao, sjetivši se Lemkeove zapovijedi da ne smeta pilotima osim ako je rijeè o neèem važnom. No, bolje sprijeèiti nego lijeèiti, pomisli on. Dobrobit putnika je najvažnija. On prinese interkom uhu i pritisne gumb za poziv pilotskoj kabini.Blago»Kapetane, ovdje glavni stjuard. Upravo smo èuli neobiènu buku ispred glavne kabine. Ima li nekakvih problema?*Nitko mu ne odgovori.Pokušavao je tri puta, ali prijemnik je ostao mrtav. Nekoliko trenutaka stajao je zbunjeno, pitajuæi se zašto mu nitko od pilota ne odgovara. U dvanaest godina letenja, nikada nije doživio nešto takvo.Još je pokušavao razotkriti ovaj misterij, kad mu pritrèi stjuardesa i nešto izgovori. U prvi trenutak ignorirao ju je, ali osjeæaj hitnosti u njezinom glasu napokon mu dopre do uha.«Što... što si rekla?»«Nalazimo se iznad kopna!»

«Kopna?»«Ravno ispod nas», reèe ona zbunjeno ga gledajuæi. «}edan putnik mi je pokazao.«Rubin sumnjièavo zavrti glavom. «Nemoguæe. Morali bismo se nalaziti na sredini oceana. Vjerojatno je vidio svjetla ribarskih brodiæa. Kapetan je rekao da æemo ih možda ugledati kad se spustimo zbog meteorološkog istraživanja.««Pogledaj i sam», preklinjala je. «Tlo nam se brzo približava. Mislim da se spuštamo.«On priðe prozoru kuhinje i pogleda dolje. Umjesto tamnih voda Atlantika, vidio je bjelasanje. Na ne više od 240 metara ispod zrakoplova prolazio je golemi ledeni pokrivaè. Bio je dovoljno blizu da odražava navigacijska svjetla zrakoplova. On se smrzne, ne shvaæajuæi, pokušavajuæi pridati neki smisao onome što su mu govorile vlastite oèi.Ako je u tijeku bilo prisilno spuštanje, zašto kapetan nije upozorio ostatak posade? Znakovi 'vežite pojaseve' i 'zabranjeno pušenje' nisu bili ukljuèeni. Gotovo svi putnici iz UN-a bili su budni, èitali su ili razgovarali. Samo je Hala Kamil èvrsto spavala. Nekoliko predstavnika iz Meksika, koji su se vraæali iz ekonomske misije u stožer Svjetske banke, okupili su se oko stola u repnom dijelu. Direktor za strana ulaganja Miguel Salazar govorio je tihim, turobnim glasom. Atmosfera za stolom bila je prožeta porazom. Meksiko je proživljavao strahovit ekonomski kolaps i prolazio je kroz tehnièki bankrot bez monetarne pomoæi na vidiku.Clive Cussler _ ~U Rubinu zavlada užas, i rijeèi mu izlete iz usta: «Što se, dovraga, ' dogada?»Stjuardesa je odražavala njegov strah. Lice joj problijedi, a oèi se rašire. «Ne bismo li trebali zapoèeti s procedurom za sluèaj opasnosti?»«Nemoj uzbunjivati putnike. Ne još. Èekaj da provjerim kod kapetana.»«Imamo li vremena?««Ne znam.»Kontrolirajuæi svoj strah, Rubin krene brzim, gotovo trèeæim korakom prema pilotskoj kabini, odglumivši lažno zijevanje kako bi umanjio znatiželju nekog putnika zbog užurbanog koraka. Zatim povuèe zastor koji je dijelio ulazni hodnik od glavne putnièke kabine, pa pokuša otvoriti vrata. Bila su zakljuèana.On panièno udari zglobovima prstiju po vratima. Iznutra mu nitko ne odgovori. Tupo se zagleda u tanku prepreku koja je blokirala pilotsku kabinu, dok mu je nevjerica ispraznila um; a tada, u naletu oèaja, udari vrata nogom.Tanka vrata bila su izgraðena tako da se otvaraju prema van, ali udarac ih je zabio u unutarnji pregradni zid. Rubin prijeðe prag i zagleda se u skuèeni prostor pilotske kabine.Nevjerica, èuðenje, strah, užas; svi ti osjeæaji uskovitlali su se u njegovom umu poput bujice koja teèe kroz razbijenu branu.Jedan brz pogled bio je dovoljan da vidi Hartleva s glavom oslonjenom na upravljaèku ploèu i Oswalda ispruženog na podu, lica okrenutog prema gore, tako da su obnevidjele oèi zurile u strop. Lemke je oèito nestao.Rubin zapne za Oswaldovo tijelo, nagne se preko praznog pilotskog sjedala, i s užasom se zagleda kroz vjetrobran. Golemi vrh gleèera Hofsjokull nadvijao se pred nosom zrakoplova na manje od deset milja udaljenosti. Sjeverna svjetlost ocrtavala je obris ledenog brijega, bojeæi neravnu površinu sablasnim nijansama sive i zelene.Voðen oèajem i panikom, stjuard se baci u pilotsko sjedalo i zgrabi upravljaè, pa ga povuèe prema prsima.Ništa se ne dogodi.Upravljaè nije popuštao, no, zaèudo, visinomjer je poèeo pokazivati sporo ali postojano poveæanje visine.

BlagoOn opet tržne upravljaè, ovaj put snažnije. Sada je poèeo (popuštati. Bio je zapanjen ovim otporom.Nije imao vremena da mirno razmisli. Imao je daleko premalo iskustva da bi shvatio kako pokušava premostiti automatskog pilota sirovom snagom, i kako je potreban pritisak od samo dvadeset i pet funta da bi u tome uspio.Gleèer je u oštrom, hladnom zraku izgledao dovoljno blizu da ga se dotakne. On gurne ruèicu za gas prema naprijed i opet povuèe upravljaè prema sebi. Polako je popuštao, poput volana brzog automobila koji je izgubio servouredaj.S bolnom sporošæu, Boeing podigne svoj nos i preleti iznad ledenog vrha promašivši ga za samo trideset stopa.Dolje, na gleèeru, èovjek koji je ubio pravog pilota Leta 106, Dalea Lemkea, i zauzeo njegovo mjesto, gledao je u daljinu kroz dalekozor za noæno promatranje. Sjeverna svjetlost izblijedjela je, ali neravni vrh Hofsjokulla još se ocrtavao na nebu.Sve je bilo tiho, u išèekivanju. Jedine zvukove proizvodila je posada od dva èovjeka koja je ukrcavala svjetla i odašiljaè u helikopter.Oèi Sulejmana Aziza Ammara priviknule su se na tamu, i mogao je razaznati izlomljene grebene na zidu ledene planine.Stajao je poput kipa, odbrojavajuæi sekunde, èekajuæi udaljenu plamenu toèkicu koja æe oznaèiti pad leta 106.No, udaljena vatrena lopta nije se pojavila.Ammar napokon spusti dalekozor i uzdahne. Bio je okružen tišinom gleèera, hladnom i udaljenom. On strgne periku sijede kose i odbaci je u tamu. Zatim skine posebno izraðene èizme i izvadi potpetice od èetiri inèa. Tada shvati da pokraj njega stoji njegov sluga i prijatelj, Ibn Telmuk.«Dobra krinka, Sulejmane, ne bih te prepoznao«, reèe Ibn, tamnoputi tip kovrèave crne kose.«Je li oprema ukrcana?», upita Ammar.«Sve je osigurano. Je li misija uspjela?»«Mala pogreška u proraèunu. Zrakoplov je nekako promašio vrh. Alah je podario gðici Kamil još nekoliko minuta života.»Clive Cussler«Akhmad Jazid neæe biti zadovoljan.»«Kamil æe umrijeti kao što je i planirano», reèe Ammar samopouzdano. «Ništa nije prepušteno sluèaju.»«Zrakoplov još leti.»«Èak ga ni Alah ne može zadržati u zraku beskrajno dugo.»«Nisi uspio», reèe mu novi glas.Ammar se okrene i ugleda mrko lice Muhammada Ismaila. Okruglo lice Egipæana bilo je èudna mješavina zloæe i djetinje nevinosti. Sitne crne oèice zurile su sa zlobnim intenzitetom iznad gustih brkova, ali nisu imale moæ prodornosti. Bio je hvalisavac bez pokriæa, s fasadom èvrstine, ali jedina njegova vještina bila je povlaèenje otponca.Ammar nije imao izbora, morao je raditi s Ismailom. Akhmad Jazid prisilio ga je da povede ovog mulu iz nekog zabaèenog seoceta. Islamski idol èuvao je svoje povjerenje poput škrtca, dijeleæi ga samo onima za koje je vjerovao da posjeduju borbeni duh i tradicionalistièku posveæenost originalnim zakonima islama. Èvrsta religijska uvjerenja znaèila su Jazidu više od sposobnosti i profesionalizma.Ammar je tvrdio kako je pravi vjernik, ali Jazid je bio oprezan prema njemu. Navika ubojice da razgovara s muslimanskim vodama kao da su ravni njemu nije se sviðala Jazidu. Inzistirao je da Ammar izvede svoju ubilaèku misiju pod budnim okom Ismaila.Ammar je prihvatio svojeg psa èuvara bez da se pobunio. Bio je majstor u igri prevare. Brzo je iskoristio Ismaila u svoje vlastite obavještajne svrhe.

No, tupost Arapa stalno je iritirala Ammara. Nisu bili sposobni za hladno, analitièko razmišljanje. On umorno odmahne glavom, a zatim strpljivo objasni situaciju Ismailu.«Dogadaji nam mogu izmaknuti kontroli. Nagli udar zraène struje, kvar automatskog pilota ili visinomjera, ili iznenadna promjena vjetra. Stotinu razlièitih varijabla moglo je utjecati na to da zrakoplov promaši vrh. No, razmotrio sam sve moguænosti. Automatski pilot usmjeren je prema Sjevernom polu. Ima još maksimalno devedeset minuta leta.»«A što ako netko otkrije tijela u kabini, a netko od putnika zna pilotirati?», ustrajao je Ismail.Blago«Pažljivo sam prouèio dosjee svih putnika. Nitko nema pilotskog iskustva. Osim toga, razbio sam radio i navigacijske ureðaje. Svatko tko pokuša preuzeti kontrole bit æe izgubljen. Nema kompasa niti orijentira po kojima bi mogli izabrati smjer. Hala Kamil i njezini priležnici iz UN-a nestat æe u hladnim vodama Arktièkog mora.»«Nema nade da prežive?», upita Ismail.«Ne», odgovori Ammar èvrsto, «baš nikakve.»Clive CusslerPoglavlje VDirk Pitt opusti se u pokretnom stolcu, ispruživši noge tako da je njegovo tijelo visine šest stopa i tri inèa bilo gotovo u vodoravnom položaju. Tada zijevne i provuèe ruku kroz gustu, valovitu crnu kosu.Pitt je bio vitak muškarac èvrstih mišiæa, u sjajnoj fizièkoj kondiciji za nekoga tko nije trèao deset milja na dan niti smatrao napore i znoj body buildinga nebeskim tonikom protiv starenja. Imao je preplanulo, vremenom šibano lice èovjeka koji je živio na otvorenom i više volio sunce od fluorescentne rasvjete ureda. Njegove duboke zelene oèi nalik opalu zraèile su èudnom kombinacijom topline i okrutnosti, dok su mu usne bile vjeèno raširene u prijateljskom osmijehu.Bio je on tip koji se s lakoæom kretao medu bogatima i moænima, ali više je volio društvo muškaraca i žena koji su ispijali svoja piæa uspravno i koji su voljeli uprljati ruke.Proizvod Vojne zrakoplovne akademije, bio je djelatna vojna osoba s èinom bojnika, iako je veæ gotovo šest godina bio na posudbi Nacionalnoj agenciji za mora i podmorje (NAMP) kao direktor specijalnih projekata.S Alom Giordinom, najbližim prijateljem od djetinjstva, plovio je i doživljavao pustolovine na svakom moru, na površini i u dubinama, proživjevši za pola desetljeæa više divljih doživljaja negoBlagošto veæina ljudi proživi za deset života. Pronašao je nestali vlak Manhattan Limited nakon što je proplivao kroz podzemnu peæinu u državi New York, izvadio je putnièki brod Empress oflreland koji je potonuo na dno rijeke sv. Lovrijenca s tisuæu duša, lovio je izgubljenu nuklearnu podmornicu Starbuck usred Pacifièkog oceana i pratio brod duhova Kiklop do njegovog groba u Karibima. I izvadio je Titanic.Giordino je èesto razmišljao kako je on èovjek gonjen željom da otkriva prošlost, roðen osamdeset godina prekasno.«Možda æeš htjeti vidjeti ovo», reèe iznenada Giordino s druge strane prostorije.Pitt se okrene od zaslona u boji koji je prikazivao morsko dno na stotinu metara ispod istraživaèkog ledolomca Polar Explorer. Bio je to èvrsti novi brod posebno izgraðen za plovidbu zaleðenim vodama. Masivno nadgrade oblika kutije koje se nadvijalo nad trupom podsjeæalo je na uredsku zgradu od pet katova, a veliki pramac, tjeran strojevima od 80 tisuæa konjskih snaga, mogao je probiti led debljine do metar i pol.

Pitt položi jedno stopalo uz pult, savije koljeno i odgurne se. Pokret je bio usavršen tjednima vježbe i usklaðen s blagim ljuljanjem broda. On se okrene za 180 stupnjeva u svojem stolcu, dok su ga kotaèiæi nosili tri metra preko nagnutog poda odjela za elektroniku.«Èini se kao da nailazimo na krater.»Al Giordino sjedio je za konzolom prouèavajuæi sliku na boènom sonaru tipa Klein. Visok nešto iznad 162 centimetra, sa stopalima broj èetrdeset i šest, širokih ramena, tako da je bio graðen poput klina, izgledao je kao daje sastavljen od prièuvnih dijelova buldožera. Kosa mu je bila tamna i kovrèava, što je bio proizvod njegovih talijanskih gena, a da je nosio vrpcu za glavu i naušnicu mogao je proæi kao ulièni orguljaš. Vedre naravi, postojan i pouzdan, Giordino je bio Pittova polica osiguranja protiv Murphvjevog zakona.Koncentracija mu nije bila nimalo narušena kad se Pitt naglo zaustavio kod konzole pokraj njega, služeæi se stopalima kao odbojnicima.Pitt je gledao raèunalno pojaèani sonograf dok se rub kratera Polako uzdizao prema vrhu, a zatim naglo spuštao u unutarnju Prazninu.Chve Cussler«Brzo se spušta», reèe Giordino.Pitt pogleda ehosonar. «Sa 140 na 180 metara.»«Vanjski rub gotovo da i nije uzdignut.»«Dvije stotine i pada.»«Èudna formacija za vulkan», reèe Giordino. «Nema ni traga stijenama od lave.»Visok èovjek rumena lica i guste, prosijede smeðe kose koja je pokušavala pobjeæi ispod bejzbol kape nagnute prema potiljku otvori vrata i nagne se u odjel.«Jeste li vi, noæne ptice, raspoložene za hranu ili piæe?»«Sendviè s maslacem od kikirikija i šalica crne kave zvuèe dobro», odgovori Pitt ne okrenuvši se. «Izravnava se na 220 metara.»«Nekoliko uštipaka s mlijekom», odgovori Giordino.Mornarièki èasnik Byron Knight, kapetan istraživaèkog broda, klimne glavom. Osim Pitta i Giordina on je bio jedini èovjek koji je imao pristup elektronièkom odjelu. Pristup je bio zabranjen ostalim èasnicima i èlanovima posade.«Javit æu vašu narudžbu kuhinji.»«Ti si sjajno ljudsko biæe, Byrone», reèe Pitt uz sarkastièan osmijeh. «Ne marim za ono što ostatak mornarice govori o tebi.»«Jesi li ikada kušao maslac od kikirikija s arsenom?», dobaci mu Knight preko ramena.Giordino je napeto promatrao kako se formacija širi.«Promjer je gotovo dva kilometra.»»Unutrašnjost je glatki sediment», reèe Pitt.«Nema pukotina na dnu.»«Ovo je sigurno bio gigantski vulkan.»«Nije vulkan.»Giordino pogleda Pitta sa znatiželjom u oèima. «Imaš li neki drugi naziv za podvodni ožiljak?»«Što kažeš na udar meteora?»Giordino ga pogleda sa skepsom.«Krater meteora na ovoj dubini?»«Udario je vjerojatno prije više tisuæa, možda i milijuna godina, dok je razina mora bila niža.»«Što te navelo na taj zakljuèak?«Blago«Tri stvari», objasni Pitt. «Prvo, imamo dobro definirani rub bez izraženog vanjskog uspona. Drugo, ureðaj za profiliranje dna ukazuje na zdjelasti presjek. A treæe...», on zastane, pa pokaže prema ruèici koja se divlje

kretala po papiru grafikona, «...magnetometar je poludio; dolje ima dovoljno željeza za izgradnju flote bojnih brodova.»Giordino se iznenada ukoèi. «Imamo metu!»«Gdje?»«Dvije stotine metara zdesna, leži poprijeko na padini kratera. Prilièno nejasno oèitovanje. Objekt je djelomièno skriven geologijom.«Pitt dograbi slušalicu i nazove most. «Imali smo kvar opreme. Nastavite ravno do kraja. Ako uspijemo popraviti na vrijeme, okrenite se i ponovite rutu.»«Razumijem, gospodine«, odgovori dežurni èasnik.«Trebao si prodavati zmijsko ulje», reèe Giordino smiješeæi se.«Ne znamo kolike su sovjetske uši.»«Ima li èega na videokamerama?»Pitt pogleda zaslone. «Malo je izvan dometa. Trebali bismo ga vidjeti u sljedeæem pokušaju.«Poèetna slika sa sonara koja se pojavila na papiru izgledala je poput smeðe mrlje na svjetlijoj pozadini zida kratera. Zatim iziðe sa zaslona boènog skenera i nestane u raèunalu koji poveæa detalje. Završna slika iziðe na posebnom velikom zaslonu visoke razluèivosti. Mrlja je postala jasno definiran oblik.Koristeæi se upravljaèkom palicom, Pitt dovede križiæ na sredinu slike i klikne gumb kako bi uveæao sliku.Raèunalo je zujalo nekoliko sekunda, a zatim se na zaslonu pojavi veæa, još detaljnija slika. Oko objekta se automatski pojavi pravokutnik i prikaže dimenzije. U isto vrijeme, drugi ureðaj prebaci sliku u boji na sjajni papir.Zapovjednik Knight dojuri u odjel. Nakon više dana dosadne rutine, kretanja amo-tamo poput sisanja golemog travnjaka, sati i sati zurenja u videozaslon i rezultate, sada je bio uzbuðen, a na svakoj °ori lica bilo mu je ocrtano išèekivanje.«Predali su mi poruku o kvaru. Pronašli ste cilj?»Ni Pitt ni Giordino nisu mu odgovorili.Clive CusslerSmiješili su se poput tragaèa za zlatom koji su pronašli zlatnu žilu. Knight se zagleda u njih i odjednom shvati. «Blagi Bože na visini!», izlane on. «Pronašli smo je, zaista smo je pronašli!«»Skrivala se u morskom pejsažu», reèe Pitt, pokazujuæi zaslon dok je predavao fotografiju Knightu. «Savršena slika sovjetske podmornice klase Alfa.»Knight se fascinirano zagleda u obje slike na sonaru. «Rusi su pretražili ovaj dio mora. Nevjerojatno da je nisu pronašli.««Lako ju je promašiti«, reèe Pitt. «Led je bio deblji kad su oni pretraživali. Nisu mogli ploviti ravnom trasom. Vjerojatno su došli do uzvisine s druge strane, a sonari su im pokazali samo sjenu tamo gdje se nalazila podmornica. Isto tako, neobièno velika koncentracija željeza pod kraterom poremetila bi im magnetski profil.««Naši obavještajci æe plesati po stropu kada vide ovo.»«Ne ako se Crveni opamete«, reèe Giordino. «Teško da æe mirno stajati i gledati kako ponavljamo vaðenje njihove podmornice klase Golf Glomar Explorerom 1975.««Želiš reæi da nisu progutali našu prièu o geološkom istraživanju morskog dna?», upita Pitt s dubokim sarkazmom.Giordino kiselo pogleda Pitta. »Obavještajni posao je èudan«, reèe on. «Posada s druge strane ovih zidova nema pojma što radimo, ali sovjetski agenti u Washingtonu namirisali su našu misiju prije više tjedana. Jedini razlog iz kojeg se nisu miješali jest taj što mi posjedujemo bolju podvodnu tehnologiju, i žele da ih povedemo prema njihovoj podmornici.««Neæemo ih lako zavarati«, složi se Knight. «Dva njihova tegljaèa motre svaki naš pokret otkad smo napustili luku.«

«Kao i njihovi špijunsku sateliti«, doda Giordino.Pitt reèe: «Sve su to razlozi zbog kojih sam zatražio od mosta da krene unatrag istim putem kako bismo pobliže pogledali.««Dobar pokušaj, ali Rusi æe shvatiti da se vraæamo.««Bez sumnje, osim što æemo, nakon što proðemo iznad podmornice, skrenuti na sljedeæu liniju. Zatim æu se javiti našim inženjerima u Washingtonu kako bih se požalio na probleme s opremom i zatražio upute za popravak. Svakih nekoliko milja vraæat æemo se istim putem kako bismo produbili varku.«BlagoGiordino pogleda Knighta.«Možda padnu na štos. Dovoljno je uvjerljivo.«Knight razmisli o tome. «U redu, neæemo se zadržavati. Ovo æe nam biti posljednji pogled na metu. Zatim æemo nastaviti dalje, kao da nismo ništa pronašli.*«A nakon što dovršimo s ovim podruèjem«, reèe Pitt, «možemo poèeti na novom podruèju udaljenom trideset milja, i odglumiti da smo pronašli podmornicu.*«Lijep detalj», reèe Giordino s odobravanjem.«Bacit æemo lažni mamac.«Knight se nasmiješi. «Zvuèi kao dobar scenarij. Uèinimo to.»Brod se okrene i paluba se lagano nagne udesno dok je kormilar vraæao brod na istu trasu. Daleko iza krme, poput psa na dugoj vodilici, robotsko podvodno vozilo Sherlock automatski je refo-kusiralo svoje dvije kamere i jedan fotoaparat, dok je i dalje slalo sonarne valove. Sherlock, kog je njegov izumitelj nazvao po slavnom detektivu, otkrivao je detalje morskog dna kojega èovjek nikada prije nije ugledao.Minute su prolazile sporo poput sati, sve dok se na skeneru nije pojavio vrh kratera. Kurs Polar Explorera vukao je Sherlocka preko padine s unutrašnjeg dijela kratera. Tri para oèiju bila su prikovana na boèni skener.«Evo je», reèe Giordino dok mu je glas lagano podrhtavao od uzbuðenja.Sovjetska podmornica skoro je ispunila lijevu stranu sonografa. Ležala je pod oštrim kutom, s krmom okrenutom prema središtu kratera, i pramcem prema rubu. Trup je bio u uspravnom položaju i u jednom komadu, za razlike od amerièkih podmornica Thresher i Scorpion, koje su implodirale u stotine komadiæa kad su potonule tijekom 60-ih godina. Nagib na desnu stranu nije bio veæi od dva ili tri stupnja. Prošlo je deset mjeseci otkad je nestala, ali na oplati nije bilo vegetacije niti hrde, zahvaljujuæi ledenim vodama Arktika.«Nema sumnje da je Alfaklase», reèe Knight. «Nuklearni pogon, trup od titana, nemagnetski i nekorozivan u slanoj vodi, najnovija tehnologija bešumnog vijka, to su najbrže podmornice s najdubljim zaronom u sovjetskoj i amerièkoj mornarici.«Clive CusslerRazmak izmeðu oèitavanja sonara i videoprikaza bio je oko trideset sekunda. Kao da gledaju teniski meè, glave su im se zajedno okretale od sonara prema TV zaslonima i natrag.Glatke linije podmornice pojavile su se pod svjetlima kamere, u sablasnoj sivoplavoj nijansi. Amerikancima je bilo teško povjerovati da je rusko plovilo groblje za više od stotinu i pedeset ljudi. Izgledala je poput djeèje igraèke koja sjedi na dnu bazena.«Ima li pokazatelja neobiène radioaktivnosti?«, upita Knight.«Vrlo blagi porast», odgovori Giordino. «Vjerojatno iz reaktora podmornice.««Nije bilo topljenja jezgre», nagaðao je Pitt.«Sudeèi prema oèitavanjima, nije.»Knight se zagleda u zaslone i pokuša procijeniti štetu. «Pramac je blago ošteæen. Lijeva površina za zaron je otkinuta. S lijeve strane na dnu nalazi se rez dugaèak oko dvadeset metara.»«Èini se da je dubok», primijeti Pitt. «Rez je prodro u balastne spremnike u

unutrašnjem dijelu oplate. Vjerojatno je udarila u suprotni rub kratera i pokidala utrobu. Lako je zamisliti kako se posada trudila da je podigne na površinu dok se kretala prema sredini kratera. No, u nju je prodrlo više vode nego što je mogla izbaciti, i tonula je, sve dok se na kraju nije zaustavila na polovici padine s ove strane.»Ljudi u odjelu zašutjeli su dok je podmornica zaostala iza Sherlocka i polako nestajala iz vidika kamera. Nastavili su zuriti u zaslone dok su pod njima prolazili obrisi morskog dna. U mislima su vizualizirali strašnu smrt koja je vrebala ljude što su plovili neprijateljskim morskim dubinama.Gotovo pola minute nitko nije progovorio ni rijeè, jedva su i disali. Zatim su polako potisnuli misli na noænu moru i okrenuli se od zaslona. Led je bio probijen. Poèeli su se opuštati i smijati sa spontanim oduševljenjem salonskih navijaèa koji slave pobjednièki bod domaæeg tima.Pitt i Giordino mogli su sjesti i opustiti se do kraja putovanja. Njihov je udio u potrazi bio gotov. Pronašli su iglu u plastu sijena. No, Pittov izraz lica polako se uozbilji i on se zagleda u daljinu.Giordino je poznavao simptome iz dugogodišnjeg iskustva. Kad je projekt bio uspješno dovršen, Pitt je osjeæao razoèaranje.BlagoIzazov je nestao, i njegov neumorni um brzo se okrenuo sljedeæem izazovu.«Prokleto dobar posao, Dirk, i ti, Al», reèe Knight srdaèno.«Vi ljudi iz NAMP-a znate tehnike potrage. Ovo je vjerojatno najveæi obavještajni udarac u posljednjih dvadeset godina.»«Nemoj se zanositi«, reèe Pitt. «Teški dio tek dolazi. Podizanje podmornice pod nosom Rusima bit æe osjetljiva operacija. Ovaj put nema Glomar Explorera. Nema vaðenja uoèljivim površinskim brodovima. Cijela operacija morat æe biti provedena pod vodom...»«Što je ono, dovraga?», Giordinov pogled vrati se na zaslon.«Izgleda poput debelog vrèa.»«Više nalikuje urni», potvrdi Knight.Pitt se zagleda u zaslon, zamišljena lica i umornih, crvenih oèiju koje su odjednom oživjele. Dvije ruèke virile su iz uskog vrata, oblikujuæi široko, ovalno tijelo koje se sužavalo prema dnu zakopanom u mulju.«Amfora od terakote», reèe Pitt napokon.«Vjerujem da si u pravu», reèe Knight. «Grci i Rimljani koristili su se njima za transport vina i maslinovog ulja. Vadili su ih diljem cijelog Mediterana.««Ali što radi u Grenlandskom moru?», upita Giordino neodreðeno. «Eno, tamo s lijeve strane, tamo je i druga.»Zatim se pred kamerama pojavi skupina od još tri amfore, pa još pet, u isprekidanoj liniji od jugoistoka prema sjeverozapadu.Knight se okrene prema Pittu.«Ti si struènjak za olupine. Kako ti se èini?»Prošlo je dobrih deset sekunda prije no što je Pitt odgovorio. Kad je napokon odgovorio, glas mu je zvuèao udaljeno, kao da dolazi iz susjedne prostorije.«Nagaðam da ovi znakovi ukazuju na drevnu olupinu koja, prema povijesnim knjigama, ne bi trebala biti ovdje.»Clive CusslerPoglavlje VIRubin bi prodao dušu da može napustiti nemoguæi zadatak, spustiti znojne ruke s upravljaèa, sklopiti umorne oèi i prihvatiti smrt, ali njegov osjeæaj odgovornosti prema posadi i putnicima tjerao ga je da djeluje dalje.Nikada se, niti u najluðim noænim morama, nije vidio u ovako suludoj situaciji. Jedan pogrešan pokret, mala greška u procjeni i pedeset ljudi završit æe u dubokom, nepoznatom vodenom grobu. Nije fer, ponavljao je u sebi iznova i iznova. Nije fer.Niti jedan od navigacijskih ureðaja nije funkcionirao. Sva komunikacijska

oprema bila je mrtva. Niti jedan od putnika nikada nije pilotirao zrakoplovom, èak niti malim. Bio je potpuno dezorijentiran i beznadno izgubljen. Iz nekoga neobjašnjivog razloga, igle na pokazivaèima stanja goriva treperile su na 'prazno'. Um mu se napinjao od zbrke.Gdje je bio pilot? Što je prouzroèilo smrt èasnika? Tko je stajao iza ovog ludila?Pitanja su mu se rojila u glavi, ali odgovori su ostali obavijeni frustracijom.Rubinova jedina utjeha bila je što nije bio sam. Još jedan èovjek dijelio je kabinu s njim. Eduardo Ybarra, èlan meksièke delegacije, nekad je bio mehanièar u zrakoplovnim snagama svoje države.Prošlo je trideset godina otkad je položio kljuè na zrakoplov s elisom, ali prisjetio se djeliæa nekadašnjeg znanja dok je sjedio u kopilotovom sjedalu i èitao instrumente za Rubina, te preuzeo komandu nad ruèicama za gas.Ybarrino lice bilo je okruglo i smeðe, kosa mu je bila gusta i crna, prošarana sjedinama, a smeðe oèi široko razmaknute i bezizražajne. U trodijelnom odijelu èinilo se da odudara od kabine. Zaèudo, na èelu mu nije bilo kapi znoja, a nije razvezao kravatu niti skinuo sako.On pokaže kroz vjetrobran prema nebu. «Sudeæi po zvijezdama, rekao bih da letimo prema Sjevernom polu.»«Koliko ja znam, mogli bismo letjeti na istok prema Rusiji», reèe Rubin turobno. «Nemam blage veze kamo idemo.»«Ono iza nas bio je otok.»«Mislite da je to bio Grenland?«Ybarra odmahne glavom. «Veæ nekoliko sati pod nama je voda. Da je to bio Grenland, još bismo bili nad ledom. Nagaðam da smo preletjeli Island.»«Moj Bože, koliko dugo veæ letimo na sjever?»«Ne možemo znati kad je pilot skrenuo s kursa London - New York.»Rubinovoj bolnoj zbunjenosti pridruži se još jedan strah. Nesreæa se slagala na nesreæu. Šansa da prežive naglo se smanjila od jedan prema tisuæu na jedan prema milijun. Morao je donijeti oèajnièku odluku, jedinu moguæu.«Zaokrenut æu ulijevo za devedeset stupnjeva.«»Nemamo drugog izbora», složi se Ybarra tmurno.«Nekolicina bi mogla preživjeti ako se srušimo na kopnu. Slijetanje na vodu, na visoke valove u mraku gotovo je nemoguæe cak i iskusnom pilotu. A kad bismo nekim èudom i uspjeli sletjeti neošteæeni, nitko u normalnoj odjeæi ne bi mogao preživjeti dulje od nekoliko minuta u ledenom moru.»«Možda smo veæ zakasnili.« Meksièki delegat UN-a klimne Prema ploèi s instrumentima. Crvena svjetla upozoravala su na nianjak goriva blješteæi po cijeloj upravljaèkoj ploèi. «Bojim se da nam je vrijeme u zraku isteklo.«Clive CusslerRubin je zapanjeno gledao u instrumente. Nije shvaæao da Boeing koji leti brzinom od 200 èvorova na visini od 1.500 metara troši istu kolièinu goriva kao kada leti brzinom od 500 èvorova na visini od 10.500 metara. «U redu, letimo na zapad sve dok ne padnemo.«Rubin protrlja hlaèe dlanovima i zgrabi upravljaè. Nije imao kontrolu nad zrakoplovom otkad je preletio vrh gleèera. On duboko uzdahne i pritisne gumb 'iskljuèivanje autopilota' na upravljaèu. Bio je previše nesiguran u sebe da bi skrenuo Boeing zakrilcima, pa je krenuo u blagi zaokret. Èim se nos ponovo izravnao, znao je da nešto nije u redu.«Motor broj èetiri gubi snagu», reèe Ybarra s primjetnim podrhtavanjem u glasu. «Žedan je goriva.»«Ne bismo li ga trebali iskljuèiti ili nešto slièno?»«Ne znam proceduru«, odgovori Ybarra tupo.O, blagi Bože, pomisli Rubin, slijepac vodi slijepca. Visinomjer je poèeo registrirati lagani, stalni pad. I brzina se smanjivala. Dok mu je um bio

napet izvan svake mjere, Rubin je pokušavao voljom održati zrakoplov u zraku, umjesto da pilotira.Pokušavao je i zaustaviti vrijeme dok se udaljenost izmeðu zrakoplova i mora polako ali sigurno smanjivala. A tada, bez upozorenja, upravljaè u rukama prestao ga je slušati i poèeo je vibrirati.«Gubimo uzgon», vikne Yberra, a na njegovom stoièkom licu napokon se pojavi strah. «Spusti nos.»Rubin gurne upravljaè prema naprijed, svjestan da ubrzava neizbježno. «Spusti zakrilca kako bi nam usporio pad!», naredi on Ybarri.«Zakrilca spuštena«, odgovori Ybarra kroz napuæene usne.«To je to», promrmlja Rubin. «Spuštamo se.»Stjuardesa je stajala na otvorenim vratima kabine, slušajuæi razgovor, oèiju raširenih od straha, lica bijelog poput papira.«Hoæemo li se srušiti?«, upita ona jedva èujnim glasom.Rubin se zgrèi na sjedalu, previše zaposlen da bi se okrenuo.«Da, dovraga!«, prokune on. «Veži se.»Ona se okrene i skoro padne dok je jurila prema glavnoj kabini kako bi upozorila druge stjuardese i putnike na najgore.BlagoSvi su shvatili da više ne mogu odlagati neizbježno, i na sreæu nije bilo panike niti histerije. Èak su i molitve bile tihe.Ybarra se okrene u sjedalu i pogleda niz prolaz. Kamil je tješila starijeg èovjeka koji je nekontrolirano drhtao. Lice joj je bilo potpuno mirno, i èinilo se da iz njega zraèi nekakav èudan spokoj.Zaista je prelijepa žena, pomisli Ybarra. Šteta što æe njezina ljepota ubrzo nestati.On uzdahne i okrene se prema ploèi s instrumentima.Visinomjer je pao ispod dvije stotine metara. Ybarra je odluèio riskirati i pojaèao je gas na tri preostala motora. Bila je to beskorisna gesta roðena iz oèaja. Motori æe brže potrošiti svoje preostale galone goriva i prije zamrijeti. No, Ybarra nije razmišljao logièno. Nije mogao sjediti i ne raditi ništa. Osjeæao je da mora uèiniti još jedan posljednji, prkosni èin, bilo što, pa makar to znaèilo ubrzavanje njegove smrti.Pet muènih minuta prošlo je u trenu. Crno more približavalo se zrakoplovu.«Vidim svjetla!», izlane Rubin odjednom. «Ravno ispred nas!»Ybarra podigne pogled i zagleda se kroz vjetrobran.«Brod!», vikne on. «To je brod!»Gotovo u tom trenutku, zrakoplov proleti nad Polar Explorerom, promašivši jarbol radara za manje od deset metara.Clive CusslerPoglavlje VIIPosadu ledolomca radar je upozorio na zrakoplov koji se približavao. Ljudi na mostu nesvjesno su se sagnuli kad je putnièki zrakoplov preletio nad njima, s motorima koji su urlali poput vojske vila narikaèa, i produžio prema obali Grenlanda na zapadu. Urlik je ispunio elektronièki odjel, i istekao iz njega poput jezera kroz napuklu branu. Knight potrèi prema mostu, a Pitt i Giordino slijedili su ga u stopu. Nitko od ljudi na mostu nije se ni osvrnuo kad je kapetan upao kroz vrata. Svi su zurili prema zrakoplovu koji su udaljavao.«Što je ovo, dovraga?», upita Knight dežurnog èasnika.«Neidentificirani zrakoplov zamalo se zabio u brod, kapetane.»«Vojni?»«Ne, gospodine. Bacio sam brzi pogled na krila dok nam je letio nad glavom. Nije imao oznaka.»«Možda je špijunski?««Sumnjam. Svi prozori bili su osvijetljeni.))«Putnièki zrakoplov», reèe Giordino.

Knightov izraz lica postao je neodreðen i pomalo iritiran.«Što taj pilot misli, ugrozio mi je brod! Što radi ovdje? Stotine smo milja udaljeni od ruta putnièkih letova.»«Gubi visinu», reèe Pitt, zureæi u treperava svjetla koja su se udaljavala na istoku. «Rekao bih da pada.»Blago«Neka im Bog pomogne ako slijeæu na more u mraku.»«Èudno da nije ukljuèio svjetla za slijetanje.«Dežurni èasnik klimne glavom u znak slaganja. «To je stvarno èudno. Pilot u nevolji sigurno bi poslao poziv u pomoæ. Naš komunikacijski odjel nije èuo ništa.»»Pokušali ste ga pozvati?», upita Knight.«Èim nam se pojavio na radaru. Bez odgovora.»Knight priðe prozoru i pogleda van. Zamišljeno zabubnja prstima, ne dulje od èetiri sekunde. Zatim se okrene i pogleda dežurnog èasnika. «Ostanite na istom kursu.»Pitt ga pogleda.»Razumijem ovu odluku, ali ne mogu reæi da je odobravam.««Gosp. Pitte, nalazite se na brodu Mornarice«, reèe Knight strogo.«Mi nismo Obalna straža. Naša misija prvi je prioritet.««Na tom zrakoplovu moglo bi biti žena i djece.»«Èinjenice ne ukazuju na tragediju. Još je u zraku. Ako je Polar Explorer jedina nada za spas u ovom dijelu mora, zašto nema poziva u pomoæ, niti pokušaja da nam signalizira svjetlima za slijetanje, niti znakova pripreme za prisilno spuštanje? Ti si pilot, reci mi zašto pilot nije kružio nad brodom ako je u nevolji.««Možda pokušava stiæi do kopna.»«Oprostite, kapetane«, prekine ih dežurni èasnik, «zaboravio sam spomenuti da su zakrilca za slijetanje bila spuštena.««To još uvijek nije dokaz predstojeæeg pada«, reèe Knight tvrdoglavo.«Dovraga sa suosjeæanjem, punom parom naprijed«, reèe Pitt hladno. «Ovo nije rat, kapetane. Razgovaramo o misiji spašavanja. Ne bih htio imati na savjesti smrt stotinu ljudi zato što nisam djelovao. Mornarica si može priuštiti gorivo potrebno da istražimo, stvar.«Knight nagne glavu prema praznoj prostoriji za karte, pa zatvori vrata nakon što su Pitt i Giordino ušli. «Imamo svoju misiju o kojoj moramo brinuti«, ustrajao je mirno. «Ako sada skrenemo s kursa, Rusi æe posumnjati da smo pronašli njihovu podmornicu i sjatiti se na ovo podruèje.««Istina», prizna Pitt, «ali ipak možete poslati Giordina i mene u igru.«Clive Cussler«Slušam.»«Upotrijebit æemo svoj NAMP-ov helikopter na stražnjoj palubi i vaše medicinare i nekoliko snažnijih èlanova posade. Krenut æemo za zrakoplovom dok Polar Explorer nastavlja dalje zacrtanom rutom.»«A ruski špijuni? Što æe pomisliti njihovi analitièari?««U poèetku to neæe smatrati koincidencijom. Veæ vjerojatno pokušavaju pronaæi vezu. No, ako se, ne daj Bože, zrakoplov sruši i pokaže se da je rijeè samo o putnièkom letu, barem æete imati legitiman razlog da skrenete s kursa i pokrenete akciju spašavanja. Nakon toga nastavit æemo na kursu potrage, varati Ruse i pokušati pretvoriti tu nesreæu u uspjeh.««A vaš let helikopterom? Pratit æe svaki vaš pokret.»«A1 i ja koristit æemo se otvorenim komunikacijama i govoriti o potrazi za tajanstvenim zrakoplovom. To bi trebalo umiriti njihove sumnje.»Knight pogleda u pod, kao da gleda u nešto ispod palube. Zatim uzdahne, podigne glavu i pogleda Pitta.«Gubimo vrijeme. Zagrijte letjelicu. Pobrinut æu se za medicinsko osoblje i

ekipu dobrovoljaca.«Rubin nije pokušavao kružiti nad Polar Explorerom jer letio je vrlo nisko, a nije imao talenta za pilotiranje. Postojali su veliki izgledi da zabije zrakoplov u valove.Sam pogled na brod vratio je traèak nade u pilotsku kabinu. Sad su ih vidjeli i spasitelji æe znati gdje treba potražiti preživjele. Mala utjeha, ali bolje išta nego ništa.Crno more odjednom se pretvorilo u èvrsti led, koji je uveæan zvjezdanim sjajem, jurio pod vjetrobranom ludom brzinom. Rubin je gotovo imao osjeæaj da se kližu ledom. Od konaènog udara dijelilo ih je još samo nekoliko trenutaka, i tek tada mu je palo na pamet reæi Ybarri da upali svjetla za spuštanje.Meksikanac je groznièavo pregledao ploèu s instrumentima, pronašao oznaèene prekidaèe i kliknuo in na 'ukljuèeno'. Iznenadni bljesak obasjao je jednog iznenaðenog polarnog medvjeda, koji nestane ispod zrakoplova. Letjeli su nad mrtvom, smrznutom ravnicom.Blago«Majko Isusova», promrmlja Ybarra. «Vidim brda s desne strane. Sada smo nad kopnom.»Njihalo sreæe napokon se pomaknulo na Rubinovu stranu. Ybarrina brda bila su zabaèeni planinski lanac koji se u oba smjera protezao nad razvedenom obalom Grenlanda. No, Rubin ih je nekako promašio i nekim èudom doveo Boeing usred fjorda Ardencaple. Letio je nad uskim morskim usjekom, ispod i izmeðu vrhova strmih litica. Sreæa mu je poslala i vjetar u nos, koji je pridonio uzgonu zrakoplova.Èinilo mu se da je led tako blizu da bi mogao ispružiti ruku i dodirnuti ga. Svjetla su odražavala kaleidoskop i uzdrhtale boje. Pred njim se uzdizala tamna masa. On nježno pritisne desnu pedalu ruda i masa se polako pokrene ulijevo.«Spusti noge zrakoplova!», vikne Rubin.Ybarra ga posluša bez rijeèi. Pod normalnim okolnostima prisilnog spuštanja, bila bi to najgora moguæa odluka, ali u svojem neznanju, sluèajno su donijeli najbolju odluku za taj teren. Noge su se spustile iz zrakoplova, koji je smanjio brzinu zbog dodatnog otpora vjetra.Rubin zgrabi upravljaè tako da su mu zglobovi pobijeljeli poput slonovaèe, i spusti pogled ravno na led koji je promicao pod njima. Èinilo se da mu se sjajni kristali podižu u susret.Rubin sklopi oèi, moleæi se da se spuste u mekani snijeg, a ne na tvrdi led. Ybarra više nije mogao ništa uèiniti. Kraj se približavao užasavajuæom brzinom.Na njegovu sreæu, nije znao, nije mogao znati, da je led debeo samo jedan metar, što je bilo daleko premalo za težinu Boeinga 720-B.Svjetla na ploèi s instrumentima podivljala su i svjetlucala su crvenom bojom. Led nahrupi iz tame. Rubin je imao osjeæaj da izbija •z crnog zastora u bijelu prazninu. On povuèe upravljaè, i brzina Boeinga padne dok mu se nos podizao uvis u posljednjem, bijednom Pokušaju da ostane na nebu.Ybarra je sjedio užasnut. Nije bio svjestan brzine od 320 Kilometara na sat. Bio je ukoèen od šoka, i nije ni pokušao smanjiti 8as. Nije mu palo na pamet niti da iskljuèi dovod goriva i struje.A tada je uslijedio udarac.Rubin i Ybarra refleksno su podigli ruke i pokrili oèi.Clive CusslerGume su dotaknule tlo, prokliznule i naèinile u ledu dvostruki trag. Lijevi unutarnji motor bio je istrgnut iz ležišta, i odletio je u mrak divlje se vrteæi. Oba desna motora zabila su se u led u istom trenutku, tako da se krilo iskrivilo u vrišteæu masu. Tada se prekine dovod energije i sva svjetla se ugase.

Boeing je klizao ledenom površinom fjorda, ostavljajuæi za sobom dijelove metala poput kometa. Zabio se u uzvisinu koja je nastala sudarom dvije ledene ploèe. Nosna noga zabila se u trup, probivši se u paklenu jamu ispod pilotske kabine. Nos zrakoplova pao je i zaorao led, tako da su tanke aluminijske ploèe bile udubljene u pilotsku kabinu. Napokon, inercija je oslabila, i skršeni zrakoplov, iskrivljen i raskomadan, stigao je do kraja svojeg putovanja. Zastao je na samo trideset metara od skupine velikih stijena pokraj ledomokovane obale.Na nekoliko kratkih trenutaka zavlada samrtna tišina. Tada led proizvede niz glasnih zvukova pucanja, metal zajeèi stružuæi uz metal, i uništeni zrakoplov polako poène tonuti kroz led u ledenu vodu.BlagoPoglavlje VfflI arheolozi su èuli kako Boeing dolijeæe uz fjord.Izjurili su iz svoje kolibe u pravi trenutak da nakratko ugledaju kako se obris zrakoplova odražava u ledenom odsjaju svjetala za slijetanje. Mogli su jasno razaznati osvijetljene prozore kabine i spuštene noge. Gotovo istog trenutka zaèuo se zvuk kidanja metala, a trenutak kasnije vibracije udara prenijele su se smrznutom površinom. Svjetla su se ugasila, ali izmuèeni metal strugao je još nekoliko trenutaka. Zatim u mraku zavlada tišina koja je nadjaèavala žalobni vapaj vjetra.Arheolozi su stajali u nevjerici i šoku. Šokirani, nepokretni, imuni na hladnoæu, zurili su u crnu noæ poput sablasnih statua.«Blagi Bože», napokon progunda Gronquist u strahopoštovanju.»Strašno! Ovo nitko nije mogao preživjeti neozlijeðen.*»Vjerojatnije je da su svi mrtvi, ako su potonuli u vodu.»»Vjerojatno zato nema vatre», doda Graham.«Je li netko vidio o kakvom se zrakoplovu radilo?», upita Hoskins.Graham odmahne glavom. »Dogodilo se prebrzo. No, prilièno Je velik. Èinilo se da ima više motora. Možda je ophodnja koja je sviðala stanje leda.»»Koliko daleko ti se èini?», upita Gronquist.»Otprilike kilometar, kilometar i èetvrt.»Clive CusslerLilyn izraz lica bio je blijed i izmuèen. «Moramo uèiniti nešto kako bismo im pomogli.»Gronquist skine naoèale i protrlja nezaštiæene obraze.«Vratimo se unutra prije no što se smrznemo, i formirajmo plan prije no što pojurimo tamo napola spremni.»Lily se polako pribrala.«Prikupite pokrivaèe, i sav višak tople odjeæe», reèe ona kratko.«Ja æu se pobrinuti za medicinske zalihe.»«Mike, poði na radio», zapovjedi Gronquist.»Obavijesti meteorološku postaju u Daneborgu. Oni æe obavijestiti zraène spasitelje u Thuli.»Graham potvrdi gestom ruku i prvi uleti u kolibu.«Bilo bi dobro da ponesemo oruðe kako bismo izvukli preživjele iz olupine», reèe Hoskins.Gronquist klimne dok je navlaèio ogrtaè i rukavice. «Dobra ideja. Razmislite što bi nam još moglo zatrebati. Ja æu zakvaèiti sanjke za jedan od naših snjegomobila. Na njih možemo nagomilati sve stvari.»Pet minuta prije svi su još spavali. Sada su navlaèili toplu odjeæu i pojurili obaviti specifiène zadatke. Zaboravili su tajanstveni bizantski zlatnik, zaboravili su toplu ugodnost sna; sve što je bilo važno bilo je da što je moguæe brže doðu do srušenog zrakoplova.Gronquist je izjurio van, glave spuštene kako bi se zaštitio od naglog udara vjetra, i krenuo je oko kolibice prema maloj, snijegom pokrivenoj šupi u kojoj

su bila smještena dva snjegomobila. Nogom je oèistio led koji se formirao pri dnu vrata i otvorio ih. Mala peæ na ulje trudila se unutra održati zrak na dvadeset stupnjeva iznad vanjske temperature jednako uèinkovito poput svijeæe u hladnjaku. Isprobao je gumbe startera, ali baterije su bile ispražnjene nakon mjeseci aktivne upotrebe, i oba motora zaštektala su. Izbacujuæi kletve zajedno sa smrznutim dahom, on skine teške rukavice zubima i pokuša upaliti motore ruènim potezanjem. Motor prvog snjegomobila pokrenuo se iz petog pokušaja, ali drugi je bio tvrdoglaviji. Napokon, nakon 32 pokušaja motor zakašlje i oživi.Zakvaèio je jezik velikih sanjka za stražnju kuku snjegomobila èiji motor je radio malo dulje i zagrijao se. Završio je u posljednji trenutak, jer prsti su mu veæ otupjeli od hladnoæe.BlagoDrugi su veæ naslagali zalihe i opremu pokraj ulaza u kuæicu kad je stigao do tamo. Osim Gronquista, svi su bili odjeveni u zimske kombinezone. Sanjke su bile napunjene do vrha za manje od dvije minute. Graham je svima podijelio izdržljive svjetiljke, i bili su spremni za polazak.«Ako su propali kroz led», vikne Hoskins nadglasavajuæi vjetar, «možemo ih mirno zaboraviti.*«U pravu je», odvrati mu Graham.«Do sada æe veæ biti mrtvi od hipotermije.»Lilyn pogled oèvrsnuo je iza maske. «Pesimizam nikada nije (spasio nikoga. Predlažem da se pokrenete, momci.«Gronquist je obuhvati oko struka i podigne na snjegomobil.«Uèinite kako dama kaže, momci. Ljudi tamo umiru.»On zajaši snjegomobil ispred Lily i pritisne gas, dok su Hoskins i Graham pojurili po drugi snjegomobil u šupi. Ispušna cijev motora zaurla i stražnja gusjenica zahvati snijeg. On zaokrene i jurne prema obali, dok su sanjke poskakivale za njima.Jurili su preko ledom prekrivenih stijena plaže prema smrznutom fjordu. Bila je to opasna vožnja. Snop svjetlosti iz jedinog svjetla postavljenog pred ruèicama skakutao je preko leda u ludoj mješavini bijelih bljesaka i crnih sjena, pa je Gronquistu bilo gotovo nemoguæe vidjeti grebene i izboèine sve dok ne bi naišli na njih i preskakivali ih kao što spasilaèki èamac preskaèe velike valove. Nikakva vozaèka vještina nije mogla sprijeèiti da teško natovarene sanjke poskakuju i vrludaju za njima.Lily je sklopila ruke oko Gronquistovog velikog trbuha u smrtnom grèu, zatvorenih oèiju, a glavu je zabila u njegovo rame. Viknula mu je da uspori, ali on ju je ignorirao. Okrenula se i ugledala poskakujuæe svjetlo drugog snjegomobila kako im se brzo približava.Bez težine sanjka, drugo vozilo kojim je upravljao Hoskins brzo *h je sustiglo i prestiglo. Uskoro je Lily drugu dvojicu vidjela samo kao dvije pognute figure kroz oblak prhkoga površinskog snijega.Osjetila je kako se Gronquist zgrèio kad se ispred njih iz tame pojavio veliki metalni predmet, obasjan zrakom svjetlosti. Gronquist naglo skrene ulijevo. Rubovi prednjih skija zahvatili su led i snjegomobil se okrenuo na samo metar od jednog od slomljenih krila zrakoplova.Clive CusslerOn oèajnièki pokuša izravnati vozilo, ali nagli trzaj centrifugalne sile zabacio je sanjke poput repa podivljale èegrtuše. Teške sanjke divlje su zaokrenule, trznule i otrgnule se. Vrhovi sanjka zabili su se u snijeg i one su se preokrenule, rasuvši teret po zraku poput ostataka eksplozije.Gronquist nešto vikne, ali povik je bio presjeèen kad ga je rub sanjka pogodio u rame i srušio ga sa snjegomobila. Bio je odbaèen u širokom luku poput kugle za rušenje koja udara u zid. Kapuljaèa njegovog kaputa odletjela mu je s glave i led se podigao i udario u njegovu nezaštiæenu glavu.

Lilvne ruke bile su otrgnute od Gronquistovog struka kad je ovaj odletio u tamu. Mislila je da æe biti odbaèena. Sanjke su je promašile, zaustavivši se nekoliko metara dalje, ali snjegomobil se bez Gronquistovih ruku na upravljaèu zaustavio, dok je motor radio na minimumu. Sanjke su stajale nakošene jedan kratki trenutak, a tada su se polako prevrnule u stranu i pale na Lilvnu nogu, prikovavši je uz ledenu površinu.Hoskins i Graham nisu bili svjesni nesreæe iza sebe, ali jurili su prema svojoj nesreæi. Nakon što je prošao još dvije stotine metara, Graham se okrenuo, više iz znatiželje nego intuicije, kako bi provjerio koliko su daleko iza sebe ostavili Lily i Gronquista. Iznenadilo ga je što je ugledao njihov snop svjetlosti na mjestu, usmjeren prema dolje.On lupi Hoskinsa po ramenu i vikne mu u uho: «Mislim da se njima nešto dogodilo.«Hoskins je najprije htio pronaæi udubljenje u ledu koje je naèinio zrakoplov nakon pada, i zatim ga slijediti do konaènog mjesta udesa. Napinjao je oèi kako bi proniknuo kroz tamu, kad mu je Graham narušio koncentraciju.Rijeèi nisu bile razumljive kroz buku koju je stvarao snjegomobil. On okrene glavu i vikne Grahamu: «Ne èujem te.»«Okreni se. Nešto nije u redu.»Hoskins klimne s razumijevanjem i usmjeri pažnju na teren pred sobom. No, trenutak nepažnje ga je koštao. Prekasno, ugledao je brazdu koju je naèinio nos zrakoplova kad je veæ bio na njoj. Snjegomobil je preletio preko dva metra širokog otvora u ledu i vinuo se u zrak. Težina dvojice ljudi spustila je nos vozila i ono je udarilo u suprotni zid uz oštar zvuk poput pucnja pištolja.BlagoNa sreæu, Hoskins i Graham bili su odbaèeni preko ruba na ledenu površinu, i tijela im se ludo zavrte, kao da su pamukom ispunjene lutke baèene preko navoštenog poda.Trideset sekunda kasnije, šokirani Graham, koji se kretao poput devedesetogodišnjaka, ukoèeno se podigne na ruke i koljena. Sjedio je tamo ošamuæeno, i nije bio potpuno svjestan niti kako je dospio tamo. On zaèuje èudan šištavi zvuk i ogleda se oko sebe.Hoskins je sjedio u uspravnom položaju, i presavio se od boli, pritiskujuæi prepone s obje šake. Udisao je i izdisao zrak kroz stisnute zube, ljuljajuæi se naprijed-natrag.Graham skine svoju masku i blago dodirne nos. Nije imao osjeæaj da je slomljen, ali krv mu je tekla iz nosnica, pa je morao disati na usta. On se protegne i otkrije kako su mu svi zglobovi još pokretni, i svi udovi na mjestu. To nije bilo pretjerano iznenaðujuæe, s obzirom na debelu podstavu njegove odjeæe. Zatim dopuže do Hoskinsa, èije se izmuèeno siktanje pretvorilo u niz jauka.«Što se dogodilo?», upita Graham, požalivši zbog glupog pitanja èim ga je izgovorio.«Udarili smo u trag koji je u ledu ostavio zrakoplov», protisne Hoskins izmeðu jauka. «Isuse, mislim da sam kastriran.««Daj da vidim.»Graham odmakne Hoskinsove ruke i otvori njegov kombinezon. Izvadi svjetiljku iz džepa i ukljuèi je. Nije mogao sakriti osmijeh.«Tvojoj ženi trebat æe drugi izgovor da te nogira. Nema ni traga od krvi. Spolni život ti je siguran.««Gdje je Lily... i Gronquist?», upita Hoskins zamuckujuæi.«Na oko dvije stotine metara iza nas. Moramo zaobiæi rupu u ledu i provjeriti njihovu situaciju.«Hoskins se bolno osovi na noge i odskakuæe do ruba.pukotine. Zaèudo, svjetiljka snjegomobila još je bila upaljena. Slabašni sjaj poskakivao je na dnu fjorda, osvjetljavajuæi mjehuriæe koji su se uspinjali šest metara do

površine. Graham priðe i zagleda se dolje. Zatim pogledaju jedan drugoga.«Mislim da bi nam bilo bolje da se držimo arheologije, umjesto izigravamo spasioce«, reèe Hoskins tužno.«Tišina!», reèe Graham.Clive CusslerOn prinese ruku ušima i okrene je poput radarskog tanjura. Tada zastane i uzbuðeno pokaže prema svjetlima u daljini. «Prokletstvo!», vikne on. «Uz fjord stiže helikopter.»Lily je plutala u stvarnost i iz nje.Nije mogla shvatiti zašto joj je bilo sve teže da neometano razmišlja. Podignula je glavu i potražila Gronquista. Ležao je nepokretno na nekoliko metara od nje. Ona vikne, oèajnièki tražeæi odgovor, ali on je ležao kao mrtav. Odustala je i postupno utonula u svijet polusna dok je u nogama gubila svaki osjet. Tek kad je poèela drhtati, shvatila je da ulazi u blagi šok.Bila je sigurna da æe se Graham i Hoskins vratiti svakoga èasa, ali trenutci su se polako pretvorili u bolne minute, a oni se nisu pojavili. Osjeæala se vrlo umorno i upravo se spremala zahvalno utonuti u san, kad je zaèula èudno udaranje koje se približavalo iz zraka. A tada, jarko svjetlo prosijeèe tamno nebo i zaslijepi je. Iznenadna oluja podigla je prhki snijeg i uskovitlala ga. Zvuk udaranja polako se utiša, i nad nju se nadvije maglovita prilika, okružena svjetlom.Prilika se pretvorila u èovjeka odjevenog u teški krzneni ogrtaè. Ovaj je istog trena procijenio situaciju, snažno uhvatio snjegomobil i podigao ga u uspravni položaj, oslobodivši joj noge.Zatim je zaobiðe, tako da mu je svjetlo obasjalo lice. Lilvne oèi nisu bile potpuno fokusirane, ali gledala je u par iskrièavih zelenih oèiju koje su joj oduzele dah. Èinilo se da odražavaju èvrstoæu, blagost i iskrenu brigu u isto vrijeme. Na trenutak su se suzile kad je shvatio da gleda ženu. Ošamuæeno se pitala odakle je došao.Lily nije mogla smisliti što bi rekla osim: «Oh, kako mi je drago što vas vidim.»«Zovem se Dirk Pitt», odgovori srdaèan glas.«Ako niste zaposleni, biste li sutra izišli sa mnom na veèeru?»IBlagoPoglavlje IXLily pogleda Pitta, pokušavajuæi ga proèitati. Nije bila sigurna da ga je dobro èula. «Možda neæu biti dorasla zadatku.»On skine kapuljaèu svog ogrtaèa i opipa rukama njezine noge. Zatim joj nježno pritisne gležnjeve. «Nema vidljivih lomova niti oteklina», reèe on prijateljskim glasom. «Boli li vas?»«Previše mi je hladno da bi me boljelo.»Pitt dohvati par pokrivaèa odbaèenih sa sanjka i pokrije je.«Vi niste iz zrakoplova. Kako ste došli ovamo?», upita je on.«Ja sam èlanica ekipe arheologa koji vrše iskopavanja u starom eskimskom selu. Èuli smo zrakoplov kako dolazi uz fjord i izjurili iz kuæice u pravi èas da vidimo kako se spušta na led. Krenuli smo prema mjestu nesreæe s pokrivaèima i medicinskim zalihama kad smo...», Lily postupno utihne i slabim pokretom pokaže prevrnute sanjke.«Mib>Pod svjetlom helikoptera Pitt brzo proèita tragove nesreæe u snježnom pokrivaèu na ledu; ravni trag snjegomobila, nagli zaokret °ko krila zrakoplova, mjesto na kojem su se sanjke zabile u snijeg - i tek je tada ugledao drugu ljudsku priliku kako leži na deset metara iza krila.«Èekajte.»Pitt priðe i klekne pokraj Gronquista.

Clive CusslerVeliki arheolog disao je ravnomjerno. Pitt ga na brzinu pregleda.Lily je gledala nekoliko trenutaka, pa upita u strahu: «Je li mrtav?»«Teško. Ima gadnu kvrgu na èelu. Vjerojatno potres mozga. Možda i napuknuèe, ali sumnjam u to. Ima glavu poput trezora banke.»Tada se pojavi Graham, s Hoskinsom koji je šepao za njim. Obojica su izgledali poput snježnih ljudi. Snježna odijela bila su im potpuno bijela, a maske na licu prekrivene ledom od disanja. Graham podigne masku, otkrivši okrvavljeno lice, i prouèi Pitta na trenutak, a zatim se nasmiješi.«Dobrodošao, strance. Savršeno si odabrao vrijeme.»Ljudi iz helikoptera nisu vidjeli druga dva èlana arheološke ekspedicije iz zraka, i Pitt se zapita koliko unesreæenih ljudi luta fjordom.«Ovdje imamo ozlijeðenog muškarca i ženu», reèe Pitt bez formalnosti. «Jesu li dio vaše grupe?»Osmijeh se izgubi s Grahamovog lica. «Što se dogodilo?»«Gadno su se prosuli.»«I mi smo.»«Jeste li vidjeli zrakoplov?««Vidjeli smo kako pada, ali nismo stigli do njega.»Hoskins zaobiðe Grahama i zagleda se u Lily, a zatim se ogleda sve dok nije uoèio i Gronquista. «Koliko su teško ozlijeðeni?»«Znat æemo više nakon što podu pod rendgen.««Moramo im pomoæi.»«Imam medicinsku ekipu u helikopteru...««Pa, što onda èekate, dovraga?», presijeèe ga Hoskins. «Pozovite ih ovamo.» On pokuša zaobiæi Pitta, ali zaustavi ga èelièni stisak na ruci. Zurio je zbunjeno u par oèiju koji ga je netremice gledao.«Vaši prijatelji morat æe prièekati«, reèe Pitt èvrsto. «Svi preživjeli iz srušenog zrakoplova imaju prioritet. Koliko je udaljen vaš logor?««Na kilometar južno«, odgovori Hoskins pomirljivo.«Snjegomobil još radi. Vi i vaš partner prièvrstite sanjke i ponesite ih u svoj logor. Vozite polako, za sluèaj da imaju unutarnje ozljede. Imate radio?««Da.»«Postavite ga na frekvenciju trideset i dva i èekajte«, reèe Pitt.Blago«Ako je zrakoplov bio pun putnika, imat æemo pune ruke posla.» «Èekat æemo», uvjeravao ga je Graham. Pitt se nagne nad Lily i stisne joj šaku. «Ne zaboravi naš dogovor», reèe on.Zatim prebaci kapuljaèu ogrtaèa preko glave, okrene se i otrèi u helikopter.Rubin je osjeæao kako ga velika težina pritišæe sa svih strana, kao da ga neka neumoljiva sila gura unatrag. Sigurnosni pojas okrutno se zabio u njegov želudac i ramena. Otvorio je oèi i ugledao nejasne, maglovite slike. Dok je èekao da mu se vid razbistri, pokuša pomaknuti šake i ruke, ali èinilo se da su prikliještene.Zatim mu se vid postupno fokusira i on shvati zašto.Lavina snijega i leda prodrla je kroz razbijeni vjetrobran, zatrpavši mu tijelo do prsa. On se oèajnièki pokuša osloboditi. Nakon nekoliko trenutaka pokušaja, odustane. Pritisak ga je držao èvrsto poput luðaèke košulje. Nije bilo naèina da pobjegne iz kabine bez pomoæi.Šok je polako slabio, i on stisne zube od boli koja mu je buknula u slomljenim nogama.Rubin je smatrao èudnim što je u nogama imao osjeæaj kao da su uronjene u vodu. Pomislio je kako je to njegova krv.Bio je u krivu. Zrakoplov je potonuo kroz led u vodu na dubinu od gotovo tri metra, i voda je poplavila kabinu do sjedala.Tek tada sjetio se Ybarre. On okrene glavu udesno i žmirne kroz tamu. Desna

strana nosa zrakoplova bila je utisnuta gotovo do inženjerove upravljaèke ploèe. Sve što je mogao vidjeti od meksièkog delegata bila je ukoèena, podignuta ruka koja je virila iz snijega i metala.Rubin se okrene u stranu, osjetivši muèninu od naglog otkriæa kako je èovjeèuljak koji je sjedio uz njega tijekom cijelog strašnog dogaðaja mrtav, da su mu sve kosti smrvljene. Shvatio je da i njemu Predstoji još samo kratko vrijeme prije no što se smrzne.On brižne u plaè.Clive Cussler«Trebao bi se pojaviti!», vikne Giordino nadglasavajuæi motor i buku rotora.Pitt klimne i zagleda se u trag koji je rezao nemilosrdni led. Rubovi su bili zatrpani komadiæima otpada. Tada ga ugleda. Veliki predmet ravnih linija koje su oèito bile djelo ljudskih ruku pojavio se u tami ispred njih. Zatim su bili nad njim.Razbijeni zrakoplov izgledao je otužno i zloslutno. Jedno krilo bilo je otrgnuto, a drugo je bilo skupljeno uz trup. Repni dio bio je jadno savijen. Ostatak je izgledao poput zgnjeèene bube na bijelom tepihu.«Trup je potonuo kroz led i dvije treæine su pod vodom», primijeti Pitt.«Nije se zapalio», reèe Giordino. «To je sreæa.»On podigne ruku kako bi zaštitio oèi od jarkog odsjaja svjetala helikoptera od trupa zrakoplova. «To se zove sjajno ulaštena koža. Ekipa ga je dobro održavala. Rekao bih da je to Boeing 720-B. Ima li znakova života?»«Nema», odgovori Pitt. «Ne izgleda dobro.»«Što je s identifikacijskim oznakama?»«Tri vrpce niz trup, svijetloplava i purpurna, podijeljene zlatnom vrpcom.»«To baš i nisu boje neke zrakoplovne kompanije za koju znam.»«Spusti se i kruži», reèe Pitt. «Dok ti tražiš mjesto za spuštanje, ja æu pokušati proèitati slova.»Giordino se nagne u stranu i poène kružiti oko olupine. Svjetla postavljena na nosu i repu helikoptera otkrila su napola uronjen zrakoplov u moru blještavila. Ime nad ukrasnim vrpcama bilo je ispisano ukošenim slovima umjesto uobièajenim uspravnima.«Nebula», proèita Pitt naglas. «NebulaAir.»«Nikad èuo za to», reèe Giordino, oèiju fiksiranih na led.«To je pomodna zraèna linija koja prevozi važne osobe. Operira samo kao charter.»«Što, dovraga, radi tako daleko od utabanih staza?»«Uskoro æemo saznati, ako je netko preživio da nam isprièa.«Pitt se okrene prema osmorici ljudi koji su udobno sjedili u toploj utrobi helikoptera.BlagoSvi su bili prikladno odjeveni u plave mornarièke odore za polarne uvjete. Jedan je bio brodski kirurg, trojica su bili medicinski pomoænici, a èetiri struènjaci za kontrolu štete. Èavrljali su neobavezno kao da autobusom putuju za Denver. Izmeðu njih, vezane na sredini poda, nalazile su se kutije s medicinskim zalihama, hrpe pokrivaèa i nosila poslagane pokraj azbestnih odijela, kao i sanduk protupožarne opreme.S druge strane glavnih vrata nalazio se pomoæni ureðaj za grijanje, èiji su kablovi bili prièvršæeni za vitlo iznad njihovih glava. Pokraj njega nalazio se kompaktni snjegomobil zatvorene kabine i s gusjenicama.Sjedokosi èovjek s brkovima i bradom iste boje sjedio je iza pilotske kabine. On pogleda Pitta i naceri se.«Nije li vrijeme da zaradimo plaæu?», upita on veselo. Èinilo se da ništa ne može pomraèiti veselo raspoloženje dr. Jacka Galea.«Sada se spuštamo», odgovori Pitt. «Ništa se ne mièe oko zrakoplova. Nema znakova požara. Kabina je zatrpana, a trup izgleda iskrivljen, ali netaknut.»

«Ništa nikada nije lako», slegne Gale ramenima.«Ipak, mnogo je bolje od lijeèenja opeklina.««To su dobre vijesti. Loša vijest je da je glavna kabina uronjena u najmanje metar vode, a nismo ponijeli galoše za vodu.»Lice Galea uozbilji se. «Bože pomozi ozlijeðenima koji nisu ostali na suhom. Ne bi izdržali ni osam minuta u ledenoj vodi.»«Ako nitko od preživjelih ne može otvoriti vrata za spašavanje, možda æemo morati prorezati otvor.»«Iskre iz opreme za rezanje imaju ružnu naviku da zapaje razliveno gorivo», reèe poruènik Cork Simon, èvrsti voda tima za kontrolu štete s Polar Explorera. Imao je samopouzdan izgled èovjeka koji je jako dobro znao svoj posao. «Bolje nam je da uðemo kroz vrata glavne kabine. Docu Galeu trebat æe sav raspoloživi prostor da izvuèe nepokretne ljude na nosilima.»«Slažem se», reèe Pitt. «No, trebat æe vremena da otvorimo vrata P°d pritiskom koja je udar dodatno zaglavio. Ljudi se možda mrzavaju nasmrt tamo unutra. Prvi posao nam je da naèinimo otvor ko bismo ubacili cijev grijaèa...»Clive CusslerOn prekine kad je Giordino naglo skrenuo i spustio se na ravnu površinu nedaleko od olupine. Svi su bili napeti od išèekivanja. Napolju je elisa rotora podigla omanju snježnu oluju, pretvorivši sletište u bijelu meæavu koja je blokirala sav vidik.Giordino je jedva dotaknuo tlo i iskljuèio gas, kad je Pitt gurnuo teretna vrata, iskoèio u hladnoæu i krenuo prema olupini. Iza njega Doc Gale poèeo je rukovoditi istovarom stvari, dok su Cork Simon i njegov tim izvadili pomoæni grijaè i snjegomobil na led.Napola trèeæi, napola se kližuæi, Pitt je obišao trup, oprezno zaobilazeæi otvorene rupe u ledu. Zrak je zaudarao po gorivu mlažnjaka. Popeo se na ledeni brežuljak iznad prozora kabine. Uspon uz sklisku površinu bio je poput puzanja po masti. On pokuša pronaæi otvor u kabinu, ali ubrzo odustane: trebalo bi mu više od sat vremena da prokopa put kroz led i probije se unutra.On sklizne dolje i otrèi do preostalog krila. Glavni dio bio je iskrivljen i istrgnut iz ležišta, tako da je vrh bio uperen prema repu. Krilo je ležalo na ledu, smrvljeno uz potonuli trup, udaljeno dužinu ruke od reda prozora. Koristeæi se krilom kao platformom iznad otvorene vode, Pitt se spusti na šake i koljena i pokuša zaviriti unutra. Svjetla helikoptera odražavala su se od pleksiglasa, i morao je rukama zaštititi oèi od odbljeska.U prvi mah nije mogao ugledati nikakvu kretnju, vidio je samo tamu i samrtni mir.A tada, odjednom, groteskno lice materijalizira se s unutarnje strane prozora, na nekoliko centimetara od Pittovih oèiju.On refleksno zakoraèi unatrag. Na trenutak je ustuknuo od iznenadne pojave žene s posjekotinom iznad jednog oka, kojoj je krv prekrivala pola lica iskrivljenog zbog pukotina u prozoru.On se brzo pribere i pogleda neozlijeðenu stranu lica. Visoke jagodice, duga, crna kosa, i jedno oko maslinastosmede boje bilo je dovoljno da otkrije vrlo lijepu ženu, pomisli Pitt velikodušno.On se približi prozoru i vikne: «Možete li otvoriti vrata za sluèaj opasnosti?»Jedna uredno poèupana obrva podigne se, ali izraz u oku otkrivao je nerazumijevanje.«Èujete li me?»BlagoU tom trenutku Simonovi ljudi pokrenuli su pomoæni generator, i zapljusnu ih svjetla reflektora, osvjetljavajuæi zrakoplov jaèinom dnevne svjetlosti. Brzo su povezali ureðaj za grijanje i Simon povuèe fleksiblino crijevo preko leda.«Ovamo, na krilu», mahne Pitt. «I donesite nešto da izrežemo staklo prozora.«

Tim za kontrolu štete bio je obuèen za popravke brodova u hitnim sluèajevima, i bacili su se na posao, struèno i bez suvišnih pokreta, kao da je spašavanje zarobljenih putnika iz srušenog zrakoplova bila svakodnevna vježba.Kad se Pitt okrenuo, lice žene je nestalo.Simon i jedan èlan njegovog tima popeli su se na iskrivljeno krilo, pokušavajuæi zadržati ravnotežu i istovremeno dovuæi široko crijevo grijaèa za sobom. Pitt osjeti udar vruæeg zraka, zapanjen što je grijaèu potrebno tako malo vremena da proradi.«Trebat æe nam vatrogasna sjekira da se probijemo unutra», reèe Pitt.Simon odglumi da je povrijeðen. »Amerièkoj mornarici morate priznati smisao za finese. Uznapredovali smo mnogo dalje od grubih metoda provaljivanja.« On izvadi oruðe na baterije iz džepa kaputa. Pritisne prekidaè, i mali kotaè za rezanje na jednom kraju pokrene se. «Reže aluminij i pleksiglas poput maslaca.««Uèinite što morate«, reèe Pitt suho, sklanjajuæi se s puta.Simon je uèinio što je rekao; mali ureðaj za rezanje prosjekao je debelo vanjsko staklo prozora za manje od dvije minute. Za tanje unutarnje staklo trebalo je samo trideset sekunda.Pitt se sagne i ispruži ruku unutra, pa posvijetli svjetiljkom. Nije bilo ni traga od žene. Hladna voda fjorda svjetlucala je pod zrakama svjetiljke. Voda je zapljuskivala rubove obližnjih praznih sjedala.Simon i Pitt gurnuli su kraj cijevi grijaèa kroz prozor, a zatim su Požurili prema prednjem dijelu zrakoplova. Mornarièka ekipa zaronila Je pod vodu i oslobodila glavna ulazna vrata, no, kao što su i oèekivali, Dua su zaglavljena. Brzo su izbušili rupe i ubacili kuke od nehrdajuæeg celika prièvršæene za kablove koji su vodili do snjegomobila. Vozaè pusti kvaèilo i snjegomobil polako krene i povuèe kablove. Zatim P°jaca gas, metalni šiljci se zabiju u vrata, i malo vozilo se upre.Clive CusslerIINekoliko sekunda èinilo se da se ništa ne dogaða. Èuo se samo urlik ispušne cijevi i zvuk gusjenica koje su se probijale kroz led.Nakon trenutka nestrpljivog èekanja, novi zvuk probije hladnoæu - nezemaljska škripa metala koji protestira, nakon èega se vrata kabine pojave iz vode. Zatim su otkvaèili kablove, i cijela spasilaèka ekipa je èuènula, postavila ramena uz vrata i povukla prema gore, sve dok se nisu gotovo potpuno otvorila.Unutrašnjost zrakoplova bila je mraèna i zloslutna.Pitt se nagne nad uski vodeni kanal i zagleda u nepoznato, dok mu se želudac stezao od morbidne znatiželje. Njegova prilika bacala je sjenu na vodu u prolazu glavne kabine, i u poèetku nije vidio ništa osim sjaja zidova kuhinjice.Vladala je èudna tišina, i nije bilo ni traga od ljudskih ostataka.Pitt zastane i osvrne se. Doc Gale i njegov medicinski tim stajali su iza njega, zureæi u tmurnom išèekivanju, dok su Simonovi ljudi razmotavali kabel od generatora kako bi rasvijetlili unutrašnjost zrakoplova.«Ulazimo», reèe Pitt.On preskoèi vodu i uskoèi unutra. Pao je u vodu koja mu pljusne iznad koljena. U nogama je imao osjeæaj kao da ga iznenada ubada tisuæu igala. Zatim krene oko pregradnog zida i ude u prolaz koji dijeli sjedala putnièke kabine. Sablasna tišina uznemirila ga je; jedini zvuk bilo je pljuskanje od njegovog kretanja.Zatim zastane u šoku, dok su se njegovi najgori strahovi širili poput latica otrovnog cvijeta.Pitt je zurio u more sablasnih bijelih lica. Niti jedno se nije kretalo, nitko nije treptao niti govorio. Samo su sjedili zavezani u svojim sjedalima i gledali ga obnevidjelim izrazima mrtvaca.

BlagoPoglavlje XOsjeæaj hladniji od ledenog zraka prostruji Pittu niz vrat. Svjetlost izvana filtrirala se kroz prozore, bacajuæi sablasne sjene po zidovima. On pogleda od sjedala do sjedala, kao da oèekuje da mu netko od putnika mahne u znak pozdrava ili nešto kaže, ali sjedili su mirno poput mumija u grobnici.On se nagne nad èovjeka sa zalizanom crvenoplavom kosom precizno razdvojenom na sredini glave, koji je sjedio u sjedalu uz prolaz. Na njegovom licu nije bilo izraza boli. Oèi su bile napola otvorene, kao da æe zaspati, usne prirodno stisnute, a èeljust pomalo opuštena.Pitt podigne mlitavu ruku, položi vrh prstiju ispod baze palca i pritisne arteriju ispod kože s unutarnje strane zapešæa. Na dodir nije osjetio puls - srce se zaustavilo.«Ima li što?», upita Doc Gale, koji je prolazio kroz vodu pokraj nJega i ispitao drugog putnika.«Gotov je», odgovori Pitt.«I ovaj isto.««Koji je uzrok?»«Još ne znam. Nema vidljivih ozljeda. Mrtvi su tek kratko vrijeme. ertla pokazatelja intenzivne boli ili borbe. Boja kože ne ukazuje na gušenje.»Clive Cussler«Ovo posljednje se slaže», reèe Pitt. «Maske s kisikom su još na svojim mjestima.*Gale se brzo kretao od tijela do tijela. «Znat æu više nakon što preciznije istražim.»On zastane kad je Simon postavio svjetlo iznad ulaza, visoko nad vodom. Mornarièki èasnik mahne prema van, i unutrašnjost putnièke kabine odjednom preplavi svjetlost.Pitt promotri kabinu. Jedina uoèljiva šteta bilo je lagano iskrivljenje na stropu. Sva sjedala bila su u uspravnom položaju, a svi pojasevi vezani.«Ne mogu povjerovati da su svi samo sjedili ovdje napola uronjeni u ledenu vodu i da su svi pomrli od hipotermije bez da su se i pomaknuli«, reèe on provjeravajuæi znakove života postarije brinete. Na njezinom licu nije bilo ni traga patnje. Izgledala je kao da je jednostavno zaspala. Mala krunica virila joj je izmeðu prstiju.«Oèito su svi bili mrtvi i prije no što je zrakoplov udario u led», ponudi Gale objašnjenje.«Moguæe», promrmlja Pitt, brzo pregledavajuæi redove sjedala kao da traži nekoga.«Smrt je vjerojatno nastupila zbog otrovnih isparenja.««Mirišeš li nešto?»«Ne.»«Niti ja.»«Što to znaèi?»«Probavljeni otrov.»Gale se zagleda u Pitta dugim, teškim pogledom. «Govoriš o masovnom ubojstvu.»«Èini se da idemo u tom smjeru.»«Moglo bi pomoæi kad bismo imali svjedoka.»«Imamo.»Gale se ukoèi i brzo pregleda bijela lica.«Vidio si nekoga tko još diše? Pokaži mi ga.»«Prije no što smo se probili unutra», objasni Pitt, «jedna žena promatrala me kroz prozor. Bila je živa. Sada je ne vidim.»Prije no što je Gale mogao odgovoriti, Simon došljapka kroz prolaz i zastane, iskolaèivši oèi od šoka i zapanjenosti.Blago

«Što je ovo, dovraga?» On se ukoèi i divlje ogleda po kabini.«Izgledaju poput lutaka u muzeju voštanih figura.»«Pokušaj s leševima u mrtvaènici«, reèe Pitt suho.«Mrtvi su? Svi? Apsolutno ste sigurni?»«Netko je živ», odgovori Pitt, «ili u pilotskoj kabini, ili se krije u toaletu u stražnjem dijelu.»«Onda zahtijeva moju pomoæ», reèe Gale.Pitt klimne. «Mislim da je najbolje da nastaviš s ispitivanjem. Postoji mala nada da netko od ovih još gaji iskru života. Simon može provjeriti pilotsku kabinu. Ja æu krenuti u stražnji dio i pretražiti toalet.««A što je s ovim ukoèencima?», upita Simon grubo. «Ne bismo li trebali javiti zapovjedniku Knightu i poèeti s evakuacijom?««Ostavi ih», reèe Pitt tiho, «i drži se podalje od radija. Osobno æemo podnijeti izvješæe zapovjedniku Knightu. Neka tvoji ljudi ostanu vani. Zapeèati vrata i zabrani pristup u unutrašnjost zrakoplova. Isto vrijedi i za medicinski tim, Doc. Ne dirajte ništa osim ako nije apsolutno nužno. Ovdje se dogodilo nešto što ne razumijemo. Vijest0 padu veæ se proèula. Za sat vremena istražitelji nesreæa i mediji rojit æe se ovdje poput skakavaca. Najbolje je da sakrijemo ono što smo pronašli dok ne èujemo izvješæe struènjaka.«Simon odvagne Pittove rijeèi na trenutak. «Shvaæam.»«Onda poðimo i potražimo preživjelog.«Pittu je trebalo dvije minute napornog probijanja kroz duboku vodu da proðe udaljenost za koju je inaèe trebalo dvadeset sekunda. Napokon je stigao do toaleta. Stopala su mu veæ otupjela, i nije trebao Doca Galea da mu kaže kako se mora osušiti i ogrijati u sljedeæih pola sata, jer æe u suprotnom riskirati ozebline.Broj mrtvih bio bi mnogo veæi da je zrakoplov bio ispunjen putnicima. No, iako su mnoga sjedala bila prazna, izbrojio je pedeset1 tri lesa.On zastane kako bi prouèio stjuardesu koja je sjedila uz stražnji pregradni zid. Glava joj je bila nagnuta prema naprijed, i plava kosa Padala joj je na lice. Nije imala pulsa.On doðe do odjela s toaletima. Tri su imala znak'slobodno' i on zaviri unutra. Bili su prazni. Na èetvrtom je bio znak'zauzeto' i bio je zakljuèan. Netko je morao zakljuèati vrata iznutra.Chve CusslerOn glasno pokuca na vrata i reèe: «Razumijete li me? Stigla je pomoæ. Molim vas, pokušajte otkljuèati vrata.»Pitt položi uho na vrata. Èinilo mu se da je unutra zaèuo tihi jecaj, nakon èega je uslijedio šapat, kao da dvoje ljudi tiho raspravlja.On podvikne. «Udaljite se. Razbit æu vrata.»Pitt podigne nogu i udari snažno ali kontrolirano, dovoljno da razbije bravu, a da ne udari osobu koja se nalazi unutra. Petom je udario iznad brave i kvaka otpadne s vrata. Vrata popuste nekoliko centimetara. Zatim ih lagano gurne ramenom i ona se otvore prema unutra.Dvije žene sklupèale su se u stražnjem dijelu toaleta. Stajale su na školjki, iznad vode, drhtale i grlile se kako bi zadržale ravnotežu. Zapravo, ona koja je držala drugu bila je stjuardesa u odori. Oèi su joj bile raširene od straha, poput uhvaæene srne. Stajala je na desnoj nozi, dok je lijeva bila ispružena u stranu. Išèašeno koljeno, pomisli Pitt.Druga žena ispravi se i prkosno zagleda u Pitta. Pitt je odmah prepozna kao prikazu s prozora. Dio lica bio joj je prekriven zgrušanom krvlju, ali oba oka bila su otvorena, i zraèila hladnom mržnjom. Pitta iznenadi njezino neprijateljstvo.«Tko ste vi i što želite?», upita ona promuklim glasom s naznakom stranog

naglaska.Pitt prvo pomisli kako je pitanje glupo, ali zatim brzo sebi objasni ženin odbojni stav kao posljedicu šoka. On se nasmiješi svojim najboljim smiješkom vjernog skauta.«Zovem se Dirk Pitt. Èlan sam spasilaèkog tima s amerièkog broda Polar Explorer.»«Možete li to dokazati?»«Žao mi je, vozaèku dozvolu ostavio sam kod kuæe.»Ovo je granièilo sa smiješnim. On pokuša još jednom, osloni se na okvir vrata i nehajno prekriži ruke. «Molim vas, opustite se», reèe blagim glasom. «Želim vam pomoæi, ne povrijediti vas.»Èinilo se da se stjuardesa opustila na trenutak. Pogled joj se smekšao, a rubovi usana podigli u uplašenom osmijehu. No, strah se odjednom vrati, i ona poène histerièno jecati.«Svi su mrtvi, ubijeni!»«Da, znam», reèe Pitt nježno. On ispruži ruku.Blago«Povest æu vas na toplo, tamo gdje se brodski lijeènik može pobrinuti za vaše ozljede.»Pittovo lice bilo je zasjenjeno svjetlima reflektora iz prednjeg dijela kabine, i snažnija od dvije žene nije mu mogla proèitati pogled.«Možda ste vi jedan od terorista koji su sve ovo prouzroèili«, reèe ona kontroliranim tonom. «Zašto bismo vam vjerovale?»«Zato što æete se smrznuti ako mi ne povjerujete.»Pitt se umorio od igre rijeèima. On zakoraèi naprijed, pažljivo podigne stjuardesu u ruke i ponese je kroz prolaz. Nije se opirala, ali tijelo joj je bilo ukoèeno od straha.«Samo se opusti», reèe on. «Pravi se da si ti Scarlett O'Hara a ja Rhett Butler koji je došao da te obori s nogu.»»«Baš se ne osjeæam kao Scarlett. Sigurno izgledam strašno.» «Ne meni», isceri se Pitt. «Jesi li za veèeru?» «Može li doæi i moj suprug?« «Samo ako plati raèun.»Ona se tada prepusti i njezino tijelo opusti se od olakšanja. Polako obgrli rukama njegov vrat i zabije glavu u njegovo rame. On zastane i okrene se drugoj ženi. Sada je otkrila toplinu njegovog osmijeha, a oèi su mu sjajile pod svjetlošæu. «Drži se. Vratit æu se po tebe.»Prvi put Hala je znala da je na sigurnom. Tek tada se srušila brana koja je zadržavala noænu moru straha, šokantnu nevjericu da joj se ovo zaista dogaða.Potisnuti osjeæaji preplavili su je, i ona zaplaèe.Rubin je znao da odlazi. Hladnoæa i bol prestali su postojati. Èudni glasovi, iznenadna svjetlost nisu mu mnogo znaèili. Osjeæao se odvojeno. Njegovom zbunjenom umu izgledali su poput nevažnih sjeæanja s nekog udaljenog mjesta, nekoga prošlog vremena.Iznenada, bijeli sjaj ispuni razbijenu pilotsku kabinu. Pitao se je li to svjetlost na kraju tunela koju opisuju ljudi koji su umrli i vratili se.Bestjelesni glas u njegovoj blizini reèe: «Polako, polako.»Rubin pokuša fokusirati pogled na maglovitu priliku koja je 'ebdjela pokraj njega. «Jesi li ti Bog?»Simonov izraz lica bio je zbunjen na trenutak.Clive Cussler — ,Zatim se toplo nasmiješi.«Samo smrtnik koji se sluèajno našao u susjedstvu.*«Nisam mrtav?»«Žao mi je, ali koliko ja mogu procijeniti dob, morat æete prièekati još oko pedeset godina.»«Ne mogu se pokrenuti. Noge su mi kao prikovane. Možda su slomljene. Molim

vas... molim vas iznesite me van.»«Zato sam ovdje», reèe Simon veselo. On šakama ukloni stopu leda i snijega s gornjeg dijela Rubinovog torza, sve dok mu nije oslobodio ruke. «Eto, sad æete se moæi poèešati po nosu dok se ne vratim s lopatom i oruðem za rezanje.«Simon se vrati u glavnu kabinu dok je Pitt iznosio stjuardesu kroz vrata u naruèje Galeovih medicinara, koji su je nježno spustili na nosila.«Hej, Doc, imam jednoga živog u pilotskoj kabini.»«Stižem», odgovori Gale.«I tvoja pomoæ bi mi dobro došla», reèe Simon Pittu.Pitt klimne. «Daj mi još koju minutu da iznesem i drugu iz stražnjeg dijela.»Hala se spusti na koljena, nagne se i pogleda u ogledalo. Bilo je dovoljno svjetla da može vidjeti svoj odraz. Lice koje joj je uzvratilo pogled bilo je bezizražajno. Osim toga, izgledalo je strašno. Izgledala je poput jeftine prostitutke koju je istukao njezin svodnik.Ona posegne i izvuèe nekoliko papirnatih ruènika. Natopi ih u hladnoj vodi, pa obriše zgrušanu krv i ruž koji joj se razmazao oko usana. Maškara i sjenilo za oèi izgledali su kao da ih je kistom nabacao neki avangardni slikar. Ona obriše i to. Frizura joj je bila relativno saèuvana, pa ona vrati odbjegle pramenove na mjesto.Još uvijek izgledam strašno, pomisli ona u oèaju. Ona se usiljeno nasmiješi kad se Pitt vratio, nadajuæi se da izgleda prihvatljivije.On se zagleda u nju jedan dugi trenutak, pa iskrivi lice u izraz èuðenja i znatiželje. «Oprosti mi, prelijepi stvore, ali jesi li negdje vidjela jednu staru vješticu?»Haline oèi zasuze, i ona se nasmije i zaplaèe istovremeno.Blago«Vi ste dobar èovjek, gosp. Pitte. Hvala vam.»«Trudim se, Bog zna da se trudim», reèe on vedro.Pitt se vratio s nekoliko pokrivaèa, i sada ju je obložio njima. On postavi jednu ruku ispod njezinih koljena, a drugu oko struka, i podigne je bez ikakvog napora. Dok ju je nosio kroz prolaz, otupjele noge poèele su ga izdavati, i nekoliko puta se spotaknuo prije no što je mogao nastaviti.«Jeste li u redu?», upita ona.«Ništa što gutljaj Jack Daniel's Tennessee whiskyja ne bi mogao izlijeèiti.««Èim se vratim kuæi, poslat æu vam cijeli sanduk.»«Gdje vam je dom?»«Trenutaèno u New Yorku.»«Kada sljedeæi put budem u gradu, pozvat æu vas na veèeru.»«Bila bi mi èast, gospodine Pitt.»«I meni, gospoðice Kamil.»Hala podigne obrve.»Prepoznali ste me iako ovako izgledam?»«Priznajem da sam vas prepoznao tek kad ste malo uredili lice.»»Oprostite mi što sam vas uvukla u ovo. Stopala i noge sigurno su vam ukoèeni i smrznuti.»«Sitna neugoda mala je cijena za to što mogu prièati kako sam u naruèju držao glavnu tajnicu Ujedinjenih naroda.»Sjajno, zaista sjajno, pomisli Pitt. Ovo je izuzetan dan. Dogovori za spojeve s jedine tri žene, i to privlaène, u krugu od dvije tisuæe milja ledene pustoši, i to za samo trideset minuta. Ovo je morao biti nekakav rekord. To mu je znaèilo više od otkriæa ruske podmornice.Petnaest minuta kasnije, kad su Hala, Rubin i stjuardesa bili udobno smješteni u helikopteru, Pitt stane pred kabinu i mahne Giordinu, koji potvrdi podigavši palce uvis. Zatim ukljuèi rotore, i letjelica se podigne u zrak nad uskovitlanim oblakom snijega, okrene Se za stotinu i osamdeset stupnjeva i krene prema Polar Exploreru. * kad je bio sigurno u zraku, Pitt došepa do

prièuvnog ureðaja za 8riJanje.Clive CusskrOn skine èizme natopljene vodom i mokre èarape, pa stavi stopala pred ispušnu cijev, upijajuæi toplinu i zahvalno prihvaæajuæi probadajuæu bol uspostavljene cirkulacije. Postupno shvati da mu se približava Simon.Simon zastane, promatrajuæi zgužvani bok zrakoplova. Više mu nije izgledao otužno. Spoznaja da se unutra nalaze leševi pridavala mu je izgled mrtvaènice.«Jesu li to bili delegati Ujedinjenih naroda?», reèe Simon odsutnim tonom.«Nekolicina su bili èlanovi Generalne skupštine«, odgovori Pitt.«Ostali su bili direktori i djelatnici specijaliziranih agencija UN-a. Prema Kamil, veæina njih vraæala se s turneje po podružnicama i ispostavama.««Tko bi se mogao okoristiti njihovim ubojstvima?))Pitt izokrene èarape i položi ih na cijev grijaèa. «Nemam pojma.»«Teroristi s Bliskog istoka?», ustrajao je Simon.«Nisam do sada èuo da ubijaju otrovom.»«Kako su ti stopala?»«Polako se tope. A tvoja?»»Mornarica ima èizme za sve vremenske uvjete. Moja su suha i topla poput tosta.»«Hura za obzirne admirale», promrmlja Pitt sarkastièno.«Rekao bih da je jedno od troje preživjelih obavilo prljavi posao.»Pitt odmahne glavom. «Ako se pokaže da je rijeè o otrovu, vjerojatno je ubaèen u obroke prije no što je ukrcan u zrakoplov.»«Glavni stjuard ili stjuardesa mogli su to uèiniti u brodskoj kuhinji.««Preteško je otrovati pedeset obroka jedan po jedan, a da te nitko ne primijeti.))«A što je s piæima?», pokuša Simon.«Ti si ustrajno kopile.»«Možemo nagaðati dok ne doðu po nas.»Pitt provjeri svoje èarape. Još su bile vlažne. «U redu, možda se radilo o piæima, naroèito kavi i èaju.»Simon se èinio zadovoljnim što je jedna od njegovih teorija prihvaæena.Blago«U redu, pametnjakoviæu, tko je tvoj kandidat za sumnjivca od troje preživjelih?««Nitko od njih.»«Želiš reæi da je poèinitelj svjesno uzeo otrov i poèinio samoubojstvo?»«Ne, kažem da postoji i èetvrti preživjeli.))«Ja sam izbrojio samo troje.»«Nakon što se zrakoplov srušio. Prije ih je bilo èetvero.»«Ne misliš valjda na malog Meksikanca u sjedalu kopilota?«Simon je izgledao potpuno skeptièno. «Kakva te briljantna logika navela na taj zakljuèak?««Elementarno», reèe Pitt s lukavim osmijehom, «ubojica je, kao u najboljoj tradiciji kriminalistièkih romana, najmanje oèigledan sumnjivac.»Clive CusslerPoglavlje XI«Tko je ovo podijelio?«Julius Schiller, podsekretar za politièka pitanja, naèini dobroæudnu grimasu dok je prouèavao svoje karte. Držeæi u zubima ugašenu cigaru, on proviri preko karata, gledajuæi svojim inteligentnim plavim oèima jednog po jednog igraèa.Èetiri èovjeka sjedila su s njim za stolom. Nitko nije pušio, i Schiller se diplomatski suzdržao od paljenja svoje cigare. Mali snop cedrovine pucketao je u staroj mornarskoj peæi, ublažavajuæi hladnoæu rane jeseni. Zapaljeni cedar davao je ugodnu aromu blagovaonici na Schillerovoj jahti, 35-metarskom jedrenjaku prekrasnih proporcija koji je bio usidren na rijeci Potomac pokraj

Južnog otoka nasuprot Alexandrije u Virginiji.Sovjetski predstavnik Aleksej Korolenko, krupan i zbijen, imao je na licu fiksirani zadovoljan izraz koji mu je postao zaštitni znak u društvenim krugovima Washingtona.«Šteta što ne igramo u Moskvi«, reèe on strogim, ali zadirkujuæim tonom. «Znam lijepo mjesto u Sibiru kamo bismo mogli poslati djelitelja.»«Slažem se», reèe Schiller.On pogleda èovjeka koji je podijelio karte.«Sljedeæi put, Dale, promiješaj ih.»Blago«Ako su vam karte tako loše», zareži Dale Nichols, specijalni pomoænik predsjednika, «zašto ne predate?«Senator George Pitt, koji je predvodio Odbor Senata za vanjske poslove, ustane i skine sportsku jaknu boje lososa. Prebaci je preko naslona stolca i okrene se prema Juriju Vihovskom.«Ne znam zašto se ovi momci žale. Ti i ja još nismo niti jednom pobijedili.«Specijalni savjetnik sovjetskog veleposlanstva za Ameriku klimne glavom. «Nisam vidio dobre karte otkad smo poèeli kartati prije pet godina.«Veèernje poker seanse zaista su se održavale na Schillerovoj jahti od 1986. i bile su mnogo više od jednostavne kartaške igre medu prijateljima kojima je trebala jedna veèer u tjednu da se ispušu. U poèetku je zamišljena kao mala pukotina u zidu koji je dijelio suprotstavljene velesile. Sami, bez službenog okruženja i nedostupni medijima, mogli su neformalno razmjenjivati stavove bez birokracije i diplomatskog protokola. Izmjenjivali su ideje i informacije koje su se èesto izravno odražavale na sovjetsko-amerièke odnose.«Otvaram s pedeset centa», najavi Schiller.«Povisujem na dolar«, reèe Korolenko.«A pitaju se zašto im ne vjerujemo«, proštenje Nichols.Senator se obrati Korolenku bez da ga je pogledao. «Što vaša strana predviða u vezi s otvorenom pobunom u Egiptu, Aleksej?»«Dajem predsjedniku Hasanu najviše trideset dana prije no što Akhmad Jazid zbaci njegovu vladu.««Ne misliš li da æe doæi do dugotrajnije borbe?««Ne, ne ako vojska podrži Jazida.««Igraš, senatore?«, upita Nichols.«Pratim.»«Juri?»Vihouski spusti tri novèiæa od pedeset centa u zdjelicu.«Otkad je Hasan preuzeo vlast nakon Mubarakove ostavke«, reèe jchiller, «postigao je odreðenu razinu stabilnosti. Mislim da æe se održati.««Isto si rekao i za iranskog šaha«, zadirkivao ga je Korolenko. «Ne porièemo da smo pogriješili.«Chve CusslerSchiller zastane i položi suvišne karte na stol. «Daj mi dvije.»Korolenko podigne jedan prst i dobije svoju kartu.«Isto tako biste mogli ulijevati svoju golemu pomoæ u jamu bez dna. Egipatske mase na rubu su gladi. To je situacija koja potièe val religioznog fanatizma što zapljuskuje sirotinjske èetvrti i sela. Imate jednako male izglede da zaustavite Jazida kao što su vam bili izgledi da zaustavite Homeinija.»«A kakav je stav Kremlja?», upita senator Pitt.«Èekamo», reèe Korolenko mirno.«Æekamo dok se prašina ne slegne.»Schiller pogleda svoje karte i prerasporedi ih.«Bez obzira na ishod, nitko ne dobiva.»«Istina, svi gubimo. Vi ste možda veliki Sotona u oèima islamskih fundamentalista, ali ni nas ne vole kao dobre komunistièke ateiste. Ne moram

vam ni reæi da je najveæi gubitnik Izrael. Nakon katastrofalnog poraza Iraka protiv Irana i ubojstva predsjednika Saddama Huseina, otvoren je put Iranu i Siriji da zaprijete umjerenim arapskim državama kako bi kombinirale snage za masivni napad na Izrael na tri fronte. Židovi æe ovaj put sigurno izgubiti.«Senator sumnjièavo odmahne glavom.«Izraelci imaju najbolju borbenu silu na Bliskom istoku. I prije su pobjeðivali, i spremni su to ponoviti.««Ne protiv napada 'ljudskih valova' od dva milijuna Arapa», upozori Vihovski. «Assadove snage krenut æe na jug, a Jazidovi Egipæani na sjever preko Sinaja, kao što su uèinili 1967. i 1973. No, ovaj put vojska Irana nahrupit æe preko Saudijske Arabije i Jordana, i prijeæi rijeku Jordan. Usprkos vještini u borbi i nadmoænoj tehnologiji, Izraelci æe biti pregaženi.««A kad pokolj napokon završi«, doda Korolenko zloslutno,«Zapad æe upasti u ekonomsku depresiju kada ujedinjene muslimanske države, koje kontroliraju ukupno 55 posto svjetskih zaliha nafte, podignu cijene do astronomskih visina. A sigurno hoæe.»«Ti si na redu«, reèe Nichols Schilleru.«Dva dolara.««Podižem za još dva«, reèe Korolenko.Vihovski baci karte na stol. «Odustajem.»BlagoSenator na trenutak razmisli o svojim kartama.«Pratim èetiri i povisujem za èetiri.««Morski psi kruže», reèe Nichols škrto se osmjehnuvši.«Ja ispadam.»«Ne zavaravajmo se», reèe senator. «Nije tajna da Izraelci imaju mali arsenal nuklearnog oružja, i neæe oklijevati da ga upotrijebe ako ih natjeraju uza zid.»Schiller duboko uzdahne. «Ne želim ni pomisliti na posljedice.« On podigne pogled kad na vrata pokuca kapetan jahte i oklijevajuæi ude unutra.«Oprostite na smetnji, gosp. Schilleru, ali imate važan poziv.»Schiller gurne karte prema Nicholsu. «Nema smisla produljivati agoniju s ovim kartama. Isprièajte me.»Jedno od kardinalnih pravila tjednih okupljanja bilo je da nema telefonskih poziva ukoliko nije nešto hitno što se tièe svih prisutnih. Igra je nastavljena, ali èetiri èovjeka igrala su automatski, dok im je znatiželja rasla.«Ti si na redu, Aleksej», reèe senator.«Podižem za još èetiri dolara.»«Pratim.»Korolenko rezignirano slegne ramenima i položi karte na stol. Imao je samo par èetvorka.Senator se nasmiješi i okrene svoje karte. Pobijedio je s parom šestica.«O, blagi Bože», zajauèe Nichols. »Odustao sam s parom kraljeva.««Ode ti novac za užinu, Aleksej», nasmije se Vihovski.«Dakle, blefirali smo», reèe Korolenko. «Sada znam zašto ne bih kupio rabljeni automobil od amerièkog politièara.«Senator se nasloni u svojem stolcu i provuèe ruku kroz gustu grivu srebrene kose. «Zapravo, tijekom cijelog studija zaraðivao sam prodavajuæi automobile. Bila mi je to najbolja priprema za rad u Senatu.«Schiller se vrati u prostoriju i sjedne za stol. «Žao mi je što sam otišao, ali upravo su mi javili kako se zrakoplov Ujedinjenih naroda srušio na obali sjevernog Grenlanda. Više od pedeset poginulih. Nema govora o preživjelima.«Chve Cussler«Je li bilo sovjetskih predstavnika u zrakoplovu?«, upita Vihovski.«Još se nije pojavila lista putnika.»

«Teroristièki bombaški napad?»«Prerano je da bi se znalo, ali prva izvješæa kazuju da nije rijeè o nesreæi.»«Koji je to bio let?», upita Nichols.«Od Londona za New York.»«Sjeverni Grenland?», ponovi Nichols zamišljeno. »Skrenuli su barem tisuæu milja s kursa.»«Smrdi na otmicu», reèe Vihovski.«Spasilaèke jedinice su na licu mjesta», objasni Schiller.«Trebali bismo saznati više za sat vremena.«Izraz na licu senatora Pitta se smrkne. «Imam loš predosjeæaj da je na tom letu bila i Hala Kamil. Trebala se vratiti u stožer Ujedinjenih naroda iz Europe radi sljedeæeg tjednog sastanka Generalne skupštine.««Vjerujem da je George u pravu», reèe Vihovski. «Dvojica naših sovjetskih delegata putovali su u njezinoj pratnji.««Ludilo», reèe Schiller, umorno odmahujuæi glavom.«Pravo ludilo. Tko bi mogao imati koristi od smrti putnika UN-ovog zrakoplova?«Nitko mu ne ponudi odgovor. Zavlada dugi trenutak tišine. Korolenko se zagleda bezizražajno u sredinu stola. Zatim progovori tihim glasom. «Akhmad Jazid.«Senator pogleda Rusa ravno u oèi. «Znao si.»«Nagadao sam.««Misliš da je Jazid naredio ubojstvo Kamil?««Mogu samo reæi da su naši obavještajni izvori otkrili kako u Kairu postoji islamska skupina koja je planirala atentat.««I stajali ste po strani i niste uèinili ništa, dok je pedeset nevinih ljudi umiralo.««Pogrešna procjena«, prizna Korolenko. «Nismo znali kako ni kada bi se atentat trebao dogoditi. Pretpostavili smo da æe njezin život biti ugrožen samo ako se vrati u Egipat - ne od samog Jazida, veæ njegovih fanatiènih sljedbenika. Jazid nikada nije povezan s nekim teroristièkim èinom. Vaš profil o njemu isti je kao i naš: briljantan èovjek koji sebe smatra muslimanskim Gandhijem.«Blago«Toliko o profilima KGB-a i CIA-e», reèe Vihovski.«Još jedan klasièan sluèaj obavještajnih struènjaka zavedenih "Jobro osmišljenom kampanjom za javnost», uzdahne senator.«Èovjek je veæi luðak no što smo pretpostavljali.«Schiller klimne glavom u znak slaganja.«Jazid je sigurno odgovoran za tragediju. Njegovi sljedbenici ne bi ni pomislili na to bez njegovog blagoslova.««Imao je motiv», reèe Nichols. «Kamil je šarmantna i ima stila. Njezina popularnost kod naroda i vojske daleko je veæa od popularnosti predsjednika Hasana. Ona je bila velika prepreka. Ako je ona mrtva, Egipat dijele samo sati od uspostave vlade ekstremistièkih mula.»«A kada Hasan padne?», upita Korolenko lukavo. «Kakav æe tada biti stav Bijele kuæe?»Schiller i Nichols razmijene poglede. «Pa isti kao i stav Kremlja», reèe Schiller. «Èekat æemo da se prašina slegne.»Za trenutak, ukoèeni osmijeh nestane s Korolenkovog lica.«A ako, bolje reæi kada, arapske države zajedno napadnu židovsku državu?»«Dat æemo potporu Izraelu, kao i prije.»«Ali, hoæete li slati vojsku?«»Vjerojatno ne.»«Arapski voðe mogli bi biti manje oprezni kad bi to znali.»«Samo neka budu. Ali, zapamtite, Aleksej - ovaj put neæemo upotrijebiti svoj utjecaj kako bismo sprijeèili Izraelce da zauzmu Kairo, Bejrut i Damask.»«Kažete da im predsjednik neæe stajati na putu ako odluèe upotrijebiti atomsko

oružje?»«Nešto tako», reèe Schiller s proraèunanom indiferentnošæu. On se okrene Nicholsu. «Tko dijeli?»« Vjerujem da sam ja na redu», reèe senator, trudeæi se da zvuèi nehajno. Ova promjena u predsjednikovoj politici prema Bliskom istoku bila mu je novost.^Hoæemo li poèeti s 50 centa?»Rusi nisu namjeravali odustati.«Ovo mi je vrlo loša vijest», reèe Vihovski.«Novi stav morao je biti zauzet prije ili kasnije», prizna Nichols.Clive Cussler«Najnovije projekcije kažu kako su rezerve nafte u Sjedinjenim Državama oko osamdeset milijarda barela. S cijenama od pedeset dolara po barelu, naše naftne kompanije mogu si priuštiti veliki program istraživanja. I, naravno, još raèunamo na meksièke i južnoamerièke rezerve. Bit je u tome da se više ne moramo oslanjati na Bliski istok u vezi s naftom. Zato se ograðujemo. Ako sovjetska vlada želi naslijediti probleme s Arapima, shvatite to kao naš poklon.»Korolenko nije mogao vjerovati onome što èuje. Zbog uroðenog opreza bio je skeptièan, ali predobro je poznavao Amerikance da bi posumnjao kako ga blefiraju ili žele navesti na krivi zakljuèak u vezi s neèim tako važnim.I senator Pitt imao je svoje sumnje glede plana igre koju je predsjednik priopæio sovjetskim predstavnicima. Postojala je velika moguænost da nafta neæe poteæi preko Rio Grandea kad je Amerika zatreba. Meksiko je bio revolucija koja je èekala znak za start.Egipat je bio proklet srednjevjekovnim fanatikom poput Jazida. Ali i Meksiko je imao svojeg luðaka u vidu Topiltzina, mesije koji je bio mješavina Benita Juareza i Emilija Zapate, i propovijedao povratak vjerskoj državi utemeljenoj na azteèkoj kulturi. Kao i Jazida, i Topiltzina su podržavali milijuni siromašnih u njegovoj državi, i on je bio vrlo blizu tome da zbaci postojeæu vladu.Odakle dolaze svi ti luðaci, pitao se senator. Gdje se liježu ti vragovi? On svjesno umiri ruke kad je poèeo dijeliti.«Pet karata, gospodo, džokeri ne igraju.»BlagoPoglavlje XIIKrupne prilike uzdizale su se u sablasnoj tišini noæi i praznim oèima zurile prema pustom krajoliku kao da èekaju da ih nešto oživi. Gole, ukoèene prilike bile su visoke poput dvokatnice, a njihova je tmurna, bezizražajna lica obasjavao puni mjesec.Prije tisuæu godina držali su krov hrama koji se nalazio na vrhu Quetzalcoatlove piramide na pet razina u tolteèkom gradu Tuli. Hrama više nije bilo, ali piramida je još stajala, i arheolozi su je rekonstruirali. Ruševine su se protezale niskim grebenom, a u danima najveæe slave grada šezdeset tisuæa ljudi živjelo je ovdje i hodalo ulicama.Samo malobrojni posjetitelji pronalazili su put do nalazišta, a oni koji bi se pomuèili bili bi zapanjeni zastrašujuæom pustoši Tule.Mjesec je bacao jezive sjene mrtvim gradom dok se usamljena Prilika penjala strmim stubama piramide do kamenih statua na vrhu. Èovjek je bio odjeven u odijelo i nosio je kožnu aktovku.Zastajao je na svakoj od pet terasa kako bi bacio pogled naturobne reljefe koji su ukrašavali zidove. Ljudska lica virila su izrazjapljenih usta zmija, dok su orlovi kljunovima kidali ljudska srca.n nastavi i proðe pokraj oltara s izrezbarenim lubanjama iPrekriženim kostima. Taj su simbol kasnije preuzeli karipski pirati.Bio je znojan kad je napokon stigao do vrha piramide i ogledao se oko sebe. Nije bio sam.

Clive CusslerDvije prilike istupe prema njemu i grubo ga pretresu. Zatim pokažu na njegovu aktovku. On je poslušno otvori, i ljudi pretraže sadržaj. Buduæi da nisu pronašli nikakvo oružje, tiho se povuku do ruba platforme hrama.Rivaš se opusti i pritisne skriveni prekidaè na dršci aktovke. Mali diktafon skriven unutar poklopca pokrene se.Nakon nekoliko trenutaka, jedna prilika pojavi se iz sjena velikih kamenih statua. Èovjek je bio odjeven u dugaèku bijelu halju koja je dosezala do poda. Kosa mu je bila duga i vezana kod tjemena, pa je izgledala kao rep pijetla. Stopala su mu bila skrivena pod haljom, no mjeseèina je otkrivala narukvice na rukama naèinjene od zlata i ukrašene tirkizom.Bio je nizak, a glatko, ovalno lice ukazivalo je na indijanske pretke. Tamnim oèima prouèavao je visokoga, svjetloputog èovjeka ispred sebe, gledajuæi poslovno odijelo koje se na ovom mjestu èinilo tako neprimjerenim. On prekriži ruke i izgovori rijeèi koje su zazvuèale gotovo lirski. «Ja sam Topiltzin.»«Zovem se Guy Rivaš, posebni izaslanik predsjednika Sjedinjenih Država.»Rivaš je oèekivao starijeg èovjeka. Bilo je teško pogoditi dob meksièkog mesije, ali nije izgledao stariji od trideset godina.Topiltzin pokaže prema niskom zidu. «Hoæemo li sjesti?»Rivaš klimne u znak zahvalnosti i sjedne. «Izabrali ste vrlo neobièno okruženje.««Da, smatrao sam Tulu prikladnom.«Topiltzinov ton iznenada postane prijeziran. «Vaš predsjednik bojao se otvorenog susreta s nama. Nije htio posramiti i naljutiti svoje prijatelje u Mexico Cityju.»Rivaš se nije uhvatio na mamac. «Predsjednik me zamolio da vam zahvalim što ste mi odobrili da razgovaram s vama.»«Oèekivao sam nekoga višeg ranga.»«Vaši uvjeti bili su da razgovarate samo s jednim èovjekom. Shvatili smo da to znaèi kako ne možemo povesti prevoditelja. Buduæi da vi ne želite govoriti španjolski ni engleski, j a sam jedini viši državni službenik koji govori nahuatl, jezik Azteka.»« Govorite vrlo dobro.»Blago«Moja obitelj emigrirala je u Ameriku iz Escampa. Poduèili su me dok sam još bio mali.»«Znam Escampo; to je malo selo s ponosnim stanovnicima koji jedva preživljavaju.««Tvrdite da æete okonèati siromaštvo u Meksiku. Predsjednik je vrlo zainteresiran za vaše programe.»«Zato su vas poslali?», upita Topiltzin.Rivaš klimne. «Želi otvoriti komunikaciju s vama.»Zavlada tišina, a na Topiltzinovom licu pojavi se turobni osmijeh.«Lukav èovjek. Zbog ekonomskog kolapsa moje zemlje zna da æe moj pokret pomesti vladajuæu stranku Partido Revolucionario Institucional, i boji se narušavanja amerièko-meksièkih odnosa. Zato želi biti dobar s jednima i s drugima.»«Ne mogu èitati predsjednikove misli.»«On æe uskoro saznati kako velika veæina Meksikanaca više ne žele biti otiraèi vladajuæoj klasi i bogatima. Dosta im je politièkih prijevara i korupcije. Umorni su od iskapanja smeæa u sirotinjskim èetvrtima. Više neæe to trpjeti.»«Tako što æete izgraditi utopiju iz praha Azteka?»«I vaša država uèinila bi dobro kad bi se vratila obièajima vaših osnivaèa.»«Azteci su bili najveæi koljaèi u obje Amerike. Oblikovati modernu vladu na temelju drevnih barbarskih vjerovanja je...», Rivaš zastane. Zamalo je rekao «idiotski». Umjesto toga, dovrši reèenicu s «...naivno.»

Topiltzinovo okruglo lice zgrèi se i on stisne šake. «Zaboravljate da su španjolski konkvistadori poklali naše zajednièke pretke.»«Španjolci bi mogli reæi isto o Maurima, što ipak ne bi opravdalo ponovnu uspostavu inkvizicije.««Što vaš predsjednik želi od mene?»«Samo mir i napredak za Meksiko», odgovori Rivaš pomirljivo.«I obeæanje da neæete skrenuti prema komunizmu.»«Ja nisam marksist. Mrzim komuniste koliko i on. Medu mojim sljedbenicima nema naoružanih gerilaca.««Bit æe mu drago da to èuje.»«Naša nova azteèka nacija postat æe velika nakon što žrtvujemo SVe bogataše, pokvarene službenike i èlanove vlade, kao i vojne voðe.»Clive CusslerRivaš nije bio siguran da ga je dobro razumio.«Govorite o pogubljenju tisuæa ljudi.»«Ne, gosp. Rivaš. Govorim o obrednim žrtvama za naše bogove, Quetzalcoatla, Huitzilopochtlija i Tezcatlipocu.»Rivaš ga zbunjeno pogleda. «Obredne žrtve?»Topltzin ne odgovori.Rivaš iznenada shvati, zagledan u stoièko lice.«Ne!», izlane on. «Šalite se.»«Naša država opet æe biti poznata pod azteèkim imenom Tenochtitlan», nastavi Topiltzin mirno. «Bit æemo vjerska država. Službeni jezik bit æe nahuatl. Stanovništvo æe biti držano pod kontrolom strogim mjerama. Država æe zaplijeniti strane tvrtke. Samo æe domorodcima biti dopušteno da žive unutar naših granica. Svi drugi bit æe protjerani iz zemlje.»Rivaš je bio šokiran. Sjedio je potpuno blijed i slušao u tišini.Topiltzin nastavi bez stanke. «Više neæemo kupovati robu od Sjedinjenih Država, a vi neæete moæi kupovati našu naftu. Naši dugovi Svjetskoj banci bit æe proglašeni nevažeæima, a sva strana imovina bit æe konfiscirana. Takoðer æu zahtijevati povrat naših zemalja Kalifornije, Teksasa, Novog Meksika i Arizone. Kako bih osigurao taj povrat, namjeravam poslati milijune svojih ljudi preko granica.«Topiltzinove prijetnje bile su zastrašujuæe. Rivasov zbunjeni um nije mogao ni zamisliti strašne posljedice.«Èisto ludilo», reèe Rivaš oèajnièki. «Predsjednik nikada neæe saslušati tako apsurdne zahtjeve.««Neæe mi vjerovati?««Nitko normalan ne bi vam vjerovao.«Rivaš je otišao predaleko u svojoj nelagodi. Topiltzin polako ustane, gledajuæi ga netremice, pa spusti glavu i progovori tihim glasom. «Onda mu moram poslati poruku koju æe razumjeti.«On ispruži ruke nad glavom prema mraènom nebu. Odjednom, pojave se èetiri Indijanca koja su nosila samo bijele kapuljaèe vezane oko vrata i ništa više. Priðu sa sve èetiri strane i brzo svladaju Rivasa, koji se ukoèio u šoku. Prenijeli su ga do kamenog oltara ukrašenog lubanjama i prekriženim kostima i bacili na leda, držeæi ga za ruke i noge.BlagoU prvi mah Rivaš je bio previše zbunjen da bi se pobunio, previše u nevjerici od šoka da bi shvatio Topiltzinovu namjeru. Kad ju je s užasom shvatio, on poène vikati.«O, Bože! Ne! Ne!»Topiltzin je hladno ignorirao užasnutog Amerikanca i strah u njegovim oèima. Stao je pokraj oltara. Zatim klimne glavom, i jedan èovjek strgne Rivasovu košulju, otkrivajuæi prsa.«Ne èini to!», preklinjao je Rivaš.

Èinilo se da se u Topiltzinovoj podignutoj lijevoj ruci sam od sebe materijalizirao nož od obsidijana oštar poput britve. Mjeseèina je svjetlucala na crnoj, staklastoj oštrici u zraku.Rivaš vrisne - bio je to posljednji zvuk koji je proizveo u životu.Tada se nož spusti.Visoke statue gledale su krvavi èin s hladnom indiferentnošæu. Svjedoèile su strašnim demonstracijama neljudske okrutnosti tisuæama puta prije tisuæu godina. U njihovim vremešnim kamenim oèima nije bilo samilosti kad je Rivasovo živo srce istrgnuto iz njegovih prsa.Clive CusslerPoglavlje XIIIUsprkos ljudima i aktivnostima kojima je bio okružen, Pitt je bio opèinjen tišinom hladnog sjevera. Sadržavala je neki nevjerojatan mir koji kao da je nadjaèavao glasove i zvukove strojeva. Imao je osjeæaj kao da stoji izoliran unutar hladnjaka na nekom napuštenom svijetu.Napokon se razdanilo, ali svjetlost je prolazila kroz èudnu sivu maglu koja nije stvarala sjene. Do sredine jutra sunce je poèelo topiti ledenu izmaglicu i nebo je poprimilo nježnu naranèastobijelu nijansu. Eterièno svjetlo uèinilo je da kameniti vrhovi iznad fjorda izgledaju poput grobnica na snijegom prekrivenom groblju.Prizor oko mjesta nesreæe sve je više nalikovao vojnoj invaziji. Najprije je stigla eskadrila helikoptera Vojnog zrakoplovstva, noseæi teško naoružane, odluène specijalce koji su odmah okružili trup i poèeli ophoditi cijelim podruèjem. Sat vremena kasnije, istražitelji zrakoplovnih nesreæa stigli su i poèeli oznaèavati razbacane dijelove olupine. Nakon njih stigao je tim patologa koji su oznaèili tijela i prenijeli ih do helikoptera, koji su ih brzo prebacili u mrtvaènicu u Zrakoplovnoj bazi Thula.Mornaricu je predstavljao zapovjednik Knight na Polar Exploreru koji se neoèekivano pojavio. Svi su prekinuli sa svojim žalosnim zadatcima i okrenuli poglede prema moru, dok je niz urlika sirene odjekivao od razlomljenih planina.BlagoIzbjegavajuæi novonastale komade leda, koji su pritajeno plutali, i prve zimske ledenjake, koji su podsjeæali na ruševine gotièkih dvoraca, Polar Explorer polako se približio i ušao u ušæe fjorda. Još je kratko vrijeme pepeljasto plavo more tiho šištalo oko pramca punog ožiljaka, a tada se pretvorilo u bjelinu. Golemi kljun ledolomca s lakoæom se probijao kroz naslage leda, sve dok se nije zaustavio na manje od pedeset metara od olupine. Knight je zaustavio motore, spustio se ljestvama na led, i velikodušno ponudio brodske prostorije istražiteljskim timovima i timovima za osiguranje kao zapovjednu ispostavu. Ponuda je zahvalno prihvaæena bez trenutka oklijevanja.Pitt je bio impresioniran osiguranjem. Mediji još nisu saznali za sluèaj: prièa iznesena u zraènoj luci Kennedv otkrila je samo da UN-ov let kasni. Bilo je pitanje sata kad æe lukavi dopisnici shvatiti o èemu je rijeè i podiæi uzbunu.«Mislim da su mi se oène jabuèice zalijepile za kapke», reèe Giordino tmurno. Sjedio je na pilotskom sjedalu NAMP-ovog helikoptera, pokušavajuæi popiti šalicu kave prije no što se smrzne.«Hladnije je od vimena krave iz Minnesote u sijeènju.«Pitt sumnjièavo pogleda svojeg prijatelja. «Kako znaš? Nisi izlazio cijelu noæ iz svoje tople kabine.««Dobivam ozebline kad samo pogledam kocku leda u èaši whiskyja.» Giordino podigne ruku i raširi sve prste. «Vidi ovo. Tako sam ukoèen da ne mogu stisnuti prste u šaku.»Pitt sluèajno pogleda kroz boèni prozor i spazi zapovjednika Knighta kako im prilazi preko leda iz smjera broda. On pode u glavnu kabinu i otvori teretna

vrata kad je Knight došao do ljestava za ukrcaj. Giordino zavapi samosažaljivo kad iz helikoptera iziðe djeliæ njegove dragocjene topline, a unutrašnjost ispuni ledeni povjetarac.Knight mahne u znak pozdrava i popne se u helikopter, dok mu je dah izlazio u vidu oblaka pare. Zatim posegne u ogrtaè i izvadi èuturicu zaštiæenu kožom.«Sitnica iz brodske bolnice. Konjak. Ne mogu pogoditi o kojojk je rijeè. Pomislio sam da æe vam možda koristiti.««Mislim da si upravo poslao Giordina u raj», reèe Pitt smijuæi se.«Radije bih bio u paklu», progunda Giordino. On nagne èuturicu 1 Proguta žestoko piæe, uživajuæi u okusu dok mu je ulazilo u želudac.Chve CusslerZatim podigne prste i stisne ih u šaku. «Mislim da sam izlijeèen.*«Možete se mirno smjestiti«, reèe Knight. «Dobili smo naredbu da ostanemo ovdje sljedeæa 24 sata. Ako æete mi oprostiti na užasnoj igri rijeèi, žele nas zadržati na ledu dok ne završi spremanje.««Kako su preživjeli?«, upita Pitt.«Gdica Kamil odmara se. Uzgred, zatražila je da te vidi. Nešto u vezi s vašom veèerom u New Yorku.»«Veèerom?», upita Pitt nevino.«Èudno», nastavi Knight. «Prije no što je Doc Gale stjuardesi operirao ligamente koljena, i ona je spomenula veèeru s tobom.»Pitt je na licu imao izraz èist poput novog snijega.«Valjda su gladne.»Giordino preokrene oèima i opet povuèe gutljaj iz èuturice.«Mislim da sam veæ èuo tu pjesmu.»«A stjuard?»«U teškom je stanju», odgovori Knight. «No, Doc misli da æe se izvuæi. Zove se Rubin. Dok je tonuo pod utjecaj anestetika, izbrbljao je neku divlju prièu o tome kako je pilot ubio prvog i drugog èasnika i nestao usred leta.»«Možda i nije tako divlja», reèe Pitt. «Pilotovo tijelo još nije nadeno.»«Nije moje podruèje«, Knight slegne ramenima. «Imam dovoljno briga i bez razmišljanja o neriješenom zrakoplovnom misteriju.««Kako stoje stvari s ruskom podmornicom?«, upita Giordino.«Tajimo otkriæe sve dok ne predamo izvješæe licem u lice velikim glavešinama iz Pentagona. Glupo je da prokockamo igru zbog propusta u komunikaciji. No, ovaj pad zrakoplova barem je s te strane bio sreæa za nas. Daje nam logièan izgovor da krenemo kuæi i usidrimo se u Portsmouthu èim preživjeli budu prevezeni u bolnicu. Nadajmo se da æe neoèekivana diverzija zbuniti sovjetske obavještajne analitièare dovoljno da ih skine s naših leda.««Ne raèunaj na to», reèe Giordino, kojem se lice zažarilo.«Ako Rusi i najmanje sumnjaju da smo pronašli podmornicu, i ako su dovoljno paranoièni da pomisle kako smo sami srušili zrakoplov kao diverziju, nahrupit æe s brodovima za vaðenje, flotom ratnih brodova i rojem zrakoplova. Kad otkriju podmornicu, izvadit æe je i povuæi natrag u bazu u Severomorsk na poluotoku Kola.««Ili æe je diæi nebu pod oblake«, doda Pitt.«Uništiti je?»«Sovjeti nemaju vrhunsku tehnologiju za vaðenje. Njihov glavni cilj jest da je se ne domogne nitko drugi.»Giordino preda konjak Pittu.«Nema smisla da ovdje raspravljamo o hladnom ratu. Zašto se ne vratimo na brod, gdje je lijepo i toplo?»«Mogli bismo», reèe Knight. «Vas dvojica veæ ste napravili i više no što je trebalo.«Pitt se protegne i poène zakopèavati svoj ogrtaè.«Mislim da æu malo prošetati.«

«Ne ideš s nama?»«Uskoro. Htio sam obiæi arheologe i vidjeti kako su.»«Uzaludno putovanje. Doc je poslao jednog od svojih medicinara u njihov logor. Veæ se vratio. Kaže da su svi dobro, osim nekoliko masnica i išèašenja.»«Htio bih vidjeti što su iskopali«, ustrajao je Pitt.Giordino je veæ bio iskusan u èitanju Pittovih misli. «Možda su pronašli nekoliko starih grèkih amfora koje leže uokolo.««Nema ništa lošeg u tome da ih pitam.«Knight uputi Pittu strog pogled. «Pazi što govoriš.«»Pripremio sam prièu o našem geološkom istraživanju.««A putnici i posada zrakoplova?««Svi su zarobljeni u trupu i umrli su od hipotermije zbog izloženosti ledenoj vodi.««Mislim da je spreman«, reèe Giordino suho.«Dobro», klimne Knight. «Ideja nije loša. Samo ne spominji ništa sto oni ne bi trebali saznati.«Pitt otvori teretna vrata i klimne. «Ne èekajte me.»Zatim zakoraèi u vanjsku hladnoæu.«Ustrajno kopile«, promrmlja Knight. «Nisam znao da je Pitt zainteresiran za antikne predmete.«Giordino pogleda kroz prozor kabine gledajuæi Pitta kako kreæe Preko fjorda. Zatim uzdahne. «Niti nije.«Clive CusslerLedeno polje bilo je èvrsto i ravno, i Pitt je dobro napredovao preko fjorda. Promatrao je zloslutne sive oblake koji su se kotrljali sa sjeverozapada. Vrijeme se za nekoliko minuta moglo promijeniti iz sunèanog u snježnu oluju, koja bi izbrisala sve orijentire. Nije volio lutati bez kompasa, i zato je ubrzao.Par bijelih polarnih sokolova letio je nad njim. Naizgled imune na arktièke hladnoæe, bile su to rijetke ptice koje su ostajale na sjeveru tijekom oštrih zima.Kreæuæi se prema jugu, on prijeðe liniju obale i usmjeri se prema dimu koji se uzdizao iznad kuæice arheologa. Udaljena i neprepoznatljiva mrlja izgledala je kao da je gleda s pogrešnog kraja teleskopa.Pitt je bio udaljen samo deset minuta od logora kad je poèela oluja. U jednom trenutku vidljivost je bila gotovo dvadeset kilometara, a u sljedeæem se smanjila na samo pet metara.On potrèi, oèajnièki se nadajuæi da se kreæe barem približno ravno. Snijeg je horizontalno udarao u njegovo lijevo rame, i on lagano skrene kako bi kompenzirao zanošenje.Vjetar je pojaèao svoje udare tako da ubrzo više nije mogao stajati. Slijepo je posrtao naprijed, gledajuæi svoja stopala, brojeæi korake, štiteæi glavu rukama. Znao je da je nemoguæe hodati naslijepo a da ne krene u krug. Bio je svjestan da bi mogao promašiti kuæicu arheologa za nekoliko metara, i hodati dok ne padne od iscrpljenosti.Usprkos ledenom vjetru, njegova teška odjeæa èuvala mu je tjelesnu toplinu, a po ritmu udaranja srca znao je da nije izložen pretjeranim naporima.Pitt zastane kad je proraèunao da se nalazi u blizini kuæice. Zatim napravi još trideset koraka, pa opet zastane.On skrene udesno i prijeðe tri metra, sve dok nije mogao vidjeti vlastite otiske stopala koji nestaju u suprotnom smjeru u oluji. Zatim krene paralelno s vlastitim tragom, kreæuæi se kao da traži objekt pod morem. Prešao je oko šezdeset koraka prije no što su njegovi otisci nestali u snijegu. Pet je puta prolazio paralelno svojim tragovima, pa je opet skrenuo udesno, ponavljajuæi obrazac sve dok nije bio siguran da je stigao do prekrivene središnje linije. Zatim je ponovio istu stvar s druge strane. Pri treæem prolasku spotaknuo se

na snježni nanos i pao na metalni zid.BlagoSlijedio ga je oko dva ugla, sve dok nije došao do konopca koji je vodio do vrata. S dubokim uzdahom olakšanja, Pitt gurne vrata, uživajuæi u spoznaji da mu je život bio u opasnosti i da je pobijedio. Zatim ude unutra i osjeti napetost.Ovo nisu bile stambene prostorije, nego veliko prekriveno utoèište koje je štitilo niz nalazišta u tlu. Unutarnja temperatura nije bila mnogo iznad toèke smrzavanja, ali bio je zahvalan što je zaštiæen od olujnog vjetra.Jedino svjetlo dopiralo je s Colemanove svjetiljke. U prvi trenutak pomislio je da je graðevina napuštena, ali tada se jedna glava s ramenima podigne iz jedne brazde u zemlji. Prilika je kleèala, okrenuta leðima Pittu, i èinilo se da je obuzeta pažljivim uklanjanjem zemlje iz male udubine u brazdi.Pitt iziðe iz sjene i pogleda je.«Jeste li spremni?«, upita on.Lily se okrene, više zbunjena nego uplašena. Svjetlost joj je udarala u oèi i mogla je razabrati samo neprepoznatljivu priliku.«Spremna za što?»«Za izlazak u grad.»Glas joj je bio poznat. Ona podigne svjetiljku i polako ustane. Zagleda se u Pittovo lice, još jednom opèinjena njegovim oèima, dok je on bio obuzet njezinom tamnocrvenom kosom koja je svjetlucala poput vatre pod jakim svjetlom šišteæe Colemanove svjetiljke.«Gosp. Pitt... zar ne?»Ona skine desnu rukavicu i ispruži ruku.I on skine rukavicu, pa èvrsto stisne njezinu šaku.«Više volim da me privlaène dame zovu Dirk.»Osjeæala se poput posramljene djevojèice, ljuta na sebe zato što pri ruci nema šminku, i pitala se je li primijetio žuljeve na njezinom dlanu. Da bi stvari bile još gore, mogla je osjetiti kako rumeni.«Lily... Sharp», promuca ona. «Moji prijatelji i ja nadali smo se da æemo vam moæi zahvaliti za prošlu noæ. Mislila sam da se šalite u vezi s veèerom. Nisam vjerovala da æemo se opet vidjeti.»«Kao što možete èuti...», on zastane i nagne glavu prema urliku vjetra vani, «...niti snježna meæava nije me mogla zadržati.»«Mora da ste poludjeli.«Clive Cussler«Ne, samo sam bio dovoljno glup da pomislim kako mogu prestiæi arktièku oluju.»Oboje se nasmiju i napetost popusti. Lily se pokuša popeti iz brazde. Pitt je uhvati za ruku i izvuèe je. Ona žmirne, a on brzo popusti stisak.«Ne biste trebali biti na nogama.»Lily se nasmiješi. «Ukoèena sam i boli me more plavocrnih masnica koje vam ne mogu pokazati, ali preživjet æu.»Pitt podigne svjetiljku i pogleda neobièno grupirano kamenje i iskope. «Što to imate ovdje?»«Drevno eskimsko selo, koje je bilo nastanjeno od 100. do 500. n. e.»«Kako se zove?»«Zovemo ga Selo zaljeva Gronquist, po dr. Hiramu Gronquistu koji ga je otkrio prije pet godina.»«To je jedan od trojice koju sam upoznao noæas?»«Veliki èovjek koji je bio onesviješten.»«Kako mu je?»«Iako ima golemu purpurnu kvrgu na èelu, kune se da nema glavobolja niti vrtoglavica. Kad sam otišla iz kuæice, pekao je purana.»«Purana?», ponovi Pitt iznenaðeno.

«Mora da imate prvoklasni sustav opskrbe.««Zrakoplov Minerva s vertikalnim uzlijetanjem, kog je sveuèilištu posudio bogati bivši student, dolijeæe svaka dva tjedna iz Thule.»«Mislio sam da su iskapanja ovako daleko na sjeveru ogranièena na sredinu ljeta, kad temperature iznad nule otope tlo.»«Opæenito govoreæi, to je toèno. No, buduæi da imamo grijano utoèište iznad glavnog dijela sela, možemo raditi od travnja do listopada.*«Jeste li pronašli nešto èudno, nekakav predmet koji ne pripada ovamo ?»Lily sumnjièavo pogleda Pitta. «Zašto pitate?»«Iz znatiželje.««Iskopali smo stotine zanimljivih artefakata koji predstavljaju naèin života i tehnologiju prethistorijskih Eskima. Imamo ih u kuæici, ako ih želite pregledati.«Blago«Koliki su izgledi da ih pregledamo uz purana?»«Dobri, èak izvrsni. Dr. Gronquist sjajno kuha.»«Nadao sam se da æu vas pozvati u brodsku kuhinju na veèeru, ali iznenadna oluja poremetila mi je planove.»«Uvijek nam je drago da vidimo novo lice za stolom.««Otkrili ste nešto neobièno, zar ne?», upita Pitt odjednom.Lilvne oèi sumnjièavo se rašire. «Kako znate?»«Grèko ili rimsko?»«Rimsko carstvo, zapravo Bizant.»«Što Bizant?», ustrajao je Pitt, a pogled mu otvrdne.«Koliko je staro?»«Zlatnik, kasno IV. stoljeæe.»Èinilo se da se tada opustio. On duboko udahne i polako izdahne, dok ga je ona promatrala u èudu i s ne malo ljutnje.«Recite veæ jednom!», izlane Lily.«A što kad bih vam rekao», poène Pitt polako, «da se na morskom dnu nalaze rasute amfore koje vode prema fjordu?»«Amfore?», ponovi Lily zapanjeno.«Imam ih na snimci naših podvodnih kamera.»«Došli su.» Govorila je kao u transu. «Stvarno su prešli Atlantik. Rimljani su kroèili na Grenland prije Vikinga.««Dokazi upuæuju na to.» Pitt obgrli Lily oko struka i povede je prema vratima. »Govoreæi o smjeru, jesmo li zatoèeni ovdje dok traje oluja ili onaj konopac pred vratima vodi do vaše kuæice?»Ona klimne. «Da, linija se proteže izmeðu dviju zgrada.»Ona zastane i zagleda se u iskop u kojem je otkrila zlatnik.«Piteja, grèki moreplovac, otišao je na epsko putovanje 350. pr. n- e. Legende kažu da je zaplovio na sjever u Atlantik i napokon dospio do Islanda. Èudno je što ne postoje bilješke niti legende.koje bi govorile o rimskom putovanju ovako daleko na sjever i zapad, sedamsto i pedeset godina kasnije.»«Piteja je bio sretan: vratio se kuæi da isprièa prièu.»«Mislite li da su se Rimljani koji su došli ovamo izgubili na putu natrag?»«Ne, mislim da su još ovdje.» Pitt je pogleda s odluènim osmjehom na licu. «A vi i ja, moja ljupka gospo, pronaæi æemo ih.»C/5W C/5BlagoPoglavlje XIV14. listopada 1991. Washington D. C.Hladna, otužna kišica prekrivala je glavni grad kad se taksi zaustavio na križanju Sedamnaeste i Pennsvlvanijske avenije ispred stare upravne zgrade. Èovjek odjeven u odoru kurira iziðe sa stražnjeg sjedala i reèe vozaèu da

prièeka. Zatim se uvuèe u taksi i izvadi paket omotan u crvenu svilu. Požuri preko ploènika i niz nekoliko stuba, pa proðe kroz vrata do prijemnog odjela prostorije za poštu.«Za predsjednika«, reèe on sa španjolskim naglaskom.Zaposlenik poštanskog ureda potpiše paket i upiše vrijeme. Zatim podigne pogled i nasmiješi se. «Još pljušti?»«Samo lagana kišica.»«Dovoljno da nam zagorèi život.»«I uspori promet», reèe kurir s kiselim izrazom lica.«Ipak, želim vam dobar dan.»«I ja vama.»Kurir iziðe, a poštanski djelatnik uzme paket i stavi ga pod uoroskop. Zatim se odmakne jedan korak i zagleda u zaslon dok su -zrake otkrivale zamotani predmet.^ lakoæom ga je identificirao kao aktovku, ali slika ga je zbunjivala.Clive CusslerU njoj nije bilo ni traga papirima ili registratorima, niti tvrdih predmeta jasne linije, nièeg što bi nalikovalo eksplozivu. Bio je iskusan u identifikaciji uz pomoæ X-zraka, ali sadržaj aktovke zbunio ga je.On podigne slušalicu i postavi zahtjev osobi s druge strane. Manje od dvije minute kasnije, agent osiguranja pojavi se sa psom.«Imaš li nešto za Graškicu?», upita agent.Poštanski djelatnik klimne i položi paket na pod.«Ne mogu otkriti što je u njemu.»Graškica baš i nije podsjeæala na povræe po kojem je dobila ime. Bila je mješanka, plod kratke veze bigla i jazavèarke. Imala je velike smeðe oèi i debelo malo tijelo na kratkim, mršavim nožicama. Bila je vrhunski obuèena da nanjuši bilo kakav eksploziv, od obiènog do egzotiènog. Dok su njih dvojica promatrali, ona zaobiðe paket, a njuška joj je radila poput nosa èovjeka koji njuši parfem u trgovini.Iznenada, ona se ukoèi, dlaka joj se nakostriješi na vratu i leðima, a zatim ustukne. Njuška joj poprimi èudan, sumnjièav izraz odbojnosti, i poène režati.Agent je izgledao iznenaðeno.«To nije njezina uobièajena reakcija.««Ovdje je nešto èudno», reèe poštanski djelatnik.«Na koga je naslovljen?*«Na predsjednika.»Agent priðe i otipka broj na telefonu. «Bolje da pozovemo Jima Gerharta.»Gerhart, specijalni agent zadužen za fizièko osiguranje Bijele kuæe, preuzeo je poziv za svojim stolom tijekom kratke pauze za užinu, i odmah krenuo u prostoriju za prijem pošte.Promatrao je reakciju psa i prouèio paket pod fluoroskopom.«Ne primjeæujem bilo kakvu žicu ili detonator», reèe on s južnjaèkim naglaskom.«Nije bomba», složi se poštanski djelatnik.«U redu, otvorimo ga.»Oprezno su uklonili ukrasni papir od crvene svile, otkrivši crnu kožnu aktovku. Nije bilo oznaka, èak niti naziv proizvoðaèa ili broj modela. Umjesto bravica na šifru, otvarala se kljuèem.Gerhart pokuša istovremeno otvoriti obje bravice. Obje kliknu.Blago»Trenutak istine», reèe on oprezno se smiješeæi.Položi ruke na rubove poklopca i poène polako dizati, sve dok torba nije bila otvorena, a njezin sadržaj vidljiv.«Isuse!», zagrcne se Gerhart.Lice agenta osiguranja problijedi i on se okrene. Poštanski djelatnik ispusti

nekoliko zvukova i pojuri prema toaletu.Gerhart snažno zaklopi aktovku. «Prenesite ovo u sveuèilišnu bolnicu George Washington.»Agent osiguranja nije mogao odgovoriti dok nije progutao kiseli sadržaj želudca koji mu se popeo u grlo. Napokon procijedi: «}e li to prava stvar, ili nekakva igraèka za Noæ vještica?»«Pravo je», reèe Gerhart tmurno, «i vjerujte mi, nije igraèka.«U svojem uredu u Bijeloj kuæi, Dale Nichols zavali se u svoj pokretni stolac i stavi naoèale za èitanje. Možda po deseti put poène prouèavati sadržaj debelog registratora koji mu je poslao Armando Lopez, predsjednikov viši direktor za odnose s Latinskom Amerikom.Nichols je odavao dojam sveuèilišnog profesora, što je i bio kad ga je predsjednik nagovorio da zamijeni svoju mirnu predavaonicu na Stanfordu za politièku gužvu Washingtona. Njegovo poèetno oklijevanje pretvorilo se u èuðenje kad je otkrio da posjeduje skriveni talent za manipulaciju birokracijom Bijele kuæe.Njegova gusta kosa boje kave bila je uredno podijeljena po sredini. Staromodne naoèale, s malim okruglim leæama i tankim žicanim okvirima, odražavale su upornost, tip èovjeka koji nikada ne odustaje i ne obraæa pažnju ni na što osim na svoj neposredni projekt. Naravno, imao je i najveæi akademski kliše, leptir mašnu i lulu.On zapali lulu ne skreæuæi pogled s izrezaka iz meksièkih novina 1 magazina koji su govorili o samo jednoj temi.O Topiltzinu.Bili su tu intervjui koje je karizmatièni mesija davao službenim Predstavnicima srednjoamerièkih i južnoamerièkih država. No, °dbijao je razgovarati s amerièkim novinarima ili državnim Predstavnicima, i još se niti jedan nije probio kroz njegovu vojsku tjelesnih èuvara.Clive CusslerNichols je nauèio španjolski tijekom dvogodišnjeg boravka u Peruu za Mirovni korpus, i èitao je prièe s lakoæom. Dohvatio je notes i poèeo raditi listu tvrdnja i izjava koje su izišle na vidjelo tijekom intervjua.Topiltzin opisuje sebe kao èovjeka koji dolazi iz najsiromašnijih uvjeta. Tvrdi daje roðen u kartonskoj kuèiæi na rubu smetlišta Mexico Cityja, i da ne zna dan, mjesec ni godinu roðenja. Nekako je preživio i zna što znaèi živjeti u smradu, okružen muhama i izmetom gladnih i beskuænika.Priznaje da nema obrazovanja. Njegova biografija od djetinjstva, sve dok se nije pojavio kao samozvani visoki sveæenik arhaiène tolteèke/ azteèke religije, nepoznata je.Tvrdi daje reinkarnacija Topiltzina, vladara Tolteka izX. stoljeæa, kojeg su identificirali s legendarnim bogom Quetzalcoatlom.Politièka filozofija je luda mješavina drevne kulture i religije i nejasne autokratske diktatorske vladavine. Namjerava odigrati ulogu dobronamjernog oca meksièkom narodu. Ignorira pitanja vezana uz namjere oživljavanja uništene ekonomije. Odbija govoriti o tome kako æe restrukturirati vladu ako doðe na vlast.Vrhunski je govornik. Ima natprirodan utjecaj na publiku. Govori samo staroazteèkim jezikom, i služi se prevoditeljima. Taj jezik još uvijek govore mnogi Indijanci iz središnjeg Meksika.Glavni pristaše su fanatièni. Njegova popularnost zapljusnula je zemlju poput plimnog vala. Politièki analitièari predviðaju da bi mogao dobiti državne izbore s gotovo šest posto prednosti. No, ne želi sudjelovati na slobodnim izborima, tvrdeæi s pravom da korumpirani voðe nikada ne bi predali vlast nakon izgubljenih izbora. Topiltzin oèekuje da æe preuzeti zemlju na zahtjev javnosti.Nichols odloži svoju lulu u pepeljaru, zamišljeno se zagleda u strop na

nekoliko trenutaka, pa nastavi pisati.Sažetak: Topitzlin je ili nevjerojatna neznalica ili genij. Neznalica je ako jest ono što tvrdi da jest. Genij je ako u njegovom ludilu postoji metoda, cilj koji samo on vidi. Nevolja, nevolja, nevolja.Nichols je opet pregledavao èlanke, tražeæi neki kljuè za Topiltzinov karakter, kad zazuji telefon. On podigne slušalicu.«Predsjednik je na prvoj liniji», najavi njegova tajnica.BlagoNichols pritisne gumb. «Da, gosp. predsjednièe?»«Ima li vijesti o Guyu Rivasu?»«Ne, ništa.»Predsjednik zašuti na trenutak. Zatim napokon reèe: «Trebao se sastati sa mnom prije dva sata. Zabrinut sam. Ako je naišao na problem, njegov pilot trebao nam je to javiti do sada.»«Nije odletio u Mexico City mlažnjakom Bijele kuæe», objasni Nichols. «U interesu tajnosti, rezervirao je let u putnièkom zrakoplovu i otputovao kao turist na odmoru.««Razumijem», složi se predsjednik. «Kad bi predsjednik De Lorenzo saznao da sam poslao osobnog predstavnika da iza njegovih leða stupi u kontakt s njegovim protivnikom, shvatio bi to kao uvredu i mogli bismo prekrižiti našu konferenciju u Arizoni sljedeæeg tjedna.»«To nam je glavna briga», uvjeravao ga je Nichols.«Jeste li saznali za pad zrakoplova UN-a?», upita predsjednik, iznenada promijenivši temu.«Ne, gospodine«, odgovori Nichols. «Moja jedina informacija je da je Hala Kamil preživjela.»«Ona i dva èlana posade. Ostali su umrli od trovanja.»«Trovanja?», izlane Nichols u nevjerici.«Tako kažu istražitelji. Vjeruju da je pilot pokušao otrovati sve putnike prije no što je iskoèio iz zrakoplova nad Islandom.»«Pilot je morao biti lažnjak.»«Neæemo znati prije no što ga pronaðu, živog ili mrtvog.»«Kriste, kakav teroristièki pokret bi mogao imati interesa u ubojstvu više od pedeset predstavnika UN-a?»«Do sada nitko nije preuzeo odgovornost za nesreæu. Prema Martinu Broganu iz CIA-e, ako je ovo djelo terorista, iskoraèili su iz uobièajenog ponašanja.««Možda je meta bila Hala Kamil», predloži Nichols. «Akhmad Jazid zakleo se da æe je eliminirati.««Ne možemo zanemariti tu moguænost«, prizna predsjednik.«Jesu li se mediji doèepali toga?»«Prièa æe biti u svim novinama i TV vijestima u sljedeæih sat vremena. Nisam vidio razlog da to krijem.««Ima li još nešto što biste htjeli da uèinim, gosp. predsjednièe?«Clive Cussler«Volio bih, Dale, da promatraš reakciju ljudi predsjednika De Lorenza. Na letu je bilo jedanaest delegata i ministara iz Meksika. Izrazi suæut u moje ime i ponudi svu suradnju koju im možemo pružiti. 0, da, bolje bi bilo da obavijestiš Juliusa Schillera iz Ministarstva vanjskih poslova kako ne bismo skakali jedan drugome u usta.»«Pokrenut æu svoje osoblje.««I javi mi èim èuješ nešto o Rivasu.»«Da, gosp. predsjednièe.«Nichols spusti slušalicu i vrati pažnju na tekstove. Poèeo se pitati je li Topiltzin nekako povezan s ubojstvom delegata UN-a. Da je barem postojala neka poveznica koju bi mogao otkriti.Nichols nije bio detektiv. Nije imao talenta za hladno seciranje sumnjivca sve

dok ne razotkrije èovjekove motive. Njegova akademska specijalnost bile su sustavne projekcije meðunarodnih politièkih pokreta.Topiltzin mu je bio zagonetka. Hitler je imao iskrivljenu viziju arijevske nadmoæi. Voden religioznim žarom, Homeini je htio vratiti Srednji istok muslimanskom fundamentalizmu srednjeg vijeka. Lenjin je propovijedao pohod svjetskog komunizma.Koji je bio Topiltzinov cilj?Azteèki Meksiko? Povratak u prošlost? Niti jedno moderno društvo ne bi moglo funkcionirati prema tako zastarjelim pravilima. Meksiko nije bio država kojom bi se moglo vladati donkihotovskim fantazijama. Èovjek je morao imati neku drugu silu koja ga je tjerala naprijed. Nichols je zakljuèivao u vakuumu. Topiltzina je percipirao samo kao karikaturu, negativca iz stripova.Njegova tajnica ušla je bez najave i ostavila mu dosje na stolu.«Izvješæe koje ste zatražili od ÈIA-e - i imate poziv na liniji tri.»«Tko je to?»«Neki James Gerhart», odgovori ona.»Osiguranje Bijele kuæe», reèe Nichols. «Je li rekao što želi?»«Samo da je hitno.»Nichols je postao znatiželjan. On podigne slušalicu.«Ovdje Dale Nichols.»«Jim Gerhart, gospodine, zadužen za...»«Da, znam», prekine ga Nichols. «U èemu je problem?»«Mislim da bi bilo dobro kad biste došli u patološki laboratorij bolnice George Washington.»«Sveuèilišne bolnice?»«Da, gospodine.««Zašto, dovraga?»«Radije ne bih previše prièao preko telefona.»«Vrlo sam zauzet, gosp. Gerharte. Morate biti precizniji.»Na kratko zavlada tišina. «Ovo se tièe vas i predsjednika. To je sve što mogu reæi.»«Zar mi ne biste mogli reæi barem nešto?»Gerhart je ignorirao ovaj pokušaj ispitivanja. «Jedan od mojih ljudi èeka izvan vašeg ureda. Povest æe vas u laboratorij. Doèekat æu vas u èekaonici.»«Slušajte, Gerharte...» Nichols je uspio izustiti samo to prije no što mu u uhu odjekne sklapanje slušalice.Kišica se pretvorila u pljusak, a Nicholsovo raspoloženje odražavalo je ružno vrijeme dok su ga vodili od ulaza u Sveuèilišnu bolnicu u laboratorij patologa. Mrzio je miris etera koji je lebdio u hodnicima.Kao što je i rekao, Gerhart ga je èekao u predsoblju. Poznavali su se iz viðenja i po imenu, ali nikada nisu razgovarali. Gerhart mu priðe, ali se ne pokuša rukovati.«Hvala vam što ste došli», reèe on službenim tonom.«Zašto sam ovdje?», upita Nichols izravno.«Radi identifikacije.*Nicholsa odjednom preplave crne slutnje. «Èije?»«Više bih volio da vi kažete meni.»«Nemam želudca za gledanje mrtvih tijela.»«Ovo baš i nije tijelo, ali trebat æe vam èvrst želudac.»Nichols slegne ramenima. «U redu, obavimo to.»Gerhart otvori vrata i povede ga niz dugi hodnik, pa u prostoriju C1ji su zidovi i pod bili poploèeni bijelim ploèicama. Pod je bio blago udubljen, s odvodom u sredini. Stol od nehrdajuæeg èelika stajao je usamljeno u sredini prostorije.Clive CusslerBijela plastièna pokrivka prekrivala je dugi predmet koji se nijej uzdizao

više od nekoliko centimetara od površine stola.Nichols zbunjeno pogleda Gerharta.«Što bih trebao identificirati?«Bez rijeèi, Gerhart podigne pokrivku i povuèe je, pa je zgužva i spusti na pod.Nichols je zurio u stvar na stolu, ne shvaæajuæi o èemu je rijeè. U prvi èas pomislio je da se radi o papirnatom obrisu ljudske figure. Zatim se strese u trenutku kad je shvatio jezivu istinu. Nagne se nad podni odvod i povrati.Gerhart iziðe iz prostorije i ubrzo se vrati sa stolcem na sklapanje i ruènikom.On povede Nicholsa prema stolcu i pruži mu ruènik.«Evo», reèe on bez simpatija, «upotrijebite ovo.»Nichols je sjedio gotovo dvije minute, držeæi ruènik uz lice i povraæajuæi na suho. Napokon se pribere dovoljno da pogleda Gerharta i promuca.«Blagi Bože... to je...»«Koža», dovrši Gerhart, «oderana ljudska koža.»Nichols se prisili da pogleda odvratnu stvar ispruženu na stolu.Podsjeæala je na ispuhani balon. Bio je to jedini naèin na koji bi je mogao opisati. Odrezana je na potiljku na glavi i gležnjevima, i oguljena s tijela poput krzna životinje. U prsima se nalazio dugi okomiti rez koji je nespretno zašiven. Nije bilo oèiju, ali cjelokupna koža bila je tu, ukljuèujuæi i zgužvane šake i stopala.«Možete li mi reæi tko bi to mogao biti?», upita Gerhart tiho.Nichols pokuša otkriti, ali groteskne, izoblièene crte lica to potpuno onemoguæavale. Samo kosa mu se èinila poznatom.No, ipak, znao je.«Guy Rivas», promrmlja on.Gerhart ne odgovori. On uhvati Nicholsa pod ruku i pomogne mu da prijeðe u susjednu prostoriju koja je bila opremljena mekanim foteljima i stoliæem za kavu. On natoèi šalicu kave i preda je Nicholsu.»Popijte ovo. Vraæam se za minutu.»Nichols je sjedio kao u noænoj mori, šokiran odbojnim prizorom iz druge prostorije.BlagoNije mogao prihvatiti stvarnost Rivasove grozne smrti.Gerhart se vrati noseæi aktovku. Odloži je na stoliæ.«Ovo je ostavljeno u prijemnoj pošti. Koža je bila uredno složena unutra. U prvi trenutak pomislio sam da je to djelo nekog luðaka. Zatim sam detaljno pretražio aktovku i pronašao minijaturni diktafon skriven u podstavi.»»Preslušali ste kazetu?»«Nije nam mnogo koristio. Zvuèi kao razgovor dvojice ljudi u nekakvim šiframa.»«Kako ste povezali Rivasa i mene?»«Rivasova iskaznica bila je položena u oderanoj koži. Tko god ga je ubio, htio je biti siguran da æemo otkriti o kome je rijeè. Pošao sam u Rivasov ured i ispitao njegovu tajnicu. Saznao sam od nje da se sastao s vama i predsjednikom dva sata prije no što je otišao u zraènu luku i odletio u nepoznatom smjeru. Èinilo mi se neobiènim da ni njegova tajnica nije znala njegovo odredište, pa sam pretpostavio da je poslan u tajnu misiju. Zato sam se najprije javio vama.»Nichols ga pažljivo pogleda.«Kažete da je na diktafonu snimljen razgovor?»Gerhart klimne. «To, i Rivasovi krikovi dok su ga rezali.»Nichols sklopi oèi, pokušavajuæi izbiti sliku iz glave.«Morat æemo obavijestiti njegovu obitelj», nastavi Gerhart.«Imao je ženu?»

«I èetvero djece.»«Dobro ste ga poznavali?»«Guy Rivaš bio je dobar èovjek. Jedan od malo poštenih ljudi koje sam upoznao otkad sam došao u Washington. Radili smo zajedno na nekoliko diplomatskih misija.«Prvi put Gerhartov kameni izraz lica smekša se. «Žao mi je.;»Nichols ga nije èuo. Pogled mu postane ogorèen i hladan. Iz oèiju niu nestane zbunjeni izraz od gledanja u noænu moru. Više nije osjeæao okus sadržaja želudca, niti muèninu od užasa. Brutalno, divljaèko ubojstvo nekoga njemu bliskog otvorilo je branu bijesa u njemu, bijesa kakav nikada prije nije upoznao.Profesor èija je moæ bila ogranièena na zidove uèionice više nije Postojao.Clive CusslerNa njegovom mjestu bio je èovjek blizak predsjedniku, pripadnik male, elitne grupe washingtonskih moænika koji su imali dovoljne ovlasti da oblikuju dogaðaje ili naprave kaos diljem svijeta.Nichols je odluèio osvetiti ubojstvo Rivasa na bilo koji moguæi naèin, iskoristivši svu moæ koju je imao u Bijeloj kuæi, sa ili bez predsjednikovog pristanka ili službenih sankcija.Topiltzin je morao umrijeti.BlagoPoglavlje XVMali putnièki mlažnjak tipa Beechraft sletio je uz blago cviljenje koènica i poèeo rulati pistom od drobljenog kamenja u privatnoj zraènoj luci dvadeset kilometara južno od Aleksandrije u Egiptu. Manje od minute nakon što se zaustavio pokraj zelenog Volvoa sa slovima 'taksi' ispisanim na engleskom, fijuk strojeva zaustavio se, i putnièka vrata su se otvorila.Èovjek koji je izišao bio je odjeven u bijelo odijelo s kravatom iste boje na tamnoplavoj košulji. Malo niži od šest stopa, vitke grade, on zastane trenutak i potapše rupèiæem visoko èelo, a zatim samodopadljivo kažiprstom potegne dugi crni brk. Oèi su mu bile skrivene tamnim naoèalama, a na rukama je imao bijele kožne rukavice.Sulejman Aziz Ammar nije niti malo nalikovao èovjeku koji se ukrcao na let 106 u Londonu.Prišao je Volvou i pozdravio niskog, mišiæavog vozaèa koji se pojavio iza volana. «Dobro jutro, Ibn. Je li bilo problema u povratku?»«Sve je u redu s vašim poslovima», odgovori Ibn otvarajuæi stražnja vrata i ne pokušavajuæi sakriti skraæenu saèmaricu u futroli Pod ramenom.«Vozi me Jazidu.»Ibn tiho klimne dok se Ammar smještao na stražnje sjedalo.Clive CusslerVanjština taksija bila je varljiva kao i mnoge Ammarove maske. Tamni prozori i karoserija bili su otporni na metke. Unutra, Ammar je sjedio u niskoj, udobnoj kožnoj fotelji pred kompaktnim stolnim kabinetom koji je sadržavao niz elektronskih ureðaja, medu ostalim dva telefona, raèunalo, radioodašiljaè i TV zaslon. Imao je i minibar i stalak s dvije automatske puške.Dok je automobil prolazio napuèenim središnjim dijelom Aleksandrije i skretao na cestu al-Jaysh, Ammar se udubio u nadgledanje svojih brojnih investicija. Njegovo bogatstvo, za koje je znao samo on, bilo je golemo. Financijski uspjeh postigao je više bezobzirnošæu nego lukavstvom. Ako je neki korporacijski direktor ili državni službenik stajao Ammaru na putu u nekom profitabilnom poslu, jednostavno je bio eliminiran.Na kraju vožnje od dvadeset kilometara, Ibn je usporio Volvo i zastao na vratnicama male vile koja se nalazila na brežuljku s pogledom na široku, pjeskovitu plažu.Ammar iskljuèi raèunalo i iziðe iz automobila. Èetiri stražara odjevena u

pustinjska maskirna odijela okruže ga i uèinkovito pretraže. Za svaki sluèaj, još su ga proveli i kroz detektor oružja poput onog iz zraènih luka.Zatim su ga poveli uz kameno stubište prema vili, pokraj betonskih bunkera u kojima se nalazila mala vojska Jazidovih elitnih tjelohranitelja. Ammar se nasmiješi dok su zaobilazili ukrašena glavna ulazna vrata, namijenjena poèasnim gostima, i ušli kroz mala boèna vrata. On zanemari ovu uvredu, znajuæi da je to Jazidov glupi naèin ponižavanja onih koji su za njega obavljali prljave poslove, ali nisu pripadali njegovom unutarnjem krugu fanatiènih ulizica.Uveli su ga u praznu prostoriju namještenu samo jednim drvenim stolcem i velikim perzijskim sagom koji je visio s jednog zida. Unutra je bilo sparno i zagušljivo. Nije bilo prozora, a jedina rasvjeta dopirala je iz staklenog prozora na stropu. Bez ijedne rijeèi, stražari su se povukli i zatvorili vrata.Ammar zijevne, pa nehajno pogleda na sat kao da provjerava vrijeme. Zatim skine tamne naoèale i protrlja oèi. Uvježbani pokreti omoguæili su mu da locira sitne leæe TV kamere u viseæem sagu, a da pritom ne objavi svoje otkriæe.BlagoKuhao se gotovo sat vremena prije no što je sag povuèen u stranu. Akhmad Jazid ude u sobu kroz mali nadsvodeni ulaz.Duhovni voda egipatskih muslimana bio je mlad, nije mu bilo više od 35 godina. Bio je to sitan èovjek; morao je podiæi pogled kako bi gledao Ammara u oèi. Lice mu nije imalo izražene crte veæine Egipæana, brada i jagodice su mu bile mekše, zaobljenije. Glava mu je bila prekrivena bijelom èipkastom tkaninom oblikovanom u manji turban, a tijelo tanko poput drške za metlu bilo je zaogrnuto u kaf-tan od bijele svile. Dok se kretao iz sjene na svjetlo, èinilo se da mu oèi mijenjaju boju iz crne u tamnosmedu.U znak poštovanja, Ammar lagano klimne glavom ne gledajuæi Jazida u oèi.«Ah, prijatelju«, reèe Jazid srdaèno. «Lijepo je što si se vratio.»Ammar podigne pogled, nasmiješi se i zaigra igru.«Poèašæen sam što stojim u tvojoj prisutnosti, Akhmad Jazide.»«Molim te, sjedi», reèe Jazid. Bila je to zapovijed, a ne molba.Ammar posluša i spusti se na mali drveni stolac, kako bi ga Jazid mogao gledati s visine. Jazid je dodao još jedan oblik poniženja. Poèeo je šetati sobom dok je držao predavanje, prisilivši Ammara da se krivi u stolcu kako bi ga mogao pratiti.«Svaki tjedan donosi novi veliki izazov krhkom autoritetu predsjednika Hasana. Sve što sprjeèava njegov pad jest lojalnost vojske. Još uvijek se može osloniti na podršku svoje armije od 350 tisuæa ljudi. U ovom trenutku ministar obrane Abu Hamid na pola je puta. Uvjerava me kako æe pružiti potporu našem pokretu za islamsku republiku, ali samo ako pobijedimo na nacionalnom referendumu bez krvoproliæa.««Je li to loše?», upita Ammar s naivnim izrazom lica.Jazid ga hladno pogleda. «Èovjek je prozapadni. šarlatan, prevelika je kukavica da bi odbacio amerièku pomoæ. Sve što mu je važno su njegovi dragi mlažnjaci, helikopterske topovnjaèe i tenkovi. °°ji se da æe Egipat krenuti istim putem kao i Iran. Idiot inzistira na urednom transferu vlasti kako bi i dalje stizale posudbe svjetskih banaka i financijska pomoæ Amerike.»On zastane, gledajuæi ravno u Ammarove oèi, kao da izaziva svojega vrhunskog ubojicu da mu se opet suprotstavi. Ammar je šutio.Clive CusslerZagušljiva prostorija poèela se stezati oko njega.«Abu Hamid takoðer zahtijeva moje obeæanje da æe Hala Kamil ostati glavna tajnica Ujedinjenih naroda», doda Jazid.«No, naredili ste mi da je eliminiram», reèe Ammar znatiželjno.

Jazid klimne. «Da, želim da kuja umre jer se koristi svojim položajem u UN-u kao platformom za svoje protivljenje našem pokretu i okreæe svjetsko javno mnijenje protiv mene. Meðutim, Abu Hamid zalupio bi mi vrata u lice kad bi ona bila otvoreno eliminirana - zato sam raèunao da æeš je ti, Sulejmane, ukloniti neupitnom nesreæom. Na žalost, nisi uspio. Uspio si pobiti sve ljude u zrakoplovu osim nje.»Posljednja rijeè pala je teško poput malja. Ammarov prividni mir sada je nestao. On zbunjeno pogleda Jazida.«Živa je?!»Jazidove oèi postanu hladne poput leda. »Vijest je objavljena u Washingtonu prije manje od sat vremena. Zrakoplov se srušio na Grenlandu. Svi putnici iz UN-a osim Kamil i dva èlana posade pronaðeni su otrovani.»«Otrovani?», promrmlja Ammar skeptièno.«Naši plaæeni izvori iz amerièkih medija potvrdili su izvješæe. Što si mislio, Sulejmane? Uvjeravao si me kako æe zrakoplov nestati u moru.»«Jesu li rekli kako je dospio do Grenlanda?««Stjuard je otkrio tijela posade. Uz pomoæ jednoga meksièkog delegata, preuzeo je kontrole i uspio se prisilno spustiti na fjord u blizini obale. Kamil je mogla umrijeti od hladnoæe, što bi te izvuklo, ali sluèajno je u blizini prolazio brod amerièke mornarice. Reagirali su gotovo trenutno i spasili joj život.»Ammar je bio šokiran. Neuspjeh mu nije bio poznat. Nije mogao zamisliti kako je njegov precizan plan mogao otiæi toliko ukrivo. On zatvori oèi, prisjeæajuæi se kako je zrakoplov promašio vrh gleèera. Gotovo trenutno je razmotrio nepredvidive moguænosti, fokusirajuci se na dijelove slagalice koji se nisu uklapali.Jazid je stajao tiho nekoliko trenutaka, a tada prekine Ammarovu koncentraciju.«Naravno, jasno ti je da æe mene optužiti za ovo.»iBlago«Nema dokaza koji povezuju mene s nesreæom, ili mene s vama», reèe Ammar èvrsto.«Možda, ali bit æe to krivnja zbog motiva. Špekulacije i govorkanja osudit æe me u zapadnim medijima. Trebao bih te dati pogubiti.»Ammar proèisti um i nehajno slegne ramenima. «To bi bila šteta. Ja sam još uvijek najbolji ubojica na Bliskom istoku.««I najviše plaæen.»«Nemam naviku naplaæivati nedovršene projekte.»«Nadam se da nemaš», reèe Jazid kiselo. On se iznenada okrene i poðe prema viseæem sagu. Posegne lijevom rukom i ukloni ga u stranu, pa zastane i okrene se Ammaru. «Moram pripremiti um za molitvu. Možeš iæi, Sulejmane Azize Ammare.»«A Hala Kamil? Posao nije dovršen.»«Njezino uklanjanje prepuštam Muhammadu Ismailu.»«Ismailu», progunda Ammar. «Èovjek je kreten.««Mogu mu vjerovati.««U èemu, èišæenju kanalizacije?«Jazid prijeteæi pogleda Ammara hladnim, tvrdim oèima.«Kamil više nije tvoja briga. Ostani ovdje, u Egiptu, u mojoj blizini. Moji vjerni savjetnici i ja imamo još jedan projekt koji æe unaprijediti našu ideju. Imat æeš priliku iskupiti se u oèima Alaha.«Prije no što je Jazid mogao iziæi, Ammar ustane na noge.«Meksièki delegat koji je pomagao u pilotiranju. Je li i on otrovan?«Jazid se okrene i odmahne glavom.«Izvješæe tvrdi da je poginuo prilikom pada.«

Zatim iziðe, a sag se vrati na mjesto.Ammar se spusti na stolac. Spoznaja se polako probijala kroz maglu zagonetke. Trebao je biti bijesan, ali nije osjeæao niti najmanju ljutnju. Umjesto toga, pod brkom mu se pojavi osmijeh.«Dakle, dvojica smo«, razmišljao je naglas u praznoj sobi.«A taj drugi otrovao je hranu.« Zatim zatrese glavom u èudu.«Otrov u odresku Wellington. Moj Bože, kako staromodno.«Clive CusslerPoglavlje XVIIU poèetku nitko nije obraæao pažnju na sitnu mrlju koja se pojavila na vanjskom rubu papira koji je bilježio rezultate boènog sonara.Nakon šest sati istraživanja pronašli su nekoliko ljudskih artefakata. Oznaèili su lokaciju dijelova srušenog zrakoplova, i videokamerom otkrili potonuli ribarski brod i nešto smeæa koje su odbacile ribarske flote što su tražile zaklon od oluja u fjordu.Posljednja anomalija nije poèivala na dnu fjorda, kao što su oèekivali. Nalazila se u maloj uvali okruženoj visokim liticama. Samo jedan rub virio je u bistroj vodi; ostatak je bio zatrpan ledenim zidom.Pitt je prvi shvatio znaèenje ovoga. Sjedio je pred ureðajem za snimanje, okružen Giordinom, zapovjednikom Knightom i arheolozima. On progovori u odašiljaè.«Okreni ribu, na jedan-pet-nula stupnjeva.«Polar Explorer još je bio usidren u ledom okovanom fjordu. Napolju, tim predvoðen Corkom Simonom naèinio je rupu u ledu i spustio u vodu senzore. Vrlo polako, okrenuli su ribu, kako su to nazivali, skenirajuæi okolinu u punom krugu. Nakon što bi pretražili jedno podruèje, otpustili bi kabel i pokušali ponovno na drugoj strani, dalje od broda.Simon posluša Pittovu naredbu i okrene kabel sve dok sonar 'ribe' nije bio okrenut na 150 stupnjeva.Blago«Kako je sada?», upita on.«Toèno si usmjeren prema cilju», odgovori Pitt s broda.Gledan iz drugog ugla, predmet je postao jasniji. Pitt ga zaokruži crnom penkalom.«Mislim da imamo nešto.»Gronquist se približi i klimne.«Ne vidi se dovoljno za identifikaciju. Kako vam se èini?»«Prilièno nejasno», odgovori Pitt. «Morat æete se poslužiti maštom, buduæi da je veæina objekta prekrivena ledom koji je pao s okolnih litica. No, dio koji je vidljiv pod vodom ukazuje na to da je rijeè o drvenom brodu. Definitivno je raspoznatljiv oblik neèega što bi mogla biti visoka krmena statva.»«Da», reèe Lily uzbuðeno. «Visoka i elegantna. Tipièno za trgovaèki brod iz IV. stoljeæa.««Nemojte se zanositi», upozori ih Knight. «To bi mogao biti stari ribarski brod.»«Moguæe.» Giordino je izgledao zamišljeno.«Ali ako me sjeæanje dobro služi, Danci, Islanðani i Norvežani koji su tijekom stoljeæa ribarili u ovim vodama plovili su u užim brodovima s obje povišene statve.»«U pravu si», reèe Pitt. «Oštar pramac i krma naslijeðeni su od Vikinga. Ono što vidimo ovdje mogao bi biti i takav brod, ali nešto šire grade.»«Ne mogu jasno vidjeti ledom prekriveni dio trupa», reèe Gronquist. «Ali mogli bismo približiti kameru krmi koja se nalazi u vodi, možda æemo je moæi lakše identificirati.*Giordino je bio sumnjièav. «Kamera bi mogla potvrditi da se radi o krmi

olupine, ali malo što drugo.»«Imamo mnogo snažnih muškaraca na brodu», reèe Lily.«Mogli bismo naèiniti tunel u ledu i provjeriti iz prve ruke.»Gronquist izvadi dalekozor i iziðe iz elektronièkog odjela na most. Vratio se za pola minute. «Led koji pokriva olupinu debeo je dobra tri metra. Trebat æe nam najmanje dva dana da ga probijemo.»«Bojim se da æete morati kopati bez nas», reèe Knight.«Dobio sam zapovijed da krenem do 18 sati. Nemamo vremena Za dugotrajna iskapanja.«Clive Cussler -Gronquist se neugodno iznenadi. «To je za samo pet sati.»Knight naèini gestu bespomoænosti.«Žao mi je, ne mogu utjecati na to.»Pitt je prouèavao tamnu mrlju na papiru. Zatim se okrene Knightu. «Ako dokažem da se radi o rimskom brodu iz IV. stoljeæa, bi li mogao uvjeriti Sjevernoatlantski stožer da nas ostavi ovdje još dan ili dva?»Knigthove oèi poprime lukavi izgled. «Što kuhaš?»«Jesi li ti za?», nagovarao ga je Pitt.«Da», reèe Knight èvrsto. «Samo ako dokažeš, bez i najmanje sumnje, da je ovo olupina broda starog tisuæu godina.»«Dogovoreno.»«Kako æeš to uèiniti?»«Jednostavno», reèe Pitt okrenuvši se od Knighta.«Zaronit æu pod led i uæi u trup.»Cork Simon i njegova ekipa brzo su motornim pilama izrezali ulaznu rupu kroz ledeni pokrov od metar debljine. Vadili su kocke sve dok nisu stigli do posljednjeg sloja. Probili su ga maljem montiranim na dugu cijev, a zatim su kukama za hvatanje izvadili komade leda kako bi Pitt mogao sigurno zaroniti.Kad je utvrdio da je rupa èista, Simon pode do malog šatora. Unutrašnjost je bila topla i ispunjena ljudima i ronilaèkom opremom. Kompresor zraka nalazio se pokraj ureðaja za grijanje, a njegova ispušna cijev vodila je izvan šatora.Lily i drugi arheolozi sjedili su za stolom na sklapanje u jednom kutu šatora, izraðivali niz crteža i raspravljali o njima s Pittom koji se pripremao za zaron.«Mi smo spremni», reèe Simon.«Još pet minuta», odgovori Giordino provjeravajuæi ventile i regulatore na mornarièkoj ronilaèkoj maski tipa Mark I.Pitt je navukao posebno suho ronilaèko odijelo preko donjeg rublja naèinjenog od debelog izolacijskog materijala. Zatim spusti kapuljaèu, pa stavi na sebe pojas s utezima, pokušavajuæi zapamtiti dijelove konstrukcije drevnog broda.Blago«Brodograditelji ranih trgovaèkih brodova voljeli su izraðivati daske od cedra i èempresa, a èesto i bora», objašnjavao mu je Gronquist. «Kobilicu su izraðivali uglavnom od hrastovine.»«Neèu moèi razlikovati drvo», reèe Pitt.«Onda prouèi trup. Daske su èvrsto spojene izboèinama i udubinama. Mnogi brodovi imali su olovne ploèe na dnu. Metalni dijelovi mogu biti željezni ili bakreni.««A što je s rudom?», upita Pitt. «Ima li nešto posebno što bih trebao tražiti u dizajnu i izvedbi?»«Neèeš pronaæi rudo po sredini krme», reèe Sam Hoskins.«Takva ruda neæe se pojaviti još osam stotina godina. Svi rani mediteranski trgovaèki brodovi imali su dvostruka vesla za kormilarenje koja su se pružala unatrag s krme.»«Želiš li prièuvnu bocu zraka za 'povratak kuæi'?», prekine ih Giordino.Pitt odmahne glavom. «Nije nužno za zaron u ovako plitku vodu, dok sam vezan

uzetom.»Giordino podigne masku Mark I i pomogne Pittu da je navuèe na glavu. Zatim provjeri njezinu nepropusnost, namjesti položaj i stegne vrpce. Dovod zraka bio je ukljuèen, i kad je Pitt signalizirao da dobiva zrak, Giordino prièvrsti na masku komunikacijski ureðaj.Dok je jedan od pripadnika Mornarice odmotavao i izravnavao crijevo za dovod zraka i komunikacijsku liniju, Giordino priveže uže za spašavanje oko Pittovog struka. Zatim izvrši provjeru pred zaron i stavi na glavu slušalice s mikrofonom.«Èuješ me dobro?», upita on.«Jasno, ali ne i glasno», odgovori Pitt. «Malo pojaèaj.««Bolje?»«Puno bolje.»«Kako se osjeæaš?««Lijepo i udobno dok udišem topli zrak.»«Sve spremno?«Pitt odgovori spojivši palac i kažiprst u znak'OK'.«^Zastane kako bi zakvaèio podvodno ronilaèko svjetlo za pojas.Lily ga zagrli i pogleda kroz masku na licu.«Dobar ulov, i budi oprezan.«Clive CusslerOn joj namigne.Zatim se okrene i krene iz šatora u hladnoæu, praæen dvojicom pripadnika Mornarice koji su mu pridržavali užad.Giordino krene za njim, no Lily ga uhvati za ruku.«Hoæemo li se èuti s njim?», upita ona napetim glasom.«Da, spojio sam ga sa zvuènikom. Vi i dr. Gronquist možete ostati ovdje na toplom i slušati. Ako imate poruku za Pitta, doðite i recite mi, i ja æu mu je prenijeti.«Pitt ukoèeno priðe rubu rupe u ledu i sjedne. Temperatura zraka spustila se do nule. Bio je kristalno èist dan u studenome, pomalo leden, što je bio rezultat vjetra brzine deset èvorova.Dok je navlaèio peraje, pogleda litice planina koje su se nadvile nad uvalom. Tone snijega i leda na strmim padinama izgledale su kao da bi mogle pasti u bilo kojem trenutku. On se okrene prema gornjem dijelu fjorda, gdje je mogao vidjeti ruke gleèera kako se krive i skreæu prema moru. Zatim pogleda dolje.Voda u rupi bila je boje zada, zloslutna i hladna.Zapovjednik Knight priðe i položi šaku na Pittovo rame. Sve što je mogao vidjeti bio je par intenzivno zelenih oèiju iza stakla maske. On progovori glasno kako bi ga Pitt mogao èuti.«Još sat i dvadeset i tri minute. Mislio sam da trebaš to znati.»Pitt mu uputi tvrd pogled, ali ne odgovori. Zatim podigne palce uvis i sklizne kroz usku rupu u vodu.Polako se poène kretati niz bijele zidove koji su ga okruživali. Imao je osjeæaj kao da roni u bunaru. Kad je prošao kroz prolaz, zabljesnuo ga je sjajni kaleidoskop boja sunèevih zraka koje su prolazile kroz led. Dno ledenog pokrivaèa bilo je nazubljeno i neravno, prošarano malim stalaktitima koje je formirala slatka voda koju su u fjord unosili gleèeri, a koja se brzo smrzavala.Podvodna vidljivost bila je gotovo osamdeset metara u vodoravnom smjeru. On spusti pogled i ugleda malu zajednicu morske trave kako se drži za sloj kamenja koji je prekrivao dno. Tisuæe malih raèiæa nalik škampima plutali su u njegovoj blizini kroz mirnu vodu.Tri metra dugaèak bradati tuljan znatiželjno ga je promatrao iz daljine. Iz njuške su mu stršili oštri brkovi. Pitt mahne rukama, a veliki tuljan pažljivo ga pogleda i otpliva.

BlagoPitt se spusti na dno, pa zastane kako bi izjednaèio pritisak u ušima. Bilo je opasno roniti pod ledom s prslukom koji je kompenzirao plovnost, pa ga zato nije odjenuo. Bio je malo pretežak, što je regulirao uklonivši jedan olovni uteg iz pojasa. Zrak koji je dolazio iz kompresora kroz filter, pa kroz akumulator u njegovu masku nije imao mirisa, ali bio je èist.On podigne pogled uvis i orijentira se prema sablasnom sjaju rupe u ledu. Zatim provjeri kompas. Nije se trudio da ponese dubinomjer. Radit æe u vodi dubine do èetiri metra.«Reci nešto», zaèuje se glas Ala Giordina iz slušalica.«Na dnu sam», odgovori Pitt. «Svi sustavi rade.»Pitt se okrene i zagleda kroz zelenu prazninu.«Leži na oko deset metara sjeverno od mene. Krenut æu prema njemu. Malo mi popusti konopac.»Plivao je polako, pazeæi da mu se konopci ne upetljaju medu kamenim izboèinama. Intenzivna hladnoæa ledene vode poèela mu je prodirati do tijela. Bio je zahvalan Giordinu što je imao dovoljno razboritosti da osigura dovod toplog i suhog zraka.Pred njegovim se oèima polako pojavila krma olupine. Boène strane bile su prekrivene tepihom alga. On oèisti malu površinu, stvorivši oblak zelenila. Èekao je trenutak da se oblak rašèisti, a zatim je pogledao rezultat.«Obavijestite Lily i Doca da gledam drveni trup bez krmenog ruda, a nema ni traga od vesala za upravljanje.»«Razumijem», reèe Giordino.Pitt izvuèe nož iz korica prièvršæenih za nogu i zagrebe donju stranu trupa u blizini kobilice. Vrh noža otkrio je mekani metal.«Imamo olovno dno», objavi on.«Izgleda dobro», odgovori Giordino. «Doc Gronquist želi saznati irna li kakvog znaka rezbarija na krmenoj statvi.»«Èekaj.»Pitt oprezno ukloni vegetaciju s ravnog dijela krmene statve na mjestu gdje se ova gubila u ledu. Zatim strpljivo prièeka da oblak alga otpluta.«Postoji neka vrsta ploèe od tvrdog drva umetnuta u krmenu statvu. Mogu razaznati slova i lice.»Cbve Cussler«Lice?»«Kovrèave kose i guste brade.»«Sto piše?»«Žao mi je, ne razumijem grèki.»«Nije latinski?», upita Giordino.Podignuta rezbarija nije bila prepoznatljiva pod blještavim svjetlom koje se filtriralo kroz led. Pitt se približi tako da mu je maska na licu gotovo dodirivala drvenu ploèu.«Grèki», izjavi Pitt èvrsto.«Siguran si?»«Izlazio sam s djevojkom koja je bila èlanica sestrinstva Alfa Delta Pi.»«Èekaj. Tragaèi za kostima podivljali su.»Nakon gotovo dvije minute, Giordinov glas zaèuo se iz slušalica.«Gronquist misli da haluciniraš, ali Mike Graham kaže kako je uèio starogrèki na koledžu i moli te da mu opišeš slova.»«Prvo slovo slièi slovu S oblikovanom poput munje. Zatim slijedi A bez desne noge. Nakon toga P, pa još jedno hendikepirano A, pa nešto što izgleda kao obrnuto L ili vješala. Zatim je /, a posljednje slovo još jedno S nalik munji. To je najbolje što mogu uèiniti.«Slušajuæi Pitta preko zvuènika u šatoru, Graham je ispisao Pittov opis na stranicu notesa dok nije dobio: SARAPIS.

Nekoliko trenutaka promatrao je znakove koji su izgledali kao rijeè. Nešto je odudaralo. Kopao je po sjeæanju, i napokon otkrio. Slova su bila starogrèka, ali istoène varijante.Njegov zamišljeni izraz polako se pretvori u nevjericu. Nabrzinu ispiše kratku rijeè, istrgne stranicu i podigne je uvis. Modernim slovima pisalo je: SARAPIS.Lily se upitno zagleda u Granama. «Ima li to kakvo znaèenje?»Gronquist reèe: «Mislim da je to ime grèko-egipatskog boga.»«Božanstvo popularno na Sredozemlju», složi se Hoskins.«Moderno se èita 'Serapis'.»«Dakle, naš brod je Serapis», promrmlja Lily sanjivo.Knight progunda: «Dakle, imamo rimsku, grèku ili egipatsku olupinu. Èija je?»«Ovo je previše za nas», odgovori Gronquist.Blago«Trebat æemo struènost pomorskog arheologa koji poznaje drevno brodovlje Mediterana da bismo otkrili o èemu se radi.»Pod ledom, Pitt se pokrene uz desnu stranu trupa, pa zastane na mjestu gdje su se daske gubile u ledu. Zatim otpliva na lijevu stranu. Daske su izgledale svijene prema van. Nakon nekoliko zamaha perajama, mogao je vidjeti gdje poèinje led.On se približi otvoru i gurne glavu unutra. Èinilo mu se kao da gleda u mraèni ormar. Vidio je samo nejasne, neprepoznatljive oblike. Posegne unutra i napipa nešto okruglo i tvrdo. Izmjeri udaljenost izmeðu slomljenih dasaka. Razmak je bio premalen za njegova ramena.On uhvati gornju dasku, osloni stopalo u peraji uz trup i povuèe. Dobro saèuvano drvo polako se svinulo, ali nije popuštalo. Pitt pokuša povuæi svom snagom oduprijevši se s obje noge. Daska nije popuštala. Kad je veæ htio odustati, klinovi se iznenada polome u rebrima broda i drvo natopljeno vodom prelomi se, odbacivši ga unatrag, tako da ovaj usporeno odleti u veliku stijenu.Svaki bi normalan pomorski arheolog dobio infarkt da vidi takvu brutalnost prema drevnom artefaktu. No, Pitt nije imao simpatija za akademske obzire. Bilo mu je hladno, i postajalo je sve hladnije, rame ga je boljelo od udara u stijenu, i znao je da ne može dugo ostati dolje.«Pronašao sam otvor u trupu», reèe on dašæuæi poput maratonca.»Pošalji dolje kameru.»«Razumijem», odgovori Giordino odluènim glasom.«Vrati se i dat æu ti je.»Pitt se vrati do rupe u ledu, a zatim krene na površinu za svojim mjehuriæima. Giordino se ispružio na trbuh i pružio Pittu kompaktnu podvodnu videokameru-rekorder.«Snimi nekoliko metara vrpce i izlazi», reèe Giordino. .«Dovoljno si uèinio.»«Što je sa zapovjednikom Knightom?»«Èekaj, spojit æu ga.»Knightov glas zaèuje se kroz slušalice. «Dirk?»«Reci, Byrone.»«Jesi li sto posto siguran da smo otkrili brod star više od tisuæu godina u oèuvanom stanju?»Clive Cussler«Sve ukazuje da je tako.»«Trebat æe mi nešto opipljivo ako želim uvjeriti Atlantski stožer da nas ostavi ovdje još 48 sati.»«Èekaj i stavit æu ti toèku na i.»«Neki antikvitet kog je moguæe identificirati bit æe dovoljan«, reèe Knight.Pitt mu mahne i izgubi se iz vidika.

Nije odmah ušao u olupinu. Nije mogao biti siguran koliko dugo je nepomièno plutao pokraj otvora. Vjerojatno minutu, sigurno ne dulje od dvije. Nije znao zašto je oklijevao. Možda je èekao na poziv neke ruke kostura iznutra, možda se bojao da neæe pronaæi ništa osim otpada islandskog ribarskog broda starog osamdeset godina, ili mu se možda nije sviðala pomisao da ulazi u nešto što je mogla biti grobnica.Napokon, on spusti glavu, skupi ramena i oprezno zamahne perajama.Tajanstvena tama otvori se i on zapliva u nju.IBlagoPoglavlje XVIIKad se provukao unutra, zastao je, pa se polako spustio na koljena, osluškujuæi kako mu srce udara i kako mu dah bježi iz ispušnog ventila. Èekao je da mu se oèi priviknu na tekuæu tamu.Nije znao što da oèekuje; ono što je pronašao bio je niz vrèeva, šalica i tanjura od terakote uredno poslagan na policama pregradnih zidova. Jedan predmet bila je velika bakrena zdjela koju je dodirnuo pipkajuæi izvana; rubovi zdjele poprimili su duboko zelenu boju.U prvi trenutak pomislio je da mu koljena poèivaju na tvrdoj površini palube. Pipao je rukama oko sebe i otkrio kako kleèi na poploèanoj površini ognjišta. Zatim podigne pogled i ugleda kako se njegovi mjehuriæi dižu i šire u valovitom sloju. Ustane i izroni na èisti zrak. Glava i ramena bili su mu iznad razine vode u fjordu.«Nalazim se u brodskoj kuhinji», obavijesti on opèinjenu ekipu na ledu. «Gornji dio je suh. Kamera radi.»«Razumijem», reèe Giordino kratko.Pitt je iskoristio nekoliko sljedeæih minuta da snimi unutrašnjost kuhinje iznad i ispod razine vode, opisujuæi pritom inventar. Pronašao je otvoreni ormar pun elegantnih staklenih zdjela. On podigne jednu 1 Pogleda unutra. Sadržavala je kovanice. Izabere jednu kovanicu, Prstima oèisti alge, pa je snimi jednom rukom.Clive CusslerPovršina kovanice imala je boju zlata.Osjeæaj strahopoštovanja preplavi Pitta. On se brzo osvrne oko sebe kao da oèekuje da æe sablasna posada, ili barem njihovi kosturi, izjuriti kroz prolaz i optužiti ga za kradu. No, nije bilo posade. Bio je sam i dirao je predmete što su pripadali ljudima koji su hodali ovim palubama, pripremali hranu i jeli na ovom mjestu - ljudima mrtvim šesnaest stoljeæa.On se upita što im se dogodilo. Kako su se našli na ledenom sjeveru, kada nema nikakvih zapisa o takvom povijesnom putovanju? Sigurno su umrli od hladnoæe, ali gdje su im tijela?«Bilo bi dobro da izideš», reèe Giordino.«Dolje si veæ gotovo trideset minuta.»«Ne još», odgovori Pitt. Trideset minuta, pomisli on. Èinilo mu se da je prošlo tek pet. Vrijeme mu je istjecalo. Hladnoæa mu je poèela utjecati na mozak. On spusti kovanicu u staklenu zdjelu i nastavi s pregledavanjem.Strop kuhinje uzdizao se pola metra iznad glavne palube, i mali luèni prozori koji su omoguæavali ventilaciju bili su stisnuti s gornje strane prednjega pregradnog zida. Pitt uspije djelomice otvoriti jednog od njih, i otkrije da gleda u èvrsti ledeni zid.Naèini grubu procjenu i otkrije kako je razina vode dublja u stražnjem dijelu kuhinje. Pitt protumaèi to kao znak da pramac i središnji dio trupa leže na uzvisini ledom okovane obale.«Jesi li otkrio još nešto?», upita Giordino goreæi od znatiželje.«Na primjer?»«Ostatke posade?»

«Žao mi je, nema kostiju.» Pitt zaroni pod vodu i pregleda palubu kako bi bio siguran. No, bila je èista, bez otpada.«Vjerojatno su se uspanièili i napustili brod na moru», teoretizirao je Giordino.«Ništa ne ukazuje na znakove panike», reèe Pitt.«Kuhinja bi prošla generalnu inspekciju.««Možeš li se probiti u ostatak broda?»«U prednjem pregradnom zidu nalazi se otvor. Pogledat æu što je s druge strane.» On se sagne i proðe kroz nizak i uzak otvor, pažljivo povlaèeæi sigurnosni konopac i crijevo za zrak za sobom.BlagoVladala je duboka tama. On otkopèi ronilaèko svjetlo s pojasa za utege i okrene snop svjetlosti prema malom odjeljku.«Sad se nalazim u nekoj vrsti ostave. Voda je ovdje pliæa, dopire mi do ispod koljena. Vidim oruðe, da, oruðe brodskog stolara, prièuvna sidra, veliku vagu...»«Vagu?», upadne Giordino.«Vagu koja visi s kuke.»«Shvaæam.»«Tu je i zbirka sjekira, olovnih utega i mreža za ribe. Èekaj da snimim to.»Uske drvene ljestve vodile su kroz otvor u glavnoj palubi. Nakon što ih je snimio, on ih pažljivo testira, i iznenadi se kad je otkrio da su dovoljno èvrste da izdrže njegovu težinu.Pitt se polako popne po preèkama i gurne glavu u razbijene ostatke kabine na palubi. Malo toga bilo je vidljivo osim otpada i ostataka. Kabinu je led gotovo spljoštio.On se spusti i proðe kroz drugi otvor koji je vodio u teretni prostor. On okrene snop iz ronilaèke svjetiljke zdesna na lijevo i trenutno se ukoèi od šoka.To nije bio samo teretni prostor. Bila je to i grobnica.Izrazito niske temperature pretvorile su suhi teretni prostor u kriogensku komoru. Osam tijela, gotovo savršeno zaštiæenih, bilo je grupirano oko male željezne peæi u blizini pramca. Svi su bili prekriveni ledenom pokrivkom, pa su izgledali kao da su omotani debelom, prozirnom plastikom.Izrazi na njihovim licima izgledali su spokojno, a oèi su im bile sklopljene. Poput lutaka u izlogu, zauzimali su razlièite položaje kao da su tako namjerno postavljeni. Èetvorica su sjedili za stolom s tanjurima u rukama, i sa šalicama prinesenim ustima. Dvojica su sjedili oslonjeni leðima na trup, èitajuæi nešto što je Pittu izgledalo kao svici. Jedan je bio nagnut nad drvenim sandukom, a posljednji je sjedio u položaju kao da piše.Pitt je imao osjeæaj kao da je ušao u vremeplov. Nije mogao vjerovati da gleda ljude koji su bili graðani Rimskog carstva, drevne pomorce koji su plovili u luke odavno zatrpane pod otpadom kasnijih civilizacija, pretke od prije šezdeset generacija.Clive CusslerNisu se pripremili za arktièku hladnoæu. Nitko od njih nije imao debelu odjeæu; svi su bili ogrnuti pokrivaèima grube izrade. U odnosu na Pitta bili su mali; svi bi bili niži od njega najmanje za glavu. Jedan èovjeèuljak bio je æelav, sa sijedom kosom na zaliscima. Drugi je imao èupavu crvenu kosu i gustu bradu. Veæina je bila obrijana. Prema onome što je mogao vidjeti kroz njihove ledene pokrove, najmlaði je imao oko osamnaest godina, a najstariji oko èetrdeset.Pomorac koji je umro pišuæi imao je kožnu kapu na glavi, a noge i stopala bili su mu obavijeni dugim vunenim trakama. Bio je sagnut nad malim voštanim ploèicama koje su poèivale na izlizanoj površini malog stola na sklapanje. Desnom rukom još je držao iglu za pisanje.

Posada nije izgledala kao daje umrla polako, od gladi ili hladnoæe. Smrt je nastupila brzo i neoèekivano.Pitt je nagaðao razlog. Svi otvori bili su èvrsto zatvoreni kako bi zadržali hladnoæu napolju, a jedini ventilacijski otvor smrznuo se. Zdjele s posljednjim obrokom stajale su na maloj peæi na ulje. Dim i vruæina nisu mogli iziæi iz prostorije. Smrtonosni ugljièni monoksid ispunio je teretni prostor. Nesvjestica je nastupila bez upozorenja, i svi su pomrli tamo gdje su se zatekli.Gotovo kao da se boji da ne probudi davno umrle pomorce, Pitt vrlo oprezno ukloni led s voštanih ploèica sve dok ih nije mogao izvaditi. Zatim otvori svoje ronilaèko odijelo i gurne ih unutra.Više nije primjeæivao agoniju hladnoæe, znoj od nervoze koji mu se slijevao niz kožu, niti drhtanje. Um mu je bio toliko opèinjen morbidnim prizorom da nije èuo niti ponovljene Giordinove zahtjeve za odgovorom.«Jesi li još s nama?», upita Giordino. «Odgovori mi, dovraga!»Pitt promrmlja nekoliko nerazumljivih rijeèi.«Ponovi. Jesi li u nevolji?»Giordinov zabrinuti ton napokon trgne Pitta iz transa.«Obavijesti zapovjednika Knighta da je njegov najgori strah potvrden», odgovori Pitt. «Brod je zaista drevan. I uzgred», doda on lakonskim glasom, «možeš mu spomenuti da mu, ukoliko su mu potrebni svjedoci, mogu dovesti i posadu.»BlagoPoglavlje XVIII«Traže te na telefonu», vikne supruga Juliusa Schillera kroz prozor kuhinje. Schiller podigne pogled s roštilja u stražnjem dvorištu svoje kuæe u Chevy Chaseu. «Jesu li se predstavili?»«Ne, ali zvuèi kao Dale Nichols.»On uzdahne i podigne par kliješta. «Doði i pripazi na odreske kako ne bi zagorjeli.»Gda Schiller na brzinu poljubi supruga dok su se mimoilazili na trijemu. On uðe u radnu sobu, zatvori vrata i podigne slušalicu.«Da?»«Julius, ovdje Dale.»«Što hoæeš?»«Žao mi je što te zovem u nedjelju», reèe Nichols. «Jesam li te prekinuo u neèemu?»«Samo u obiteljskom roštilju.««Ti si tvrd orah. Vani neæe biti više od pet stupnjeva.««Bolje to nego zadimiti garažu.««Odrezak i jaja na oko, to mi je omiljeno jelo.»Schiller uhvati Nicholsov spomen jaja, pa prebaci telefon na S1gurnu liniju zaštiæenu šifriranim raèunalnim sustavom.«U redu, Dale, što imaš?»«Hala Kamil. Zamjena je protekla bez problema.«Chve Cussler«Njezina dvojnica je u bolnici Walter Reed?», upita Schiller.«Pod èvrstim osiguranjem.««Tko je mijenja?««Teri Rooney, glumica. Sjajno se prerušila. Ne bi je mogao razlikovati od prave glavne tajnice osim ako ih ne suoèiš licem u lice. Kao dodatak, organizirali smo konferenciju za tisak za lijeènike iz bolnice. Isprièali su prièu u kojoj opisuju njezino teško stanje.»«A Kamil?»«Ostala je u zrakoplovu Vojnog zrakoplovstva kojim su doletjeli s Grenlanda. Nakon što je napunio spremnike, odletio je na Buckley Fiels u blizini Denvera.

Od tamo, helikopterom su je prebacili u Breckenridge.»«Skijalište u Coloradu?»«Da, odmara se u vikendici senatora Pitta izvan grada. Nema ozljeda, osim nekoliko modrica i laganih ozeblina.»«Kako prihvaæa svoj prisilni oporavak?««Još nije ništa rekla. Pod teškim je sedativima otkad su je prenijeli iz bolnice u Thuli. No, složit æe se kada sazna za našu operaciju zaštite prilikom dolaska u stožer UN-a, gdje æe održati uvodni govor na Generalnoj skupštini. Pouzdani izvor iz njene blizine kaže kako planira napasti Jazida, razotkrivajuæi ga kao religijskog šarlatana, i ponuditi dokaze njegovih tajnih teroristièkih aktivnosti.««Proèitao sam izvješæe tog izvora«, prizna Schiller.«Pet je dana do poèetne sjednice«, reèe Nichols.«Jazid æe pokušati sve da je zaustavi.««Mora biti na ledu sve dok ne stane za govornicu«, reèe Schiller smrtno ozbiljno.«Sigurna je», reèe Nichols. «Ima li kakvih vijesti od egipatske vlade s tvoje strane?««Predsjednik Hasan ponudio nam je punu suradnju u vezi s Kamil. Pokušava izvuæi svaki sat koji može dobiti ili ukrasti kako bi pokrenuo svoje nove ekonomske reforme i zamijenio vojne voðe ljudima kojima vjeruje. Hala Kamil je posljednja prepreka Jazidovom pokušaju da na brzinu osvoji vlast u Egiptu. Ako je Jazidovi ubojice zaustave prije no što njezin govor dospije u svijet putem satelitskih kanala, postoji realna opasnost da Egipat postane drugi Iran prije kraja mjeseca.«Blago«Opusti se, Jazid neæe shvatiti prijevaru dok ne bude prekasno*, reèe Nichols uvjereno.«Pretpostavljam da je dobro èuvana.»«Èuva je vrhunska ekipa agenata specijalne službe. Predsjednik osobno drži operaciju pod èvrstom kontrolom.«Schillerova supruga pokuca na vrata i glasno progovori: «Odresci su spremni, Juliuse.»«Samo malo», odgovori on.Nichols je èuo njihov razgovor. «To je sve što imam za sada. Ostavljam te tvojim odrescima.««Osjeæao bih se bolje da sudjeluje i FBI», reèe Schiller.«Osiguranje Bijele kuæe razmotrilo je sve moguænosti. Predsjednik je smatrao kako bi bilo najbolje da samo uzak krug ljudi zna o èemu se radi.»Schiller zastane na trenutak, a tada reèe: «Nemoj ovo zafrknuti, Dale.»«Ne brini. Obeæavam, Hala Kamil doæi æe u zgradu UN-a u New Yorku netaknuta i puna žara.»«Bolje da dode.»«Zalazi li sunce na zapadu?»Schiller odloži slušalicu. Imao je nekakav nelagodan osjeæaj. Molio je Boga da Bijela kuæa zna što èini.S druge strane ulice, tri èovjeka sjedila su u kombiju tipa Ford s natpisom 'Vodoinstalateri Capitol, hitna služba dežurna 24 sata'. Skuèena unutrašnjost bila je pretrpana elektronskom opremom za prisluškivanje.Još prije nekoliko sati zavladala je monotonija. Nadzor je jedan °d najdosadnijih poslova nakon slušanja kako trava raste. U zraku je lebdjela frustracija. Jedan èovjek je pušio, a ostala dvojica nisu, i nisu m°gH podnijeti zadimljeni zrak. Svi su bili ukoèeni i bilo im je hladno. Svi su bili bivši agenti, a sada su radili privatno.Veæina umirovljenih agenata obièno prihvati neki honorarni Posao za vladu, ali ova trojica bili su jedni od malobrojnih kojima je novac znaèio više od

patriotske dužnosti.Chve CusslerProdavali su sve tajne informacije do kojih su mogli doæi onome tko bi najviše ponudio.Jedan od njih, plavokos tip nalik strašilu, virio je dalekozorom prema zatamnjenom prozoru Schillerove kuæe.«Napušta radnu sobu.»Debeli èovjek sa slušalicama na glavi, nagnut nad ureðaj za snimanje, klimne u znak potvrde. «Razgovor je gotov.»Treæi, s velikim navoštenim brkovima, radio je za laser parabolikom, osjetljivim mikrofonom koji je primao zvukove iz prostorije preko vibracija na prozorskom staklu, te ih pojaèavao kroz fiberoptièka vlakna na zvuèni kanal.«Ima li èega zanimljivog?«, upita mršavi plavokosi èovjek.Debeli èovjek skine slušalice i obriše znojno èelo. «Mislim da æu sa svojim dijelom od ove gaze kupiti ribarski brodiæ.»«Volim robu koju je moguæe prodati.»«Ova informacija vrijedi velike novce pravoj strani.»«Na koga misliš?», upita brkati èovjek.Debeli se nasmije poput kojota.«Na bogatoga, visoko pozicioniranog praznoglavca koji želi dobiti poene kod Akhmada Jazida.»BlagoPoglavlje XIXPredsjednik ustane od stola i kratko klimne glavom kad su direktora CIA-e Martina Brogana uveli u Ovalni ured radi jutarnjega obavještajnog izvješæa.Njih dvojica prestali su s rukovanjima ubrzo nakon što su poèeli sa svojim dnevnim sastancima. Vitkom, urbanom Broganu to nije niti najmanje smetalo. Imao je usku violinistièku šaku dugih prstiju, dok je visoki predsjednik težak stotinu kilograma imao masivne šape i stisak kojim je lomio kosti.Brogan prièeka da predsjednik sjedne, pa se i sam smjesti u kožnu fotelju. Kao da je rijeè o ritualu, predsjednik natoèi kavu, stavi u nju žlièicu šeæera, pa elegantno doda veliku šalicu Broganu.Predsjednik rukom otkloni pramen sijede kose i zagleda se u Brogana mirnim, sivim oèima.«Pa, kakve tajne svijet skriva ovoga jutra?»Brogan slegne ramenima i položi na stol kožom optoèen registrator.«U 9 sati po moskovskom vremenu, sovjetski predsjednik Georgi Antonov ševio je svoju ljubavnicu na stražnjem sjedalu limuzine na Putu u Kremlj.»«Zavidim mu na metodi za poèetak dana», reèe predsjednik sa širokim osmijehom.iClive Cussler«Osim toga, telefonom iz svojeg automobila uputio je dva poziva. Jedan je bio upuæen Sergeju Kornilovom, proèelniku sovjetskoga svemirskog programa, a drugi njegovom sinu, koji radi u komercijalnom odjelu veleposlanstva u Mexico Citvju. Transkript ovih razgovora pronaæi æete na stranicama èetiri i pet.»Predsjednik otvori registrator, stavi par naoèala za èitanje i pogleda transkript, zapanjen, kao i uvijek, prodornošæu obavještajaca.«A kako je protekao ostatak Georgijevog dana?»«Proveo je veæi dio dana zabavljen unutarnjim poslovima. Ne biste poželjeli biti na njegovom mjestu. Sovjetska ekonomija svakim je danom sve gora. Njegove reforme u poljima i tvornicama otišle su dovraga. Stara garda iz Politbiroa pokušava ga potkopati. Vojska nije zadovoljna njegovim prijedlogom vezanim uz naoružanje i javno mu se protivi. Sovjetski graðani sve se više bune kako redovi pred trgovinama rastu. Uz blagu pomoæ naših operativaca, grafiti usmjereni rušenju vlade pojavljuju se diljem gradova. Ukupni ekonomski rast zaustavio se na dva posto. Postoji velika moguænost da Antonova zbace s vlasti

prije sljedeæeg ljeta.»«Ako se naš deficit ne zaustavi, i ja bih se mogao naæi u istoj situaciji«, reèe predsjednik turobno.Brogan nije ovo komentirao. Nije ni trebao.«Kakve su najnovije vijesti iz Egipta?», upita predsjednik mijenjajuæi temu.«I predsjednik Hasan drži se za slamku. Vojno zrakoplovstvo i dalje mu je lojalno, ali vojni generali sve su bliže Jazidu. Ministar obrane Abu Hamid održao je tajni sastanak s Jazidom u Port Saidu. Naši obavještajci kažu kako Hamid neæe dati potporu Jazidu bez jamstva èvrstog položaja moæi. Ne želi da njime upravlja Jazidov krug fanatiènih mula.»«Misliš da æe Jazid popustiti?»Brogan odmahne glavom. «Ne, nema namjeru podijeliti moæ. Hamid je podcijenio Jazidovu bezobzirnost. Veæ smo otkrili zavjeru za postavljanje bombe u Hamidov privatni zrakoplov.««Jeste li obavijestili Hamida?»«Trebam vaše dopuštenje.««Imaš ga», reèe predsjednik.Blago«Hamid je lukav. Možda pomisli kako izmišljamo ne bismo li ga izmamili iz Jazidovog tabora.»«Možemo mu predati imena Jazidovog tima ubojica. Hamid rnože provjeriti ako inzistira na dokazu.»Predsjednik se osloni na stolac i zagleda na trenutak u strop.«Možemo li povezati Jazida s padom UN-ovog zrakoplova koji je prevozio Halu Kamil?»«U najboljem sluèaju, imamo samo indirektne dokaze», prizna Brogan. «Neèemo imati nikakve konaène zakljuèke sve dok istražitelji ne dovrše svoje izvješæe. Za sada, nesreèa je prava zagonetka. Otkriveno je samo nekoliko èinjenica. Znamo da je pravi pilot ubijen; njegovo tijelo pronaðeno je u prtljažniku automobila parkiranom kod Heathrowa.»«Zvuèi kao mafijaško ubojstvo.««Gotovo, osim što se ubojica sjajno prerušio u njega, tako da su ga zamijenili za pravog pilota. Nakon što je uzletio zrakoplovom, pobio je kopilote ubrizgavši im injekcijom nervni otrov sarin, skrenuo s kursa i napustio zrakoplov iznad Islanda.»«Morao je suraðivati s ekipom vrhunskih profesionalaca«, reèe predsjednik s divljenjem.«Imamo razloga vjerovati da je radio sam», reèe Brogan.«Sam?» Predsjednikov izraz pretvori se u nevjericu.«Taj momak morao bi biti vraški lukav kujin sin.»«Finesa i lukavstvo zaštitni su znak Arapa koji se zove Sulejman Aziz Ammar.»«Terorist?»«Ne u grubom smislu rijeèi. Ammar je jedan od najlukavijih ubojica na svijetu. Volio bih da je na našoj strani.»«Ne dopusti da te liberali iz Kongresa èuju kako to govoriš», reèe predsjednik suho.«Ili mediji», doda Brogan.«Imaš li dosje o Ammaru?»«Debeo je oko metar. On je ono što se zove majstor prerušavanja. Dobar musliman koji nema mnogo interesa za politiku, najamnik °ez poznatih veza s fanatiènim islamistima. Ammar traži goleme honorare, i dobiva ih. Lukavi je biznismen. Njegovo bogatstvo Procjenjuje se na više od šezdeset milijuna dolara. Rijetko radi poClive Cusslerpriruèniku. Njegova ubojstva genijalno su planirana i izvedena. Sva izgledaju kao nesreæe. Ne može ga se optužiti niti za jedno sa sigurnošæu. Nevine žrtve

ne znaèe mu ništa, ukoliko uspije ukloniti metu. Sumnjamo daje odgovoran za više od stotinu ubojstava tijekom proteklih deset godina. Ako se dokaže da je on pokušao ubiti Halu Kamil, bio bi mu to prvi neuspjeli pokušaj.»Predsjednik namjesti naoèale i okrene se prema izvješæu o padu zrakoplova. «Valjda sam nešto propustio. Ako je htio da zrakoplov nestane u oceanu, zašto se trudio otrovati putnike? Kakav bi razlog mogao imati da ih ubije dvaput?»«Tu je kvaka», objasni Brogan. «Moji analitièari ne misle da je Ammar odgovoran za trovanje putnika.»Predsjednik se iznenadi. «Izgubio si me, Martine. O èemu, dovraga, prièaš?»«Patolozi iz laboratorija FBI-a odletjeli su u Thulu i obavili autopsiju na žrtvama. U tijelima pilota pronašli su pedeset puta veæu dozu sarina no što je potrebno da ubije èovjeka, ali testovi su pokazali da su putnici pomrli nakon što su pojeli manèinel u obroku.»Brogan zastane i srkne kavu.Predsjednik je èekao, nestrpljivo udarajuæi olovkom u stolni kalendar.«Manèinel, ili otrov guava kako se naziva, potièe s Kariba i obale Meksika», nastavi Brogan.«Dolazi sa stabala koja daju smrtonosno, slatko voæe u obliku jabuke. Karipski Indijanci umakali su vrhove strijela u taj otrov. Mnogi mornari-brodolomci i moderni turisti umrli su nakon što su pojeli otrovne sokove manèinela.»«I vaši ljudi vjeruju da se ubojica Ammarovog kalibra ne bi spuštao na razinu korištenja manèinela?»«Tako nešto», Brogan klimne glavom. «Ammarove veze bez problema bi mogle nabaviti ili ukrasti sarin iz neke europske kemijske kompanije. Manèinel je nešto drugo. Ne možete ga pronaæi na policama. Osim toga, presporo djeluje. Sumnjam da bi Ammar uopæe i pomislio na to da ga upotrijebi.««Ako nije Arapin, tko onda?»«Ne znamo«, odgovori Brogan.Blago«Sigurno ne jedan od tri preživjela. Jedini trag, i to slabašan, vodi do meksièkog delegata pod imenom Eduardo Ybarra. On je jedini putnik osim Hale Kamil koji nije pojeo obrok.»«Ovdje piše da je poginuo u nesreæi.»Predsjednik podigne pogled s dosjea. «Kako je mogao ubaciti otrov u obroke a da ga nitko ne vidi?»«To je uèinjeno u kuhinji kompanije koja opskrbljuje zrakoplovnu tvrtku. Britanski istraživaèi sada ispituju taj trag.»«Možda je Ybarra nevin. Možda iz nekoga drugog razloga nije jeo.»«Prema rijeèima preživjele stjuardese, Hala je prespavala ruèak, ali Ybarra je glumio da ima pokvareni želudac.««Moguæe je.»»Preživjela stjuardesa kaže kako ga je vidjela da jede sendviè iz aktovke.»«Onda je znao.»«Tako se èini.»«Zašto je riskirao ukrcavši se na zrakoplov kad je znao da æe pomrijeti svi osim njega?»«Za svaki sluèaj, ukoliko njegova glavna meta, ili mete, vjerojatno cijeli kontingent Meksikanaca, ne uzmu otrov.»Predsjednik se nasloni u fotelju i zagleda u strop.«U redu, Kamil je trn u oku Jazidu. On plaæa Aramara da je sredi. On zabrlja i zrakoplov ne nestane usred Arktièkog oceana kao što je planirano, veæ se spusti na Grenland. Toliko o misteriju broj jedan. Èvrste èinjenice. Nazvat æemo to egipatskom vezom. Misterij broj dva, meksièka veza, daleko je veæa tajna. Nema oèiglednog motiva za masovno ubojstvo, a jedini sumnjivac je mrtav. Da sam ja sudac, zatvorio bih sluèaj zbog manjka dokaza.»«Moram se složiti«, reèe Brogan. «Nije bilo izvješæa o teroristièkom pokretu

koji bi djelovao iz Meksika.««Zaboravljaš Topiltzina», reèe predsjednik neoèekivano.Brogana je iznenadio hladan izraz èistog bijesa koji se pojavio na predsjednikovom licu.«Agencija nije zaboravila Topiltzina», uvjeravao ga je Brogan, «niti ono što je uèinio Guvu Rivasu. Smaknut æu ga èim mi odobrite.«Predsjednik odjednom udahne i skutri se u fotelji.Clive Cussler * " __«Kad bi to bilo tako jednostavno. Pucnem prstima i CIA zbriše stranog vodu opozicije. Rizik je prevelik. Kennedv je to otkrio tijekom pokušaja mafije da ubije Castra.»«Reagan nije imao ništa protiv pokušaja ubojstva Moamera Gadafija.»«Da», reèe predsjednik umorno. «Da je samo znao kako æe Gadafi napraviti budale od svih i umrijeti od raka!»«Nismo te sreæe s Topiltzinom. Medicinska izvješæa kažu da je èvrst poput mule iz Missourija.»»Èovjek je luðak. Ako on preuzme Meksiko, imat æemo katastrofu.««Preslušali ste vrpcu koju je snimio Rivas?», upita Brogan, iako je znao odgovor.«Èetiri puta», odgovori predsjednik.«Dovoljno da mi stvori noæne more.»«A ako Topiltzin sruši postojeæu vladu i ispuni svoju prijetnju da æe poslati milijune svojih ljudi preko naše granice u ludom pokušaju vraæanja amerièkog Jugozapada...?» Brogan ostavi pitanje u zraku.Predsjednik odgovori èudno blagim tonom. «Onda neæu imati izbora nego da zapovjedim našim oružanim snagama da tretiraju hordu ilegalnih useljenika kao napadaèku vojsku.«Brogan se vrati u svoj ured u stožeru CIA-e u Langlevu i otkrije da ga tamo èeka pomoænik tajnika Mornarice, Elmer Shaw.«Žao mi je što vam upadam u pretrpani raspored«, reèe Shaw, «ali imam neke zanimljive vijesti koje bi vam mogle uljepšati dan.»«Sigurno je važno ako ste mi to došli osobno priopæiti.««Jest.»«Dodi i sjedi. Jesu li vijesti dobre ili loše?»«Vrlo dobre.»«Ništa drugo u posljednje vrijeme ne ide kako treba», reèe Brogan ozbiljno. «Bit æe mi drago da za promjenu èujem nešto dobro.»«Naš istraživaèki brod, Polar Explorer, tražio je sovjetsku podmornicu klase Alfa koja je nestala...««Znam za tu misiju«, prekine ga Brogan.«Pa, pronašli su je.»BlagoBroganove oèi malo se rašire, i on udari po stolu u rijetkom iskazu zadovoljstva. «Èestitam. Alfa klasa je najbolja podmornica u obje mornarice. Vaši ljudi napravili su sjajan posao.»«Još je nemamo u posjedu», reèe Shaw.Broganove oèi odjednom se suze.«A što je s Rusima? Znaju li za ovo otkriæe?»«Ne mislimo tako. Ubrzo nakon što su instrumenti detektirali potonulu podmornicu, u kojoj se, uzgred, nalazi videovrpca nesreæe, naš brod skrenuo je s trase pretrage i pomogao u operaciji spašavanja srušenog UN-ovog zrakoplova. Bogomdana dimna zavjesa. Naši najbolji obavještajci u Sovjetskoj mornarici potvrðuju da stvari teku na uobièajeni naèin. Nema ništa niti iz KGB-a. A naš satelitski nadzor njihove Sjevernoatlantske flote ne pokazuje dramatiène promjene kursa prema podruèju pretrage.»«Èudno da nisu imali špijunski brod u blizini Polar Explorera.»

«Jesu», objasni Shaw. «Budnim okom motrili su naše operacije, kurs broda i satelitske komunikacije. Ostavili su ga na miru, èekaju i nadaju se da æe naša naprednija tehnologija podmorskog pretraživanja imati više sreæe tamo gdje je njihova zakazala. Postavili su svoje uloge na jasnu moguænost da naša posada oda mjesto nalazišta kroz neku sitnu grešku.»«Ne», odgovori Shaw èvrsto. «Brodsko osiguranje bilo je nepropusno. Osim kapetana i dva NAMP-ova struènjaka za podvodna istraživanja, cijela posada mislila je da prate ledenjake i geologiju morskog dna. Moje izvješæe o uspjehu ekspedicije u rukama je s Grenlanda donio zapovjednik Polar Explorera, pa nije bilo moguænosti od probijanja komunikacije.««U redu, što æemo sada?», upita Brogan. «Oèito Sovjeti neæe dozvoliti još jednu situaciju poput one s Glomar Explorerom. I još uvijek imaju jedan brod koji patrolira podruèjem na kojem su izgubili °nu nuklearnu podmornicu kod istoène obale '86.»»Imamo na umu podvodnu operaciju vadenja», reèe Shaw.«Kada?»«Ako sada poènemo planirati operaciju, redizajniramo i modificiramo postojeæa podvodna vozila i opremu, trebali bismo biti sPremni za deset mjeseci.«—^ sClive Cussler«Dakle, ignoriramo podmornicu, ili glumatamo do tada?»«Toèno», odgovori Shaw. «U meðuvremenu, u ruke nam je palo još nešto što æe zbuniti Sovjete. Mornarici je potrebna suradnja vaše agencije da bi to provela.««Slušam.»«Tijekom spašavanja i kasnije istrage zrakoplovne nesreæe, ljudi iz NAMP-a koji su suraðivali s nama sluèajno su naišli na nešto što izgleda kao drevni rimski brod zatrpan u ledu.»Brogan skeptièno pogleda Shawa. «Na Grenlandu?«Shaw klimne. «Struènjaci kažu da je pravi.»«Što CIA može uèiniti da bi pomogla Mornarici u vaðenju stare olupine broda?»«Proširiti malu dezinformaciju. Voljeli bismo da Rusi pomisle kako je Polar Explorer otpoèetka tražio rimski brod.»Brogan primijeti bljeskanje svjetalca na svojem interkomu.«Dobar plan. Dok se Mornarica priprema za vaðenje najnovije podmornice, mi prosipamo mrvice niz pogrešan trag.»«Nešto takvo.»«Kako æete postupati s rimskom olupinom?««Postavit æemo arheološki projekt kao paravan za operativnu bazu. Polar Explorer ostat æe na tome mjestu, kako bi posada pomogla u iskopavanju.««Je li podmornica u blizini?««Na manje od deset milja.««Imate li pojma o njezinom stanju?««Nešto strukturalne štete od sudara s uzvisinom na morskom dnu, ali inaèe je netaknuta.««A rimski brod?««Naši ljudi na mjesta pronalaska tvrde kako su pronašli sjajno oèuvana smrznuta tijela posade.«Brogan ustane od stola i sa Shawom priðe vratima.«Nevjerojatno», reèe on fascinirano. Zatim se vragoljasto isceri.«Pitam se hoæemo li pronaæi i neku tajnu drevnog carstva?«Shaw mu uzvrati osmijeh. «Bolje bi bilo da pronaðemo blago.»Njih dvojica nisu mogli znati kako æe im se ova razmjena dosjetaka obiti o glavu u sljedeæih 48 sati.BlagoPoglavlje XX

Prema uputama arheologa, posada Polar Explorem probila je put do ledom okovanog broda, sloj po sloj, sve dok gornja paluba nije bila ogoljena od pramca do krmene statve.Svi ljudi koji su se u tom trenutku nalazili u fjordu bili su privuèeni na mjesto potonuæa, hipnotizirani znatiželjom, osim Pitta i Lily, koji su ostali na ledolomcu kako bi prouèili voštane ploèice.Duboka tišina vladala je mnoštvom pomoraca i arheologa, kojima se pridružio i tim za istragu zrakoplovne nesreæe. Zurili su u djelomièno razotkriveni brod kao da se radi o skrivenoj grobnici drevnih kraljeva.Hoskins i Graham izmjerili su trup, i ispalo je da je nešto duži od dvadeset metara, ukupne širine od sedam metara. Jarbol se odlomio na dva metra ispod vrha i nije ga bilo. Ostatci užeta za jedra bili su razbacani po palubi kao da ih je podigla i ispustila divovska ptica. Nekoliko komadiæa platna bilo je sve što je ostalo od nekad širokoga, èetvrtastog jedra.Testirali su èvrstoæu dasaka na palubi, i otkrili da su jednako èvrste i onoga dana kad je brod porinut u nekom davno zaboravljenom sredozemnom brodogradilištu. Artefakti razbacani diljem palube bili su fotografirani, obilježeni i pažljivo izvaðeni na površinu, te preneseni na Polar Explorera, gdje su oèišæeni i katalogizirani.Clive Cussler ~Zatim je svaki predmet pohranjen u brodski zamrzivaè kako bi se sprijeèilo da istrune tijekom putovanja u državu koja još nije ni postojala kad je stari trgovaèki brod krenuo na svoje posljednje putovanje.Gronquist, Hoskins i Graham nisu ni taknuli srušenu kabinu na palubi, niti su ušli u brodsku kuhinju. Polako, gotovo nježno, njih trojica podigli su jedan kraj poklopca ulaza teretnog prostora i napola ga otvorili.Gronquist se ispružio na trbuh i gurnuo glavu i ramena kroz otvor, sve dok nije mogao pogledati ispod palubnih greda.«Jesu li tamo?», upita Graham uzbuðeno.«Jesu li onakvi kakvima ih je Pitt opisao?»Gronquist je zurio u sablasna bijela lica, smrznute izraze nalik maskama. Èinilo mu se da bi im oèi zatreptale i da bi oživjeli kad bi s njih sastrugao led i protresao ih.Oklijevao je prije no što je odgovorio. Dnevna svjetlost davala mu je jasan pogled na cijeli teretni prostor, i on ugleda dvije prilike sklupèane u samom rubu prostorije, koje Pitt nije vidio.«Upravo su onakvi kakvima ih je Pitt opisao», reèe on ozbiljno, «osim psa i djevojke.*Pitt je stajao u sjeni palubne dizalice i promatrao kako Giordino manevrira NAMP-ovim helikopterom iznad krme Polar Explorera. Petnaest sekunda kasnije, skije su dodirnule nacrtanu metu na palubi, vrištanje turbina je zamrlo, a elisa rotora polako se zaustavila.Vrata s desne strane kabine otvorila su se i iz njih na palubu iskoèi visok èovjek odjeven u zelenu dolèevitu ispod smeðe sportske jakne. On se ogleda oko sebe na trenutak, kao da se pokušava orijentirati, a tada ugleda Pitta, koji mu mahne u znak pozdrava. Hodao je brzo, spuštenih ramena, s rukama zabijenim duboko u džepove kako bi ih zaštitio od hladnoèe.Pitt brzo povede posjetitelja kroz vrata u toplinu broda.«Dr. Redfern?»«Vi ste Dirk Pitt?»«Da, ja sam Pitt.»Blago«Èitao sam o vašim pothvatima.««Hvala vam što ste pronašli vremena u svojem pretrpanom rasporedu.»«Zar se šalite?», izlane Redfern, oèiju raširenih od oduševljenja.

«Skoèio sam na vaš poziv. Nema na svijetu arheologa koji ne bi dao sve da se nade ovdje. Kada mogu baciti pogled?»«Za desetak minuta æe se smraèiti. Mislim da bi bilo praktièno da vam dr. Gronquist, arheolog koji je nadgledao iskopavanje, preda izvješæe. On æe vam pokazati i artefakte koje je izvadio s glavne palube. Èim se razdani, možete poæi na brod i preuzeti projekt.»«Zvuèi dobro.»«Imate li prtljage?», upita Pitt.«Putujem neoptereæeno. Samo aktovka i mala torbica.««Al Giordino...»«Pilot helikoptera?««Da, Al æe se pobrinuti da stvari budu prenesene u vašu kabinu. A sada, ako poðete sa mnom, pobrinut æu se da dobijete nešto toplo èime æete zagrijati želudac, i da oprobate mozak na zanimljivoj zagonetci.»«Nakon vas.»Dr. Mel Redfern bio je znatno viši od Pitta i morao se sagnuti nisko dok je prolazio kroz brodska vrata. Imao je prorijeðenu plavu kosu i modne naoèale ispred sivoplavih oèiju. Njegovo dugo tijelo još je bilo u prilièno dobroj kondiciji za èovjeka od 40 godina s malim, ali primjetnim trbuhom.Bivša košarkaška zvijezda s koledža koji je odbio priliku da zaigra meðu profesionalcima kako bi stekao doktorat iz arheologije, Redfern je usmjerio svoj veliki talent na istraživanje podmorja i postao je jedan od vodeæih svjetskih struènjaka u klasiènoj pomorskoj arheologiji.«Jeste li dobro letjeli od Atene do Reykjavika?», upita Pitt.«Prospavao sam najveæi dio leta», odgovori Redfern. «Ali let u mornarièkom patrolnom zrakoplovu od Islanda do eskimskog naselja na stotinu milja južno odovud gotovo me pretvorio u ledenu kocku. Nadam se da æu moæi posuditi nešto tople odjeæe. Spakirao sam se za sunèane grèke otoke, i nisam planirao hitan let u polarne krajeve.»»Zapovjednik Knight, kapetan broda, iziæi æe vam ususret. Na èemu ste radili tamo?»Clive Cussler«Grèki trgovaèki brod iz II. stoljeæa prije nove ere, koji je potonuo prenoseæi mramorne skulpture.» Redfern nije mogao sakriti svoju znatiželju i poèeo je propitivati Pitta. «U svojoj radioporuci niste mi rekli što je brod prevozio?««Osim tijela posade, teretni prostor bio je prazan.»«Ne možeš uvijek dobiti sve», reèe Redfern filozofski.«Ali, rekli ste da je brod u osnovi netaknut.»«Da, to je toèno. Kad bismo popravili rupu u oplati, podigli jarbol i jedra i izradili nova krmena vesla, mogli biste njime otploviti u newyoršku luku.»«Bože, to je nevjerojatno. Je li dr. Gronquist uspio utvrditi približno vrijeme izrade?««Da, prema kovanicama iskovanim oko 390. n. e. Èak znamo i kako se zove. Serapis. Ime je urezano grèkim slovima na krmi.«Potpuno saèuvani bizantski trgovaèki brod iz IV. stoljeæa«, promrmlja Redfern u èudu. «Ovo je valjda arheološko otkriæe stoljeæa. Jedva èekam da položim ruke na njega.»Pitt ga povede u èasnièku blagovaonicu. Lilv je sjedila za stolom prepisujuæi rijeèi s voštanih ploèica na papir. Pitt ih upozna.«Dr. Lily Sharp, dr. Mel Redfern.»Lily ustane i ispruži ruku. «Èast mi je, doktore. Iako je moje podruèje kopnena arheologija, obožavateljica sam vašega podvodnog djelovanja još od studentskih dana.»«Ja sam poèašæen», reèe Redfern ljubazno. «Hajde da prestanemo s titulama i poènemo se oslovljavati imenima.»

«Što želiš da ti donesem?«, upita Pitt.«Galon vruæe èokolade i zdjelu juhe, to bi mi trebalo pomoæi da se otopim.«Pitt prenese narudžbu poslužitelju.«Pa, gdje je ta zagonetka koju si spomenuo?«, upita Redfern nestrpljivo poput djeteta koje iskaèe iz kreveta na Božiæ.Pitt se zagleda u njega i osmjehne se. «Kako stojiš s latinskim, Mel?»«Tako-tako. Èinilo mi se da si rekao kako je brod grèki.««I jest«, odgovori Lilv, «ali kapetan je svoj dnevnik na voštanim ploèicama pisao na latinskom. Ispunio je šest ploèica. Na sedmoj su crte koje izgledaju poput karte. Dirk ih je otkrio kad je prvi put ušaoBlagou brod. Prepisala sam tekst u èitljivijem obliku na papir, kako bismo ga mogli fotokopirati. Nacrtala sam poveæanu verziju ploèice s kartom, po sada nismo uspjeli utvrditi zemljopisnu lokaciju, jer nema oznaka.»Redfern sjedne i podigne jednu ploèicu u ruku. Prouèavao ju je gotovo sa strahopoštovanjem, prije no što ju je odložio u stranu. Zatim podigne Lilvne stranice i poène èitati.Poslužitelj je donio šalicu vruæe èokolade i veliki tanjur juhe od bostonskih školjaka. Redfern se toliko udubio u èitanje da je izgubio apetit. Poput robota, podizao je šalicu i srkao èokoladu ne skidajuæi oèi s papira. Nakon gotovo deset minuta, on ustane i poène koraèati izmeðu stolova, mrmljajuæi sebi u bradu latinske fraze, nesvjestan ljudi oko sebe.Pitt i Lily sjedili su u potpunoj tišini, pazeæi da mu ne naruše tok misli, i znatiželjno promatrajuæi njegove reakcije. Redfern zastane kao da mentalno postavlja problem u pravilnu perspektivu. Zatim se vrati za stol i opet pogleda stranice. Zrak je pucketao od išèekivanja.Prošlo je još nekoliko minuta prije no što je Redfern napokon drhtavim rukama odložio stranice na stol. Zatim se odsutno zagleda u daljinu, èudno zamagljenih oèiju.Bio je potresen od glave do pete.«Izgledaš kao da si upravo pronašao Sveti Gral», reèe Pitt.«Što je to?», upita Lily. «Što si otkrio?»Redfernov odgovor bio je jedva èujan. Glava mu je bila spuštena.Rekao je: «Postoji moguænost, samo moguænost, da vaše sluèajno otkriæe dovede do pronalaska najveæe zbirke umjetnièkoga i literarnog blaga koju je svijet ikada poznavao.«Clive CusslerPoglavlje XXI«Sada kad imaš našu nepodijeljenu pažnju», reèe Pitt suho, «bi li podijelio s nama svoje otkriæe?»Redfern zatrese glavom kao da je želi razbistriti. «Prièa - bolje reæi, saga - je nevjerojatna. Ne mogu je potpuno shvatiti.«Lily upita: «Govore li zašto je grèko-rimski brod otplovio tako daleko od svojih mora?»«Nije grèko-rimski, veæ bizantski», ispravi je Redfern. «Kad je Serapisplovio drevnim svijetom, Konstantin Veliki premjestio je sjedište Carstva iz Rima na Bospor, gdje je nekada stajao grèki grad Bizant.»«Koji je postao Konstantinopol», reèe Pitt.«A zatim Istanbul.« Redfern se okrene prema Lily. «Žao mi je što ti nisam izravno odgovorio. Ali, da, ploèice otkrivaju kako je i zašto brod došao ovamo. Da bih to objasnio u potpunosti, moram vam opisati pozadinu prièe, poèevši s 323. pr. n. e., godinom u kojoj je Aleksandar Veliki umro u Babilonu. Njegovo carstvo podijelili su njegovi generali. Jedan od njih, Ptolomej, zavladao je Egiptom i postao kralj. Lukav momak, taj Ptolomej. Uspio se domoæi i Aleksandrovog tijela, i položio ga u kovèeg od zlata i kristala. Kasnije je kovèeg položio u elegantni mauzolej i oko njega izgradio

velièanstveni grad koji je nadmašio Atenu. U poèast svojemu bivšem kralju, Ptolomej ga je nazvao Aleksandrija.»Blago«Kakve to veze ima sa Serapisomh>, upita Lily.«Molim te, slušaj», odgovori Redfern zaneseno. «Ptolomej je ni iz èega osnovao golemi muzej i knjižnicu. Inventar je postao monumentalan. Njegovi potomci, kao što je Kleopatra, i kasniji nasljednici nastavili su prikupljati rukopise i umjetnièke predmete, sve dok muzej, a naroèito knjižnica, nisu postali jedno od najveæih skladišta umjetnosti, znanosti i književnosti koje je ikada postojalo. Ova velika zbirka znanja trajala je do 391. n. e. Te godine su car Teodozije i patrijarh Aleksandrije, Teofilije, koji je bio religiozni fanatik, odluèili kako je svako spominjanje bilo èega osim novoformiranih kršæanskih principa zapravo poganstvo. Osmislili su uništavanje sadržaja knjižnice. Statue, slavna umjetnièka djela u mramoru, bronci, zlatu i slonovaèi, nevjerojatni crteži i tapiserije, bezbrojne knjige na janjeæoj koži ili svicima papirusa, èak i Aleksandrovo tijelo; sve je to trebalo biti smrvljeno u prašinu ili spaljeno.»«O kojem broju razgovaramo?*, upita Pitt.«Samo knjiga je bilo na stotine tisuæa.»Lily tužno odmahne glavom. «Kakva strašna šteta.»»Preostali su samo biblijski i crkveni rukopisi«, nastavi Redfern.«Cijela knjižnica i muzej napokon su sravnjeni sa zemljom nakon što su arapske i islamske vojske preplavile Egipat negdje oko 646. n. e.»«Remek-djela prikupljana stoljeæima izgubljena su, nestala zauvijek», sažme Pitt.«Izgubljena», složi se Redfern. »Povjesnièari su do sada tako mislili. Ali ako je ono što sam upravo proèitao toèno, najbolji dio zbirke nije nestao zauvijek. Negdje je skriven.»Lily je bila zbunjena. «Postoji sve do danas? Serapis ju je prokri-jumèario iz Aleksandrije prije spaljivanja?»«Tako piše na ploèicama.«Pitt je bio sumnjièav. «Nema šanse da se Serapis iskrade s više od djeliæa zbirke. Ne bi mogao nositi ništa više. Brod je premalen. Može nositi manje od èetrdeset tona tereta. Posada je mogla natrpati nekoliko tisuæa svitaka i nekoliko statua, ali ne i kolièine o kojima govoriš.»Redfern pogleda Pitta s poštovanjem. «Vrlo si oštrouman. Dobro Poznaješ stare brodove.»Clive Cussler«Vratimo se Serapisu koji se nasukao na Grenlandu*, reèe Pitt dok je Redfern pokupio stranice s Lilynim prijepisom i složio ih p0 redu.«Neæu vam doslovno prevoditi latinski iz IV. stoljeæa. Previše je ukoèen i formalan. Pokušat æu vam prevesti tekst u duhu engleskog jezika. Prvi zapis je naèinjen 3. travnja 391. n. e. prema julijanskom kalendaru. Izvješæe poèinje ovako:«/a, Cuccius Rufinus, kapetan Serapisa, u službi Niciasa, grèkog brodovlasnika iz luèkog grada Rhodosa, pristao sam prevesti teret za Juniusa Venatora iz Aleksandrije. Kažu da æe putovanje biti dugo i naporno, i Venator nije htio otkriti naše odredište. Moja kæi, Hypatia, plovi sa mnom na ovom putovanju i njezina je majka jako zabrinuta zbog dugog rastanka. Ali Venator plaæa dvadeset puta više od uobièajene cijene, što je pravo bogatstvo od kojeg æemo velike koristi imati i Nicias i ja, kao i cijela posada.Teret je dovezen na brod noæu, pod èvrstom stražom, i iz nekog tajnog razloga meni i posadi nareðeno je da ostanemo na dokovima tijekom ukrcaja. Èetiri vojnika pod zapovjedništvom centuriona Domitiusa Severusa dobila su zapovijed da ostanu na brodu i plove s nama.Ne sviða mi se sve to, ali Venator mi je platio unaprijed punu cijenu, i ne

mogu otkazati ugovor.»«Pošten èovjek», reèe Pitt.«Teško je vjerovati da nije otkrio što prevozi.»«To spominje kasnije. Sljedeæih nekoliko redova odnosi se na dnevnik putovanja. Spominje i boga po kojem je brod nazvan. Preskoèit æu tekst do prvog uplovljavanja u luku.»^Zahvaljujem našem bogu Serapisu što nam je osigurao mirno i brzo putovanje od Nove Kartage, gdje smo se odmarali pet dana i ukrcali èetiri puta više zaliha no stoje normalno. Ovdje smo se pridružili drugim brodovima Juniusa Venatora. Veæina prenosi više od dvije stotine tona tereta, a neki gotovo i tri stotine. Ima ih ukupno šesnaest, zajedno s Venatorovim zapovjednim brodom. Naš èvrsti Serapis najmanji je brod ufloti.»«Flota!», vikne Lily. Oèi su joj se sjajile, a cijelo tijelo bilo joj je napeto. «Spasili su zbirku.»BlagoRedfern oduševljeno klimne. «Barem prokleto dobar komad. Brodovi nosivosti dvije do tri stotine tona u to su doba bili veliki. Ukoliko su dva broda prevozila ljude i zalihe, i ako izraèunamo da je prosjeèna tonaža preostalih 14 brodova oko dvjesto tona, dolazimo do ukupne tonaže flote od 2.800 tona. To je dovoljno za prijevoz treæine knjiga i dobrog dijela umjetnièkog blaga muzeja.»Pitt zatraži pauzu. Zatim pode do pulta brodske kuhinje i donese dvije šalice kave. Jednu postavi pred Lily, pa se vrati po tanjur s uštipcima. Ostao je stajati. Tako je bolje razmišljao i koncentrirao se.«Do sada, veliko spašavanje knjižnice samo je teorija«, reèe on.«Još nisam èuo ništa što bi potvrdilo da je roba zaista pro-krijumèarena.»«Rufinus spominje to kasnije», reèe Redfern. «Opis tereta Serapisa nalazi se pri kraju dnevnika.»Pitt nestrpljivo pogleda pomorskog arheologa i sjedne u išèekivanju.«Na sljedeæoj ploèici Rufus spominje manje popravke broda, traèeve s doka, i turistièki pogled na Novu Kartagu, danas Kartagenu u Španjolskoj. Zaèudo, više ne izražava nelagodu zbog predstojeæeg putovanja. Èak ne spominje niti datum kad je flota napustila luku. Ali, ono što je zaista èudno je cenzura. Slušajte sljedeæi odlomak.»«Danas smo zaplovili prema velikom moru. Brži brodovi vuku sporije. Više ne smijem pisati. Vojnici me gledaju. Prema strogim zapovijedima Juniusa Venatora, ne smije biti zapisa o putovanju.»«Baš kad smo sastavili rubne dijelove slagalice», promrmlja Pitt, »nedostaje nam središnji dio.»«Mora biti još toga», inzistirala je Lily. «Znam da sam prepisala 1 nastavak izvješæa.»«Jesi», potvrdi Redfern listajuæi stranice. «Rufmus nastavlja s Prièom jedanaest mjeseci kasnije.»«Sada mogu opisati naše okrutno putovanje bez straha od kazne, venator i njegova mala vojska robova, Severus i njegovi legionari, i sve brodske posade, svi su mrtvi. Barbari su ih pobili i spalili flotu. Serapis )e uspio pobjeæi jer sam bio oprezan zbog straha od Venatora.Saznao sam izvor i sadržaj tereta flote i znam mjesto njegovog ^krovišta u brdima. Ovakve tajne smrtnici ne bi smjeli znati.Clive Cussler

Sumnjao sam da Venator i Severus planiraju pobiti sve osim nekolicine vjernih vojnika i posade jednog broda kako bi se vratili kuæi.Uplašio sam se za život svoje kæeri, pa sam naoružao posadu i zapovjedio im da budu u blizini broda kako bismo otplovili na prvi znak izdaje. Ali barbari su udarili prvi, i pobili Venatorove robove i Severusovu legiju. Naši stražari

poginuli su u bitci, pa smo prerezali konopce i otisnuli se s plaže. Venator se pokušao spasiti utrèavši u vodu. Vikao jeza nama tražeæi pomoæ. Nisam mogao riskirati živote Hypatie i posade kako bih ga spasio, pa se nisam okrenuo. Uèiniti to protiv struje bilo bi samoubojstvomRedfern zastane s prijevodom. «Na ovom mjestu Rufinus se vraæa na polazak flote iz Kartagene.»^Putovanje iz Hispanije do našeg odredišta u ovoj nepoznatoj zemlji trajalo je pedeset i osam dana. Vrijeme je bilo povoljno, i vjetar nam je puhao u leda. Zbog ovakve dobre kobi Serapisje zahtijevao žrtvu. Dva èlana posade umrla su od bolesti koja mi nije poznata.»«Sigurno je rijeè o skorbutu«, reèe Lily.«Drevni pomorci rijetko su plovili dulje od tjedan ili dva bez da sidu na kopno», razjasni Pitt. «Skorbut nije bio poznat sve do dugih putovanja Španjolaca. Možda su umrli od neèega drugog.«Lily klimne Redfernu. «Oprosti zbog upadice. Molim te, nastavi.««Najprije smo se iskrcali na velikom otoku nastanjenom barbarima koji su podsjeæali na Skite, ali tamnije puti. Oni su bili prijateljski nastrojeni i dragovoljno su nam pomogli da napunimo zalihe hrane i pitke vode.Vidjeli smo još otoka, ali naš zapovjedni brod plovio je dalje. Samo Venator je znao gdje flota treba pristati. Napokon smo ugledali golu obalu i došli do širokog ušæa rijeke. Stajali smo tamo pet dana i noæi, dok nije zapuhao povoljan vjetar. Zatim smo krenuli uz rijeku, ponekad veslajuæi, sve dok nismo stigli do rimskih brda.»«Rimskih brda?», ponovi Lily odsutno. «Ovo je preokret.««Valjda govori u usporedbi«, reèe Pitt.«Ovo nije laka zagonetka«, prizna Redfern.«Robovi pod nadzornikom Latiniusom Macerom poèeli su kopati u brdima iznad rijeke. Osam mjeseci kasnije, teret flote prenesen je s brodova u skwvište.»Blago«Je li opisao to 'skrovište'?», upita Pitt.Redfern dohvati ploèicu i usporedi je s Lilvnom kopijom.«Dijelovi rijeèi nisu prepoznatljivi. Morat æu ih dopuniti najbolje što mogu.»«7 tako, tajna svih tajna leži u brdu, unutar peæine koju su iskopali robovi. Mjesto se ne može vidjeti zbog palisada. Nakon što je sve pohranjeno, barbarska horda navalila je s brda. Ne znam je li peæina zapeèaæena na vrijeme, jer sam pomagao posadi da odgura brod splaže.»«Rufinus ne spominje udaljenosti«, reèe Pitt razoèarano, «i nikad ne govori o smjeru. Sada imamo prilièno velike izglede da su barbari, tkogod oni bili, opljaèkali skrovište.»Redfernov izraz se smrkne.«Ne možemo zanemariti tu moguænost.««Ne mislim da se dogodilo najgore», reèe Lily optimistièno.«Golema zbirka ne može nestati kao da nikada nije postojala. Nešto bi se veæ pojavilo.««Zavisi o podruèju gdje se sve to dogodilo», reèe Pitt.«Pedeset i osam dana prosjeènom brzinom od, recimo, tri i pol èvora, brod poput Serapisa mogao je preploviti više od èetiri tisuæe nautièkih milja.»«Ukoliko su plovili pravocrtno«, reèe Redfern. «To nije vjerojatno. Rufinus samo kaže kako su plovili pedeset i osam dana prije iskrcavanja. Putujuæi u nepoznatim vodama, vjerojatno su pratili obalu.««Ali, kamo su putovali?«, upita Lily.»Najlogiènije odredište bila bi južna obala Zapadne Afrike«, odgovori Redfern. «Posada Fenièana oplovila je Afriku u smjeru kazaljke na satu u V. stoljeæu pr. n. e. Dobar dio te rute veæ je bio mapiran u Rufmusovo vrijeme. Ima logike da je Venator skrenuo s flotom na jug nakon što je prošao kroz Gibraltarski tjesnac.«

«Ne bi išlo«, reèe Pitt. «Rufinus opisuje otoke.««Može biti Madeira, Kanarski ili Kapverdski otoci.««Još ne ide. Ne možeš objasniti kako je Serapis završio na drugoj strani svijeta, i preplovio do Grenlanda od Afrike. To je udaljenost °d osam tisuæa milja.««To je istina. Taj dio me zbunjuje.««Ja sam za putovanje na sjever«, reèe Lily.Chve Cussler«Otoci su mogli biti Šetlandski ili Farski otoci. To bi znaèilo da se skrovište nalazi na norveškoj obali, ili, još bolje, na Islandu.»«Tu ima logike», složi se Pitt. «Njezina teorija objasnila bi kako se Serapis nasukao na Grenlandu.««Što nam Rufinus govori nakon što je pobjegao barbarima?», upita Lily. Redfern zastane kako bi popio vruæu èokoladu. «Nastavlja:»«Stigli smo do otvorenog mora. Navigacija je otezana. Zvijezde su na drugom položaju. Ni sunce nije isto. Snažne oluje udaraju nas sjuga. Jedan èlan posade, Gal, otplavljen je s palube desetoga dana. Nastavili smo prema sjeveru. Trideset i prvoga dana naš bog doveo nas je do sigurnog zaljeva gdje smo popravili štetu i obnovili zalihe koliko je to bilo moguæe. Ponijeli smo i dodatne balastne stijene. Malo dalje od plaže nalazi se more patuljastih borova. Pitka voda istjeèe iz pijeska ako se u njega zabije štap.Šest dana dobre plovidbe, a zatim još jedan oluja, gora od prethodne. Jedra su nam pokidana i beskorisna. Snažan udar vjetra srušio je jarbol, i odnio krmena vesla. Mnogo dana bespomoæno smo plutali pod nemilosrdnim udarima vjetra. Izgubio sam pojam o danima. Bilo je nemoguæe zaspati. Postalo je jako hladno. Na palubi se formirao led. Brod je postao vrlo nestabilan. Naredio sam svojojpromrzloj i iscrpljenoj posadi da izbaci vrèeve s vodom i vinom u more.»«Amfore koje ste pronašli na dnu izvan f)orda.» Redfern zastane, klimajuæi prema Pittu. Zatim nastavi s èitanjem:« Ubrzo nakon što smo natjerani u ovaj dugaèki zaljev, uspjeli smo nasukati brod na plažu i spavali smo dva dana i noæi.Bog Serapis je nesmiljen. Poèela je zima i led je okovao brod. Nemamo izbora, moramo prezimiti ovdje dok dani ne otople. S druge strane zaljeva nalazi se barbarsko naselje, i otkrili smo da su otvoreni za trgovinu. Od njih kupujemo hranu. Našim zlatnicima koriste se kao ukrasima, jer ne poznaju njihovu vrijednost. Pokazali su nam kako da se grijemo paleæi ulje èudovišnih riba. Zeludci su nam puni, i mislim da æemo preživjeti.Buduæi da imam mnogo vremena, svakoga dana zapisat æu nekoliko rijeèi. Pokušat æu opisati kolièinu i vrstu tereta koji su Venatorovi ljudi iskrcali iz teretnog prostora Serapisa, što sam ja potajno gledao i bilježio. Kad se pojavio veliki predmet, svi su pali na koljena u znak poštovanja.'"Blago«Na što misli?», upita Lily.«Strpljenja», reèe Redfern. «Slušaj.»« Tri stotine i dvadeset bakrenih cijevi oznaèenih s Geološke karte. Šezdeset i tri velike tapiserije. Te su bile zapakirane oko velikoga zlatnoga i kristalnoga Aleksandrovog kovèega. Koljena su mi drhtala. Mogao sam vidjeti njegovo lice kroz...»«Rufinus je tu stao», reèe Redfern tužno. «Nije dovršio reèenicu. Posljednja ploèica je crtež koji prikazuje konfiguraciju obale i smjer rijeke.»»Izgubljeni kovèeg Aleksandra Velikog«, reèe Lily, jedva èujnim glasom. «Je li moguæe da je još uvijek zakopan u nekoj peæini?»«Zajedno s blagom iz Aleksandrijske knjižnice?», doda Redfern.«Možemo se samo nadati.»Pittova reakcija bila je drukèija; bio je potpuno samouvjeren.«Nada je za gledatelje. Mislim da mogu pronaæi vaše antikvitete za trideset...

ne, dvadeset dana.»Lily i Redfern rašire oèi. Promatrali su Pitta sa sumnjom obièno rezerviranom za politièara koji obeæava niže poreze. Nisu mu vjerovali.Trebali su.«Zvuèiš prilièno drsko», reèe Lily.Pittove zelene oèi sjajile su potpuno iskrenim sjajem.«Pogledajmo kartu.»Redfern mu pruži Lilynu uveæanu verziju. Nije mogao vidjeti mnogo osim valovitih linija.«Neæemo mnogo saznati», reèe on. «Rufinus nije ništa oznaèio.««Dovoljno je», reèe Pitt mirnim glasom.«Dovoljno da nas dovede do ulaznih vrata.»Pitt se probudio u èetiri ujutro. Automatski se htio okrenuti i Ponovno zaspati, kada shvati da je netko upalio svjetlo i da mu se obraæa.«Žao mi je, momèe, ali moraš ustati.»Pitt pospano žmirne, gledajuæi u ozbiljno lice zapovjednika Knighta. «Što je?»Clive Cussler«Zapovijed s vrha. Moraš odmah u Washington.»«Jesu li rekli zašto?»« Om su Pentagon, i ne, nisu me poèastili objašnjenjem.«Pitt se uspravi i stane na bose noge. «Nadao sam se da æu ostati ovdje neko vrijeme i gledati iskopavanje.»«Nisi te sreæe», reèe Knight. «Ti, Giordino i dr. Sharp morate krenuti za sat vremena.»Pitt ustane i razbistri glavu. «Mogu shvatiti da glavešine žele propitati Ala i mene o podmornici, ali zašto su zainteresirani za Lily?»«Združeni stožer ne povjerava se slugama.»Knight se suho osmjehne. «Nemam pojma.»«A što je s prijevozom?««Istim putem kojim je Redfern došao ovamo. Helikopterom do eskimskog sela i meteorološke postaje, zatim zrakoplovom Mornarice do Islanda, gdje æete biti prebaèeni na bombarder B-52 koji se vraæa u SAD radi popravka.««Ne radi se to tako», promumlja Pitt sa zubnom èetkicom u ustima. «Ako žele moju potpunu suradnju, ili privatni mlažnjak ili ništa.»«Prilièno si drzak za ovo doba jutra.»«Kad me probude iz kreveta prije zore, ne sustežem se Združenom stožeru kazati kako si mogu ugurati sve to medu hemoroide.««Ode moja sljedeæa promocija«, jaukne Knight.«Krivnja zbog upletenosti.««Drži se mene i postat æeš admiral flote.««Mo'š se kladit'.«Pitt potapše glavu èetkicom. «Genij je smislio plan. Poruèi im da æemo se naæi na pola puta. Giordino i ja poletjet æemo NAMP-ovim helikopterom ravno do zrakoplovne baze u Thuli. Oni mogu doæi državnim mlažnjakom koji æe nas odbaciti do glavnoga grada.»«Isto tako možeš zadirkivati dobermana pri jelu.»Pitt podigne ruke.«Zašto nitko ovdje ne vjeruje u moje kreativne ideje?«BlagoPoglavlje XXII"VVashington se zatvorio nakon prelijepog dana. Prohladno jesensko vrijeme izoštrilo je zrak dok je zalazeæe sunce sjajem kupalo granit vladinih zgrada, pretvarajuæi ih u zlaæani porculan. Nebo je bilo ukrašeno pamuènim oblacima koji su izgledali dovoljno èvrsto da na njih sleti mlažnjak Gulfstream IV.Zrakoplov je mogao primiti devetnaest putnika, ali Pitt, Giordino i Lily imali su kabinu samo za sebe. Giordino je zaspao prije no što su se kotaèi

zrakoplova digli iz amerièke zrakoplovne baze u Thuli, i od tada nije otvorio oèi. Lily je drijemala ili èitala PragMarlvsa Millhisera.Pitt je ostao budan, izgubljen u mislima, ponekad praveæi bilješke u malom notesu. Okrenuo se i zagledao kroz prozor prema prometnoj gužvi vozila koja su se polako vraæala kuæi iz središta glavnoga grada.Misli su mu odlutale smrznutoj posadi Serapisa, kapetanu Rufinusu i njegovoj kæeri, Hypatiji. Pittu je bilo žao što nije vidio djevojku u tami teretnog prostora, iako ju je videokamera jasno snimila kako u rukama drži malenoga dugodlakog psa. Gronquist je gotovo zaplakao opisujuæi je. Pitt se pitao hoæe li završiti kao ledeni izložak u nekom muzeju, gdje æe je u tišini obilaziti beskrajne linije znatiželjnika.Gledajuæi trgovaèki centar Washingtona dok se Gulfstream Pripremao za slijetanje, Pitt skrene misli sa Serapisa i fokusira se na Potragu za blagom Aleksandrijske knjižnice.Clive CusslerZnao je toèno kako æe to uèiniti. Dio plana koji ga nije oduševio bilo je to što je sve stavljao na istu kartu. Morao je utemeljiti cijelu svoju potragu na nekoliko linija koje je u vosku naèinila smrznuta ruka umiruæeg èovjeka. Murphvjev zakon - sve što može poæi naopako, poæi æe naopako - veæ je podizao prepreke protiv njega.Linije na karti nisu se morale slagati s zemljopisnom lokacijom iz mnogo razloga: moglo je doæi do iskrivljenja u vosku zbog brzih promjena u temperaturi tijekom poèetnog smrzavanja Serapisa i kasnijeg topljenja na Polar Exploreru; ili je možda Rufinus mogao pogriješiti u omjeru i pogrešno ucrtati krivulje i kutove obalne linije i rijeke; a bio je tu i najgori i najvjerojatniji scenarij - velike promjene krajolika zbog porasta razine tla ili erozije, zbog potresa ili ekstremnih promjena klime tijekom proteklih 1.600 godina. Niti jedna rijeka na svijetu nije zadržala isti smjer dulje od tisuæu godina.Pitt je namirisao zamamni miris izazova. Nemirnim muškarcima to je pravi miris, nešto izmeðu mirisa seksualno uzbuðene žene i svježe pokošene trave nakon kiše. Zavodi i opija, sve dok èovjek prestane pomišljati na neuspjeh ili opasnosti. Uzbuðenje same potjere Pittu je jednako znaèilo kao i uspjeh. No, ipak, kad bi postigao gotovo nemoguæe, nakon toga gotovo je neizbježno osjeæao razoèaranje.Prva prepreka bila je manjak vremena za potragu. Druga je bila sovjetska podmornica. On i Giordino bili su glavni kandidati za nadzornike podvodne operacije vaðenja.Pittove misli prekinuo je glas pilota, koji im je preko zvuènika poruèio da vežu pojaseve. Gledao je kako se sitna sjena zrakoplova poveæava na stablima golih krošanja pod njima. Smeða trava projurila je i pretvorila se u beton. Pilot je zarulao glavnom pistom zrakoplovne baze Andrews i zakoèio pokraj karavana Ford Taurus.Pitt pomogne Lily da side iz zrakoplova. Zatim on i Giordino izvade prtljagu i naslažu je u stražnji dio Taurusa. Vozaè, mladi sportski tip, ustuknuo je kao da se boji ometati dvojicu èvrstih momaka koji su nosili teške kovèege i torbe lako poput jastuka.«Kakav je plan?», upita Pitt vozaèa.«Veèera s admiralom Sandeckerom u njegovom klubu.»«Kojim admiralom?», upita Lily.«Sandeckerom», odgovori Giordino.Blago«Naš šef iz NAMP-a. Sigurno smo uèinili nešto dobro. Rijetko nas poziva na veèeru.»«Da i ne spominjem poziv u klub John Paul Jones», doda Pitt.«Ekskluzivni klub?»

Giordino klimne. »Odlagalište zahrdalih starih mornarièkih èasnika s ustajalom vodom u mjehuru.»Smraèilo se kad je vozaè napokon skrenuo u mirnu rezi-dencijalnu ulicu u Georgetownu. Pet blokova kasnije, skrenuo je na pošljunèeni prilaz i zastao pod trijemom viktorijanske ladanjske kuæe od crvene cigle.U predvorju, niski, prpošni èovjek krene prema njima odjeven u srebreno odijelo s vestom. Hodao je brzim, energiènim koracima, poput maèke koja se prikrada kroz odškrinuta vrata. Imao je oštre crte lica, i uvijek bi podsjetio Pitta na grifona. Jarko crvena kosa s tjemena spajala se s uredno istrimanom vandvkeovskom bradom. Èinilo se da su mu oèi pune prkosa i žestine.Admiral James Sandecker nije bio tip èovjeka koji bi se prikradao u prostoriju; on bi je zauzimao na juriš.«Deèki, lijepo je što ste se vratili«, izlane on više službenim nego prijateljskim tonom. «Èujem da bi vaše otkriæe drevnog broda moglo promijeniti povijesne udžbenike. Mediji su jako razvikali cijelu stvar.»«Imali smo nekoliko sretnih otkriæa», reèe Pitt. «Mogu li vam predstaviti dr. Lily Sharp. Lily, admiral James Sandecker.»Sandecker j e sj aj io poput svj etionika kad bi se našao u prisutnosti privlaène žene, a Lily ga je zapalila. »Doktorice, vi ste vjerojatno najljepša dama koja je ikada krasila ovu zgradu.»«Drago mi je što vaš klub ne pokazuje diskriminaciju prema ženama.»«Ne zato što èlanstvo ima otvorene stavove», reèe Giordino lukavo. «Veæina žena radije bi dobila cjepivo protiv tetanusa nego došla ovamo i slušala stare olupine kako preprièavaju ratove.»Sandecker uputi Giordinu otrovan pogled. Lily je zbunjeno promatrala dva muškarca. Uèini joj se da se našla usred dugotrajne zavade. Pitt se suzdržao da ne prasne u smijeh, ali nije mogao sprijeèiti srniješak. Deset godina bio je svjedok ovoj raspravi. Svi iz njihove blizine znali su da su Giordino i Sandecker vrlo bliski prijatelji.liClive CusslerLily se odluèi taktièki povuæi. «Ako bi mi netko od vas htio pokazati ženski toalet, malo bih se osvježila.«Sandecker pokaže niz hodnik. «Prva vrata zdesna. Molim vas, ne žurite.» Èim je otišla, admiral povede Pitta i Giordina u mali salon i zatvori vrata. «Za sat vremena moram poæi na sastanak s ministrom za mornaricu. Ovo æe nam biti jedina prilika da razgovaramo nasamo, pa æu biti brz prije no što se dr. Sharp vrati. Prvo želim reæi da ste obavili sjajan posao pronašavši sovjetsku podmornicu i zamevši tragove. Predsjednik je bio vrlo zadovoljan kad je dobio vijesti i zamolio me da vam zahvalim.»«Kad poèinjemo?», upita Giordino.«S èim?»«S tajnom podvodnom operacijom vaðenja podmornice.*«Naši obavještajci inzistiraju da prièekamo s time. Žele navesti sovjetske agente na pogrešan trag lažnim informacijama. Treba ih uvjeriti da smo zakljuèili kako je daljnja potraga trošak novaca poreznih obveznika, i da smo je otpisali.««Na koliko dugo?», upita Pitt.«Možda godinu dana. Koliko je potrebno planerima da nacrtaju planove i izgrade opremu za projekt.»Pitt sumnjièavo pogleda admirala.«Imam osjeæaj da mi neæemo sudjelovati.««Toèno», reèe Sandecker mirno. «Kao što kažu u policiji, skinuti ste sa sluèaja.««Mogu li upitati zašto?««Imam važniji posao za vas dvojicu.»

«Što bi moglo biti važnije od krade tajna s najsmrtonosnije sovjetske podmornice?«, upita Pitt oprezno.«Odlazak na skijanje«, odgovori Sandecker. «Ništa nije bolje od èistog zraka i snijega Stjenjaka. Rezerviran vam je putnièki let za Denver, sutra ujutro u 10.45. Dr. Sharp æe poæi s vama.«Pitt pogleda Giordina, koji samo slegne ramenima. Zatim se okrene Sandeckeru. «Je li to nagrada ili progonstvo?««Nazovite to aktivnim odmorom. Senator Pitt objasnit æe vam detalje.««Moj tata?«Blago«Veèeras vas oèekuje u svojem domu.»Sandecker izvadi veliki zlatni džepni sat i pogleda brojèanik od slonovaèe. «Ne smijemo pustiti lijepu damu da èeka.»Sandecker krene prema vratima, dok su Pitt i Giordino ostali kao ukopani u tepih.«Ne skrivajte, admirale!» Pittov glas bio je oštar. «Ako ne želite igrati pošteno, nema šanse da sutra budem na tom zrakoplovu.««I ja žalim sluèaj», reèe Giordino. «Osjeæam napad gljivica iz džungle Bornea.»Sandecker zastane u pola koraka, okrene se, podigne obrvu i zagleda se izravno u Pitta. «Ne možeš me prevariti, gospodine. Nije ti nimalo stalo do sovjetske podmornice. Toliko želiš pronaæi blago Aleksandrijske knjižnice da bi se odrekao i seksa.»Pitt reèe oprezno: «Vaš je uvid nepogrješiv, kao i obièno. Isto vrijedi i za vaše tajne veze. Namjeravao sam vam predati transkripte sa Serapisa po povratku u Washington. Netko me oèito prestigao.»«Zapovjednik Knight. Prenio je kodirani prijevod dr. Redferna Ministarstvu mornarice putem radija, a ovi su ga predali Vijeæu nacionalne sigurnosti i predsjedniku. Proèitao sam kopiju prije no što ste otišli s Islanda. Otvorili ste Pandorinu kutiju, a da niste to ni znali. Ukoliko to nalazište postoji i ukoliko se može pronaæi, prouzroèit æe politièka previranja. Ali neæu se baviti time. Taj posao prepušten je tvojem ocu, iz razloga koje æe vam on bolje razjasniti.««Kako se Lily uklapa u tu sliku?»«Ona je dio vašeg paravana. Prièuva za sluèaj da informacije negdje procure, ili da KGB posumnja kako je podmornica otkrivena. Martin Brogan želi da im bude jasno kako radite na legitimnom arheološkom projektu. Zato se sastajem s vama u klubu, a otac æe ti sve objasniti kod kuæe. Vaše kretanje mora izgledati kao rutina ukoliko^ vas prate.»«Zvuèi kao pretjerani oprez.»«Birokracija djeluje na tajanstvene naèine», reèe Giordino rezignirano. «Pitam se mogu li dobiti ulaznice za utakmicu Denver Broncosa.»«Drago mi je što smo poprièali«, reèe Sandecker zadovoljno.«Pronaðimo sada svoj stol. Umirem od gladi.»Clive CusslerLily su ostavili u hotelu Jefferson. Obojicu je zagrlila i ušla u predvorje praæena portirom koji je nosio njezine torbe. Pitt i Giordino zatim upute vozaèa k deseterokatnici obloženoj solarnim staklom koja je bila stožer Nacionalne agencije za mora i podmorje.Giordino je pošao ravno u svoj ured na èetvrtom katu, dok je Pitt ostao u dizalu i krenuo u komunikacijsko-informacijsku mrežu na najvišem katu. Ostavio je aktovku kod recepcionara i izvadio omotnicu, pa je gurnuo u džep svojeg kaputa.Lutao je naizgled beskrajnim redovima elektronièke opreme i raèunala, sve dok nije pronašao èovjeka koji je sjedio na podu prekriženih nogu, zagledan u minijaturni diktafon izvaðen iz lutke klokana.

«Pjeva li pjesmu 'Waltzing Matilda', i to falš?», upita Pitt. |«Kako si znao?» \«Pogodio sam.»Hiram Yaeger podigne pogled i naceri se. Imao je dugo lice i ravnu plavu kosu vezanu u rep. Njegova brada, oblikovana u duge kovrèe, izgledala je kao da ju je unajmio u posudionici kostima. Virio je kroz starinske naoèale i bio odjeven kao jahaè rodea, u stari jeans i èizme koje bi i prosjaci odbacili.Sandecker je doveo Yaegera iz kompanije za raèunalni dizajn iz Silikonske doline u Kaliforniji i dao mu odriješene ruke da izradi NAMP-ov raèunalni kompleks. Bio je to savršeni brak izmeðu ljudskog genija i središnje procesne jedinice. Yaeger je nadzirao golemu knjižnicu s informacijama koja je sadržavala sve postojeæe svjetske knjige i izvješæa o svjetskim oceanima.Yaeger je kritièkim okom prouèavao ureðaj za snimanje i zvuènik u lutki. «Mogao sam dizajnirati bolji sustav od ovoga s kuhinjskim pomagalima.««Možeš li ga popraviti?»«Vjerojatno ne.»Pitt odmahne glavom i pokaže na raèunalni kompleks.«Postavio si sve ovo, ali ne možeš popraviti obièan kazetofon?*»Nemam baš volje za to.»BlagoYaeger ustane, krene u ured i postavi punjenog klokana na jedan kut stola. «Možda æu ga jednoga dana, kad budem nadahnut, modificirati u svjetiljku koja govori.»Pitt poðe za njim i zatvori vrata.«Jesi li raspoložen za egzotièniji projekt?»«U vezi s èime?»«Istraživanjem.»«Reci.»Pitt izvadi omotnicu iz džepa i preda je Yaegeru. NAMP-ov raèunalni èarobnjak spusti se na stolac, otvori omotnicu i izvadi sadržaj. Brzo pregleda otipkani tekst, a zatim ga pažljivije proèita. Nakon duge stanke, on pogleda Pitta preko ruba naoèala.«To je s onoga starog broda koji ste pronašli?»«Znaš za to?»«Morao bih biti slijep i gluh da to propustim. Prièa je objavljena u svim novinama i na svim televizijama.«Pitt klimne prema papirima u Yaegerovoj ruci.«Prijevod brodskog dnevnika s latinskog.»«Što želiš od mene?»«Pogledaj stranicu s kartom.»Yager podigne stranicu i prouèi neoznaèene linije. «Želiš da usporedim to s nekom poznatom zemljopisnom lokacijom?««Ako možeš», potvrdi Pitt.«Nije baš mnogo za poèetak. Što je to?»«Oceanska obala i rijeka.»«Kad je nacrtana?»«391. nove ere.»Yaeger skeptièno pogleda Pitta.«Mogao si od mene tražiti i da imenujem ulice Atlantide.»»Programiraj svoje elektronièke igraèke da naèine projekciju kursa plovidbe nakon što je flota napustila Kartagenu. Takoðer možeš Pokušati raditi unatrag od mjesta brodoloma na Grenlandu. Ukljuèio i položaj.»«Shvaæaš da ta rijeka možda više i ne postoji.»«To mi je palo na pamet.»

«Trebam odobrenje od admirala.«Clive Cussler«Dobit æeš ga odmah ujutro.««U redu», reèe Yaeger zamišljeno.«Dat æu sve od sebe. Koji mi je krajnji rok?»«Radi na tome sve dok nešto ne pronadeš», odgovori Pitt.«Moram otiæi iz grada na neko vrijeme. Nazvat æu te prekosutra da vidim kako napreduješ.««Mogu li te nešto pitati?»«Naravno.»«Je li ovo zaista važno?»«Da», reèe Pitt polako. «Mislim da jest. Možda je važnije nego što ti i ja možemo i zamisliti.«BlagoPoglavlje XXIIIKad je Pittov otac otvorio vrata svojega kolonijalnog doma na aveniji Massachusetts u Bethesdi u Marvlandu, na sebi je nosio izblijedjeli par kaki hlaèa i pohabani pulover. Sokrat iz Senata bio je poznat po svojim skupim i pomodnim odijelima, uvijek ukrašenim zlatnim makom Kalifornije u zapuèku. No, daleko od oka javnosti, odijevao se poput ranèera na logorovanju.«Dirk!», reèe on sa zadovoljstvom, toplo zagrlivši sina.«Ovih dana viðam te previše rijetko.«Pitt obgrli senatorovo rame, i oni zajedno krenu u radnu sobu ispunjenu policama za knjige koje su sezale od poda do stropa. Na ukrasnom ognjištu pucketala je vatra.Senator pokaže sinu da sjedne i stane za bar s piæima.«Bombay gin martini s limunom, zar ne?»«Malo je prohladno za gin. Može Jack Daniel's.»«Svatko ima svoj otrov.»«Kako je mama?»«Sad je u nekim pomodnim toplicama, na nekoj farmi u Kaliforniji, u svojemu godišnjem pohodu na skidanje težine. Vratit Ce se prekosutra, dvije funte teža.»«Nikada ne odustaje.»«To je èini sretnom.«Clive CusslerSenator doda Pittu burbon, a zatim sebi ulije piæe. Zatim podigne èašu. «Pijem za plodno putovanje u Colorado.»Pitt ne otpije svoje piæe. «Èija je to bila sjajna ideja da me se pošalje na skijanje?««Moja.»Pitt mirno proguta gutljaj Jack Daniel'sa i mrko pogleda oca.«Kakve ti imaš veze s artefaktima Aleksandrijske knjižnice?*«Vrlo velike, ako stvarno postoji.««Govoriš li kao privatna osoba ili kao birokrat?««Kao patriot.««U redu«, reèe Pitt s dubokim uzdahom. «Prièaj. Zašto su klasièna umjetnièka i književna djela i Aleksandrov kovèeg tako vitalni za interese Sjedinjenih Država?««Ništa od toga», reèe senator. «Glavna stvar u inventaru su karte koje prikazuju geološke resurse drevnog svijeta. Izgubljeni zlatni rudnici faraona, zaboravljeni Kleopatrini rudnici smaragda, èuvena ali mistièna zemlja Punt koja je bila poznata po svojim bogatstvima srebra, antimona i neobiènoga zelenkastog zlata; lokacije poznate prije dvije ili tri tisuæe godina, ali zakopane u vremenu. Tu je, takoðer, i slavna zemlja Ofir i njezino blago dragocjenih minerala. Njezina lokacija još je uvijek tajna. Rudnici kralja

Solomona, Nabukodonosora od Babilona, i Shebe, kraljice od Sabe, èija je slavna zemlja danas samo biblijska uspomena. Legendarna bogatstva drevnih razdoblja još uvijek leže pod pijeskom Bliskog istoka.««I ako se pronaðu, što onda? Kakve veze imaju nalazišta dragocjenih minerala koja pripadaju drugim zemljama s našom vladom?»«rnformacije za trgovinu«, odgovori senator. «Ako uspijemo pronaæi lokacije, možemo zapoèeti s pregovorima o zajednièkim poslovnim pothvatima. Možemo se i smiliti državnim vodama i proširiti malo dobre volje, koja nam je jako potrebna.«Pitt odmahne glavom i razmisli. «To da se Kongres bavi traženjem blaga kako bi uspostavio dobre meðunarodne odnose mi je novost. Sigurno tu ima još nešto.»Senator klimne, èudeæi se uvidu svojeg sina.«I ima. Jesi li upoznat s terminom 'stratigrafski sloj'?»«Trebao bih biti«, nasmiješi se Pitt.Blago«Pronašao sam jednoga u Labradorskom moru kod Quebeca prije nekoliko godina.««Da, projekt Rašlje, sjeæam se.»«Stratigrafski sloj je vrsta nalazišta nafte koje je najteže otkriti. Normalno seizmièko istraživanje neæe ga zabilježiti. No, èesto krije nevjerojatno bogate zalihe.»«To nas dovodi do bitumena, ugljikovodiènog katrana ili asfalta koji se koristio u Mezopotamiji prije pet tisuæa godina za presvlaèenje graðevina vodonepropusnim slojem, izradu kanala, glinenih odvodnih cijevi i brodiæa. Koristio se i za ceste, tretiranje rana i lijepljenje. Mnogo kasnije, Grci spominju izvore duž sjevernoafrièke obale koji kljuèaju od nafte. Rimljani su zabilježili lokaciju na Sinaju koju su nazvali Planina petroleja. A Biblija spominje kako Bog zapovijeda Jakobu da izvadi naftu iz stijene nalik kremenu, i opisuje kako je dolina Siddim puna sluzavih jama, koje se mogu protumaèiti kao katranske jame.»«Niti jedno od tih podruèja nije bilo locirano ili iskorišteno?«, upita Pitt.«Bilo je bušenja, da, ali do danas nije pronaðeno ništa znaèajno. Geolozi tvrde kako samo pod Izraelom postoji vjerojatnost od 90 posto da se pronaðe pet stotina milijuna barela sirove nafte. Nažalost, drevne lokacije izgubljene su i prekrivene tijekom stoljeæa zbog potresa i kretanja tla.»((Onda je glavni cilj pronalazak golemog nalazišta nafte u Izraelu.««Moraš priznati da bi to riješilo mnoge probleme.««Da, vjerujem da bi.»Senator i Pitt utihnuli su i zagledali se u vatru. Ako Yaeger i njegova raèunala ne pronaðu trag, izgledi su u najboljem sluèaju nikakvi. Pitta iznenada naljuti pomisao kako su moænici iz Bijele kuæe i Kongresa više zainteresirani za naftu i zlato nego za umjetnost i književnost koji bi mogli popuniti povijesne nepoznanice.Bio je to, pomisli on, žalostan prikaz stanja stvari. Tišinu naruši zvonjava telefona. Senator priðe stolu i podigne slušalicu. Nije rekao ništa, samo je slušao nekoliko trenutaka. Zatim spusti slušalicu.«Sumnjam da æu izgubljenu Knjižnicu pronaæi u Coloradu«, reèe Pitt suho.Chve Cussler -«Svi bi se jako iznenadili daje pronadeš», odgovori senator.«Moje osoblje dogovorilo ti je sastanak s vodeæim autoritetom na tu temu, dr. Bertramom Rothbergom, profesorom klasiène povijesti sa Sveuèilišta Colorado. On je cijeli život posvetio prouèavanju Aleksandrijske knjižnice. Može ti pružiti potrebne informacije koje ti mogu olakšati potragu.»«Zašto morarri iæi k njemu? Èini mi se da bi bilo praktiènije dovesti njega u Washington.»«Sastao si se s admiralom Sandeckerom?»«Da.»

«Onda znaš kako je od vitalne važnosti da se ti i Al Giordino distancirate od otkriæa sovjetske podmornice. Ovaj telefonski poziv od malo prije bio je od agenta FBI-a koji prati agenta KGB-a koji prati tebe.»«Lijepo je znati da sam popularan.»«Ne smiješ èiniti nikakve poteze koji bi prouzroèili sumnju.»Pitt klimne glavom s odobravanjem. «Divno i krasno, ali što ako Rusi otkriju misiju? I oni mogu jednako mnogo dobiti ako pronaðu Knjižnicu kao i mi.»«Postoji moguænost, ali vrlo je mala», reèe senator oprezno.»Poduzeli smo sve potrebne mjere da voštane ploèice ostanu tajna.»«Sljedeæe pitanje.»« Pucaj.»«Ja sam pod nadzorom«, reèe Pitt. «Što æe sprijeèiti KGB da me otprati do praga dr. Rothberga?»«Ništa», odgovori senator. «Mi namjeravamo sjediti postrance i navijati za njih.»«Dakle, glumimo status quo.»«Toèno.»«Zašto ja?»«Zbog tvojeg L-29 Corda.»«Mojeg Corda?»«Klasiènog automobila koji si restaurirao u Denveru. Èovjek kojeg si unajmio zvao je prošli tjedan i javio kako je posao gotov i kako izgleda sjajnoBlago«Dakle, putujem u Colorado pod izgovorom da želim pokupiti klasièni automobil, malo skijam i zabavljam se s dr. Sharp.»«Toèno», ponovi senator. «Trebaš odsjesti u hotelu Breckenridge. Tamo æe te èekati poruka koja ti objašnjava gdje i kada se trebaš naæi s dr. Rothbergom.»«Podsjeti me da nikad ne trgujem s tobom.»Senator se nasmije. h| «I ti si sudjelovao u nekim prilièno lukavim akcijama.«¦ Pitt dovrši whisky, ustane i odloži èašu na ognjište. K «Mogu li posuditi obiteljsku vilu?»¦ «Više bih volio da se držiš podalje od nje.» «Ali èizme i skije su mi u garaži.» «Možeš unajmiti opremu.»«To je smiješno.««Nije tako smiješno», reèe senator mirnim glasom, «ako uzmeš u obzir èinjenicu da æeš biti ustrijeljen èim otvoriš ulazna vrata.»«Siguran si da želiš iziæi ovdje, prijatelju?«, upita taksist kad je zastao pokraj neèega što je izgledalo kao napušteni hangar na rubu Meðunarodne zraène luke Washington.«To je to mjesto», odgovori Pitt.Vozaè se pažljivo ogledavao po napuštenom, neosvijetljenom podruèju. Ovo nalikuje krijumèarenju, pomisli on. Posegne pod prednje sjedalo i uhvati cijev koju je tamo sakrio za svaki sluèaj. Pažljivo je gledao retrovizor dok je Pitt vadio lisnicu iz unutrašnjeg džepa kaputa. Vozaè se donekle opusti. Njegov putnik nije se ponašao kao krijumèar.«Koliko sam vam dužan?»«Na taksimetru piše osamdeset i šest», odgovori vozaè.Pitt plati vožnju, ukljuèi i napojnicu, pa iziðe iz taksija, èekajuæi da vozaè otvori prtljažnik i izvadi njegove stvari.«Vraški gadno mjesto», promrmlja vozaè.«Moram se sastati s nekim.»Pitt je stajao i gledao kako se stražnja svjetla taksija udaljavaju u daljini, prije no što je iskljuèio alarmni sustav hangara džepnim °dašiljaèem i ušao kroz boèna vrata.Clive Cussler

On otipka kod na odašiljaèu i unutrašnjost se okupa u sjajnom fluorescentnom svjetlu.Hangar je bio Pittov dom. Prizemlje je bilo ispunjeno svjetlucavom zbirkom klasiènih automobila. Bio je tu i jedan stari Pullmanov željeznièki vagon i tromotorni Fordov zrakoplov. Najbizarniji predmet bila je kada za kupanje od lijevanog željeza s prièvršæenim vanjskim motorom.On priðe svojim stambenim odajama, koje su se protezale duž gornjeg kata suprotnog zida. Do njih se dolazilo željeznim spiralnim stubištem. Vrata su se otvarala u dnevnu sobu, kojoj su s jedne strane bile spavaæa i radna soba, a s druge blagovaonica i kuhinja.On se raspakira i ude pod tuš, pusti toplu vodu i usmjeri mlaz prema poploèanom zidu. Ležao je na leðima s nogama ispruženim uvis, tako daje nožnim prstima mogao regulirati temperaturu vode. Zatim zadrijema.Èetrdeset i pet minuta kasnije, Pitt navuèe ogrtaè i ukljuèi televizor. Upravo se spremao podgrijati teksaški èili, kad se oglasi zujalo interkoma. On pritisne gumb za razgovor, napola oèekujuæi Ala Giordina. «Da?»«Dostava hrane s Grenlanda«, odgovori mu ženski glas.On se nasmije i pritisne prekidaè koji otkljuèa boèna vrata. Zatim iziðe na balkon i zagleda se dolje.Lily ude noseæi veliku izletnièku košaru. Zastane i zapanjeno se ogleda oko sebe nekoliko trenutaka, zaslijepljena svjetlima koja su se odražavala od mora kroma i jako ulaštene boje.«Admiral Sandecker pokušao mi je opisati tvoj stan», reèe ona s divljenjem, «ali nije uspio.»Pitt joj iziðe u susret niz stube. On uhvati izletnièku košaru i skoro je ispusti. «Ovo teži tonu. Što je unutra?»«Naša kasna veèera. Stala sam kod restorana i pokupila nešto namirnica.*«Miriše ukusno.»«Poèinjemo s dimljenim lososom, nakon èega slijedi juha od gljiva, salata od špinata s fazanom i orasima, tjestenina u umaku od školjaka i bijelog vina, te boca Principesse Gavi. Za desert imamo èokoladice za kavu.»BlagoPitt pogleda Lily i nasmiješi se s iskrenim divljenjem. Lice joj je bilo vedro, a oèi su joj sjajile. Posjedovala je neku životnost koju nije prije primijetio. Kosa joj je bila ravna i zaèešljana. Nosila je usku haljinu s otvorenim leðima i crnim brošem koji je svjetlucao dok je hodala. Osloboðene teškog kaputa koji je nosila na Grenlandu, njezine su grudi izgledale veæe, a bokovi uži no što si je predoèavao u mašti. Noge su joj bile duge i zavodljivo oblikovane, i kretala se senzualnom životnošæu.Nakon što su ušli u njegovu dnevnu sobu, Pitt spusti košaru s hranom na stolac, posegne i uhvati je za ruku.«Možemo jesti i kasnije«, reèe on tiho.Ona spusti pogled, refleksno se posramivši, a zatim se njezine oèi polako podignu prema njegovima, kao da ih vuèe neka neodoljiva sila. Pittove zelene oèi bik su tako prodorne da je osjetila slabost u nogama, a ruke su joj uzdrhtale. Ona porumeni.Ovo je bilo glupo, pomisli Lily. Mirno je planirala zavoðenje, do takvih detalja kao što je pravo vino, haljina i zavodljivi crni èipkasti grudnjak i gaæice. A sada su je zapljusnuli zbunjenost i sumnja. Nije ni sanjala da æe se stvari kretati tako brzo.Bez rijeèi Pitt strgne naramenice s Lilvnih ramena, i pusti haljinu da padne na svjetlucavi pod pokraj njezinih visokih peta. Zatim je rukama uhvati oko golog struka i pod koljena, pa je podigne jednim lakim pokretom.Dok ju je nosio u spavaæu sobu, ona mu zarije lice u prsa.«Osjeæam se poput obiène bludnice«, prošapta ona.Pitt je nježno položi na krevet i pogleda je. Njezino tijelo raspiri u njemu

plamen.«Bolje ti je da se tako i ponašaš«, reèe on promuklim glasom.Clive CusslerIPoglavlje XXIVJazid ude u blagovaonicu svoje vile. On zastane i kratko klimne prema dugom stolu prekrivenom bronèanim tanjurima, loncima, priborom za jelo i èašama.«Vjerujem da su moji prijatelji uživali u veèeri.»Mohammed al-Hakim, uèeni mula koji je bio Jazidova sjena, odgurne se na svojem stolcu i ustane. «Odlièno kao i uvijek, Akhmade. Ali nedostajala nam je tvoja prosvijetljena prisutnost.««Alah mi ne otkriva svoje želje kad mi je želudac pun», reèe Jazid lagano se osmjehnuvši. On se ogleda po sobi prema petorici ljudi koji su ustali i potvrðivali njegov autoritet s razlièitim stupnjevima poštovanja.Svi su bili odjeveni drukèije. Pukovnik Naguib Bashir, voda tajne organizacije èasnika koji su podržavali Jazida, nosio je široku djelabu s dugim rukavima i kapuljaèom kako bi prikrio svoj identitet otkad je otišao iz Kaira. Turban je ležao poput groteskne grbe na glavi al-Hakima, a njegovo je krhko tijelo bilo od ramena do stopala prekriveno glatkom haljom od crnog pamuka. Mussa Moheidin, novinar koji je bio šef Jazidove propagande, bio je odjeven u hlaèe i sportsku majicu, a mladi Turèin, Khaled Fawzy, osovina revolucionarnog vijeæa, u vojnièku odoru. Samo je Sulejman Ammar bio besprijekorno odjeven u krojeno safari odijelo.Blago«Sigurno se svi pitate zašto sam sazvao ovaj hitni sastanak», reèe Jazid, «pa neæu gubiti vrijeme. Alah mi je poslao plan da se riješimo predsjednika Hasana i njegovog legla pokvarenih lopova jednim udarcem. Molim vas, sjednite i popijte svoju kavu.»On priðe jednom zidu i pritisne prekidaè. Velika karta u boji polako se spusti prema podu. Ammar ju je prepoznao kao standardnu egipatsku školsku kartu Južne Amerike. Obalni grad Punta del Este u Urugvaju bio je zaokružen crvenom bojom. Na donjoj polovici karte bila je prilijepljena uveæana fotografija luksuzne jahte.Ljudi oko stola opet sjednu, bezizražajnih lica. Zainteresirali su se. Strpljivo su èekali da èuju što je to Alah otkrio njihovome religijskom vodi.Samo je Ammar skrivao svoj skepticizam. Bio je preveliki realist da bi vjerovao u religiozna otkriæa.«Za šest dana», poène Jazid, «održat æe se meðunarodni ekonomski summit, prouzroèen svjetskom ekonomskom krizom. To æe se odvijati u turistièkom gradu Punta del Este, poprištu konferencije Meduamerièkog ekonomskog i socijalnog vijeæa koje je proglasilo Savez za napredak. Nacije dužnici, osim Egipta, okupile su se kako bi izbrisale vanjske dugove i posudbe. Zbog ovoga, propast æe stotine banaka u Sjedinjenim Državama i Europi. Zapadni bankari i njihovi nacionalni financijski struènjaci sazvali su skup u posljednjem pokušaju zaustavljanja predstojeæe ekonomske katastrofe. Naš predsjednik, imperijalistièka ulizica, jedini je koji ne sudjeluje. Hasan treba prisustvovati sastanku kako bi potkopao našu islamsku braæu i prijatelje iz Treæeg svijeta preklinjuæi zapadne zelenaše za još posudaba kako bi zadržao svoj oslabjeli utjecaj u Egiptu. Ovo neæemo dopustiti. Bis millah, uz Božju pomoæ, iskoristit æemo ovaj trenutak da stvorimo pravu islamsku vladu za naš narod.»«Ja kažem, ubijmo tiranina i završimo s time», reèe Khaled Fawzy oštro. Bio je mlad i arogantan i bez takta. Njegova nestrpljivost veæ je rezultirala propalim puèem njegovih studentskih revolucionara pri èemu je izgubljeno 30 života. Njegove su tamne oèi šarale amo-tamo.«Jedan dobro upuæeni projektil zemlja-zrak dok Hasanov zrakoplov polijeæe

prema Urugvaju, i zauvijek æemo se riješiti njegovoga pokvarenog režima.»Clive Cussler«I otvoriti vrata ministru obrane Abu Hamidu da se postavi za diktatora prije no što budemo spremni», zausti Mussa Moheidin. Slavni egipatski pisac bio je u svojim šezdesetim godinama. Bio je to oštrouman, urban i artikuliran èovjek, sporih i elegantnih manira. Moheidin je bio jedini èovjek za stolom kojega je Ammar zaista poštovao.Jazid se okrene prema Bashiru.«Je li to toèna pretpostavka, pukovnièe?«Bashir klimne. Èastohlepan i plitak èovjek, brzo je izražavao svoj uzak pogled na vojna pitanja. «Mussa je u pravu. Abu Hamid maše ti svojom podrškom, i izgovara se da èeka da tvoj mandat izglasa narod. To je samo taktika odugovlaèenja. Hamid je ambiciozan. Sprema priliku da sam upotrijebi vojsku protiv predsjednika.*«Sve je to toèno», reèe Fawzy. «Jedan od njegovih bliskih pomoænika èlan je našeg pokreta. On je otkrio da Hamid planira postaviti sebe za predsjednika i uèvrstiti položaj oženivši se Halom Kamil zbog njezine popularnosti medu narodom.»Jazid se nasmije. «Izgradio je kule od pijeska. Hala Kamil neæe moæi nazoèiti braènoj ceremoniji.««Je li to sigurno?», upita Ammar.«Da», odgovori Jazid glatko. «Alah ne želi da doživi sljedeæi dan.»«Molim te, podijeli s nama svoje otkriæe, Akhmade», molio gaje al-Hakim. Za razliku od drugih, tamnoputih ljudi oko sebe, al-Hakim imao je lice èovjeka koji je proveo pola života u tamnici. Njegova blijeda koža izgledala je gotovo prozirno. No, njegove su oèi, uveæane naoèalama s debelim staklima, gorjele nepokolebljivom odluènošæu.Jazid klimne. «Moji povjerljivi izvori iz Meksika obavijestili su me kako nema slobodnih luksuznih hotelskih soba ni rezidencija u Punta del Esteu zbog neoèekivano velike invazije turista. Kako bi sprijeèili da njihova država izgubi organizaciju summita i meðunarodnu pažnju, urugvajski službenici sredili su da strani vode i njihovi državnici budu smješteni na luksuznim jahtama usidrenim u luci. Hasan i egipatska delegacija odsjest æe na britanskome luksuznom brodu pod imenom Lady Flamborough. Predsjednik De Lorenzo iz Meksika i njegovo osoblje takoðer æe biti na tom brodu.»Jazid zastane i pogleda jednog po jednog èovjeka.BlagoZatim reèe: «Alah mi je došao u viziji i zapovjedio mi da za-luzmem brod.»«Hvala Alahu!», izlane Fawzy.Drugi ljudi pogledali su se u nevjerici. Zatim opet pogledaju Ijazida, u oèekivanju, ne izgovarajuæi pitanja.«Iz vaših pogleda, prijatelji, vidim da sumnjate u moju viziju.»«Nikada», reèe al-Hakim ozbiljno. «Ali, možda si pogrešno I protumaèio Alahovu zapovijed.««Ne, bila je jasna. Brod s predsjednikom Hasanom i njegovim | ministrima mora biti zauzet.»«U koju svrhu?», upita Mussa Moheidin.«Kako bismo izolirali Hasana i sprijeèili njegov povratak u Kairo | dok naše islamske snage osvajaju vlast.»«Abu Hamid poslat æe vojsku na svaki pokušaj», upozori ga | pukovnik Bashir. «To pouzdano znam.»«Hamid ne može zaustaviti plimni val revolucionarnog žara», I reèe Jazid. «Gradanski nemiri su na vrhuncu. Mase su zasiæene oštrog režima prouzroèenog vraæanjem stranih dugova. On i Hasan režu | granu na kojoj sjede time što ne odbacuju bezbožnièke zelenaše. Egipat može spasiti samo prihvaæanje èistoga islamskog zakona.»

Khaled Fawzy skoèi na noge i podigne šaku. «Moraš mi samo narediti, Akhmade, i povest æu milijun ljudi na ulice.«Jazid zastane, teško dišuæi od vjerskog žara.Zatim reèe: «Narod æe voditi. Ja æu slijediti.«Izraz na licu al-Hakima bio je tmuran.«Moram priznati da imam loš predosjeæaj.««Ti si kukavica!«, obrecne se Fawzy prkosno.«Mohammed al-Hakim je mudriji od tebe«, reèe Moheidin strpljivo. «Znam što misli. Ne želi ponoviti fijasko s AchilleLaurom iz 1985., kad su Palestinci zauzeli talijanski putnièki brod i ubili staroga židovskog invalida u kolicima.«Bashir progovori: «Teroristièki pokolj neæe pomoæi našoj ideji.««Želiš li se suprotstaviti volji Alaha?», reèe Jazid ljutito.Svi su poèeli govoriti uglas. Prostorija se ispuni gorèinom svaðe.Samo se Ammar nije miješao. Oni su idioti, pomisli on, prokleti idioti. Iskljuèio se iz rasprave i zagledao u fotografiju jahte.Ciive Cussler „ ~Kotaèiæi u njegovoj glavi polako su ubrzavali.«Mi nismo samo Egipæani», tvrdio je Bashir, «mi smo i Arapi Druge arapske nacije okrenut æe se protiv nas ako pobijemo naše državnike, a i njihove koji se nadu na putu. Neæe to smatrati Alahovim darom, nego politièkom teroristièkom zavjerom.»Moheidin pokaže prema Fawzyju. «Khaled ima pravo. Bolje je ubiti Hasana na domaæem teritoriju nego izazvati pokolj na brodu na kojem se nalazi i meksièki voda i njegova delegacija.««Ne možemo odgovarati za masovni teroristièki èin», reèe al-Hakim. «Negativne posljedice za našu novu vladu bile bi katastrofalne.»«Svi ste vi crvi koji pripadate Hasanovom taboru», ispljune Fawzy. «Ja kažem, napadnimo brod i pokažimo svijetu našu moæ.»Nitko nije obraæao pažnju na militantnog fanatika koji je gorljivo mrzio i Židove i kršæane.«Zar ne vidiš, Akhmade», preklinjao je Bashir, «da æe biti nemoguæe probiti osiguranje u Punta del Esteu? Urugvajski patrolni èamci bit æe brojniji od skakavaca. Svi brodovi na kojima se nalaze vode summita bit æe pod jakom stražom. Govoriš o samoubilaèkom napadu vojske komandosa. To se jednostavno ne može uèiniti.»«Imat æemo pomoæ iz izvora koji mora ostati tajna», reèe Jazid. On se okrene i pogleda Ammara. «Ti, Sulejmane - ti si naš struènjak za tajne operacije. Ako se ekipa naših najboljih boraca uspije prokrijumèariti na Lady Flamborough bez da ih primijete, možemo li zauzeti i zadržati brod dok ne formiramo republiku u ime islama?»«Da», odgovori Ammar ne skidajuæi pogled s fotografije broda. Glas je bio tih, ali potpuno èvrst. «Šest dana je krajnja granica, ali brod može držati deset iskusnih boraca i pet iskusnih mornara bez krvoproliæa, ukoliko imamo na svojoj strani element iznenaðenja.»Jazidove oèi zasjale su. «Ah, znao sam da mogu raèunati na tebe.»«Nemoguæe», zaurla Bashir. «Ne možete prokrijumèariti toliko ljudi u Urugvaj bez da netko posumnja. A èak i kad biste nekim èudom osvojili brod i svladali posadu, svi specijalci Zapada sjatili bi se u roku od 24 sata. Prijetnja ubojstvom talaca neæe ih zaustaviti. Imat æete sreæe ako izdržite više od nekoliko sati.««Mogu zauzeti i zadržati Lady Flamborough puna dva tjedna.»Bashir odmahne glavom. «Izgubljen si u snovima.«T84Blago«Kako je to moguæe?», upita Moheidin.

«Zanima me kako planiraš nadmudriti vojsku vrhunski obuèenih agenata osiguranja bez bitke prsa u prsa.»«Ne namjeravam se boriti.»«To je glupost!», reèe Jazid šokirano.«Nije», reèe Ammar. «Treba znati trik.»«Trik?»«Toèno.» Ammar se dobroæudno nasmiješi. «Vidite, planiram izvesti da Lady Flamborough, njezina posada i putnici nestanu.»Clive CusslerPoglavlje XXV«Moj je posjet strogo neslužbene prirode«, reèe Julius Schiller Hali Kamil dok su ulazili u dnevnu sobu skijaške vile senatora Pitta.«Moji pomoænici pokrivaju me izgovorom da pecam na Key Westu.»«Razumijem», reèe Hala. «Zahvalna sam za priliku da razgovaram s nekim tko nije pripadnik tajne službe.»Doèekala ga je odjevena pomodno u islandski smeði vuneni pulover i hlaèe iste boje, i izgledala još mlade no što je Schiller pamtio.On je izgledao neprimjereno skijalištu, odjeven u poslovno odijelo, ulaštene cipele i s aktovkom u ruci. «Ima li nešto što bih mogao uèiniti da vam boravak ovdje bude ugodniji?»«Ne, hvala vam. Ništa ne može ublažiti frustraciju neaktivnosti kada imam toliko toga za uèiniti.»«Za nekoliko dana sve æe biti gotovo», reèe Schiller utješno.«Nisam vas oèekivala vidjeti ovdje, Juliuse.»«Iskrsnulo je nešto povezano s Egiptom. Naš predsjednik smatrao je da bismo se trebali posavjetovati s vama.»Hala presavije noge pod sebe i srkne èaj.«Bih li se trebala osjeæati polaskanom?»«Recimo da bismo vam bili zahvalni na suradnji.»«U vezi s èime»BlagoSchiller otvori aktovku, preda Hali vezanu mapu s dokumentima i sjedne ispijajuæi èaj. Gledao je kako blage crte njezinoga anðeoskog lica otvrdnjavaju dok je polako shvaæala što èita. Napokon, ona dovrši posljednju stranicu i zatvori mapu. Zatim uputi Schilleru prodoran pogled.«Zna li javnost za to?»On klimne. «Otkriæe broda bit æe objavljeno danas poslijepodne. No, ne spominjemo Aleksandrijsku knjižnicu.«Hala se zagleda kroz prozor.«Naš gubitak Knjižnice prije šesnaest stoljeæa mogao bi se usporediti s time kad bi vaš predsjednik odjednom naredio spaljivanje washingtonskih arhiva, Instituta Smithsonian i Nacionalne umjetnièke galerije.»Schiller klimne. «Precizna usporedba.»«Ima li nade da se drevne knjige pronadu?»«Još ne znamo. Voštane ploèice s broda daju samo neke zbunjujuæe tragove. Skrovište može biti bilo gdje izmeðu Islanda i Južne Afrike.»«Ali namjeravate ga potražiti«, reèe ona s rastuæim interesom.«Pokrenut je istraživaèki projekt.»«Tko sve zna za to?»«Samo predsjednik, ja i nekoliko povjerljivih èlanova naše vlade, a sada i vi.»«Zašto ste ukljuèili mene, a ne predsjednika Hasana?»Schiller ustane i poène koraèati prostorijom. Zatim se okrene prema Hali. «Vaš državni voda možda neæe dugo biti na vlasti. Smatramo da su informacije previše važne da bi pale u krive ruke.»«Akhmad Jazid.»

«Iskreno, da.»«Vaša vlada morat æe se pozabaviti njime prije ili kasnije», reèe Hala. «Ako je moguæe locirati blaga Knjižnice i vrijedne geološke podatke, Jazid æe zahtijevati da budu vraæeni Egiptu.»«Razumijemo», reèe Schiller. «To i jest svrha našeg sastanka ovdje u Breckinridgeu. Predsjednik želi da u svojem govoru Ujedinjenim narodima najavite skoro otkriæe.«Hala na trenutak zamišljeno pogleda Schillera. Zatim preokrene oèima i progovori ljutitim glasom.Clive Cussler«Kako mogu reæi da otkriæe slijedi svakoga èasa, kad potraga može potrajati godinama i ne mora biti uspješna? Smatram vrlo neukusnim što predsjednik i njegovi savjetnici inzistiraju na stvaranju laži i što koriste mene da je izgovorim. Je li to još jedna od vaših glupih bliskoistoènih igara, Juliuse? Posljednji pokušaj održavanja predsjednika Hasana na vlasti i slabljenja utjecaja Akhmada Jazida? Jesam li ja oruðe koje bi trebalo navesti egipatski narod da povjeruje kako æe u njihovoj zemlji biti pronaðene bogate naslage minerala koje æe pokrenuti našu ekonomiju i eliminirati strašno siromaštvo?»Schiller je sjedio u tišini. Nije ništa zanijekao.«Došli ste pogrešnoj ženi, Juliuse. Radije æu vidjeti kako moja vlada pada i suoèiti se s Jazidovim egzekutorima nego što æu zavarati vlastiti narod lažnom nadom.»«Plemeniti osjeæaji», reèe Schiller tiho. «Divim se vašim principima; meðutim, èvrsto vjerujem da je plan dobar.»«Rizik je prevelik. Ako predsjednik ne doðe do znanja pohranjenog u Knjižnici, zaziva politièku katastrofu. Jazid æe iskoristiti propagandnu kampanju koja æe mu ojaèati poziciju i uèiniti ga jaèim no što vaši struènjaci za Egipat mogu i zamisliti. Po deseti put u deset godina, struènjaci SAD-a za vanjsku politiku ispast æe klaunovi u oèima svijeta.»«Bilo je grešaka«, prizna Schiller.«Da se barem niste miješali u naša posla.»«Nisam došao ovamo raspravljati o bliskoistoènoj politici, Hala. Došao sam zatražiti vašu pomoæ.»Ona odmahne glavom i okrene se.«Žao mi je, ne mogu lagati javnosti.»Schiller je pogleda s toplinom i razumijevanjem u oèima. Nije forsirao, smatrao je kako je bolje da se povuèe.«Prenijet æu predsjedniku vaš odgovor«, reèe on, pokupi aktovku i krene prema vratima. «Bit æe vrlo razoèaran.««Èekajte!»On se okrene u išèekivanju.Hala ustane i priðe mu. «Dokažite mi da vaši ljudi imaju pravi trag k skrovištu artefakata iz Knjižnice, a ne nekakva maglovita nagaðanja, i uèinit æu kako Bijela kuæa želi.»Blago«Objavit æete otkriæe?»«Da.»«Èetiri dana do vašeg govora i nije mnogo vremena.»«To su moji uvjeti», reèe Hala èvrsto.Schiller klimne. «Prihvaæam ih.»Zatim se okrene i iziðe.Muhammad Ismail gledao je kako Schillerova limuzina silazi s privatne ceste koja je vodila do vile senatora Pitta, i skreæe na autocestu broj devet prema skijaškom gradiæu Breckenridgeu. Nije vidio tko sjedi na stražnjem sjedalu, a nije ni mario za to.Prizor službenog vozila, ljudi koji su ophodili podruèjem i redovito se

javljali putem radioodašiljaèa, te dva naoružana stražara u kombiju Dodge na skretanju za privatnu cestu bilo je sve što je trebao kako bi potvrdio informaciju koju su kupili Jazidovi agenti u Washingtonu.Ismail se nehajno nasloni na veliki Mercedes-Benz dizel sedan, štiteæi èovjeka koji je sjedio u njemu i gledao dalekozorom. Na krovu se nalazilo nekoliko pari skija. Ismail je bio odjeven u bijelo skijaško odijelo. Skijaška maska iste boje skrivala je njegovo uvijek namršteno lice.«Jesi li vidio dovoljno?», upita on praveæi se da namješta držaèe za skije.«Još minuta», reèe promatraè. Gledao je vilu, koja je bila djelomièno vidljiva kroz drveæe. Sve što se moglo vidjeti oko dalekozora bila je gusta crna brada i gomila nepoèešljane kose.«Požuri. Smrzavam se stojeæi ovdje.»«Prièekaj još minutu.»«Kako ti se èini?», upita Ismail.«Ne vidim više od petorice ljudi. Trojica su u kuæi. Dvojica u kombiju. Samo jedan èovjek ophodi terenom, niti sekundu dulje od 30 minuta. Ne produžuju dežurstva. Hladnoæa smeta i njima. Prolaze }stim putem probijenim kroz snijeg. Nema ni traga od TV kamera, ali vjerojatno imaju jednu u kombiju, koju nadgledaju iz kuæe.»«Krenut æemo u dvije grupe», reèe Ismail.IChve Cussler«Jedna zauzima kuæu, druga ubija stražara koji stoji vani i uništava kombi odostraga. Ne oèekuju napad iz tog smjera.»Promatraè spusti dalekozor.«Planiraš li napasti veèeras, Muhammade?»«Ne», odgovori Ismail. «Sutra, kada se amerièke svinje budu šopale za doruèkom.»«Napad pri dnevnom svjetlu bit æe opasan.»«Neæemo se prikradati u tami poput žena.»«Ali naša jedina ruta za bijeg do zraène luke vodi kroz središte grada», pobuni se promatraè. «Ulice æe biti zakrèene prometom i stotinama skijaša. Sulejman Ammar ne bi tako riskirao.»Ismail se odjednom okrene i pljusne promatraèa rukom u rukavici. «Ja ovdje zapovijedam!«, obrecne se on. «Sulejman je precijenjeni šakal. Ne izgovaraj njegovo ime u mojoj nazoènosti.«Promatraè se nije uplašio. Njegove tamne oèi sjajile su od neprijateljstva. «Sve æeš nas pobiti», reèe on tiho.«Neka tako bude», sikne Ismail, glasom hladnim poput snijega.«Ako mi umremo kako bi Hala Kamil umrla, cijena æe biti mala.»BlagoPoglavlje XXVI«Velièanstveno», reèe Pitt.«Sjajno, jednostavno sjajno», promrmlja Lily.Giordino klimne u znak slaganja. «Ovo je prava stvar.»Stajali su u radnji za restauraciju starih i klasiènih automobila, a njihovi su pogledi puni divljenja bili usmjereni prema automobilu iz 1930. L-29 Cord, modelu s otvorenim dijelom za šofera. Karoserija je bila obojena u boju burgundca, a blatobrani su bili naèinjeni od svijetložute kože usklaðene s kožnim krovom nad putnièkim odjeljkom. Elegantan, dug i graciozan, automobil je imao prednji pogon što mu je davalo niski obris. Originalni proizvoðaè rastegnuo je karoseriju tako da je bila dugaèka gotovo pet i pol metara od prednjeg do stražnjeg odbojnika. Gotovo pola te dužine otpadalo je na poklopac motora, koji je zapoèinjao rešetkom poput one na trkaæim automobilima, a završavao vjetrobranom koji se uzdizao gotovo ravno.Automobil je bio velik i vitak, prelijepa stvar koja je pripadala razdoblju

kog su se starije generacije prisjeæale s toplinom, ali nepoznatom kasnijim generacijama.Èovjek koji je pronašao Pittov automobil pohranjen u nekoj staroj garaži, skriven pod otpadom starim 40 godina, i koji ga je restaurirao iz olupine, bio je ponosan na svojih ruku djelo.Clive CusslerRobert Esbenson, visok èovjek mršavog lica i mirnih plavih oèiju s ljubavlju je obrisao poklopac motora krpom za prašinu i predao automobil Pittu.«Žao mi je što ovaj odlazi.»«Obavili ste sjajan posao», reèe Pitt.«Hoæete li ga prenijeti kuæi?»«Ne još. Htio bih ga provozati nekoliko dana.»Esbenson klimne. «U redu, samo da namjestim karburator i dis-tributor za našu nadmorsku visinu. Kad se vratite u radionicu, sredit æu da ga autoprijevoznik preveze u Washington.»«Mogu li se i ja provozati?», upita Lily nestrpljivo.«Skroz do Breckenridgea», odgovori Pitt. On se okrene Giordinu.«Ideš li s nama, Al?»«Zašto ne? Unajmljeni automobil možemo ostaviti na parkiralištu.«Oni ubace prtljagu, i deset minuta kasnije Pitt skrene Cordom na državnu cestu 70 i usmjeri dugi poklopac motora prema podnožju snijegom prekrivenih Stjenovitih planina.Lily i Al sjedili su u toplom u luksuznom putnièkom odjeljku, odvojeni od Pitta staklom. Pitt nije izvadio krov koji je štitio vozaèa, veæ je sjedio na otvorenom, zabundan u teški kaput od ovèje kože, uživajuæi u hladnom zraku koji mu je puhao u lice.U ovom trenutku bio je usredotoèen na vožnju i promatrao instrumente kako bi bio siguran da automobil star 60 godina radi kako treba. Držao se sporijeg traka, puštajuæi druge sudionike u prometu da ga pretjeèu i zure u njega.Pitt se za volanom osjeæao uzbuðeno i zadovoljno, slušajuæi kako prede motor od osam cilindara i kako ispušna cijev proizvodi blagi zvuk. Èinilo mu se kao da upravlja živim biæem.Da je imao ikakvu predodžbu o nevolji u koju se uputio, okrenuo bi se i vratio ravno u Denver.Tama je prekrila Kontinentalni rascjep kad je Cord ušao u legendarni rudarski grad Colorada koji se pretvorio u skijalište. Pitt je vozio glavnom ulicom, èije su stare zgrade zadržale povijesni zapadnjaèki izgled.Ploènici su bili prepuni ljudi koji su se vraæali s padina, noseæi skije i štapove preko ramena.Pitt se zaustavi u blizini ulaza u hotel Breckenridge. Upiše se u registar i preuzme dvije poruke od recepcionara. Proèita oba papiriæa i stavi ih u džep.«Od dr. Rothberga?», upita Lily.«Da, poziva nas na veèeru u svoj stan. Nalazi se preko puta hotela.»(«Kada?», upita Giordino. «U sedam i trideset.« Lily pogleda na svoj sat. «Imam samo 40 minuta da se istuširam i sredim frizuru. Bolje da požurim.»Pitt joj pruži kljuè sobe. «Ti si u 221. Al i ja smo u susjednim sobama s obje strane.»Èim je Lily nestala s portirom u dizalu, Pitt pozove Giordina u koktel bar. Èekao je dok konobarica nije uzela narudžbu, a tada mu je pružio drugu poruku preko stola.Giordino je tiho proèita naglas. «Tvoj projekt s knjižnicom dobiva glavni prioritet. Vrlo je važno da pronaðeš Alexovu trajnu adresu tijekom sljedeæa èetiri dana. Sretno, tata.»On podigne pogled, totalno zbunjen. «Jesam li dobro proèitao? Imamo samo èetiri dana da otkrijemo lokaciju?»Pitt klimne. «Vidim paniku izmeðu redova i njušim kako se nešto kreæe u

krugovima washingtonskih moænika.««Mogli bi od nas isto tako zatražiti da otkrijemo zajednièki lijek za herpes, AIDS i akne», progunda Giordino.«Možemo otpisati skijanje.««Ostat æemo», reèe Pitt odluèno. «Ne možemo ništa uèiniti dok se Yaegeru ne posreæi.« On ustane sa stolca. «A govoreæi o Yaegeru, bilo bi bolje da ga nazovem.«U predvorju hotela pronašao je telefonsku govornicu i nazvao uz pomoæ kreditne kartice. Nakon èetiri zvona, odgovori mu glas koji je zvuèao kao da dolazi iz zijeva.«Ovdje Yaeger.»«Hiram, ovdje Dirk. Kako napreduje potraga?««Napreduje.»«Jesi li naišao na nešto?«Chve Cussler«Moje bebice pretresle su sve geološke podatke od Casablance do roga Zanzibara. Nisu pronašle lokaciju uz afrièku obalu koja bi odgovarala tvojem crtežu. Postojale su tri slabe moguænosti. No, kad sam uprogramio profile promjena kopnenih masa koje su se mogle dogoditi u posljednjih 1.600 godina, niti jedna se nije održala. Žao mi je.»«Koji ti je sljedeæi korak?»«Veæ sam krenuo na sjever. To æe dulje potrajati zbog dugaèke obale Britanskog otoèja, Baltièkog mora i skandinavskih zemalja sve do Sibira.»«Možeš li to pokriti u èetiri dana?»«Samo ako inzistiraš da ukljuèim još zaposlenika i radimo 24 sata na dan.»«Inzistiram», reèe Pitt ozbiljno. «Upravo sam saznao kako je naš projekt postao hitan prioritet.««Potrudit æemo se», reèe Yaeger više simpatiènim nego ozbiljnim glasom.«Ja sam u Breckenridgeu u Coloradu. Ako naideš na nešto, zovi me u hotel Breckenridge.»Pitt izdiktira Yaegeru broj hotela i broj svoje sobe.Yaeger ponovi brojeve. «U redu, zapisao sam.» |-|«Zvuèiš kao da si dobro raspoložen*, reèe Pitt. m i«Zašto ne? Uèinili smo veæ mnogo.» "'«Što? Još uvijek ne znaš gdje se nalazi naša rijeka.««Istina», odgovori Yaeger veselo.«Ali sasvim sigurno znam gdje se ne nalazi.»Snježne pahuljice velike poput kukuruznih padale su dok su njih troje prelazili cestu od hotela do dvokatne zgrade od cedrovine. Na osvijetljenom znaku pisalo je Skiqueen. Oni se popnu uz stubište i pokucaju na vrata 22B.Bertram Rothberg pozdravi ih veselim osmijehom ispod uredne sive brade i iskrièavih plavih oèiju. Uši su mu se uzdizale iz uzburkanog mora sijede kose. Njegovo popunjeno tijelo bilo je odjeveno u crvenu košulju i pamuène hlaèe.BlagoDa je u jednoj ruci držao sjekiru, a u drugoj pilu, mogao se javiti na posao kao drvosjeèa.Rukovao se s njima toplo i bez formalnosti, kao da se poznaju godinama. Zatim ih povede uz usko stubište u kombinaciju dnevne sobe i blagovaonice pod ostakljenim visokim stropom.«Kako vam se èini boca jeftinog burgundca prije veèere», upita on s lukavim osmijehom.Lily se nasmije. «Ja sam za.»Giordino slegne ramenima. «Nije važno što je, sve dok je tekuæe.»«A ti, Dirk?»«Zvuèi dobro.»Pitt se nije trudio ispitivati Rothberga kako ih je prepoznao. Njegov otac

opisao ih je. Izvedba je bila gotovo savršena. Pitt je sumnjao da je povjesnièar nekada radio za neku od brojnih državnih tajnih služba. Rothberg se povuèe u kuhinju kako bi im natoèio vino. Lily krene za njim. «Mogu li ti pomoæi s neèim?» Ona iznenada zastane i zagleda se u prazne kuhinjske površine i hladnu peænicu.Rothberg zapazi njezin znatiželjni pogled. «Ja sam loš kuhar, pa æe nam veèera biti dostavljena. Trebala bi stiæi oko osam sati.»On pokaže kauè u dnevnoj sobi.«Molim vas, raskomotite se uz vatru.»On donese èaše, a zatim spusti svoje okruglo tijelo u kožnu fotelju, pa podigne svoju èašu.«Za uspješnu potragu.««Živjeli», reèe Lily.Pitt zapoène razgovor. «Tata mi je rekao da si posvetio život prouèavanju Aleksandrijske knjižnice.««Trideset i dvije godine. Vjerojatno bi mi bilo bolje da sam se oženio nego što sam obilazio prašnjave police s knjigama i naprezao °ci nad starim rukopisima. Ta tema bila mi je poput ljubavnice. Nikad ništa nije tražila, samo je davala. Nikad se nisam odljubio od nje.»Lily reèe: «Razumijem tvoju strast.»Rothberg joj se nasmiješi.«I možeš je razumjeti kao arheologinja.»On ustane i žaraèem podjari vatru u ognjištu. Zadovoljan što klade gore ujednaèeno, on sjedne i nastavi.Chve Cussler«Da, Knjižnica nije bila samo velièanstveni centar uèenja, bila je i najveæe èudo drevnog svijeta, i sadržavala je ukupno znanje cijelih civilizacija.« Rothberg je govorio kao da je u transu, kao da njegov um promatra sjene prošlosti. «Velièanstvena umjetnost i literatura Grka, Egipæana, Rimljana, sveti rukopisi Židova, mudrost i znanje najtalentiranijih ljudi koje je svijet ikada vidio, božanstveni filozofski radovi, glazba nevjerojatne ljepote, drevne uspješnice, remek-djela medicine i znanosti. Bilo je to najbolje skladište materijala i znanja ikada sakupljeno u antièko doba.»«Je li bila otvorena za javnost?«, upita Giordino.«Sigurno ne baš svakom prosjaku s ulice», odgovori Rothberg.«No, istraživaèi i uèenjaci imali su pristup kako bi istraživali, katalogizirali, prevodili i ureðivali gradu, te objavljivali svoja otkriæa. Knjižnica i njezin muzej bili su mnogo više od obiènih odlagališta. Njihove su dvorane pokrenule pravu, kreativnu znanost. Knjižnica je postala prva prava referentna knjižnica kakve mi danas poznajemo, gdje su knjige bile sistematizirane i katalogizirane. Kompleks je, zapravo, bio poznat kao Boravište muza.»Rothberg zastane i pogleda èaše svojih gostiju. «A1, izgledaš kao da bi ti dobro došla još jedna èaša vina.»Giordino se nasmiješi. «Nikada ne odbijam besplatno piæe.»«Lily, Dirk?»«Ja svoje nisam ni taknula«, reèe Lily.Pitt odmahne glavom. «Ja neæu.»Rothberg dopuni Giordinovu èašu, a zatim i svoju, pa nastavi.«Kasnija carstva i države duguju Aleksandrijskoj knjižnici vrlo mnogo. Malo je znanstvenih institucija bilo toliko plodno. Plinije, slavni Rimljanin iz I. stoljeæa nove ere, izumio je i napisao prvu enciklopediju na svijetu. Aristofan, voditelj Knjižnice dvije stotine godina prije Krista, bio je otac rjeènika. Kalimah, slavni pisac i autoritet za grèke tragedije, sastavio je najraniju knjigu Tko je tko. Veliki matematièar Euklid napisao je prvi poznati udžbenik o geometriji. Dionizije je organizirao gramatiku u koherentni sustav

i objavio svoju Umjetnost gramatike, koja je postala model teksta za sve jezike, pisane i govorne. Ti ljudi, kao i tisuæe drugih, radili su i stvorili svoja epohalna djela u Knjižnici.«IBlago«Opisuješ sveuèilište«, reèe Pitt.»Upravo tako. Knjižnica i muzej smatrani su sveuèilištem helenistièkog svijeta. Goleme graðevine od bijelog mramora s galerijama slika, dvorana za statue, teatrima za èitanje poezije i predavanja iz podruèja od astronomije do geologije. Imali su i spavaonice, blagovaonicu, hodnike pod kolonadama namijenjene kontemplaciji, park sa životinjama i botanièki vrt. Deset velikih graðevina sadržavalo je razlièite kategorije rukopisa i knjiga. Stotine tisuæa knjiga i rukopisa napisano je na papirusu ili pergamentu, a zatim urolano u svitke i pohranjeno u bronèanim cijevima.»«Koja je razlika izmeðu njih?», upita Giordino.«Papirus je tropska biljka. Egipæani su od nje izraðivali materijal na kojem se pisalo. Pergament, zvan još i vellum, izraðivao se od kože životinja, naroèito mlade teladi, janjadi ili kozliæa.««Je li moguæe da su izdržali sva ova stoljeæa?*, upita Pitt.«Pergament bi trebao trajati dulje od papirusa«, odgovori Rothberg. Zatim pogleda Pitta. «Njihovo stanje nakon šesnaest stoljeæa zavisit æe o mjestu na kojem su pohranjeni. Svici papirusa iz egipatskih grobnica èitki su i nakon tri tisuæe godina.««Suha i topla klima.»«Da.»«A što ako su svici zakopani negdje duž sjeverne obale Švedske ili Rusije?«Rothberg zamišljeno sagne glavu. «Zimska hladnoæa valjda bi ih saèuvala, no tijekom ljetnog zatopljenja istrunuli bi zbog vlage.«Pitt je mogao namirisati poraz. Bio je to još jedan èavao u kovèegu. Nada da æe pronaæi rukopise iz Knjižnice netaknute bila je manja no ikada.Lily nije dijelila Pittov pesimizam. Na licu joj je sjajilo uzbuðenje.«Da si ti Junius Venator, dr. Rothberg, koje bi knjige spasio?««Teško pitanje«, reèe Rothberg žmirkajuæi prema njoj.«Mogu samo nagaðati daje pokušao spasiti cijele zbirke Sofokla, Euripida, Aristotela i Platona, za poèetak. I, naravno, Homera. On je Napisao 24 knjige, ali do nas ih je došlo vrlo malo. Mislim da bi Venator spasio pedeset tisuæa knjiga grèke, etrušèanske, rimske i egipatske Povijesti, ukoliko bi ih njegova flota mogla ponijeti. Ova posljednjaChve Cusslerbila bi naroèito zanimljiva, buduæi da je cjelokupna monumentalna zbirka egipatske literature i religijskih i znanstvenih materijala izgubljena. Ne znamo praktièno ništa o Etrušèanima, no Klaudije je0 njima napisao opširnu povijest koja se sigurno nalazila na policama Knjižnice. Ja bih sigurno ponio i religijske radove hebrejske i kršæanske tradicije i zakona. Otkriæa iz ovih svitaka vjerojatno bi šokirala moderne izuèavatelje Biblije.»«Znanstvene knjige?», upita Giordino.«Naravno.»«Ne zaboravi kuharice«, reèe Lily.Rothberg se nasmije.«Venator je bio lukav igraè. On bi spasio široki raspon znanja i materijala, ukljuèujuæi i kuharice i knjige o održavanju kuæanstva. Ponešto za svakoga, mogli biste reæi.»«Naroèito drevne geološke podatke», reèe Pitt.«Naroèito to», složi se Rothberg.«Jesmo li saznali nešto o tome kakav je bio èovjek?», upita Lily.

«Venator?»«Da.»«On je bio vodeæi intelektualac svojeg vremena. Poznati uèenjak1 uèitelj koji je došao iz jednog od velikih centara uèenja iz Atene da bi postao posljednji kustos Aleksandrijske knjižnice. On je bio veliki kronièar svojeg doba. Znamo da je napisao više od stotinu knjiga politièkih i društvenih komentara koje su pokrivale povijest od èetiri tisuæe godina. Ništa od toga nije saèuvano.»«Arheološkim istraživaèima bilo bi mnogo lakše kad bi imali podatke od nekoga tko je dvije tisuæe godina bliži nama», reèe Lily.«Što još znamo o njemu?», upita Pitt.«Ne mnogo. Venator je privukao mnoge uèenike koji su postali priznati pisci i znanstvenici. Jedan uèenik, Diokles iz Antiohije, kratko ga spominje u jednom od svojih eseja. Opisao je Venatora kao smjelog inovatora koji se bavio podruèjima kojih su se drugi uèenjaci plašili-Iako je bio kršæanin, religiju je shvaæao više kao društvenu znanost. To je bio glavni razlog sukoba izmeðu Venatora i kršæanskog fanatika Teofila, biskupa Aleksandrije. Teofil je napao Venatora, tvrdeæi da je muzej i Knjižnica leglo poganstva. Napokon je uvjerio cara Teodozija,Blagogorljivog kršæanina, da spali Knjižnicu. U sukobima kršæana i nekršæana koji su pratili uništenje, pretpostavilo se da su Juniusa Venatora ubili fanatièni Teofilovi sljedbenici.*«No, sada znamo da je pobjegao s dijelom zbirke«, reèe Lily.«Kad je senator Pitt nazvao i priopæio mi vijesti o vašem otkriæu na Grenlandu«, reèe Rothberg, «bio sam uzbuðen poput smetlara koji je dobio milijun dolara na lotu.»«Možeš li nam reæi što misliš o tome gdje je Venator mogao sakriti artefakte?«, upita Pitt.Rothberg se zamisli na trenutak. Napokon tiho reèe: «Junius Venator nije bio obièan èovjek. Slijedio je svoj put. Imao je pristup planini znanja. Njegova ruta bila bi znanstveno isplanirana, i samo bi nepoznanice bile prepuštene sluèaju. Sigurno je dobro obavio posao, ako uzmete u obzir èinjenicu da su relikti ostali skriveni 1.600 godina.« Rothberg podigne ruke priznajuæi poraz. «Ne mogu vam pomoæi. Venator je previše lukav da bih mogao nagaðati.««Sigurno imaš neku predodžbu«, ustrajao je Pitt.Rothberg se dugo zagleda u plamenove koji su pucketali na ognjištu. «Sve što mogu reæi jest kako se Venatorovo skrovište mora nalaziti na mjestu gdje ga nitko ne bi potražio.«Clive CusslerPoglavlje XXVIINa Ismailovom satu bilo je 7.58. On se ispruži iza male plave omorike i proviri prema vili. Iz jednog od dva dimnjaka izlazio je dim od drva, a iz ventila grijaèa sukljala je para. Znao je da se Kamil rano budi i da je dobra kuharica. Ispravno je pretpostavio da je ustala i pravila doruèak za svoje stražare.On je bio èovjek pustinje i nije navikao na ledenu hladnoæu koja ga je okruživala. Poželi da može ustati, zamahati rukama i udarati nogama po tlu. Nožni prsti su ga boljeli, a prsti na rukama polako su mu otupjeli u rukavicama. Agonija hladnoæe ispunjavala mu je um i usporavala reakcije. U njemu se javi strah da bi mogao uprskati posao i umrijeti besmisleno.Ismailovo neiskustvo dolazilo je do izražaja. U kljuènom trenutku misije postao je nestabilan. Odjednom se poèeo pitati znaju li omraženi Amerikanci da je on tu, ili možda sumnjaju u to. Nervozan i uplašen, poèeo je gubiti svoju sposobnost donošenja brzih, èvrstih odluka.U 7.59 sati, jedan brzi pogled na kombi koji je stajao kod križanja. Stražari

u kombiju mijenjali su se svaka èetiri sata s onima u toploj vili. Dvojica stražara trebali su svaki èas iziæi i prijeæi stotinu metara od vile.On skrene pažnju prema stražaru koji je hodao dobro utabanim putem kroz snijeg. Polako se približavao Ismailovom stablu.Dah mu je bio vidljiv u oblacima pare, i pogledom je tražio nešto što bi odudaralo od normale.Monotonija i žestoka hladnoæa nisu umanjili pažnju agenta tajne službe. Pogledom je poput radara pretraživao podruèje. Za manje od minute ugledat æe Ismailov trag u snijegu.Ismail tiho prokune i spusti se niže u snijeg. Znao je da je jako izložen. Iglice omorike koje su ga zaklanjale neæe ga zaštititi od metaka.U 8 sati, gotovo u sekundu toèno, ulazna vrata vile otvore se i iz nje iziðu dvojica agenata. Imali su kape i skijaška odijela. Automatski su promatrali snježni krajolik dok su se kretali niz cestu, tiho razgovarajuæi.Ismailov plan bio je da prièeka dok smjena ne doðe do kombija, i da tada sredi svu èetvoricu istovremeno. No, pogriješio je u procjeni i prerano zauzeo položaj. Njih dvojica prošli su tek pedeset metara niz cestu, kad je stražar koji je hodao oko vile ugledao Ismailove tragove u snijegu.On zastane i prinese odašiljaè ustima. Rijeèi su mu bile prekinute glasnim praskom Ismailove automatske puške Heckler & Koch MP5.Ismailov amaterski plan loše je krenuo. Profesionalac bi eliminirao stražara jednim hitcem u glavu iz snajperske puške. Ismail je prorešetao prsa stražara s desetak metaka; dobrih dvadesetak odletjelo je u šumu iza njega.Jedan od Arapa poèeo je frenetièno bacati granate na kombi, dok je drugi ispaljivao rafale u bok kombija. Sofisticirani napad bio je izvan moguænosti veæine terorista. Finese su im bile jednako strane kao i tekuæi sapun. Njihov jedini spas bila je sreæa. Jedna od granata prošla je kroz vjetrobran i glasno prasnula. Eksplozija nije nimalo nalikovala filmskim specijalnim efektima. Spremnik za gorivo nije odletio u zrak u vatrenoj lopti. Kombi se napuhnuo i raspuknuo poput limenke u kojoj eksplodira petarda.Oba stražara poginula su trenutno.Uzbuðeni i željni krvi, dva napadaèa nastavili su s napadom na uništeni kombi, prazneæi spremnike svojih automata, umjesto da se koncentriraju na agente tajne službe na cesti, koji su se zaklonili iza stabala i zasuli ih preciznom paljbom iz Uzija koja ih je brzo pokosila.Clive CusslerToèno procijenivši da više ne mogu pomoæi svojim kolegama u kombiju, poèeli su se povlaèiti prema vili, trèeæi leðima o leda i u stranu. Jedan od njih razmjenjivao je paljbu s Ismailom, koji se zaklonio iza velike stijene prekrivene mahovinom.Ismailova strategija nestala je u zbrci.Preostala desetorica terorista trebali su pojuriti prema stražnjim vratima na zvuk Ismailove paljbe, no izgubili su dragocjeno vrijeme probijajuæi se kroz snijeg dubok do koljena. Njihov napad je zakasnio i bili su uèinkovito prikovani od agenata iz kuæe.Jedan Arapin uspio se domoæi privremenog zaklona pod sjevernim zidom vile. Izvukao je iglu granate i bacio je na veliki boèni prozor. Pogrešno je procijenio debljinu dvostrukog stakla, i granata se odbila. Imao je jedva dovoljno vremena da naèini užasnuti izraz lica prije no što ga je eksplozija raznijela.Agenti su se popeli uz stubište i uskoèili kroz prednja vrata. Arapi su ispalili salvu koja je pogodila jednog od njih u leða, i ovaj padne tako da su mu samo noge virile preko praga. Brzo su ga uvukli unutra i zatvorili vrata u trenutku kad su ih tri tuceta metaka i granata pretvorila u iverje.Prozori su se rasuli u komadiæe, ali zidovi od teških balvana s lakoæom su izdržavali napad. Agenti su pogodili još dvojicu Ismailovih ljudi, no ostali

su prišli bliže, koristeæi se borovima i stijenama kao zaklonom. Kad su prišli na dvadeset metara od vile, poèeli su bacati granate kroz prozore.Unutar vile, jedan od agenata grubo je gurnuo Halu na ognjište. Upravo je preko nje stavljao pisaæi stol, kad ga salva metaka zaspe kroz prozor. Tri metka pogodila su ga u vrat i rame. Hala nije mogla vidjeti, ali èula je kako je njegovo tijelo palo na drveni pod.Granate su sada uzimale svoj smrtonosni danak. Šrapneli su izbliza bili mnogo opasniji za ljudsko tkivo od metaka puške. Jedina obrana agenata bila je oštra i precizna paljba, ali nisu oèekivali velik napad i njihove male zalihe streljiva sada su spale na nekoliko spremnika.Poziv u pomoæ uputili su odmah nakon Ismailovih prvih hitaca, ali taj je poziv upuæen uredu tajne službe u Denveru, i izgubljeno je dragocjeno vrijeme dok je obaviješten ured lokalnog šerifa i dok su njihove postrojbe organizirane.BlagoJedna granata eksplodirala je u ostavi i zapalila kantu s raz-rjeðivaèem. Zatim je eksplodirala kanta s gorivom za ureðaj za èišæenje snijega, i uskoro je cijela jedna strana vile gorjela.Paljba se stišavala dok se požar širio. Arapi su oprezno stisnuli obruè. Formirali su krug oko vile, i usmjerili paljbu na prozore i vrata. Strpljivo su èekali da preživjele vatra istjera van.Još su samo dvojica agenata tajne službe stajali na nogama. Preostali su ležali u krvavim hrpama medu uništenim komadima namještaja. Vatra se proširila na kuhinju i stražnje stubište, a zatim i na spavaæe sobe na katu. Više se nisu mogli nadati da æe je obuzdati. Vruæina je ubrzo postala neizdrživa braniteljima u prizemlju.Zvukovi sirena odjekivali su dolinom iz smjera grada, približavajuæi se.Jedan od agenata odgurnuo je stol koji je štitio Halu u kaminu i poveo je na sve èetiri prema niskom prozoru.«Stižu zamjenici lokalnog šerifa», reèe on brzo.«Èim privuèemo paljbu terorista, pojurit æemo prema njima prije no što se ispeèemo ovdje.»Hala je mogla samo klimnuti. Jedva ga je èula. U bubnjiæima joj je tutnjilo od eksplozija granata. Oèi su joj bile ispunjene suzama, i pritisnula je rupèiæ èvrsto uz usta i nos kako bi filtrirala dimni pokrivaè.Vani, Ismail je ležao na mjestu, èvrsto držeæi svoj H & K automatik, rastrgan nedoumicom. Vila se brzo pretvorila u pakao, i kroz prozore se sukljali plamenovi i dim. Svi preživjeli morali su pobjeæi u sljedeæih nekoliko sekunda ili umrijeti.No, Ismail nije mogao èekati toliko dugo. Veæ je vidio kako crvena i plava svjetla bljeskaju meðu drveæem dok je šerifov automobil jurio cestom prema njima.Od njegove poèetne ekipe od dvanaest ljudi, preostalo ih je još sedam, ukljuèujuæi i njega. Sve ranjenike morao je ubiti, jer nisu smjeli pasti u ruke amerièkim obavještajcima. On vikne zapovijed svojim ljudima i ovi se povuku od vile i požure prema križanju.Prvi šerif ovi pomoænici koji su stigli zaustavili su automobil blokirajuæi cestu prema vili. Dok je jedan izvještavao o situaciji, njegov partner oprezno je izišao kroz vrata i prouèavao kombi i zapaljenu vilu, s uperenim revolverom.Clive CusslerOni su morali samo promotriti situaciju, izvijestiti nadreðene i prièekati pojaèanje.Bila je to dobra taktika u sukobu s naoružanim i opasnim kriminalcima. Nažalost, nije funkcionirala protiv male vojske skrivenih terorista koji su iznenada ispalili salvu metaka, uništivši patrolni automobil i pobivši oba pomoænika prije no što su uopèe dobili priliku za reakciju.

Na znak jednog od agenata koji je provirio kroz prozor, Hala se podigla i iskoèila kroz prozor. Ljudi iz tajne službe slijedili su je, uhvatili za ruke i poveli u trk, probijajuæi se kroz snijeg prema autocesti.Prešli su samo trideset koraka prije no što ih je jedan od Ismailovih ljudi ugledao i uzbunio ostale. Metci su zapljuštali po stablima i granama oko preživjelih bjegunaca. Odjednom, jedan od agenata podigne ruke prema nebu, zatetura se nekoliko koraka i padne licem u snijeg.«Pokušavaju nas odsjeæi od autoceste!», izlane drugi agent.«Ti se pokušaj probiti. Ja æu ih zadržavati.«Hala zausti da nešto kaže, ali agent je okrene i nimalo nježno gurne.«Trèi, dovraga, trèi!», vikne on.No, mogao je vidjeti da je veæ zakasnio. Više nije bilo nade za bijeg. Krenuli su u krivom smjeru od zapaljene vile i trèali ravno prema dva Mercedes-Benz sedana parkirana u šumi pokraj ceste. S osjeæajem poraza, on shvati da automobili pripadaju teroristima. Nije imao alternative. Ako ih nije mogao zaustaviti, mogao ih je barem zaustaviti dovoljno da Hala stopira neki automobil u prolazu. U samoubilaèkom pokušaju, agent jurne na Arape, s prstom na otponcu Uzija, izvikujuæi sve moguæe psovke koje je ikada èuo.Ismail i njegovi ljudi na trenutak su se zaustavili ugledavši ono što im je izgledalo poput demona koji je jurio na njih. Dvije sekunde oklijevali su, a tada su se trgnuli i ispalili dugi rafal u agenta tajne službe, prepolovivši ga u trku.Ali ne prije no što je sredio trojicu njih.I Hala je vidjela automobile. Vidjela je i kako teroristi jure prema njima. Iza sebe mogla je èuti grmljavinu pucnjeva.BlagoKašljuæi i pokušavajuæi uhvatiti dah, zadimljene odjeæe i kose, uteturala je u mali jarak i prešla ga, pa se ispružila na tvrdoj površini.Podigla je glavu i ugledala crni asfalt. Podigla se na noge i potrèala, svjesna da samo odlaže neizbježno, potpuno sigurna da æe za nekoliko minuta biti mrtva.Clive CusslerPoglavlje XXVIIICord se velièanstveno kotrljao niz autocestu iz Breckenridgea, dok je jutarnje sunce blještalo na sjajnom kromu i novoj boji. Skijaši koji su hodali prema vuènicama mahali su elegantnom klasiènom šezdesetogodišnjaku. Giordino je drijemao na zatvorenom stražnjem sjedalu, dok je Lily sjedila na otvorenom s Pittom.Pitt se toga jutra probudio tvrdoglavo raspoložen. Nije vidio razloga da skija na unajmljenim skijama dok se njegove skije amerièke izrade Olin 921 nalaze u ormaru na samo tri milje od hotela. Osim toga, razmišljao je, mogao je doèi do obiteljske vile, pokupiti svoju opremu i sjediti na vuènici u pola vremena potrebnog da doðe na red u posudionici skija.Pitt je odbacio neobjašnjeno upozorenje svojeg oca da se drži podalje od vile. Jednostavno ga je otpisao kao birokratsko pretjerivanje. Senator bi postigao isto da je rekao Hulk Hoganu da okrene drugi obraz nakon što ga je protivnik udario u prepone.«Tko radi vatromet tako rano ujutro?», glasno je razmišljala Lily.«Nije vatromet«, reèe Pitt zaèuvši oštru pušèanu paljbu i eksplozije granata koje su odjekivale od obronaka doline.«Zvuèi kao pješaška bitka.»«Dopire iz šume pred nama», pokaže Lily, «s desne strane ceste.*Bore od smijeha oko Pittovih oèiju stvrdnu se.206BlagoOn ubrza i pokuca na prozor. Giordino se probudi i spusti staklo.

«Probudio si me upravo kad je orgija zapoèinjala«, reèe on izmeðu dva zijeva.«Slušaj», reèe Pitt.Giordino žmirne dok je hladni zrak punio putnièki odjeljak. Zatim prisloni dlan uz uho. Na licu mu se polako pojavi zbunjeni izraz. «Jesu li se spustili Rusi?»«Gledaj!», reèe Lily uzbuðeno. «Šumski požar!»Giordino pogleda crni dim koji se iznenada pojavi nad krošnjama drveæa, popraæen plamenom.«Na jednom je mjestu«, ustvrdi on.«Rekao bih da gori neka kuæa.»Pitt je znao daje Giordino u pravu. On prokune i udari po volanu, potpuno siguran da njegova obiteljska vila nestaje u oblaku vatre i dima. «Nema smisla da tražimo nevolju zaustavljajuæi se ovdje. Provest æemo se niz cestu i provjeriti što se dogaða. Al, ti prijeði naprijed. Lily, ti uði u putnièki odjeljak i sagni glavu. Ne želim da nastradaš.»«A što je sa mnom?», upita Giordino rezignirano.«Zar ja ne zaslužujem malo pažnje? Daj mi jedan razlog zbog kojeg bih trebao sjediti naprijed, izložen zajedno s tobom?»«Kako bi zaštitio svojega vjernog vozaèa od zlih i nedobronamjernih ljudi.»»Definitivno nije dovoljno dobar razlog.»Pitt pokuša s drugim pristupom: «Naravno, tu je i onih pedeset dolara koje sam posudio od tebe u Panami i nisam ti vratio.»«Plus kamate.»«Plus kamate», ponovi Pitt.«Što sve neæu uèiniti kako bih zaštitio svoju malu imovinu.» Giordinov umorni oèaj zvuèao je gotovo kao pravi dok se penjao kroz otvoreni prozor i mijenjao mjesto s Lily.Malo dalje niz autocestu, na pola milje od ulaza u vilu, ljudi su se zaustavljali i zaklanjali iza parkiranih automobila, vireæi prema gustom dimu i osluškujuæi paljbu automatskih pušaka. Pitt pomisli kako je èudno što se šerifov odjel nije pojavio, a tada ugleda izrešetani patrolni automobil koji se isprijeèio preko skretanja za vilu.Clive CusslerPažnja mu je bila fokusirana na desnu stranu i požar koji je bjesnio, kada iznenada samim rubom svojeg perifernog vida ugleda nejasnu priliku kako trèi niz cestu prema Cordu.On snažno nagazi na koènicu, i okrene volan udesno, tako da Cord sklizne pod kutom od 90 stupnjeva. Visoke, uske gume zaškripe od trenja na asfaltu. Cord se isprijeèio po sredini ceste, blokirajuæi oba traka. Vozaèeva strana nije bila udaljena više od metar od žene koja se ukoèila.Pittovo srce zakuca dvostruko brže. On ispusti dah i pogleda ženu koju je zamalo zgnjeèio poput kukca. Tada ugleda kako se strah i šok u njezinim oèima polako pretvaraju u izraz nevjerice.«Ti!», izlane ona. «Jesi li to zaista ti?»Pitt se tupo zagleda u nju. «Gdice Kamil?»« Vjerujem u deja vu», promrmlja Giordino. «Vjerujem, vjerujem, vjerujem.««O, hvala Bogu», prošapta ona. «Molim vas, pomozite mi. Svi su mrtvi. Dolaze me ubiti.»Pitt se izvuèe iza volana u istom trenutku kad je Lily izišla iz putnièkog odjeljka. Pomogli su Hali da ude i spustili je na stražnje sjedalo.«Tko su to 'oni'?», upita Pitt.«Jazidovi plaæeni ubojice. Pobili su ljude iz tajne službe koji su me èuvali. Moramo brzo pobjeæi. Bit æe ovdje za nekoliko sekunda.»«Opustite se», reèe Lily umirujuæim tonom, primijetivši prvi put Halinu zagaravljenu kožu i oprljenu kosu.«Povest æemo vas u bolnicu.»

«Nema vremena», izlane Hala, pa naèini drhtavu gestu kroz prozor. «Molim vas, požurite ili æe i vas sve pobiti.»Pitt se okrene baš u trenutku kad su dva crna Mercedes sedana izjurila iz šume i skrenula na autocestu. Gledao je u njih ne duže od sekunde, a zatim uskoèi za volan. Ubaci u prvu brzinu i pritisne papuèicu za gas do daske. Okrene volan i pokrene Cord u jedinom smjeru koji mu je bio otvoren - prema Breckenridgeu.Nakratko pogleda u ogledalo prièvršæeno sa strane za prièuvnu gumu. Procijenio je da je udaljenost izmeðu Corda i teroristièkih automobila manja od tri stotine metara.BlagoImao je vremena samo za taj kratak pogled. Njegov retrovizor iznenada pogodi metak i razbije ga.«Lezite na pod!», vikne on dvjema ženama u stražnjem dijelu.Cord nije imao povišenje na podu, pa su žene mogle leæi na pod. Hala se zagleda u Lilvno lice i poène nekontrolirano drhtati. Lily je zagrli i ohrabri je osmijehom.«Ne panièarite», reèe ona smirujuæi je.«Kada doðemo do grada, bit æemo na sigurnom.»«Ne», promrmlja Hala koja je ulazila u šok.«Neæemo biti sigurni nigdje.«Na prednjem sjedalu Giordino se, koliko je to bilo moguæe, zaklonio od paljbe i ledenog vjetra koji je fijukao oko vjetrobrana.«Koliko brzo ovaj auto juri?»«Najviša zabilježena brzina L-29 bila je sedamdeset i sedam», odgovori Pitt.«Milja ili kilometara?««Imam neki osjeæaj da su nas nadmašili.« Giordino je morao vikati u Pittovo uho kako bi nadglasao urlanje Cordove druge brzine.«S èime imamo posla?»Giordino se okrene, nagne preko vrata i oprezno pogleda unatrag. «Teško je reæi koji su to modeli Mercedesa, ali rekao bih da su 300 SDL.»«Turbodizeli, da budem precizan, sposobni za brzinu od 220 kilometara na sat.»«Stižu nas?»«Poput tigrova za troprstim ljenivcem», odgovori Giordino s oèajem u glasu. «Sažvakat æe nam stražnjicu mnogo prije nego što stignemo do kafiæa lokalnog šerifa.»Pitt pritisne gas do daske, zgrabi ruèicu mjenjaèa koja je virila iz upravljaèke ploèe i prebaci u treæu. «Bolje da spasimo ljudske živote držeæi se podalje. Ova ubilaèka kopilad bila bi spremna pobiti stotinu nevinih promatraèa samo da ubije Kamil.»Giordino opet proviri unatrag.«Mislim da im mogu vidjeti bjelooènice.«Clive CusslerIsmail ispusti tucet kletva kad mu se oružje zaglavilo. U bijesu, on ga izbaci iz Mercedesa na cestu i zgrabi drugo iz ruku sljedbenika sa stražnjeg sjedala. On proviri kroz prozor i ispali rafal na Cord. Samo pet metaka izleti iz cijevi prije no što se spremnik ispraznio. On opet prokune dok je u džepu tražio novi spremnik, izvadi ga i ubaci u oružje.«Ne uzbudujte se», reèe vozaè mirno. «Ulovit æemo ih na sljedeæem kilometru. Zaobiæi æu ga s lijeva dok Omar i njegovi ljudi skreæu udesno. Možemo ih dobiti u unakrsnu vatru izbliza.»«Želim pobiti gadove koji su se umiješali», zareži Ismail.«Dobit æete priliku. Strpljenja.«Poput razmaženog djeteta koje ne može dobiti što želi, Ismail se skutri na sjedalu i zagleda kroz vjetrobran prema automobilu koji je bježao pred njima.Ismail je bio najgori tip ubojice. Bio je potpuno nesposoban za žaljenje. On

bi slavio nakon što bi digao u zrak jaslice. Prvoklasni ubojice bilježili su svoja ubojstva i tražili naèin da unaprijede svoju vještinu. On se nikada nije potrudio da ispita ili prebroji tijela. Planiranje mu je bilo neuredno, i dvaput je ubio pogrešnu metu, što je fanatike poput Ismaila èinilo još opasnijima. Nepredvidljiv poput morskog psa, udarao je bez razlike i milosti bilo koju nevinu žrtvu koja bi mu se našla na putu. Svoja krvava djela opravdavao je ubijanjem iz vjerskih razloga, ali u nekom drugom vremenu i na nekom drugom mjestu bio bi serijski ubojica i ostavljao bi za sobom leševe iz èiste zabave. Ismail bi se zgadio Johnu Dillingeru i Bonnie i Clvdeu.Sjedio je milujuæi pušku kao da se radi o živom biæu, èekajuæi da ispali smrtonosne metke kroz tanku karoseriju starog automobila u meso ljudi koji su ga nakratko sprijeèili da doðe do svojeg plijena.«Sigurno štede streljivo«, reèe Giordino zahvalno.«Samo dok nam ne priðu tako blizu da ne mogu promašiti«, odgovori Pitt. Gledao je cestu, ali u umu je oèajnièki razmatrao moguænosti bijega.Blago»Kraljevstvo za raketni bacaè.»«To me podsjetilo. Kad sam jutros ušao u automobil, sluèajno sam nogom udario u nešto ispod sjedala.»Giordino se sagne i opipa pod ispod Pitta. Njegova ruka dodirne hladan, tvrdi predmet. On ga podigne. «Samo francuski kljuè», reèe on tužno. «Neæemo se puno okoristiti njime.»«Ravno pred nama nalazi se makadam koji vodi do vrha skijaške staze. Vozila za održavanje ponekad se koriste njime kako bi odnijela zalihe i opremu na vrh. Postoji slaba nada da im pobjegnemo u šumi ili klancu. Mrtvi smo ako ostanemo na autocesti.»«Koliko je daleko?»«Iza sljedeæeg zavoja.»«Možemo li stiæi do tamo?»«Ti mi reci.»Giordino se osvrne po treæi put.«Sedamdeset i pet metara i sve su bliže.»«Blizu, preblizu», reèe Pitt. «Moramo ih usporiti.»«Mogu im pokazati svoje ružno lice i raditi ružne geste», reèe Giordino suho.«To bi ih samo razljutilo. Moramo prijeæi na plan jedan.»«Propustio sam pripremni sastanak«, reèe Giordino sarkastièno.«Kako stojiš s bacanjem?»Giordino klimne s razumijevanjem. «Zadrži ovu staru barku u pravoj liniji, i moæni Giordino sredit æe protivnièki tim.»Otvoreni gradski automobil bio je savršena platforma. Giordino posadi koljena na sjedalo okrenut unatrag, tako da su mu glava i ramena virili iznad krova. Nacilja, podigne ruku i baci francuski kljuè u visokom luku prema vodeæem Mercedesu.Na trenutak, srce mu se stegne. Èinilo mu se da je podbacio kad je kljuè pao na poklopac motora. No, odbio se i bez problema probio vjetrobran.Arapski vozaè vidio j e Giordina kako baca kljuè. Njegovi refleksi bili su dobri, ali ne dovoljno dobri. On pritisne koènicu i okrene volan kako bi se maknuo s puta upravo u trenutku kad se staklo raspalo na tisuæu komadiæa i zasulo mu lice. Kljuè se odbije od volana i padne u krilo Ismailu.Clive CusslerVozaè u drugom Mercedesu vozio je blizu stražnjeg odbojnika Ismailovog automobila i nije vidio kako kljuè leti kroz zrak. Crvena zaustavna svjetla na automobilu ispred njega zatekla su ga potpuno nespremnog. Bespomoæno je promatrao kako se zabija u prvi Mercedes, tako da se ovaj zavrtio i zaustavio okrenut u suprotnom smjeru.«Na to si mislio?», upita Giordino veselo.

«Upravo to. Drži se, približavamo se našem skretanju.« Pitt uspori i skrene Cordom na usku, snijegom prekrivenu cestu koja je vodila uz padinu u nizu serpentina.Osmerocilindrièni motor od 115 konjskih snaga upinjao se da izvuèe teški automobil uz klizavu, neravnu površinu. Zbog tvrdih amortizera, svi u automobilu poskakivali su poput teniskih loptica u stroju za pranje rublja, dok je lakši dio vozila klizio amo-tamo. Pitt je upravljao laganim pritiskom na papuèicu za gas i nježnim pokretima volana, koristeæi vuènu moæ prednjeg pogona kako bi usmjerio dugi poklopac motora po sredini puta koji je imao sva obilježja planinarske staze.Lily i Hala podigle su se s poda i sjedile su, uprijevši se nogama u pregradnu stijenku karoserije, držeæi se svom snagom za držaèe iznad vrata.Šest minuta kasnije izišli su iz šume i našli se iznad visine na kojoj je raslo drveæe. Put je sada vodio izmeðu strmih uzvisina prekrivenih velikim stijenama i dubokim snijegom. Pittova poèetna ideja bila je da napusti Cord i krene pješice, koristeæi se šumovitim i stjenovitim krajolikom kao zaklonom, ali dubina prhkog snijega Colorada naglo se poveæala na veæim nadmorskim visinama, pa je pješaèenje bilo gotovo nemoguæe. Nije imao drugog izbora nego da se probiju do vrha planine s dovoljno vremena da sjednu na uspinjaèu koja je vodila s planine u grad, i da se tamo izgube u mnoštvu.«Zakuhali smo», primijeti Giordino.Pitt nije morao gledati paru koja je poèela šikljati oko poklopca hladnjaka; promatrao je kako se igla na mjeraèu temperature polako penje uvis, sve dok nije zastala ne 'vruæe'.«Motor je obnovljen s malim tolerancijama*, objasni on. «Previše smo ga tjerali prije no što se stigao razraditi.««Što æemo uèiniti kad doðemo do kraja puta?»Blago«Plan dva», odgovori Pitt.»Uspinjaèom se spuštamo do najbližeg saluna.»«Svida mi se tvoj stil, ali rat nije gotov.» Giordino klimne preko ramena. «Naši prijatelji su se vratili.»Pitt je bio previše zaposlen da bi vodio raèuna o progoniteljima. Ovi su se pribrali nakon sudara i jurnuli uz planinu za Cordom. Prije no što se stigao osvrnuti, metci su razbili stražnje staklo iza Lilvne i Haline glave, preletjeli kroz automobil i probili vjetrobran, ostavivši tri male rupe. Ženama nisu morali govoriti da se opet bace na pod. Ovaj put pokušavale su se stopiti s podom.«Mislim da su ljuti zbog kljuèa», reèe Giordino.«Niti upola koliko sam ja ljut na njih zbog toga što mi uništavaju auto.»Pitt krene oštrom serpentinom, a kad je opet izravnao, okrene se i baci brzi pogled na automobile koji su ga progonili. Prizor iza njih bio je prilièno zloslutan.Oba Mercedesa snažno su proklizavala snijegom prekrivenim putom. Njihova veæa brzina bila je djelomièno neutralizirana Cordovim prednjim pogonom. Pitt je odmicao u zavojima, ali Arapi su smanjivali razmak na ravnim dijelovima.Pitt ugleda prvog vozaèa kako okreæe svoj volan poput manijaka, zanemarujuæi oprez i cijelo vrijeme pritiskujuæi gas do daske. Na svakom zavoju malo mu je nedostajalo da sklizne u duboki snijeg i beznadno se zaglavi.Bio je iznenaðen što Mercedesi nisu imali snježne gume. Nije mogao znati da su Arapi ušli u zemlju preko meksièke granice kako bi prikrili trag. Registrirani na nepostojeæu tekstilnu kompaniju u Matamorosu, trebali su biti ostavljeni u zraènoj luci u Breckenridgeu nakon Halinog ubojstva.Pittu se nije svidjelo ono što je vidio. Mercedesi su se neumoljivo približavali. Sada su zaostajali samo pedesetak metara. Nije mu se sviðao niti prizor èovjeka koji cilja automatskom puškom kroz razbijeni vjetrobran.

«Stiže pošta!», vikne on i spusti se tako da su mu oèi virile iznad upravljaèke ploèe. «Svi se sagnite!»Jedva je izgovorio te rijeèi, kad se metci poènu zabijati u Cord.Clive CusslerJedan hitac probušio je prièuvnu gumu na desnom blatobranu, sljedeæi je prošao kroz krov, poderavši kožnu podstavu i probivši metalni sloj ispod nje.Pitt se zgrèi i pokuša se sagnuti još niže, kad mu se lijeva strana automobila otvori kao daje napada vojska otvaraèa za limenke. Šarke odlete sa stražnjih vrata i ona otpadnu, viseæi nekoliko trenutaka groteskno sve dok se nisu otrgnula kad je Cord oèešao drvo. Komadiæi stakla pljuštali su poput kiše. Jedna od žena vrisne, ali nije znao koja. Postao je svjestan kapljica krvi na upravljaèkoj ploèi. Jedan metak naèinio je brazdu u Giordinovom uhu, ali èvrsti mali Talijan nije ispustio ni glasa.Giordino je indiferentno opipavao ranu, kao da pripada nekom drugome. Zatim nagne glavu i isceri se Pittu. «Bojim se da mi curi vino od prošle veèeri.»«Je li loše?», upita Pitt.«Ništa što plastièni kirurg ne bi popravio za dvije tisuæe dolara. Kako su žene?»Pitt vikne ne okreæuæi se. «Lily, jeste li ti i Hala u redu?»«Nekoliko ogrebotina od krhotina», odgovori Lily èvrsto. «Inaèe smo neozlijeðene.« Bila je uplašena, ali niti blizu ruba panike.Para iz Cordovog hladnjaka sada je šikljala poput mlaza. Pitt je mogao osjetiti kako motor slabi i polako trza. Poput džokeja koji jaši starog konja koji je odavno trebao otiæi u mirovinu, tjerao je automobil najbrže što je mogao.Radio je hladnokrvno, usredotoèivši se na posljednju serpentinu prije vrha. Kockao se i nije uspio zavarati ubojice. Držali su se njegovog stražnjeg odbojnika kao da su vezani lancem.Motor je poèeo brenèati kao da protestira zbog pretjerane vruæine i napora. Sljedeæa salva metaka zasula je lijevi stražnji blatobran i probušila gumu. Pitt se borio s volanom kako bi sprijeèio da stražnji dio proklize s ceste i odvuèe automobil niz padinu od 60 stupnjeva punu velikog kamenja. Cord je umirao. Zloslutni plavi dim izlazio je ispod poklopca motora. Ispod motora ulje je curilo kroz rupu prouzroèenu udarcem u kamen koji Pitt nije mogao izbjeæi. Pokazivaè ulja ubrzo je pao na nulu. Sa svakim udarom klipova motora sve se više smanjivala šansa da stignu do privremene sigurnosti vrha.IBlagoIVodeæi Mercedes zaokrene oko serpentine i snažno se zanese. pitt je oèajnièki držao volan. Mogao je zamisliti izraz trijumfa na licima svojih progonitelja kad su osjetili da ih od njihovog plijena dijeli samo nekoliko sekunda.Vidio je da ne mogu pobjeæi pješice. Bili su zarobljeni na uskoj i strmoj cesti koja se nalazila izmeðu provalije s jedne strane i litice s druge. Nisu mogli nikamo osim ravno, sve dok Cordov motor ne prestane raditi.Pitt svom snagom pritisne papuèicu za gas i izgovori brzu molitvu.Nevjerojatno, ali umorni, stari klasièni automobil još nije dao sve od sebe. Kao da je živ, posegnuo je u svoje željezo i èelik i iznjedrio još jedan, posljednji, velièanstveni napor. Broj okreta motora iznenada se poveæao, prednje gume uhvatile su podlogu, i Cord proðe posljednji uspon do vrha. Minutu kasnije, ispuštajuæi oblake plavog dima i bijele pare, automobil izbije na otvorenu skijašku stazu.Na stotinu metara od njih nalazio se gornji kraj skijaške uspinjaèe s tri sjedala. Pitt u prvom trenutku pomisli kako je èudno da nitko ne skija na padini odmah ispod Corda. Ljudi su silazili sa sjedala i skretali na drugu stranu uspinjaèe prije no što bi krenuli niz paralelnu skijašku stazu.

On zatim zapazi kako je padina s njegove strane bila trenutaèno zabranjena za skijanje. Nekoliko znakova visjelo je na naranèastom konopcu koji je upozoravao skijaše da ne skijaju niz tu padinu zbog opasnih, ledenih uvjeta.«Kraj puta», reèe Giordino ozbiljno.Pitt frustrirano klimne. «Ne možemo se probiti do uspinjaèe. Upucali bi nas prije no što prijeðemo deset metara.»«Ili æemo im se suprotstaviti grudama ili æemo riskirati i predati se.»«Ili možemo isprobati plan tri.»Giordino znatiželjno pogleda Pitta. «Ne može biti mnogo gori od prva dva.» Zatim raširi oèi i zajauèe". «Neæeš valjda - o, Bože, ne!»Dva Mercedesa bila su veæ nadomak njihovom automobilu. Spremali su se okružiti Cord s obje strane, kada Pitt okrene volan i pokrene automobil niz skijašku stazu.Clive CusslerPoglavlje XXIX«Neka nam Alah pomogne«, promrmlja Ismailov vozaè.«Prokleti idioti. Ne možemo ih zaustaviti.««Kreni za njima!», vikne Ismail histerièno.«Ne daj im da pobjegnu.««Ionako æe umrijeti. Nitko ne može preživjeti spust automobilom niz skijašku padinu.«Ismail zabije cijev svojeg oružja u vozaèevo uho. «Uhvati te svinje«, zareži on divlje, «ili æeš vidjeti Alaha i prije no što si planirao.«Vozaè je oklijevao, vidjevši da ga smrt vreba što god uèinio. Zatim popusti i okrene Mercedes niz padinu za Cordom.«Neka Alah vodi moje akcije«, izusti on uplašeno.Ismail odmakne oružje i nacilja kroz razbijeni vjetrobran.«Budi miran i pazi na vožnju.«Ismailov poboènik u drugom Mercedesu nije zastao. Vjerno je krenuo za svojim vodom.Cord je jurio preko tvrdog snijega poput teretnog vlaka izvan kontrole, sa zastrašujuæom stopom ubrzavanja. Pitt je upravljao laganim dodirom na volan i koènice, pazeæi da ne blokira kotaèe i ne prijeðe u nekontrolirano okretanje.iflBlagoBoèno klizanje niz padinu rezultiralo bi prevrtanjem automobila, Jcoje bi završilo pri dnu planine uz trag razbacanog metala i slomljenih tijela.«Je li ovo pravo vrijeme da postavimo pitanje sigurnosnih pojaseva?», upita Giordino koji se stopalima oslonio na upravljaèku ploèu.Pitt odmahne glavom.«Nisu bili ukljuèeni u obveznu opremu 1930-ih.»Osjetio je malo olakšanje kad je probušena guma otpala sa stražnjeg kotaèa. Bez ispuhane gume, dvostruki rubovi kotaèa davali su mu barem malu razinu kontrole kad su zagrizli u ledenu površinu, bacajuæi za sobom komadiæe leda.Brzinomjer je pokazivao oko šezdeset milja na sat, kad Pitt ugleda kako mu se približava podruèje prekriveno brežuljcima. Vrhunski skijaši smatrali su takozvane 'hupsere' omiljenim preprekama. To je mislio i Pitt kad bi se velikom brzinom spuštao niz padinu na skijama, ali ne i sada kad je niz tu padinu jurio automobilom teškim 2.120 kilograma.Laganim pokretom on skrene na ravni dio staze. Osjeæao je kao da pokušava upravljati olimpijskim bobom. Pitt se podsvjesno pripremio za snažan udarac ukoliko naèini i najmanji pogrešan pokret i zabije se automobilom u drvo, pretvarajuæi sve putnike u krvavu mrlju.No, do takvog udarca nije došlo. Cord je nekako prošao uskom stazom izmeðu hupsera i drveæa, koje je s druge strane prolazilo poput zamagljenih kulisa.Kad se našao na širokom dijelu staze bez prepreka, Pitt okrene glavu kako bi

provjerio status svojih progonitelja.Vozaè prvog Mercedesa bio je lukav. Slijedio je tragove Cordovih kotaèa i zaobišao brežuljke. Drugi vozaè nije ih vidio, ili ih nije smatrao opasnima. Prekasno je shvatio svoju pogrešku i sada ju je plaæao, divlje skreæuæi Mercedesom slijeva udesno u oèajnièkom pokušaju da zaobiðe brežuljke više od metra.Arapin je uspio zaobiæi tri ili èetiri, prije no što se izravno zabio u jednog od njih. Prednji dio automobila zabio se u prepreku, a stražnji se podigao uvis i èinilo se da visi pod kutom od 90 stupnjeva.Clive CusslerTako je stajao nekoliko trenutaka, a zatim padne i poène se premetati poput štapa koje je bacilo dijete. Udario je u tvrdi snijeg u više navrata, uz snažan zvuk kidanja metala i stakla.Putnici bi možda i preživjeli da su izletjeli iz vozila, ali niz udaraca zaglavio je vrata. Automobil se poèeo raspadati. Motor je izletio iz ležišta i otkotrljao se u šumu. Kotaèi, prednji ovjes, stražnji prijenosnik, ništa od toga nije bilo izraðeno da preživi ovakvu torturu. Sve se to otrgnulo s karoserije, i kotrljalo se niz brdo uz divlju rotaciju.Pitt nije mogao trošiti vrijeme da gleda kako se Mercedes prevræe i pretvara u neprepoznatljivu hrpu, prije no što se napokon zaustavio na smrskanom krovu na maloj zaravni.«Bi li zvuèalo previše oholo», reèe Giordino prvi put otkad su krenuli niz padinu, «kad bih rekao, jedan nula za nas?»«Volio bih da ne koristiš tu terminologiju«, promrmlja Pitt kroz stisnute zube. «Rezultat bi se mogao izjednaèiti.«On skine ruku s volana i pokaže pred sebe.Giordino se zgrèi kad je uoèio kako se skijaška staza razdvaja i spaja s drugom stazom pretrpanom skijašima odjevenim u šarena skijaška odijela. On se trgne i ustane uhvativši se rukama za okvir vjetrobrana, pa poène frenetièno vikati i mahati rukama dok je Pitt pritiskao dvostruku Cordovu trubu. Iznenaðeni skijaši okrenuli su se u smjeru buke i ugledali dva automobila kako jure skijaškom stazom. U posljednji trenutak povukli su se u stranu i zapanjeno zurili u Cord i Mercedes koji su projurili pokraj njih.Skijaška skakaonica odvajala se od staze i završavala na stotinu metara dalje. Pitt je jedva imao vremena da vidi snijegom prekrivenu skakaonicu koja se stapala s okolišem. Bez oklijevanja on usmjeri ukras na poklopcu automobila prema poèetku skakaonice.«Ne bi valjda?», izlane Giordino.«Plan èetiri», reèe Pitt. «Pripremi se. Možda izgubim kontrolu.««Mislio sam da to vrijedi za cijeli spust.»Daleko manja od struktura izgraðenih za olimpijska natjecanja, ova skakaonica bila je namijenjena samo skijaškim akrobacijama. Bila je dovoljno široka da na nju stane Cord. Zatim se širila na trideset metara ispred konkavne uzvisine, nakon èega je naglo završavala na dvadeset metara iznad tla.BlagoPitt skrene na poèetak spusta, koristeæi se širokim trupom Corda da sakrije skakaonicu s vidika Mercedesa. Onaj problematièni dio zavisio je o preciznoj vremenskoj procjeni i kretnji volanom.U posljednji trenutak, prije no što su se prednji kotaèi zavrtjeli niz skakaonicu, Pitt pomakne volan i okrene stražnji dio Corda, skrenuvši automobil sa zaletišta skakaonice. Uzbunjen naglim manevrima Corda, Ismailov vozaè skrene kako bi izbjegao sudar i savršeno uleti na zaletište.Dok je Pitt vraæao Corda na ravni dio staze, Giordino pogleda Mercedes i ugleda u njemu lice èovjeka maskirano èudnim izrazom uplašenog bijesa. Zatim nestane s vidika, dok je automobil jurnuo niz zaletište potpuno izvan kontrole. Trebao je poletjeti nebu pod oblake poput debele guske bez krila.

No, stražnji dio je prokliznuo pod kutom, tako da su kotaèi s desne strane ispali sa skakaonice na nekoliko metara prije ruba, pa je automobil poletio vrteæi se u zraku poput dobro baèene lopte u amerièkom nogometu.Mercedes je sigurno jurio brzinom od 120 kilometara na sat kad se odrazio. Gonjen strašnom inercijom, vrtio se nebom preletjevši nevjerojatnu udaljenost prije no što je skrenuo prema zemlji i udario u snijeg sa sva èetiri kotaèa strahovitom snagom. Kao u usporenom filmu, odbio se i produžio ravno u visoki bor, smrskavši se u deblo.Jeziva buka zgnjeèenog metala presjekla je zrak dok su se karoserija i trup automobila obavijali oko drveta, sve dok se prednji i stražnji odbojnici nisu sudarili poput konjske potkove baèene na klin. Staklo je eksplodiralo poput konfeta, a tijela u automobilu smrvljena su kao muhe.Giordino zavrti glavom u èudu.«Ovo je najprokletiji prizor koji sam ikada vidio.««Ima još», reèe Pitt. Ispravio je Cord u klizanju, ali nije ga mogao usporiti. Koènice su izgorjele na pola puta niz padinu, a ruèna koènica savila se i visjela o niti. Cordova putanja bila je vrlo jasna. Jurio je prema velikom skijaškom zdanju i restoranu u podnožju skijaških uspinjaèa. Sve što je Pitt mogao uèiniti bilo je da trubi i pokušava izbjeæi prespore skijaše.Žene su promatrale uništenje posljednjeg Mercedesa s morbidnom znatiželjom i velikim olakšanjem.Clive CusslerNo, olakšanje je bilo kratka vijeka. Okrenule su se i zagledale u zgradu koja im se brzo približavala.«Zar ne možemo nešto uèiniti?», upita Hala.»Otvoren sam za sugestije«, odvrati Pitt. Utišao se kad je uspio zaobiæi školu skijanja sastavljenu od male djece tako što se popeo na jedan brežuljak i skrenuo oko njih. Veæina skijaša èula je ili vidjela uništenje Mercedesa i pokrenula se u akciju kad su vidjeli i èuli Cord. Brzo su se pomaknuli na rub staze, promatrajuæi potpuno zbunjeni kako Cord juri pokraj njih.S gornjeg dijela skijaške uspinjaèe stigla su upozorenja o vozilima na stazi, i instruktori skijanja uspjeli su udaljiti najveæi dio mnoštva iz podnožja staze. S desne strane skijaškog centra nalazio se plitki, smrznuti ribnjak. Pitt se nadao da æe uspjeti skrenuti prema njemu, i voziti po ledu sve dok ne pukne i dok automobil ne potone i ne zaustavi se. Jedini problem bio je u tome što su gledatelji nehotice formirali kordon koji je vodio ravno prema restoranu.»Pretpostavljam da ne postoji plan pet», reèe Giordino, pripremivši se za sudar.«Žao mi je», reèe Pitt. »Rasprodali smo ih.»Lily i Hala promatrale su bespomoæne i užasnute. Zatim su se sagnule iza vozaèevog sjedala, sklopile oèi i èvrsto se zagrlile.Pitt se ukoèi kad su pokupili nekoliko dugih držaèa za skije i štapove. Èinilo se da su skije eksplodirale kad su poletjele zrakom poput èaèkalica. Na trenutak se èinilo da je Cord zatrpan, ali tada izroni i spusti se niz betonsko stubište, promašivši restoran, ali probivši drveni zid koktel bara.Prostorija je bila prazna, osim pijanista, koji je sjedio paraliziran za svojim klavirom, i barmena, koji je izabrao diskreciju i panièno se bacio iza šanka kad se Cord probio u prostoriju i pregazio put kroz more stolaca i stolova.Cord se skoro probio kroz drugi zid i pao dva kata niže. Nekim èudom, inercija automobila napokon se istrošila, i izubijani automobil zaustavio se, tako da je samo jako iskrivljeni prednji odbojnik virio kroz zid. Koktel bar izgledao je kao da ga je pogodila topovska vatra.Sablasna tišina zavlada prostorijom, narušena samo šištanjem hladnjaka i pucketanjem pregrijanog motora.

Blago* Pitt je udario glavom u okvir vjetrobrana i krv mu se slijevala niz lice iz posjekotine na skalpu. On pogleda Giordina, koji je zurio u zid kao okamenjen. Okrene se i zagleda u žene iza sebe.Na licima su imale svoj najbolji izraz «jesmo li još živi?», ali nisu izgledale ozlijeðeno.Barmen je još bio skriven iza šanka, pa se Pitt okrene pijanistu koji je sjedio šokiran na tronošcu. Nosio je derby šešir, a još mu nije otpao ni pepeo s cigarete koja mu je visjela s ruba usana. Ruke su mu bile postavljene nad klavijaturom, a tijelo ukoèeno poput lutke bez animatora. Šokirano je zurio u krvavu prikazu koja mu se suludo smiješila.«Oprostite», reèe Pitt ljubazno.«Možete li zasvirati 'Fly Me to the Moon'?»Treæi dioLADY FLAMBOROUGHBlagoPoglavlje XXX19. listopada 1991. Uxmal, YucatanKameni dio masivne graðevine odražavao je nezemaljski sjaj baterije raznobojnih reflektora. Zidovi velike piramide bili su obojeni plavo, dok je Hram Magova na vrhu bio osvijetljen naranèastom bojom. Crvena svjetla šarala su širokim stubištem, stvarajuæi dojam krvi koja se slijeva. Gore, na krovu hrama, vitka prilika stajala je obasjana bijelom aureolom.Topiltzin je raširio ruke i otvorio šake u božanskoj gesti, pa se zagledao dolje u stotinu tisuæa podignutih lica koja su okruživala hram-piramidu u drevnom gradu Maja na poluotoku Yucatanu u Uxmalu. Završio je govor, kao i uvijek, pjevanjem na ritmièkom azteèkom jeziku. Golemo slušateljstvo prepoznavalo je fraze i složno ih ponavljalo.«Snaga i hrabrost naše nacije leži u nama koji nikada neæemo biti veliki niti bogati. Mi gladujemo, mi radimo za vode koji su manje plemeniti i pošteni od nas. U Meksiku ne može biti slave niti velièine sve dok lažna vlada ne bude mrtva. Više neæemo trpjeti ropstvo. Bogovi se opet okupljaju kako bi žrtvovali pokvarene u korist poštenih. Njihov dar je nova civilizacija. Moramo je prihvatiti.»Clive CusslerDok su rijeèi zamirale, obojena svjetla polako su se gasila, sve dok samo Topiltzin nije ostao pod jarkom rasvjetom. Tada bijel; reflektor zatrepti i ugasi se i on nestane.Zapaljeni su veliki krijesovi, i karavana kamiona poèela je dovoziti kutije s hranom zahvalnoj masi ljudi. Svaka kutija sadržavala je istu kolièinu brašna i konzerva, i knjižicu u obliku stripa, s mnogo crteža i malo teksta. Predsjednik De Lorenzo i njegovi ministri vlade bili su nacrtani poput demona koji bježe iz Meksika u raširene ruke opakog Ujka Sama progonjeni od Topiltzina i èetiri glavna azteèka boga.Bila je ukljuèena i lista uputa koje su opisivale mirne ali uèinkovite metode slabljenja vladinog utjecaja.Tijekom dijeljenja hrane, muškarci i žene obraðivali su mnoštvo, skupljajuæi nove sljedbenike za Topiltzina. Dogaðaj je bio organiziran profesionalno poput rock koncerta. Uxmal je bio samo jedna postaja u Topiltzinovoj kampanji rušenja vlade u Mexico Citvju.Propovijedao je masama samo u velikim kamenim središtima iz prošlosti - Teotihuacanu, Monte Albanu, Tuli i Chichen Itzi. Nikada se nije pojavljivao u modernim gradovima Meksika.Ljudi su klicali Topiltzinovo ime. No, on ih više nije èuo. Èim su se reflektori ugasili, njegovi tjelesni èuvari spustili su ga niz ljestve sa stražnje strane piramide u veliki kamion s poluprikolicom. Motor je bio

upaljen i kamion je polako krenuo kroz mnoštvo sve do autoceste, predvoðen i praæen s po jednim automobilom. Tamo skrene prema glavnom gradu Yucatana, Meridi, i ubrza.Unutrašnjost prikolice bila je skupo ukrašena i podijeljena izmeðu prostorije za sastanke i Topiltzinovih privatnih odaja.Topiltzin je kratko raspravio o planu za sljedeæi dan s nekoliko bliskih sljedbenika. Kad je sastanak završen, kamion je zastao i svi su mu poželjeli laku noæ. Dva automobila pokupila su umorne sljedbenike i povela ih u hotel u Meridi.Kad je Topiltzin zatvorio vrata i iskljuèio se iz svijeta, ušao je u drugi svijet.Skinuo je perjanicu s glave i bijelu halju, ispod koje su se nalazile skupe hlaèe i sportska majica. Zatim je otvorio skriveni ormariæ i izvadio rashlaðenu bocu pjenušca Schramsberg Blanc de Blanc, te brzo izvadio èep. Prvu èašu popio je zbog žeði, ali u drugoj je polako uživao.BlagoTopiltzin opušteno ude u mali odjeljak koji je sadržavao raèunalnu opremu, utipka kod na holografskom telefonu i okrene se prema sredini prostorije. Srkao je kalifornijski pjenušac i èekao. Polako, neprepoznatljiva prilika poène se materijalizirati u tri dimenzije. Istovremeno, Topiltzin je postajao vidljiv na udaljenosti od tisuæe milja.Kad su se detalji razbistrili, drugi èovjek sjedio je na otomanu i gledao u Topiltzina. Bio je tamnoput, a rijetka zaèešljana kosa sjajila se od ulja. Oèi su mu sjajile tvrdim sjajem. Posjetitelj je bio odjeven u svileni kuæni ogrtaè prebaèen preko pidame. Na trenutak je prouèavao Topiltzinovu majicu i hlaèe, a zatim se namrgodi kada ugleda èašu u jednoj ruci.«Živiš opasnim životom», reèe ovaj strogo na engleskom s amerièkim naglaskom. «Modna odjeæa, pjenušac - sada slijede žene.»Topiltzin se nasmije. «Ne iskušavaj me. I bez celibata, dovoljno je teško što osamnaest sati na dan izigravam papu i nosim bizarni kostim.»«I ja imam iste probleme.»«Obojica nosimo svoj križ», reèe Topiltzin tonom koji je otkrivao dosadu.«Nemoj postati nemaran, sada kad smo tako blizu uspjeha.««Ne namjeravam. Nitko od mojih ljudi ne bi se usudio narušiti moju privatnost. Kad god sam sam, misle da komuniciram s bogovima.»Drugi èovjek se nasmiješi. «Rutina mi zvuèi poznato.««Hoæemo li prijeæi na posao?», upita Topiltzin.«U redu, kakvo je stanje?»«Sve je dogovoreno. Svi æe biti na svojem mjestu u pravom trenutku. Platio sam više od deset milijuna pezosa mita kako bih uredio sastanak. Kada su budale obavile posao, žrtvovali smo ih, ne samo kako bismo zajamèili šutnju, veæ i kao upozorenje drugima koji tek èekaju da ispune naše instrukcije.««Èestitam. Vrlo si temeljit.««Lukavstvo prepuštam tebi.»Nakon ove primjedbe zavlada kratka, prijateljska tišina dok su obojica utonuli u svoje misli. Napokon, èovjek se lukavo nasmiješi i izvadi malu boèicu whiskyja iz nabora svoje halje.Clive CusslerI«U tvoje zdravlje.«Topiltzin se nasmije i podigne svoju èašu pjenušca.«Za uspješno obavljen posao.»Eterièni posjetitelj zastane. «Za uspješno obavljen posao», ponovi on, pa doda: «I da ne bude prepreka.» Nakon još dulje stanke on zamišljeno reèe: «Bit æe zanimljivo vidjeti kako æe naše djelovanje promijeniti buduænost.»Blago

IIPoglavlje XXXIUrlik motora oslabio je kad se neobilježeni mlažnjak Beechcraft podigao s Buckley Fielda pokraj Denvera i popeo na svoju visinu leta. Snijegom prekriveni Stjenjak ostao je iza zrakoplova, koji je krenuo prema velikim ravnicama.«Predsjednik šalje svoje najbolje želje za brzi oporavak», reèe Dale Nichols. «Bio je prilièno ljut kad je èuo za vaše probleme...»«Bolje reæi, bio je bijesan kao ris», upadne Schiller.«Recimo da nije bio sretan», nastavi Nichols. «Zamolio me da prenesem njegovu ispriku što nije smatrao da su potrebne jaèe mjere sigurnosti i obeæao je kako æe uèiniti sve za vašu sigurnost dok se nalazite u Sjedinjenim Državama.««Recite mu da sam zahvalna», odgovori Hala, «i molim vas, recite mu da u moje ime izrazi suæut obiteljima ljudi koji su poginuli spašavajuæi moj život.»«Bit æe dobro zbrinuti«, uvjeravao ju je Nichols.Hala je ležala u krevetu, odjevena u bijelu trenirku sa žutim vrpcama i pletenim polo ovratnikom. Lijevi gležanj bio joj je u gipsu. Ona pogleda Nicholsa, a zatim Juliusa Schillera i senatora Pitta, koji su sjedili nasuprot njezinog kreveta. «Poèašæena sam što su tri ovako visokopozicionirana gospodina odvojili vrijeme u svojim pretrpanim rasporedima kako bi doletjeli u Chicago i otpratili me do New Yorka.»Clive Cussler«Ako možemo nešto uèiniti...»«Uèinili ste mnogo više od onoga što bi mogla oèekivati jedna strankinja na vašem teritoriju.»«Imate živote poput maèke», reèe senator Pitt.Ona se lagano nasmiješi. «Dva od njih dugujem vašem sinu. Ima sposobnost da se pojavljuje na pravom mjestu kad ga najmanje oèekujete.««Vidio sam Dirkov stari automobil. Pravo je èudo da ste svi preživjeli.»«Zaista prekrasno vozilo», uzdahne Hala. «Šteta što je uništeno.«Nichols proèisti grlo. «Ako možemo razgovarati o vašem sutrašnjem govoru u UN-u...»«Jesu li vaši ljudi pronašli èvrste dokaze koji vode do artefakata Aleksandrijske knjižnice?», upita Hala oštro.Nichols pogleda senatora i Schillera poput èovjeka koji je iznenada zagazio u živi pijesak. Senator mu dobaci konopac spasa i odgovori. «Nismo imali vremena za pokretanje veæe potrage», reèe on iskreno. «Ne znamo mnogo više nego prije èetiri dana.»Nichols poène oklijevajuæi. «Predsjednik se nadao...»«Prištedjet æu vam vrijeme, gosp. Nichols», reèe Hala pogledavši Schillera. «Možete biti mirni, Juliuse, u svojem govoru kratko cu spomenuti predstojeæe otkriæe antikviteta iz Aleksandrijske knjižnice.««Drago mi je što èujem da ste se predomislili.««S obzirom na razvoj dogaðaja, to dugujem vašoj vladi.»Nicholsu je vidno laknulo. «Vaša izjava dat æe predsjedniku Hasanu veliku politièku prednost nad Akhmadom Jazidom, i zlatnu priliku da egipatski nacionalizam nadvlada vjerski fundamentalizam.««Ne oèekujte previše«, reèe senator. «Mi samo popunjavamo pukotine zgrade koja se ruši.»Schillerove usne rašire se u hladan osmijeh. «Dao bih mjeseènu plaæu da mogu vidjeti Jazidovo lice kada shvati da je nadmudren.««Bojim se da æe se samo još jaèe baciti na Halu«, reèe senator.«Ne mislim tako«, reèe Nichols.«Ako FBI može povezati mrtve teroriste s Jazidom, a zatim i s ubojicom odgovornim za zrakoplovnu nesreæu i smrt šezdesetoro ljudi, mnogi umjereni Egipæani koji ne odobravaju terorizam povuæi

Blagoæe podršku njegovom pokretu. Kad na njegovu adresu stigne inedunarodno objavljena optužba za terorizam, morat æe dvaput promisliti prije no što opet naredi ubojstvo gdice Kamil.»«Gosp. Nichols je u pravu u vezi s jednom stvari», reèe Hala.«Veæina Egipæana su suniti koji ne slijede krvave revolucionarne poklièe iranskih šiita. Oni preferiraju evolucijski pristup koji polako mijenja lojalnost naroda od demokratske vlasti prema vjerskom vodstvu. Oni neæe prihvatiti Jazidove krvožedne metode.» Hala zastane na trenutak. «U vezi s drugom stvari ne slažem se. Jazid neæe prestati sve dok ne budem mrtva. Prevelik je fanatik da bi odustao. Vjerojatno upravo u ovom trenutku planira drugi atentat na mene.»«Možda je u pravu. Moramo oštro motriti Jazida», upozori senator.«Kakvi su vam planovi nakon govora u UN-u?», upita Schiller.«Ovoga jutra, prije no što smo otišli iz bolnice, ataše našeg veleposlanstva iz Washingtona donio mi je pismo predsjednika Hasana. Predsjednik Hasan želi sastanak sa mnom.»«Kada napustite naše granice, ne možemo vam zajamèiti zaštitu», upozori je Nichols.«Razumijem», odgovori ona. «Ali nema mnogo razloga za brigu. Od ubojstva predsjednika Sadata, egipatski struènjaci za osiguranje postali su mnogo uèinkovitiji.««Mogu li upitati gdje æe se održati taj sastanak?», zanimalo je Schillera. «Ili to nije nešto što bih trebao znati?»«Nije tajna; zapravo, bit æe objavljeno i u svjetskim medijima», odgovori Hala nonšalantno. «Predsjednik Hasan i ja naæi æemo se na predstojeæem skupu o ekonomiji u Punta del Esteu, u Urugvaju.«Slupani i metcima izbušeni Cord tužno je stajao nasred radionice. Esbenson je polako kružio oko automobila i žalosno vrtio glavom.«Ovo mi je prvi put da moram restaurirati klasièni automobil dva dana nakon što sam ga dovršio.»«Imali smo loš dan», objasni mu Giordino. On je imao ovratnik, jedna ruka bila mu je u gipsu, a uho mu je bilo povezano.«Pravo je èudo što ste uopæe ovdje.»Clive CusslerIOsim šest šavova, uglavnom prikrivenih kosom, Pitt je bio neozlijeðen. On potapša svijenu školjku hladnjaka kao da je automobil ozlijeðeni kuæni ljubimac.«Sreæa što su nekada izraðivali èvrste automobile*, reèe on tiho.Lily bolno došepa iz ureda radionice. Imala je masnicu na lijevom obrazu, a drugo oko bilo joj je crno.«Imam Hirama Yaegera na telefonu«, reèe ona.Pitt klimne. On položi ruku na Esbensonovo rame.«Uèinite ga još boljim no što je bio prije.»«To znaèi šest mjeseci rada i velik novac», reèe Esbenson.«Nije problem ni vrijeme ni novac.» Pitt zastane i isceri se.«Ovaj put raèun plaæa država.»On se okrene, ude u ured i dohvati slušalicu.«Hiram, imaš li nešto za mene?»«Samo izvješæe o statusu», odgovori Yaeger iz Washingtona.«Eliminirao sam Baltièko more i obalu Norveške.»«I ništa.»«Ništa vrijedno pažnje. Nema sliènosti niti geoloških ili zemljopisnih opisa iz dnevnika Serapisa. Barbari koje spominje Rufinus nisu niti malo slièni ranim Vikinzima. On je pisao o ljudima koji podsjeæaju na Skite, ali

tamnoputije od njih.«I to mi je bilo èudno», složi se Pitt. «Skiti su iz Središnje Azije. Nije baš vjerojatno da æe oni biti svijetloputi i plavokosi.»«Ne vidim smisla u nastavku raèunalne potrage oko Norveške prema sjevernoj obali Rusije.»«Slažem se. A što je s Islandom? Vikinzi se nisu naselili tamo sljedeæih pet stotina godina. Možda je Rufinus mislio na Eskime.»«Neæe iæi», reèe Yaeger. «Provjerio sam. Eskimi nikada nisu migrirali na Island. Rufinus je takoðer ubacio i misterij s 'velikim morem patuljastih borova'. To nije mogao pronaæi na Islandu. A ne zaboravi, govoriš o putovanju od 600 milja preko jednog od najopasnijih mora na svijetu. Povijesni pomorski zapisi vrlo su precizni: kapetani rimskih brodova rijetko su plovili dalje od dva dana od obale. Putovanje od najbližega europskog kopna za brod iz IV. stoljeæa trajalo bi pod idealnim uvjetima èetiri i pol dana.»«U kojem smjeru kreæemo sada?»«Opet æu pokušati s obalom Zapadne Afrike. Možda smo nešto propustili. Tamnoputi Afrikanci i toplija klima èine se logiènijima od hladnih sjevernih zemalja, naroèito za ljude s Mediterana.««No, ipak moraš objasniti kako je Serapis dospio na Grenland.»«Projekcija vjetra i morskih struja mogli bi nam dati odgovor.»«Ja veèeras letim za Washington», reèe Pitt. »Posjetit æu te ujutro.««Možda pronaðem nešto», reèe Yaeger, ali ton mu nije zvuèao optimistièno.Pitt spusti slušalicu i iziðe iz ureda. Lily ga pogleda s nadom, a zatim proèita razoèaranje u njegovim oèima.«Nema dobrih vijesti?», upita ona.On slegne ramenima. «Èini se da nismo odmakli od poèetka.»Ona ga uhvati za ruku.«Yaeger æe uspjeti», reèe ona ohrabrujuæim tonom.«On nije èudotvorac.«Giordino pogleda na sat na zdravoj ruci.«Nemamo mnogo vremena do leta. Bolje da krenemo.«Pitt priðe Esbensonu, rukuje se s njim i nasmiješi se.«Izlijeèi ga. Spasio nam je živote.«Esbenson ga pogleda. «Samo ako mi obeæaš da æeš ga držati podalje od metaka i skijaških staza.««Obeæavam.»Nakon što su krenuli prema zraènoj luci, Esbenson otvori stražnja vrata Corda. Kvaka mu je ostala u rukama.«Bože», reèe on žalosno. «Kakav nered.«Clive CusslerPoglavlje XXXIIErupcija snažnog pljeska prenijela se s javnih galerija na delegate u prizemlju kad je Hala odbila pomoæ i polako, uz pomoæ štaka, izišla na podij. Stajala je za govornicom, uspravna i dostojanstvena, i govorila snažnim, uvjerljivim glasom. Njezina je predstava bila suptilna. Dirnula je publiku emotivnim apelom za prestankom ubijanja nevinih ljudi u ime religije. Tek kad je zatražila kaznu za države koje su tolerirale teroristièke organizacije, neki delegati poèeli su se migoljiti na stolcima i gledati u prazno.Val šaptanja popratio je njezine vijesti o predstojeæem otkriæu Aleksandrijske knjižnice, i trebalo je neko vrijeme da ljudi shvate njihov golemi potencijal.Hala je zakljuèila govor ustvrdivši kako je buduæe prijetnje neæe natjerati da napusti položaj glavne tajnice, nego æe ostati na tom položaju dok njezine kolege delegati ne zatraže njezinu ostavku.Reakcija na njezin govor bile su ovacije koje su se pojaèale kad je ustala i s jedne strane govornice pokazala gips na gležnju.«To je žena i pol», reèe predsjednik s divljenjem. «Što bih dao da je imam u

vladi.» On pritisne gumb za gašenje na daljinskom upravljaèu i zaslon televizora se zamraèi.BlagoI«Odlièan govor», reèe senator Pitt. »Rastrgala je Jazida - i dobro naglasila projekt potrage za Knjižnicom.«Predsjednik klimne.«Da, izišla nam je u susret u obje stvari.»«Znate, naravno, da kreæe u Urugvaj kako bi se sastala s predsjednikom Hasanom.»«Dale Nichols me izvijestio o razgovoru koji ste vodili s njom u zrakoplovu», prizna predsjednik. Sjedio je za svojim stolom u Ovalnom uredu. «Kako stojimo s potragom?»«NAMP-ovo raèunalno postrojenje radi na tome», odgovori senator.«}esu li blizu otkriæa?«Senator odmahne glavom.«Ništa bliže no što su bili prije èetiri dana.»«Zar ne možemo ubrzati proces? Ukljuèiti trust mozgova, ljude sa sveuèilišta, druge vladine agencije?«Senator Pitt sumnjièavo ga pogleda. «NAMP ima najbolju svjetsku knjižnicu o oceanima, jezerima i rijekama. Ako oni ne mogu pronaæi odredište egipatske flote, nitko ne može.»«A što je s arheološkim i povijesnim bilješkama?«, upita predsjednik. «Možda je u prošlosti otkriveno nešto što bi nam moglo ukazati na trag.««Vrijedi pokušati. Poznajem dobrog èovjeka na sveuèilištu Penn State koji je trostruki A-istraživaè. Do sutra u ovo vrijeme može angažirati tridesetoro ljudi da rade na kopanju arhiva ovdje i u Europi.««Dobro, obavijestite ga.»«Sada kad su mediji i Hala proširili vijest«, reèe senator, «pola država i veæina lovaca na blago krenut æe u potragu za zbirkom iz Knjižnice.«»Razmotrio sam i tu moguænost«, reèe predsjednik. «No, podrška vladi predsjednika Hasana ima prioritet. Ako mi prvi pronaðemo zbirku, a zatim se pravimo kao da se povlaèimo nakon što Hasan dramatièno zatraži da se artefakti vrate Egiptu, njegova æe popularnost kod kuæe jako porasti, i postat æe junak u oèima Egipæana.««A time æe privremeno ukloniti prijetnju Jazida i njegovih sljedbenika«, doda senator.Clive Cussler«Jedini je problem sam Jazid. Èovjek je izrazito nepredvidiv. Naši najbolji struènjaci za Bliski istok ne mogu ga proèitati. Mogao bi izvuæi zeca iz šešira i ukrasti nam scenu.»Predsjednik ga mirno pogleda.«Ne vidim problema u tome da ga skinemo s pozornice nakon što predamo artefakte predsjedniku Hasanu.»«Na vašoj sam strani, gosp. predsjednièe, ali opasno je podcijeniti Jazida.»«Ni on nije savršen.»«Da, ali za razliku od ajatolaha Homeinija, Akhmad Jazid je vrlo inteligentan. On je ono što reklamne agencije nazivaju dobrim konceptualistom.»«Možda na polju politike, ali ne i atentata.*Senator slegne ramenima i nasmiješi se. «Njegove su planove nesumnjivo pomrsili njegovi poboènici. Kao predsjednik, znate bolje od ikoga kako pomoænik ili savjetnik može upropastiti neki projekt.»Predsjednik se turobno nasmiješi. Nasloni se u stolcu i poène poigravati s olovkom. «Znamo prokleto malo o Jazidu, o tome odakle dolazi i što ga motivira.««On tvrdi da je proveo prvih trideset godina života lutajuæi pustinjom Sinaj i

razgovarajuæi s Alahom.»«Dakle, pokrao je Isusa Krista. Što još znamo o njemu?»«Mogli biste upitati Dalea Nicholsa», odgovori senator.«Koliko znam, on suraðuje s CIA-om na izradi njegove biografije i psihološkog profila.»«Pogledajmo jesu li što otkrili.» Predsjednik pritisne gumb na interkomu. «Dale, možeš li doæi na trenutak?»«Stižem odmah», odgovori Nichols preko zvuènika.Oba èovjeka u Ovalnom uredu šutjeli su tijekom petnaest sekunda koliko je trebalo Nicholsu da doðe iz svojeg ureda. On pokuca, otvori vrata i ude.»Raspravljali smo o Akhmadu Jazidu», obavijesti ga predsjednik.«Jesu li Broganovi ljudi došli do nekih podataka o njemu?»«Razgovarao sam s Martinom prije sat vremena», odgovori Nichols. «Rekao je da bi njegovi analitièari trebali sastaviti dosje za dan ili dva.»iBlago«Želim ga proèitati èim bude završen», reèe predsjednik.«Ne želim mijenjati temu», reèe senator Pitt, «ali ne bi li netko trebao obavijestiti predsjednika Hasana o onome što imamo na umu, u sluèaju da pronaðemo Knjižnicu u sljedeæih nekoliko tjedana?»Predsjednik klimne glavom. «Definitivno.»On se zagleda izravno u senatora. «Misliš li da bi se mogao iskrasti na 48 sati i uèiniti to, George?»«Želite da se naðem s Hasanom u Urugvaju.* ^ Bila je to više tvrdnja nego pitanje. B «Imaš li što protiv?»B «To je, zapravo, zadatak za Douga Oatesa iz Ministarstva vanjskih poslova. On i Joe Arnold iz Državne riznice veæ su u Kingstonu na preliminarnim sastancima sa stranim ekonomistima. Smatrate li mudrim da mu ovo radimo iza leda?»«Inaèe ne bih. No, ti si bolje informiran o istraživaèkom projektu. Osim toga, èetiri puta si se susreo s predsjednikom Hasanom, i blizak si Hali Kamil. Jednostavno reèeno, ti si najbolji èovjek za taj posao.«Senator rezignirano podigne ruke. «Nema teških glasovanja u Senatu. Moje osoblje može me zamijeniti. Ako mi dogovorite let, mogao bih otiæi u utorak ujutro, sastati se s Hasanom te veèeri i vratiti se do sljedeæeg poslijepodneva.»«Hvala ti, George, pravi si skaut.»Predsjednik zastane, pa aktivira zamku. «Postoji još nešto.»«Uvijek je tako», uzdahne senator.«Volio bih da obavijestiš predsjednika Hasana, u najveæoj tajnosti, kako æu u potpunosti suraðivati s njim ukoliko odluèi ukloniti Jazida.»Senatorov glas bio je šokiran. «Otkad se Bijela kuæa bavi politièkim ubojstvima? Preklinjem vas, gosp. predsjednièe, ne uranjajte svoj položaj u isti glib s Jazidom i drugim teroristima.««Da je netko imao dovoljno razboritosti ukloniti Homeinija prije dvanaest godina, Srednji istok bio bi mnogo mirnije mjesto.»«Kralj George mogao je reæi isto to za Georgea Washingtona i kolonije 1778.»«Hajde, George, mogli bismo provesti cijeli dan u usporedbama. Konaèna odluka ovisi o Hasanu. On mora dati zeleno svjetlo.»«Loša ideja», reèe senator odluèno.Clive Cussler»Nemam dobar osjeæaj u vezi s tim. Ako se to proèuje, to bi vam moglo ugroziti položaj.««Cijenim tvoj savjet i poštenje. Zato si ti jedini èovjek kojem mogu vjerovati za predavanje poruke.»Senator popusti. «Uèinit æu kao što želite i drage volje obavijestiti Hasana o

Knjižnici, ali ne oèekujte da ga potièem na ubojstvo Jazida, èak i ako je zasluženo.««Pobrinut æu se da Hasanovo osoblje bude obaviješteno o tvojem dolasku», reèe Nichols, ubacivši se diplomatski.Predsjednik ustane od stola, oznaèivši kraj razgovora. On se rukuje sa senatorom.«Zahvalan sam ti, stari prijatelju. Oèekujem tvoje izvješæe u srijedu poslijepodne. Naæi æemo se na veèeri.»«Vidimo se, gosp. predsjednièe.««Sretan ti let.»Dok je senator Pitt napuštao Ovalni ured, imao je neki loš predosjeæaj da bi predsjednik mogao veèerati sam u srijedu naveèer.BlagoPoglavlje XXXIIILady Flamborough glatko je uplovila u luku Punta del Este samo nekoliko minuta prije no što je sunce zašlo za kopno na zapadu. Lagani povjetarac koji je puhao s juga jedva je uspijevao pomaknuti britansku zastavu na krmi.Bio je to prelijepi putnièki brod za krstarenje, vitak i lijepo oblikovan, s modernim nadgraðem. Nije bio obojen u tradicionalne britanske boje, crni trup i bijeli gornji dio. Cijeli brod krasila je nježna plava boja, s brodskim dimnjakom koji je oštro odudarao purpurnim i crvenim nijansama.Jedan od nove generacije vitkih, malih putnièkih brodova, Lady Flamborough više je nalikovala pomodnoj motornoj jahti. Njezin je trup dug 101 metar sadržavao najveæi moguæi luksuz koji je postojao na nekom brodu. Imala je samo pedeset velikih apartmana, i prevozila stotinu putnika, za koje je brinuo jednaki broj èlanova posade.Meðutim, na ovo putovanje od luke u San Juanu u Portoriku, plovila je bez putnika.«Dva stupnja ulijevo», reèe tamnoputi pilot.«Dva stupnja ulijevo», potvrdi kormilar.Pilot je stajao u širokoj kaki majici i hlaèama i proraèunanim pogledom promatrao rt koji je štitio zaljev, sve dok nije zašao iza krme Lady Flamborough.Clive Cussler«Poènite skretati udesno i zatim ravno na nula-osam-nula.»Kormilar poslušno ponovi komande i brod vrlo polako skrene na novi kurs.Luka je bila nakrcana jahtama i drugim putnièkim brodovima s kojih su virila jata šarenih zastava s jednim i dva repa. Neka plovila bila su odreðena da budu plutajuæi hoteli za ekonomsku konferenciju, a drugi su bili ispunjeni uobièajenim teretom putnika na odmoru.Na pola kilometra od sidrišta, pilot zapovjedi zaustavljanje motora. Luksuzni brod klizio je mirnom vodom gonjen inercijom, smanjujuæi razdaljinu, i postupno se zaustavljajuæi.Zadovoljan, pilot progovori u prijenosni odašiljaè.«Na pravom smo mjestu. Polako unatrag i spustite sidro.»Zapovijed je prenesena na pramac, i sidro klizne s broda koji se lagano pokretao unatrag. Kad se sidro zabilo u mulj na dnu luke, strojarnici je naloženo da ugasi motore.Kapetan Oliver Collins, vitak èovjek uspravan poput cijevi u besprijekornoj bijeloj odori, klimne s poštovanjem pilotu i ponudi mu ruku.«Odlièno izvedeno kao i uvijek, gosp. Campos.» Kapetan Collins poznavao je pilota gotovo dvadeset godina, no nikad nije nikoga zvao imenom, èak ni svoje najbolje prijatelje.«Da je dulji za trideset metara, ne bih ga mogao provuæi.«Harry Campos nasmiješi se, otkrivši niz zuba umrljanih duhanom. Njegov naglasak bio je više irski nego španjolski.

«Žao mi je što ne možemo pristati uz dok, kapetane, ali reèeno mi je da se morate usidriti u luci.»»Vjerojatno zbog sigurnosnih razloga», reèe Collins.Campos zapali opušak cigare.«Skup glavešina okrenuo je naglavce cijeli otok. Pomislili biste da se iza svake palme krije po jedan snajperist, sudeæi po naèinu na koji se ponašaju službenici osiguranja.«Collins se kroz prozor mosta zagleda prema omiljenom odmaralištu Južne Amerike. «Neæu se žaliti. Na ovom brodu tijekom konferencije odsjest æe predsjednici Meksika i Egipta.»«Tako?», progunda Campos. «Nije ni èudo što su vas htjeli zadržati dalje od obale.»Blago«Mogu li vam ponuditi piæe u svojoj kabini, ili još bolje, s obzirom na vrijeme, biste li me poèastili veèerajuæi sa mnom?«Campos odmahne glavom. «Hvala na pozivu, kapetane.»On zastane i pokaže prema masi brodova koji su ispunjavali luku.«Zaposlen sam. Možda sljedeæi put.»Campos ispuni luèke obrasce za plaæanje i preda ih kapetanu Collinsu, koji ih potpiše. Campos pogleda kroz stražnji prozor mosta prema besprijekorno èistim palubama broda.«}ednog od ovih dana otiæi æu na odmor i zaploviti s vama kao putnik.»«Obavijestite me», reèe Collins. «Pobrinut æu se da kompanija pokrije sve vaše troškove.»«Vrlo ljubazna ponuda. Ako kažem za to svojoj ženi, ona neæe popustiti sve dok je ne iskoristim.»«Bit æe mi zadovoljstvo, gosp. Campos. Kad god želite.»Pilotski èamac približi se brodu i Campos skoèi s palube na ljestve za ukrcaj. Mahne posljednji put dok se èamac odmicao, pa krene prema ulazu u luku da bi pilotirao sljedeæim brodom.»Najugodnije putovanje koje sam imao u životu.»Ovo je rekao Collinsov prvi èasnik, Michael Finnev.«Cijela posada, ali bez putnika. Šest dana èinilo mi se da sam umro i otišao u raj.»Kompanija je od brodskih èasnika zahtijevala da provodu gotovo jednako vrijeme zabavljajuæi putnike kao i upravljajuæi brodom, a tu je dužnost Finnev strastveno mrzio. Bio je odlièan pomorac i izbjegavao je glavni restoran koliko je god mogao. Radije je objedovao sa svojim kolegama èasnicima, ili provodio vrijeme pregledavajuæi brod.Finnev baš i nije izgledao poput nekoga tko bi se motao po zabavama. Bio je krupan, širokih prsa koja su prijetila da æe eksplodirati iz uske odore.«Mislim da vam nisu nedostajale radosti druženja i èavrljanja«, reèe Collins sarkastièno.Finnev napravi grimasu.«Ne bi bilo tako loše kad mi ne bi cijelo vrijeme postavljali ista pitanja.»I741iClive Cussler«Ljubaznost i poštovanje u kontaktu s putnicima, gosp. Finney», savjetovao gaje Collins. «To ide u rok službe. Pazite na svoje ponašanje sljedeæih nekoliko dana. Imat æemo ovdje neke prilièno važne strane vode i državnike.«Finnev ne odgovori. Zurio je u moderne visoke zgrade koje su se nadvijale nad kuæicama uz plažu.«Svaki put kada vidim stari grad», reèe on zamišljeno, «pojavi se neki novi hotel.»

«Da, vi ste iz Urugvaja.»«Roden sam zapadno od Montevidea. Otac mije bio predstavnik strojarske tvrtke iz Belfasta.»«Sigurno uživate kad se vratite kuæi», reèe Collins.«Ne baš. Ukrcao sam se na panamski brod za prijevoz rudaèe kad mi je bilo šesnaest. Mama i tata su umrli. Više nema nikoga od ljudi s kojima sam odrastao.»On zastane i pokaže kroz prozor mosta prema brodiæu koji im se približavao. «Stižu prokleti carinici i inspektori za imigraciju.««Buduæi da nemamo putnika, a posada ne ide na obalu», reèe Collins, «brod bi trebao odmah dobiti dozvolu.»«Zdravstveni inspektori najveæa su gnjavaža.««Obavijestite brodskog riznièara, gosp. Finnev. Zatim ih dovedite u moju kabinu.»«Molim vas, gospodine, nije li to malo pretjerano? Mislim, pozdravljate obiène carinike u kapetanovoj kabini.»«Možda, ali želim da s birokracijom sve bude u redu dok smo u luci. Nikada ne znate kad vam može zatrebati usluga.»«Da, gospodine.«Kad su carinski i imigracijski službenici pristali uz Lady Flamborough, te se popeli uz ukrcajne ljestve, veæ je zavladao sumrak. Brodska svjetla iznenada se upale i osvijetle nadgrade i gornje palube. Usidren medu svjetlima grada i drugih putnièkih brodova, Lady Flamborough sjajila je poput dijamanta u kutiji s nakitom.Urugvajski službenici predvoðeni Finnevjem prišli su otvorenim vratima kapetanove kabine. Collins je prouèavao petoricu ljudi koji su slijedili njegovoga prvog èasnika. On je bio èovjek kojem je vrlo malo toga moglo promaknuti, i ubrzo zapazi nešto èudno na jednom od njih.BlagoJedan èovjek na glavi je imao nisko postavljen slamnati šešir širokog oboda i bio je odjeven u kombinezon, dok su ostali imali uobièajene odore koje je nosila veæina službenika sve do Kariba.Momak koji je odudarao od ostalih hodao je ne podižuæi pogled, zureæi u noge èovjeka pred sobom. Kad su stigli do ulaza, Finnev ljubazno zakoraèi u stranu i pusti ih da udu prvi.Collins istupi naprijed. «Dobra veèer, gospodo. Dobrodošli na Lady Flamborough. Ja sam kapetan Oliver Collins.»Službenici su stajali neobièno tiho, i Collins i Finnev razmijene znatiželjne poglede. Tada èovjek u kombinezonu iskoraèi naprijed i polako skine kombinezon, otkrivši bijelu odoru sa zlatnom pletenicom koja je bila toèna kopija odore koju je nosio Collins. Zatim skine slamnati šešir i zamijeni ga kapom u skladu s odorom.Inaèe mirni Collins na trenutak se zbuni. Osjeæao je kao da se gleda u ogledalu. Neznanac mu je mogao biti brat blizanac.«Tko ste vi?», upita Collins. «Što se dogada?»«Nije potrebno predstavljanje«, reèe Sulejman Aziz Ammar šarmantno se osmjehnuvši. «Preuzimam vaš brod.»Clive CusslerPoglavlje XXXIVIznenaðenje je kljuèni faktor svake uspješne tajne operacije. A iznenaðenje prilikom zauzimanja Lady Flamborough bilo je potpuno. Osim kapetana Collinsa, prvog èasnika Finnevja i ošamuæenog riznièara, koji su bili vezani, zaèepljenih usta i pod èvrstom stražom u Finnevjevoj kabini, nitko od ostalih èasnika ili èlanova posade nije imao pojma da je njihov brod otet.Ammar je sjajno isplanirao vrijeme napada. Pravi urugvajski carinici pojavili su se samo dvanaest minuta kasnije. Pozdravio ih je gotovo savršeno prerušen u

Collinsa, kao da su stari poznanici. Ljudi koje je osobno izabrao da glume Finnevja i riznièara držali su se u sjeni. Obojica su bili iskusni brodski èasnici i jako su slièili svojim dvojnicima. Malo èlanova posade moglo je primijetiti razlike u izrazima lica na manje od tri metra.Urugvajski službenici napustili su brod i ubrzo krenuli. Ammar pozove Collinsovog drugog i treæeg èasnika u kapetanovu kabinu. Ovo æe biti prvi i najvažniji test. Ako proðe njihovu inspekciju bez da pobudi sumnju, oni æe mu biti od neprocjenjive važnosti kao nevini sudionici koji æe mu pomoæi da u sljedeæa 24 sata provede u djelo svoj složeni plan.Prerušavanje u Dalea Lemkea, pilota leta Nebula 106, nije bio težak proces.BlagoAmmar je s lakoæom naèinio gipsani odljev Lemkeovog lica nakon što ga je ubio. No, prerušavanje u kapetana Lady Flamborough bila je druga stvar. Bio je prisiljen raditi na temelju samo osam fotografija Collinsa koje je snimio jedan od njegovih agenata u Britaniji. Osim toga, morao si je ubrizgati kemikaliju koja mu je podigla glas tako da bude identièan snimkama Collinsovog glasa.Zatim je unajmio vještog kipara koji je prema fotografijama naèinio lice nalik Collinsovom. Prema tom kipu naèinjeni su muški i ženski odljevi. Potom je izmeðu dva odljeva pritisnut prirodni lateks, obojen poput kože kapetana Collinsa, koji je izvaðen kad se stvrdnuo, a nakon toga ispeèen. On je pažljivo dotjerao masku od lateksa, koristeæi se mješavinom voska i smole kako bi popravio sitne nejednakosti u strukturi lica.Ammar je potom dodao prostetièke uši i nos i nanio boju. Na kraju su dodani pravilno obojena vlasulja s istom frizurom, kontaktne leæe u boji Collinsovih oèiju i umetci za zube. Ammar je postao slika i prilika kapetana broda za krstarenje.Nije imao vremena detaljno prouèiti profil osobnosti kapetana Olivera Collinsa, niti njegove manire. Završio je kratak teèaj o dužnostima na brodu i zapamtio imena i lica brodskih èasnika. Nije imao izbora nego da blefira, ispravno se oslanjajuæi na pretpostavku da posada nije imala niti najmanjeg razloga za sumnju. Èim su dvojica èasnika ušli u kapetanovu kabinu, Ammar se potrudio da naèini odstupnicu.«Oprostite, gospodo, što zvuèim i izgledam loše, ali imam gripu.»«Da pozovem brodskog lijeènika?», upita drugi èasnik Herbert Parker, snažan èovjek preplanulog tena i glatkog djeèaèkog lica koje je izgledalo kao da se brije samo subotom naveèer.Zamalo pogreška, pomisli Ammar. Lijeènik koji poznaje Collinsa zaèas bi otkrio masku.«Veæ mi je dao dovoljno tableta da uguši i slona. Osjeæam se dovoljno dobro da nekako odradim svoje dužnosti.»Treæi èasnik, Škot neobiènog imena Isaac Jones, ukloni uvojak crvene kose s visokog èela.«Možemo li vam kako pomoæi, gospodine?««Da, gosp. Jones, možete», odgovori Ammar.Cbve Cussler«Naši važni putnici stiæi æe sutra poslijepodne. Vi æete biti zaduženi za odbor za doèek. Nemamo èesto priliku ugostiti dva predsjednika, i pretpostavljam da kompanija od nas oèekuje prvoklasnu ceremoniju.««Da, gospodine«, odvrati Jones. «Možete raèunati na to.»«Gosp. Parkeru.»«Kapetane.»«Unutar sat vremena stiže brodiæ koji æe prenijeti teret za kompaniju. Vi æete biti zaduženi za operaciju ukrcaja. Tim ljudi iz osiguranja takoðer dolazi veèeras. Molim vas, pobrinite se da budu smješteni u odgovarajuæe kabine.»«Ne stiže li taj teret prebrzo, gospodine? A mislio sam da bi egipatski i

meksièki agenti osiguranja trebali stiæi tek u rano jutro.»»Direktori naše kompanije kreæu se na tajanstvene naèine«, reèe Ammar filozofski. «Što se tièe naših naoružanih gostiju, opet zapovijed kompanije. Žele vlastito osoblje na brodu u sluèaju da doðe do problema.««Dakle, jedan tim osiguranja nadgleda drugi.««Nešto tako. Vjerujem da je Llovds zahtijevao dodatni oprez, ili je zaprijetio da æe poveæati stopu osiguranja do astronomske razine.««Razumijem.»«Ima li pitanja, gospodo?«Nije bilo pitanja, i dva èasnika ustanu i krenu.«Herberte, još nešto«, reèe Ammar. «Molim vas, ukrcajte teret što je moguæe tiše i brže.««Hoæu, gospodine.«Kad su se udaljili od kabine, Parker se okrene Jonesu. «Jesi li èuo ovo? Oslovio me imenom. Ne misliš li da je to jako èudno?»Jones indiferentno slegne ramenima.«Valjda je bolesniji nego što smo mislili.«Teretni brodiæ približio se brodu i spuštena je mala rampa. Operacija ukrcaja protekla je glatko. I ostali Ammarovi ljudi, odjeveni u poslovna odijela, takoðer su došli na brod i smješteni su u èetiri prazna apartmana.Do ponoæi, teretni brodiæ izgubio se u tami. Teretna rampa s lady Flamborough uvuèena je i zatvorena su velika dvostruka vrata za ukrcaj.Ammar pokuca pet puta na Finnevjeva vrata i prièeka. Vrata se lagano odškrinu i stražar odstupi. Ammar se brzo osvrne lijevo-desno niz hodnik, pa ude.On klimne prema kapetanu. Stražar priðe Collinsu i strgne mu vrpcu s usta. «Žao mi je zbog neugodnosti, kapetane. No, pretpostavljam da bi bio gubitak vremena ukoliko zatražim vašu rijeè da neæete pokušati pobjeæi i uzbuniti svoju posadu.»Collins je ukoèeno sjedio na stolcu, i gledao Ammara ubilaèkim pogledom. «Ti, prljavo kanalizacijsko smeæe.»«Vi Britanci posjedujete neku književnu kvalitetu u uvredama koja je vrlo zabavna. Amerikanac bi upotrijebio jednu nepristojnu rijeè kojom bi poruèio isto.»«Neæete dobiti nikakvu suradnju od mene niti mojih èasnika.»«Èak ni ako zapovjedim jednom od svojih ljudi da prereze grla svim ženama - èlanicama posade, jednoj po jednoj, i baci njihova tijela morskim psima?»Finnev skoèi na Ammara, ali stražar brzo zabije usadnik automatske puške u prepone prvog èasnika. Finnev padne na stolac s prigušenim krikom, oèiju zastakljenih od boli.Collins je netremice promatrao Ammara.«To bih i oèekivao od bande neljudskih terorista.««Mi nismo ignorantni maloljetnici koji žele poklati nevjernike«, objasni mu Ammar strpljivo. «Mi smo vrhunski profesionalci. Ovo nije ponavljanje nesretne epizode s Achille Laurom otprije nekoliko godina. Ne namjeravamo nikoga ubiti. Naša je namjera da zadržimo predsjednike Hasana i De Lorenza i njihove pomoænike radi otkupnine. Ako nam se ne isprijeèite na putu, sklopit æemo dogovore s njihovim vladama i poæi svojim putem.»Collins je promatrao Ammarovo lice poput odraza u zrcalu, tražeæi laž, ali oèi Arapina odražavale su iskrenost. Nije mogao znati da je Ammar majstor teatralne varke.«Ali inaèe neæete oklijevati da pokoljete moju posadu.»«I vas, naravno.»Clive Cussler«Što želite od mene?»«Od vas zapravo ništa. Gosp. Parker i gosp. Jones prihvatili su me kao Olivera Collinsa. No, trebam usluge prvog èasnika Finnevja. Vi æete mu narediti da me

sluša.»«Zašto Finney?», upita Collins.«Otvorio sam stol u vašoj kabini i proèitao osobne dosjee èasnika. Finnev poznaje ove vode.»«Ne vidim kamo ovo vodi.»«Ne možemo riskirati pozivajuæi pilota», objasni Ammar.«Sutra, kad se smraèi, Finney æe preuzeti kormilo i provesti brod kroz kanal na otvoreno more.»Collins mirno razmisli o tome. Zatim polako odmahne glavom.«Kad luèke vlasti shvate što smjerate, blokirat æe izlaz iz luke, prijetili vi da æete pobiti sve na brodu ili ne.»«Zamraèeni brod može se provuæi u mraènoj noæi», uvjeravao ga je Ammar.«Koliko daleko smjerate iæi? Svi patrolni brodovi unutar stotinu milja okružit æe vas do zore.»«Neæe nas pronaæi.»Collins je izgledao pomalo zbunjeno. «To je ludo. Ne možete sakriti brod poput Lady Flamborough.»«Istina», reèe Ammar, dok mu se na ustima raðao hladan, lukavi osmijeh. «Ali mogu ga uèiniti nevidljivim.«Jones je bio nagnut nad stolom u svojoj kabini i pravio bilješke za jutarnju ceremoniju doèeka, kad mu Parker pokuca na vrata i ude. Izgledao je umorno, a odora mu je bila natopljena znojem.Jones se okrene i pogleda ga. «Je li ukrcaj gotov?»«Da, hvala Bogu.»«Jesi li za kapljicu?»«Èaša tvojega dobroga škotskog whiskyja?»Jones ustane i izvadi bocu iz ormara. Natoèi dvije èaše i pruži jednu Parkeru.«Gledaj na to ovako», reèe on.«Osloboden si ranojutarnje straže kod sidra.»Blago«Više bih volio to od ukrcaja tereta», reèe Parker umorno.«Što je s tobom?»«Upravo sam završio.««Ne bih ti smetao da nisam vidio svjetlo kroz prozor kabine.»«Radim dokasna, pazim da sve sutra protekne glatko.»«Finneyja nema, a htio sam razgovarati s nekim.»Prvi put Jones primijeti zbunjeni izraz u Parkerovim oèima.«Što te muèi?»Parker proguta whisky i zagleda se u praznu èašu.«Upravo smo unijeli najèudniji teret koji sam ikada vidio na putnièkom brodu.»«Što ste ukrcali?», upita Jones probuðene znatiželje.Parker je sjedio potpuno mirno, odmahujuæi glavom.«Opremu za bojenje. Zraène kompresore, èetke, valjke i pedeset spremnika neèeg što mi je izgledalo kao boja.»Jones nije mogao odoljeti da ne upita: «Koje boje?»Parker odmahne glavom.«Ne mogu reæi. Spremnici su bili obilježeni na španjolskom.««Tu nije ništa èudno. Kompanija sigurno želi da sve bude spremno kada Lady Flamborough pode na remont.»«To je samo polovica. Prenijeli smo i goleme role plastike.««Plastike?»«I velike komade fiberploèa», nastavi Parker. «Ukrcali smo valjda kilometre toga. Jedva smo ih provukli kroz teretna vrata. Trebalo nam je dobra tri sata samo da to unesemo.»Jones se zagleda u svoju èašu poluotvorenim oèima.«Što misliš, što kompanija planira uèiniti s time?»

Parker pogleda Jones zbunjeno se namrštivši.«Nemam blage veze.»Clive CusslerPoglavlje XXXVEgipatski i meksièki agenti osiguranja ukrcali su se ubrzo nakon izlaska sunca i poèeli s pregledavanjem broda radi eventualnog otkrivanja skrivenog eksploziva, nakon èega su pregledali dosjee èlanova posade kako se medu njima ne bi krio ubojica. Osim nešto Indijaca i Pakistanaca, veæina èlanova posade bili su Britanci, i nisu imali ništa protiv egipatske ili meksièke vlade.Ammarovi teroristi svi su odlièno govorili engleski i ponašali se vrlo suradnièki, pokazujuæi svoje krivotvorene britanske putovnice i iskaznice osiguranja kad bi to od njih zatražili, te su ponudili svoju pomoæ u inspekciji broda.Predsjednik De Lorenzo došao je na brod kasnije tijekom jutra. Bio je to nizak èovjek u ranim šezdesetim godinama, fizièki robustan, rašèupane, sijede kose, tužnih, tamnih oèiju, s izgledom intelektualca osuðenog na boravak u umobolnici.Dobrodošlicu mu je izrazio Ammar prerušen u kapetana Collinsa, s glumom za koju bi dobio nagradu. Brodski orkestar odsvirao je meksièku nacionalnu himnu, a zatim su meksièkog vodu i èlanove njegovog osoblja poveli u apartmane s desne strane Lady Flamborough.Sredinom poslijepodneva, jahta koja je pripadala bogatome egipatskom izvozniku prišla je uz brod, i predsjednik Hasan popeo se na palubu.Egipatski voda bio je potpuna suprotnost svojem meksièkom kolegi. Bio je mladi, jer je tek navršio pedeset i èetiri godine, i imao je prorijeðenu, crnu kosu. Bio je vitak i visok, ali kretao se isprekidanim pokretima bolesnog èovjeka. Tamne oèi bile su mu vodenaste i èinilo se da gledaju kroz filter sumnje.Ceremonija je ponovljena, i predsjednik Hasan i njegovo osoblje smješteni su u apartmanima duž lijeve strane broda.Više od pedeset voða država zemalja Treæeg svijeta stiglo je u Punta del Este radi ekonomskog summita. Neki su odluèili odsjesti na imanjima u posjedu svojih zemljaka ili u ekskluzivnom klubu Cantegril. Drugi su preferirali mir putnièkih brodova.Diplomati i novinari ubrzo su zakrèili ulice i restorane. Urugvajski dužnosnici brinuli su mogu li iziæi na kraj s golemim mnoštvom važnih stranaca uz uobièajeni broj turista. Vojska i policija davali su sve od sebe kako bi održali kontrolu nad situacijom, ali ubrzo ih je preplavio ljudski plimni val koji je zapljusnuo ulice, i odustali su od pokušaja kontrole prometa, usredotoèivši napore na èuvanje državnika.Ammar je stajao s desne strane krila mosta i promatrao je grad kroz dalekozor. Spustio ga je na trenutak i pogledao na sat.Njegov bliski prijatelj Ibn oprezno ga je gledao.«Raèunaš li koliko je minuta do mraka, Sulejmane?»«Zalazak sunca slijedi za 43 minute», reèe Ammar ne okreæuæi se.«Promet na vodi je gust», reèe Ibn, klimajuæi prema floti malih brodova koji su jurcali lukom. Palube su im bile prepune novinara koji su zahtijevali intervjue i turista koji su se nadali da æe vidjeti slavne liènosti.«Ne dopusti da se bilo tko ukrca osim egipatskih i meksièkih delegata koji spadaju u De Lorenzovo i Hasanovo osoblje.»«A što ako se netko poželi iskrcati prije no što isplovimo?»«Dopusti im to», reèe Ammar. «Brodska rutina mora izgledati normalno. Zbrka u gradu pomaže nam. Neæe vidjeti kako nas nema sve dok ne bude prekasno.««Luèke vlasti nisu budale. Kad se naše svjetlo ne pojavi nakon mraka, istražit æe stvar.»«Obavijestit æemo ih kako nam je glavni generator na popravku.»

Clive CusslerAmmar pokaže prema drugom brodu za krstarenje koji je bio usidren dalje od obale, izmeðu Lady Flamborough i izduženog poluotoka. «S obale, njegova æe svjetla izgledati poput naših.»«Osim ako netko ne pogleda pobliže.«Ammar slegne ramenima. «Treba nam samo sat vremena da iziðemo na otvoreno more. Urugvajsko osiguranje neæe razmišljati o istrazi izvan luke prije zore.»«Ako želimo na vrijeme ukloniti egipatske i meksièke agente osiguranja*, reèe Ibn, »moramo poèeti sada.»«Imate li prigušivaèe na oružju?»«Naša paljba neæe zvuèati glasnije od pljeskanja.»Ammar prodorno pogleda Ibna. «Tišina i prikradanje, prijatelju. Upotrijebi sve moguæe varke kako bi ih izolirao i uklonio jednog po jednog. Bez vike i galame. Ako netko pobjegne s broda i obavijesti sigurnosne snage na obali, svi æemo umrijeti. Reci to svojim ljudima.»«Trebat æe nam sve snažne ruke i leda koje možemo skupiti za noæašnji posao.»«A tada æe biti vrijeme za to da uèinimo Jazida vladarom Egipta.«Prvo su eliminirali egipatske èuvare. Buduæi da nisu imali razloga sumnjati u Ammarove lažne agente, s lakoæom su ih odmamili u prazne putnièke kabine koje su im ubrzo postale stratišta.Sve moguæe varke koje su sadržavale zrno istine upotrijebljene su kao mamac za agente. Laž koja je najbolje funkcionirala bila je kako je jedan od visokih službenika otrovan hranom i kako kapetan broda zahtijeva njihovu nazoènost.Kad bi egipatski agenti prešli preko praga, vrata bi se zatvorila, a otmièari bi ih hladnokrvno ustrijelili u srce. Krv je brzo isprana, a tijela su naslagana u susjednoj spavaæoj sobi.Kad je došao red na Meksikance, dvojica De Lorenzovih èuvara postali su sumnjièavi, i odbili su uæi u apartman. No, brzo su ih svladali i izboli nožem u praznom hodniku prije no što su mogli podiæi uzbunu.Jedan po jedan, agenti su odlazili u smrt. Ubijena su dvanaestorica, sve dok nisu preostala samo dva Egipæana i tri Meksikanca koji su èuvali straže pred apartmanima svojih voda.BlagoNa istoku se spuštao mrak kad je Ammar skinuo kapetansku odoru i odjenuo crni pamuèni džemper. Zatim je skinuo masku od lateksa i preko lica stavio malu masku dvorske lude.Upravo je zatezao teški pojas s dva automatska pištolja i prijenosnim radiom, kad Ibn pokuca na vrata i ude u kabinu.«Još ih je petorica«, izvijesti ovaj.«Njih možemo svladati izravnim napadom.»«Dobro obavljen posao», reèe Ammar.On mirno pogleda Ibna. «Više nam ne trebaju maske i tajnost. Sredite ih, ali upozori svoje ljude da budu oprezni. Ne želim da Hasan ili De Lorenzo sluèajno poginu.»Ibn klimne i izda zapovijed jednom od svojih ljudi koji je èekao pred vratima. Zatim se okrene i opet pogleda Ammara smiješeæi se samouvjereno. «Smatraj brod osiguranim.*Ammar pokaže prema velikom mjedenom kronometru iznad stola kapetana Collinsa. «Kreæemo za 37 minuta. Okupi sve putnike i èlanove posade, osim brodskih strojara. Pazi da posada strojarnice bude spremna za pokret kada izdam zapovijed. Ostale okupi u glavnom salonu. Vrijeme je da se otkrijemo i isporuèimo svoje zahtjeve.»Ibn nije reagirao, veæ je stajao nepomièno, smiješeæi se od uha do uha. «Alah nas je blagoslovio velikom sreæom», reèe on napokon.Ammar ga pogleda.«Znat æemo više je li nas blagoslovio za pet dana.»

«Veæ nam je poslao dobar znak. Ona je ovdje.»«Ona? O kome govoriš?»«O Hali Kamil.»U prvom trenutku Ammar nije shvatio. Zatim nije mogao vjerovati. «Kamil, ona je na ovom brodu?»«Ukrcala se prije manje od deset minuta«, odgovori Ibn sjajeæi.«Smjestio sam je u jednu žensku kabinu, pod stražom je.»«AUah je zaista milostiv«, reèe Ammar u nevjerici.«Da, poslao je muhu pauku», reèe Ibn mraèno, «i dao ti je drugu priliku da je ubiješ u ime Akhmada Jazida.»Chve CusslerDok se približavao sumrak, blaga tropska kiša proèistila je nebo i otišla prema sjeveru. Svjetla su zabljesnula i oživjela na ulicama Punta del Este i na brodovima u luci, bacajuæi treperave odraze na vodi.Senator Pitt smatrao je èudnim što se od Lady Flamborough nije vidjelo ništa osim obrisa na sjajnoj pozadini broda usidrenog iza njega. Izgledala je mraèno i napušteno kad je motorni brodiæ prošao pokraj pramca i zastao uz ljestve za ukrcaj.Noseæi samo aktovku, senator je s lakoæom skoèio na usku platformu. Jedva se popeo dvije preèke, kad se brodiæ okrenuo i krenuo prema dokovima. Nešto je jako pošlo po zlu. Njegova prva pomisao bila je da se ukrcao na pogrešan brod.Jedini zvukovi života bili su glasovi koji su dopirali negdje iz nadgrada kroz sustav zvuènika, i zujanje generatora duboko u utrobi broda.Okrenuo se kako bi pozdravio ljude na brodiæu, ali veæ su se previše udaljili da bi mogao nadglasati njegov umorni dizel motor. Tada se iz sjene pojavi mraèna prilika u crnom kombinezonu, držeæi automatsku pušku uperenu u senatorov trbuh.«Je li ovo Lady Flamboroughh>, upita senator.«Tko ste vi?» Glas je bio jedva èujniji od šapta. «Što radite ovdje?» Stražar je stajao i mirno držao oružje, gledajuæi senatora nakrivljenom glavom dok je ovaj objašnjavao razloge svojeg dolaska.«Senator George Pitt, kažete. Amerikanac. Vas nisu oèekivali.««Predsjednik Hasan obaviješten je o mojem dolasku», reèe senator nestrpljivo.«Molim vas, spustite oružje i povedite me do njegovih odaja.»Stražareve oèi sumnjièavo su sjajile odražavajuæi svjetla s obale.«Je li još netko došao s vama?»«Ne, sam sam.»«Morate se vratiti na obalu.»Senator glavom pokaže brodiæ koji se udaljavao.«Moj prijevoz upravo je otišao.»Èinilo se da stražar promišlja. Napokon spusti oružje, pa proðe nekoliko koraka palubom i stane pokraj vrata. Ispružio je slobodnu ruku i klimnuo prema aktovci. «Doðite ovamo», reèe on tiho, kao da se radi o nekakvoj tajni. «Dajte mi aktovku.»«Ovo su službeni dokumenti*, reèe senator mirno. On uhvati aktovku s obje ruke i proðe pokraj stražara.Zabio se u teški crni zastor, pomaknuo ga u jednu stranu i našao se u veèernjem salonu za bal velièine 2.000 èetvornih metara. Golema prostorija bila je presvuèena hrastovinom i namještena u stilu engleskih imanja. Mala vojska ljudi, od kojih su neki stajali a neki sjedili, odjevenih u poslovna odijela ili odore, okrene se i zagleda u njega kao da je loptica u teniskom meèu.Devetorica ljudi stajali su uz zidove. Bili su to tihi, smrtno ozbiljni ljudi odjeveni u crne kombinezone i tenisice iste boje; svi su polako pokretali lijevo-desno cijevi automatskog oružja uperenog u ljude.«Dobrodošli», zaèuje se glas prilike koja je stajala na pozornici za

mikrofonom. Èovjek je bio neraspoznatljiv od ostalih, osim što mu je lice skrivala smiješna maska - no humor je tu prestajao.«Molim vas, predstavite se.»Senator Pitt pogleda ga zbunjeno. «Što se ovdje dogada?»«Molim vas, hoæete li mi odgovoriti na pitanje?«, reèe Ammar s ledenom ljubaznošæu.«Senator George Pitt, Kongres Sjedinjenih Država. Ovdje sam kako bih se sastao s egipatskim predsjednikom Hasanom. Rekli su mi da je na ovom brodu.»»Predsjednika Hasana pronaæi æete u prednjem redu.»«Zašto su ovi ljudi uperili oružje prema ostalima?«Ammar odglumi umorno strpljenje. «Pa, senatore, mislio sam da je to oèito. Slijepo ste upali usred otmice.«Nerazumijevanje i zaèetci zbunjenog straha procvali su u senatoru Pittu. On krene naprijed kao hipnotiziran, pokraj kapetana Collinsa i njegovih èasnika, i zagleda se u blijeda, poznata lica predsjednika Hasana i De Lorenza. Tada se zaustavi i zagleda u šokirane oèi Hale Kamil. U tom trenutku shvati kako æe ljudi umirati.On tiho zagrli Halu oko ramena, a zatim ga zapljusne iznenadni bijes. «U Božje ime, znate li što radite?««Jako dobro znam što radim«, reèe Ammar. «Alah je bio uz mene svakim korakom puta. Vašim pokerskim rjeènikom, povisio je ulog neoèekivanim dolaskom glavne tajnice Ujedinjenih naroda, a sada i istaknutim senatorom Sjedinjenih Država.«Clive Cussler«Uèinili ste veliku grešku», zareži senator prkosno. «Neæete preživjeti kako biste prièali o ovome.» «A, mogu i hoæu.» «Nemoguæe!»«Uopæe nije nemoguæe», reèe Ammar sa zloslutnom konaènošæu u glasu. «Kao što æete uskoro vidjeti.»liPoglavlje XXXVINichols je odjenuo svoj ogrtaè i upravo je slagao papire u aktovku prije polaska kuæi, kad kroz otvorena vrata proviri njegov tajnik.«Ovdje je gospodin iz Langleya.»«Neka uðe.»Agent CIA-e kojeg je Nichols prepoznao ude noseæi staromodnu kožnu aktovku kakve su nosili raèunovoðe.»Uhvatio si me na vrijeme, Keith», reèe Nichols.«Upravo sam krenuo kuæi.»Keith Farquar imao je guste brkove, bujnu smeðu kosu, i nosio je naoèale s okvirom od roga. To je krupan, ozbiljan tip èovjeka zamišljenih oèiju, pomisli Nichols, tip agenta koji je bio èvrsti stup Centralne obavještajne agencije.Bez poziva Farquar se spusti na stolac, položi aktovku u krilo i postavi kombinaciju brojeva koja otkljuèa bravu i iskljuèi mali eksplozivni sklop u njoj. Zatim izvadi tanki dosje i položi ga na stol pred Nicholsom.«Gosp. Brogan rekao mi je da vam prenesem kako ima vrlo malo pouzdanih podataka o Akhmadu Jazidu. Biografski podatci kao što su roðenje, roditelji i preci, školovanje, brak, djeca, ili bilo kakav spomen pravnih procesa kriminalne ili graðanske prirode uopæe ne postoje. Najveæi dio onoga što je naša bliskoistoèna sekcija uspjela2S7Clive Cusslersastaviti dolazi iz opisa ljudi koji su ga poznavali. Nažalost, veæina njih, iz jednog ili drugog razloga, postali su Jazidovi neprijatelji. Zato su njihovi opisi donekle obojeni predrasudama.))«Je li vaša psihološka sekcija izradila profil?», upita Nichols.«Sastavili su grubu projekciju. Jazid je poput pješèane oluje. Osiguranje gaje zavilo u veo tajne. Novinarski upiti upuæeni ljudima oko njega kao odgovor

dobivaju dvosmislene izjave i slijeganje ramenima.»«Što pojaèava privid», prokomentira Nichols.Farquar se nasmiješi.«Upravo je tako gosp. Brogan opisao Jazida. 'Neuhvatljivi privid'.»«Hvala vam što ste donijeli dosje», reèe Nichols. «A zahvalite i svima koji su radili na prikupljanju informacija.))«Sve za klijenta.« Farquar zaklopi aktovku i krene prema vratima.«Ugodna vam veèer.»«I vama.»Nichols pozove tajnicu.Ova se pojavi odjevena u kaput, s torbicom u ruci. «Mogu li što uèiniti prije no što odem?», upita ona u išèekivanju, uplašena da æe morati ostati prekovremeno treæu noæ za redom.«Hoæete li, molim vas, pri izlasku nazvati moju suprugu?», zamoli Nichols. «Recite joj da ne brine. Stiæi æu na zabavu, ali zakasnit æu oko pola sata.»Njegova tajnica zahvalno odahne.«Da, gospodine, reæi æu joj. Laku noæ.»«Laku noæ.»Nichols ubaci lulu u usta, ali nije je napunio niti zapalio. Zatim položi svoju aktovku uz stol, i još uvijek odjeven u ogrtaè, sjedne i poène prouèavati Jazidov dosje.Farquar nije pretjerao. Informacije su bile mršave. Iako je u posljednjih šest godina bilo mnogo izvješæa o njemu, Jazidov život prije no što se izdigao iz anonimnosti bio je opisan u jednom paragrafu. Njegovo prvo pojavljivanje u medijima poèelo je s uhiæenjem od egipatske policije dok je demonstrirao za izgladnjele mase Kaira sjedeæi u predvorju luksuznoga turistièkog hotela. Istaknuo se propovijedajuæi u najgorim èetvrtima zemlje.258BlagoAkhmad Jazid tvrdio je kako je roðen u siromaštvu, u kolibi od blata medu mauzolejima Grada mrtvih koji se širio do odlagališta srneæa Kaira. Njegova obitelj živjela je na granici preživljavanja i smrti, sve dok njegove dvije sestre i otac nisu umrli od bolesti prouzroèene glaðu i neèistim uvjetima života.Nije imao formalnog školovanja, osim onoga što je tijekom adolescencije nauèio od islamskih sveæenika, od kojih ga sada nitko nije podržavao. Jazid je tvrdio da prorok Muhamed govori kroz njega, izgovarajuæi božanska otkriæa vjernicima, potièuæi ih da pretvore Egipat u utopistièku islamsku državu.Jazid je imao zvuèan govornièki glas. Imao je vješte manire i naèin govora kojima je mogao opèiniti mnoštvo slušatelja, polako gradeæi tenziju sve do dramatiènog vrhunca na kraju. Inzistirao je na tome kako zapadnjaèka filozofija nije sposobna za rješavanje egipatskih socioekonomskih problema. Propovijedao je kako su svi Egipæani pripadnici izgubljene generacije koja se mora pronaæi kroz njegovu moralnu viziju.Iako je žestoko to poricao, dokazi su indicirali kako se ne susteže od terorizma da bi ispunio svoje ciljeve. Pet incidenata, ukljuèujuæi ubojstvo visokog èasnika Vojnog zrakoplovstva, eksplozija kamiona pred sovjetskim veleposlanstvom i pogubljenje èetvorice sveuèilišnih profesora koji su zagovarali zapadni naèin života, povezani su s Jazidom. Ništa nije dokazano, no zahvaljujuæi malobrojnim informacijama dobivenim od muslimanskih doušnika, analitièari CIA-e bili su sigurni kako Jazid planira eliminaciju predsjednika Hasana i osvajanje vlasti na sve snažnijem valu javnog odobravanja.Nichols odloži dosje i napokon napuni i zapali lulu. Sitna, nedefinirana misao javila mu se u udaljenim predjelima uma.Nešto u izvješæu èinilo mu se poznatim. On odloži sjajnu fotografiju Jazida koji je zlokobno zurio u objektiv fotoaparata.

Iznenada, Nichols shvati odgovor. Bio je jednostavan i šokantan.On podigne slušalicu i otipka kodirani broj izravne linije, nestrpljivo bubnjajuæi prstima po stolu, sve dok se s druge strane ne zaèuje glas. «Brogan ovdje.»«Martine, hvala nebesima što radiš dokasna. Ovdje Dale Nichols.»«Što mogu uèiniti za tebe, Dale?», upita direktor CIA-e.Clive Cussler«Jesi li dobio podatke o Akhmadu Jazidu?»«Da, hvala ti», odgovori Nichols. «Prouèio sam ih i pronašao nešto u vezi s èime mi možeš pomoæi.««Naravno, što to?»«Trebam dvije krvne grupe i dva otiska prsta.»«Otiska prsta?»«Toèno.»«Mi se danas koristimo genetskim kodovima i praæenjem DNA», odgovori Brogan zadovoljno.«Imaš li neki odreðeni razlog za to na umu?»Nichols zastane kako bi pribrao misli. «Ako ti kažem, kunem se da æeš pomisliti da sam zreo za luðaèku košulju.»Yaeger skine svoje starinske naoèale za èitanje, spremi ih u džep traper jakne, složi hrpu raèunalnih izvješæa, pa se zavali u stolac i srkne gutljaj iz limenke dijetne sode.«Nula», reèe on tužno. «Sve u svemu, uzaludan trud. Trag od 1.600 godina previše je hladan da bismo ga slijedili bez èvrstih podataka. Raèunalo se ne može vratiti natrag kroz vrijeme i reæi ti kako je to izgledalo.»«Možda dr. Gronquist može utvrditi gdje je pristao Serapis nakon što prouèi artefakte*, reèe Lily optimistièno.Pitt je sjedio dva reda ispod ostalih u malom NAMP-ovom amfiteatru. «Razgovarao sarn s njim prije sat vremena putem radiju. Nije pronašao ništa što ne potièe s Mediterana.«Trodimenzionalna projekcija Atlantskog oceana koja je prikazivala nepravilni reljef morskog dna ispunjavala je zaslon iznad pozornice. Èinilo se da su svi opsjednuti njome. Gledali su sliku i dok su razgovarali.Svi osim admirala Jamesa Sandeckera. On je sumnjièavo promatrao Ala Giordina, a naroèito veliku cigaru koja je virila iz usta pomoænika direktora za projekte kao da je izrasla iz njih.«Kad si poèeo kupovati Hoyo de Monterrev Excalibure?»Giordino pogleda admirala s nevinim izrazom na licu.«Govorite meni, admirale?«Blago«Buduæi da smo ti i ja jedini ljudi ovdje koji puše Excalibure, a nemam obièaj razgovarati sam sa sobom, da.»«Sjajno, puni okus», reèe Giordino nakon što je podigao debelu cigaru i otpuhnuo oblak plavog dima.«Pohvala vašem profinjenom ukusu.»«Gdje si je kupio?»«U maloj trgovini u Baltimoreu. Zaboravio sam joj ime.»Sandeckera nije prevario niti na trenutak. Giordino mu je godinama krao skupe cigare. Ono što je admirala izluðivalo bilo je to što nikako nije mogao otkriti na koji naèin ovaj to èini. Bez obzira koliko ih dobro skrivao ili zakljuèavao, svakoga tjedna nedostajale su po dvije cigare.Giordino je èuvao tajnu i od Pitta, da njegov najbolji prijatelj ne bi morao lagati ako ga admiral upita kako ovaj to izvodi. Samo su Giordino i njegov stari prijatelj iz Vojnog zrakoplovstva, koji je bio profesionalni provalnik obavještajne agencije, znali tehnièke detalje Operacije Stogie.«Pada mi na pamet da zatražim raèun», zareži Sandecker.

«Pristupamo ovome iz pogrešnog kuta», reèe Pitt, vraæajuæi se na temu.«Postoji i drugi kut?», upita Yaeger.«Krenuli smo jedinim logiènim pristupom koji smo imali.»«Bez ikakvog spomena o smjeru, bio je to nemoguæ posao», podrži ga Lily.«Šteta što Rufinus nije bilježio dnevni položaj i prijeðenu udaljenost.*«Imao je strogu zapovijed da ne bilježi ništa.»«Jesu li tada mogli utvrditi položaj?», upita Giordino.Lily klimne.«Grk Hiparh utvrdio je položaj kopnenih masa i njihovu zemljopisnu dužinu i širinu stotinu i trideset godina prije Krista.»Sandecker položi ruke na svoj èvrsti trbuh i zagleda se u Pitta preko ruba naoèala za èitanje. «Poznajem taj izgubljeni pogled u tvojim oèima. Nešto te muèi.»Pitt se uvukao u stolac. »Prosuðivali smo èinjenice i nagaðali ne uzevši u obzir èovjeka koji je osmislio plan krijumèarenja.«Clive Cussler«Juniusa Venatora?»«Briljantan momak», nastavi Pitt, «kojeg su suvremenici opisali kao 'smjelog inovatora koji je zalazio na podruèja kojima su se drugi uèenjaci bojali kroèiti'. Pitanje koje smo previdjeli je sljedeæe: da smo mi na Venatorovom mjestu, kamo bismo odnijeli i sakrili veliko umjetnièko i književno blago našeg doba?»«Ja još uvijek tvrdim da je rijeè o Africi», ponudi Yaeger.«Po moguænosti negdje oko Rta Dobre Nade, uz rijeku na istoènoj strani kontinenta.»«No, tvoja raèunala nisu mogla pronaæi lokaciju.»«Ni izbliza«, prizna Yaeger. «Samo Bog zna koliko se izgled kopna promijenio od Venatorovih dana.»«Je li Venator mogao povesti flotu na sjeveroistok, prema Crnom moru?», upita Lily.«Rufinus je govorio o putovanju od 58 dana», reèe Giordino.Sandecker klimne puckajuæi cigaru. «Da, ali ako je flota naletjela na loše vrijeme ili nepovoljne vjetrove, u tom su razdoblju mogli proputovati manje od tisuæu milja.»«Admiral je u pravu», složi se Yaeger. «Brodovi toga razdoblja bili su izgraðeni tako da plove u smjeru mora i povoljnog vjetra. Njihova jedra nisu bila uèinkovita za plovidbu protiv vjetra. Teški vremenski uvjeti smanjili bi im napredovanje za osamdeset posto.»«Osim što je Venator napunio svoje brodove 'zalihom èetiri puta veæom od normalne'«, reèe Pitt.«Planirao je dugo putovanje«, reèe Lily, iznenada zaintrigirana.«Venator nije imao namjeru pristajati svakih nekoliko dana kako bi opskrbio flotu.»«Sve to mi dokazuje«, reèe Sandecker, «kako je Venator htio da putovanje bude što je moguæe tajnije, jer nije htio izlaziti na obalu i ostaviti trag.»Pitt odmahne glavom.«Èim su brodovi prošli kroz Gibraltarski tjesnac, nestalo je potrebe za tajnošæu. Venator je bio slobodan. Bizantski ratni brodovi poslani da ga zaustave bili bi jednako zbunjeni njegovim daljnjim smjerom kao i mi.»Yaeger upitno pogleda Pitta.Blago«Dakle, stavimo se u Venatorove cipele ili sandale ili što su veæ tada nosili. Kakav nam je plan?««Dr. Rothberg je i ne znajuæi otkrio kljuè zagonetke«, objasni Pitt. «Mislio je da je Venator zakopao artefakte tamo gdje ih nitko u njegovom vremenu ne bi mogao potražiti.*

Yaeger ga blijedo pogleda.«To bi moglo biti bilo gdje u drevnom svijetu.»«Ili izvan svijeta koji su poznavali Rimljani.«»Zemljopisne karte nisu prikazivale svijet mnogo južnije od sjeverne Afrike ili istoènije od Crnog mora i Perzijskog zaljeva«, reèe Lily. «Ništa izvan toga nije istraženo.««To ne znamo«, usprotivi se Pitt. «Junius Venator imao je pristup do èetiri tisuæe godina ljudskog znanja. Znao je za postojanje afrièkog kontinenta i velikih ruskih stepa. Sigurno je znao za trgovinu s Indijom, koja je uvozila i izvozila robu u Kinu. A sigurno je prouèio bilješke o putovanjima koja su vodila mnogo dalje od uobièajenih rimskih ili bizantskih trgovaèkih ruta.««Sigurni smo da je Aleksandrijska knjižnica imala cijeli odjel posveæen zemljopisnim bilješkama«, reèe Lily. «Venator je mogao raditi na osnovi karata sastavljenih u mnogo ranije razdoblje.««Što misliš, što je mogao otkriti, a da na njega toliko utjeèe?«, upita Sandecker.«Smjer», odgovori Pitt.Svi su usredotoèili znatiželju na Pitta, a ovaj ih nije razoèarao. Istupio je naprijed i dohvatio svjetiljku koja je na trodimenzionalnoj projekciji prikazivala malu strjelicu.«Jedino pitanje koje imam na umu«, reèe Giordino, «jest je li flota krenula na sjever ili na jug.»«Niti jedno.«Pitt pokrene svjetlosnu strjelicu kroz Gibraltarski tjesnac preko Atlantika. «Venator je poveo svoju flotu na zapad, prema Americi.«Njegovu izjavu poprati šokantna nevjerica.«Ne postoje arheološki dokazi koji bi potvrdili predkolumbovski kontakt s Amerikom«, reèe Lily èvrsto.«Sempis je prilièno dobar pokazatelj da su mogli izvesti takvo putovanje«, reèe Sandecker.Chve Cussler«To je izvor brojnih kontroverza», prizna Pitt. «No, postoji previše sliènosti u umjetnosti i kulturi Maja, koje se ne mogu ignorirati. Drevna Amerika možda nije bila toliko izolirana od europskog i azijskog utjecaja koliko smo do sada mislili.»«Iskreno, ja vjerujem u to», reèe Yaeger s novim entuzijazmom.«Kladio bih se u svoju zbirku ploèa VVilliea Nelsona da su Fenièani, Egipæani, Grci, Rimljani i Vikinzi došli do Sjeverne i Južne Amerike prije Kolumba.»«Niti jedan arheolog koji drži do sebe ne bi vam pružio potporu u tome», reèe Lily.Giordino joj se naceri.«Zato što ne bi riskirali svoju dragocjenu reputaciju.*Sandecker pogleda Yaegera. «Pokušajmo još jednom.»Yaeger pogleda Pitta. «Koju obalu želiš da prouèim?»Pitt se poèeše po bradi. Shvatio je da se mora obrijati.«Poèni kod fjorda na Grenlandu i nastavi na jug, prema Panami.» On zastane, pa se zagleda u projekcijsku kartu s izrazom zamišljene znatiželje. «Mora biti negdje tamo.»IBlagoPoglavlje XXXVIIKapetan Oliver Collins udari zglobom prsta po barometru mosta. Žmirkao je pokušavajuæi vidjeti iglu, koja je bila jedva vidljiva pod svjetlima s obale, i tiho prokleo oèitavanje lijepog vremena. Kad bi se barem podigla oluja, mislio je, brod ne bi mogao napustiti luku. Kapetan Collins bio je prvoklasni pomorac, ali loš poznavatelj ljudske prirode.

Sulejman Aziz Ammar zapovjedio bi isplovljivanje Lady Flam-borough usred uragana s vjetrovima brzine devedeset èvorova. Sjedio je napeto u kapetanovom sjedalu iza prozora na mostu i brisao s vrata znoj koji mu je curio s brade. Maska je bila muèenje u vlažnoj klimi, a isto tako i rukavice koje je stalno nosio. Stoièki je podnosio neugodu. Ako otmica propadne i on pobjegne, meðunarodne obavještajne službe ne bi ga mogle identificirati bez svjedoka ili otisaka prstiju.Jedan od njegovih ljudi stao je za kormilo i gledao ga u išèekivanju preko zamraèenog mosta. Još su dvojica stražarila na ulaznim vratima, s oružjem uperenim u CoUinsa i prvog èasnika Finnevja, koji je stajao pokraj Ammarovog kormilara.Došla je plima i okrenula usidreni brod, sve dok njegov pramac nije bio okrenut prema ulazu u luku. Ammar dalekozorom posljednji put promotri luku i dokove, pa pokretom ruke pozove Finnevja, istovremeno govoreæi u mali radio.Clive Cussler«Sada ga pokreni i zapovjedi posadi da se baci na posao.»Finnev, lica iskrivljenog od bijesa, pogleda Collinsa tražeæi neki znak prkosa. No, kapetan slegne ramenima i prvi èasnik oklijevajuæi zapovjedi dizanje sidra.Dvije minute kasnije sidro se podigne iz crne vode prekriveno muljem s dna luke, pa ga privuku u otvor u trupu. Kormilar je stajao pokraj kormila, ali nije ga ni pokušao uhvatiti. Na modernim brodovima ruèno kormilarenje koristi se uglavnom tijekom nevremena i prilikom uplovljavanja i isplovljivanja iz luke prema uputama pilota. Finnev je upravljao brodom i regulirao brzinu s upravljaèke ploèe povezane fiberoptikom s brodskim automatskim kontrolnim sustavom. On je takoðer i pažljivo motrio zaslon radara.Kad je brod izišao iz luke, ukljuèen je automatski pilot, a obavještavanje šefa strojarnice da 'polako krene naprijed' putem telegrafa s mosta bilo je više tradicija nego potreba.Lady Flamborough kretala se poput sablasti u veèernjoj tami, a njen obris bio je vidljiv samo kad bi prekrila svjetla s druge obale. Brod je neprimjetno prošao kroz zakrèenu luku. Dizel motori tiho su mrmljali dok su veliki bronèani vijci rezali vodu.Poput duha koji pipajuæi nalazi put kroz grobnice, brod je zaobilazio druge usidrene brodove i skrenuo u uski kanal prema otvorenome moru.Ammar podigne telefon na mostu i pozove odjel za komunikacije.«Ima li što?», upita on s išèekivanjem.«Još ništa», odgovori njegov èovjek koji je pratio radiofrekvencije patrolnih èamaca urugvajske mornarice.«Sve signale prenesi na zvuènik mosta.»«U redu.»«Mali brodiæ prolazi nam ravno ispred pramca«, najavi Finnev.«Moramo skrenuti.«Ammar položi cijev automatskog pištolja pri dnu Finneyjeve lubanje. «Nastavi ravno istom brzinom.««Sudarit æemo se», pobuni se Finnev.«Brod nema svjetala. Ne mogu nas vidjeti.«Ammarov jedini odgovor bio je èvršæi pritisak cijevi.Sada su jasno vidjeli brodiæ koji se približavao.Bila je to velika motorna jahta graðena po narudžbi. Collins je nagaðao da je duga oko èetrdeset metara, a široka oko osam. Bila je prelijepa i elegantna, i jarko obasjana. Na jahti se odvijala zabava, i ljudi su razgovarali u grupicama, ili plesali na prostranim sunèanim palubama. Collins je bio šokiran kad je primijetio da se antena radara ne okreèe.«Ukljuèi sirenu», preklinjao je. «Upozori ih dok se još mogu maknuti s puta.»Ammar ga je ignorirao. Sekunde su prolazile u izmaglici užasa, sve dok sudar

nije bio neizbježan. Ljudi koji su se zabavljali na jahti, i èovjek za njezinim kormilom, uopæe nisu bili svjesni èeliènog èudovišta koje je jurilo iz mraka na njih.«Neljudski!», izlane Collins. «Ovo je neljudski!«Lady Flamborough zabila se u desnu stranu velike jahte. Nije bilo snažnog udara niti škripanja metala uz metal. Ljudi na mostu putnièkog broda osjetili su samo lagano podrhtavanje kad je pramac visine èetverokatnice pregazio manji brod, a zatim ga presjekao napola.Sudar je bio razoran kao kada malj udari djeèju igraèku.Collinsove šake bile su stisnute na ogradi mosta dok je užasnuto promatrao nesreæu. Jasno je mogao èuti uspanièenu vrisku žena dok su razbijeni pramèani i krmeni dijelovi jahte strugali po boku Lady Flamborough prije no što su potonuli na samo pedeset metara iza broda. Tamna površina vode iza putnièkog broda bila je prepuna ostataka i tijela. Nekoliko nesretnih putnika odbaèeno je dalje, i pokušavali su se udaljiti plivajuæi, dok su se ozlijeðeni držali bilo èega što ih je moglo održati na vodi. Zatim su se izgubili u noæi.Gorèina i gnjev dizali su se Finnevju u grlu.«Ti, ubilaèko kopile!» On pljune na Ammara.«Samo Alah zna ono što nije predvidljivo«, reèe Ammar udaljenim, nehajnim glasom. On polako ukloni automatski pištolj s Finnevjeve glave. «Èim iziðemo iz kanala, skrenite u smjeru jedan-pet-pet i ukljuèite automatskog pilota.»Sivog lica pod tropskim tenom, Collins se okrene i pogleda Ammara. «Za ime Božje, javite urugvajskoj službi spašavanja, dajte im priliku da spase te jadne ljude.»«Bez komunikacija.«Clive Cussler«Ne moraju znati tko je poslao poziv.»Ammar odmahne glavom. «Za manje od sat vremena nakon što lokalne vlasti saznaju za nesreæu, snage sigurnosti pokrenut æe istragu. Brzo æe otkriti našu odsutnost i pokrenut æe potjeru. Žao mi je, kapetane, ali svaka nautièka milja izmeðu nas i Punta del Este od kritiène je važnosti. Odgovor je ne.»Collins se zagleda u Ammarove oèi. Gledao ga je bez rijeèi dok se njegov šokirani um pokušavao orijentirati. Zatim reèe: «Kolika cijena mora biti plaæena prije no što ostavite moj brod na miru?»«Ako vi i vaša posada uèinite ono što zapovjedim, neæe vam se ništa dogoditi.»«A putnici, predsjednici De Lorenzo i Hasan i njihovo osoblje? Sto planirate s njima?»«Bit æe zamijenjeni za otkupninu. No, u sljedeæih deset sati svi æe uprljati ruke.»Okus bespomoæne gorèine u Collinsovim ustima bio je snažan, ali glas mu je bio miran. «Nemate ih namjeru zadržati kao taoce za otkup.»«Jeste li vi i telepat, osim što ste pomorski kapetan?», upita Ammar.«Èovjek ne mora biti antropolog da bi vidio kako su vaši ljudi roðeni na Bliskom istoku. Pretpostavljam da namjeravate pobiti Egipæane.»Ammar se prazno nasmiješi. «Alah odluèuje o èovjekovoj sudbini. Ja samo ispunjavam upute.»«Upute iz kojeg izvora?»Prije no što je Ammar mogao odgovoriti, glas se zaèuje iz zvuènika na mostu. «Sastanak na približno nula-trideset i dva, zapovjednièe.»Ammar potvrdi preko svojeg prijenosnog odašiljaèa. Zatim pogleda Collinsa. »Nemamo više vremena za razgovor, kapetane. Mnogo toga moramo uèiniti prije zore.»«Što planirate s mojim brodom?», upita Collins.«Dugujete mi odgovor na to pitanje.»«Da, naravno, to vam dugujem», promrmlja Ammar automatski, dok mu je um veæ skakao na drugu temu. «Sutra naveèer u ovo vrijeme meðunarodni mediji

izvijestit æe da je Lady Flamborough nestala, i da se pretpostavlja da je izgubljena sa svim putnicima i posadom u vodi dubine dvije stotine fatoma.»BlagoPoglavlje XXXVIII«Jesi li èuo nešto, Carlose?», upita stari ribar držeæi kormilo trošnoga ribarskog brodiæa.Mladi èovjek, koji mu je bio sin, naæuli uši i zagleda se u tamu iza pramca. «Imaš bolji sluh od mene, tata. Ja èujem samo naš motor.»«Mislio sam da sam èuo nešto, zvuèalo je kao žena koja doziva u pomoæ.»Sin zastane, opet oslušne, pa slegne ramenima.«Žao mi je, još uvijek ništa ne èujem.»«Èulo se.» Luiz Chavez protrlja bradu u rukav i smanji gas.«Nisam to sanjao.»Chavez je bio dobro raspoložen. Ulov ribe bio je bogat. Teretni prostor bio je samo napola pun, ali mreže su izvukle kvalitetnu ribu za koju æe dobiti vrhunsku cijenu od hotela i restorana. Ni šest boca piva koje su se nalazile u njegovom želudcu nisu naštetile njegovom veselom raspoloženju.«Tata, vidim nešto u vodi.»«Gdje?»Carlos pokaže. «S lijeve strane pramca. Izgleda kao dio broda.»Oèi starog ribara više nisu bile tako oštre noæu. Škiljio je i zurio u smjeru koji mu je pokazivao sin. Zatim brodska svjetla osvijetle rasute komade olupine.Chve CusslerPrepoznao je bijelu boju i ulaštene dijelove jahte. Eksplozija ih sudar, pomisli on. Odluèi se za sudar. Najbliža svjetla luke bile su udaljena samo dva kilometra. Netko bi vidio i èuo eksploziju. Nije vidio ni traga od navigacijskih svjetala spasilaèkih brodica u kanalu.Brodiæ je ulazio u podruèje ostataka, kad opet zaèuje glas. Ono što mu se èinilo kao vrisak sada je zvuèalo kao jecanje. I nije bilo daleko.«Pozovi Raula, Justina i Manuela iz brodske kuhinje. Brzo. Reci im da se pripreme za vaðenje preživjelih iz vode.»Mladiæ odjuri, a Chavez zaustavi motor. Iziðe iz kormilarnice, ukljuèi reflektor i polako poène pretraživati vodu.Ugledao je dvije prilike kako leže napola na komadu palube, a napola u vodi na manje od dvadeset metara. Muškarac je izgledao nepokretno. Druga prilika, žena, lica blijedog poput krede, gledala je u svjetlo i panièno mahala. Zatim, iznenada, poène histerièno vikati i udarati po vodi.«Držite se!», vikne Chavez. «Ne panièarite. Dolazimo po vas.»Chavez se okrene prema topotu nogu koji mu se približavao. Njegova posada izjurila je iz potpalublja i brzo se okupila oko njega.«Vidiš li što?», upita Luis.«Dvoje preživjelih pluta na komadu olupine. Pripremite se da ih izvuèete na palubu. Jedan od vas možda æe morati skoèiti u vodu i pomoæi im.»«Nitko veèeras ne ide u vodu», reèe jedan èlan posade problijedivši.Chavez se okrene prema preživjelima upravo kad je žena ispustila užasnuti krik. Srce mu se sledi kad je ugledao visoku peraju, ružnu glavu i crno oko morskog psa kako se bacaka s raljama sklopljenim oko ženinih potkoljenica.«Mila Marijo, majko Isusova!», promrmlja Luis, križajuæi se najbrže što je mogao pokrenuti ruku.Chavez zadrhti, ali nije mogao odvojiti pogled dok je morski pas odvlaèio ženu dalje u vodu. Drugi morski psi kružili su privuèeni krvlju, i udarali u ostatak palube sve dok èovjekovo tijelo nije skliznulo s njega. Jedan od ribara okrene se i povrati u more dok se vrisak pretvarao u jezivi klokotavi zvuk.Zatim sve utihne.

BlagoManje od sat vremena kasnije, pukovnik Jose Rojas, urugvajski glavni koordinator specijalnih snaga osiguranja, stajao je uspravno poput motke pred skupinom èasnika u borbenim odorama. Bio je na obuci u Britanskoj grenadirskoj gardi nakon što je diplomirao na vojnoj školi u svojoj zemlji, i preuzeo je njihovu zastarjelu naviku nošenja štapa. Stajao je nad stolom koji je prikazivao luku Punta del Este i obraæao se okupljenima. »Organizirat æemo tri tima koji æe ophoditi dokovima u rotirajuæim smjenama od po osam sati», poène on dramatièno udarajuæi štapom po dlanu. «Naša je misija da budemo u stalnom stanju pripreme kao prièuvna snaga u sluèaju napada terorista. Shvaæam da vam nije lako biti neupadljiv, ali pokušajte. Noæu se držite u sjeni, a danju podalje od glavnih prometnica. Ne želimo navesti turiste da pomisle kako je Urugvaj u stanju uzbune. Ima li pitanja?»Poruènik Eduardo Vazquez podigne ruku. «Pukovnièe?»«Vazquez?»«Ako ugledamo nekoga tko djeluje sumnjivo, što da uèinimo?««Ništa, samo izvijestite o tome. Vjerojatno æe biti rijeè o nekom od stranih agenata osiguranja.««A što ako je naoružan?«Rojas uzdahne. «Onda æete znati da je to agent osiguranja. Meðunarodne incidente prepustite diplomatima. Je li sve jasno?»Niti jedna ruka ne podigne se u zrak.Rojas raspusti ljude i krene prema svojem privremenom uredu u zgradi luèkog kapetana. Zastane kod aparata za napitke kako bi uzeo kavu, kad mu se približi pomoænik.«Kapetan Flores iz Ministarstva pomorstva zamolio vas je da doðete dolje.»«Je li rekao zbog èega?»«Samo da je hitno.»Rojas nije htio proliti kavu, pa je krenuo dizalom umjesto stubištem. Flores, besprijekorno odjeven u bijelu mornarièku odoru, pozdravio ga je u prizemlju, ali nije mu ništa objasnio dok je pratio Rojasa preko ulice do velike drvenjare gdje su se nalazili brodovi spasilaèke službe.Clive CusslerU drvenjari je skupina ljudi prouèavala nekoliko ostataka koji su pukovniku izgledali kao ostatci broda.Kapetan Flores predstavi ga Chavezu i njegovom sinu.«Ovi ribari upravo su donijeli ove ostatke, koje su pronašli u kanalu», objasni ovaj. «Kažu da im je izgledalo poput jahte zdrobljene u sudaru s velikim brodom.»«Kakve veze nesreæa jahte ima sa specijalnim osiguranjem?», upita Rojas.Luèki kapetan, èovjek kratko ošišane kose i oštrih brkova, odgovori mu: «To bi mogla biti katastrofa koja æe baciti sjenu na ekonomski summit.» On zastane i doda: »Spasilaèki èamci su na mjestu dogaðaja. Do sada nisu pronaðeni preživjeli.««Jeste li identificirali jahtu?»«Na jednom od komada koje su gosp. Chavez i njegova posada izvukli iz vode piše ime broda. Zvao se Lola.»Rojas odmahne glavom. «Ja sam vojnik. Nisam upoznat s jahtama. Treba li mi to ime nešto znaèiti?»«Jahta je dobila ime po supruzi Victora Rivere», odgovori Flores.«Poznajete ga?»Rojas se ukoèi. «Poznajem glasnogovornika naše Zastupnièke komore. Ova jahta pripadala je njemu?»«Registrirana je na njegovo ime», klimne Flores. «Veæ smo kontaktirali njegovu tajnicu kod kuæe. Nismo joj dali informacije, naravno. Samo smo se raspitali o tome gdje se nalazi gosp. Rivera. Rekla je da je na svojoj jahti i da je na

njoj priredio zabavu za argentinske i brazilske diplomate.««Koliko ih je bilo?», upita Rojas, dok je u njemu rastao strah.«Rivera i njegova supruga, dvadeset i tri gosta i pet èlanova posade. Ukupno trideset ljudi.»«Imena?»«Tajnica nije imala kod sebe listu gostiju. Uzeo sam si za pravo poslati svojeg pomoænika u Riverin stožer da napravi kopiju.»«Mislim da bi bilo najbolje da od ovoga trenutka ja preuzmem istragu«, reèe Rojas službeno.«Mornarica æe vam spremno ponuditi svaku potrebnu pomoæ», reèe Flores, sretan što može prebaciti odgovornost na drugoga.BlagoRojas se okrene prema luèkom kapetanu.«Koji brod je izazvao sudar?»«Ne znamo. Niti jedan brod nije došao u luku niti je napustio u posljednjih deset sati.»«Je li moguæe da neki brod ude u luku bez da vi znate za to?»«Kapetan bi bio glup da to pokuša izvesti bez pilota.»«Je li moguæe?», ustrajao je Rojas.«Ne», odgovori luèki kapetan uvjereno.«Niti jedan prekooceanski brod ne bi mogao pristati ili se usidriti u luci bez da ja znam za to.»Rojas prihvati ovaj odgovor.«A što ako je neki isplovio?«Luèki kapetan razmatrao je ovo pitanje nekoliko trenutaka. Zatim lagano klimne. «Ne bi mogao isploviti iz doka bez mojeg znanja. Ali ako je brod usidren dalje od obale, i ako njegov kapetan i èasnici poznaju kanal, i ako otplovi bez svjetala, mogao bi iziæi na more nezapaženo. No, moram reæi da je to gotovo ravno èudu.»«Možete li donijeti popis usidrenih brodova kapetanu Floresu?»«Za deset minuta donijet æu mu kopiju.»«Kapetane Flores?»«Pukovnièe?»«Buduæi da je nestali brod pomorska operacija, želim da preuzmete zapovjedništvo nad potragom.»«Drage volje, pukovnièe. Poèet æu odmah.»Rojas se zamišljeno zagleda u ostatke na betonskom podu.«Do zore æe postati pakleno vruæe.»Malo prije ponoæi, nakon što je kapetan Flores proveo detaljnu pretragu luke i mora izvan kanala, obavijestio je Rojasa kako je jedini brod koji nije pronašao Lady Flamborough.Pukovnik Rojas bio je šokiran kad je prouèio listu VIP putnika broda za krstarenje. Zatražio je naknadnu istragu, u lažnoj nadi da su se egipatski i meksièki predsjednik iskrcali na obalu. Tek kad je potvrðeno da su nestali zajedno s brodom, strašan zloduh teroristièke otmice postao je vidljiv.Clive CusslerU zoru je pokrenuta velika zraèna potraga. Svi zrakoplovi koje su kombinirane zraène snage Urugvaja, Argentine i Brazila mogle podiæi u zrak pretražili su više od 400 tisuæa èetvornih kilometara Južnog Atlantika.Nije pronaðen ni trag od Lady Flamborough.Èinilo se kao da ju je more progutalo.BlagoPoglavlje XXXIXDvije ruke kretale su mu se uz leda pod košuljom. Pokušavao se probuditi iz dubokog sna. Sanjao je kako se nalazi u dubokoj vodi i kako pliva uvis prema svjetlucavoj površini, ali kako ne može doæi do nje. On protrlja oèi, shvati

da se nalazi na kauèu u svojem uredu, pa se okrene i otkrije da mu je pogled blokiran parom lijepo oblikovanih nogu.Pitt sjedne i zagleda se u Lilvne zavodljive oèi. Podigne zapešæe, ali sjeti se da je skinuo sat i ostavio ga na stolu zajedno s kljuèevima, novèarkom i sitnišem.«Koliko je sati?», upita on.«Pet i trideset», odgovori ona umilnim glasom, milujuæi njegova ramena i masirajuæi mu vrat.«Noæ ili dan?»«Kasno poslijepodne. Samo si zadrijemao na tri sata.»«Zar ti nikada ne spavaš?»«Mogu izdržati s èetiri sata spavanja na svaka 24 sata.»On zijevne. «Tvoj buduæi suprug ima moju najdublju suæut.»«Evo ti kava.»Ona postavi šalicu na rub stola pokraj njegove glave.Pitt navuèe cipele i zadjene košulju u hlaèe.«Je li Yaeger pronašao nešto?»Clive Cussler«Da.» «Rijeku?»«Ne, još ne. Hiram je vrlo tajanstven, ali tvrdi da si bio u pravu. Venator je preplovio Atlantik prije Vikinga ili Kolumba.»On srkne kavu i naèini grimasu. «Ovo je gotovo èisti šeæer.»Lily je izgledala iznenaðeno.«A1 kaže da uvijek stavljaš èetiri žlièice.»«A1 laže. Više volim èistu crnu kavu s talogom na dnu.»«Žao mi je», reèe ona sa smiješkom bez osjeæaja krivnje.«Nadmudrio me šaljivdžija.»«Nisi prva», reèe on gledajuæi kroz vrata svojeg ureda.Giordino je sjedio s nogama ispruženim na Yaegerovom stolu, gutajuæi posljednju krišku pizze dok je prouèavao detaljnu topografsku kartu obale.Yaeger je sjedio gledajuæi zakrvavljenim oèima zaslon raèunala i praveæi bilješke u notesu. Nije se morao okrenuti kad su Pitt i Lily ušli u sobu. Mogao je vidjeti njihove odraze u zaslonu.«Napravili smo proboj», reèe on zadovoljno.Pitt upita: «Što imate?»«Umjesto da se usredotoèim na svaku uvalu i zaton južno od Serapisovog groba na Grenlandu, preskoèio sam do Mainea i poèeo tražiti teritorij koji odgovara onome na karti.»«I isplatilo se», reèe Pitt u išèekivanju.«Da. Ako se sjeæaš, Rufinus je napisao kako su, nakon što su napustili Venatora, bili gonjeni vjetrom s juga tijekom 31 dana prije no što su pronašli siguran zaljev gdje su mogli popraviti brod. Na sljedeæem dijelu putovanja upali su u novu oluju, koja im je otpuhala jedra i istrgla krmena vesla. Brod je zatim plutao neodreðeni broj dana prije no što je završio u grenlandskom fjordu.»Yaeger zastane i otvori kartu amerièke strane Sjevernog Atlantika na zaslonu. Njegovi prsti zatim spretno utipkaju niz kodova. Pojavi se mala crta koja krene na jug od istoène obale Grenlanda, u izlomljenoj, cik-cak putanji oko Newfoundlanda, pokraj Nove Scotije i Nove Engleske, završavajuæi malo iznad Atlantic Citvja.Blago«New Jersey?», promrmlja Pitt zbunjeno.«Da budem precizniji, zaljev Barnegat», reèe Giordino. Donio je topografsku kartu i položio je na stol. Zatim crvenim markerom zaokruži dio obale.«Zaljev Barnegat, New Jersey?», ponovi Pitt.»Konfiguracija tla bila je potpuno drukèija 391. godine», objasni mu Yaeger

mirno. «Plaža je bila rascjepkanija, a zaljev dublji i zaštiæeniji.»«Kako si došao do tog mjesta?», upita Pitt.«Opisujuæi zaljev, Rufinus je spomenuo veliko more patuljastih borova gdje je slatka voda izbijala iz pijeska kad bi se u njega zabio štap. New Jersev ima šumu patuljastih borova koja odgovara opisu. Zove se Pine Barrens, i širi se južnim središnjim dijelom države, te granièi s obalom na istoku. Razina vode odmah je ispod površine. Tijekom proljetnog otapanja ili nakon snažnih kiša doslovno možeš naèiniti rupu u pijesku i pronaæi vodu.»«Izgleda obeæavajuæe», reèe Pitt.«No, nije li Rufinus rekao i da su dodali balastni kamen?»«Priznajem da me to zbunjivalo. Zato sam nazvao geologa u vojnim inženjercima. Pronašao je kamenolom gotovo toèno na mjestu gdje se, po mojem mišljenju, iskrcala posada Serapisa.»«Lijep posao», reèe Pitt zahvalno.«Vratio si predstavu na pravi put.»«Kamo æemo sada?», upita Lily.«Nastavit æu prema jugu», odgovori Yaeger. «U isto vrijeme, reæi æu svojim ljudima da probaju izraèunati približnu Venatorovu rutu na zapad od Španjolske. Kad sada razmišljam o svemu, èini mi se oèitim da su otoci na kojima se flota prvi put iskrcala nakon što je napustila Sredozemlje bili Zapadnoindijsko otoèje. Nastavljajuæi Serapisovput iz New Jerseva i projicirajuæi Venatorov put do Amerika, trebali bismo stiæi do približnog sjecišta unutar pet stotina milja od rijeke koja odgovara opisu.»Lily je izgledala skeptièno.«Ne vidim kako misliš pratiti Venatorov put kad je cenzurirao sve podatke o smjeru, strujama, vjetrovima i udaljenostima?««Nije velik problem», odgovori Yaeger suho.Clive Cussler«Izvadit æu podatke iz dnevnika Kolumbovog putovanja u Novi svijet, uzeti proraèun njegovog kursa i kompenzirati razlike u obliku brodova, trenju vode, jedrima i podruèju jedrenja izmeðu njegovih brodova i bizantske flote tisuæu godina prije njega.»«Kada to tako kažeš, zvuèi jednostavno.««VJeruj mi, nije. Možda se približavamo cilju, ali trebat æe nam još dobra èetiri dana istraživanja da ga pronaðemo.«Umor i dugi sati napornog istraživanja kao da su bili zaboravljeni. Yaegerove crvene oèi žarile su se odluènošæu. Èinilo se da Lily pršti od viška energije. Èekali su startni pištolj.«Uèini to», reèe Pitt. «Pronadi Knjižnicu.»Pitt pomisli kako ga je Sandecker pozvao zbog izvješæa o statusu potrage, ali èim je ugledao ozbiljan izraz na licu admirala, znao je da ima problem. Ono što je, zapravo, smetalo Pittu bio je nježan izraz u admiralovim oèima; inaèe su bile tvrde poput kremena.Kad mu je Sandecker prišao i uhvatio ga pod ruku, te ga poveo do kauèa i posjeo ga pokraj sebe, Pitt je zaista znao da postoji problem.«Upravo sam primio neke uznemirujuæe vijesti iz Bijele kuæe», poène Sandecker. «Sumnja se da je otet putnièki brod koji je ugostio predsjednike De Lorenza i Hasana na ekonomskom summitu u Urugvaju.»«Žao mi je što to èujem», reèe Pitt, «ali kakve veze to ima s NAMP-om?»«Hala Kamil bila je na brodu.»«Prokletstvo!»«A bio je i senator.««Moj otac?», promrmlja Pitt iznenaðeno. «Razgovarao sam s njim preksinoæ. Kako je dospio u Urugvaj?««Bio je na misiji za predsjednika.«Pitt ustane, proðe nekoliko koraka, pa sjedne.

«Kakva je situacija?««Lady Flamborough - tako se zove britanski luksuzni putnièki brod - nestala je iz luke Punta del Este prošle noæi.»«Gdje je brod sada?»Blago«Velika zraèna potraga još ga nije pronašla. Opæi koncenzus službenika koji se nalaze na mjestu nestanka jest da Lady Flamborough poèiva na dnu mora.»«Bez apsolutnog dokaza, to ne mogu prihvatiti.««Slažem se.»«Kakvi su bili vremenski uvjeti?««U izvješæu piše da je vrijeme bilo lijepo, a more mimo.»«Brodovi nestaju u olujama», reèe Pitt.«Rijetko na mirnom moru.»Sandecker rukama naèini gestu nemoæi.«Dok se ne pojave novi detalji, možemo samo nagaðati.»Pitt nije mogao vjerovati da mu je otac mrtav. Ono što je èuo bilo je nedovoljno. «Što Bijela kuæa radi u vezi s tim?»»Predsjedniku su vezane ruke.»«To je smiješno», reèe Pitt oštro. «Mogao bi narediti da sva plovila u blizini pomognu u potrazi.»«U tome i jest kvaka», reèe Sandecker.«Osim u sluèaju povremene vježbe, kakvih sada nema, u Južnom Atlantiku nema stacioniranih plovila SAD-a.»Pitt opet ustane i zagleda se kroz prozor prema svjetlima Washingtona. Zatim prodorno pogleda Sandeckera.«Kažete mi da vlada Sjedinjenih Država nema veze s potragom?««Tako se èini.»«Što bi moglo sprijeèiti NAMP da krene u potragu?»«Ništa, osim èinjenice da nemamo flotu brodova Obalne straže niti nosaè zrakoplova.««Imamo Sounder.»Sandecker mu na trenutak uzvrati zamišljeni pogled.«Jedan od naših istraživaèkih brodova?«»Trenutaèno je na projektu sonarne izrade karte Kontinentalne padine kod južnog Brazila.«Sandecker klimne. «U redu, shvaæam što misliš, ali Sounder je prespor da bi bio od velike pomoæi u takvoj potrazi na moru. Što želiš postiæi time?««Ako brod na kojem se nalazi moj otac ne mogu pronaæi na površini, ja æu ga potražiti ispod površine.«?7QClive Cussler«Radi se o tisuæu èetvornih milja, možda i više.»«Sounderova sonarna oprema može zahvatiti sektor širine dvije milje, i nosi podvodno vozilo. Treba mi samo vaše dopuštenje da preuzmem zapovjedništvo.*«Trebat æe ti netko za podršku.»«Giordino i Rudi Gunn. Mi smo sjajan tim.»«Rudi je u rudarskoj operaciji na otvorenom moru pokraj Kanarskog otoèja.»«Može stiæi u Urugvaj za osamnaest sati.»Sandecker sklopi ruke iza glave i zagleda se u strop. Duboko u sebi osjeæao je da Pitt progoni sjene, ali nije ni trenutak posumnjao u svoj vlastiti odgovor.«Preuzmi stvar», reèe on jednoliènim tonom. »Poduprijet æu te.»«Hvala vam, admirale«, reèe Pitt. »Zahvalan sam.»«Kako stoji projekt s Aleksandrijskom knjižnicom?««Yaeger i dr. Sharp su blizu rješenja. Ne trebamo im ja i Al da im smetamo.»Sandecker ustane i položi obje ruke na Pittova ramena.«Možda nije mrtav, znaš.»

«Bolje mu je da ne bude mrtav», reèe Pitt s turobnim osmijehom.«Nikad mu ne bih to oprostio.«BlagoPoglavlje XL«Prokletstvo, Martine!», reèe predsjednik iznenada. «Nisu li tvoji ljudi s Bliskog istoka nanjušili zavjeru za otmicu Lady Flamborough?.y>Martin Brogan, direktor CIA-e, umorno slegne ramenima. Bio je veæ otporan na preuzimanje krivnje za svaki teroristièki èin u kojem su Amerikanci umirali ili postajali taocima. Uspjesi CIA-e rijetko su bivali slavljeni, ali njihove pogreške bile su izložene istragama Kongresa i medijskoj histeriji.«Brod, cijela njegova posada i svi putnici, oteti su pod nosom najboljih agenata na svijetu», odgovori on. «Tko god je smislio i izveo tu akciju vrlo je lukav. Sam razmjer akcije mnogo je veæi od bilo koje teroristièke aktivnosti koju smo ikada prije vidjeli. U svjetlu ovoga, ne iznenaðuje me što naša protuteroristièka mreža nije na vrijeme dobila obavijest.»Alan Mercier, državni savjetnik za sigurnost, skine naoèale i poène ih polako brisati rupèiæem. «I moj dio je zakazao», reèe on poduprijevši Brogana. «AnaIiza naših sustava prisluškivanja nije otkrila nikakvu naznaku potencijalne otmice putnièkog broda i dvojice stranih predsjednika.««Poslavši Georgea Pitta da se nade s predsjednikom Hasanom, osudio sam starog prijatelja na smrt», reèe predsjednik sa žaljenjem.«Nije vaša greška», tješio gaje Mercier.Clive CusslerPredsjednik ljutito udari šakom po stolu. «Senator, Hala Kamil, De Lorenzo i Hasan. Ne mogu vjerovati da su svi mrtvi.»«Još nismo sigurni u to», reèe Mercier.Predsjednik se zagleda u njega. «Ne možeš sakriti putnièki brod i sve ljude na njemu, Alane. Èak i glupi politièar poput mene to zna.»«Još uvijek postoji šansa...»«Vraga šansa. Bila je to prava pravcata samoubilaèka misija. Svi su ti siroti ljudi vjerojatno zakljuèani, a brod je potopljen. Teroristi nisu ni planirali pobjeæi. I oni su potonuli.««Još ne znamo sve èinjenice«, tvrdio je Mercier.«Što æemo sada?», upita predsjednik.«Naši struènjaci veæ se nalaze u Punta del Esteu, i rade s urugvajskim agentima«, objasni Brogan. «Do sada imamo samo preliminarne zakljuèke. Prvo, otmica je povezana s arapskom grupom. Pojavila su se dvojica svjedoka koji su bili u brodiæu u prolazu, kad su vidjeli kako se na Lady Flamborough ukrcava teret s teretnog brodiæa. Èuli su èlanove posade kako govore arapski. Teretni brodiæ nije pronaðen, i pretpostavlja se da su ga potopili negdje u luci.»«Zna li se što o teretu?», upita Mercier.«Sve èega se svjedoci mogu prisjetiti su limene kante», odgovori Brogan. «Drugo, ured luèkog kapetana dobio je lažnu dojavu u kojoj je reèeno da se glavni generator broda pokvario, i da æe brod upaliti samo navigacijska svjetla dok ga ne poprave. Èim se smraèilo, neosvijetljeni brod podigao je sidro i isplovio iz luke, i sudario se s privatnom jahtom na kojoj su bili neki važni južnoamerièki poslovni ljudi i diplomati. Bila je to jedina pogreška u inaèe besprijekornoj izvedbi. Zatim je nestao.»«To baš i nije djelo nespretnjakoviæa», reèe Mercier, «za razliku od neuspješnog pokušaja ubojstva Hale Kamil.»«Rijeè je o drugoj skupini», doda Brogan.Dale Nichols progovori prvi put otkad je poèeo sastanak.«Koju ste vi povezali s Akhmadom Jazidom.»«Da, ubojice nisu bili pretjerano oprezni. Na tijelima su pronaðene egipatske putovnice. Jednog od njih, vodu, identificirali smo kao mulu i fanatiènog sljedbenika Jazida.»

«Mislite li da je Jazid odgovoran za otmicu?»Blago«Sigurno je imao motiva za to», odgovori Brogan. «Ako ukloni predsjednika Hasana, put k preuzimanju egipatske vlade je èist.»«Isto vrijedi i za predsjednika De Lorenza, Topiltzina i Meksiko«, ustvrdi Nichols mirno.«Zanimljiva veza», reèe Mercier.«Što možemo uèiniti, osim poslati nekoliko CIA-inih istražitelja terorizma u Urugvaj?», upita predsjednik. «Kako možemo pomoæi u potrazi za Lady Flamborough7.»«Na vaše prvo pitanje odgovorio bih: vrlo malo», reèe Brogan.«Istraga je u dobrim rukama. Urugvajska policija i šefovi obavještajne službe obuèeni su ovdje i u Britaniji. Znaju posao i odlièno suraðuju s našim struènjacima.« On zastane, izbjegavajuæi predsjednikov pogled. «Na vaše drugo pitanje, opet moram odgovoriti: vrlo malo. Ministarstvo ratne mornarice nema brodove koji patroliraju obalom kod Južne Amerike. Najbliže plovilo je nuklearna podmornica na vježbi kod Antarktike. Našim latinskim prijateljima ide sasvim dobro i bez nas. Više od osamdeset vojnih i civilnih zrakoplova i najmanje èetrnaest brodova iz Argentine, Brazila i Urugvaja proèešljavaju more kod Punta del Este od zore.»«I nisu pronašli niti traga koji bi ukazivao na sudbinu Lady Flamborough», reèe predsjednik. Ono malo optimizma što je imao brzo se pretvaralo u oèaj.«Pronaæi æe», reèe Mercier napeto.«Olupina i tijela sigurno æe se pojaviti», reèe Brogan iskreno. «Niti jedan brod te velièine ne može nestati bez da ostavi barem nekakav trag.»«Je li tisak veæ saznao za prièu?», upita predsjednik.«Javili su mi kako je vijest oglašena putem telegrafskih služba prije sat vremena«, odgovori Nichols.Predsjednik presavije ruke i snažno ih stisne. «U Kongresu æe biti pakleno kada otkriju da je jedan njihov èlan žrtva teroristièkog napada. Ne možemo znati kakvu æe odmazdu zahtijevati.««Sama svrha senatorove misije dovoljna je da prouzroèi golemi skandal ako vijest procuri«, reèe Nichols.«Èudno je što teroristi mogu ubijati meðunarodne voðe i diplomate, plus vojsku nevinih ljudi, i proæi sa samo nekoliko godina u zatvoru», razmišljao je predsjednik.Clive CusslerI«Ali, ako mi zaigramo njihovu igru i krenemo na njih punom snagom, smatraju nas amoralnim, krvožednim osvetnicima. Mediji nas napadaju, a Kongres zahtijeva istragu.««Teško je biti pozitivac», reèe Brogan. Zvuèao je umorno.Nichols ustane i protegne se. «Ne mislim da imamo razloga za brigu. Ništa nije zapisano na papir niti snimljeno na vrpcu. Jedino ljudi u ovoj prostoriji znaju zašto je senator Pitt odletio u Punta del Este kako bi se našao s predsjednikom Hasanom.»«Dale je u pravu», reèe Mercier. «Možemo smisliti niz izgovora kako bismo objasnili njegovu misiju.»Predsjednik raširi ruke, pa umorno protrlja oèi. «George Pitt mrtav je manje od jednog dana, a mi veæ pokušavamo zaštititi svoje guzice.»«To je mali problem u usporedbi s politièkim katastrofama s kojima se suoèavamo u Meksiku i Egiptu», reèe Nichols. «Buduæi da su Hasan i De Lorenzo takoðer mrtvi, Egipat æe krenuti putem Irana i biti zauvijek izgubljen za Zapad. A što se tièe Meksika...», oklijevao je, «imat æemo tempiranu bombu koja otkucava uz našu granicu.»«Kakve mjere bi mi savjetovao kao moj šef osoblja i najbliži savjetnik?«

Nichols osjeti grè u želudcu, a srce mu ubrza. Predsjednik i dva obavještajna savjetnika kao da su prouèavali njegove oèi. Pitao se je li stres koji su je grèio utrobu prouzroèen time što se našao u središtu pažnje, ili predstojeæom katastrofom na meðunarodnom planu.«Predlažem da prièekamo dokaz da Lady Flamborough i svi ljudi s broda leže na dnu oceana.»«A što ako se dokaz ne pojavi?», upita predsjednik.«Hoæemo li èekati da Egipat i Meksiko, èiji su vode nestali i za koje se pretpostavlja da su mrtvi, preuzmu Topiltzin i Akhmad Jazid, par ludih megalomana? Što onda? Što možemo uèiniti kako bismo ih zaustavili prije no što bude prekasno?««Osim ubojstva, ništa.» Nichols je rukom nervozno masirao bolni trbuh. «Možemo se samo pripremiti na najgore.««A to je...?»«Otpisat æemo Egipat«, reèe Nichols s naporom, «i napasti Meksiko.«BlagoPoglavlje XLIPljusak je natapao glavni grad Urugvaja, Montevideo, kad se mali mlažnjak spustio iz oblaka i usmjerio prema pisti. Ubrzo nakon slijetanja, zaobišao je putnièki terminal i odrulao do niza hangara pokraj kojih su stajali mlazni lovci. Pojavio se Ford sedan s vojnim obilježjima, i usmjerio pilota prema podruèju parkirališta rezerviranom za VIP zrakoplove u posjetu.Pukovnik Rojas stajao je u uredu hangara i virio kroz kapljicama prekriveni prozor. Kad se zrakoplov približio, mogao je vidjeti slova NAMP na podlozi boje akvamarina. Zvuk motora je zamro, i minutu kasnije tri èovjeka iziðu iz zrakoplova. Brzo su se ukrcali u Ford kako bi se zaštitili od potopa, i prevezeni su do hangara, gdje ih je èekao Rojas.Pukovnik proðe kroz vrata i prouèi ih dok ih je mladi poruènik, njegov pomoænik, vodio širokom betonskom površinom.Niži èovjek s kovrèavom džunglom crne kose i prsima poput bojnog broda hodao je lako i energièno. Njegove ruke i noge mogle su biti skinute s medvjeda. Imao je mrk pogled, ali usne su mu bile razmaknute u satiriènom osmijehu.Vitki èovjek s naoèalama, uskih ramena i bokova, izgledao je poput raèunovoðe koji je došao pregledati financijsko poslovanje kompanije. Nosio je aktovku i dvije knjige pod jednom rukom.Clive CusslerI on je bio nasmiješen, ali èinilo se da je njegov osmijeh više vragoljast nego vedar. Rojas ga doživi kao ugodnog èovjeka dobre naravi, ali i vrhunske struènosti.Visoki èovjek koji je išao iza ostalih imao je crnu, valovitu kosu i guste obrve, a lice mu je bilo grubo i preplanulo. Zraèio je nekakvim nehajem, kao da bi jednako uživao u zatvoru kao i na odmoru na Tahitiju. No, nije zavarao Rojasa. Èovjeka je otkrivao prodoran pogled. Dok su ostala dvojica gledala hangar u hodu, ovaj je fiksirao Rojasa plamteèim pogledom, poput sunca kroz poveæalo.Rojas istupi i salutira. «Dobrodošli u Urugvaj, gospodo. Pukovnik Jose Rojas, vama na usluzi.» Zatim se obrati visokom èovjeku, na savršenom engleskom s laganom naznakom cockneva koji je pokupio od Britanaca. «Radovao sam se našem susretu od našeg razgovora, gosp. Pitte.»Pitt je zaobišao prijatelje i rukovao se s Rojasom.«Hvala vam što ste odvojili vrijeme da se naðete s nama.» On se okrene i predstavi mu èovjeka s naoèalama. «Ovo je Rudi Gunn, a ovaj kriminalni tip s moje desne strane je Al Giordino.»Rojas se lagano nakloni i potapše nogu štapom.«Molim vas, oprostite mi na spartanskom okruženju, ali vojska novinara preplavila je nakon otmice našu zemlju poput kuge. Smatrao sam kako je bolje

da se sastanemo dalje od horde.»«Dobra ideja», složi se Pitt.«Biste li se malo opustili nakon dugog leta i veèerali u našem klubu zrakoplovnih èasnika?»«Hvala vam na pozivu, pukovnièe«, reèe Pitt ljubazno, «ali ako nemate ništa protiv, mi bismo se bacili na posao.»«U tom sluèaju, ako poðete za mnom, informirat æu vas o našim operacijama potrage.»U uredu, Rojas im predstavi kapetana Ignacija Floresa, koji je koordinirao potragu u zraku i na moru. Zatim pokaže trojici Amerikanaca da se okupe oko velikog stola prekrivenog nautièkim kartama i satelitskim fotografijama.Prije no što je zapoèeo s informiranjem, Rojas ozbiljno pogleda Pitta. «Žao mi je što èujem da je i vaš otac bio putnik na brodu. Kad smo razgovarali telefonom, niste to spomenuli.»Blago«Dobro ste informirani«, reèe Pitt.«Svakoga sata èujem se sa savjetnikom za sigurnost vašeg predsjednika.««Bit èete zadovoljni kada vam kažem kako su obavještajci u Washingtonu koji su me izvijestili o situaciji pohvalili vašu uèinkovitost.«Na ove rijeèi, Rojasovog službenog držanja nestane. Nije oèekivao takav kompliment. Poèeo se opuštati. «Zao mi je što vam ne mogu dati dobre vijesti. Nisu se pojavili nikakvi novi dokazi otkad ste otputovali iz Sjedinjenih Država. Meðutim, mogu vam ponuditi èašu našega odliènoga urugvajskog whiskyja.»«Zvuèi dobro«, reèe Giordino bez oklijevanja.«Naroèito u kišnom danu.«Rojas klimne svojem pomoæniku. «Poruènièe, poslužite nas.» Zatim se pukovnik nasloni na stol i sastavi nekoliko uveæanih crno-bijelih satelitskih fotografija, sve dok pred sobom nije imao mozaik površine mora u krugu tri stotine kilometara od obale.«Pretpostavljam da ste upoznati sa satelitskim slikama?«Rudi Gunn klimne. «NAMP trenutaèno ima u tijeku tri satelitska oceanografska programa za prouèavanje struja, vrtloga, površinskih vjetrova i ledenih santa.««No, niti jedan od njih nije fokusiran na ovaj dio Južnog Atlantika«, reèe Rojas. «Veæina geografskih informacijskih sustava usmjerena je na sjever.««Da, u pravu ste.»Gunn namjesti naoèale i prouèi uveæane fotografije na stolu.«Vidim da ste upotrijebili satelit Earth Resourches Tech.««Da, Landsat.««I upotrijebili ste moæan grafièki sustav kako biste prikazali brodove na moru.»«Imali smo malo sreæe», nastavi Rojas. «Satelit se kreæe polarnom orbitom nad morem kod Urugvaja samo jednom u šesnaest dana. Došao je u najbolje moguæe vrijeme.««Primarna svrha Landsata je geološko istraživanje«, reèe Gunn.«Kamere se obièno gase kad je satelit nad oceanima kako bi se saèuvala energija. Kako ste naèinili slike?»987Clive Cusslerl«Èim je zapovijedena potraga», objasni Rojas, «naš vojni meteorološki odjel dobio je zadatak da naèini vremensku prognozu za patrolne brodove i zrakoplove. Jedan od meteorologa imao je nadahnuæe i provjerio je orbitu Landsata, te je otkrio da prolazi iznad podruèja potrage. Poslao je zahtjev vašoj vladi da ga ukljuèi. Kamere su bile ukljuèene sat vremena više nego što

je trebalo, a signali su poslani prijemnoj postaji u Buenos Airesu.»«Bi li se objekt velièine Lady Flamborough mogao pojaviti na slici Landsata?», upita Giordino.«Neæete vidjeti toliko detalja koliko biste vidjeli na fotografiji visoke razluèivosti vojnoga obavještajnog satelita», odgovori Pitt, «ali trebao bi biti vidljiv, poput glave pribadaèe.»«Savršeno ste ga opisali», reèe Rojas. «Pogledajte i sami.»Postavio je snažno poveæalo s internim svjetlom nad malim dijelom satelitskog fotomozaika. Zatim odstupi.Pitt je pogledao prvi. «Mogu vidjeti dva... ne, tri broda.»«Identificirali smo sva tri.»Rojas se okrene i klimne kapetanu Floresu, koji poène èitati naglas s lista papira, muèeæi se s engleskim kao da recitira pred razredom. «Najveæi brod je èileanski brod za prijevoz rudaèe, Cabo Gallegos, koji je krenuo iz Punta Arenasa u Dakar noseæi ugljen.««Brod koji putuje prema sjeveru, vidljiv na donjem rubu slike?», upita Pitt.«Da», složi se Flores. «To je Cabo Gallegos. Onaj na vrhu kreæe se prema jugu. Meksièki je. To je brod za prijevoz kontejnera, General Bravo, koji nosi zalihe i opremu za vaðenje nafte u San Pablo.»«Gdje je San Pablo?», upita Giordino.«Mali luèki grad na samom vrhu Argentine», odgovori Rojas.«Tamo su prošle godine pronašli naftu.»«Brod izmeðu njih i bliži obali je Lady Flamborough.»Flores proèita ime broda kao da drži posmrtni govor.Rojasov pomoænik pojavi se s bocom whiskyja i pet èaša. Pukovnik podigne svoju i reèe: «Saludos».«Živjeli», potvrde Amerikanci.Pitt proguta velik gutljaj, za koji je kasnije tvrdio da mu je spalio nosnice, pa nastavi prouèavati sitnu toèku nekoliko sekunda.BlagoNakon toga preda poveæalo Gunnu.«Ne mogu otkriti u kojem smjeru se kreæe.»«Nakon što se iskrao iz Punte del Este, krenuo je prema istoku ne mijenjajuæi smjer.»«Ostvarili ste kontakt s drugim brodovima?«Flores klimne. «Niti jedan nije prijavio susret.»«U koje vrijeme ga je satelit nadletio?»«Toèno u 3.10 ujutro.»«Slika je infracrvena.»«Da.»«Momak koji se sjetio upotrijebiti Landsat trebao bi dobiti medalju«, reèe Giordino kad je on došao na red da pogleda brod.«Promocija je veæ na putu», reèe Rojas smiješeæi se.Pitt se zagleda u pukovnika.«Kad su vaši zrakoplovi poletjeli u potragu?»«Poèeli su s prvim svjetlom. Do podneva smo primili i analizirali slike Landsata. Tada smo mogli izraèunati brzinu i smjer Lady Flamborough i usmjeriti naše brodove i zrakoplove na mjesto presretanja.««No, pronašli su prazno more.»«Toèno.»«Nije bilo ostataka?«Kapetan Flores progovori. «Naši patrolni èamci pronašli su nekoliko komada olupine.««Jesu li identificirani?««Dio je izvuèen na brod i istražen, ali brzo je odbaèen. Èini se da su to bili dijelovi nekoga teretnog, a ne luksuznoga putnièkog broda.«

«O kakvim je otpatcima rijeè?»Flores pogleda u aktovku i izvadi tanki dosje. «Imam kratku listu inventara koju sam primio od kapetana broda u potrazi. Navodi jednu istrošenu fotelju, dva izblijedjela prsluka za spašavanje stara najmanje petnaest godina s uputama za korištenje napisanim na gotovo neèitkom španjolskom, nekoliko neobilježenih drvenih sanduka, madrac s brodskog ležaja, kontejnere za hranu, troje novina - jedne iz Veracruza u Meksiku, a dvoje iz Recifea u Brazilu...««Datumi?», prekine ga Pitt.Clive CusslerFlores upitno pogleda Pitta na trenutak, pa skrene pogled.«Kapetan ih nije naveo.»«Taj previd æemo ispraviti«, reèe Rojas strogo, shvativši na što Pitt misli.«Ako nije prekasno«, reèe Flores s nelagodom. «Morate priznati, pukovnièe, èini se daje rijeè o smeæu, a ne brodskim ostatcima.««Možete li odrediti koordinate brodova, ovako kako su prikazani na satelitskoj fotografiji?«, upita Pitt.Flores klimne i poène raèunati položaj prema nautièkoj karti.«Još whiskyja, gospodo?«, ponudi Rojas.«Vrlo je snažan«, reèe Gunn, pružajuæi èašu poruèniku.«Zapazio sam blagi okus kave.«Rojas se nasmiješi. «Vidim da ste struènjak, gosp. Gunne. U pravu ste. Moj ujak destilira ga na plantaži kave.««Presladak mi je», reèe Giordino. «Podsjeæa me na liker.««Sadrži i anis.« Rojas se okrene Pittu.«A kako se vama èini, gosp. Pitte?«Pitt podigne èašu i prouèi je pod svjetlom.«Rekao bih, oko dvjesto posto alkohola.«Sjevernoamerikanci su uvijek zbunjivali Rojasa. U jednom trenutku bili su potpuno poslovni, a u drugome šaljivèine. Èesto se pitao kako su uspjeli izgraditi takvu supersilu.Zatim se Pitt nasmije svojim zaraznim smijehom.«Samo se šalim. Recite ujaku da æu ja biti prvi distributer ako ga ikada odluèi izvoziti u SAD.«Flores odbaci šestar i lupne penkalom po karti.«Bili su ovdje juèer u 3.10 ujutro.«Svi priðu stolu i nagnu se nad kartu.«Sva tri broda kretala su se jedni prema drugima«, reèe Gunn. On izvadi mali kalkulator iz džepa i poène tipkati. «Ako napravim grubu procjenu brzine, recimo trideset èvorova za Lady Flamborough, osamnaest za Cabo Gallegos i dvadeset i dva za General Bravo...» Njegov glas utihne dok je raèunao na rubu karte. Nakon nekoliko trenutaka odmakne se i udari penkalom po brojevima. «Nije èudo što ga èileanski brod za prijevoz ugljena nije vidio. Prošao je pokraj njega na dobra 64 kilometra istoèno.«BlagoPitt se zamišljeno zagleda u crte na karti. «No, s druge strane, èini se da je ovaj meksièki brod za prijevoz kontejnera promašio Lady Flamborough za ne više od tri ili èetiri kilometra.««To ne iznenaðuje«, reèe Rojas, «ako uzmete u obzir da je putnièki brod plovio neosvijetljen.«Pitt pogleda Floresa.«Sjeæate li se koja je bila faza mjeseèeve mijene, kapetane?««Da, izmeðu mladog mjeseca i prve èetvrti.«Giordino odmahne glavom. «To nije dovoljno svjetla ako je stražar na mostu gledao u krivom smjeru.««Pretpostavljam da ste pokrenuli potragu s tog mjesta«, reèe Pitt.Flores klimne glavom. «Da, zrakoplovi su proèešljali podruèje na dvije stotine

kilometara istoèno, sjeverno i južno.««I nisu pronašli ni traga od broda.««Samo brodove za prijevoz kontejnera i rudaèe.««Možda se okrenuo i krenuo na sjever ili jug», pokuša Gunn.«I na to smo pomislili«, reèe Flores. «Zrakoplovi su pretražili sve zapadne prilaze kopnu kad su se vratili po gorivo. Zatim su nastavili s potragom.««S obzirom na sve èinjenice«, reèe Gunn zloslutno, «bojim se kako je jedini smjer u kojem je Lady Flamborough mogla nestati -prema dolje.««Pogledaj njezin posljednji položaj, Rudi, i izraèunaj koliko je daleko mogla stiæi prije no što su se pojavili zrakoplovi.«Rojas se zagleda u Pitta s interesom. «Mogu li vas pitati što namjeravate uèiniti? Daljnja potraga bila bi uzaludna. Pretražili smo cjelokupno podruèje oko mjesta nestanka..«Èinilo se da Pitt gleda kroz Rojasa kao da je pukovnik proziran.«Kao što je èovjek rekao: 'Mogao je nestati jedino prema dolje.' Upravo tamo æemo ga i potražiti.««Kako bih vam mogao pomoæi?««Sounder, NAMP-ov istraživaèki brod, trebao bi stiæi na podruèje potrage tijekom ove veèeri. Bili bismo vam zahvalni kad biste nas mogli helikopterom prebaciti na brod.«Rojas klimne.»Dogovorit æu da jedan bude u pripremi.«291Chve CusslerZatim doda: «Shvaæate da možda lovite jednu ribu na deset tisuæa èetvornih kilometara mora. To bi moglo potrajati cijeli život.»«Ne», uvjereno æe Pitt. «Najviše dvadeset sati.»Rojas je bio pragmatièan èovjek. Nije bio sklon neopravdanom nadanju. On pogleda Giordina i Gunna, oèekujuæi da u njihovim oèima ugleda skepticizam. No, umjesto toga vidio je samo potpuno slaganje.«Ne vjerujete, valjda, da æete to izvesti tako brzo?», upita on.Giordino podigne ruku i nehajno prouèi svoje nokte.«Ako možemo suditi po iskustvu», odgovori on mirno, «Dirk je dao predugi rok.»BlagoPoglavlje XLIIToèno èetrnaest sati i èetrdeset i dvije minute nakon što ih je urugvajski vojni helikopter ostavio na Sounderu pronašli su brodsku olupinu koja je odgovarala dimenzijama Lady Flamborough na dubini od 1.020 metara.Kad su prošli iznad broda, vidjeli su ga kao sitnu tamnu toèkicu na ravnici ispod Kontinentalne padine. Dok se Sounder približavao, operator sonara sve je više fokusirao snimku, sve dok nisu mogli jasno razaznati obris broda.Sounder nije nosio pet milijuna dolara vrijedan sustav za promatranje kakav su Pitt i Giordino imali na Polar Exploreru. Na sonarnom senzoru koji ih je pratio nije bilo videokamera u boji. Misija njegovih oceanografa bila je samo izrada karata velikih dijelova morskog dna. Njegova elektronska oprema nije bila dizajnirana za detaljne slike potopljenih plovila.«Ista je konfiguracija«, reèe Gunn. «Prilièno nejasno. Možda je rijeè o mojoj mašti, ali èini se da ima ukošeni dimnjak na stražnjem dijelu nadgrada. Boèni dijelovi izgledaju visoki i ravni. Stoji uspravno, nagib nije veæi od deset stupnjeva.«Giordino je bio sumnjièav. «Moramo ga snimiti kamerama kako bismo izvršili pozitivnu identifikaciju.«Pitt nije rekao ništa.Clive CusslerNastavio je promatrati sonar dugo vremena nakon što je objekt zašao iza Sounderovekrme. Svaka nada da æe oca pronaæi živog polako je išèezavala.

Osjeæao je kao da zuri u lijes koji prekrivaju zemljom.«Dobar posao, momèe», reèe mu Giordino.«Doveo si nas na pravo mjesto.»«Kako si znao gdje treba tražiti?», upita Frank Stewart, kapetan Soundera.«Zakljuèio sam da Lady Flamborough nije promijenila svoj smjer nakon što je prošla pokraj Generala Brava», objasni Pitt. «A buduæi da je zrakoplovi nisu ugledali izvan vanjskog kursa Cabo Gallegosa, uvidio sam da je najbolje mjesto na koje možemo usredotoèiti našu potragu trasa koja se širi na istok od posljednjega poznatog smjera koji nam je prikazao Landsat.»«Ukratko, uski koridor izmeðu Generala Brava i Cabo Gallegosa», reèe Giordino.«To je otprilike to», potvrdi Pitt.Gunn ga pogleda. «Žao mi je što ovo ne možemo proslaviti.««Želite li poslati ROV?», upita Stewart. (ROV - Remote Oper-ated Vehicle - Vozilo na daljinsko upravljanje, vozilo za podvodno snimanje privezano za matièni brod).«Uštedjet æemo vrijeme«, odgovori Pitt, «ako preskoèimo snimanje kamerom na daljinsko upravljanje i prijeðemo izravno na podvodno vozilo s ljudskom posadom. Osim toga, manipulatore s podvodnog vozila možemo upotrijebiti ako s olupine moramo nešto izvaditi.««Posada može pripremiti Deep Rovera za zaron u pola sata», reèe Stewart. «Ti æeš upravljati?«Pitt klimne. «Ja æu ga spustiti dolje.»«Na tisuæu metara bit æeš toèno na rubu njegovih moguænosti.*«Ne brini», reèe Gunn. «Deep Rover na toj dubini ima faktor sigurnosti èetiri prema jedan.««Radije bih skoèio niz Nijagarine slapove u Volkswagenu», reèe kapetan, «nego se spustio na dubinu od tisuæu metara u plastiènom mjehuru.«Stewart je imao uska ramena i zalizanu dugu, smeðu kosu boje spaljenog tosta, i izgledao je poput trgovca iz obiteljskog duæana i voditelja skauta iz malog gradiæa.BlagoBio je iskusan pomorac i znao je plivati, ali bojao se dubine i nije htio roniti. Ispunjavao je zahtjeve i prohtjeve znanstvenika u vezi s njihovim oceanografskim projektima tretirajuæi ih poput klijenata, ali njegovo podruèje bilo je upravljanje brodom, i bilo koji akademski tip koji se sa svojom posadom igrao gusara nije mogao raspravljati s njim.«Taj plastièni mjehur», reèe Pitt, «akrilna je kugla sa stijenkama debelim više od dvanaest centimetara.««Sretan sam što mogu sjediti na sunèanoj palubi i mahnuti svima koji zaranjaju u toj spravi», promrmlja Stewart prolazeæi kroz vrata.«Svida mi se», reèe Giordino æudljivo.«Nema nimalo životnosti, ali sviða mi se.»«Vas dvojica imate nešto zajednièko«, reèe Pitt cereæi se.Gunn zaustavi sliku olupine na videovrpci sonarnog zapisa i zamišljeno je prouèi. Zatim podigne naoèale na èelo i refokusira pogled. «Trup izgleda netaknuto. Nema znakova loma. Zašto je, dovraga, potonuo?««Još bolje», razmišljao je Giordino, «zašto nema ostataka na površini?«Pitt se zagleda u nejasnu sliku.«Sjeæate li se Kiklopa? I on je nestao bez traga.««Kako bismo ga mogli zaboraviti?«, zajeèi Giordino.«Još uvijek imamo ožiljke.«Gunn ga pogleda. «Ako æemo biti pošteni, ne možeš usporediti siroti brod izgraðen na prijelazu stoljeæa s modernim putnièkim brodom koji u sebi ima tisuæu sigurnosnih ureðaja.««Nikakva oluja nije ga potopila«, reèe Pitt.«Možda neki iznenadni val?»

«Ili mu je neki sprud odnio dno?«, reèe Giordino.«Uskoro æemo saznati«, reèe Pitt tiho.«Za dva sata bit æemo na njegovoj glavnoj palubi.«Deep Rover izgledao je kao da mu je mjesto u svemiru, a ne u oceanskim dubinama. Imao je oblik koji bi se sviðao samo Marsijancima. Kugla od 240 centimetara bila je podijeljena velikim prstenom i sjedila je na pravokutnoj podlozi koja je sadržavala baterijeClive Cusslerod 120 volta. Iza kugle nalazile su se sve moguæe vrste èudnih dodataka: potisnici i motori, cilindri s kisikom, kanistri za uklanjanje ugljiènog dioksida, zaustavni mehanizmi, sustavi kamera, sonarne jedinice za skeniranje. No, manipulatori koji su se pružali ispred kugle uèinili bi da svaki robot koji drži do sebe pozeleni od zavisti. Jednostavno reèeno, bile su to mehanièke ruke i šake koje su mogle uèiniti isto što i ruke od krvi i mesa, i mnogo više od toga. Senzorni sustav povratne sprege omoguæavao je kontrolu pokreta rukom i šakom s preciznošæu od tisuæinke centimetra, a ruka je mogla nježno držati èašu ili tanjur, ili zgrabiti i podiæi željeznu peænicu.Pitt i Giordino strpljivo su kružili oko Deep Rovera kog je provjeravao par inženjera. Sjedio je na postolju u komori nalik na peæinu koju su zvali 'mjeseèev bazen'. Platforma na kojoj se nalazilo postolje bila je dio trupa Soundera i mogla se spustiti dvadeset stopa u more.Jedan od inženjera napokon klimne. «Spreman je.» Pitt pljesne Giordina po leðima. «Poslije tebe.» «U redu, ja æu upravljati manipulatorom i kamerama», reèe ovaj veselo. «Ti vozi, ali pripazi na gusti promet.»«Reci mu», vikne Stewart s mosta, dok mu je glas odjekivao u komori. «Vrati ga u jednom komadu i dobit æeš veliku pusu.» «I ja?», vikne Giordino prihvativši šalu.«Mogu li izvaditi svoje zubne navlake?»«Izvadi što god želiš.»«I to nazivaš inicijativom?«, reèe Pitt suho.Bio je zahvalan kapetanu što mu pokušava odvuæi pažnju od onoga što bi mogli pronaæi. «Možda æu produžiti za Afriku prije no što æu se vratiti ovamo.»«Trebat æe ti dodatni kamion kisika«, reèe Stewart.Gunn im priðe nesvjestan ovoga vedrog razgovora. Na glavi je imao par slušalica, a niz nogu mu je visio kabel.Pokušao je zvuèati poslovno, ali u glas mu se potkrala suæut.«Nadgledat æu vaš audiolokator i komunikacije. Èim ugledate dno, napravite puni okret, sve dok vaš sonar ne zabilježi olupinu. Zatim mi dajte smjer. Oèekujem da me informirate o svakom koraku.»Pitt protrese Gunnovu ruku.«Ostat æemo u kontaktu.«Gunn se tužno zagleda u starog prijatelja. «Siguran si da ne bi htio ostati ovdje, a da ja poðem dolje?»«Moram osobno vidjeti što se dogodilo.««Sretno», promrmlja Gunn, pa se brzo okrene i krene uz ljestve koje su vodile iz mjeseèevog bazena.Pitt i Giordino smjestili su se u sjedala nalik onima u zrakoplovu, postavljena jedno uz drugo. Inženjeri su zatvorili gornju polovicu kugle do vodonepropusnog prstena, i stegnuli otvor.Giordino poène s provjerom liste radnja prije zarona.«Pogon?»«Pogon ukljuèen«, potvrdi Pitt.«Radio?»«Èuješ nas, Rudi?»«Jasno i glasno«, odgovori Gunn.«Kisik?»

«Dvadeset i jedan zarez pet posto.«Kad su završili, Giordino reèe: «Spremni smo, Sounder.»«Imate dopuštenje za polijetanje, Deep Rover», odgovori Stewart svojim uobièajenim ironiènim tonom. «Donesite nam jastoga za veèeru.«Dva ronioca u punoj opremi bili su pokraj njih dok se platforma polako spuštala u more. Voda zapljusne Deep Rovera i ubrzo okruži kuglu. Pitt pogleda uvis, u blještava svjetla mjeseèevog bazena, i ugleda valovite prilike kako se naginju s mosta. Cijela ekipa oceanografa i posade došla je na zaron. Okupili su se oko Gunna i slušali izvješæa s podmornice. Pitt se osjeæao poput ribe u akvariju.Kad su potpuno zaronili, priðu im ronioci i otkvaèe podvodno vozilo s postolja. Jedan od njih podigne ruku i pokaže im znak 'u redu. Pitt se nasmiješi i podigne dva palca, te pokaže prema naprijed.Manipulatorima se upravljalo drškama na rubu naslona za ruke, dok su sami nasloni za ruke upravljali s èetiri potisnika. Pitt je upravljao Deep Roverom kao da je rijeè o podvodnom helikopteru. Lagani pritisak laktovima i vozilo se pokrene s postolja. Zatim ispruži ruke i vodoravni potisnici pokrenu vozilo naprijed.Clive CusslerPitt pokrene malo plovilo s platforme za oko trideset metara, pa zastane kako bi pogledao smjer svojeg kompasa. Zatim ukljuèi okomite potisnike i poène sa spuštanjem.Padao je Deep Rover sve dublje i dublje kroz prazninu bez dimenzija, dok ga je tamna voda zakopavala u dubinama. Živa plavozelena površina uskoro je poprimila svijetlosivu boju. Mali plavi morski pas dužine oko metar s lakoæom je doplivao do vozila, zaobišao ga jednom i, buduæi da nije pronašao ništa zanimljivo, nastavio je sa svojim usamljenim putovanjem kroz tekuæu izmaglicu.Nisu imali osjeæaj da se kreæu. Jedini zvuk bilo je tiho pucketanje radija i bipkanje lokatora. Voda je postala crni zastor koji je okruživao njihov mali svjetlosni krug.«Prolazimo èetiri stotine metara», reèe Pitt mirno poput pilota koji izgovara visinu leta.«Èetiri stotine metara», ponovi Gunn.U normalnim okolnostima, šale i pošalice ispunjavale bi unutrašnjost podvodnog vozila, ali ovaj put Pitt i Giordino bili su neobièno šutljivi. Tijekom zarona rijetko bi razmijenili više od nekoliko rijeèi.«Evo prave ljepotice«, reèe Giordino pokazujuæi prstom.Pitt je ugleda u istom trenutku. Bila je to jedna od najružnijih stanovnica dubina. Dugo tijelo nalik jeguljinom bilo je obasjano poput neonskog znaka. Razjapljene èeljusti nisu nikada bile potpuno zatvorene zbog dugih, šiljatih zuba kojima se koristila više za hvatanje plijena nego za žvakanje. Jedno oko opako je svjetlucalo, dok joj je s donjeg dijela èeljusti visjela svijetleæa cijev kojom je mamila svoj sljedeæi obrok.«Bi li volio pružiti ruku u to?», upita Pitt.Prije no što je Giordino mogao odgovoriti, Gunn upadne u razgovor. «Jedan od znanstvenika htio bi znati što ste vidjeli.««Riba-zmaj», odgovori Pitt.«Želi opis», reèe Giordino.«Reci mu da æu mu nacrtati kad se vratimo», progunda Pitt.«Prenijet æu mu to.»«Prolazimo osam stotina metara», izvijesti Pitt.«Pazite da ne udarite u dno», upozori ga Gunn.Blago«Pazit æemo. Nismo ludi za jednosmjernim putovanjem.««Od pretjeranog opreza glava ne boli. Kako stojite s kisikom?»«Imamo ga dovoljno.»

«Sad bi trebali biti blizu.»Pitt uspori spust Deep Roveralaganim dodirom naslona za ruke. Giordino se zagleda prema dolje, pazeæi na stijene. Pitt se mogao zakleti da njegov prijatelj nije ni trepnuo tijekom sljedeæih osam minuta koliko je trebalo da se ispod njih materijalizira morsko dno.«Dolje smo», reèe Giordino. «Dubina tisuæu i petnaest metara.«Pitt pojaèa snagu vodoravnih potisnika i napravi zaokret, prouèavajuæi golo morsko dno ispred njih dok ga je Giordino usmjeravao oèitavanjem smjera kompasa.«Malo ulijevo. Previše. U redu, tako. Sada samo ravno.»U Pittovim oèima nije bilo ni traga emocijama. Lice mu je bilo neobièno mirno. Sa sve veæim strahom pitao se što æe pronaæi.Sjeæao se jezive prièe ronioca koji je pretraživao trajekt potonuo nakon sudara. Ronilac je radio na olupini na dubini od trideset metara, kad ga je netko potapšao po ramenu. Okrenuo se i ugledao tijelo prelijepe djevojke koja je zurila u njega obnevidjelim oèima. Jedna ruka bila joj je ispružena i dodirivala ga je, kao da želi da je uhvati za ruku. Ronilac je godinama nakon toga imao noæne more.Pitt je i prije vidio tijela, smrznuta poput posade Sempisa, napuhnuta i groteskna poput posade predsjednièke jahte Orao, istrunula i napola raspadnuta u potopljenim zrakoplovima kod Islanda i u jezeru Stjenjaka Colorada. Još je uvijek mogao sklopiti oèi i predoèiti si sve njih.Molio je Boga da ne vidi svojeg oca kao plutajuæi leš. On sklopi oèi na nekoliko trenutaka i skoro se zabije Deep Roverom u dno. Pitt je htio pamtiti senatora živog i punog energije — a ne kao sablasnu stvar u moru ili kao ukoèeni leš sa smiješnom šminkom u mrtvaèkom kovèegu.«Predmet u mulju zdesna», reèe Giordino, trgnuvši Pitta iz morbidnih misli.Pitt se nagne naprijed. «Dvjestolitarni spremnik za boju. Još tri se nalaze s lijeve strane.»«Razbacani su unaokolo», reèe Giordino.VClive Cussler«Ovdje dolje je pravo smetlište.««Vidite li kakve oznake?»«Samo nekakva slova na španjolskom. Vjerojatno informacije o težini i kolièini.»«Približit æu se onome pred nama. Tragovi onoga što je bilo u njima još se dižu na površinu.«Pitt približi kuglu Deep Rovera na nekoliko inèa od potopljenog spremnika. Svjetla su pokazala tamnu tvar koja je izlazila kroz otvor.«Ulje?», upita Giordino.Pitt odmahne glavom. «Boja je više nalik hrdi. Ne, èekaj, crvena je. Boga mu, ovo je crvena uljana boja.»«Tu se nalazi još jedan cilindrièan predmet.»«Kako ti izgleda?»«Rekao bih daje rijeè o velikoj roli namotane plastike.««Ja bih rekao da si u pravu.»«Možda ne bi bilo loše ponijeti je na Sounder kako bi je ispitali. Stani na trenutak. Zgrabit æu je manipulatorom.»Pitt tiho klimne i zaustavi Deep Rovera u blagoj struji koja je tekla uz dno. Giordino zgrabi kontrole na naslonu i obgrli mehanièkim rukama rolu plastike, kao što bi èovjek savio oba lakta da zagrli prijatelja. Zatim šakama zgrabi donji rub.«Držim je», reèe on.«Kreni malo gore kako bi je izvukao iz mulja.»Pitt posluša, i Deep Rover polako se podigne, noseæi rolu sa sobom, praæen

uskovitlanim oblakom finog mulja. Nekoliko trenutaka nisu mogli ništa vidjeti. Zatim Pitt pokrene vozilo unaprijed, sve dok nisu došli do èiste vode.«Sada bismo trebali biti blizu broda», reèe Giordino.«Sonar pokazuje masivan predmet pred nama, malo udesno.»«Prema našim ureðajima, vi ste praktièno veæ na brodu», reèe Gunn.Poput sablasne slike u zamraèenom ogledalu, brod se izdignuo iz tmine. Uveæan zbog iskrivljenja slike kroz vodu, izgledao je zapanjujuæe.«Ostvarili smo vizualni kontakt«, izvijesti Giordino.Pitt uspori Deep Rovera na sedam metara od trupa.BlagoZatim pokrene vozilo uz pretpalublje olupine.«Što je, dovraga...», reèe Pitt iznenada. Zatim nastavi: «Rudi,koje je boje bila Lady Flamboroughh>«Æekaj.» Prošlo je manje od deset sekunda kad im je Gunn odgovorio. «Svijetloplavi trup i nadgrade.»«Ovaj brod ima crveni trup i bijelo nadgrade.»Gunn ne odgovori odmah. Kad je odgovorio, glas mu je zvuèao staro i umorno. «Žao mi je, Dirk. Valjda smo naletjeli na nestali brod iz Drugog svjetskog rata kojeg je torpedirala podmornica.*«Nemoguæe», promrmlja Giordino zamišljeno. «Ova olupina je svježa. Nema znakova vegetacije ili hrde. Mogu vidjeti kako iz nje izlazi ulje i mjehuriæi zraka. Ne može biti starija od tjedan dana.»«Nemoguæe», zaèuje se Stewartov glas iz radija.«Jedini brod koji je nestao tijekom prošlih šest mjeseci u ovom dijelu Atlantika je vaš putnièki brod.»«Ovo nije putnièki brod», odvrati Giordino.«Èekaj malo», reèe Pitt.«Zaobiæi æu krmu i pokušati ga identificirati.»On naèini oštar zaokret Deep Roverom i zaplovi paralelno s brodskim trupom. Kad su stigli do krme, okrene se u stranu i zaustavi. Podvodno vozilo lebdjelo je u vodi nepokretno, na samo metar od imena broda.«O, moj Bože», prošapta Giordino u èudu. «Prevarili su nas.»Pitt nije sjedio, šokiran od nevjerice. Iscerio se poput luðaka. Slagalica još nije bila niti približno složena, ali kljuèni dijelovi sjeli su na svoje mjesto. Bijelim slovima na ploèama od crvenog èelika nije bilo ispisano ime Lady Flamborough.Pisalo je General Bravo.Clive CusslerPoglavlje XLIIIS udaljenosti od èetiri stotine metara, niti ljudi koji su dizajnirali i izgradili Lady Flamborough ne bi je prepoznali. Promijenjen je oblik njezinog dimnjaka, a svaki èetvorni centimetar broda je prebojen. Kako bi upotpunili masku, trup su obojili simulacijom hrde.Nekad prekrasno nadgraðe, veliki prozori i palube za promenadu sada su bili skriveni velikim kulisama od fiberploèa koji su izgledale poput teretnih kontejnera.Buduæi da je moderan, zaobljeni oblik mosta bilo nemoguæe ukloniti ili sakriti, prekrili su ga èetvrtastim oblikom drvenih okvira i zastora i na njemu naslikali lažne prozore i vrata.Prije no što su svjetla Punte del Este ostala za njima, sve èlanove posade i putnike Ammarovi naoružani otmièari ukljuèili su u prisilni rad i doveli ih do ruba iscrpljenosti. Brodski èasnici, turistièki direktori, stjuardi, kuhari i konobari, i obièni brodski radnici - svi su radili na sastavljanju lažnih kontejnera tijekom noæi.Niti važni gosti nisu pošteðeni rada. Senator Pitt i Hala Kamil, predsjednici Hasan i De Lorenzo, zajedno sa èlanovima vlade i pomoænicima, ukljuèeni su u

posao kao stolari i slikari.Kad se putnièki brod susreo s Generalom Bravom, lažni teretni kontejneri bili su na svojem mjestu, i brod je imao gotovo identiènu konfiguraciju i boje.Od gaza pa naviše, ovako prerušena Lady Flamborough mogla je s lakoæom proæi kao brod za prijevoz kontejnera. Inspekcija iz zraka otkrila bi vrlo malo razlika. Tek bi pažljivija istraga s mora mogla detektirati vidljivije razlike.Kapetan Juan Machado i osamnaest èlanova posade s Generala Brava prešli su na putnièki brod nakon što su otvorili sve ventile i detonirali postavljene eksplozivne naboje u trupu. Uz niz prigušenih eksplozija, brod za prijevoz kontejnera skliznuo je pod valove uz nešto slabašnog klokotanja.Kad je na istoènom nebu zasjala nova zora, prerušena Lady Flamborough jurila je prema jugu, u smjeru u kojem se trebao kretati General Bravo. No, kad je brod došao na èetrdeset kilometara od luke San Pablo u Argentini, zaobišao je luku i nastavio prema jugu.Ammarov genijalni plan funkcionirao je. Prošla su tri dana, a svijet je još uvijek vjerovao da Lady Flamborough i njeni putnici leže negdje na dnu mora.Ammar je sjedio za stolom s kartama i bilježio zadnji položaj broda. Zatim nacrta ravnu crtu do konaènog odredišta i oznaèi ga s X. Samozadovoljno ispusti olovku i zapali dugu cigaretu Dunhill, pa ispuhne dim na kartu poput fronte magle.Šesnaest sati, raèunao je. Još šesnaest sati plovidbe bez progonitelja, i brod æe biti skriven bez i najmanje šanse da ga netko otkrije.Kapetan Machado ude s mosta u prostoriju s kartama, balansirajuæi malim pladnjem u jednoj ruci.«Želite li šalicu èaja i kroasan?», upita on na odliènom engleskom.«Hvala vam, kapetane. Kad bolje razmislim, nisam jeo otkad smo otišli iz Punta del Estea.»Machado položi pladanj na stol i natoèi mu èaj. «Znam da niste ni spavali otkad smo ja i moja posada došli na brod.»«Još imam mnogo posla.»«Možda bismo trebali zapoèeti s formalnim upoznavanjem.««Znam tko ste vi, ili barem znam ime kojim se služite», reèe Ammar nehajno. «Nisam zainteresiran za duge biografije.««Tako dakle?»«Da.»«Biste li me upoznali sa svojim planom?», reèe Machado.Clive Cussler«Nemam nikakve informacije koje bi govorile o tome što se dogaða nakon potapanja Generala Brava i našeg prijelaza na vaš brod. Volio bih saznati sljedeæi korak misije, naroèito onaj dio koji se odnosi na to kako æe naše posade napustiti brod i izbjeæi uhiæenje od meðunarodnih vojnih sila.»«Žao mi je, bio sam previše zaposlen da vam sve isprièam.»«Sada je pravo vrijeme za to», ustrajao je Machado.Ammar je, svojstveno sebi, mirno popio èaj i dovršio kroasan ne skidajuæi masku, prije no što je odgovorio. Zatim se bezizražajno zagleda u Machada.«Još ne namjeravam napustiti brod», reèe on mirno.«Vaš i moj voða dali su mi upute da odgaðam krajnje uništenje Lady Flamborough sve dok obojica ne stignu procijeniti situaciju i preokrenuti je u svoju korist.»Machado se polako opusti, pogleda kroz masku u hladne, tamne oèi Egipæanina, i shvati kako taj èovjek ima sve pod èvrstom kontrolom. «To mi ne predstavlja problem.»On podigne èajnik. «Još èaja?»Ammar mu doda šalicu. «Što radite kad ne potapate brodove?»«Specijaliziran sam za politièka ubojstva», reèe Machado razgovorljivo. «Isto

kao i vi, Sulejmane Aziz Ammare.»Machado nije mogao vidjeti oprezno mrgoðenje pod Am-marovom maskom, ali znao je kako je ovaj reagirao.«Poslani ste kako biste me ubili?», upita Ammar, nehajno otresajuæi pepeo s cigarete i milujuæi mali automatski pištolj koji mu se odjednom, kao èarolijom, pojavio u ruci.Machado se nasmiješi i prekriži ruke, držeæi šake na otvorenom.«Možete se opustiti. Nareðeno mi je da suraðujem s vama u potpunosti.«Ammar vrati pištolj u ureðaj na oprugu pod desnim rukavom.«Kako ste me prepoznali?»«Naši vode nemaju tajna.»Prokleti Jazid, pomisli Ammar ljutito. Jazid ga je izdao time što je otkrio njegov identitet. Nije ni na trenutak povjerovao u Machadovu laž. Kada predsjednik Hasan bude uklonjen, reinkarnirani Muhamed nije više imao koristi od svojega plaæenog ubojice.BlagoAmmar nije htio otkriti svoj plan bijega meksièkom ubojici. Bilo mu je jasno da njegov kolega mora sklopiti savez iz nužnosti. Ammaru je godila spoznaja da može ubiti Machada kad god poželi, dok Meksikanac mora prièekati da mu preživljavanje bude zajamèeno.Ammar je toèno znao na èemu je.On podigne svoju šalicu. «Za Akhmada Jazida.»Machado ukoèeno podigne svoju. «Za Topiltzina.»Hala i senator Pitt bili su zakljuèani u apartmanu zajedno s predsjednikom Hasanom. Bili su prljavi i poprskani bojom, i previše iscrpljeni da bi mogli zaspati. Ruke su im bile pune žuljeva, a mišiæi su ih boljeli od fizièkog rada na koji nitko od njih nije navikao. I bili su gladni.Nakon groznièavog rada na remodeliranju vanjske strukture putnièkog broda nakon napuštanja Urugvaja, otmièari im nisu dali hranu. Jedina tekuæina koju su mogli piti bila je voda iz slavine u kupaonici. A da bi stvar bila još gora, temperatura je cijelo vrijeme padala, a kroz ventilatore nije dopirala toplina.Predsjednik Hasan bio je ispružen na jednom krevetu, jadan i oèajan. Imao je kroniènih problema s leðima, a napor desetosatnoga neprekidnog sagibanja i ispravljanja prouzroèio mu je velike boli koje je stoièki podnosio.Hala i senator mogli su biti izraðeni od drva, s obzirom na to koliko su se malo kretali. Hala je sjedila za stolom, s glavom oslonjenom na ruke. Èak i u ovakvom stanju još je izgledala spokojno | i prelijepo.Senator Pitt ležao je na kauèu, zamišljeno promatrajuæi svjetlo | na stropu. Samo je treptanje njegovih oèiju bilo dokaz da je živ.Napokon, Hala podigne glavu i pogleda ga.«Kad bismo barem mogli nešto uèiniti», reèe ona jedva èujnim | glasom.Senator se ukoèeno pridigne u sjedeæi položaj. Za svoje godine i još je bio u dobroj formi. Boljelo ga je cijelo tijelo, od vrata do stopala, ali srce mu je udaralo postojano, kao da je dvadeset godina mladi.«Taj vrag pod maskom ništa ne prepušta sluèaju», reèe on.Clive Cussler«Ne hrani nas da bismo ostali slabi, svi su zakljuèani odvojeno da ne bi mogli komunicirati ili dogovoriti protuudar, a njegovi teroristi nisu komunicirali s nama dva dana. Sve je proraèunano da nas održi u stanju napetosti i bespomoænosti.««Zar ne možemo barem pokušati pobjeæi odovud?»«Na kraju hodnika vjerojatno se nalazi stražar koji samo èeka raspaliti po prvoj osobi koja se probije kroz vrata. A èak i kad bismo ga nekako svladali, kamo bismo mogli poæi?»«Možda možemo ukrasti èamac za spašavanje», izbaci Hala prijedlog.

Senator odmahne glavom i nasmiješi se. «Prekasno je sada za bilo kakav pokušaj. Sada je broj otmièara udvostruèen ovima s meksièkoga teretnog broda.»«A kad bismo razbili prozor i ostavili na vodi trag od namještaja, posteljine i svega drugog što bismo mogli izbaciti?», ustrajala je Hala.«Isto tako bismo mogli izbacivati boce s porukama. Struje æe ih odnijeti stotine kilometara od naše rute do jutra.» On zastane i odmahne glavom. «Tragaèi ih neæe pronaæi na vrijeme.»«Znate jednako kao i ja, senatore, da nas nitko ne traži. Svijet misli da je naš brod potonuo i da su svi poginuli. Potraga bi do sada veæ bila završena.««Znam jednog èovjeka koji nikada neæe odustati.«Ona ga upitno pogleda. «Tko je to?»«Moj sin, Dirk.»Hala ustane i došepa do prozora, pa se odsutno zagleda prema vanjskoj fiberploèi koja joj je sakrivala pogled na more. «Sigurno se ponosite njime. On je hrabar i domišljat èovjek, ali je samo èovjek. Nikada neæe prozrijeti ovu varku...»Ona iznenada zastane i pogleda prema moru kroz pukotinu u kulisama. «Nešto pluta pokraj nas u vodi.»Senator joj priðe i stane pokraj nje. Mogao je nazrijeti nekoliko bijelih predmeta na plavoj površini mora. «Led», reèe on šokirano.«To objašnjava hladnoæu. Sigurno plovimo prema Antarktici.»Hala se okrene prema njemu i zabije lice u njegove grudi. «Nikada nas neæe spasiti«, promrmlja ona s bespomoænom rezignacijom.«Nikome neæe pasti na pamet da nas potraži ovdje.«BlagoPoglavlje XLIVNitko nije znao da Sounder može juriti takvom brzinom. Palube su podrhtavale od napora strojarnice, a trup se potresao kad bi brod udario u valove.Brod je porinut u brodogradilištu u Bostonu ljeti 1961. Proveo je gotovo tri desetljeæa tako što su ga iznajmljivali oceanografskim školama za istraživaèke projekte na svim morima svijeta. Nakon što ga je 1990. kupio NAMP, potpuno je preureðen i obnovljen. Novi dizel motor od 4.000 konjskih snaga bio je konstruiran za brzine do èetrnaest èvorova, ali Stewart i njegova posada iz njega su izvukli sedamnaest.Sounder je bio jedini brod na tragu Lady Flamborough, a on je imao jednake šanse da je stigne kao baset koji trèi za leopardom. Ratni brodovi argentinske i britanske ratne mornarice stacionirani na Falklandskom otoèju mogli su presresti putnièki brod u bijegu, ali nisu obaviješteni.Nakon Pittove kodirane poruke admiralu Sandeckeru, kojom gaje obavijestio o zapanjujuæem otkriæu Generala Brava umjesto Lady Flamborough, združeni stožer i šefovi obavještajne službe Bijele kuæe savjetovali su predsjedniku da strogo èuva ovo otkriæe, sve dok amerièke postrojbe za specijalne operacije ne doðu u to podruèje i ne koordiniraju akciju spašavanja.Clive CusslerI tako je stari Sounder jurio morem, sam i bez nekih visokih službenih ovlasti. Njegova posada pomoraca i znanstvenika zarazila se ludim uzbuðenjem potjere.Pitt i Giordino sjedili su u brodskoj blagovaonici i prouèavali karte krajnjeg juga Atlantskog oceana koje je Gunn postavio na stol i uèvrstio šalicama kave.«Uvjeren si da idu na jug?», upita Gunn Pitta.«Da je skrenuo na sjever, putnièki brod opet bi se našao u podruèju potrage«, objasni Pitt. «A sigurno nisu krenuli na zapad, prema obali Argentine.««Mogli su krenuti prema otvorenome moru.»«S prednošæu od tri dana, do sada su veæ mogli biti na pola puta do Afrike», doda Giordino.«Previše rizièno», reèe Pitt. «Tko god stajao iza ove predstave, nije glup. Da

je brod skrenuo istoèno i krenuo preko oceana, bio bi izložen otkrivanju od zrakoplova i drugih brodova u prolazu. Ne, njegova jedina opcija ukoliko želi izbjeæi pažnju bila je da nastavi planiranim smjerom Generala Brava prema San Pablu na Ognjenoj zemlji.»«No, luèke vlasti digle bi uzbunu kad bi brod za prijevoz kontejnera zakasnio», ustrajao je Giordino.«Ne podcjenjuj ovog momka. Da se kladimo kako je nazvao luèkog kapetana luke San Pablo i javio mu da æe General Bravo zakasniti zbog kvara u strojarnici?««Zgodno», složi se Giordino. «To bi mu priskrbilo još 48 sati.»«U redu», reèe Gunn. «Što nam je preostalo? Kamo ide? Postoje tisuæe nenaseljenih otoka na kojima bi se mogao izgubiti oko Magelanovog prolaza.««Ili...», Giordino zastane, «...je krenuo prema Antarktici, gdje ga nitko neæe tražiti.««Svi govorimo u sadašnjem vremenu«, reèe Pitt. «Koliko mi znamo, veæ bi mogao biti usidren u nekoj zabaèenoj uvali.««Uskoro æemo razotkriti njegove trikove«, reèe Gunn. «Kamere Landsata aktivirat æe se pri sljedeæem prijelazu, i Lady Flamborough, prerušena u Generala Brava, pojavit æe se u punom sjaju.«Giordino pogleda Pitta oèekujuæi komentar, ali njegov stari prijatelj zurio je u prazno.BlagoDobro je poznavao Pittovu naviku iskljuèivanja i znakove koji su ukazivali na to.Pitt više nije bio na Sounderu, bio je na mostu Lady Flamborough, pokušavajuæi prodrijeti u glavu svojeg protivnika. To nije bio lagan zadatak. Èovjek koji je upravljao ovom otmicom bio je najlukaviji tip s kojim je Pitt do sada imao posla.«On je svjestan toga», reèe Pitt napokon.«Svjestan èega?», upita Gunn znatiželjno.«Èinjenice da ga možemo detektirati satelitskim fotografijama.»«Onda zna da može bježati, ali ne i pobjeæi.»«Mislim da može.»«Volio bih znati kako.»Pitt ustane i protegne se. «Idem u malu šetnju.»«Nisi mi odgovorio na pitanje.« Gunn je sada bio nestrpljiv.Pitt se zaljulja i uskladi tijelo s ljuljanjem broda, pa pogleda Gunna s poluosmijehom. «Da sam ja na njegovom mjestu«, reèe on kao da govori o èovjeku kojega dobro poznaje, «uèinio bih da brod nestane i po drugi put.»Gunn zine, a Giordino ga pogleda s izrazom «jesam li ti rekao». No, prije nego što je mogao nastaviti s ispitivanjem, Pitt napusti blagovaonicu.Pitt krene prema stražnjem dijelu broda i spusti se ljestvama u mjeseèev bazen. Zaobiðe Deep Rovera i stane pred velikom rolom plastiènog materijala koju su izvukli s dna. Bila je visoka gotovo kao i Pitt i prièvršæena konopcima.Zurio je u nju gotovo pet minuta, a zatim ustane i potapše je jednom rukom. Intuitivni osjeæaj koji se pretvarao u sigurnost sve je više pretvarao pogled njegovih oèiju u makijavelistièki.Zatim izgovori dvije rijeèi, tako tiho da ga inženjer koji je stajao na skeli na samo nekoliko metara od njega nije ni èuo.«Jesam te!»Clive CusslerPoglavlje XLVPoplava informacija o tome što je postalo poznato kao 'kriza Flamborough' tekla je kroz teleprinter i raèunalo u Vojni zapovjedni centar u Pentagonu, Operativni centar Ministarstva vanjskih poslova, i prostoriju Ratnih igara u staroj upravnoj zgradi.

Podatci su prikupljani iz svih ovih strateških lokacija, a zatim su analizirani gotovo brzinom svjetlosti. Zatim je sažeta verzija informacija, dopunjena preporukama, poslana u operativnu prostoriju u podrumu Bijele kuæe na konaènu procjenu.Predsjednik, odjeven neformalno u hlaèe i vuneni pulover, ude u prostoriju i sjedne na jedan kraj dugoga konferencijskog stola. Nakon što je èuo najnovije vijesti o situaciji, zatražio je od svojih savjetnika moguæe opcije za odgovarajuæu akciju. Iako je konaèna odluka zavisila samo o njemu, imao je veliku podršku veterana u rješavanju kriznih situacija koji su radili u potrazi za koncenzusom i bili spremni da ga provedu nakon što ga on odobri, usprkos moguæim razlièitim mišljenjima. Obavještajni podatci iz Egipta uglavnom su ukazivali na lošu situaciju. Zavladalo je stanje anarhije; situacija se pogoršavala svakim satom. Policija i vojne snage ostale su u barakama, dok su tisuæe sljedbenika Akhmada Jazida pokrenule štrajkove i bojkote diljem zemlje. Jedina dobra vijest bila je ta što demonstracije nisu bile obilježene nasiljem.BlagoDržavni tajnik Douglas Oates na brzinu je prouèio izvješæe koje je pred njega stavio jedan pomoænik.«Samo nam još to treba», promrmlja on.Predsjednik ga pogleda u išèekivanju.«Muslimanski pobunjenici upravo su zauzeli glavnu TV postaju u Kairu.»«Je li se pojavio Jazid?»«Još nije.» Šef CIA-e Brogan prišao im je od jednog raèunalnog zaslona. «Najnoviji podatci kazuju nam da je još zatvoren u svojoj vili kod Aleksandrije, i èeka formiranje nove vlade.»«Neæe dugo èekati.» Predsjednik umorno uzdahne.«Kakav stav zauzimaju izraelski ministri?»Oates složi papire dok je govorio. «Iskljuèivo èekaju da vide što æe se dogoditi. Ne smatraju Jazida neposrednom prijetnjom.««Promijenit æe pjesmu kad ovaj pogazi mirovni sporazum iz Camp Davida.» Predsjednik se okrene i hladno zagleda u Broganove oèi. «Možemo li ga smaknuti?»«Da.» Broganov odgovor bio je miran, empatièan.«Kako?»«Da se stvar ne bi obila o glavu vašoj administraciji, gosp. predsjednièe, sa poštovanjem vam sugeriram daje bolje da ne znate.»Predsjednik klimne glavom u znak slaganja. «Vjerojatno si u pravu. No, ne možete to uèiniti ako vam ja ne zapovjedim.««Preklinjem vas da ne pribjegnete ubojstvu«, reèe Oates.«Doug Oates je u pravu», reèe Julius Schiller. «To bi nam se moglo vratiti poput bumeranga. Ako se sazna za to, bliskoistoèni teroristi otvorit æe sezonu lova na vas.»«Da i ne spominjem bunu u Kongresu«, doda Dale Nichols, koji je sjedio u sredini stola. «A tisak bi vas razapeo.»Predsjednik zamišljeno odvagne posljedice, pa konaèno klimne.«U redu, sve dok Jazid mrzi sovjetskog premijera Antonova jednako kao i mene. Za sada æemo odgoditi njegovu smrt. No, imajte na umu, gospodo, nemam namjeru od ovog luðaka trpjeti niti pola onog sranja kakvo je Homeini priredio mojim prethodnicima.«Brogan se namršti, ali Oates i Schiller pogledaju se s olakšanjem. Nichols je samo zadovoljno puckao svoju lulu.Chve CusslerGlumci u ovoj drami bili su snažni ljudi, izraženih i èesto suprotstavljenih stavova. Bilo je lako kad su pobjeðivali, ali u porazu je to dolazilo do izražaja.

Predsjednik promijeni temu. «Ima li vijesti o Meksiku?»«Situacija je neugodno mirna», odgovori Brogan.«Nema demonstracija, nema pobuna. Èini se da Topiltzin igra istu igru èekanja kao i njegov brat.»Predsjednik zbunjeno podigne pogled.«Jesam li vas dobro èuo? Rekli ste 'brat'?»Brogan klimne prema Nicholsu. «Dale je pogodio. Jazid' Topiltzin su braæa, i nisu ni Egipæani ni Meksikanci.»«Definitivno ste dokazali obiteljsku povezanost?«, upadne Schiller zapanjeno. «Imate dokaz?»«Naši operativci došli su do njihovih genetskih kodova i usporedili ih.»«Prvi put èujem za to», reèe šokirano predsjednik.«Trebali ste me prije obavijestiti.««Još procjenjujemo završne dokumente, i uskoro æemo ih dobiti iz Langleva. Žao mi je, gosp. predsjednièe. Riskiram da ispadnem pretjerano oprezan, ali nisam htio izbacivati tako šokantno otkriæe sve dok ne prikupimo èvrste dokaze.»«Kako si, dovraga, došao do njihovih genetskih kodova?», upita Nichols.«Obojica su vrlo sujetni», objasni Brogan.«Naš odjel za krivotvorenje poslao je Jazidu Kuran, a Topiltzinu fotografiju na kojoj je prikazan u punoj azteèkoj opremi, uz molbu da napisu kratku molitvu na oba predmeta i vrate ih. Zapravo, bilo je malo složenije, jer molbe su napisane rukopisima poznatih obožavatelja - utjecajnih sljedbenika s financijskom i politièkom moæi, dodao bih. Pali su na trik. Problem je bio u presretanju povratnih pošiljaka prije no što su stigle na prave adrese. Sljedeæi problem bilo je uklanjanje nekoliko slojeva otisaka prstiju koji su naknadno naèinjeni na ovim predmetima. Pomoænici, tajnici, tko veæ. Jedan otisak palca s Kurana odgovarao je poznatom Jazidovom otisku koji je egipatska policija imala u dosjeu kad je uhiæen prije nekoliko godina. Zatim je iz masnih tkiva s otiska prsta izvaðena njegov DNA. S Topiltzinom nije bilo takoBlagolako. Nije imao dosjea u Meksiku, ali laboratorij je usporedio njegov kod s kodom njegovog brata prema otiscima skinutim s fotografije. Zatim nam je sluèajno otkriæe u meðunarodnim kriminalnim dosjeima u pariškom stožeru Interpola otkrilo cijelu prièu. Sve se posložilo. Ono na što smo naišli bila je obiteljska organizacija, kriminalna dinastija koja je nastala nakon Drugog svjetskog rata. Carstvo vrijedno milijarde dolara kojim su vladali majka i otac, tri brata i sestra. Oni su bili glavni voðe operacija, a imali su cijelu mrežu ujaka, ujna, bratiæa i drugih roðaka. Zbog ovako bliske povezanosti, meðunarodni istražitelji nikada nisu uspjeli prodrijeti u organizaciju.*Osim kliktanja teleprintera i tihog šapta pomoænika, prostorijom je zavladala šokantna tišina. Brogan pogleda Nicholsa, pa Schillera, pa Oatesa, pa predsjednika. «Kako se zovu?», upita predsjednik tiho.«Capesterre», odgovori Brogan. «Roland i Josephine Capesterre su otac i majka. Njihov najstariji sin je Robert, ili kako ga mi zovemo, Topiltzin. Sljedeæi brat je Paul.»«On je Jazid?»«Da.»«Mislim da smo zainteresirani za sve što znaš», reèe predsjednik.«Kao što sam rekao», nastavi Brogan, «još nemam u rukama sve èinjenice, na primjer, gdje su Karl i Marie, mladi brat i sestra, niti imena drugih roðaka. Tek smo zagrebli površinu. Prema onome što znam, Capesterrei su tradicionalna kriminalna obitelj koja je zapoèela s djelovanjem prije gotovo osamdeset godina, kad se djed preselio iz Francuske na Karibe i zapoèeo s operacijom krijumèarenja. Prevozio je ukradena dobra i alkoholna piæa u SAD tijekom prohibicije. U poèetku je djelovao iz luke Spain, s Trinidada, ali kako je napredovao, ubrzo je kupio mali obližnji otok i tamo pokrenuo biznis. Roland

je preuzeo cijelu stvar kad je stari umro, i zajedno sa suprugom, Josephine - neki tvrde da je ona mozak svega - nije gubio vrijeme i proširio se i na trgovinu drogom. Najprije su na svojem otoku izgradili legitimnu plantažu banana, od koje su ostvarivali lijep, pošteni profit. Zatim su postali inovativni i poèeli zaraðivati velik novac žetvom dvije razlièite kulture. Drugu, marihuanu, uzgajali su pod drveæem banana kako ih ne bi otkrili. Osim toga, na otoku su pokrenuli i laboratorij za obradu marihuane. Jesam li vam ocrtao jasnu sliku?»Clive Cussler«Da...», reèe predsjednik polako.«Sada nam je jasno. Hvala ti, Martine.»«Sve su razradili», promrmlja Schiller. «Capesterrei su uzgajali, obraðivali i krijumèarili drogu u isto vrijeme.««I distribuirali«, nastavi Brogan. «Ali, što je zanimljivo, ne u SAD. Prodavali su drogu samo u Europi i na Dalekom istoku.»«Još se bave drogom?», upita Nichols.«Ne.» Brogan odmahne glavom. «Od svojih doušnika dobili su obavijest kako æe snage osiguranja Zapadnoindijskih otoka napasti njihov privatni otok. Obitelj je spalila usjeve marihuane, zadržala plantažu banana i poèela kupovati udjele u financijski nestabilnim korporacijama. Postali su iznimno uspješni u preokretanju poslovanja i ostvarivanju golemih profita. Naravno, njihova neobièna metoda rukovoðenja mogla je imati veze s time.»Nichols se upeca za ovo. «Kakav je bio njihov sustav?»Brogan se isceri. «Capesterrei su se oslanjali na ucjenu, reketarenje i ubojstva. Kad god bi im se na putu našla neka konkurentska kompanija, iz nekoga neobiènog razloga direktori tih korporacija uvijek bi se poželjeli spojiti s kompanijom Capesterreovih, pri èemu bi u tome doslovno izgubili sve što su imali. Službenici zaduženi za razvoj koji su ometali njihove projekte, odvjetnici koji bi ih tužili, neprijateljski politièari, svi su upoznali i zavoljeli Capesterreove, ili bi jednog lijepog dana njihove supruge i djeca doživjeli nesreæe, ili bi im kuæe izgorjele do temelja, ili bi jednostavno nestali.»«Nešto poput mafije koja vodi General Motors ili Gulf and West-ern», reèe predsjednik sarkastièno.«Dobra usporedba.« Brogan uètivo klimne, pa nastavi.«Sada obitelj kontrolira golemi svjetski konglomerat financijskih i industrijskih poduzeæa koji vrijedi oko dvanaest milijarda dolara.»«Milijarda?», promrmlja Oates s nevjericom.«Možda više nikada neæu iæi u crkvu.»Schiller slegne ramenima u èudu.«Tko kaže da se zloèin ne isplati?»«Nije ni èudo što kontroliraju dogaðaje u Egiptu i Meksiku», reèe Oates. »Vjerojatno su potkupili ili se prisilno ubacili u svaku vladinu i vojnu instituciju.«Blago«Sada nazirem njihov plan», reèe predsjednik.«Ali ne mogu shvatiti kako bi njihovi sinovi mogli proæi kao roðeni Egipæani ili Meksikanci? Nitko ne može tako prevariti milijune ljudi, a da ih netko ne otkrije.»«Majka im je bila potomak crnih robova, i to objašnjava njihovu tamnu put», reèe Brogan strpljivim tonom. «O njihovoj prošlosti možemo samo nagaðati. Roland i Josephine vjerojatno su razradili plan prije èetrdeset ili više godina. Kad su dobili djecu, poèeli su ih pretvarati u strance. Paul je sigurno uèio arapski otkad je prohodao, a Robert je uèio drevni azteèki. Kad su djeèaci odrasli, vjerojatno su pohaðali privatne škole u Meksiku i Egiptu pod lažnim imenima.»

«Sjajan plan», promrmlja Oates s divljenjem.«Nije nešto uobièajeno, kao što je ubacivanje krtica u redove obavještajaca, veæ infiltracija na najvišim razinama, pri èemu su za svaki sluèaj ubacili i mesijanski privid.««Zvuèi mi prilièno dijabolièno«, reèe Nichols.«Slažem se s Dougom», reèe predsjednik klimajuæi prema Oatesu.«Sjajan plan. Obuèiti djecu od roðenja, upotrijebiti neizrecivo bogatstvo i moæ kako bi se preuzela vlast nad cijelim državama. Zapravo, imamo posla s nevjerojatnim strpljenjem i upornošæu.««Moraš odati priznanje tim gadovima«, složi se Schiller.«Držali su se svojeg plana dok im dogaðaji nisu krenuli na ruku. Sada su nadomak tome da zavladaju dvjema vodeæim državama Treæeg svijeta.««To ne smijemo dopustiti«, reèe predsjednik.«Ako brat u Meksiku postane voda države i ostvari svoju prijetnju da æe natjerati dva milijuna ljudi preko naših granica, neæu imati izbora osim da upotrijebim naše oružane snage.««Moram vas upozoriti na moguæe posljedice agresije«, reèe Oates u ulozi državnog tajnika. «Novija povijest pokazuje da napadaèi ne prolaze dobro. Ubojstva Jazida i Topiltzina, ili kako se veæ zovu, i napad na Meksiko neæe riješiti naše dugoroène probleme.««Možda i ne», progunða predsjednik, «ali æe nam sigurno dati dovoljno vremena da ublažimo situaciju.««Možda postoji i drugo rješenje«, reèe Nichols.«Upotrijebimo Capesterreove jedne protiv drugih.«Clive Cussler«Umoran sam», reèe predsjednik, kojem se stres vidio u borama oko oèiju. «Molim te, preskoèi zagonetke.«Nichols pogleda Brogana tražeæi podršku. «Ovi ljudi bili su krijumèari droge. Sigurno su traženi kriminalci. Je li to toèno?»«Prvo je toèno, ali ne i drugo», odgovori Brogan. «To nisu sitni ulièni lopovi. Cijela obitelj je godinama pod istragom. Nema uhiæenja. Nema osuda. Imaju ekipu korporacijskih odvjetnika koji bi posramili i najveæu odvjetnièku tvrtku iz Washingtona. Imaju prijatelje i veze koje vode do samog vrha vlada deset najveæih država. Želite njih izvesti pred sud? Radije pokušajte srušiti piramide bodežom za led.»«Onda možemo reæi svijetu o kakvim je gadovima rijeè», ustrajao je Nichols.«Neæe iæi», reèe predsjednik. «Takav pokušaj sigurno æe nam se obiti o glavu kao laž i propagandna izmišljotina.««Nichols je možda krenuo pravim putem», reèe Schiller tiho. On je bio èovjek koji je više slušao nego što je govorio. «Sve što nam je potrebno jest baza koja se ne može srušiti niti razbiti.«Predsjednik zamišljeno pogleda Schillera.«Na što misliš, Juliuse?»«Lady Flamborough», odgovori Schiller, zamišljenog izraza lica.«Ako doðemo do neoborivog dokaza kako Jazid stoji iza otmice broda, možemo probiti zid Capesterreovih.»Brogan polako klimne glavom.«Skandal koji bi tada nastao pomogao bi u skidanju vela tajne oko Jazida i Topiltzina i bezbrojnih kriminalnih aktivnosti njihove obitelji.««Ne zaboravite svjetske medije. Oni æe upasti u frenetièno ludilo poput morskih pasa kada zagrizu krvavu prošlost Capesterreovih.» Nicholas žmirne kada shvati nehotiènu igru rijeèi koju je izustio.«Previdate jednu važnu èinjenicu«, reèe Schiller uz dugi uzdah.«U ovom trenutku nije moguæe dokazati bilo kakvu vezu izmeðu nestanka broda i Capesterreovih.»Nichols se namršti. «Tko bi drugi imao motiva da se riješi predsjednika De

Lorenza i Hasana, i Hale Kamil?»«Nitko!», reèe Brogan glasno.«Èekajte», reèe strpljivo predsjednik.Blago«Julius ima pravo. Otmièari se ne ponašaju poput tipiènih bliskoistoènih terorista. Još se nisu identificirali. Nisu postavljali zahtjeve niti prijetnje. Nisu upotrijebili posadu i putnike kao taoce za meðunarodnu ucjenu. Ne stidim se priznati da mi njihova tišina djeluje zastrašujuæe.««Ovaj put imamo posla s drugom vrstom», prizna Brogan.«Capesterreovi igraju igru èekanja, nadajuæi se da æe vlade De Lorenza i Hasana pasti u njihovoj odsutnosti.»«Ima li novosti o putnièkom brodu otkad je sin Georgea Pitta otkrio zamjenu?», upita Oates, mirno preusmjerivši raspravu podalje od moguæeg sukoba.«Negdje je oko istoène obale Ognjene zemlje», odgovori Schiller.«Juri prema jugu kao lud. Pratimo ih satelitom, i do sutra u ovo vrijeme trebali bismo ih pronaæi.»«Ako ih veæ nisu pronašli», reèe Brogan.«Kakve snage imamo na tom podruèju?««Gotovo nikakve, gosp. predsjednièe)), odgovori Nichols.»Nemamo razloga da ih držimo tako daleko na jugu. Osim nekoliko transportnih zrakoplova Vojnog zrakoplovstva koji prenose zalihe do polarnih istraživaèkih postaja, jedini amerièki brod u blizini Lady Flamborough je Sounder, NAMP-ov brod za oceanska istraživanja.««Onaj na kojem je Dirk Pitt?»«Da, gospodine.««A što je s našim specijalnim snagama?»«Prije dvadeset minuta razgovarao sam s generalom Keithom iz Pentagona«, reèe Schiller. «Elitni tim, sa svom potrebnom opremom, ukrcao se na teretni mlažnjak C-140 i poletio prije oko sat vremena. Pratila ih je eskadrila jurišnih zrakoplova Osprey.»Predsjednik se nasloni u stolcu i prekriži ruke.«Gdje æe postaviti zapovjedni stožer?«Brogan na divovskom zidnom zaslonu prikaže kartu vrha Južne Amerike. Baterijskom strjelicom zatim pokaže jednu toèku.«Ako ne dobijemo nove informacije koje bi mogle promijeniti poèetni plan«, objasni on, «sletjet æe u zraènu luku pokraj malog èileanskoga grada Punta Arenasa na poluotoku Brunswick, i upotrijebiti je kao operativnu bazu.«Clive CusslerII«Dug let», reèe predsjednik tiho. «Kada stižu?»«Za petnaest sati.»Predsjednik pogleda Oatesa. «Doug, tebi prepuštam rješavanje meðudržavnih problema s vladama Èilea i Argentine.««Pobrinut æu se za to.»«Lady Flamborough mora biti pronaðena prije no što specijalne snage mogu krenuti u akciju spašavanja», reèe Schiller s neumoljivom logikom.«Tu imamo problem.« Broganov glas izražavao je slaganje.«Najbliža flota s nosaèem zrakoplova udaljena je gotovo pet tisuæa milja. Nema naèina da pokrenemo veliku zraènu i pomorsku potr agu.»Schiller se zamišljeno zagleda u stol. «Svaki pokušaj spašavanja mogao bi potrajati tjednima ako su otmièari uveli Lady Flamborough u puste zaljeve antarktièke obale. Stvar nam neæe olakšati ni magle, izmaglice i niski oblaci.»«Satelitski nadzor jedino je sredstvo koje imamo», reèe Nicholsl«Problem je u tome što nemamo niti jedan špijunski satelit kojj motri taj dio svijeta.»

«Dale je u pravu», složi se Schiller.«Mora na dalekom jugu nisu na visokom položaju na listi ciljeva strateškog motrenja. Da se radi o sjevernoj hemisferi, mogli bismo fokusirati niz ureðaja za slušanje i gledanje, tako da bismo mogli slušati razgovore na brodu i èitati novine na palubi.»«Što imamo?», upita predsjednik.«Landsat», odgovori Brogan, «nekoliko meteoroloških satelita Ministarstva obrane, i Seasat kojim se koristi NAMP za prouèavanje leda na Antarktici i morskih struja. No, najbolje što imamo je SR-90 Casper.»«Imamo li izvidnièki zrakoplov SR-90 u Latinskoj Americi?»«Najbliža zraèna luka s tim zrakoplovom je u Teksasu.»«Koliko mu treba da odleti tamo i natrag?»«Casper leti brzinom od pet mahova, ili negdje oko pet tisuæa kilometara na sat. Može odletjeti do Antarktike, fotografirati i vratiti se s filmom za pet sati.»Predsjednik polako odmahne glavom u oèaju.Blago«Hoæe li mi netko, molim vas, reæi zašto vladu Sjedinjenih Država netko uvijek ulovi spuštenih hlaèa? Kunem se Bogom, nitko ne brlja tako kao mi. Izgradimo najsofisticiranije sustave za detekciju koji su ikada postojali, a kad nam zatrebaju, svi su na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme.»Nitko nije progovorio, nitko se nije ni pomaknuo. Predsjednikovi ljudi izbjegavali su njegov pogled i posramljeno su zurili u stol, papire, zid, sve osim njegovog lica.Napokon Nichols progovori tihim, èvrstim glasom.«Pronaæi æemo brod, gosp. predsjednièe. Ako ih itko može izvuæi žive, uèinit æe to specijalne snage.»«Da», otegne predsjednik. «Oni su vrhunski obuèeni za takve misije. Jedino pitanje koje mi pada na pamet jest hoæe li putnici i èlanovi posade još biti živi da bi mogli biti spašeni? Ili æe specijalne snage pronaæi brod pun leševa?»Clive CusslerPoglavlje XLVIPukovnik Morton Hollis nije bio presretan što je morao napustiti obitelj usred roðendanske zabave svoje supruge. Njezin pogled pun razumijevanja stezao mu je utrobu. Znao je da æe ga to skupo koštati. Crvena koraljna ogrlica morat æe biti pojaèana višednevnim krstarenjem po Bahamima na koje ga je uvijek nagovarala. Sjedio je za stolom u posebnom uredu u transportnom zrakoplovu C-140, i letio na jug iznad Venecuele. Pušio je veliku havansku cigaru koju je kupio u trgovini u bazi, sada kad je embargo na kubanski uvoz ukinut.Hollis je prouèavao najnovija izvješæa o vremenu na Antarktici i pregledavao fotografije koje su prikazivale razvedenu, ledenu obalu. Otkad su poletjeli, u glavi je veæ tucet puta proèešljao sve moguæe poteškoæe na koje mogu naiæi. Tijekom svoje kratke povijesti Snage za specijalne operacije veæ su ostvarile znaèajan niz uspjeha, ali još do sada nisu imali posla s velikim spašavanjem talaca poput ove otmice Lady Flamborough.Kao siroèe Pentagona, Snage za specijalne operacije nisu potpale pod jedno zapovjedništvo sve do jeseni 1989. U to vrijeme, vojna postrojba Delta, èiji su borci unovaèeni iz elitnih postrojba Rangera i Zelenih bereta, te tajne zrakoplovne postrojbe zvane Task Force 160, spojila se s vrhunskim mornarièkim timom 6 iz SEAL-a i Eskadrilom za specijalne operacije Vojnog zrakoplovstva.BlagoUjedinjene snage presjekle su rivalitet i prekoraèile granice izmeðu rodova vojske i postale jedna postrojba od dvanaest tisuæa ljudi, èiji je stožer bio u strogo èuvanoj bazi u jugoistoènoj Virginiji. Vrhunski borci prošli su tešku obuku u gerilskoj taktici, padobranstvu, preživljavanju u divljini i

ronilaèkim operacijama, s posebnim naglaskom na osvajanje zgrada, brodova i zrakoplova u spasilaèkim misijama.Hollis jebio nizak—jedva je ispunjavao kriterij visine specijalnih snaga - i gotovo jednako širok u ramenima koliko je bio visok. Imao je èetrdeset godina, ali bio je neizmjerno èvrst. Preživio je rigorozni simulirani gerilski rat u moèvarama Floride tijekom tri tjedna, i padobranom se prebacio u drugu vježbu. Imao je kratko ošišanu, rijetku smeðu kosu koja je veæ polako sijedjela. Oèi su mu bile plavozelene, a bjelooènice pomalo požutjele zbog previše vremena na suncu bez odgovarajuæih naoèala.Bio je to oštrouman èovjek koji je uvijek gledao preko sljedeæeg brda i stvarao planove u skladu s time. Vrlo malo toga prepuštao je sudbini. On ustima napravi krug od dima s odreðenim zadovoljstvom. Nije mogao voditi bolji tim niti da je pokupio osvajaèe olimpijskih medalja. Oni su bili najbolji od najboljih za voðenje sukoba niskih intenziteta. Osamdeset ljudi iz njegovog tima, koji su se nazivali Lovci na demone, bili su izabrani za spašavanje Lady Flamborough zato što su sudjelovali u vježbi zimske bitke s lažnim teroristima koji su zauzeli brod i posadu kod norveške obale. Èetrdesetorica su bili 'strijelci', a drugu polovicu èinili su logistièari i prièuvni borci.Njegov zamjenik, bojnik John Dillinger, pokuca na vrata i proviri u ured. «Zaposlen si, Mort?», upita on s jasnim teksaškim naglaskom.Hollis nehajno mahne rukom. «Moj ured je tvoj ured», uvjeravao je Dillingera. «Ubaci se i sjedni na moj novi francuski kožni kauè.»Dillinger, vitak èovjek mršavog lica, ali èvrst poput nakovnja, sumnjièavo je pogledao platneno sjedalo na podu i sjeo. Iako su ga vjeèno zadirkivali zbog toga što je imao isto ime i prezime kao i slavni pljaèkaš banke, bio je majstor taktièkog planiranja i probijanja gotovo neprobojnih obrana.«Ponavljaš osnovne podatke?», upita on Hollisa.«Pregledavam meteorološke prognoze, i stanje leda i terena.»Chve Cussler«Vidiš li ikakve probleme u svojoj kristalnoj kugli?»«Prerano je.» Hollis podigne obrvu. «Kakvi se planovi raðaju u tvojem perverznom umu?»«Mogu ti izrecitirati i nacrtati dijagrame šest razlièitih naèina potajnog ukrcaja na brod. Upoznao sam se s planom i rasporedom paluba Lady Flamborough, ali sve dok ne budemo znali hoæemo li se spustiti padobranima, roniti do broda ili doæi pješice preko plaže ili leda, mogu planirati samo obris akcije.»Hollis ozbiljno klimne.«Na tom brodu nalazi se više od stotinu nevinih ljudi. Dva predsjednika i glavna tajnica Ujedinjenih naroda. Neka nam Bog pomogne ako nam se netko od njih nade na liniji paljbe.««Ne možemo napasti s toliko nepoznanica«, zakljuèi Dillinger.«Ne, ali ne možemo se spustiti iz buènih helikoptera pucajuæi iz svih oružja. Moramo se infiltrirati prije no što otmièari shvate da smo tamo. Potpuno iznenaðenje je od kljuène važnosti.»«Onda æemo ih napasti noæu, prikrivenom padobranskom operacijom.««Može biti», potvrdi Hollins napeto.Dillinger se promeškolji u plastiènom stolcu. «Noæni skok je sam po sebi opasan, ali skakanje naslijepo na zamraèeni brod moglo bi rezultirati pokoljem. Ti to znaš i ja to znam, Mort. Od naših èetrdeset ljudi, petnaest æe promašiti metu i pasti u more. Dvadeset æe ih biti ozlijeðeno kad padnu na tvrde i izboèene površine na brodu. Imat æu sreæe ako petorica budu sposobni za borbu.»«Tu moguænost ne možemo izbaciti.«»Prièekajmo dok ne dobijemo nove informacije«, predloži Dillinger. «Sve ovisi o tome gdje se brod nalazi. Golema je razlika ako je brod usidren, ili ako plovi morem. Èim dobijemo vijest o njegovom konaènom statusu, formulirat æu

èvrst plan napada i staviti ga tebi na stol kako bi ga odobrio.»«U redu«, složi se Hollis. «Kako su ljudi?««Rade domaæu zadaæu. Kad se spustimo u Punta Arenas, zapamtit æe raspored na Lady Flamborough dovoljno dobro da trèe palubama zavezanih oèiju.««Ovaj put imaju težak zadatak.«Blago«Izvršit æe posao. Trik je u tome da doðu na brod u jednom komadu.»«Postoji jedna stvar», reèe Hollis, s dubokim išèekivanjem na licu. «Najnovije procjene obavještajnih izvora o snazi otmièara... upravo su stigle iz Pentagona.««O koliko ljudi govorimo, pet, deset, možda dvanaest?»Hollis je oklijevao. »Pretpostavljajuæi da su i èlanovi posade meksièkog teretnog broda takoðer naoružani... možda ih je oko èetrdeset.«Dillinger zine.«O, moj Bože. Napadamo podjednak broj terorista?««Tako se èini.» Hollis tmurno klimne glavom.Dillinger šokirano odmahne glavom i povuèe dlanom preko èela. Zatim žestoko pogleda Hollisa.«Neki ljudi», reèe on s gaðenjem, «dobit æe nogom u tur prije no što ova prièa završi.»Duboko u betonskom bunkeru u brdu izvan Washingtona, poruènik Samuel T. Jones utrèi u veliki ured, zadihan kao da je upravo trèao sprint na dvjesto metara, što i jest - bilo je to samo dva koraka manje od toène udaljenosti izmeðu komunikacijske prostorije i ureda za fotoanalizu.Lice mu je bilo preplavljeno uzbuðenjem, a u podignutim rukama držao je veliku fotografiju.Jones je èesto jurio hodnicima tijekom vježba za krizne situacije, no sve do sada niti on niti preostalih tri stotine muškaraca i žena koji su radili u stožeru Snaga za specijalne operacije nisu to èinili zdušno. Vježba nije pokretala adrenalin kao prava situacija. Nakon što su èekali poput hiberniranih svizaca, oživjeli su kad je uzbuna zbog otmice Lady Flamborough stigla iz Pentagona.General-bojnik Frank Dodge predvodio je specijalne snage. On i neki drugi èlanovi njegovog osoblja napeto su èekali najnoviju satelitsku sliku koja prikazuje vode južno od Ognjene zemlje kad je Jones upao u sobu.«Imam je!»Clive CusslerDodge strogo pogleda mladog èasnika zbog nevojnièkog entuzijazma. «Trebala je stiæi još prije osam minuta», progunða on.«Moja greška, generale. Uzeo sam si slobodu da izbacim vanjske perimetre i uveæam podruèje pretrage prije no što sam ukljuèio raèunalno uveæanje.»Dodgeov strogi izraz omekša, i on klimne s odobravanjem.«Dobro razmišljanje, poruènice.«Jones kratko uzdahne i brzo prièvrsti najnoviju satelitsku sliku na dugu ploèu ispod reda svjetala. U blizini se nalazila i starija slika, koja je prikazivala zadnji poznati položaj Lady Flamborough zaokružen crvenom bojom. Prethodna ruta bila je nacrtana zelenom bojom, a projicirani smjer kretanja naranèastom.Jones zakoraèi unatrag kad su se general Dodge i njegovi èasnici okupili oko slike, gledajuæi nestrpljivo sitnu toèkicu koja je pokazivala putnièki brod.«Na posljednjoj satelitskoj slici, brod se nalazi na oko stotinu kilometara južno od Rta Horn», reèe jedan bojnik, prateæi smjer s prethodne karte. «Do sada bi veæ trebao biti daleko u Drakeovom prolazu, i približava se otocima kod Antarktike.»Nakon prouèavanja koje je potrajalo gotovo minutu, general Dodge okrene se Jonesu. «Jeste li prouèili sliku, poruènièe?»

«Ne, gospodine. Nisam imao vremena. Dojurio sam najbrže što sam mogao.»«Sigurni ste da je ovo najnovija slika?»Jones je izgledao zbunjeno. «Da, gospodine.««Nema greške?»«Nema», odgovori Jones bez oklijevanja. «NAMP-ov satelit Seasat snimio je podruèje digitalnim elektronskim impulsima koji su trenutno poslani postajama na tlu. Gledate sliku koja nije starija od šest minuta.»«Kada æemo dobiti sljedeæu fotografiju?»«Landsat bi trebao doæi nad tu regiju za èetrdeset minuta.»«A Casper?»Jones pogleda na sat. «Ako se vrati prema planu, za èetiri sata trebali bismo pogledati snimku.««Donesite mi je èim stigne.» -^Blago«Da, gospodine.*Dodge se okrene prema svojim podèinjenima. «Pa, gospodo, Bijeloj kuæi ovo se neæe svidjeti.«On priðe i podigne slušalicu. «Spojite me s Alanom Mercierom.»Za dvadeset sekunda u slušalici se zaèuje glas savjetnika za nacionalnu sigurnost. «Nadam se da imate dobre vijesti, Frank.»«Žao mi je, nemam«, odgovori Dodge jednoliènim tonom.«Èini se da je putnièki brod...»«Potonuo je?», prekine ga Mercier.«Ne možemo biti sigurni.»«Što želite reæi?»Dodge duboko uzdahne. «Molim vas, obavijestite predsjednika da je Lady Flamborough opet nestala.«Clive CusslerPoglavlje XLVIIIPoèetkom 1990-ih oprema za slanje fotografija ili slika diljem svijeta putem satelitskih mikrovalova ili fiberoptike postala je jednako uobièajena u poslovnom svijetu i državnim službama kao i fotokopirni strojevi. Slika se laserski skenirala, a zatim prebacivala do laserskog prijemnika, i mogla se reproducirati gotovo trenutno, u živim bojama i vrlo detaljno.I tako su u deset minuta od poziva generala Dodgea predsjednik i Dale Nichols bili nagnuti nad stolom u Ovalnom uredu i prouèavali Seasatovu sliku voda oko rta Južne Amerike.«Ovaj put možda je stvarno potonuo», reèe Nichols. Osjeæao se umorno i zbunjeno.«Ne vjerujem u to», reèe predsjednik, èije je lice bilo maska potisnutog bijesa. «Otmièari su imali priliku uništiti brod kod Punte del Este i pobjeæi na Generalu Bravu. Zašto bi ga sada potopili?««Možda su pobjegli podmornicom.«Èinilo se da predsjednik ovo ne èuje.«Naša nesposobnost u rješavanju ove krize zastrašujuæa je. Cijela naša reakcija èini se obavijena tromošæu.»«Uhvaæeni smo nepripremljeni i bez opreme», pokuša Nichols slabašno.«To se ovdje dogaða preèesto«, promrmlja predsjednik.BlagoOn podigne pogled, a u oèima mu je plamtio oganj.«Odbijam otpisati ove ljude. Dužnik sam Georgeu Pittu. Bez njegove podrške ne bih sjedio u Ovalnom uredu.» On zastane kako bi naglasio svoje rijeèi. «Ovaj put neæemo pasti na trik.»Sid Green takoðer je prouèavao satelitske slike. On je bio specijalist za fotografije u Nacionalnoj sigurnosnoj agenciji, u njezinom stožeru u Fort

Meyeru. Projicirao je dvije posljednje fotografije na jedan zaslon. Zaintrigiran, ignorirao je najnoviju, onu na kojoj se brod nije vidio, i usredotoèio se na raniju fotografiju. Raèunalnom leæom poveæao je sitnu toèkicu koja je predstavljala Lady Flamborough.Obris je bio nejasan, previše neprepoznatljiv da bi mogao vidjeti mnogo više od profila broda. On se okrene prema raèunalu s njegove lijeve strane i ubaci niz uputa. Nekoliko detalja koji su mu do sada bili skriveni postali su vidljivi. Mogao je razaznati dimnjak i oblik nadgraða, te zamagljene dijelove gornjih paluba.Radio je na tipkovnici raèunala pokušavajuæi izoštriti detalje putnièkog broda. Proveo je gotovo sat vremena prije no što se napokon naslonio, zabacio ruke za glavu i sklopio oèi.Vrata zamraèene sobe otvore se i u prostoriju ude Vic Patton, Greenov nadzornik. Stajao je na trenutak iza Greena promatrajuæi projekcije.«Kao da pokušavaš èitati novine na ulici s vrha nebodera Svjetskog trgovaèkog centra», primijeti ovaj.Green progovori ne okrenuvši se. «Podruèje fotografiranja od 70 puta 130 kilometara ne nudi nam mnogo razluèivosti, èak ni nakon uveæavanja.««Ima li znakova broda na posljednjoj slici?»«Ni traga.»«Šteta što ne možemo spustiti naše špijunske letjelice KH tako nisko.»«KH-15 mogao bi napraviti fotografiju.««Situacija na Bliskom istoku opet se zakuhava. Ne mogu ga izvuæi iz orbite dok se prašina ne slegne.»Clive Cussler«Onda pošaljite Caspera.»«Jedan je veæ na putu», reèe Patton. «Do ruèka bi trebao vidjeti boju oèiju otmièara.«Green pokaže prema raèunalnoj leæi. «Pogledajte i recite mi èini li vam se nešto pogrešnim.«Patton prisloni oko uz gumeni oslonac i zagleda se u toèkicu koja je bila Lady Flamborough. «Previše je nejasno da bih vidio detalje. Što propuštam vidjeti?»»Provjerite pramèani dio.»«Kako znaš koji je prednji, a koji stražnji dio?»«Po tragu iza krme», odgovori Green strpljivo.«U redu, imam ga. Paluba iza pramca izgleda skriveno, kao daje neèim pokrivena.««Osvojili ste prvu nagradu«, reèe Green.«Što smjeraju?«, razmišljao je Patton.«Znat æemo kada stigne snimka s Caspera.«U zrakoplovu C-140 koji je sada letio nad Bolivijom vladala je atmosfera gorkog razoèaranja. Fotografija bez broda stigla je u laserski prijemnik zrakoplova i izazvala jednako nezadovoljstvo u skuèenom zapovjednom centru kao i u washingtonskim krugovima moænika.«Kamo su, dovraga, otišli?«, pitao se Hollis.Dillinger je mogao samo progundati: «Nije mogao nestati.««Pa, nestao je. Pogledaj i sam.««Pogledao sam. Ne vidim ga ništa više no što ga ti vidiš.««Ovo je veæ treæi put za redom što nam je pogrešna informacija, loše vrijeme ili kvar na opremi zalupio vrata pred nosom. Sada se naša meta igra skrivaèa.««Sigurno je potonuo«, promrmlja Dillinger. «Ne vidim nikakvo drugo objašnjenje.««Ne mogu shvatiti kako bi se èetrdeset otmièara dogovorilo za samoubojstvo.««Što sada?««Osim traženja uputa od Zapovjednog centra, ne mogu uèiniti mnogo.««Hoæemo li prekinuti misiju?», upita Dillinger.

«Ne, ako nam ne narede da se vratimo.««Dakle, nastavljamo.«Hollis odsutno klimne glavom.«Letimo na jug dok nam ne narede drukèije.«BlagoPitt je saznao posljednji. Spavao je kao mrtvac kad je Rudi Gunn ušao u kabinu i protresao ga.«Vrati se medu žive», reèe Gunn oštro. «Imamo velik problem.»Pitt otvori oèi i provjeri brojèanik sata. «Jesmo li dobili kaznu za prebrzu vožnju iz Punta Arenasa?»Gunn pogleda Pitta s umornim oèajem. Netko tko se probudi veseo iz dubokog sna i odmah poène zbijati loše šale zasigurno je poticao od neke izgubljene grane evolucije.«Brod neæe pristati u luku još sat vremena.««Dobro, znaèi da mogu još malo odspavati.««Uozbilji se!», izlane Gunn. «Upravo smo primili najnoviju satelitsku fotografiju. Lady Flamborough nestala je po drugi put.««Stvarno je nema?««Ni poveæanjem nisu pronašli ni traga od broda. Upravo sam razgovarao s admiralom Sandeckerom. Bijela kuæa i Pentagon izbacuju zapovijedi poput poludjelih kockarskih automata. Spasilaèki tim specijalnih snaga je krenuo, spreman za akciju, ali nema kamo iæi. Poslali su i špijunski zrakoplov kako bi naèinio neke pristojne snimke iz zraka.««Pitaj admirala može li mi dogovoriti sastanak s vodom specijalnih snaga èim slete.««Zašto mu ti ne kažeš?««Jer se vraæam na spavanje«, odgovori Pitt glasno zijevnuvši.Gunn je bio zbunjen. «Na tom brodu je i tvoj otac. Zar ti nije nimalo stalo?««Jest», reèe Pitt, a oèi mu bijesnu upozorenjem, «stalo mi je. Ali ne vidim što bih mogao uèiniti u vezi s tim u ovom trenutku.«Gunn se povuèe.«Ima li još nešto što bi admiral trebao znati?«Clive CusslerPitt povuèe pokrivaè do pazuha i okrene se prema pregradnom zidu. »Zapravo, da. Možeš mu reæi da znam kako je nestala Lady Flamborough. I mogu s priliènom sigurnošæu utvrditi gdje se skriva.»Da je bilo koji drugi èovjek izgovorio ove rijeèi, Gunn bi ga nazvao lašcem. Ali u Pitta nije posumnjao niti sekundu.«Bi li mi dao neki trag?»Pitt se napola okrene.«Ti si nekakav kolekcionar umjetnina, zar ne, Rudi?»«Moja mala zbirka apstrakcija ne može se usporediti s New-vorškim muzejom moderne umjetnosti, ali vrijedna je štovanja.«On zbunjeno pogleda Pitta. «Kakve to veze ima s bilo èime?»«Ako sam u pravu, možda æemo se jako pozabaviti umjetnošæu.»«Jesmo li na istoj frekvenciji?*«Christo», reèe Pitt okrenuvši se opet prema zidu. «Radit æemo kritiku skulpture nadahnute Christom.»BlagoPoglavlje XLVIIILagani snijeg koji je padao pretvorio se u bijednu, vjetrom nošenu ledenu kišu nad najjužnijim velikim gradom na svijetu. Punta Are-nas procvao je kao zaustavna luka prije izgradnje Panamskog kanala, a nakon toga je zamro. Grad se polako opet uzdigao kao centar ovèarstva, a sada je doživljavao nagli uspon nakon što su u njegovoj blizini otkrivena naftna polja.Hollis i Dillinger stajali su na luèkom doku i nestrpljivo èekali ukrcaj na

Sounder. Temperatura je pala na nekoliko stupnjeva ispod nule; vlažna, oštra hladnoæa grizla im je izložena lica. Osjeæali su se poput deva na Arktiku. Zahvaljujuæi suradnji s èileanskim vlastima, zamijenili su borbene odore odorama imigracijskih službenika i sad su bili pod krinkom.Kao što je i planirano, njihov zrakoplov sletio je u obližnju vojnu zraènu luku još za mraka. Oluja im je bila dodatni bonus, smanjujuæi t vidljivost na nekoliko stotina metara, tako da njihov dolazak nije bio primijeæen. Èileansko vojno zapovjedništvo bilo je vrlo gostoljubivo i osiguralo je prostor u hangaru za malu Hollisovu eskadrilu Ospreva i C-140 koja se sklonila s vidika.Izišli su iz zaklona skladišta dok su istraživaèki brod privezivali uz mol i spuštali izlaznu rampu. Obojica su se trznula kad ih je udarila puna snaga ledenog vjetra.Clive CusslerNa krilu mosta pojavi se visok èovjek grubog lica i prijateljskog osmijeha, odjeven u skijašku jaknu. On približi ruku ustima.«Senor Lopez?», vikne on kroz ledenu kišu.«Si!», uzvrati mu Hollis.«Tko je vaš prijatelj?««Mi amigo es Senor Jones», odgovori Hollis, klimajuæi prema Dillingeru.«Èuo sam bolji španjolski u kineskom restoranu«, progunda Dillinger.«Molim vas, ukrcajte se na brod. Kada doðete na glavnu palubu, krenite ljestvama na desnoj strani i popnite se na most.«Gracias.»Dvojica voda amerièke elitne borbene postrojbe poslušno krenu uz ukrcajnu rampu i popnu se ljestvama kako im je reèeno. Hollisa je izjedala znatiželja. Sat vremena prije no što su stigli u Punta Arenas dobio je hitnu šifriranu poruku od generala Dodgea koji mu je zapovjedio da se tajno ukrca na Sounder nakon što brod pristane u luku. Bez objašnjenja, bez daljnjih uputa. Jedino što je znao s informativnog sastanka u Virginiji bilo je to da su istraživaèki brod i njegova posada zaslužni za otkrivanje varke i zamjene meksièkog broda za prijevoz kontejnera i Lady Flamborough.Ništa drugo. Bio je jako zainteresiran da sazna zašto se brod iznenada pojavio u Punta Arenasu gotovo istovremeno kad i njegov tim specijalnih snaga.Hollis nije volio tapkati u mraku, i bio je vrlo nabrušen.Èovjek koji ga je pozdravio još je stajao na krilu mosta. Hollis se zagleda u njegove hipnotièke zelene oèi — zapravo, bile su opalno zelene boje. Bio je to vitak èovjek širokih ramena, èija je otkrivena crna kosa bila prošarana bijelim ledenim pahuljicama. Gledao je dvojicu èasnika punih pet sekunda, dovoljno da ih procijeni. Zatim polako izvadi desnu ruku iz džepa kaputa i ispruži je.«Pukovnièe Hollis, bojnièe Dillinger, zovem se Dirk Pitt.»«Èini se da znate više o nama nego mi o vama, gosp. Pitte.»«Ta situacija bit æe ubrzo ispravljena«, reèe Pitt veselo.«Molim vas, krenite za mnom u kapetanovu kabinu. Èeka vas kava, i možemo razgovarati jer je tamo toplo i ugodno.«BlagoZahvalno su se sklonili s hladnoæe i krenuli za Pittom niz jednu palubu do Stewartovih odaja. Kad su ušli, Pitt im predstavi Gunna, Giordina i kapetana Stewarta. Èasnici specijalnih snaga rukovali su se sa svima i zahvalno prihvatili kavu.«Molim vas, sjednite», reèe Stewart, nudeæi im stolce.Dillinger se spusti na stolac, ali Hollis odmahne glavom.«Hvala vam, radije bih stajao.»On upitno pogleda èetvoricu ljudi iz NAMP-a. «Ako mogu biti otvoren, biste li mi rekli što se, dovraga, dogada?»«Oèito ima veze s Lady Flamhorough», reèe Pitt.

«Što imamo raspravljati? Teroristi su je uništili.««Još uvijek i te kako plovi», uvjeravao ga je Pitt.«Nisam dobio tu vijest», reèe Hollis. «Na posljednjoj satelitskoj fotografiji nema ni traga od broda.»«Vjerujte mi na rijeè.»«Pokažite mi dokaz.»«Vi ne znate za šalu, zar ne?»«Moji ljudi i ja ovdje smo kako bismo spašavali živote», reèe Hollis grubo. «Nitko, èak niti moji nadreðeni, nisu mi do sada dokazali da se ljudi s tog broda još mogu spasiti.»«Morate shvatiti, pukovnièe«, reèe Pitt, a glas mu pukne poput bièa, »nemamo posla s uobièajenim teroristima željnim pucnjave. Njihov voda je iznimno snalažljiv. Do sada je uspijevao nadmudriti najbolje mozgove koji se bave poslovima osiguranja. A èini to i dalje.»«No, netko ga je prozreo», reèe Hollis, nespretno dobacujuæi kompliment.«Imali smo sreæe. Da Sounder nije istraživao taj dio mora, naše otkriæe Generala Brava moglo je potrajati mjesec dana. Kako stvari sada stoje, smanjili smo prednost otmièara na jedan ili dva dana.»Hollisov pesimizam poène se otapati. Ovaj èovjek nije odustajao. Pitao se nije li operacija spašavanja možda ipak izvediva.«Gdje je brod?», izlane on.«Ne znamo», odgovori Gunn.«Ne znate niti približni položaj?»«Možemo samo nagaðati«, reèe Giordino.«Na temelju èega?»Clive CusslerGunn pogleda Pitta, koji se nasmiješi i preuzme lopticu.«Intuicije.»Hollisove nade poèele su tonuti. «Koristite li se tarot kartama ili kristalnom kuglom?», upita on sarkastièno.«Zapravo, više volim listiæe èaja», odgovori Pitt prihvativši igru.Zavlada duga i hladna tišina. Hollis je ispravno zakljuèio da ga agresija neæe nikamo odvesti. Popio je kavu i okretao šalicu.«U redu, gospodo. Žao mi je što sam malo pretjerao. Nisam navikao na suradnju s civilima.»Na Pittovom licu nije bilo zloæe, èinilo se da se zabavlja.«Ako æete se ugodnije osjeæati, ja imam èin bojnika u Vojnom zrakoplovstvu.»Hollis se namršti.«Mogu li vas pitati što radite na NAMP-ovom brodu?»«Nazovite to trajnom prekomandom — duga prièa za koju sada nemamo vremena.»Dillinger je prvi shvatio. Hollis je trebao shvatiti èim su se upoznali, ali um mu je bio zasiæen pitanjima.«Jeste li vi kojim sluèajem u rodu sa senatorom Pittom?», upita Dillinger.«On mi je otac.»Mali dio zastora sada se podigao, i dva èasnika ugledala su traèak svjetlosti. Hollis privuèe stolac i sjedne. «U redu, gosp. Pitte, molim vas, recite mi što imate.»Dillinger upadne. «Posljednje izvješæe prikazuje kako Lady Flamborough ide prema Antarktici. Vi kažete da još uvijek plovi. Nove snimke trebale bi ga s lakoæom uhvatiti medu santama leda.»«Ako se kladite na SR-90 Casper», reèe Pitt, «radije štedite novac.»Dillinger blijedo pogleda Hollisa. Bili su nadmašeni. Ova èudna skupina oceanskih inženjera imala je sve informacije koje su imali i oni.«S visine od stotinu tisuæa kilometara, SR-90 može prikazati trodimenzionalne slike s takvim detaljima da možete vidjeti šav na nogometnoj lopti», ustvrdi Hollis.

«Bez sumnje. Ali pretpostavimo da je lopta kamuflirana u stijenu.»Blago«Još uvijek ne znam...»«Bit æe vam jasnije ako vam pokažemo«, reèe Pitt.«Posada je napravila demonstraciju na palubi.»Otvorena paluba na krmi bila je prekrivena velikim pokrivaèem od bijele plastike, prièvršæenim kako bi ostao napet, i kako ne bi odletio zbog stalnog vjetriæa koji je puhao. Kapetan Stewart bio je u blizini s dva èlana posade koji su držali vatrogasno crijevo.«Tijekom naše pretrage podruèja oko Generala Brava izvadili smo rolu ove plastike», objašnjavao im je Pitt. «Vjerujem da je sluèajno pala s Lady Flamborough kad su se dva broda sastala. Nalazila se na dnu medu mnogo praznih spremnika za boju kojom su otmièari preoblikovali putnièki brod kako bi slièio meksièkom brodu za prijevoz kontejnera. Istina, dokazi nisu potpuni. Morat æete mi vjerovati na rijeè. Ali sve ukazuje na još jedno maskiranje. Ništa se nije vidjelo na satelitskoj fotografiji jer su sve oèi tražile brod. Lady Flamborough više ne izgleda poput broda. Voda otmièara sigurno je ljubitelj umjetnosti. Kopirao je kontroverznog kipara Christoa, koji je slavan po svojim plastiènim skulpturama na otvorenom. On plastikom obavija zgrade, obale i otoke. Izvjesio je divovski zastor u Rifle Gapu u Coloradu i izradio miljama dugu ogradu u Marin Countvju u Kaliforniji. Glavni otmièar obavio je cijeli putnièki brod. Brod nije tako jako velik. Osnovni obris broda mogao se izmijeniti kulisama i skelama. Stotinu talaca i otmièara moglo je obaviti taj posao za deset sati, ako su svi komadi pokrivke bili pripremljeni. Radili su na tome dok je Landsat letio u orbiti. Poveæanje nije bilo tako jasno da razotkrije detalje aktivnosti. Kad je Seasat stigao pola dana kasnije, nije mogao ništa identificirati, jer nije bilo nikakvog broda. Govorim li prebrzo?»«Ne...», reèe Hollis polako. «Ali ništa od toga nema smisla.»«Mora da je iz Missourija», reèe Giordino vedro.«Da mu pokažemo?»Pitt kratko klimne kapetanu Stewartu.«U redu, momci», reèe Stewart svojim èlanovima posade.«Prijedite jednom lagano.»335Clive CusslerJedan èovjek otvori ventil, a drugi usmjeri cijev. Mlaz vode bio je usmjeren na plastiènu pokrivku. U poèetku, vjetar je nosio pola vodene izmaglice s broda. Èlan posade prilagodi kut, i plastika je ubrzo bila presvuèena vodenim slojem.Prije no što je prošla puna minuta, ledeni zrak pretvorio je vodu u led.Hollis je zamišljeno promatrao preobražaj. Zatim priðe Pittu i ispruži ruku. «Moje poštovanje, gospodine. Donijeli ste dobar zakljuèak.»Dillinger je zurio poput teleta u šarena vrata.«Ledeni brijeg», promrmlja on ljutito. «Kujini sinovi pretvorili su brod u ledeni brijeg.»BlagoPoglavlje XLIXHala se probudi pothladena i ukoèena. Bila je sredina jutra, ali još je vladala tama. Fasada teretnog kontejnera i ledom presvuèena plastièna pokrivka zaklanjali su najveæi dio svjetlosti. Ono malo koliko je dopiralo do VIP apartmana bilo je jedva dovoljno da otkrije prilike predsjednika Hasana i De Lorenza na krevetu pokraj nje. Pod jednim pokrivaèem, stisnuli su se jedan uz drugoga radi topline, dok im je dah lebdio u oblacima nad glavama prije no što bi se zgusnuo i smrznuo na prozorima.Samu hladnoæu mogli su tolerirati, bez obzira na to koliko strašna bila, ali visoka vlažnost uèinila je nisku temperaturu nepodnošljivom. Njihovo stanje

bilo je još teže jer nisu ništa jeli otkad su napustili Puntu del Este. Otmièari se nisu pobrinuli nabaviti hranu za putnike i posadu. Ammarov nehumani tretman uzeo je danak dok im je hladnoæa slabila snagu, a strah od nepoznatog drogirao umove.Tijekom prvog dijela putovanja zatvorenici su preživljavali samo na vodi iz slavina u kupaonici. No, cijevi su se smrznule, i sada ih je osim gladi muèila i žeð.Lady Flamborough bila je opremljena za plovidbu tropskim morima i nosila je samo minimalnu zalihu pokrivaèa. Svi ljudi koji su se ukrcali u Portoriku ili Punti del Este pripremili su se za umjerenu klimu i svu zimsku odjeæu ostavili su kod kuæe u ormarima.Clive CusslerZatvorenici su se zamotali najbolje što su mogli, noseæi nekoliko slojeva laganih majica, hlaèa i èarapa. Zamotali su glave ruènicima kako bi saèuvali tjelesnu toplinu. Najviše su im nedostajale rukavice.Nigdje nije bilo topline. Ammar je odbio sve molbe da ukljuèi grijanje na brodu. Nije si mogao dozvoliti taj luksuz. Unutarnja toplina otopila bi ledeni sloj na plastiènim pokrivkama i pokvarila bi varku.Hala nije bila jedini budni zatvorenik. Veæini ljudi bilo je nemoguæe zaspati. Ležali su kao da su u hipnotièkom transu, svjesni svojeg okruženja, ali u nemoguænosti za bilo kakav fizièki napor. Sve pomisli na otpor brzo su nestale. Umjesto da se bore protiv otmièara, kapetan Collins i njegova posada borili su se da prežive strašnu hladnoæu.Hala podigne obrve kad je u sobu ušao senator Pitt.Izgledao je èudno, odjeven u sivo poslovno odijelo preko plavih naramenica. On se nasmiješi Hali kako bi je ohrabrio, ali bio je to bijedan pokušaj. Umor od prethodnih pet dana oduzeo nm je mladenaèki izgled i sada je izgledao mnogo više u skladu sa svojom pravom dobi.«Kako se držite?», upita on.«Dala bih desnu ruku za šalicu vruæeg èaja», reèe ona.«Ja bih dao i mnogo više.»Predsjednik De Lorenzo pridigne se i spusti noge na pod.«Je li netko spomenuo topli èaj?»«Samo maštate, gosp. predsjednièe«, odgovori senator.«Nikad nisam mislio da æu gladovati i smrzavati se na luksuznome putnièkom brodu.»«Niti ja», reèe Hala.Predsjednik Hasan tiho zajeèi, promijeni položaj i podigne glavu.«Bole li vas leða?», upita predsjednik De Lorenzo dok mu je lice odražavalo brigu.«Previše mi je hladno da bi me boljela», reèe Hasan uz škrti osmijeh.«Mogu li vam pomoæi da ustanete?»«Ne, hvala vam. Mislim da æu ostati ovdje u krevetu i èuvati ono malo snage što imam.»BlagoHasan pogleda De Lorenza i lagano se nasmiješi. «Volio bih da smo se upoznali i sprijateljili pod boljim okolnostima.»«Èuo sam amerièku izreku: 'Politika te stavlja u krevet s neobiènim ljudima'. Èini se da smo mi doslovni primjer za to.»«Kad se izvuèemo iz ovoga, morate me posjetiti u Egiptu.»De Lorenzo klimne.«Vrijedi i suprotno. I vi morate posjetiti Meksiko.»«To je èast koju æu drage volje prihvatiti.»Dvojica predsjednika ozbiljno su se rukovali - nisu to više bili zaštiæeni vode država, veæ dva èovjeka sa zajednièkom sudbinom koju nisu mogli kontrolirati i koju su odluèili okonèati dostojanstveno.

«Motori su se zaustavili«, reèe Hala odjednom.Senator Pitt klimne. «Upravo su spustili sidra. Usidrili smo se i iskljuèili su motore.»«Sigurno smo u blizinu kopna.»«Nema naèina da to otkrijemo, buduæi da su prozori prekriveni.»«Šteta što smo slijepi«, reèe Hasan.«Kad bi jedan od vas èuvao vrata, ja bih pokušao silom otvoriti prozor», reèe Pitt. «Ako razbijem staklo bez da uzbunim stražara, izrezat æu rupu u fiberploèi. Uz malo sreæe, možda vidimo gdje smo.»«Ja æu osluškivati kod vrata», ponudi Hala.«Dovoljno nam je hladno i ovako, bez da pustimo još hladnoæe«, reèe De Lorenzo obeshrabreno.»Temperatura vani ista je kao i ovdje», odgovori mu senator.Nije htio gubiti vrijeme na rasprave. On priðe velikome staklenom prozoru u dnevnoj sobi. Bio je širok dva metra, a visok jedan. Vani nije bilo palube za promenade. Kabine i ulazna vrata apartmana bili su okrenuti prema središtu broda. Vanjski zidovi s prozorima dizali su se ravno iz trupa broda.Jedina otvorena podruèja kojima su ophodili otmièari bile su palube s bazenom i barom nad njima, te promatraèke palube ispred i iza njih.Senator kucne po staklu zglobovima prstiju. Zaèuje se tupi udarac. Staklo je bilo debelo. Moralo je biti kako bi izdržalo snažne udare velikih valova i vjetra jaèine uragana.«Ima li tko dijamantni prsten?», upita on.Chve CusslerHala izvadi šake iz džepova laganog kišnog ogrtaèa, ispruži ih i zamigolji prstima na kojima su se nalazila dva mala prstena s opalom i tirkizom. »Muslimanski prosci nemaju navike kvariti svoje žene skupim darovima.»«Mogao bih upotrijebiti puni karat.»Predsjednik Hasan skine veliki prsten s jednog od svojih ružièastih prstiju. «Evo trokaratnog prstena.«Senator pogleda kamen pri slaboj svjetlosti.«Ovo bi trebalo biti dobro. Hvala vam.»Radio je brzo ali oprezno, uz malo buke, i izrezao je otvor dovoljno velik da kroz njega provuèe prst. Svako malo zastajao bi i puhao u ruke. Kad bi mu prsti otupjeli, držao bi ih pod pazuhom sve dok se ne bi opet pokrenuli.Nije htio ni misliti o tome što bi mu otmièari mogli uèiniti ako ga uhvate. Gotovo si je mogao predoèiti vlastiti izrešetani leš kako pluta u moru.Oznaèio je krug oko male središnje rupe, pa poèeo rezati sve dublje i dublje u staklo. Problematièan dio bio je sprjeèavanje da komad stakla padne na èeliènu oplatu trupa i izazove buku.On savije prst u rupi i povuèe. Krug stakla popusti. On ga polako izvuèe i položi na tepih. Dobro obavljen posao. Sada je imao otvor dovoljno velik da kroz njega provuèe glavu.Fiberploèa koja je predstavljala lažne kontejnere bila je na pola dužine ruke od prozora i pokrivala je cijeli središnji dio nadgrada broda. Senator oprezno provuèe glavu kroz otvor, pazeæi da ne poreze uši na rubovima oštrim poput britve. Pogleda s jedne strane na drugu, ali sve što je mogao vidjeti bila je uska pukotina izmeðu lažnih kontejnera i èeliènih ploèa broda. Gore je vidio tanku liniju svjetla koja je predstavljala nebo, ali èinila se mutnom, kao da je prekrivena maglom. Trebao je vidjeti tanku prugu vode, ali umjesto toga ugledao je golemu plastiènu pokrivku prièvršæenu uz liniju gaza. Gledao ju je zapanjeno, jer nije imao niti najblažeg pojma o njezinoj svrsi.Senator se osjeæao sigurnim. Ako on nije mogao vidjeti otmièare koji èuvaju palubu, nisu ni oni mogli vidjeti njega. Vratio se u spavaæu sobu i poèeo kopati po svojem kovèegu.«Što tražite?», upita Hala.

BlagoOn podigne švicarski nož. «Uvijek nosim ovo u svojem priboru za brijanje. Otvaraè za boce dobro doðe za improvizirane zabave.«Senator Pitt zagrijao je ruke prije no što se vratio na posao. On uhvati crvenu ruèku, provuèe ruku kroz otvor u staklu i poène okretati, koristeæi se manjom oštricom kao bušilicom, a zatim veæom za rezanje stranica i proširivanje promjera rupe.Proces je tekao bolno sporo. Nije se usuðivao gurnuti oštricu ni milimetar s vanjske strane fiberploèe. Bojao se da bi se neki pažljivi stražar mogao nagnuti preko ograde i zapaziti sitne metalne pokrete. Rezao je vrlo oprezno, uklanjajuæi jedan po jedan sloj fiberploèe.Ruka mu je potpuno odrvenjela, ali nije je zagrijavao. Šaka mu se smrznula oko crvene drške. Mali nož postao mu je produžetak ruke.Napokon, senator je naèinio dovoljno veliku rupu da kroz nju može vidjeti prilièno široku površinu mora. Nagne glavu kroz staklo i prisloni obraz uz hladnu površinu ploèe.Nešto mu je zaklanjalo vidik. On gurne prst kroz rupu i osjeti kako je dodirnuo plastiènu pokrivku. Bio je još više zbunjen kad je otkrio da prekriva i lažne kontejnere, kao i donji dio trupa.On tiho prokune. Nije se trebao toliko plašiti bušenja ploèe. Nitko ne bi vidio njegov nož pod plastikom. On odbaci oprez i brzo napravi rupu u plastici, pa zatim opet pogleda.Nije vidio otvoreno more niti obalu.Vidio je golemu ledenu liticu koja se širila daleko izvan njegovog vidokruga. Sjajni zid bio je tako blizu da bi ga mogao dodirnuti kišobranom.Dok je gledao, zaèuje duboki zvuk nalik bubnjevima. Podsjetio ga je na tutnjavu manjeg potresa.Naglo zakoraèi unatrag, šokiran znaèenjem onoga što je otkrio.Hala je vidjela kako se ukoèio.«Što je?», upita ona tjeskobno. «Što ste vidjeli?»On se okrene i blijedo je pogleda. Otvarao je usta sve dok napokon nije izustio rijeèi. «Usidrili su nas pokraj golemoga gleèera«, reèe on napokon. «Ledeni zid može se odlomiti u bilo kojem trenutku i zgnjeèiti brod.»Clive CusslerIIPoglavlje LINa dvadeset tisuæa metara iznad Antarktike, izvidnièki deltakrilac letio je kroz razrijeðeni zrak brzinom od 3.200 kilometara na sat. Bio je napravljen za dvostruko veæe visine i brzine, ali pilot ga je držao na 40 posto gasa kako bi uštedio gorivo i dao kamerama priliku da izoštri snimke pri manjoj brzini.Za razliku od njegovog prethodnika, SR-71 Blackbirda, èija su krila i trup od titana bili obojeni tamnoindigo, 'stealth' tehnologija davala je naprednijem SR-90 nevjerojatno èvrstu, laganu plastiènu kožu sivobijele boje. Imao je nadimak 'Casper' poput duha iz crtica, i bilo ga je nemoguæe vidjeti okom ili radarom.Njegovih pet kamera moglo je obuhvatiti pola dužine Sjedinjenih Država u samo sat vremena tijekom samo jednog preleta. Imao je fotoaparate koji su snimali crno-bijele fotografije, u boji, infracrvene i trodimenzionalne fotografije, a posjedovao je i odreðene tehnike snimanja koje su bile stroga tajna i potpuno nepoznate komercijalnim fotografima.Potpukovnik James Slade nije imao mnogo s time. Bio je to dug, dosadan let iz baze u kalifornijskoj pustinji Mojave. Ruène kontrole preuzimao je samo tijekom operacija dopune goriva. Motori Caspera bili su vrlo žedni. Zraèni tankeri morali su ga dvaput puniti gorivom tijekom svake faze leta.

BlagoSlade je kritièki promatrao instrumente. Casper je bio novi zrakoplov, i tek je morao pokazati sve svoje pogreške. Zahvalan što su pokazatelji na instrumentima davali normalna oèitavanja, on uzdahne i izvadi minijaturnu elektronsku igru iz džepa letaèkog kombinezona. Poène pritiskati gumbe ispod malog zaslona, pokušavajuæi proæi sitnim roniocem ispod divovske hobotnice do kovèega s blagom.Nakon nekoliko minuta umorio se od igre i zagledao pod sebe, u ledenu izolaciju Antarktike. Daleko ispod njega, zakrivljeni prst sjevernog poluotoka i obližnjih otoka svjetlucao je pod nebom èistim poput dijamanta.Led, stijene i more èinili su prelijepo prostranstvo, velièanstveno za oko, zastrašujuæe za dušu. Taj prizor mogao je izgledati privlaèno s visine od dvadeset kilometara, ali Slade je znao više o tome. Jednom je nosio namirnice znanstvenoj postaji na Južnom polu i brzo je nauèio kako ljepota i nemoguæi uvjeti života u trajnoj domaji hladnoæe idu rukom pod ruku.Dobro se sjeæao niskih temperatura. Nije vjerovao daje moguæe pljunuti i vidjeti kako se pljuvaèka smrzne prije nego što padne na tlo. A nikada nije zaboravio divlje vjetrove koji su šibali najhladniji od svih kontinenata. Udari brzine 160 kilometara na sat bili su nezamislivi dok ih nije iskusio prvi put.Slade nikada nije mogao shvatiti zašto taj ledeni pakao privlaèi neke ljude. Imao je potrebu nazvati putnièku agenciju nakon što se vrati u bazu i raspitati se o rezervacijama u dobrom hotelu u blizini polarnog centra.Iznenada, kroz jedan od tri zvuènika u njegovoj kabini oglasi se ženski glas.«Pažnja, molim. Prelazite vanjsku granicu kursa vašeg leta na sjecištu sedamdeset stupnjeva širine i sedamdeset stupnjeva dužine. Iskljuèite autopilota i okrenite se za stotinu i osamdeset stupnjeva... sada. Novi smjer vašeg povratka uprogramiran je u raèunalo. Molim vas, utipkajte odgovarajuæi kod. Želim vam sretan put kuæi.»Slade je poslušao upute i polako okrenuo zrakoplov. Èim se raèunalo ukljuèilo na smjer povratka, vratio je upravljanje autopilotu i zauzeo udobniji položaj u skuèenom sjedalu.Clive CusslerPoput mnogih drugih ljudi koji su letjeli na izvidnièkim misijama, fantazirao je o licu i tijelu koji su pratili bestjelesni glas. Prièalo se da žena ima stotinu i pedeset kilograma, šezdeset godina i dvanaestero unuèadi. No, niti jedan pilot zdrave mašte nije mogao vjerovati u takvu pomisao koja je razarala mit. Morala je izgledati poput SigourneyWeaver. Možda je to i bz7aSigourney Weaver. Odluèio je ispitati tu moguænost nakon povratka.Nakon stoje riješio osjetljivi problem, Slade provjeri svoju ploèu s instrumentima, pa se opusti kad je ledom okovana zemlja ostala za njegovim repom. Nakon što je došao nad more, vratio se svojoj maloj elektronièkoj igri.Nije vidio svrhe u tome da nastavi promatrati svijet ispod sebe, naroèito buduæi da je Ognjena zemlja bila prekrivena gustim pokrivaèem tamnih oblaka. Dovoljno je poznavao zemljopis da zna kako je to pusta zemlja vjetra, kiše i snijega.Slade je bio gotovo zahvalan što ne može vidjeti monotoni krajolik. Prepustio je Casperovoj infracrvenoj kameri da probije oblake i snimi napušteni, mrtvi kraj kontinenta.Kapetan Collins zurio je u Ammarovu masku i morao se prisiliti da ne skrene pogled. U oèima urbanog vode otmièara bilo je neèega zlobnog, neèega neljudskog. Collins je mogao osjetiti ledenu bezosjeæajnost za obièan ljudski život.«Želim znati kada æete pustiti moj brod», reèe Collins preciznim tonom.Ammar odloži šalicu èaja na tanjuriæ, obriše usta stolnim ubrusom i pogleda Collinsa nezainteresirano. «Mogu li vam ponuditi èaj?»

«Ne, ako ga ne ponudite i mojoj posadi i putnicima«, odgovori Collins mirno. Stajao je uspravno u svojoj ljetnoj bijeloj odori, hladan i promrznut.«Upravo takav odgovor sam i oèekivao.« Ammar preokrene praznu šalicu i nasloni se. «Bit æete sretni kada vam kažem da ja i moji ljudi planiramo otiæi sutra naveèer. Ako mi date rijeè da neæe biti glupih pokušaja zauzimanja broda ili bijega do obližnje obale prije no što odemo, nitko neæe biti ozlijeðen i moæi æete preuzeti zapovjedništvo.«344Blago«Više bih volio da zagrijete brod i nahranite ljude. Oèajnièki nam nedostaje topla odjeæa i pokrivaèi. Nitko nije jeo veæ danima. Cijevi su smrznute, i voda je blokirana. A da i ne spominjem higijenske probleme.»«Patnja je dobra za dušu», reèe Ammar filozofski.Collins ga pogleda. «Kakva glupost.»Ammar umorno slegne ramenima. «Ako vi tako kažete.»«Blagi Bože, èovjeèe, na ovom brodu ima bolesnika i ljudi na samrtnoj postelji.»«Ozbiljno sumnjam da æe neki èlan vaše posade ili putnik umrijeti od hladnoæe ili gladi prije no što odem», reèe Ammar kratko.»Jednostavno æe morati preživjeti malo neugode u sljedeæih tridesetak sati, dok ne pokrenete motore i ne zagrijete brod.»«To može biti prekasno za sve nas ako se zid gleèera odlomi.««Èini se dovoljno èvrstim.»«Ne shvaæate opasnost. U bilo kojem trenutku mogao bi pasti golemi komad leda. Težina bi smrvila Lady Flamborough kao kad bi deseterokatnica pala na automobil. Morate pomaknuti brod.»«To je rizik koji ne mogu izbjeæi. Ledeni sloj na plastici bi se otopio, otkrio naš položaj, i satelitske infracrvene kamere zapazile bi toplinu kojom zraèimo.»Na Collinsovom licu ocrtavao se bespomoæni bijes.«Vi ste ili budala ili luðak. Što ste ovim dokazali? Kako æete profitirati time? Držite li nas radi otkupnine ili kao taoce u zamjenu za oslobaðanje vaših kolega terorista koji su u nekom zatvoru? Ako jednostavno odete i ostavite nas, ne vidim svrhu cijele stvari.»»Posjedujete iritantan stupanj znatiželje, kapetane. Uskoro æete saznati razloge naše otmice vašeg broda.»Ammar ustane i klimne stražaru koji je stajao iza Collinsa.«Vrati kapetana u zatvor.»Collins se odbio pokrenuti. «Zašto ne osigurate ljudima topli èaj, kavu, juhu, bilo što da im ublaži patnju?»Ammar se ne okrene pri izlasku iz veèernjeg salona.«Zbogom, kapetane. Više se neæemo vidjeti.»Ammar je pošao izravno u komunikacijsku prostoriju. Ibn je stajao i promatrao teleprinter kako zuji najnovije telegrafske vijesti.Clive CusslerNjegov elektronièar sjedio je za radiom i slušao prijenos, dok je ureðaj za snimanje glasa pravio pismenu kopiju. Radio i teleprinter radili su na prijenosni generator.Ibn se okrene kad mu je Ammar prišao, kratko klimne glavom i otrgne dugi komad papira s teleprintera.«Medunarodni mediji još javljaju da Lady Flamborough nije pronaðena«, reèe on. «Brodovi za spašavanje tek sada stižu u Urugvaj kako bi proveli podvodnu istragu. Moje èestitke, Sulejmane; prevario si cijeli svijet. Bit æemo u Kairu na sigurnom prije no što Zapad sazna istinu.»«Ima li novosti iz Egipta?», upita Ammar.«Ništa vrijedno slavlja. Hasanovi ministri vlade još drže kontrolu. Tvrdoglavo

se drže na vlasti. Odigrali su pametan potez jer nisu poslali snage sigurnosti da razbiju demonstrante. Jedino krvoproliæe uzrokovala su naša fundamentalistièka braæa, jer su greškom digli u zrak autobus pun alžirskih vatrogasaca koji su došli na konvenciju u Kairu. Mislili su da je autobus dio policijskog konvoja. Mediji iz Kaira tvrde kako je pokret Akhmada Jazida paravan za iranske fanatike. Mnogi sljedbenici nisu sigurni u svoju lojalnost i do sada nije bilo masovnih zahtjeva da Hasanovi ministri raspuste vladu.»«Taj idiot Khaled Fawzy stoji iza eksplozije autobusa», zareži Ammar. «Kako stoji s vojskom?»»Ministar obrane Abu Hamid ne želi se odrediti sve dok ne vidi tijela predsjednika Hasana i Hale Kamil kako bi bio siguran u njihovu smrt.»«Dakle, Jazid još nije trijumfalno preuzeo vlast.»Ibn klimne, a izraz lica mu se uozbilji. «Postoji još jedna vijest. Jazid je objavio da su posada i putnici broda još živi, i da æe on osobno pregovarati s teroristima i dogovoriti da svi budu pušteni. Išao je tako daleko da je ponudio svoj život u zamjenu za senatora Georgea Pitta kako bi impresionirao Amerikance.«Tupi, paralizirajuæi bijes odjednom ispuni Ammara, izoštrivši mu èula i otvorivši misli poput ladica u umu. Nakon nekoliko trenutaka, on pogleda Ibna.«Alaha mi, izdajnièki jarac nas je žrtvovao«, reèe on u nevjerici.«Jazid je prodao misiju.«BlagoIbn klimne glavom u znak slaganja. «Jazid te iskoristio i izdao.»«To objašnjava zašto je odgaðao s naredbom za ubojstvo Hasana, Kamil i ostalih. Htio je da budu neozlijeðeni sve dok Machado i njegovi gadovi ne uklone tebe i mene i naše ljude.»«Što æe Jazid i Topiltzin dobiti time što æe ostaviti taoce na životu?», upita Ibn.«Glumeæi spasitelje dvojice predsjednika, glavne tajnice Ujedinjenih naroda i važnoga amerièkog politièara, Jazid i Topiltzin æe zadobiti sklonost meðunarodnih voda. Automatski jaèaju, a njihovi protivnici slabe. Zatim æe bez problema preuzeti vlast u svojim državama na miran naèin, proširiti svoj utjecaj i ojaèati svoju benevolentnu sliku u oèima svijeta.«Ibn rezignirano sagne glavu. «Dakle, nas su bacili lešinarima.»Ammar klimne. «Jazid je otpoèetka htio da mi umremo kako bi bio siguran da neæemo progovoriti o ovoj i drugim misijama koje smo izvršili za njega.»«A što je s kapetanom Machadom i njegovim Meksikancima? Što æe se dogoditi s njima nakon što eliminiraju nas?»«Topiltzin æe se pobrinuti da nestanu nakon što se vrate u Meksiko.»«Najprije bi morali pobjeæi s broda i otoka.»«Da», odgovori Ammar zamišljeno. On ljutito iziðe iz komunikacijske prostorije. «Èini se da sam jako potcijenio Jazidovu lukavost. Bio sam zadovoljan misleæi kako je Machado nemoæan jer ne zna ništa o našem planu bijega do osiguranog uzletišta u Argentini. No, zahvaljujuæi Jazidu, naš meksièki drug imao je vlastiti plan bijega.»«Zašto nas do sada nije pobio?»«Jazid i Topiltzin neæe mu to zapovjediti sve dok ne budu spremni odglumiti lažne pregovore za puštanje talaca.« Iznenada, Ammar se okrene i uhvati rame radista, koji brzo skine svoje slušalice.«Jesi li primio kakvu neobiènu poruku upuæenu brodu?»Egipatski struènjak za komunikacije zbunjeno ga pogleda.«Èudno što pitate. Naši latinski prijatelji ulaze i izlaze svakih deset minuta i postavljaju isto pitanje. Mislio sam da su glupi. Bilo kakav izravan prijenos presrele bi amerièko-europske službe za prisluškivanje. Unutar nekoliko sekunda otkrili bi naš položaj.»Clive Cussler

«Dakle, nisi presreo ništa sumnjivo.*Arapski radist odmahne glavom.«Èak i da jesam, poruka bi sigurno bila kodirana.»«Iskljuèi opremu. Neka Meksikanci misle da i dalje osluškuješ. Kad god ti postave pitanje o poruci, pravi se blesav i reci da nisi ništa èuo.»Ibn se zagleda u Ammara s išèekivanjem.«Imaš li upute za mene, Sulejmane?»«Pažljivo motri Machadovu posadu. Izbaci ih iz takta prijateljskim ponašanjem. Otvori koktel bar i pozovi ih na piæe. Podijeli najgore stražarske dužnosti našim ljudima, tako da se Latini mogu opustiti. Tako æe spustiti gard.»«Hoæemo li ih pobiti prije no što oni pobiju nas?»«Ne», reèe Ammar, a u oèima mu zatitra sadistièki plamen.«Taj posao prepustit æemo gleèeru.»BlagoPoglavlje LI«Tamo nema manje od milijun ledenjaka«, reèe Giordino tmurno. «Bilo bi nam lakše pronaæi patuljastog konobara u koloniji pingvina. Ovo bi moglo potrajati danima.»Pukovnik Hollis bio je u jednakom raspoloženju.«Mora postojati neki koji odgovara obrisu i dimenzijama Lady Flamborough. Tražite dalje.»«Imajte na umu», reèe Gunn, »ledenjaci na Antarktici obièno su ravni. Nadgraðe pod plastiènom pokrivkom dalo bi brodu izgled ledenjaka s mnogo vrhova.»Dillingerovo oko bilo je uveæano èetiri puta u poveæalu.«Definicija je zapanjujuæa«, progunða on. «Bilo bi još bolje kad bismo mogli vidjeti što se nalazi s druge strane tih oblaka.»Svi su bili grupirani oko malog stola u komunikacijskom odjeljku Soundera i prouèavali veliku fotografiju u boji koju je naèinio Casper. Snimka iz zraka obraðena je i poslana kroz brodski laserski prijemnik manje od èetrdeset minuta nakon što se zrakoplov spustio.Jasno ocrtani detalji prikazivali su more ledenjaka koji su se otkinuli od Larsenove ledene ploèe na istoènoj strani poluotoka, dok su još stotine drugih bile vidljive u blizini gleèera od Grahamove zemlje pa na zapad.Pittova koncentracija bila je usmjerena drugdje.Clive CusslerSjedio je postrance i prouèavao veliku nautièku kartu ispruženu na krilu. Povremeno bi podigao pogled i osluškivao što govore, ali nije pridonosio razgovoru.Hollis se okrene kapetanu Stewartu, koji je stajao pokraj prijemnika, noseæi slušalice s mikrofonom. «Kada možemo oèekivati Casperovu infracrvenu fotografiju?«Stewart podigne ruku kao znak da ga ne ometaju. Pritisnuo je slušalice na uši, i slušao glas iz stožera CIA-e u Washingtonu. Zatim klimne prema Hollisu. »Fotografski laboratorij iz Langleva kaže da æe zapoèeti s prijenosom za pola minute.«Hollis je hodao malim odjeljkom poput maèke koja osluškuje zvuk otvaraèa konzerve. On zastane i znatiželjno se zagleda u Pitta, koji je bezbrižno mjerio udaljenost šestarom.Pukovnik je saznao mnogo o èovjeku iz NAMP-a u posljednjih nekoliko sati, ne od samog Pitta, veæ od drugih ljudi s broda. Govorili su o njemu kao da je nekakva živa legenda.«Dolazi», najavi Stewart. On skine slušalice i strpljivo prièeka da fotografija velièine novinske stranice iziðe iz prijemnika. Èim je izišla, prenio ju je do stola. Zatim svi poènu prouèavati liniju obale uz gornji kraj poluotoka.«Tehnièari iz CIA-inog fotolaboratorija raèunalom su pretvorili naroèito

osjetljiv film u termogram», objasni Stewart. «Razlike u infracrvenoj radijaciji otkrivaju se u raznim bojama. Crna predstavlja najniže temperature, zatim slijedi tamnoplava, svijetloplava, zelena, žuta i crvena, pa sve do bijele, koja je najviša.««Kakvo oèitanje možemo oèekivati od Lady Flamborough?.», upita Dillinger.«Negdje izmeðu žute i crvene.»«Bliže tamnoplavoj», upadne Pitt.Svi se okrenu i pogledaju ga kao da je kihnuo tijekom partije šaha.«U tom sluèaju neæe se istaknuti«, pobuni se Hollis.«Nikada je neæemo pronaæi.««Toplinsko zraèenje strojeva i generatora vidjet æe se jasno poput loptice za golf na zelenoj površini«, usprotivi se Gunn.«Ne ako su iskljuèili strojarnicu.««Ne mislite valjda na mrtav brod?», upita Dillinger u nevjerici.Pitt klimne. Usput pogleda i druge nehajnim pogledom, koji je na njih utjecao kao da je bacio mokri ruènik na njihovo oduševljenje zbog otkriæa.On se nasmiješi i reèe: «Ono što ovdje imamo su uporni pokušaji da podcijenite trenera protivnièkog tima.»Petorica ljudi pogledaju jedni druge, a zatim Pitta, oèekujuæi nekakvo objašnjenje. Pitt odloži svoje nautièke karte u stranu i ustane sa stolca. Priðe stolu, pokupi infracrvenu fotografiju i presavije je na pola, tako da se vidio samo donji vrh Èilea.«Dakle», nastavi Pitt, «niste li primijetili kako je brod svaki put promijenio izgled ili smjer odmah nakon što bi jedan od naših satelita prošao nad njim?»«Još jedan primjer preciznog planiranja«, reèe Gunn. «Orbitu satelita za prikupljanje znanstvenih podataka prati pola svjetskih država. Informacija je na raspolaganju svima kao i mjeseèeve mijene.»«U redu, dakle, voda otmice znao je plan leta i pogodio je da su kamere satelita usmjerene prema njemu», reèe Hollis. «Pa što onda?»«Zato je pokrio sve moguænosti i iskljuèio struju da bi sprijeèio detekciju infracrvenom fotografijom. Što je najvažnije, da bi sprijeèio da toplina ne otopi tanki sloj leda koji pokriva plastiènu pokrivku.»Èetvorica od petorice ljudi smatrali su Pittovu teoriju toènom. Jedini koji se nije složio bio je Gunn. On je imao najbrži um u cijeloj skupini. Vidio je pogrešku prije svih drugih.«Zaboravljate temperature ispod nule oko poluotoka«, reèe Gunn. «Nema struje, nema topline. Svi na brodu smrznuli bi se za nekoliko sati. Mogli biste reæi da su otmièari istovremeno poèinili samoubojstvo i pobili svoje zatvorenike.««Rudi ima pravo», reèe Giordino. «Nisu mogli preživjeti bez nekakvog grijanja i zaštitne odjeæe.«Pitt se nasmiješi poput dobitnika na lutriji.«Slažem se s Rudijem sto posto.««Govorite u krugovima«, reèe Hollis ljutito. «Objasnite.»«Ništa komplicirano: Lady Flamborough nije došla do An-tarktike.««Nije došla do Antarktike«, ponovi Hollis mehanièki.Clive Cussler«Suoèite se s èinjenicama, èovjeèe. Posljednja satelitska fotografija pokazala je brod na pola puta izmeðu Rta Horn i vrha poluotoka, kako juri prema jugu kao lud.»«Nije imala kamo poèi», pobuni se Dillinger.Pitt dodirne prstom izlomljenu masu otoka raspršenu oko Magelanovog prolaza. «Želite li se kladiti?»Hollis se namršti, na trenutak zbunjen. A tada shvati. Njegove zbunjenosti nestane i u oèima mu zasjaji potpuno razumijevanje.«Vratio se istim putem», reèe on mirno.«Rudi je shvatio«, potvrdi Pitt. «Otmièari nisu planirali poèiniti

samoubojstvo, i nisu htjeli da ih zapaze na infracrvenim fotografijama. Nisu namjeravali poæi medu ledene sante. Umjesto toga, skrenuli su na sjeverozapad i zaobišli puste otoke iznad Rta Horn.»Gunn je izgledao kao da mu je laknulo. »Temperature nisu niti približno tako niske oko Ognjene zemlje. Svima na brodu bit æe vraški hladno, ali preživjet æe.»«Èemu onda varka s ledenim brijegom?«, upita Giordino.«Da bi se èinilo kao da su se odlomili od gleèera.««Odlomili?»«Lomljenje je otkidanje ledene mase od ledenog zida», razjasni Gunn.Giordino se zagleda u infracrvenu fotografiju.«Gleèeri tako daleko na sjeveru?»«Neki skliznu niz planine i dospiju u more na osam stotina kilometara od našeg sidrišta ovdje u Punta Arenasu», odgovori Pitt.«Gdje smatrate da se nalazi?», upita Hollis.Pitt uzme kartu koja je prikazivala napuštene rubne otoke Ognjene zemlje. «Dvije su moguænosti na koje je Lady Flamborough mogla otploviti otkad ju je snimio satelit.«On zastane i nacrta X pokraj dva imena na karti. »Izravno na jug odovud, gleèeri teku s planina Italia i Sarmiento.«Hollis reèe: «Dakle, sišli su s utabanog traga.««No, preblizu nalazištima nafte«, reèe Pitt. «Neki niskoleteæi izvidnièki zrakoplov naftne kompanije mogao bi primijetiti masku. Da sam ja na mjestu otmièara, ja bih krenuo još stotinu i šezdeset kilometara na sjeverozapad. To bi ih dovelo u blizinu gleèera na otoku Santa Inez.»BlagoDillinger je na trenutak prouèavao nepravilnu obalu na karti. Pogleda fotografiju u boji, ali južni dio Èilea bio je prekriven oblacima. On je odgurne u stranu i zagleda se kroz poveæalo u gornju polovicu infracrvene slike koju je Pitt presavio da smanji podruèje potrage.Nakon nekoliko sekunda on oduševljeno podigne pogled.«Ako majka priroda ne radi ledenjake sa šiljatim pramcem i zaobljenom krmom, mislim da smo pronašli naš fantomski brod.»Hollis uzme poveæalo od svojega podreðenog i prouèi sitan ovalni oblik. «Obris odgovara. A kao što je Pitt rekao, nema ni traga od toplinskog zraèenja. Izgleda hladno poput gleèera. Nije baš potpuno crn, ali ima vrlo tamnoplavu boju.»Gunn se nagne. «Da, vidim. Gleèer teèe u fjord koji se širi u zaljev nakrcan malim otocima. Jedan ili dva brijega srednje velièine, koji su se odlomili od zida gleèera. Ništa više. U vodi nema leda.» On zastane, a u oèima iza naoèala pojavi se znatiželjni izraz. «Pitam se zašto su usidrili Lady Flamborough odmah ispod prednjeg zida gleèera.»Pittove se oèi stisnu. «Daj da pogledam.« On se progura izmeðu Dillingera i Gunna, nagne se i pogleda kroz poveæalo. Nakon nekog vremena uspravi se, a lice mu prekrije sve snažniji bijes.«Što vidiš?», upita kapetan Stewart.«Planiraju ih sve pobiti.»Stewart zbunjeno pogleda ostale. «Kako znaš?»«Kad se dio leda odlomi od ledenjaka i padne na brod», reèe Giordino ukoèeno, «povuæi æe ga pod vodu i zgnjeèiti na dnu. Nikada neæe pronaæi ni traga od broda.»Dillinger uputi Pittu tvrd pogled. «Nakon svih propuštenih prilika, mislite da su napokon odluèili pobiti posadu i putnike?»«Zašto to nisu uèinili prije?»«Niz varka služio im je da dobiju na vremenu. Tko god je naredio otmicu imao je razloge što je držao predsjednike Hasana i De Lorenza na životu. Ne mogu

vam reæi zašto...»«Ja mogu», reèe Hollis.«Idejni voda je Akhmad Jazid. Planirao je preuzeti kontrolu nad Egiptom nakon što se objavi da su predsjednik Hasan i glavna tajnica UN-a Hala Kamil oteti i vjerojatno ubijeni od nepoznatih teroristaClive Cusslerna moru. Nakon što on i njegovi sljedbenici uèvrste položaj, izjavio bi kako su njegovi agenti pronašli brod, a tada bi odglumio dobronamjernog Božjeg èovjeka i pregovarao o puštanju talaca.»«Lukavi gad», promrmlja Giordino. «Zasigurno bi bio kandidat za Nobelovu nagradu za mir daje spasio još i predsjednika De Lorenza i senatora Pitta kao bonus.»«Prirodno, Jazid bi se pobrinuo da Hasan i Kamil stradaju u nesretnom sluèaju na povratku u Egipat.»«A on bi ostao èist poput svježeg snijega», progunda Giordino.»Sjajan potez», prizna Pitt. «No, sudeæi po najnovijim vijestima, vojska je ostala neutralna, a Hasanova vlada odbila je dati ostavku i prepustiti vlast.»Hollis klimne.«Da, izbacivši Jazidov pažljivo proraèunani plan kroz prozor.»«Dakle, sam je sebe stjerao u kut», reèe Pitt.«Kraj taktike odugovlaèenja, kraj maškarade, ovaj put mora uništiti Lady Flamborough ili se suoèiti s vrlo stvarnom prijetnjom da obavještajni izvori otkriju njegovu ulogu u cijeloj operaciji.*«Teorija bez propusta«, složi se Hollis.«Dakle, dok mi stojimo ovdje, voda otmice igra ruski rulet s gleèerom«, reèe Gunn tihim glasom. «On i njegov tim terorista možda su veæ napustili brod i pobjegli brodiæem ili helikopterom, i ostavili posadu i putnike zatoèene u potpalublju, bespomoæne.««Možda smo propustili brodiæ«, ozbiljno je razmišljao Dillinger.Hollis nije tako mislio. On napiše broj na komadiæu papira i preda ga Stewartu. «Kapetane, molim vas javite se mojem èasniku za komunikacije na ovoj frekvenciji. Recite mu da se bojnik i ja vraæamo u zraènu luku, i da odmah okupi ljude za pripremni sastanak.««I mi bismo željeli poæi«, reèe Pitt s tihom odluènošæu.Hollis odmahne glavom. «Nema šanse. Vi ste civili. Niste obuèeni za ovakve akcije. Vaš zahtjev je odbijen.««Moj otac je na tom brodu.««Žao mi je«, odgovori Hollis, iako nije tako zvuèao.«To pripišite lošoj sreæi.«Pitt pogleda Hollisa vrlo hladnim pogledom. «Jedan poziv u Washington i mogao bih vam zagorèati cijelu karijeru.«BlagoHollis stisne usta. «Uživate u prijetnjama, gosp. Pitte?»On zakoraèi naprijed. «Ovdje ne igramo nogomet. U sljedeæih nekoliko sati mnogo tijela æe unerediti palubu tog broda. Ako moji ljudi i ja obavimo svoj posao onako kako smo obuèeni, ni tisuæu telefonskih poziva u Bijelu kuæu i Kongres neæe ništa postiæi.» Naèini još jedan korak prema Pittu. «Znam više prljavih trikova no što æete vi nauèiti za cijeli život. Mogao bih vas raskomadati golim rukama...»Nitko u prostoriji nije vidio pokret, niti otkud je došao. U jednom trenutku Pitt je stajao s rukama nehajno položenim na bokove, u sljedeæem je pritiskao cijev Colta 45 u Hollisove prepone.Dillinger se pripremi za skok. To je bilo sve što je uspio uèiniti. Giordino je prišao s leða i prikovao bojnikove ruke u medvjeðem zagrljaju snažnom poput èeliène zamke.«Neæu vas zamarati našim životopisima*, reèe Pitt mirno.«Vjerujte mi na rijeè. Rudi, Al i ja imamo dovoljno iskustva da se znamo snaæi

usred rata. Obeæavam da neæemo smetati. Pretpostavljam da æete vi povesti svoje specijalne snage na Lady Flam-borough u kombiniranom zraènom i pomorskom napadu.»Hollis nije bio nimalo uplašen, ali bio je zbunjen. Nije mogao ni zamisliti kako je Pitt uspio izvaditi toliki pištolj takvom brzinom.«Dirk ne traži mnogo od vas, pukovnièe«, reèe Gunn strpljivim tonom. «Predlažem da pokažete malo zrele logike i složite se.»«Ne vjerujem niti na tren da biste me ubili», zareži Hollis na Pitta.«Ne, ali mogu vam zajamèiti da neæete imati vrlo produktivan seksualni život.»«Tko ste vi, ljudi? Jeste li vi iz kompanije?»«Iz CIA-e?», reèe Giordino. «Ne, nismo se kvalificirali. Pa smo se zato upisali u NAMP.»Hollis odmahne glavom. «Ne shvaæam ništa od ovoga.»«Ne morate», reèe Pitt. «Jesmo li se dogovorili?«Hollis je razmišljao pola sekunde. Zatim se nagne dok mu nos nije bio na nekoliko milimetara od Pittovog i obrati mu se kao instruktor regrutu na obuci. «Pobrinut æu se da vas, èudake, Osprev prenese unutar deset kilometara od broda. Ne bliže, jer æemo inaèe izgubiti element iznenaðenja. Od tamo dalje možete i pješice. Ako imam sreæe, neæete stiæi dok sve ne bude gotovo.«Chve Cussler«Pošteno», složi se Pitt.Hollis tada popusti. Pogleda Giordina i obrecne se: «Bio bih vam zahvalan kad biste pustili mojeg zamjenika.«Zatim se opet okrene prema Pittu. «Mi kreæemo sada. Zapravo, ako ne poðete s bojnikom Dillingerom i sa mnom, onda ni neæete iæi. Pet minuta nakon što se ukrcamo na moj zapovjedni zrakoplov, cijeli naš jurišni tim bit æe u zraku.»Pitt spusti automatik s Hollisovih prepona.«Bit æemo odmah iza vas.»«Ja æu krenuti s bojnikom», reèe Giordino, tapšuæi Dillingera prijateljski po leðima. «Veliki umovi rade na istim valovima.«Dillinger ga kiselo pogleda.«Tvoj um radi u kanalizaciji, ali ne i moj.»Prostorija se rašèistila za petnaest sekunda. Pitt požuri u svoju kabinu i zgrabi putnu torbu. Brzo se uputi na most i porazgovara s kapetanom Stewartom.«Koliko treba Sounderu da stigne do Santa Ineza?»Stevvart ude u sobu s kartama i naèini brz proraèun.«Ako pritisnemo gas do daske, naši dizeli trebali bi nas dovesti do gleèera za devet ili deset sati.»«Uèini to», zapovjedi Pitt. «Potražit æemo vas oko zore.»Stewart se rukovao s Pittom. «Pazite na sebe, èuješ?»«Pokušat æu ne smoèiti noge.»Jedan od brodskih znanstvenika priðe im od brodskog pulta. Bio je tamnoput, srednje visine, i imao je strog izraz koji je izgledao kao da je isklesan. Zvao se Clavton Findlev, i govorio je dubokim, snažnim basom.»Oprostite što sam prisluškivao, gospodo, ali mogao bih se zakleti da ste spomenuli otok Santa Inez.»Pitt klimne. «Da, toèno.»«U blizini gleèera nalazi se stari rudnik cinka. Zatvorio se kad je Èile zaustavio državnu proizvodnju.««Upoznati ste s otokom?», upita Pitt iznenaðeno.Findlev klimne. «Ja sam bio glavni geolog rudarske kompanije iz Arizone koja je smatrala da može uèiniti rudnik isplativim kroz uèinkovitije operacije rezanja troškova. Poslali su me u rudnik sIIBlagonekoliko inženjera kako bismo naèinili procjenu. Proveli smo tri mjeseca u toj

paklenoj rupi. Otkrili smo kako je rudaèa iscrpljena. Ubrzo nakon toga rudnik je zatvoren, a oprema napuštena.««Kako stojite s puškom?»«Nekad sam lovio.»Pitt ga uhvati za ruku.«Claytone, prijatelju, vi ste Bogom dani.»Clive CusslerPoglavlje LIIPokazalo se da je Clayton Findley zaista Bogom dan.Dok je Hollis pripremao svoje ljude u neupotrebljavanom skladištu, Pitt, Gunn i Giordino pomogli su Findlevu da od blata prikupljenog pokraj piste naèini maketu otoka Santa Inez na starom stolu. Uz pomoæ Pittove nautièke karte osvježio je sjeæanje na one stvari koje je zaboravio.Minijaturni reljef stvrdnuo je prijenosnom grijalicom, a pojedine dijelove naglasio je limenkama boje u spreju koju je donio jedan od Hollisovih ljudi. Siva je oznaèavala kameniti teren, a bijela snijeg i led gleèera. Èak je oblikovao i model Lady Flamborough i postavio ga pri dnu gleèera. Napokon, on se udalji i sa zadovoljstvom pogleda svojih ruku djelo. «To je Santa Inez», reèe on zadovoljno.Hollis prekine govor i okupi ljude oko stola. Svi su nekoliko trenutaka zamišljeno gledali u maketu.Otok je bio oblikovan poput središnjeg dijela slagalice koju je izradio pijani rezaè. Razvedena obala bila je èudna mješavina rtova i uvala, isprekidanih fjordovima i zaljevima. Na istoku se protezao do Magelanovog prolaza, a na zapadu gledao prema Pacifièkom oceanu. Bila je to mrtva zemlja, koja nije bila prikladna niti za groblje. Njezine su dimenzije bile 65 puta 95 kilometara, a najviši vrh je bila planina Wharton od 1.320 metara.BlagoPlaže i ravnice gotovo i nisu postojale. Niske planine dizale su se poput brodova okovanih u kamenu, a njihove su se padine spuštale u usamljenoj agoniji prema hladnome moru.Drevni gleèer sjedio je poput sedla na otoku. Bio je to rezultat hladnih i oblaènih ljeta koja nisu topila led. Gole uzvisine èvrste stijene okruživale su ledenu masu, i stajale su u tmurnoj tišini dok se gleèer nezaustavljivo probijao prema vodi, gdje se raspadao dio po dio, na naèin na koji mesar reže kobasicu.Malo je podruèja na svijetu bilo više neprijateljsko za èovjeka. Cijeli lanac otoka u Magelanovom prolazu bio je nenastanjen. Tijekom stoljeæa ljudi su dolazili i odlazili, ostavljajuæi zastrašujuæe nazive kao što su Poluotok lomivrat, Otok prevare, Zaljev nesreæe, Otok oèaja i Luka gladi. Bilo je to mjesto teško za život. Jedina vegetacija koja je preživjela bila su iskrivljena zimzelena stabla koja su se miješala s grmljem.Findlev pokaže rukom prema modelu.«Zamislite pusti krajolik sa snijegom na veæim visinama, i dobit æete prilièno dobru sliku prave stvari.»Hollis klimne. «Hvala vam, gosp. Findlev. Zadužili ste nas.»«Drago mi je što sam vam pomogao.»«U redu, prijeðimo na èvrste èinjenice. Bojnik Dillinger vodit æe padobransku skupinu, a ja æu zapovijedati ronilaèkim timom.Hollis zastane na trenutak kako bi pogledao lica ljudi. Bili su to èvrsti, snažni ljudi spremni za akciju, odjeveni potpuno u crno. Bila je to izdržljiva vrsta boraca koji su preživjeli muènu obuku kako bi zaslužili èast da postanu pripadnici elitnih Snaga za specijalne operacije. Vraški tim, pomisli Hollis ponosno. Najbolji na svijetu.«Vježbali smo dugo i naporno noæna osvajanja brodova», nastavi on. «Ali nikada neprijatelj nije imao toliku prednost. Nemamo važne informacije, vremenski

uvjeti su loši, a tu je i gleèer koji se može odlomiti svakog trenutka. To su veliki problemi koji stoje na putu uspjeha. Prije nego što pokrenemo naš napad za nekoliko sati, želimo dobiti što je moguæe više odgovora. Ako vidite neku tešku pogrešku u operaciji, javite se. Poènimo.««Stanovništvo otoka?», Dillinger odmah upita Findleva.«Nema ga nakon što smo zatvorili rudnik.»359Clive Cussler«Vremenski uvjeti?»«Kiša pada gotovo neprestano. To je jedna od najvlažnijih regija kontinenta. Sunce rijetko izlazi. Temperature u ovo doba godine dostižu nekoliko stupnjeva ispod nule. Vjetrovi stalno pusu, a mogu postati i vrlo snažni. Faktor rashladivanja na vjetru vrlo je opasan, a gotovo je sigurno da pada kiša.»Dillinger uputi Hollisu ozbiljan pogled.«Nemamo nikakve šanse za precizan skok u noæi.»Hollis je izgledao tmurno. «Morat æemo priæi minikopterima i spustiti se uz pomoæ užadi.»«Imate i helikoptere?«, upita Gunn u nevjerici. «Nisam mislio da imaju toliku brzinu i domet...»«...Da dolete ovako daleko i ovako brzo», dovrši Hollis.«Njihove vojne oznake imaju previše slova i brojeva da bismo ih zapamtili. Mi ih zovemo Golubovi pismonoše. Mali su i kompaktni, i mogu ponijeti pilota u zatvorenoj kabini i dva èovjeka izvana. Opremljeni su infracrvenom kupolom i neèujnim rotorima. Mogu se rastaviti ili sastaviti za petnaest minuta. Jedan naš C-140 može prenijeti šest takvih.»«Imate još jedan problem«, reèe Pitt.«Recite.»«Radar Lady Flamborough možda je namješten da opaža zrakoplove. Vaši Golubovi pismonoše možda su tihi, ali otmièari ih mogu na vrijeme ugledati na zaslonu i pripremiti žestoki doèek.»«Toliko o iznenaðenju iz zraka», reèe Dillinger jadno.Hollis pogleda Findleva. «Ima li nekih problema za koje bismo trebali znati u vezi s napadom iz fjorda?»Findlev se lagano nasmiješi. «Vama bi trebalo biti lakše nego bojniku. Vi æete imati prednost ledenog dima.»«Ledenog dima?»«Oblaci nalik magli koji su se formirali kontaktom hladnog zraka s toplijom vodom u blizini zida gleèera. Dim je visok izmeðu dva i deset metara. U kombinaciji s nešto kiše, zaštitit æe vaš ronilaèki tim otkad se poènete približavati pa sve dok se ne popnete na palube.»«Barem jedan od nas ima sreæe», reèe Dillinger.Hollis zamišljeno protrlja bradu.Blago«Ovdje nemamo posla s operacijom prema priruèniku. Moglo bi postati gadno ako padobranski napad propadne. Izgubit æe se svako iznenaðenje, a bez toga, ronilaèki tim od dvadeset ljudi nije dovoljan da napadne èetrdeset naoružanih otmièara bez potpore.««Buduèi da je za vaše ljude pravo samoubojstvo ako ih spustite na brod», reèe Pitt, «zašto ih ne biste spustili dalje uz gleèer? Od tamo mogu prièi do ruba, a zatim se uz pomoæ užadi spustiti na glavnu palubu.»«To bi bio lagani spust», složi se Dillinger. «Ledeni zid nalazi se iznad nadgrada broda, i dovoljno blizu da preskoèimo razmak.»Hollis klimne i reèe: «I to mi je palo na pamet. Vidi li netko kakvu prepreku u toj taktici?««Kako se meni èini», reèe Gunn, «najveæa opasnost je sam gleèer. Na njemu se možda nalazi beskrajni labirint pukotina i opasnih snježnih površina koje mogu

popustiti pod èovjekovom težinom. U mraku, morat æete ga prelaziti polako i prokleto oprezno.««Ima li drugih komentara?«Nije bilo. Hollis pogleda Dillingera. «Koliko vremena æe ti trebati od spuštanja do spremnosti za napad?««Pomoglo bi kad bih znao brzinu i smjer vjetra.««Devet od deset dana vjetar puše s jugoistoka«, odgovori Findlev.«Prosjeèna brzina je deset kilometara na sat, ali s lakoæom može skoèiti na stotinu.«Dillinger se na nekoliko trenutaka zamišljeno zagleda u planine koje su se uzdizale iza gleèera. Pokušao je vizualizirati taj prizor noæu, osjetiti snagu vjetra. U glavi je mjerio vrijeme. Zatim podigne pogled.«Èetrdeset do èetrdeset i pet minuta od skoka do napada na brod.»«Oprostite mi što vas uèim vašem poslu, bojnièe«, reèe Pitt, «ali mislim da ste si dali premalo vremena.«Findlev klimne. «Slažem se. Mnogo puta pješaèio sam gleèerom. Ledeni grebeni jako usporavaju hod.«Glatkim, podmazanim pokretom, Dillinger izvadi dugi Bowie nož opakog izgleda i zakrivljene oštrice iz korica na leðima, pa upotrijebi zašiljeni vrh kao pokazivaè. «Kako ja to vidim, skoèit æemo na drugu stranu planine, s desne strane od gleèera. To bi trebalo sakriti naš C-140 od brodskog radara. Ako upotrijebimo prevladavajuæeClive Cussler - Ivjetrove, koji æe, nadajmo se, puhati u skladu s glavnim obrascem, spustit æemo se svojim 'stealth' padobranima oko planine i preletjeti oko sedam kilometara, te sletjeti na oko kilometar od prednjeg zida gleèera. Vrijeme od samog skoka do našeg regrupiranja na ledu procjenjujem na oko osamnaest minuta; vrijeme koje nam je potrebno da doðemo do ruba gleèera je oko dvadeset minuta. Još šest minuta da pripremimo napad. Ukupno, èetrdeset i pet minuta.»«Ja bih to vrijeme udvostruèio da sam na vašem mjestu», reèe Giordino s neodobravanjem. «Imat æete vraških problema s vremenom ako neki èlan vašeg tima upadne u pukotinu. Ronilaèki tim neæe znati da kasnite.»Hollis uputi Alu pogled koji je inaèe rezervirao za antiratne prosvjednike. «Ovo nije Prvi svjetski rat, gosp. Giordino. Ne moramo sinkronizirati satove prije no što izjurimo iz rovova. Svaki èovjek opremljen je minijaturnim radioprijemnikom u uhu i mikrofonom u skijaškoj maski. Bez obzira na to kasni li tim bojnika Dillingera, ili moj stigne ranije, sve dok smo u stalnom kontaktu, možemo koordinirati združeni napad...»«Još nešto», upadne Pitt. «Pretpostavljam da vaše oružje ima prigušivaèe?»«Ima», potvrdi Hollis.«Zašto?»«Jedan rafal iz automata bez prigušivaèa mogao bi srušiti zid gleèera.««Ne mogu govoriti u ime otmièara.««Onda je bolje da ih pobijete brzo», progunda Giordino.«Nismo obuèeni za zarobljavanje terorista«, reèe Hollis uz hladan, zloslutan osmijeh. «A sada, ako naši posjetitelji mogu zadržati svoje kritike, ima li kakvih pitanja?«Voditelj ronilaèkog tima Richard Benning podigne ruku.«Gospodine?»«Benning?»«Hoæemo li priæi brodu ispod površine ili na površini?«Hollis upotrijebi penkalu kao pokazivaè.Njome lupne po malom otoku u fjordu koji se nalazio iza jednog rta i izvan vidokruga broda.Blago

«Naš tim Golubovi pismonoše prenijet æe nas na ovaj otok. Udaljenost do Lady Flamborough je oko tri kilometra. Voda je prehladna da bismo plivali tako daleko, pa æemo ostati na suhom i približiti se u gumenim èamcima. Ako gosp. Findley ima pravo u vezi s ledenim dimom, morali bismo se približiti neopaženi. Ako se dim raziðe, uæi æemo u vodu na udaljenosti od dvjesto metara i roniti do broda.»«Mnogo jaja æe se smrznuti ako æemo predugo èekati dolazak tima bojnika Dillingera.»Val smijeha odjekne medu osamdeset ljudi okupljenih oko makete.Hollis uzdahne i široko se nasmiješi. «Ja se ne namjeravam smrznuti. Bojniku æemo dati dovoljnu poèetnu prednost.»Gunn podigne ruku.«Da, gosp. Gunne?», reèe Hollis umorno. «Što sada želite? Jesam li nešto zaboravio?««Èista znatiželja, pukovnièe. Kako æete znati jesu li otmièari nekako saznali za napad i pripremili klopku?»«Jedan od naših zrakoplova opremljen je naprednom opremom za elektronsko izviðanje. Letjet æe u krug na sedam milja iznad Lady Flamborough i presresti svaki radioprijenos otmièara njihovim suradnicima u regiji. Vrištat æe poput luðaka ako pomisle da ih okružuju Snage za specijalne operacije. Ljudi zaduženi za komunikacije i prevoditelji mogu presresti sve prijenose i uzbuniti nas na vrijeme.»Pitt nehajno podigne ruku.«Da, gosp. Pitte?»«Nadam se da niste zaboravili skupinu NAMP-a.»Hollis podigne jednu obrvu. «Ne, nisam zaboravio.*On se okrene prema geologu. «Gosp. Findlev, što ste rekli, gdje se nalazi stari napušteni rudnik?»«Nisam ga oznaèio*, odgovori Findley mirno. «Ali buduæi da ste zainteresirani...« On zastane i postavi poklopac kutije šibica na jedan rub malog brda koje je gledalo prema gleèeru i fjordu. «Nalazi se ovdje, na oko dva i pol kilometra od prednjeg ruba gleèera i broda.»Hollis se okrene Pittu.«Vi æete biti tamo. Možete nam poslužiti kao promatraèi.*Clive Cussler«Kakvi promatraèi«, progunda Giordino. «U mraku, po kiši i magli, bit æemo sretni ako ugledamo vlastite vezice na cipelama.««Bit æemo na sigurnom, podalje od opasnosti«, reèe Pitt sveèano.«Možemo zapaliti vatru i organizirati piknik.»«Uèinite-te», reèe Hollis s blagim zadovoljstvom. On pogleda okupljene ljude. «Pa, gospodo, neæu vas zamarati poticajnim govorima. Izvršimo svoj posao i spasimo nekoliko života.»«I pobijedite barem jednom za šefa», promrmlja Giordino.«Što ste rekli?»«A1 je rekao kolika nam je èast biti dijelom elitne borbene postrojbe«, reèe Pitt.Hollis uputi Giordinu pogled kojim je mogao rezati staklo.«Snage za posebne operacije ne daju poèasno èlanstvo. Vi civili držite se podalje od nas.» Hollis se okrene Dillingeru. «Ako netko od ovih ljudi iz NAMP-a pokuša kroèiti na brod prije no što im ja to dopustim, ustrijelite ih. To je zapovijed.««Bit æe mi zadovoljstvo«, naceri se Dillinger poput morskog psa.Giordino slegne ramenima.«Ovi zaista znaju kako izbaciti višak bijesa.«Pitt nije dijelio Giordinovo nehajno raspoloženje. Savršeno je dobro shvaæao Hollisovu situaciju. Njegovi su ljudi bili profesionalci, tim. On ih pogleda -

krupne, šutljive ljude koji su stajali u krugu oko makete. Nitko od njih nije bio stariji od 25 godina.Dok je gledao njihova lica nije mogao ne upitati se koji æe od njih umrijeti za samo nekoliko sati.BlagoPoglavlje LIII«Koliko još?», upita Machado ispružen na sofi kapetana Collinsa.Bez struje u brodu, kapetanova kabina bila je slabašno osvijetljena s èetiri baterijske svjetiljke obješene na stropu. Ammar nehajno slegne ramenima èitajuæi Kuran. «Ti provodiš više vremena u komunikacijskoj prostoriji od mene. Ti reci meni.»Machado pljune na pod. «Dosta mi je što èekam poput trudne patke. Ja kažem, pobijmo ih i pobjegnimo iz ovoga pustog èistilišta.»Ammar pogleda svojeg kolegu ubojicu. Machado je imao neuredne navike. Kosa mu je bila masna, a nokti prljavi. Kad bi ga pomirisao s dva metra, mogao je osjetiti kako se rijetko kupa. Ammar je poštivao Machada kao opasnu prijetnju, ali osim toga osjeæao je samo gaðenje prema njemu.Machado se pridigne sa sofe i nestrpljivo se uzvrpolji kabinom, a zatim sjedne na stolac. «Trebali smo dobiti instrukcije prije 24 sata», reèe on. «Topiltzin nije èovjek koji bi oklijevao.»«Nije ni Akhmad Jazid», reèe Ammar držeæi oèi fokusirane na Kuranu. «On i Alah pobrinut æe se za sve.»«Pobrinuti za što? Helikoptere, brod, podmornicu, prije no što nas otkriju? Znaš odgovor, moj egipatski prijatelju, ali sjediš poput vaše sfinge.»Ammar okrene stranicu ne dižuæi pogled.Chve Cussler«Sutra u ovo vrijeme ti i tvoji ljudi bit æete na sigurnom u Meksiku.»«Kako nam možeš zajamèiti da nas neæe sve žrtvovati radi viših ciljeva?««Jazid i Topiltzin ne mogu riskirati da nas uhvate meðunarodne komandoske snage», reèe Ammar umorno, «iz straha da ne progovorimo pod mukama. Njihova carstva u razvoju bila bi raskomadana kad bi netko od nas otkrio da su oni umiješani. Vjeruj mi, sredili su naš bijeg. Moraš biti strpljiv.»«Kako su sredili?»«Saznat æeš taj dio plana èim stignu upute vezane uz sudbinu naših talaca.»Velika laž poèela se pomalo habati. Machado bi u bilo kojem trenutku mogao nazrijeti istinu. Sve dok je Ammarov èovjek zadužen za komunikacijsku mrežu broda, neæe stizati nikakvi signali, jer je radio namješten na pogrešnu frekvenciju. Jazid, a vjerojatno i Topiltzin, pomisli Ammar, sigurno se preznojavaju ako misle da je ignorirao poèetni plan i pobio sve na brodu, umjesto da ih održi na životu iz propagandnih razloga.«Zašto ne postupimo na svoju ruku, zakljuèamo ih u potpalublje, potopimo brod i završimo s time?»Machadov glas bio je pun išèekivanja.«Pobiti cijelu britansku posadu, amerièkog senatora, i druge koji nisu Meksikanci ili Egipæani ne bi bilo mudro. Ti možda uživaš u uzbuðenju i stalnoj napetosti meðunarodnog lova na svoju kožu, kapetane. Ja, pak, preferiram proživjeti život u udobnosti.»«Glupo je ostaviti svjedoke.»Budala ni ne zna koliko je u pravu, pomisli Ammar. On uzdahne i odloži Kuran. «Tvoja jedina briga je predsjednik De Lorenzo. Moja su predsjednik Hasan i Hala Kamil. Naša veza tu završava.«Machado ustane i prijeðe kabinu, pa otvori vrata.«Bolje da vijest stigne što prije», progunda on zlobno.«Neæu moæi više dugo kontrolirati svoje ljude. Imaju snažnu želju da me postave za zapovjednika misije.»Ammar se nasmiješi u znak slaganja.

«Podne... ako ne dobijemo nikakvu poruku od naših voða do podneva, predat æu ti zapovjedništvo.«BlagoMachadove oèi na trenutak se sumnjièavo rašire.«Pristao bi odstupiti i predati zapovjedništvo meni?»«Zašto ne? Ja sam uèinio ono što sam trebao uèiniti. Osim uklanjanja predsjednika Hasana i Hale Kamil, moj je posao gotov. Drage volje æu ti predati završne probleme.»Machado se iznenada nasmiješi sotonskim osmijehom.«Držat æu te za to obeæanje, Egipæanine. Možda æu onda vidjeti lice iza maske.» Zatim iziðe iz kabine.Kvaka je jedva kliknula za Machadom, kad Ammar izvadi minijaturni radio ispod kaputa pa pritisne prekidaè odašiljaèa.«Da, Sulejman Azize?»«Gdje si?»«Na krmi.»«Koliko je ljudi na obali?»»Šestorica su prevezeni na dok starog rudnika. Na brodu nas je petnaest, ukljuèujuæi tebe. Kreæemo se sporo. Imamo èamac samo za trojicu. Veliki èamac na napuhavanje za osam ljudi uništen je.»«Sabotaža?»«To su mogli uèiniti samo Machadovi ljudi.»«Jesu li prouzroèili još problema?««Još ne. Hladnoæa ih drži podalje od vanjskih paluba. Veæina sjedi u koktel baru. Piju tekilu. Ostali spavaju. Uèinio si mudro što si naložio našim ljudima da se sprijatelje s njima. Njihova disciplina znaèajno je popustila.*«Naboji?»«Sav eksploziv postavljen je u pukotinu paralelnu s frontom gleèera. Detonacija bi trebala srušiti cijeli prednji dio zida na brod.»«Koliko još do kraja našeg povlaèenja?««Upotreba vesala usporava stvar, jer kreæemo se protiv snažne površinske struje. Ne možemo upotrijebiti motor èamca kako ne bismo uzbunili Machadove ljude. Rekao bih da nam treba još oko 45 minuta da povuèemo sve s broda.»«Moramo biti na sigurnom prije zore.»«Svi æe dati sve od sebe, Sulejmane Azize.»«Mogu li provesti operaciju prijevoza i bez tebe?»Clive Cussler«Da.»«Dovedi jednog èovjeka i doði u Hasanovu kabinu.»«Pogubit æemo ih?»«Ne», odgovori Ammar. «Vodimo ih sa sobom.»Ammar iskljuèi radio i stavi Kuran u džep kaputa.Osvetit æe se Akhmadu Jazidu zbog izdaje. Bilo mu je strašno što je vidio kako se njegov velièanstveni plan raspada u komadiæe. Ammar nije imao namjeru nastaviti s poèetnom operacijom, znajuæi da je Machado unajmljen da ubije njega i njegov tim otmièara. Još više od izdaje ljutila ga je èinjenica da neæe dobiti svoj honorar.Zato æe, razmišljao je, zadržati Hasana i Kamil na životu, pa èak i De Lorenza, barem privremeno, kao adute kojima se može cjenkati. Još bi se mogao i izvuæi ako prebaci krivnju na Jazida i Topiltzina.Trebalo mu je vremena da razmisli i stvori novi plan. No, mora iskrcati svoje taoce s broda prije no što Machado i njegova ekipa otkriju njegov trik.Hali je zastalo srce kad su se vrata otvorila, i kad je u kabinu ušao voda otmièara. Na trenutak ga je pogledala. Vidjela je samo oèi iza smiješne maske, i strojnicu koju je držao jednom rukom. Ženska znatiželja natjerala ju je da se upita kakav je to èovjek mogao biti pod drugim okolnostima.

On ude i progovori tihim, ali jezivim glasom.«Svi æete poæi sa mnom.»Hala zadrhti i zagleda se u pod, ljuta na sebe što je pokazala strah.Senator Pitt nije bio uplašen. On skoèi na noge i prijeðe kabinu u tri koraka, pa zastane tako da je prstima cipela gotovo dodirivao Ammarove cipele.«Kamo nas vodite i s kojom svrhom?», upita senator.«Ne sjedim pred jednim od vaših glupih istražnih odbora u Senatu», reèe Ammar ledenim tonom. «Nemojte me propitivati.»«Imamo pravo znati», reèe senator èvrsto.«Nemate vi nikakva prava», izlane Ammar.On grubo odgurne senatora u stranu i ude u sobu, gledajuæi blijeda, uplašena lica.Blago«Idete na malu vožnju èamcem, nakon koje slijedi kratko putovanje vlakom. Moji ljudi podijelit èe pokrivaèe kako bi vam bilo toplije.»Svi su ga pogledali kao da je poludio, ali nitko se nije usprotivio.Sa strašnim osjeæajem beznaða, Hala polako pomogne predsjedniku Hasanu da se uspravi. Bila je umorna od boravka pod stalnom prijetnjom smrti. Osjeæala je kao da joj više nije stalo.No, ipak, nešto u njoj, neka iskra, prkos, još uvijek je tinjalo.Osjeti neustrašivost vojnika koji ide u bitku i zna da æe se boriti do kraja. Odluèila je preživjeti.Kapetan Machado ude u prostoriju za komunikacije i otkrije da je prazna. U prvi trenutak pomislio je da je Ammarov radiooperator otišao na toalet, ali zatim pogleda i tamo i shvati da je prazan.Machado je gledao u radiouredaj jedan dugi trenutak. Oèi su mu bile napete i crvene zbog neispavanosti, a na licu mu je bio zbunjen izraz. On iziðe na most i priðe jednom svojem èovjeku koji je zurio u zaslon radara.«Gdje je radiooperator?», upita on.Promatraè se okrene i slegne ramenima. «Nisam ga vidio, kapetane. Nije li u prostoriji za komunikacije?««Ne, napuštena je.»«Želite li da provjerim kod voðe Arapa?»Machado polako odmahne glavom, jer još nije mogao shvatiti razlog nestanka egipatskog radista. »Pronaði Jorgea Delgadoa i dovedi ga ovamo. On se razumije u radiouredaje. Bolje da mi nadgledamo komunikacije nego glupi Arapi.»Dok su razgovarali, niti jedan od njih nije uoèio toèkicu koja se pojavila na zaslonu radara, indicirajuæi zrakoplov koji je na maloj nadmorskoj visini preletio nad sredinom otoka.Èak i da su pazili, nisu mogli vidjeti 'stealth' padobrane Dil-lingerovog tima specijalnih snaga koji su se otvorili i poèeli se spuštati prema gleèeru.!Clive CusslerPoglavlje LIVPitt je sjedio u spartanski opremljenom prostoru u Osprevu. Letjelica oblikovana poput metka podizala se u zrak kao helikopter, ali letjela je poput zrakoplova brzinom veæom od šest stotina kilometara na sat. Bio je potpuno budan; samo bi mrtvac mogao spavati u tim aluminijskim sjedalima s ultratankim jastucima, uz turbulencije i buku motora koja nije bila nimalo ublažena. Samo mrtvac i Giordino. Ležao je poput gumene lutke - to se ne može drukèije opisati — s dovoljno zraka u sebi da joj oblik bude prepoznatljiv. Svakih nekoliko minuta, kao da mu je u mozgu ukljuèen automatski mjeraè vremena, mijenjao je položaj ne otvarajuæi oèi niti mijenjajuæi ritam disanja.«Kako mu to uspijeva?«, upita Findlev iskreno se èudeæi.«To mu je u genima», odgovori Pitt.Gunn odmahne glavom u divljenju. «Vidio sam ga kako spava u najgorim uvjetima

i na najgorim mjestima, i još uvijek ne mogu vjerovati dok ne vidim.»Mladi kopilot okrene se i proviri iza naslona svojeg sjedala.«Baš i ne pati od sindroma stresa, zar ne?»Pitt i drugi nasmiju se, a zatim utihnu, želeæi da ne moraju napustiti udobnu toplinu zrakoplova i skoèiti u ledenu noænu moru koja ih je èekala vani.BlagoPitt se opusti najbolje što je mogao. Osjeæao je odreðeno zadovoljstvo. Iako nije bio ukljuèen u sam napad - to je bilo bolje prepustiti uvježbanim profesionalcima struènim za spašavanje talaca - bio je dovoljno blizu da bude za petama Hollisu i njegovom timu, a imao je ozbiljnu namjeru slijediti Dillingerove ljude na brod niz užad nakon poèetka napada.Pitt nije imao nikakvih loših predosjeæaja niti je zamišljao neki predznak smrti. Nije sumnjao niti na trenutak da mu je otac živ. Nije to mogao objasniti èak niti sam sebi, ali osjeæao je senatorovu prisutnost. Njih dvojica stvorili su tijekom godina èvrstu vezu. Gotovo su mogli èitati misli jedan drugome.«Stižemo za šest minuta», reèe pilot s veseljem od kojeg se Pitt trgne.Èinilo se da pilota nimalo ne zabrinjava èinjenica što leti iznad oštrih snježnih vrhova koje ne može vidjeti. Sve što je bilo vidljivo kroz vjetrobran bio je bljesak ledene kiše koja je udarala po staklu, i tama iza nje.«Kako znate gdje smo?», upita Pitt.Pilot, opušteni tip nalik Burtu Revnoldsu, lijeno slegne ramenima. «Sve je u zapešæima«, reèe on.Pitt se nagne i proviri preko pilotovog ramena. Nije rukama držao upravljaè. Pilot je sjedio prekriženih ruku i gledao mali zaslon koji je izgledao poput videoigre. Samo se nos Ospreva mogao vidjeti na dnu grafièkog prikaza, a slika je bila ispunjena planinama i dolinama koje su prolazile ispod simuliranog zrakoplova. Na drugom zaslonu u gornjem dijelu upravljaèke ploèe, udaljenost i visina treptali su crvenim digitalnim slovima.«Nedirnuto ljudskim rukama», reèe Pitt. «Raèunalo radi sve.»«Na sreæu, raèunala još nisu razvila talent za seks.»Pilot se nasmije. Posegne i lagano okrene mali podešavaè.«Infracrveni i radarski skeneri oèitavaju tlo, a raèunalo pretvara podatke u trodimenzionalni prikaz. Ukljuèim autopilota, i dok zrakoplov juri nad terenom poput Los Angeles Raidersa, ja duboko promišljam o tako divnim temama kao što su budžet Kongresa i politika Ministarstva vanjskih poslova.»«To mi je nešto novo», promrmlja suho kopilot.Clive Cussler«Bez našeg maloga elektronskog vodièa», nastavi pilot neo-meteno, «još bismo stajali na tlu kod Punta Arenasa i èekali dan i lijepo vrijeme...« Sa zaslona se zaèuje zvuk zvonca, i pilot se ukoèi. «Stižemo na mjesto iskrcavanja. Radije pripremite svoje ljude.» «Kakve ste upute dobili od pukovnika Hollisa u vezi s nama?» «Samo da vas iskrcam iza vrha planine iznad rudnika, kako bismo se zaklonili od brodskog radara. Dalje èete morati pješice.» Pitt se okrene prema Findlevu. «Je li ti to problem?» Findlev se nasmiješi. «Poznajem tu planinu kao stražnjicu svoje žene, svaku njezinu udubinu i izboèinu. Vrh je udaljen samo tri metra od ulaza u rudnik. Spuštanje niz padinu je lagano. Mogao bih to uèiniti vezanih oèiju.»«Sudeèi prema ovom trulom vremenu», promrmlja Pitt mraèno, «upravo to æeš i morati uèiniti.«Fijuk vjetra zamijenio je urlanje Osprevevih turbina kad su ljudi iz NAMP-a brzo iskoèili kroz teretna vrata. Nisu gubili vrijeme, nisu razgovarali, samo su tiho mahnuli pilotima. Za minutu, èetvorica ljudi s dvije torbe probijali su se kroz ledenu kišu uz kamenitu padinu prema vrhu planine.Findlev je preuzeo vodstvo. Vidljivost je bila gotovo jednako loša na tlu kao i u zraku. Svjetiljka u Findlevevim rukama bila je gotovo neupotrebljiva.

Ledena kiša odbijala je snop svjetlosti, otkrivajuæi izlomljeni teren na samo metar ili dva ispred njih.Ni na koji naèin nisu nalikovali elitnom jurišnom timu. Nisu nosili nikakvo vidljivo oružje. Nisu imali iste odore. Pitt je imao sive skijaške hlaèe, a Giordinove su bile tamnoplave. Gunn se izgubio u naranèastom kaputu za spašavanje koji mu je izgledao dva broja prevelik. Findlev je bio odjeven poput kanadskog drvosjeèe, a na glavi je nosio vunenu kapu navuèenu preko ušiju. Jedino što su imali zajednièko bile su skijaške naoèale žutih stakala.Vjetar je puhao brzinom od oko dvadeset kilometara na sat, procijenio je Pitt - snažno, ali podnošljivo. Kamenita, neravna podloga bila je skliska od vlage, i èesto bi se poskliznuli, gubili ravnotežu i padali.BlagoSvakih nekoliko minuta morali su brisati led s naoèala. Uskoro su s prednje strane izgledali poput snjegoviæa, dok su im leða bila potpuno suha.Findlev je svjetiljkom provjeravao tlo pred njima, izbjegavajuæi veæe stijene i rijetko grmlje. Znao je da su stigli do vrha kad je stao na jednu golu stijenu i kad ga je vjetar udario punom snagom.«Nema još mnogo», reèe on nadglasavajuæi vjetar.«Od sada nadalje idemo nizbrdo.««Šteta što ne možemo unajmiti tobogan», reèe Giordino tmurno.Pitt povuèe rukavicu i pogleda osvijetljeni brojèanik svojeg staroga ronilaèkog sata Doxa. Napad je predviðen toèno u 5 sati. Još su imali dvadeset i osam minuta. Kasnili su.«Požurimo», vikne on. «Ne želim propustiti zabavu.»Sljedeæih petnaest minuta znatno su ubrzali. Padina planine postajala je sve blaža, a Findlev je pronašao uski, vijugavi put koji je vodio prema rudniku. Kako su se spuštali nizbrdo, borovi su postajali sve gušæi, kamenje sve manje, i mogli su sigurnije koraèati.Na sreæu, vjetar i ledena kiša oslabili su. Pojavile su se rupe u oblacima, i mogli su vidjeti zvijezde. Više im nisu bile potrebne naoèale.Findlev je sve bolje prepoznavao podruèje kojim su se kretali, kad se iz tame pojavi visoka hrpa rudaèe. On zaobiðe hrpu i doðe do malih, uskih traènica, pa krene za njima kroz tamu.Upravo se spremao okrenuti i viknuti «Stigli smo», ali bio je sprijeèen. Pitt iznenada i neoèekivano ispruži ruku, zgrabi ga za ovratnik i trgne tako naglo da je izgubio tlo pod nogama, i pao na stražnjicu. Dok je padao, Pitt zgrabi njegovu svjetiljku i iskljuèi je.«§to, dovraga...?»«Tišina!», šapne Pitt oštro.«Èuo si nešto?», upita Gunn tiho.«Ne, namirisao sam poznati miris.»«Poznati miris?»«Janjetina. Netko peèe janjeæi but.»Svi su omirisali zrak.«Boga mi, u pravu si», promrmlja Giordino.«I ja osjeæam miris janjca na ražnju.»Clive CusslerPitt pomogne Findleyu da se uspravi.«Èini se da te netko pretekao.»«Gluplji su od stupa ako misle da ovdje postoji rudaèa vrijedna vadenja.»«Sumnjam da traže cink.»Giordino se pokrene u stranu. «Prije no što ste ugasili svjetla, vidio sam ovdje nekakav odbljesak.« On pokrene nogu u polukružnom pokretu. Udari u neki predmet koji zvekne, i on ga podigne. Okrene se u smjeru od rudnika i upali malu svjetiljku.«Boca Chateau Margauxa iz 1966. Ovi momci imaju stila za rudare.»

«Ovdje se dogaðaju èudne stvari», reèe Findlev. «Tkogod je ušao unutra, ne radi u rudniku.«»Janjetina i vino Bordeaux sigurno su s Lady Flamborough», zakljuèi Gunn.«Koliko smo daleko od mjesta na kojem gleèer ulazi u fjord?», upita Pitt Findleva.«Sam gleèer je na samo oko pet stotina metara sjeverno. Zid okrenut prema fjordu na manje je od dva kilometra na zapad.»«Kako su transportirali rudaèu?»Findlev pokaže u smjeru fjorda. «Ovim uskim traènicama. Traènice vode od ulaza u rudnik do drobilice, a zatim do doka, gdje se rudaèa ukrcavala na brodove.««Nisi spominjao dok.»«Nitko nije pitao.» Findlev slegne ramenima. «Mali ukrcajni dok. Napravljen je u uvali s jedne strane gleèera.««Koja je približna udaljenost do broda?««Dobar bacaè u bejzbolu mogao bi dobaciti loptu s doka na brod.««Trebao sam to znati«, promrmlja Pitt ogorèeno. «Propustio sam to, svi smo to propustili.««O èemu prièaš?«, upita Findlev.«O timu za podršku terorista«, odgovori Pitt. »Otmièari na brodu trebaju bazu za bijeg. Ne mogu pobjeæi na moru bez da ih netko ne spazi i ne ulovi, osim ako imaju podmornicu, što je nemoguæe dobiti bez legitimne potpore neke države. Napušteno okno rudnika savršeno je skrovište za helikoptere. A uskotraènu prugu mogu upotrijebiti za prijevoz stvari od fjorda i natrag.«Blago«Hollis», reèe Gunn kratko. «Moramo ga obavijestiti.««Ne možemo», reèe Giordino. «Naš ljubazni susjed pukovnik nije nam dao radio.»«Kako èemo upozoriti Hollisa?», upita Gunn.«Nikako.» Pitt slegne ramenima. «Ali možemo mu pomoæi ako pronaðemo i onesposobimo njihove helikoptere i prikujemo teroriste u logoru u rudniku kako ne bi ulovili Hollisa i njegov tim u kliješta.»«Možda ih je pedeset», pobuni se Findlev.«Nas je samo èetvorica.»«Osiguranje im je slabo», istakne Gunn. «Ne oèekuju da æe ih netko napasti iz unutrašnjosti pustog otoka usred oluje.»«Rudi je u pravu», reèe Giordino. «Da su pazili, veæ bi nas ulovili do sada. Glasam da napadnemo kopilad.»«Iznenadenje je na našoj strani», nastavi Pitt. «Dok smo oprezni i držimo se mraka, možemo ih izbacivati iz takta.»«Ako nas napadnu«, upita Findlev, «hoæemo li ih gaðati kamenjem?««U životu se rukovodim motom izviðaèa«, odgovori Pitt.On i Giordino zajedno kleknu i otkopèaju torbe. Giordino im podijeli neprobojne prsluke, dok je Pitt dijelio oružje.On pruži Findlevu poluautomatsku saèmaricu. «Rekao si da si se bavio lovom, Clavtone. Evo ti ranog božiènog dara. Beneli super devedesetka.«Findlevu bijesnu oèi. «Svida mi se.» On pogladi usadnik kao da miluje žensku butinu. «Da, sviða mi se.» Zatim primijeti da Gunn i Giordino nose strojnice Heckler & Koch s prigušivaèima. «Ovo se ne možete kupiti u duæanu iza ugla. Kako ste došli do toga?««Izdanje Snaga za specijalne operacije«, reèe Giordino nehajno.«Posudili smo ih dok Hollis i Dillinger nisu gledali.«Findlev je bio još više zapanjen kad je Pitt ubacio bubanj u staru automatsku pušku tipa Thompson. »Sigurno ti se sviðaju antikviteti.««Ima nešto u staromodnoj izradi«, reèe Pitt.Zatim pogleda sat. Imali su samo šest minuta prije no što Hollis i Dillinger napadnu brod. «Nema pucanja dok ja ne zapovjedim. Ne želimo upropastiti napad specijalnih snaga. Ionako imaju jako malo izgleda za iznenaðenje.«

Clive Cussler«Što je s gleèerom?», upita Findley. «Zar naša paljba neæe poslati udarne valove koji æe odlomiti prednji zid leda?»«Ne s ove udaljenosti«, uvjeravao gaje Gunn. «Naša paljba zvuèat æe poput udaljenog pucanja petarda.««Zapamti», zapovjedi Pitt, «želimo odgoditi paljbu stoje moguæe duže. Naš prioritet je pronalaženje helikoptera.««Šteta što nemamo eksploziva«, promrmlja Giordino.«Ništa nikada nije lako.«Pitt je dao Findlevu nekoliko sekunda da se orijentira. Ovaj zatim klimne i oni krenu iza starih, trošnih nastamba, koraèajuæi što je moguæe tiše. Krckanje šljunka pod potplatima njihovih cipela bilo je prigušeno vjetriæem koji je promijenio smjer i koji je sada puhao niz padinu.Nastambe oko rudnika bile su uglavnom izgraðene od drvenih greda pokrivenih metalnim ploèama koje su pokazivale znakove hrde. Neke su bile male drvenjare, dok su se druge uzdizale dva do èetiri kata u vis, a zidovi su im se gubili u tami. Osim mirisa peèene janjetine, cijeli prizor izgledao je poput grada duhova s amerièkog zapada.Iznenada, Findlev se zaustavi iza duge drvenjare i podigne ruku, èekajuæi da se ostala trojica približe. On proviri iza ugla jednom, dvaput, a zatim se okrene Pittu.»Rekreacijska zgrada i blagovaonica udaljena je samo nekoliko koraka meni zdesna«, prošapta on.«Mogu vidjeti svjetlo ispod teških zastora.«Giordino onjuši zrak. «Sigurno vole jako peèeno meso.««Ima li znakova stražara?», upita Pitt.«Podruèje djeluje pusto.««Gdje su mogli sakriti helikoptere?««Glavni rudnik je okomito okno koje se spušta šest razina. To, dakle, nije hangar.««Gdje onda?«Findlev im pokaže prema ranojutarnjoj tami. «Drobilica je najveæi otvoreni prostor. Tamo se nalaze i klizna vrata, iza kojih su pohranjivali tešku opremu. Ako su presavili elise rotora helikoptera, mogli su s lakoæom unutra strpati tri letjelice.««Dakle, drobilica«, reèe Pitt tiho.BlagoViše nisu imali vremena za gubljenje; združeni napad Hollisa i Dillingera zapoèet æe svakoga èasa. Bili su na pola puta niz zgradu blagovaonice, kad se vrata iznenada otvore i snop svjetlosti prodre kroz kišu, osvijetlivši im noge. Oni se ukoèe i upere oružje spremni da pripucaju.Jedna prilika stajala je osvijetljena na ulazu nekoliko sekunda. Zatim prekoraèi prag i izbaci ostatke iz tanjura na tlo, okrene se i zatvori vrata. Nekoliko trenutaka kasnije, Pitt i ostali prislonili su leda uza zid zgrade drobilice.Pitt se okrene i prošapæe Findlevu na uho.«Kako se možemo prikrasti unutra?»«Prijenosne trake vode kroz otvor zgrade. One su nosile rudaèu do mrvilice, pa natrag do vlaka. Jedini problem je u tome što su visoko iznad naših glava.»«Postoje li neka niža vrata?»«Velika vrata za pohranu opreme», odgovori Findlev jednako tihim glasom kao i Pitt, «i glavni ulaz. Ako se toèno sjeæam, postoji i stubište koje vodi u boèni ured.»«Nesumnjivo je zakljuèan», reèe Giordino tmurno.«Radosna misao», složi se Pitt. «U redu, onda ulazimo kroz glavni ulaz. Nitko unutra neæe oèekivati strance koji dolaze u posjet. Ulazimo tiho i brzo, kao

da smo njihovi. Bez iznenaðenja. Samo trojica njihovih kolega koji dolaze iz blagovaonice.»«Kladim se da vrata škripe», promrmlja Giordino.Oni polako zaobidu ugao zgrade drobilice i proðu kroz visoka vrata koja su se bešumno ljuljala na šarkama.«Prokletstvo», prošapta Giordino kroz stisnute zube.Unutrašnjost zgrade bila je golema. Morala je biti. Divovski stroj sjedio je u sredini poput goleme hobotnice èiji su pipci bili prijenosne trake, crijeva za vodu i elektriène žice. Drobilica se sastojala od golemoga vodoravnog cilindra koji je sadržavao èeliène kugle razlièitih velièina koje su drobile rudaèu.Golemi plutajuæi tankovi bili su naslonjeni uza zid prema kojem su bivali usmjereni ostatci drobljenja. Iznad masivne opreme nalazili su se prolazi za mehanièare do kojih se dolazilo èeliènim ljestvama. Niz svjetala visio je s ograda povišenih prolaza.Chve CusslerStruju su dobivala s prijenosnog generatora èija je ispušna cijev brenèala u jednom uglu.Pitt je bio u krivu. On je pretpostavljao kako æe otmièari pobjeæi u dva, možda i tri helikoptera. Ovdje se nalazio samo jedan - veliki britanski Westland Commando, starija ali pouzdana letjelica za prijevoz trupa i logistièku podršku. Mogao je nositi trideset ili više putnika kad bi se nagurali u njega. Dvojica u obiènim maskirnim odorama stajali su na postolju za mehanièare i gledali kroz otvor pokraj motora. Bili su udubljeni u svoj posao i nisu obraæali pažnju na ranojutarnje posjetitelje.Polako, oprezno, Pitt je prolazio velikom otvorenom dvoranom za drobilicu. Findlev mu je bio zdesna, Giordino slijeva, a Gunn iza njih. Dvojica èlanova posade helikoptera i dalje su bili zauzeti svojim poslom. Tek tada su ugledali jednoga nemarnog stražara koji je sjedio na prevrnutoj kutiji pokraj potporne grede, leðima okrenut prema vratima.Pitt pokaže Giordinu i Findlevu da zaobidu helikopter u sjeni i potraže druge otmièare. Stražar koji je osjetio hladni zrak od otvaranja i zatvaranja vrata, napola se okrene kako bi vidio tko je ušao u zgradu.Pitt polako priðe stražaru, koji je bio odjeven u crnu borbenu odoru sa skijaškom maskom navuèenom preko glave. Pitt je bio udaljen samo dva metra od njega. Nasmiješi se i podigne ruku u znak pozdrava.Stražar ga upitno pogleda i izgovori nešto na arapskom.Pitt prijateljski slegne ramenima i odgovori nekakvim brbljanjem koje se izgubi u zvuku ispušne cijevi generatora.Tada stražar fokusira pogled na staru automatsku pušku Thompson. Dvije sekunde koliko je prošlo izmeðu zbunjenosti i uzbune i fizièke reakcije bolno su ga koštale. Prije no što je mogao podiæi oružje i skoèiti u stranu, Pitt je zabio usadnik Thompsona u njegovu lubanju ispod crne skijaške maske.Pitt uhvati stražara dok je padao i prisloni ga uz gredu kao da spava. Zatim skoèi pod prednji dio trupa helikoptera i približi se dvojici mehanièara koji su radili na motoru. Došao je do postolja i zgrabio ljestve, pa ih snažno povukao unatrag.Mehanièari su poletjeli kroz zrak, toliko iznenaðeni da nisu izustili ni glasa.Njihova jedina reakcija bila je pokušaj da se zadrže rukama u zraku prije no što su tresnuli na tvrdi pod od drvenih dasaka. Jedan je udario glavom i odmah se onesvijestio. Drugi je pao na bok, a desna ruka glasno mu je pukla. On bolno zastenje, ali iznenadan udarac Thompsonovog usadnika u potiljak prekine krik.«Dobar posao», reèe Findlev prekidajuæi tišinu.«Svaki pokret je pravo savršenstvo*, promrmlja Pitt ponosno.«Nadam se da su to svi.»

«Baš i ne. Al ima još èetvoricu iza helikoptera.«Findlev oprezno zaobiðe letjelicu i šokira se ugledavši Giordina koji je udobno sjedio u stolcu na sklapanje, žestokim pogledom promatrajuæi èetiri namrštena zarobljenika koji su do brade bili zavezani u vreæama za spavanje.«Uvijek si imao potrebu za uredno pakiranje«, reèe Pitt.Giordinov pogled nije skrenuo sa zarobljenika.«A ti si uvijek preglasan. Kakva je to bila buka?»«Mehanièari su gadno pali s postolja.««Koliko smo ih ulovili?««Ukupno sedmoricu.«»Èetvorica su sigurno dio letaèke ekipe.«Prièuvni pilot, kopilot i dva mehanièara. Nisu riskirali.«Findlev pokaže prema jednom od mehanièara.«Jedan od njih dolazi k sebi.»Pitt zabaci Thompson preko ramena. «Mislim da æemo ih srediti tako da neko vrijeme neæe moæi nikamo. Ti imaš èast, Clavtone. Veži ih i zaèepi im usta. U helikopteru bi trebalo biti traka. Al, dobro ih pazi. Rudi i ja idemo pogledati uokolo.«»Pobrinut æemo se za njihovu potpunu imobilizaciju«, reèe Giordino govoreæi poput birokrata.«I bolje ti je. Ubit æe te ako to ne uèiniš.«Pitt da znak Gunnu i oni skinu gornji dio odjeæe s dvojice zarobljenika. Pitt skine skijašku masku i crni pulover sa stražara u nesvijesti. Namršti se zbog smrada neopranog pulovera, pa ga prebaci preko glave.Zatim su izišli kroz vrata, ne pokušavajuæi se prikradati. Koraèali su samouvjereno i èvrsto, sredinom ceste koja je vodila izmeðu zgrada.Clive CusslerKod zgrade s blagovaonicom skrenuli su u sjenu i provirili preko ruba prozora kroz razmak u zastorima.«Unutra ih je valjda tucet», prošapta Gunn. «Svi su naoružani do zuba. Èini se kao da se spremaju napustiti ovo podruèje.»«Prokleti Hollis», progunda Pitt tiho. «Da nam je barem dao neko sredstvo komunikacije.»«Sada je prekasno.»«Kasno?»«Veè je 5.12», odgovori Gunn. «Da je napad protekao prema planu, Hollisove pomoène snage i medicinari sada bi veæ letjeli prema brodu.»Gunn je bio u pravu. Nije se èuo zvuk helikoptera Snaga za specijalne operacije.«Pronaðimo vlak za prijevoz rudaèe», naredi Pitt. «Bilo bi nam pametno da ga izbacimo iz stroja i presijeèemo svaku komunikaciju izmeðu rudnika i broda.»Gunn klimne, i oni se tiho pokrenu duž zida zgrade s blagovaonicom, saginjuæi se ispod prozora. Zastali su na uglu, kako bi oprezno pregledali neposrednu okolinu. Zatim su krenuli preko otvorenog prostora, sve dok nisu došli do željeznièke pruge, stali na traènice i potrèali.Ledena hladnoæa penjala se uz Pittova leda dok je pratio Gunna, i on stisne šake oko usadnika i prednjeg držaèa Thompsona s rastuæim oèajem. Vjetar i kiša prestali su, a zvijezde su brzo nestajale na istoènom nebu.Nešto je jako pošlo po zlu.Blago

Poglavlje LVHollisu se èinilo da su prošli sati otkad su porinuli èamce.Kompaktni helikopteri Golubovi pismonoše doletjeli su nisko, uz razvedenu obalu, i ostavili Hollisov tim na malom otoku na ušæu fjorda bez ikakvih problema. Èamce su porinuli glatko, ali brza struja od èetiri èvora bila je

mnogo jaèa no što je bilo tko oèekivao.Zatim je tihi elektromotor na vodeæem èamcu za pet osoba tajanstveno prestao raditi nakon prvih deset minuta. Izgubljeno je dragocjeno vrijeme dok su ljudi iz specijalnih snaga izvadili vesla i prionuli oèajnièkoj utrci da priðu Lady Flamborough prije prvog svjetla. Stvari je dodatno zakomplicirao potpuni prekid komunikacije. Na svoj oèaj, Hollis nije mogao kontaktirati Dillingera niti bilo kojeg èlana kopnenog tima. Nije mogao znati je li se Dillinger ukrcao na brod ili se izgubio na gleèeru.Hollis je veslao i proklinjao pokvareni motor, struju i Dillingera sa svakim zaveslajem. Njegov pažljivo razraðen plan raspadao se. Napad je znaèajno kasnio, a nije mogao riskirati da ga opozove. Njegov jedini spas bio je «ledeni dim» koji je opisao Findlev. Kovitlao se oko malih èamaca i odluènih ljudi, štiteæi ih poput pokrivaèa.Zbog izmaglice i tame Hollis nije mogao vidjeti dalje od nekoliko metara. Upravljao je i pazio na svoju malu flotu infracrvenim ureðajem za promatranje.Clive CusslerDržao je èamce grupirane na udaljenosti od po tri metra, i tiho izdavao naredbe kroz miniradio èim bi se neki od njih udaljio.On okrene ureðaj prema Lady Flamborough. Njezine prelijepe linije sada su izgledale poput groteskne ledene skulpture koja pluta ispred ispucane porculanske stijene stare kade. Hollis procijeni da je udaljena još dobar kilometar od njih.Struja je naglo oslabila i oni su ubrzo postigli brzinu od jednog èvora. Ovo olakšanje došlo je gotovo prekasno. Hollis je mogao vidjeti kako je neprestano naporno veslanje iscrpilo njegove ljude. Bili su to ljudi oèvrsnuli teškom obukom, i stalno su dizali utege. Neèujno su veslali i borili se s nemilosrdnom strujom, ali mišiæi su im se veæ ukoèili i svaki zaveslaj postajao je napor.Zaštitna izmaglica prorijedila se. Bojao se da ne postanu glineni golubovi na vodi. Hollis podigne pogled, a njegovo samopouzdanje nestajalo je sa strujom. Kroz maglu je mogao vidjeti nebo koje je od crnog postajalo sve svjetlije i svjetlije plavo.Njegovi èamci bili su u sredini fjorda, a najbliža obala koja im je nudila kakav-takav zaklon bila je pola kilometra dalje od Lady Flamborough.«Prionite, ljudi», tjerao ih je. »Približavamo se. Nastavite.»Umorni borci posegnuli su duboko u prièuve svoje snage i poveæali brzinu zaveslaja. Hollisu se èinilo da èamci na napuhavanje jure površinom vode. On odloži u stranu infracrveni ureðaj za promatranje i prione veslu.Mogli bi uspjeti, možda bi mogli uspjeti, pomisli on s nadom dok su se brzo približavali brodu.No, gdje je bio Dillinger?, pitao se on ogorèeno. Što se, dovraga, dogodilo jurišnom timu na gleèeru?Niti Dillinger nije imao piknik. Njegova situacija bila je još više nejasna. Èim su iskoèili iz C-140, njega i njegove ljude snažan, nepredvidivi vjetar razbacao je po nebu.Dillinger je napeto gledao oko sebe kako bi vidio što se dogaða s njegovim timom. Svaki èovjek nosio je malo plavo svjetlo, ali zbog ledene kiše nije ih mogao vidjeti.BlagoIzgubio ih je iz vida èim mu se otvorio padobran.On pritisne prekidaè male crne kutije prièvršæene za nogu. Zatim progovori u mali odašiljaè.«Ovdje bojnik Dillinger. Ukljuèio sam svoj signal. Imamo pred sobom sedam kilometara lebdenja, pa pokušajte ostati u mojoj blizini i krenite prema meni nakon što se spustite.««U ovakvom sranju, bit æemo sretni ako se spustimo na otok», promrmlja neki

nezadovoljnik.«Radio tišina, osim u hitnom sluèaju», naredi Dillinger.On spusti pogled. Nije vidio ništa osim svoje vreæe s opremom i oružjem koja je visjela na užetu dugom dva metra ispod njega. Orijentirao se prema osvijetljenom brojèaniku kombinacije kompasa i visinomjera koju je imao pred èelom poput ogledala kakvo nose otorinolaringolozi.Bez referentne toèke ili signala koji bi bio ispušten na zonu cilja - taj si luksuz nisu mogli priuštiti da ne bi uzbunili otmièare -Dillinger je morao letjeti doslovno po vlastitom osjeæaju i napamet mjeriti kut i udaljenost.Njegova glavna briga bila je da ne promaši rub gleèera i ne sleti u fjord. Zato je bio oprezan i spustio se preblizu - gotovo puni kilometar prekratko.Gleèer se materijalizirao iz mraka, i Dillinger shvati da se spušta ravno u procjep. Iznenadni boèni udar vjetra uhvati njegov pravokutni padobran i on poène oscilirati. Pokuša ispraviti smjer leta i savije se u položaj za doskok upravo u trenutku kad je njegova torba s opremom udarila u zid pukotine i odletjela. Tanki sloj snijega ublažio je njegov udarac i on savršeno doskoèi na noge, na samo dva metra od pukotine.On oslobodi padobran prije no što ga je mogao zahvatiti vjetar, i platno se spusti na led. Nije ga ni pokušao namotati i prekriti ledom. Nije mogao gubiti vrijeme. Porezni obveznici morat æe podnijeti gubitak padobrana.«Ovdje Dillinger. Spustio sam se. Krenite prema meni.»On izvadi plastiènu zviždaljku iz džepa kaputa i puhne jednom u svakih deset sekunda okrenut u razlièitim smjerovima. Prvih nekoliko minuta nije mogao vidjeti nikoga.Chve CusslerZatim se pojavi prvi od njegovih ljudi i potrèi prema njemu. Raspršili su se na širokom podruèju. Trebalo im je mnogo više vremena da svladaju neravnu površinu gleèera no što je Dillinger oèekivao.Uskoro su se pojavili i drugi. Jedan èovjek imao je slomljeno rame, drugom je napukao gležanj. Njegov narednik držao je zapešæe i Dillinger je sumnjao da je slomljeno, ali èovjek se ponašao kao da je rijeè o laganom išèašenju, a Dillinger ga je previše trebao da bi ga mogao otpisati.On se okrene prema dvojici ozlijeðenih. «Neæete moæi pratiti nas ostale, ali krenite za našim tragovima najbrže što možete. Pazite samo da vam svjetla budu zaklonjena.«Dillinger tada klimne svojem naredniku, Jacku Fosteru.«Vežimo se i krenimo, narednice. Ja æu preuzeti vodstvo.»Foster kratko salutira i poène provjeravati tim.Kretali su se laganim trkom preko nesigurne, izdajnièke ledene površine. Dillinger se nije bojao pada u procjep; uže koje mu je bilo vezano oko struka bilo je dovoljno èvrsto da podigne kamion s tla. Dvaput je nakratko zastao kako bi se orijentirao, a zatim je krenuo dalje.Morali su puziti preko dva ledena grebena i jedne otvorene pukotine koja ih je porazila. Potrošili su sedam minuta prije no što se kuka za led zabila na drugu stranu, i najlakši èovjek prepuzio je preko po užetu kako bi uèvrstio vez. Prošlo je još deset minuta dok i posljednji èovjek nije prešao prijeko.Osjeæaj hitnje rastao je u Dillingeru. Njegov tim imao je dva èovjeka manje, i sve su više i više zaostajali za planom. Žalio je što nije poslušao Giordinov savjet i udvostruèio vrijeme od skoka do napada.Molio se da ga ronilaèki tim ne èeka i ne smrzava se u vodi ispod Lady Flamborough. Neprekidno je pokušavao dozvati Hollisa i obavijestiti ga o svojoj situaciji, ali nije bilo odgovora. Zora je rudjela iza njega, otkrivajuæi površinu gleèera. Odisao je nekakvom otu-pljujuæom usamljenošæu, neèim zastrašujuæim. Mogao je vidjeti i udaljeno svjetlucanje fjorda - i iznenada je shvatio razlog prekida u komunikaciji.Blago

Hollis je sada jasno vidio brod i bez infracrvenog ureðaja. A ukoliko bi neki od otmièara s dobrim vidom pogledao u pravom smjeru, vidio bi sjene èamaca na napuhavanje kako se ocrtavaju na tamnosivoj vodi. Hollis se jedva usuðivao i disati dok se udaljenost smanjivala.Nadajuæi se usprkos svemu, Hollis nije odustajao od pokušaja da uspostavi komunikaciju s Dillingerom. «Morski pas Sokolu, javi se.» Pokušavao je po stoti put, kad odjednom Dillingerov glas zagrmi kroz slušalice.«Ovdje Sokol, reci.»«Kasnite!», sikne Hollis. «Zašto se nisi javljao na moje pozive?»«Tek sada smo došli u domet. Sve do sada bili smo vam izvan horizontalnog pravca. Naši signali nisu prolazili kroz ledeni zid.»«]este li na položaju?»«Nismo», odgovori Dillinger kratko. «Naišli smo na delikatnu situaciju i trebat æe nam neko vrijeme da je riješimo.»«Što je za tebe delikatno?»«Niz eksplozivnih naboja u pukotini iza zida gleèera, spremni za detonaciju radiosignalom.»«Koliko vam treba da ih onesposobite?««Moglo bi potrajati sat vremena dok ih sve ne pronaðemo.»«Imate pet minuta», reèe Hollis brzo. «Ne možemo dulje èekati, ili æemo svi pomrijeti.»«Svi æemo ionako pomrijeti ako naboji eksplodiraju i ledeni zid padne na brod.»«Kockat æemo se i nadati da æemo iznenaditi teroriste tako da neæe stiæi ukljuèiti detonatore. Požurite. Moji èamci mogli bi biti otkriveni u bilo kojem trenutku.»«Mogu nazrijeti vaše sjene s ruba gleèera.»«Tvoj tim napada prvi», zapovjedi Hollis. «Više nema tame koja bi prikrila naš uspon uz trup.»«Naæi æemo se na palubi za sunèanje s koktelima», reèe Dillinger.«Ja èastim», odgovori Hollis, iznenada ispunjen oèekivanjem.«Sretno.»Chve CusslerIbn ih je ugledao.Stajao je na starom doku za ukrcaj rudaèe zajedno s Ammarom, èetvero njegovih talaca i dvadeset ljudi iz egipatske ekipe otmièara. Zurio je kroz dalekozor prema prilikama u crnoj odjeæi koje su stajale na rubu gleèera. Gledao je kako se spuštaju niz užad, probijaju kroz plastiènu pokrivku i nestaju iza nje.On spusti dalekozor i pogleda ljude u èamcima ispod trupa. Vidio je kako ispaljuju kuke za penjanje iz malih lansera, i kako se zatim penju do glavne palube.«Tko su oni?», upita Ammar, koji je stajao pokraj njega i takoðer gledao kroz dalekozor.«Ne znam, Sulejmane Azize. Èini se da su elitne snage. Ne èujem zvukove bitke; njihova oružja imaju dobre prigušivaèe. Njihov je napad vrlo uèinkovit.««Previše uèinkovit za neku bandu koju bi Jazid ili Topiltzin mogli na brzinu prikupiti.««Vjerujem da su to amerièke Snage za specijalne operacije.«Ammar klimne u sve jaèem svjetlu svitanja. «Možda si u pravu, ali kako su nas, u ime Alaha, pronašli tako brzo?»«Moramo poæi prije no što stignu njihove snage za podršku.««Jesi li pozvao vlak?««Ubrzo bi trebao stiæi po nas i prevesti nas do rudnika.««Što je?», upita predsjednik De Lorenzo. «Što se dogaða?«Ammar se progura pokraj De Lorenza. Prvi put njegov je glas poprimio neki zloslutni prizvuk. «Èini se da smo napustili brod u najbolji moguæi trenutak.

Alah nam se smiješi. Uljezi ne znaju da smo ovdje.««Za trideset minuta ovaj otok bit æe prepun amerièkih vojnika«, reèe senator Pitt mirno trljajuæi sol na ranu.«Bilo bi vam dobro da se predate.«Ammar se iznenada okrene i divlje zagleda u politièara.«Nije nužno, senatore. Ne èekajte svoje slavno konjaništvo da vam stigne u pomoæ. Ako i kada stigne, više neæe imati koga spašavati.««Zašto nas niste pobili na brodu?«, upita Hala hrabro.BlagoAmmarovi zubi pokažu se ispod maske u jezivom osmijehu. Nije se potrudio da joj odgovori. On klimne prema Ibnu.«Detoniraj naboje.»«Kako želiš, Sulejmane Azize», odgovori Ibn poslušno.«Kakve naboje?», upita senator. «O èemu govorite?««Pa, o eksplozivu koji smo razmjestili iza zida gleèera», reèe Ammar kao da je to opæe poznata stvar. On pokaže prema Lady Flamborough. «Ibn, molim te.»Potpuno bezizražajno, Ibn izvadi mali odašiljaè iz džepa kaputa i ispruži ga tako da je prednji dio bio usmjeren prema gleèeru.«U ime Božje, èovjeèe», zavapi senator Pitt. «Ne èini to.»Ibn je oklijevao, gledajuæi Ammara.«Na tom brodu su stotine ljudi», reèe predsjednik Hasan, dok mu se šok vidio u svakoj bori na licu. «Nemate razloga da ih pobijete.»«Ne moram nikome ovdje opravdavati svoje akcije.»«Jazid æe biti kažnjen zbog vaše brutalnosti», promrmlja Hala glasom koji je odavao bijes.«Hvala vam što ste mi olakšali stvar», reèe Ammar smiješeæi se Hali, èije lice je poprimilo izraz zbunjenosti i nerazumijevanja.«Dosta odugovlaèenja. Brzo, Ibn. Uèini to.»Prije no što su zapanjeni taoci mogli izgovoriti još neki protest, Ibn ukljuèi prekidaè odašiljaèa i pritisne gumb koji je aktivirao detonatore.387Clive CusslerPoglavlje LVIEksplozija se zaèula kao prigušena grmljavina. Prednji dio mase gleèera zlokobno je zaškripao i zajeèao. Èinilo se da se nakon toga ništa ne dogaða. Ledena litica ostala je èvrsta i uspravna.Detonacije su se trebale dogoditi na osam razlièitih lokacija u pukotini, ali bojnik Dillinger i njegovi ljudi otkrili su i razminirali sve naboje osim jednog prije no što je njihova potraga prekinuta.Udaljeni udarac zaèuo se upravo u trenutku kad su se Pitt i Gunn približavali dvojici otmièara koji su vrijedno ložili staru lokomotivu rudnika. Otmièari su zastali i oslušnuli nekoliko trenutaka, razmjenjujuæi rijeèi na arapskom. Zatim su se nasmijali i bacili natrag na posao.«Štogod je prouzroèilo eksploziju«, prošapta Gunn, «ovim momcima nije bilo iznenaðenje. Ponašaju se kao da su to oèekivali.««Zvuèalo je kao slaba eksplozija«, odgovori Pitt tiho.»Definitivno nije lomljava gleèera. Osjetili bismo podrhtavanje tla.»Pitt je zurio u malu uskotraènu lokomotivu koja je bila spojena na vagon s ugljenom i pet vagona za prijevoz rudaèe. Takav tip lokomotive koristio se na plantažama, industrijskim postrojenjima i u rudnicima. Èvrsta i postojana, s visokim dimnjakom i okruglim prozorima kabine, izgledala je poput lokomotive iz crtica dok je stajala i ispuštala oblake pare oko kotaèa.BlagoŽeljeznièar bi klasificirao raspored kotaèa kao 0-4-0, što bi znaèilo da nema prednjih kotaèa, ima èetiri pogonska kotaèa, i nema stražnjih kotaèa ispod kabine.

«Pružimo strojovoði i njegovom ložaèu topli oproštaj«, promrmlja Pitt zajedljivo. «To bi bilo pristojno.*Gunn pogleda Pitta s èuðenjem i odmahne glavom, pa se sagne i pretrèi do kraja kompozicije. Podijelili su se i krenuli s obje strane, zaklanjajuæi se ispod vagona. Kabina je bila dobro osvijetljena otvorenim ložištem, i Pitt signalizira Gunnu otvorenim dlanom da prièeka.Arapin koji je radio kao strojovoða vrijedno je okretao ventile i gledao pokazatelje pritiska pare. Drugi èovjek ubacivao je lopatom ugljen u vatru. Nakon što je ubacio hrpu crnih grumena u rasplamsalo ognjište, zastao je kako bi obrisao oznojeno lice, a zatim je lopatom zalupio ložište. Kabina utone u polutamu.Pitt pokaže prema Gunnu, a zatim prema strojovoði. Gunn mahne u znak potvrde, uhvati se za drške i uskoèi ljestvama u kabinu.Pitt je stigao prvi.Mirno je prišao ložaèu i rekao ljubazno, «Dobar vam dan.»Prije no što je zbunjeni i šokirani ložaè mogao reagirati, Pitt mu je oteo lopatu iz ruku i udario ga njome po glavi.Strojovoða se upravo okretao, kad ga Gunn osine po èeljusti teškim prigušivaèem na kratkoj cijevi automata Heckler & Koch. Arapin se sruèi poput vreæe cementa.Dok je Gunn èuvao stražu, Pitt je oba otmièara napola izbacio kroz boène prozore kabine, tako da su visjeli van. Zatim zamišljeno prouèi labirint cijevi, poluga i ventila.«Nikada ti neæe uspjeti», reèe Gunn vrteæi glavom.«Znam kako pokrenuti i voziti Stanlev Steamera», reèe Pitt vedro.«Što?»«Stari automobil», odgovori Pitt. «Otvori vratašca ložišta. Trebam svjetlo kako bih proèitao pokazivaèe.«Gunn uèini kako mu je reèeno i ispruži ruke da bi ih ogrijao na plamenim jezicima koji su sukljali kroz otvor.«Bolje ti je da brže otkriješ», reèe on nestrpljivo.«Osvijetljeni smo kao plesaèi u Las Vegasu.»Chve CusslerPitt povuèe dugu polugu i mali stroj pomakne se unaprijed jedva centimetar. «U redu, ovo je koènica. Mislim da sam otkrio koja ruèka èemu služi. Kada prijeðemo zgradu drobilice, skoèi i sakrij se unutra.»«A što je s vlakom?««Cannonball ekspress», odgovori Pitt sa širokim osmijehom, «ne zaustavlja se.»Pitt otpusti osiguraè na poluzi za kretanje unaprijed i gurne je od sebe prema naprijed. Zatim gurne polugu za gas. Lokomotiva polako krene naprijed, popraæena zveketanjem vagona za prijevoz rudaèe. On gurne polugu do kraja. Kotaèi su se nekoliko puta okrenuli dok nisu zahvatili hrdave šine. Vlak se trgne i krene.Para je izlazila u sve bržim i bržim dahtajima, dok je mala lokomotiva ubrzavala i prošla ispred zgrade s blagovaonicom. Vrata se otvore, i jedan otmièar proviri i podigne ruku kao da želi mahnuti. No, povukao je ruku kad je vidio dva tijela kako vise iz boènih prozora kabine. On nestane u zgradi kao da ga je potegnula golema elastièna traka, divlje izvikujuæi upozorenje.Pitt i Gunn ispale rafal kroz prozore i vrata zgrade. Lokomotiva zatim nastavi dalje prema zgradi s drobilicom. Pitt pogleda u tlo i zakljuèi kako je brzina negdje izmeðu petnaest i dvadeset kilometara na sat.Pitt povuèe polugu signalne zviždaljke vlaka i priveže je vezicom iz svoje skijaške jakne. Izboj pare kroz mjedenu cijev prosijeèe zrak poput britve. «Pripremi se za skok», vikne on Gunnu nadglasavajuæi vrisak koji je parao uši.Gunn ne odgovori. Promatrao je tvrdi šljunak koji je prolazio ispod njih kao da skaèe iz mlažnjaka s tisuæu metara visine.

«Sada!», vikne Pitt.Doskoèili su na tlo u trku, proklizavajuæi, ali nekako su uspjeli ostati na nogama. Nije bilo oklijevanja niti zaustavljanja kako bi vratili dah. Trèali su uz vlak i pojurili uz stube zgrade drobilice, i nisu zastali sve dok nisu prekoraèili prag i pali preko njega.Prvo što je Pitt vidio bio je Giordino koji je stajao nad njim> nehajno držeæi svoj automat s podignutom cijevi.«Vidio sam kako su te izbacivali iz nekih prilièno gadnih pivnica«, reèe Giordino kiselo, «ali ovo je prvi put da vidim kako si izletio s vlaka.»«Nisam puno izgubio», reèe Pitt pridižuæi se na noge.Blago«Nije imao vagon za zabavu.»«Pušèana paljba. Vaša ili njihova?»«Naša.»«Društvo stiže?»«Poput bijesnih stršljenova iz uništenog gnijezda«, odgovori Pitt.«Nemamo mnogo vremena da se pripremimo za opsadu.»«Bolje im je da paze kako ciljaju, kako ne bi uništili helikopter.*«Tu prednost iskoristit æemo do kraja.»Findlev je vezao stražara i dvojicu mehanièara na sredini prostorije. On ustane. «Gdje ih želiš postaviti?««Ovdje na podu sigurni su kao bilo gdje drugdje», odgovori Pitt. On se brzo osvrne oko sebe u prostranoj unutrašnjosti zgrade u èijem središtu je èuèala drobilica. «Al, ti i Findlev zgrabite svu opremu i namještaj do kojih možete doæi i pretvorite drobilicu u tvrðavu. Rudi i ja zadržavat æemo ih koliko možemo.»«Tvrðava u tvrðavi», reèe Findlev.«Trebalo bi dvadeset ljudi da obrane zgradu ove velièine«, objasni Pitt. «Jedina nada otmièara da zarobe helikopter netaknut jest da unište glavna vrata i masovno utrèe unutra. Poskidat æemo ih što je moguæe više kroz prozore, a tada æemo se povuæi do drobilice koja æe poslužiti kao posljednje uporište.««Sada mogu suosjeæati s Davvjem Crockettom u Alamou«, zajeèi Giordino.Findlev i Giordino poèeli su utvrðivati veliki stroj, dok su se Pitt i Gunn postavili kod prozora na suprotnim stranama zgrade. Sunce je poèelo bacati svoje zrake preko padina s druge strane planine. Tama je gotovo nestala. Pitt osjeti kako ga preplavljuje val tjeskobe. Mogli su zaustaviti bijeg Arapa koji su brzo okruživali drobilicu, ali ako otmièari s broda pobjegnu timovima specijalnih snaga i krenu prema rudniku, on i njegova slabašna postrojba bit æe pregaženi.On mraèno pogleda kroz prozor kako mala lokomotiva juri traènicama na svoje posljednje putovanje, ubrzavajuæi sa svakim okretom kotaèa. Iskrice su iskakale iz dimnjaka dok je duga perjanica dima šikljala sa strane, nošena boènim vjetrom. Vagoni su zveketali i ljuljali se na uskim traènicama. Zvuk zviždaljke pretvorio se iz vriska u žalobni jauk duše izgubljene u paklu dok se vlak gubio u daljini.Clive CusslerPoglavlje LVIIIŠok i razoèaranje jasno su se vidjeli u Ammarovim oèima kad je shvatio da zid ledenjaka neæe pasti. On se okrene prema Ibnu.«Što je pošlo naopako?», upita on, dok mu je u glasu rastao bijes.«Ovo je trebao biti niz eksplozija.«Ibnovo lice bilo je poput kamena.«Dobro me poznaješ, Sulejmane Azize. Ja ne griješim. Eksploziv je trebao detonirati. Komandoski tim koji smo vidjeli kako se spušta s gleèera sigurno

je pronašao i razminirao veæinu naboja.»Ammar se nakratko zagleda u nebo, podigne ruke pa ih opet spusti. «Alah se poigrava našim životima na èudne naèine», reèe on filozofski. Zatim mu se na ustima polako pojavi osmijeh.«Gleèer ipak može pasti. Kada naš helikopter bude u zraku, možemo ga nadletjeti i spustiti granate u ledenu pukotinu.»Ibn se takoðer nasmiješi.«Alah nas nije ostavio», reèe on pobožno.«Ne zaboravi, mi smo sigurni ovdje na obali, dok se Meksikanci moraju boriti protiv Amerikanaca.««Da, u pravu si, stari prijatelju, dugujemo Alahu na pravovremenom spasu.» Ammar se s prijezirom zagleda prema brodu.«Uskoro æemo vidjeti mogu li kapetana Machada zaštititi njegovi azteèki bogovi.»«On je bio crv...» Iznenada, Ibn zastane i naæuli uho, pa se zagleda prema padini planine. «Paljba koja dolazi od rudnika.»Ammar oslušne, ali on je èuo nešto drugo - udaljeni krik lokomotive. Zvuk je bio neprekidan i približavao se. Zatim ugleda perjanicu dima. Promatrao je zbunjeno kako vlak juri s planine, divlje se naginjuæi na zavoju prije no što se izravnao na dugoj, ravnoj dionici pruge koja se protezala prema doku.«Što te budale rade?», izlane Ammar vidjevši vlak kako tutnji niz prugu. Èuo je kako zviždaljka probija zoru visokim vriskom.Otmièari i njihovi taoci nisu bili spremni za nevjerojatan prizor koji je sada jurio prema njima poput podivljalog èudovišta. Stajali su skamenjeni u nevjerici i fascinaciji.«Neka nas Alah spasi!», izlane jedan èovjek promuklim glasom.«Spašavajte se!», vikne Ibn.On je prvi došao k sebi, i sada je poèeo vikati ostalima da se maknu s pruge. Zavlada prava zbrka dok su svi pokušavali pobjeæi što dalje od traènica. Upravo u tom trenutku, vagoni za prijevoz rudaèe koje je vukla mala lokomotiva izvan kontrole, èije su se pogonske osovine vrtjele tako brzo da ih nije bilo moguæe vidjeti, izbili su na dok.Drveni stupovi i dok zatresli su se pod naglim udarom. Posljednji vagon iskoèio je s traènica, ali bio je zakvaèen za kompoziciju koja ga je vukla po drvenom podu kao da vuèe uplakano zloèesto dijete za uši. Rojevi iskara poletjeli su u zrak kad su se èelièni kotaèi sudarili sa šinama. A tada lokomotiva doðe do kraja pruge i poleti s ruba doka.Èinilo se da vlak na trenutak leti zrakom u usporenoj snimci, prije no što je lokomotiva napokon pala u fjord. Zaèudo, kotao nije eksplodirao kad su se njegove usijane stijenke našle u ledenoj vodi. Lokomotiva nestane uz snažno šištanje u oblaku pare, nakon èega uslijedi glasna škripa izmuèenog metala, dok su se vagoni s rudaèom slagali jedan na drugi u vodi.Ammar i Ibn dojure do kraja doka i bespomoæno se zagledaju u mjehuriæe i paru koja se dizala iz vode.«Tijela naših ljudi visjela su s prozora kabine», reèe Ammar.«Jesi li ih vidio?»«Jesam, Sulejmane Azize.»Chve Cussler«Zvuci paljbe koje si èuo prije nekoliko trenutaka!«, reèe Ammar bijesan poput risa. «Naši ljudi su napadnuti kod rudnika. Još imamo nade za bijeg ako požurimo i pomognemo im prije no što oštete helikopter.»Ammar je zastao samo da bi naredio jednom od svojih ljudi da krene za njima sa zarobljenicima. On krene uskotraènom prugom u polutrku, a ostali èlanovi njegovoga otmièarskog tima potrèe za njim u koloni po jedan. U Ammarovom umu rastao je strah i nesigurnost. Ako je helikopter uništen, ne mogu pobjeæi niti se sakriti na pustom otoku. Amerièke specijalne snage pohvatat æe ih jednog po

jednog, ili æe ih ostaviti da se smrznu ili umru od gladi.Ammar je odluèio preživjeti. Ako ništa drugo, da ubije Jazida i pronaðe vraga koji ga je pronašao na otoku Santa Inez i upropastio njegove brižljivo pripremljene planove.Zvuèi bitke pojaèavali su se i odzvanjali niz planinu. Teško je dahtao od napora trèanja uzbrdo, ali ipak stisne zube i ubrza korak.Kapetan Machado stajao je u kormilarnici, kada je zaèuo, bolje reæi osjetio prigušenu detonaciju na gleèeru. On se ukoèi na trenutak osluškujuæi, ali jedino što je èuo bilo je kucanje velikog sata iznad prozora mosta. A tada odjednom problijedi.Gleèer, pomisli on. Sigurno æe se odlomiti.Machado požuri u komunikacijsku prostoriju i tamo pronaðe jednoga svojeg èovjeka kako tupo zuri u teleprinter.On podigne zbunjeni pogled prema Machadu.«Mislio sam da sam èuo eksploziju.«Machadovu utrobu stegne sumnja.«Jesi li vidio radista ili voðu Egipæana?««Nisam vidio nikoga.««Nema Arapa?««Ne u posljednjih sat vremena.« Operator radara zastane.«Nisam vidio nikoga od njih otkad sam napustio blagovaonicu i preuzeo dužnost. Trebali bi èuvati zarobljenike i ophoditi vanjskim palubama, jer su se glupo prijavili za te poslove.«Machado zamišljeno prouèi prazni stolac kod radija.Blago«Možda i nisu bili tako glupi.» On priðe pultu ispred kormila i proviri kroz uske proreze u plastiènom pokrovu ravno ispred prozora mosta. Sada je bilo dovoljno svjetla da može vidjeti prednji dio broda.Tada ugleda nekoliko širokih rupa u plastici. Prekasno, ugledao je konopce koji su visjeli s vrha gleèera do otvora. Prekasno se okrenuo kako bi oglasio uzbunu komunikacijskim sustavom broda.Zaustavio se na mjestu prije no što je izgovorio i jednu rijeè.Na vratima je stajao èovjek.Èovjek je bio odjeven u crnu odoru; i ruke i dio lica koji su bili vidljivi bili su mu takoðer zacrnjeni. Naoèale za noæni vid visjele su mu oko vrata. Nosio je veliki neprobojni prsluk s nekoliko džepova i prstenova s kojih su visjele fragmentacijske i udarne granate, tri noža opaka izgleda i brojne druge ubilaèke naprave.Machado iznenada žmirne oèima.«Tko ste vi?», upita on, iako je dobro znao da gleda smrt.Dok je govorio, munjevitom brzinom trgnuo je devetero-milimetarski automatski pištolj iz korica ispod pazuha i ispalio hitac.Machado je bio dobar. Wyatt Earp, Doc Holidav i Bat Masterson bili bi ponosni na njega. Njegov hitac pogodio je uljeza ravno usred prsa.Kod starijih neprobojnih prsluka, èista udarna sila metka mogla je slomiti rebro ili zaustaviti rad srca. No, prsluci koje su nosili ljudi iz specijalnih snaga bili su remek-djelo znanosti. Mogli su zaustaviti i metak 308 NATO i rasporediti udarac tako da bi èovjeku ostala samo masnica.Dillinger se lagano strese od udarca, zakoraèi unatrag i pritisne otponac Heckler & Kocha, sve u jednom pokretu.I Machado je nosio neprobojni prsluk, ali stariji model. Dil-lingerov rafal probio ga je i zabio mu se u prsa. Njegova kralježnica iskrivi se poput napetog luka i on zatetura unatrag, padne na kapetanov stolac, pa sklizne na pod.Meksièki stražar podigne ruke i vikne: «Ne pucajte! Nenaoružan sam...»Dillingerov kratki rafal ispaljen u grlo Meksikanca presijeèe molbu, i ovaj

odleti u postolje brodskog kompasa, i ostane tamo visjeti poput krpene lutke.Clive Cussler«Ne mièi se ili pucam», reèe Dillinger sa zakašnjenjem.Narednik Foster zaobiðe bojnika i pogleda mrtvog terorista.«Mrtav je, gospodine.»»Upozorio sam ga», reèe Dillinger nehajno i ubaci novi spremnik u svoje oružje.Foster udari tijelo nogom u trbuh. Duga bajuneta sklizne iz korica ispod ovratnika i zvecne na pod. «Intuicija, bojnièe?», upita Foster.«Nikada ne vjerujem èovjeku koji kaže da je nenaoružan...«Iznenada, Dillinger zastane i oslušne. Obojica su èuli zvuk u isti èas. Zbunjeno se pogledaju.«Što je ovo, dovraga?», upita Foster.«Bilo je to dobrih trideset godina prije mojeg vremena, ali zakleo bih se da sam èuo zvižduk stare parne lokomotive.»«Zvuèalo je kao da dolazi niz planinu iz starog rudnika.»«Mislio sam da je napušten.»«Ljudi iz NAMP-a trebali su tamo prièekati da oslobodimo brod.»«Zašto bi pokrenuli staru lokomotivu?««Ne znam.» Dillinger zastane i zagleda se u daljinu, dok je u njemu rasla izvjesnost. «Osim... ako nam ne pokušavaju nešto reæi.»kDetonacija na gleèeru zatekla je Hollisa i njegov tim u blagovaonici neposredno nakon divlje pucnjave.Njegov ronilaèki tim prosjekao je put kroz plastiku i pronašao uski prolaz izmeðu lažnih kontejnera. Oprezno su prošli kroz vrata, u prazni koktel bar pokraj salona, pa su se raspršili, zaklonjeni iza stupova i namještaja. Èetvorica su pokrivali stubište a dvojica dizala. Tako su iznenadili Machadov tim meksièkih terorista.Svi teroristi osim jednoga ležali su na podu. Ovaj je još stajao na mjestu gdje su ga pogodili, dok mu se u umiruæim oèima odražavala mržnja i zbunjenost. Njegovo tijelo tada se sruši na tepih, bojeæi ga duboko grimiznom bojom.Hollis i njegov tim napredovali su, oprezno zaobilazeæi i prekoraèujuæi tijela. Jeziva škripa ledenog zida odjeknula je brodom, potresajuæi nekoliko neošteæenih boca i èaša iza ukrašenog šanka.BlagoLjudi iz specijalnih snaga nelagodno su pogledali jedni druge, a zatim i pukovnika, ali bili su èvrsti i spremni za nastavak akcije.«Tim bojnika Dillingera valjda je propustio jedan naboj», razmišljao je mirno Hollis.«Ovdje nema talaca, gospodine«, reèe jedan od njegovih ljudi.«Èini se da su sve teroristi.»Hollis prouèi nekoliko beživotnih lica. Niti jedan od njih nije izgledao kao èovjek s Bliskog istoka. Sigurno je rijeè o posadi Generala Brava, pomisli on.On se okrene i iz džepa izvadi kopiju plana brodskih prostorija, pa je nakratko prouèi, istovremeno govoreæi u radio.«Bojnièe, izvijestite me o svojem statusu.»«Do sada smo naišli na lagani otpor», odgovori Dillinger.«Sredili smo samo èetiri otmièara. Most je osiguran, i oslobodili smo više od stotinu èlanova posade koji su bili zakljuèani u prostoru za prtljagu. Žao mi je što nismo pronašli sve naboje.»«Dobar posao. Dobro što ste ih onesposobili dovoljno da se gleèer nije raspao. Ja kreæem prema kabinama kako bih oslobodio putnike. Naložite posadi strojarnice da se vrati na položaj i pokrene strojeve. Ne smijemo ostati ovdje niti minutu dulje nego što moramo. Èuvajte se. Mi smo sredili još šesnaest

otmièara. Svi su Latinoamerikanci. Na brodu bi trebalo biti još oko dvadeset Arapa.»«Možda su na obali, gospodine.««Zašto to misliš?»«Prije nekoliko minuta zaèuli smo zvižduk lokomotive. Zapovjedio sam jednome od svojih ljudi da se popne na radarski stup i provjeri o èemu je rijeè. Kaže kako se vlak spustio iz rudnika niz planinu poput kugle za kuglanje. Vidio je i kako je vlak sletio u more s obližnjeg doka na kojem se nalazilo dva tuceta terorista.««Zaboravi sada na to. Najprije æemo spasiti taoce, a za obalu æemo se pobrinuti nakon što osiguramo brod.»« Razumijem.«Hollis je poveo svoje ljude uz glavno stubište i pokrenuo se, tiho poput šapta, u hodnik koji je dijelio kabine. Iznenada, oni se ukoèe na mjestu kada jedno dizalo zazuji i krene s niže palube. Vrata se otvore i iz dizala iziðe otmièar koji nije bio svjestan napada.Clive CusslerOn otvori usta, ali to je bio jedini pokret koji je uspio napraviti prije no što ga je jedan od HoUisovih ljudi snažno udario po glavi prigušivaèem svojeg oružja.Nevjerojatno, ali izvan putnièkih kabina nije bilo stražara. Ljudi su poèeli nogama provaljivati vrata. U kabinama su pronašli egipatske i meksièke savjetnike i pomoænike predsjednika, ali nije bilo ni traga od Hasana i De Lorenza.Hollis provali kroz posljednja vrata u hodniku, upadne unutra i ugleda petoricu ljudi u brodskoj odori. Jedan od njih zakoraèi prema njemu i pogleda ga s prijezirom.«Mogli ste upotrijebiti kvaku», reèe ovaj sumnjièavo promatrajuæi Hollisa.«Vi ste sigurno kapetan Oliver Collins?»«Da, ja sam Collins, kao da to ne znate.»«Žao mi je zbog vrata. Ja sam pukovnik Morton Hollis, Snage za specijalne operacije.««Isusa mi, Amerikanac!», izlane prvi èasnik Finnev.Collinsovo lice zasja, i on priðe Hollisu i èvrsto mu stisne ruku.«Oprostite mi, pukovnièe. Pomislio sam da ste jedan od njih. Kako nam je drago što vas vidimo!»«Koliko je otmièara?», upita Hollis.«Nakon što su se Meksikanci ukrcali s Generala Brava, rekao bih oko èetrdeset.««Mi smo sredili dvadeset.»Na Collinsovom licu vidjele su se muke koje je preživio. Izgledao je iscrpljeno, ali stajao je uspravno. »Oslobodili ste dva predsjednika, senatora Pitta i gdicu Kamil?»«Bojim se da ih još nismo pronašli.»Collins se probije pokraj njega u hodnik.»Držali su ih u glavnom apartmanu s druge strane prolaza.«Hollis se iznenaðeno skloni u stranu.«Tamo nema nikoga», reèe on. «Veæ smo pretražili palubu.»Kapetan utrèi u prazan apartman, ali ugleda samo zgužvane pokrivaèe na krevetu, uobièajeni nered kakav ostavljaju putnici. Njegovo ukoèeno držanje popusti. Bio je šokiran.«Bože moj, poveli su ih.»BlagoHollis progovori u mikrofon. «Bojnièe Dillinger.»Dillinger odgovori nakon pet sekunda.«Èujem te, pukovnièe. Govori.»

«Jeste li imali kontakta s neprijateljem?««Ne, mislim da smo ih sredili.««Nedostaje najmanje dvadeset otmièara i državnici. Jeste li ih negdje vidjeli?»«Ne, nema ni traga od njih.»«U redu, osigurajte brod i neka ga posada pokrene dalje u fjord.««Ne možemo», reèe Dillinger tmurno.«Problemi?»«Prokleti gadovi sredili su strojarnicu. Sve su porazbijali. Trebat æe tjedan dana da se brod opet osposobi za plovidbu.««Uopæe nemamo pogona?»«Žao mi je, pukovnièe. Ovdje smo, i ovdje æemo ostati. Ovi motori neæe nas odvesti nikamo. Uništili su i generatore, ukljuèujuæi i pomoæne.»«Onda æemo posadu i putnike morati evakuirati èamcima za spašavanje, uz pomoæ vitla.»«Neæe iæi, pukovnièe. Imamo posla s pravim sadistima. Uništili su i èamce za spašavanje. Probušili su im dna.»Dillingerovo izvješæe bilo je naglašeno dubokim struganjem koje je dopiralo iz gleèera i odzvanjalo kroz brod. Ovaj put nije bilo vibracija, samo struganje koje se pretvaralo u strašnu tutnjavu. Trajalo je samo nekoliko trenutaka prije no što je zamrlo.Hollis i Collins bili su hrabri ljudi - u to nitko ne bi mogao sumnjati - ali proèitali su jedan drugome strah u oèima.«Gleèer æe se odlomiti«, reèe Collins tmurno. «Naša jedina nada je da presijeèemo lance sidra i pomolimo se da nas struja ponese prema sredini fjorda.««Vjerujte mi, plime neæe biti još osam sati«, reèe Hollis.«Razgovarate s èovjekom koji to zna.««Puni ste veselih vijesti, zar ne, pukovnièe?««Ne izgleda dobro, ha?»«Ne izgleda dobro«, ponovi Collins.«Zar je to sve što imate za reæi? Na Lady Flamborough ima gotovo dvije stotine ljudi. Moramo ih odmah evakuirati.«Clive Cussler«Ne mogu mahnuti èarobnim štapiæem i uèiniti da gleèer nestane», objasni Hollis mirno. «Nekolicinu mogu izvuæi èamcima na napuhavanje, te pozvati helikoptere da izvuku ostale. No, za to nam treba dobrih sat vremena.»Collinsov glas bio je nestrpljiv. «Onda predlažem da se bacite na posao dok smo još živi...» On zastane kad je Hollis naglo podigao ruku kako bi ga utišao.Hollisove oèi suze se u èudu kad se iznenada kroz zvuènike zaèuje glas.«Pukovnièe Hollis, jesam li na vašoj frekvenciji? Prijem.»«Tko je to, dovraga?», izlane Hollis.«Ovdje kapetan Frank Stewart s NAMP-ovog broda Sounder, vama na usluzi. Mogu li vas kamo povesti?»«Stewart!», podvikne pukovnik. «Gdje ste?»«Kad biste mogli nešto vidjeti kroz ovo smeæe koje vam visi s nadgrada, otkrili biste da dolazim niz fjord na oko pola kilometra s vaše lijeve strane.«Hollis duboko odahne i klimne Collinsu.«Približava nam se brod. Imate li uputa?»Collins se zagleda u njega u nevjerici. Zatim reèe: «Blagi Bože, imam, èovjeèe! Recite mu da nas povuèe.»Radeæi groznièavo, Collinsova posada presjekla je lance krmenog i pramèanog sidra i pripremila užad za vuèu.Sjajnom pomorskom vještinom Stewart je iz prvog pokušaja doveo krmu Soundera

pod pramac Lady Flamborough. Èlanovi posade spustili su dva teška užeta za vuèu, i njihovi krajevi bili su odmah privezani za bitve istraživaèkog broda. Nije to bio najsavršeniji naèin za vuèu, no brodovi nisu morali svladati veliku udaljenost niti olujno more, pa je improvizirani vez izveden za nekoliko minuta.Stewart zatim zapovjedi 'naprijed', sve dok se užad nije napela. Zatim polako poveæa brzinu do maksimalne jednim okom gledajuæi gleèer, a drugim putnièki brod. Dva cikloidna vijka Soundera, jedan prednji i jedan stražnji, rezala su vodu dok se veliki dizel motor naprezao pod optereæenjem.Sounder je bio dvostruko lakši od Lady Flamborough i nije bio namijenjen vuèi, ali trudio se poput konja u natjecanju u vuèi, dok mu je iz dimnjaka izlazio crni dim.U poèetku, ništa se nije dogaðalo, a tada, polako, neprimjetno, oko Sounderovogpramca pojavi se bijela pjena. Brod se kretao izvlaèeæi nevoljni putnièki brod iz sjene gleèera.Usprkos opasnosti, putnici, posada i borci iz specijalnih snaga skinuli su plastiène pokrivke i stajali na palubama. Gledali su Sounder i kao da su ga vlastitom voljom pokušavali pokrenuti naprijed. Deset metara, dvadeset, stotinu, razmak izmeðu broda i leda rastao je bolno sporo.I napokon, Lady Flamborough došla je na sigurno.Svi ljudi na oba broda ispustili su snažan pokliè koji je odjeknuo fjordom. Kasnije ga je kapetan Collins u šali nazvao poklièem koji je slomio devina leda.Njihove glasove popratio je snažan zvuk pucanja, koji se pretvorio u gromoglasnu tutnjavu. Promatraèima se èinilo da je zrak naelektriziran. Zatim se cijeli prednji dio ledene litice sruèi u fjord poput golemog tankera za naftu koji je porinut na bok. Voda je kljuèala i podigla se u val visine deset stopa koji je pojurio fjordom i podigao dva broda poput èepova, pa produžio dalje prema otvorenome moru.Èudovišni, odlomljeni ledeni brijeg zaustavio se u dubokom kanalu fjorda, a led na njegovom vrhu sjajio je poput polja naranèastih dijamanata pod suncem novog dana. Zatim se tutnjava otkotrlja niz planinu i odjekne u ušima zapanjenih gledatelja, koji nisu vjerovali da su nekako preživjeli.Clive CusslerPoglavlje LVniU prvom trenutku zavladala je potpuna zbrka, uz mnogo vike i pucanja naslijepo. Egipæani nisu imali pojma o velièini snaga koje su zapucale na njih u blagovaonici kad je prolazio vlak. Pogasili su svjetla i zapucali na ranojutarnje sjene sve dok nisu shvatili da im sjene ne uzvraæaju paljbu.Na makadame izmeðu drvenih graðevina spustila se zlokobna tišina. Nekoliko minuta egipatski otmièari nisu pokušavali iziæi iz blagovaonice.Tada, odjednom, pola tuceta ljudi izjuri iz zgrade — dvojica kroz prednja vrata, èetvorica kroz stražnja - bacajuæi se i saginjuæi iza zaklona koje su unaprijed isplanirali. Kad su zauzeli položaje, štitili su izlazak ostalih ljudi koji su krenuli za njima.Njihov voda, visok èovjek s crnim turbanom, upravljao je kretanjima ljudi oštrom piskom zviždaljke.Nakon lošeg poèetka, egipatski teroristièki tim pokazao je kako je upravo ono èega se Pitt bojao -vrhunski obuèeni, uvježbani i èvrst tim. Kad se radilo o uliènoj borbi izmeðu kuæa, bili su najbolji na svijetu. Èak su imali i dobrog vodu. Voda s crnim turbanom bio je sposoban i metodièan.Pretraživali su zgradu po zgradu, kreæuæi se prema zgradi s drobilicom sve dok se nisu rasporedili oko nje u polukrugu.BlagoIITo nije bio bezglavi napad Ammarovih probranih ubojica. Kretali su se spretno

i svrhovito.Njihov voda vikne nešto na arapskom. Kada nije zaèuo odgovor, drugi terorist vikne s drugog položaja. Dozivali su stražara i mehanièare iz zgrade drobilice, ispravno je nagaðao Pitt.Sada su bili preblizu da bi se Pitt pokazao na prozoru. On skine skijašku masku i odjeæu terorista i baci ih na pod, a zatim pretraži džep svoje skijaške jakne i izvadi malo ogledalo prièvršæeno na dršku. On podigne ogledalo iznad prozora i okrene ga poput periskopa.Pronašao je metu koju je tražio. Èovjek je bio 90 posto skriven, ali vidjelo se dovoljno da bi ga mogao pogoditi.Pitt prebaci svoje oružje s rafalne na pojedinaènu paljbu. Zatim se brzo pridigne, nacilja i pritisne otponac.Stari, smrtonosni Thompson oglasi se. Crni turban naèini dva ili tri koraka, dok mu se na licu vidjela zbunjenost i nerazumijevanje; zatim se nagne i ispruži na tlu.Pitt se opet sagne, spusti oružje i proviri preko ogledala. Teroristi su nestali. Svi do posljednjega zaklonili su se iza zgrada ili se zavukli pod odbaèenu, hrðavu rudarsku opremu. Pitt je znao da ne misle odustati. Još su bili tamo, opasni kao i uvijek, èekajuæi naredbe zamjenika zapovjednika.Sada je došao red na Gunna. On ispali rafal od deset metaka kroz tanka drvena vrata drvenjare s druge strane ceste. Vrlo polako, vrata se otvore, a iza njih pojavi se tijelo koje se zgrèi i padne na tlo.Još nije bilo uzvratne paljbe. Ovo nisu bile budale, pomisli Pitt. Arapi su sada shvatili da nemaju posla s nadmoænim snagama, veæ s manjom skupinom. Regrupirali su se i razmotrili svoje opcije.Sada su shvatili i da su njihovi nepoznati neprijatelji zauzeli njihov helikopter i da su se zabarikadirali kod drobilice.Pitt se sagne i pretrèi do Gunna. «Kako izgleda na tvojoj strani?»«Mirno je. Djeluju polako i pažljivo. Ne žele oštetiti helikopter.»«Mislim da æe pokušati diverziju na ulaznim vratima, a zatim upasti kroz boèni ured.»Gunn klimne glavom. «Zvuèi logièno. Ionako nam je vrijeme da naðemo zaklon podalje od ovih prozora. Gdje želiš da se smjestim?»Pitt pogleda prolaze iznad njih.Clive CusslerPokaže prema redu prozorèiæa koji su okruživali mali toranj s vitlom. «Popni se i èuvaj stražu. Vikni kada krenu u napad i doèekaj ih rafalom prema ulaznim vratima. Zatim se spusti dolje. Neæe oklijevati da pripucaju prema zidovima iznad helikoptera.««Idem.»Pitt se pokrene do boènog ureda, zastane na pragu i okrene se prema Giordinu i Findlevu.«Kako ide?», upita on.Giordino podigne pogled. Lopatom je nagomilao barikadu od ostataka rudaèe. «Utvrda Giordino bit æe dovršena po planu.»Findlev prestane s radom i zagleda se u njega.«F je prije G, dakle Utvrda Findley.»Giordino uputi vedar pogled Findlevu, pa nastavi s radom.«Fort Findlev ako izgubimo, Giordino ako pobijedimo.»Zapanjeno odmahujuæi glavom, Pitt se pitao zašto je blagoslovljen tako nevjerojatnim prijateljima. Htio im je nešto reæi, izraziti zahvalnost što su riskirali život kako bi zaustavili bandu zlikovaca iako su mogli pobjeæi i sakriti se dok ne stignu Hollis i njegov tim. No, znao je: takvim ljudima nisu trebale rijeèi zahvale ili divljenja. Ostat æe ovdje i boriti se do kraja. Pitt je molio Boga da nitko od njih ne pogine.«Svadajte se o tome kasnije», reèe on, «i pripremite odbor za doèek ako proðu

pokraj mene.»On se okrene i ude u vlažan, zagušljivi ured. Provjeri svoj Thompson i odloži ga u stranu. Nakon što je izradio zaklon od dva preokrenuta stola, èeliènog ormariæa i teške željezne peæi, on legne na pod i poène èekati.Nije èekao dugo. Minutu kasnije, ukoèi se kad mu se uèini da je èuo lagano krckanje šljunka izvana. Zvuk prestane, pa se opet zaèuje, tih ali prepoznatljiv. On podigne Thompson i položi cijev na ormariæ.Prekasno, Gunn vikne u znak upozorenja, kad odjednom neki predmet uleti kroz prozor iznad vrata i padne, zakotrljavši se po podu. Drugi predmet doleti za prvim. Pitt se spusti i pokuša se uvuæi u èelièni ormariæ, proklinjuæi svoju nesmotrenost.Obje granate eksplodirale su uz zaglušujuæu tutnjavu. Ured eruptira u urliku razbijenog namještaja, leteæeg iverja i požutjelog papira. Vanjski zid izletio je, a veæi dio stropa srušio se.BlagoPitt je bio ošamuæen od udara i tutnjave dvostruke eksplozije. Nikada prije nije proživio eksploziju na ovoj udaljenosti, i bio je potresen do nožnih prstiju. Željezna peæ izdržala je najveæi dio udara šrapnela, ali zadržala je oblik. Zaobljeni rubovi bili su izbušeni rupicama. Ormariæ je bio iskrivljen i ulubljen, a stolovi teško ošteæeni, ali jedine ozljede koje je Pitt mogao pronaæi na sebi bile su tanka ali duboka posjekotina u lijevoj butini i pet centimetara duga rana na obrazu.Ured je nestao, a na njegovom mjestu ostali su samo zadimljeni ostatci. U jednom trenutku Pitt je imao viziju da æe ostati zarobljen u požaru, no to je trajalo samo trenutak - kišom natopljeno staro drvo zgrade malo je tinjalo na nekoliko mjesta, ali nije se zapalilo.Uz snažan napor volje, Pitt prebaci Thompson na automatsku paljbu, i uperi cijev prema ostatcima ulaznih vrata. Krv mu je tekla niz lice i pod ovratnik. Nije ni trepnuo kad rafal automatske paljbe proleti nad njegovom glavom. Èetiri èovjeka pojurila su pucajuæi kroz otvor u vanjskom zidu.Pitt nije osjetio ni krivnju ni strah ispalivši dugi rafal koji je odnio njegove napadaèe poput tornada koji nosi stabla. Odbacili su svoje oružje, mašuæi rukama poput frenetiènih plesaèa na pozornici, i popadali po podu prekrivenom otpatcima.Još tri terorista krenula su za prvim valom, i Pitt ih je zaustavio jednako nemilosrdno — sve osim jednoga, koji je reagirao nevjerojatno brzo i bacio se iza zadimljene, ošteæene kožne sofe.Pucnji nalik topovskima odzvone u Pittovim ušima kad je Findlev kleknuo pokraj njega i ispalio tri hitca iz svoje saèmarice u donji dio sofe. Koža, podstava i drvo raspršili su se zrakom. Na trenutak zavlada tišina, a zatim jedna ruka terorista beživotno padne iza sofe.Giordino se pojavi kroz dim baruta, zgrabi Pitta ispod ruke i povuèe ga do drobilice, iza starog vagona za rudaèu.«Moraš li uvijek napraviti takav nered?», reèe on cereæi se. Lice mu se tada ublaži brigom. «Teško si ozlijeðen?«Pitt obriše krv s obraza i zagleda u grimiznu mrlju koja mu se širila kroz tkaninu hlaèa. »Prokletstvo! Savršeno dobar par skijaških hlaèa... uništen. E, to me stvarno ljuti.»Findlev klekne, prereze nogavice hlaèa i poène vezivati nogu.iClive Cussler«Imao si sreæe preživjeti eksploziju sa samo nekoliko posjekotina.»«Glupo od mene što nisam raèunao na granate», reèe Pitt ogorèeno. «Trebao sam to pretpostaviti.»«Nema smisla kriviti sebe», slegne Giordino ramenima.«Ovo nije naš posao.»

Pitt podigne pogled. «Bolje nam je da se opametimo zaista brzo, ako želimo biti ovdje kad stignu momci iz specijalnih snaga.»«Neæe pokušati još jedan napad iz tog smjera», reèe Findlev.«Eksplozija je srušila vanjsko stubište. Bit æe nam glineni golubovi ako se pokušaju popeti uz deset stopa napukle drvene grade.»«Sada bi moglo biti pravo vrijeme da spalimo helikopter i izgubimo se odovud», reèe Findlev nesretno.«Ima i gorih i boljih vijesti», reèe Gunn, skaèuæi s ljestava na pod. «Vidio sam još dvadesetoricu kako jure uz traènice poput prerijskog požara. Trebali bi stiæi ovamo za sedam ili osam minuta.»Giordino sumnjièavo pogleda Gunna. «Koliko ih je?»«Prestao sam brojiti kad sam došao do petnaestog.»«Prilika da pobjegnemo smanjuje nam se», promrmlja Findley.«Hollis i njegovi ljudi?», upita Pitt.Gunn umorno odmahne glavom. «Nema ni traga od njih.»On zastane kako bi duboko udahnuo, pa se okrene i zagleda u Pitta. «Pojaèanja terorista, praæeni s èetvero talaca i dvojicom stražara. Mogao sam ih prepoznati kroz dalekozor. Jedan od njih bio je tvoj tata. On i žena pomagali su ostaloj dvojici u trèanju.»«Hala Kamil, blagoslovljena bila», reèe Pitt s velikim olakšanjem.«Hvala Bogu, stari je živ.»«Ostala dvojica?», upita Giordino.«Vjerojatno predsjednici Hasan i De Lorenzo.»«Toliko o ranoj mirovini», reèe Findlev turobno dok je lijepio posljednji komad vrpce preko Pittovog zavoja.«Teroristi održavaju senatora na životu i druge samo da bi si osigurali bijeg», reèe Pitt.«I neæe oklijevati da ih pobiju jednog po jednog dok im ne prepustimo helikopter«, reèe Pitt. «Bez sumnje, ali i kad bismo se predali, nema jamstva da ih ionako ne bi pobili. Veæ su dvaput pokušali ubiti Halu, a sasvim je sigurno da žele i Hasana mrtvog.»Blago»Proglasit æe primirje i pregovarati.*Pitt pogleda na svoj sat.«Neæe jako odugovlaèiti. Znaju da im vrijeme istjeèe. No, možda bismo mogli dobiti nekoliko dodatnih minuta.»«Kakav je plan?», upita Giordino.«Odugovlaèit æemo i boriti se koliko god je potrebno.«Pitt pogleda Gunna. «Jesu li otmièari okružili taoce?»«Ne, zaostali su dobrih dvjesto metara za glavnom skupinom», odgovori Gunn. «Samo dva terorista pazili su na njih.» On se zagleda u Pittove zelene oèi, pa klimne u sporom razumijevanju. «Želiš da sredim stražare i zaštitim senatora i ostale dok se ne pojavi Hollis?»«Ti si najmanji i najbrži, Rudi. Ako itko može neprimijeæeno iziæi iz zgrade i zaokružiti iza te dvojice stražara dok im mi odvlaèimo pažnju, onda si to ti.»Gunn podigne ruke i spusti ih uz bokove. «Zahvalan sam na povjerenju. Samo se nadam da æu to moæi izvesti.««Možeš.»«To znaèi da æe vas ostati samo trojica za obranu utvrde.»«To mora biti dovoljno.« Pitt nespretno ustane na noge i došepa do hrpe odjeæe terorista koju je odbacio na pod. On se okrene i pruži je Gunnu. «Odjeni ovo. Mislit æe da si jedan od njih.«Gunn je stajao kao ukopan, ne želeæi napustiti svoje prijatelje.Giordino mu pritekne u pomoæ. On položi golemu šaku na rame manjeg èovjeka i pogura ga prema prolazu za mehanièare koji se spuštao ispod poda i zaobilazio divovsku drobilicu.

«Možeš iziæi ovuda«, reèe on smiješeæi se. «Èekaj da se stvari zahuktaju, pa kreni.«Gunn se našao u prolazu prije no što se mogao pobuniti. On dobaci jedan posljednji pogled Pittu, nevjerojatno èvrstom, neuništivom Dirku Pittu, koji mu veselo mahne. Zagleda se u Giordina, postojanoga i pouzdanog, èija briga je bila zamaskirana veselim izrazom lica. I na kraju pogleda Findleva, koji mu se nasmiješi i podigne oba palca. Svi su oni bili dio njega, i on osjeti bol u srcu odlazeæi, jer nije znao hoæe li ikada više vidjeti nekoga od njih.«Budite ovdje kad se vratim«, reèe on, «èujete li?»Tada se sagne ispod poda i nestane.Clive CusslerPoglavlje LIXHollis je koraèao pokraj uzletišta velièine poštanske marke koje je posada Lady Flamborough na brzinu izgradila preko bazena za plivanje. Helikopter Golub pismonoša spustio se na uzletište dok je manji tim ljudi èekao da se ukrca.Hollis zastane kad je zaèuo novi izboj pušèane paljbe iz smjera rudnika, a lice mu je odražavalo brigu.«Ukrcaj ih i neka polete», vikne on nestrpljivo Dillingeru.«Netko je tamo živ i vodi našu bitku.»«Rudnik im je sigurno bio mjesto s kojega su planirali pobjeæi», reèe kapetan Collins, koji je hodao pokraj Hollisa.«A zahvaljujuæi meni, Dirk Pitt i njegovi prijatelji upali su medu njih», izlane Hollis.«Ima li naèina da doðete do njih na vrijeme da spasite njih i taoce?», upita Collins.Hollis odmahne glavom u turobnom oèaju. «Nema nikakve šanse.»Rudi Gunn bio je zahvalan na iznenadnom pljusku. Zaštitio ga je dok je puzao od drobilice zaklonjen praznim vagonima za rudaèu. Kad se udaljio od zgrada, on se spusti niz planinu ispod rudnika nekoliko stotina metara, pa zaokruži natrag.BlagoPronašao je uskotraènu prugu i tiho krenuo po pragovima. Mogao je vidjeti samo mali prostor oko sebe, ali nekoliko minuta nakon što je pobjegao iz teroristièkog napada na drobilicu, on se ukoèi u tom položaju kad je ugledao nekoliko nejasnih prilika kroz kišu pred sobom. Izbrojio je èetiri prilike koje su stajale i dvije koje su sjedile.Gunn se suoèio s dilemom. Pretpostavio je da se taoci odmaraju dok èuvari stoje. Ali nije mogao zapucati i provjeriti svoju pretpostavku nakon toga. Morao se osloniti na svoju posuðenu teroristièku odjeæu kako bi blefirao da priðe dovoljno blizu i razazna tko je prijatelj, a tko neprijatelj.Jedini problem, i to vitalan, bio je u tome što je poznavao samo dvije ili tri rijeèi arapskog.Gunn uzdahne i krene naprijed. Rekao je «Salaam», i ponovio tu rijeè još dva puta mirnim, kontroliranim glasom.Sada je jasnije vidio dvije prilike koje su stajale, i mogao je vidjeti kako drže spuštene automatske puške okrenute prema njemu.Jedan od njih odgovori rijeèima koje Gunn nije razumio. Držao je u sebi fige, nadajuæi se da su ga na arapskom pitali «Tko ide?»«Muhamed», progunða on, oslanjajuæi se da æe se provuæi uz ime proroka, lijeno držeæi Heckler & Koch na prsima tako da mu je cijev bila okrenuta u stranu.Gunnovo srce umirilo se kad su dvojica terorista spustila svoje oružje i vratila se svojoj stražarskoj dužnosti. Kretao se mirno sve dok nije stao pokraj njih, tako da paljbom ne zahvati taoce.A tada, gledajuæi jadne ljude koji su sjedili na tlu izmeðu traènica, i ne pogledavši dvojicu stražara, on pritisne otponac.

Ammar i njegovi ljudi bili su na rubu potpune iscrpljenosti kad su stigli do rudarskog naselja. Uporni pljusak namoèio im je odjeæu koja je jako otežala. S naporom su se probili preko dugog brda šljunka i zahvalno ušli u drvenjaru u kojoj su nekada stajali dijelovi rudarske opreme.Ammar se spusti na drvenu klupu i položi glavu na prsa, teško dišuæi. On podigne pogled kad je Ibn ušao s drugim èovjekom.Chve Cussler«Ovdje je Mustafa Osman», reèe Ibn. «Kaže da je naoružana skupina komandosa ubila vodu njihove grupe i zabarikadirala se u zgradi s drobilicom u kojoj se nalazi naš helikopter.«Ammarove usne bijesno se zategnu.«Kako ste mogli to dopustiti?»Osmanove crne oèi pokazivale su paniku. «Mi... nismo bili upozoreni«, zamuca on. «Sigurno su sišli s planine. Svladali su stražare, zauzeli vlak i pucali po našoj zgradi. Kad smo pokrenuli kontranapad, zapucali su na nas iz zgrade drobilice.»«Gubitci?», upita Ammar hladno.«Još nas je samo sedmorica.»Noæna mora bila je gora no što je Ammar mislio. «Koliko je njih?»»Dvadeset, možda trideset.««Vas sedmorica opkolili ste njih tridesetoricu», zareži Ammar vrlo sarkastiènim tonom. «Koliko ih je? Sada reci istinu, inaèe æe ti Ibn prerezati grlo.»Osman je izbjegavao Ammarove oèi. Smrznuo se od straha.«Nema naèina da budemo sigurni», promrmlja on.«Èervorica, možda više.»«Samo èetiri èovjeka uèinili su sve ovo?», upita Ammar zgroženo. Kipio je od bijesa, ali bio je previše discipliniran da bi dopustio svojem bijesu da preuzme kontrolu. «A što je s helikopterom? Je li ošteæen?»Osman se malo razvedri. «Ne, pazili smo da ne pucamo prema dijelu zgrade gdje je smješten helikopter. Kladio bih se u èast svojeg oca da nije pogoden.»«Samo Alah zna jesu li ga komandosi sabotirali«, reèe Ibn.«Uskoro æemo se svi susresti s Alahom ako ga ne zauzmemo dok je još ispravan za let», reèe Ammar tiho. «Jedini naèin na koji možemo svladati branitelje jest da krenemo u snažan napad sa svih strana i zdrobimo ih našim brojem.««Možda možemo upotrijebiti taoce za cjenkanje», reèe Ibn s nadom.Ammar klimne. «Postoji i ta moguænost. Amerikanci su slabi kad se radi o prijetnji smræu. Ja æu pregovarati s našim neznanim neprijateljima, a ti postavi ljude u položaj za napad.»«Budi oprezan, Sulejmane Azize.»Blago«Budi spreman za napad kada skinem masku.»Ibn se kratko nakloni i odmah poène izdavati zapovijedi ljudima.Ammar strgne pokidani zastor s jednog prozora. Tkanina je nekada bila bijela, ali sada je poprimila žutu boju. Morat æe poslužiti, pomisli on. On je priveže na staru metlu i iziðe iz drvenjare.Kretao se niz red rudarskih kuæica, držeæi se izvan vidika zgrade drobilice sve dok nije prešao cestu. Zatim ispruži zastavu iza ugla i mahne njome gore-dolje. Nitko nije zapucao u bijelu zastavu, niti se dogodilo išta drugo. Ammar vikne na engleskom.«Želimo razgovarati!«Nakon nekoliko trenutaka, neki glas im odvrati: «No hablo ingles.»Ammar je na trenutak ostao zbunjen. Èileanske snage sigurnosti? Bili su mnogo uèinkovitiji no što je mislio. On je odlièno govorio engleski i snalazio se s francuskim, ali nije znao španjolski. Oklijevanje ga neæe odvesti nikamo. Morao je vidjeti tko mu stoji na putu uspješnog bijega.

On podigne improviziranu zastavu i drugu, praznu ruku, pa zakoraèi na cestu ispred zgrade drobilice.Znao je da se mir kaže paz. Zato je to viknuo nekoliko puta. Napokon, jedan èovjek otvori vrata i polako došepa na cestu, zastane na nekoliko koraka od njega i zagleda mu se u lice.Neznanac je bio visok, s intenzivno zelenim oèima koje nisu ni trepnule. Ignorirao je tucet cijevi uperenih u njega s prozora i vrata nastamba. Pogled mu je bio uperen samo u Ammara. Èovjek je imao dugu i valovitu crnu kosu, kožu duboko bakrenog tena od duge izloženosti suncu, èupave obrve i èvrste usne rastegnute u lagani osmijeh - sve je to pridavalo muževnom, iako ne lijepom licu varljiv izraz vedrine, s naznakom hladne èvrstine.Na obrazu je imao posjekotinu iz koje je tekla krv, i èvrsto povezanu ranu na jednoj butini.Pod debelom, neprimjerenom skijaškom jaknom mogao je imati vitko tijelo, ali Ammar nije mogao toèno procijeniti. Jedna šaka bila mu je prazna, dok je na drugoj imao rukavicu, i bila je skrivena rukavom skijaške jakne.Ammaru su bile potrebne samo tri sekunde da proèita ovoga vraga, tri sekunde da shvati kako je suoèen s opasnim èovjekom.Clive CusslerPretraživao je sjeæanje kako bi izvukao ono malo rijeèi španjolskog koje je znao.Možemo li razgovarati?, da, to æe biti dovoljno za poèetak.«Podemos hablar?», vikne on.Nagovještaj osmijeha pretvori se u široki osmijeh. «Porque noh>Ammar je to preveo kao 'Zašto ne?'«Hacer capitular usteð?»«Zašto ne prekinemo sa sranjem?», reèe Pitt iznenada na engleskom. «Vaš španjolski gori je od mojega. Odgovor na vaše pitanje je: ne, neæemo se predati.»Ammar je bio preveliki profesionalac da se ne bi odmah snašao, no zbunjivala ga je èinjenica što njegov protivnik nosi skupu skijašku odjeæu umjesto borbene odore. Prvo što mu je palo na pamet bilo je CIA.«Mogu li vas pitati kako se zovete?»«Dirk Pitt.»«Ja sam Sulejman Aziz Ammar...»«Zapravo, nije me briga tko ste vi», reèe Pitt hladno.«Kako želite, gosp. Pitt», reèe Ammar mirno. Tada lagano podigne jednu obrvu. «Jeste li vi kojim sluèajem u rodu sa senatorom Pittom?»«Ne kreæem se u politièkim krugovima.»«Ali ga poznajete. Mogu vidjeti sliènost. Možda ste mu sin?»«Moramo li nastaviti s ovim? Morao sam prekinuti savršeno dobar obrok sa šampanjcem kako bih izišao na kišu.»Ammar se nasmije. Èovjek je bio nevjerojatan. «Imate nešto što je moje. Htio bih da mi to vratite u ispravnom stanju.»«Vi mislite, naravno, na neoznaèeni helikopter.««Naravno.»«Tko nade, njegovo je. Ako ga želite, prijatelju, doðite i uzmite.»Ammar nestrpljivo stisne i opusti šake. Ovo nije išlo kako se nadao. On nastavi svilenim glasom.«Neki od mojih ljudi æe umrijeti, vi æete umrijeti, a sasvim sigurno æe umrijeti i vaš otac ako mi ne predate letjelicu.«Pitt i ne trepne. «Zaboravili ste spomenuti Halu Kamil i predsjednike De Lorenza i Hasana. A ukljuèite i sebe. Nema razloga da i vi ne pognojite tlo.»BlagoAmmar se zagleda u Pitta, dok mu je bijes polako rastao.«Ne mogu vjerovati vašoj tvrdoglavoj gluposti. Što æete postiæi daljnjim

krvoproliæem?««Srediti gadove kao što ste vi», reèe Pitt oštro. «Ako hoæete rat, objavite ga. Ali nemojte se prikradati uokolo i klati žene i djecu i otimati nevine taoce koji vam ne mogu uzvratiti. Teror prestaje ovdje. Mene ne veže nikakav zakon osim mojega vlastitog. Za svakog od nas, pobit æemo petoricu vaših.»«Nisam došao ovdje na kišu da bih raspravljao o našim politièkim razlikama!*, reèe Ammar, pokušavajuæi kontrolirati svoj bijes.«Recite mi je li helikopter ošteæen?»«Nema ni ogrebotine. I dodao bih kako su i vaši piloti još uvijek sposobni za let. Èini li vas to sretnim?««Bilo bi vam mudro da predate oružje i predate mi moju letjelicu i posadu.»Pitt slegne ramenima. «Jebi se.»Ammara je uzdrmao neuspješan pokušaj zastrašivanja Pitta. Njegov glas postane nagao i hladan. «Koliko ljudi imate, èetvoricu, možda petoricu? Brojniji smo od vas u omjeru osam na jedan.»Pitt klimne glavom prema tijelima razbacanim pokraj zgrade drobilice. «Morat æete zaigrati bolje. Kako se meni èini, mi vodimo devet prema nula.» Zatim doda: «Da ne zaboravim - dajem vam svoju rijeè da neæu sabotirati helikopter. Ukoliko ga zauzmete, vaš je u nedirnutom stanju. Ali ako povrijedite i jednog taoca, odmah æu ga diæi u zrak. To je jedina stvar oko koje se možemo pogaðati.««To je vaša posljednja izjava?»«Za sada, da.»U Ammarovom umu kristalizirala se jedna misao, i on iznenada shvati. «To ste bili vi!», grakne on. «Vi ste doveli amerièke specijalne snage ovamo.»«Uglavnom zahvaljujuæi sreæi», reèe Pitt skromno. «Ali nakon što sam pronašao olupinu Generala Brava i odbaèenu rolu plastike, sve mi se razjasnilo.«Ammar je stajao na trenutak u dubokom èudu, zatim se oporavi i reèe: »Nepravedni ste prema svojim sposobnostima zakljuèivanja, gosp. Pitte. Priznajem da je kojot uhvatio lisicu.«Clive Cussler«Lisicu?», reèe Pitt. «Laskate sebi. Valjda ste htjeli reæi crva?»Ammar pogleda Pitta suženih oèiju.«Osobno æu vas ubiti, Pitte, i jako æu uživati gledajuæi kako vam komadaju tijelo. Što kažete na to?»U Pittovim oèima nije bilo bijesa, niti mržnje na njegovom licu. Promatrao je Ammara s izrazom zabave i gaðenja kakvim bi netko mogao gledati kobru iza staklene pregrade na zmijskoj farmi.«Pozdravite mi Broadway», reèe on, okrene se Ammaru i nehajno se vrati do vrata zgrade drobilice.Ammar bijesno baci na tlo bijelu zastavu i brzo krene u suprotnom smjeru. Dok se kretao, otkopèao je amerièki poluautomatski revolver Ruger P-85 od 90 mm skriven u unutarnjem džepu kaputa.On se iznenada okrene, skine masku i spusti se u klasièan streljaèki stav držeæi Ruger s obje ruke. Èim je naciljao sredinu Pittovih leda, Ammar potegne otponac šest puta brzinom munje.Vidio je kako se metci zabijaju u sredinu Pittove skijaške jakne neravnomjerno grupirani, i promatrao kako je usredotoèeni udar metaka gurnuo njegovog mrskog neprijatelja prema vratima zgrade drobilice.Ammar je èekao da Pitt padne. Znao je da je njegov protivnik mrtav prije no što dotakne tlo.BlagoPoglavlje LXAmmar je polako postao svjestan da se Pitt ne ponaša onako kako bi trebao. Pitt nije pao mrtav. Umjesto toga, okrenuo se, i Ammar ugleda ðavolji osmijeh.U šoku, Ammar shvati kako je nadmudren. Sada shvati da je Pitt oèekivao

kukavièki napad s leða i da se zaštitio neprobojnim prslukom ispod debele skijaške jakne.Isto tako, shvatio je da je ruka u rukavici koja je visjela iz rukava lažna. Bio je to maðionièarski trik. Prava ruka materijalizirala se držeæi veliki Colt 45 automatik koji je virio iz djelomièno otkopèane skijaške jakne.Ammar opet nacilja Rugerom, ali Pitt je opalio prvi.Pittov prvi hitac pogodi Ammara u desno rame i odbaci ga u stranu. Drugi mu probije bradu i èeljust. Treæi mu smrska zapešæe kojim je pokušao zakloniti lice. Èetvrti mu proðe s jedne na drugu stranu lica. Ammar se zakotrlja po šljunku i padne na leða, nesvjestan i nezainteresiran za paljbu koja je izbila nad njim. Nije znao da je Pitt skoèio kroz vrata neozlijeðen prije no što su Ammarovi ljudi otvorili vatru.Bio je samo maglovito svjestan kako ga Ibn vuèe u zaklon èeliènog spremnika za vodu kad je kratak rafal iz unutrašnjosti zgrade zasuo tlo oko njih.Chve CusslerPolako, njegova šaka posegne za Ibnovom rukom, sve dok nije držao rame èvrstih mišiæa. On povuèe svojeg prijatelja k sebi.«Ne vidim te», zausti on.Ibn iz torbice s pojasa izvadi veliki komad kirurške vate i nježno ga pritisne na komad mesa na kojem su se nekada nalazile Ammarove oèi. «Alah i ja gledat æemo umjesto tebe», reèe Ibn.Ammar zakašlje i ispljune krv koja mu se spuštala niz grlo iz razbijene brade. «Želim da ovog Sotonu, Pitta, i taoce izrežete na komade.»«Naš napad je poèeo. Njihovi životi mjere se sekundama.»«Ako umrem... ubij Jazida.»«Neæeš umrijeti.«Ammara još jednom uhvati snažan napad kašlja prije no što je opet mogao progovoriti. «Nema veze... Amerikanci æe sada uništiti helikopter. Ti moraš pobjeæi s otoka drugim putem. Ostavi... ostavi me. To je moj posljednji zahtjev.»Bez rijeèi, ne odgovarajuæi na ovu molbu, Ibn podigne Ammara na ruke i krene dalje od poprišta bitke. Kad je progovorio, glas mu je bio promukao, ali nježan.«Neka ti duh bude snažan, Sulejmane Azize», reèe on.«Zajedno æemo se vratiti u Aleksandriju.»Pitt je jedva stigao uskoèiti kroz vrata, skine dva neprobojna prsluka s leda, stavi jednog na prsa i vrati drugi Giordinu u sekundi kad je kiša usredotoèene vatre probila tanke drvene zidove.«Sada mi je i jakna uništena», progunda Pitt, pritiskujuæi tijelo uz pod.«Bio bi mrtav da te pogodio u prsa», reèe Giordino stavljajuæi svoj prsluk. «Kako si znao da æe ti pucati u leda?»«Imao je loš dah i sitne oèi.»Findlev se poène kretati od prozora do prozora i izbacivati granate brzinom kojom je mogao izvlaèiti aktivacijske igle.«Ovdje su!», vikne on.Giordino se zakotrlja po podnim daskama i ispali dugi rafal zaklonjen iza taèaka punih rudaèe.BlagoPitt zgrabi Thompson na vrijeme da zaustavi dvojicu terorista koji su se nekako popeli u uništeni boèni ured.Ammarova mala vojska napala je zgradu sa svih strana pucajuæi iz sveg oružja. Nisu mogli zaustaviti plimu divljeg juriša. Rojili su se sa svih strana. Oštro pucanje malokalibarskog oružja terorista AK-74 i duboko štektanje Pittovog Thompsona kalibra 45 prekidala je tutnjava Findleveve saèmarice.Giordino se povuèe do drobilice i zaštiti paljbom Pitta i Findleva, sve dok sva trojica nisu došli u privremeni zaklon svoje Mickev Mouse utvrde.

Teroristi su bili na trenutak zbunjeni što se nitko nije namjeravao predati. Kad su ušli u zgradu, oèekivali su pregaziti svoje nezaštiæene neprijatelje èistom brojnošæu. Umjesto toga, našli su se na otvorenom pod paljbom s drobilice koja ih je kosila poput stoke.Pitt, Giordino i Findlev desetkovali su prvi val. No, Arapi su bili fanatièno hrabri i brzo su uèili. Pojaèana paljba i eksplozije nekoliko granata prekrili su prostoriju prije sljedeæeg napada.Nastao je kaos. Mrtva tijela prekrivala su pod, i Arapi su se zaklonili iza tijela svojih mrtvih drugova. Bio je to zastrašujuæi prizor - oružje je pucalo, granate eksplodirale, miješali su se povici i kletve na dva jezika i iz dvije kulture razlièite poput noæi i dana. Zgrada se tresla od vibracije paljbe i eksplozija. Šrapneli i metci zasipali su veliku mehanièku drobilicu poput iskrica iz vjedra otopljenog èelika. Zrak je ispunio miris baruta. Na nekoliko mjesta izbila je vatra, koju su potpuno ignorirali. Giordino je bacio granatu koja je raznijela repni rotor helikoptera. I premda im je posljednja nada u bijeg nestala, Arapi su se iracionalno borili još žešæe.Pittov prastari Thompson zaglušujuæe zaštekèe, a zatim utihne. On izbaci prazan bubanj za pedeset metaka, i ubaci sljedeæi - svoj posljednji. Osjetio je hladnu, proraèunanu odluènost kakvu prije nije iskusio. On i Giordino i Findlev nisu se namjeravali predati. Odavno su prošli toèku bez povratka i iza nje nisu pronašli strah od smrti. Èvrsto su se držali, boreæi se za goli život, i davali sve od sebe.Triput su odbili arapske teroriste, i ovi su triput nanovo jurišali prema ubitaènoj vatri. Njihova znatno smanjena grupa regrupirala se i krenula u posljednji samoubilaèki napad, zatvarajuæi obruè sve èvršæe i èvršæe.Clive CusslerArapski muslimani nisu mogli shvatiti žestinu svojih neprijatelja, nisu mogli shvatiti kako se mogu boriti s tako tvrdoglavom upornošæu niti zašto su tako skandalozno prkosni. Amerikanci su se oèajnièki borili za život, dok su oni tražili blagoslovljenu smrt i spas u muèeništvu.Pitta su oèi pekle od dima, i suze su mu tekle niz obraze. Cijela drobilica je podrhtavala. Metci su se odbijali od èelika poput bijesnih stršljenova. Èetiri metka probila su Pittov rukav i ogrebla mu kožu.Arapi su se neumorno bacali na drobilicu i skakali preko improviziranih zaklona. Pucnjava se ubrzo pretvorila u bitku prsa u prsa, kad su se dvije skupile pomiješale u divlju masu tijela zahvaæenih borbom.Findlev se srušio s dva metka u nezaštiæenom boku, ali ostao je kleèati na koljenima, zamahujuæi svojom praznom saèmaricom poput palice za bejzbol.Giordino, ranjen na pet mjesta, bacao je kamenje desnom rukom, jer lijeva mu je bespomoæno visjela zbog rane u ramenu.Pitt je ispalio posljednji metak iz svojeg Thompsona, i bacio je oružje u lice Arapinu koji se iznenada pojavio pred njim. Izvadio je iz pojasa Colt automatik i pucao u svako lice koje bi se pojavilo iz dima. Osjetio je ubod u dnu vrata i znao je da je pogoðen. Colt se brzo ispraznio, ali Pitt se borio dalje, udarajuæi teškim revolverom kao da je mala palica. Poèeo je osjeæati gorki okus poraza.Stvarnost više nije postojala. Pitt je osjeæao kao da se bori u noænoj mori. Jedna granata eksplodira u njegovoj blizini, i silina udara zagluši ga. Jedno tijelo padne na njega i on izgubi ravnotežu i padne unatrag.Udario je glavom u èeliènu cijev, i u glavi mu bljesne nešto poput rastuæe plamene lopte. A tada, poput vala, noæna mora prelije se preko njega i potopi ga.Poglavlje LXISnage za specijalne operacije spustile su se i regrupirale iza gomila rudaèe koje su im štitile približavanje od rudnièkih nastamba. Brzo su se raširili u borbenu formaciju i èekali zapovijed za napad. Snajperisti su se postavili oko

rudnika, zalegli i promatrali zbivanja kroz svoje teleskope.Hollis je s Dillingerom pokraj sebe dopuzao do vrha jedne gomile i pažljivo provirio preko nje. Prizor je izgledao kao groblje.Rudnik duhova bio je sablasna pozornica za bitku, ali hladna kiša i gole padine èinile su se prikladnom pozadinom za mjesto umiranja. Tmurno sivo nebo spustilo se i pridalo graðevinama u stanju raspadanja izgled mjesta koje ne pripada niti jednom svijetu.Pucnjava je prestala. Dvije vanjske zgrade plamtjele su, a dim se dizao u niske oblake. Hollis je izbrojio barem sedam tijela koja su ležala na cesti pokraj zgrade drobilice.«Ne volim biti ptica zloslutnica», reèe Hollis, «ali ovo mi se ne svida.»«Nema znakova života«, potvrdi Dillinger, gledajuæi kroz mali ali snažan dalekozor.Hollis je pažljivo prouèavao zgrade još pet sekunda, a tada progovori u svoj odašiljaè. «U redu, pazite na sebe, kreæemo...»«Trenutak, pukovnièe», zaèuje se jedan glas.Clive Cussler«Prièekajte», obrecne se Hollis.«Ovdje narednik Baker, gospodine, na desnom krilu. Grupa od petero ljudi približava mi se hodajuæi prugom.»«Naoružani su?»«Ne, gospodine. Imaju ruke u zraku.»«Vrlo dobro. Vi i vaši ljudi okružite ih. Pazite na zamku. Bojnik Dillinger i ja kreæemo.»Hollis i Dillinger okružili su gomilu rudaèe sve dok nisu pronašli prugu. Zatim potrèe prema fjordu. Nakon sedamdesetak metara, kroz kišu se pojavi nekoliko ljudskih prilika.Narednik Baker istrèi naprijed kako bi ih izvijestio.«Imamo taoce i jednog terorista, pukovnièe.»«Spasili ste taoce?», vikne Hollis glasno. «Sve èetvero?««Da, gospodine«, odgovori Baker. «Prilièno su iscrpljeni, ali inaèe su živi i zdravi.»«Dobar posao, narednièe», reèe Hollis, rukujuæi se s Bakerom u neskrivenom oduševljenju.Oba èasnika zapamtila su lica dvojice predsjednika i glavne tajnice Ujedinjenih naroda tijekom leta iz Virginije. Senatora Pitta vidjeli su na vijestima. Oni požure. Preplavi ih golemi val olakšanja kad su prepoznali sve èetiri nestale važne osobe.Veliki dio njihovog olakšanja pretvori se u iznenaðenje kad su shvatili kako njihov zarobljenik - terorist nije nitko drugi do Rudi Gunn. Senator Pitt istupi i pruži ruku Hollisu dok ih je Gunn predstavljao. «Kako nam je drago što vas vidimo, pukovnièe«, reèe senator vedro.«Žao nam je što kasnimo«, promrmlja Hollis, kojemu još nije bilo potpuno jasno što se dogodilo.Hala ga zagrli, a zatim i Hasan i De Lorenzo. Kad je došao red na Dillingera, ovaj pocrveni poput rajèice.«Biste li mi rekli što se dogada?», upita Hollis Gunna.Gunn je uživao u trljanju soli u ranu. «Èini se da ste nas ispustili na vrlo važno mjesto, pukovnièe. Pronašli smo gotovo dvadeset terorista kod rudnika, kao i skriveni helikopter kojim su planirali pobjeæi. Buduæi da niste smatrali potrebnim ukljuèiti nas u komunikacijsku mrežu, Pitt vas je pokušao upozoriti poslavši vlak niz planinu u fjord.»BlagoDillinger klimne s razumijevanjem. »Helikopter objašnjava zašto su Arapi napustili brod i ostavili Meksikance.««A vlak im je trebao biti prijevoz do rudnika^, doda Gunn.

Hollis upita: «Gdje su ostali?«»Posljednji put sam ih vidio kad me Pitt poslao da spasim njegovog oca i ove ljude. Bili su pod opsadom u zgradi drobilice.»«Vaš èetvorica napali ste gotovo èetrdeset terorista?», upita Dillinger u nevjerici.«Pitt i ostali sprijeèili su Arape u bijegu i stvorili diverziju kako bih ja mogao spasiti taoce.»«Omjer snaga bio je deset prema jedan protiv njih», ustvrdi Hollis.«Išlo im je prilièno dobro kad sam odlazio», odgovori Gunn ozbiljno.Hollis i Dillinger razmijene poglede.«Bolje bi bilo da vidimo što æemo pronaæi», reèe Hollis.Senator Pitt priðe im. «Pukovnièe, Rudi mi je rekao da je moj sin gore kod rudnika. Volio bih poæi s vama.»«Žao mi je, senatore. Ne mogu to dopustiti dok podruèje ne bude sigurno.»Gunn zagrli starca. «Ja æu se pobrinuti za to, senatore. Ne brinite za Dirka. On æe nas sve nadživjeti.««Hvala ti na ljubaznosti, Rudi.»Hollis nije bio tako siguran.«Sigurno su ih pregazili«, promrmlja on Dillingeru.Dillinger klimne glavom u znak slaganja. «Nisu mogli preživjeti napad velikih snaga uvježbanih terorista.«Hollis izda zapovijed i njegovi ljudi krenu poput duhova izmeðu zgrada rudnika. Kako su se približavali drobilici, broj mrtvih sve je više rastao. Na cesti i oko zgrade izbrojili su trinaest tijela razbacanih poput krpenih lutaka. Zgrada drobilice bila je izrešetana stotinama metaka i krhotina granata. Niti jedan komadiæ stakla nije ostao èitav na cijeloj zgradi. Sva ulazna vrata bila su raskomadana.Hollis i petorica ljudi oprezno su ušli kroz rupe u zidovima, dok su Dillinger i njegov tim prišli kroz razbijeni otvor koji je nekada bio glavni ulaz. Male vatre gorjele su i dimile se na sve strane, ali još se ni jedna nije razbuktala.Cbve CusslerNa podu je bilo razbacano dva tuceta tijela. Nekoliko ih je ležalo ispred drobilice. Helikopter je bio zapanjujuæe èist i netaknut, i jedino mu je repni dio bio iskrivljen.Medu gomilom leševa pronašli su trojicu preživjelih - trojicu koji su izgledali tako pocrnjeli od dima, tako krvavi, u tako strašnom stanju, da Hollis nije mogao vjerovati svojim oèima. Jedan èovjek ležao je na podu a glava mu je poèivala u krilu drugoga, èija je ruka bila prièvršæena praækom prekrivenom krvlju. Jedan je stajao ljuljajuæi se na nogama, a krv mu je tekla iz rana na jednoj nozi, pri dnu vrata, na vrhu glave i na licu.Hollis je prepoznao izubijane ljude pred sobom tek kad im je prišao na samo nekoliko metara. Bio je šokiran. Nije mogao shvatiti kako su se ove tri bijedne olupine uspjele održati i pobijediti pri takvom omjeru snaga.Snage za specijalne operacije okupile su se s tihim divljenjem. Rudi se smiješio od uha do uha. Hollis i Dillinger stajali su bez rijeèi.Pitt se tada bolno ispravi do pune visine i reèe: «Veæ je bilo i vrijeme da se pojavite. Više nismo imali što raditi.«Èetvrti dioS AMOV RIMSKI CIRKUSBlagoPoglavlje LXII27. listopada 1991. WashingtonDale Nichols i Martin Brogan stajali su i èekali na stubištu Bijele kuæe kad je predsjednik izišao iz svojeg helikoptera i brzo prešao preko travnjaka.«Imate li nešto za mene?», upita predsjednik s išèekivanjem dok se rukovao s

njima.Nichols nije mogao prikriti uzbuðenje.«Upravo smo primili izvješæe generala Dodgea. Njegove Snage za specijalne operacije oslobodile su brod Lady Flamborough netaknut u južnom Èileu. Senator Pitt, Hala Kamil i predsjednici De Lorenzo i Hasan spašeni su živi i zdravi.»Predsjednik je bio umoran od neprekidnog niza konferencija s kanadskim premijerom u Ottawi, ali na ove vijesti zasjao je poput uliène svjetiljke.«Hvala Bogu. To su stvarno dobre vijesti. Je li bilo gubitaka?»«Ranjena su dvojica pripadnika specijalnih snaga, niti jedan teško, ali tri èovjeka iz NAMP-a prilièno su gadno izrešetana», izvijesti Brogan.«I ljudi iz NAMP-a bili su na licu mjesta?»Clive Cussler«Dirk Pitt je pronašao putnièki brod. On i još trojica sprijeèili su otmièare u pokušaju bijega s taocima.»«Dakle, pomogao je u spašavanju svojeg oca.»«Zasigurno veliki dio zasluga pripada njemu.»Predsjednik sretno protrlja ruke.«Gospodo, uskoro æe podne. Zašto ne bismo proslavili bocom vina uz ruèak, tako da mi možete isprièati sve.»Državni tajnik Douglas Oates, predsjednikov savjetnik za nacionalnu sigurnost Alan Mercier i Julius Schiller takoðer su im se pridružili za ruèkom. Nakon deserta, Mercier je podijelio kopije j transkripta izvješæa generala Dodgea.Predsjednik se poigravao vilicom dok je èitao izvješæe. Zatim I podigne pogled, a na licu mu se vidjela mješavina iznenaðenja i trijumfa.«Topiltzin!»«Umiješan je u cijelu prièu do ušiju», reèe Brogan.«Topiltzin je poslao posadu meksièkih terorista i brod za zamjenu s putnièkim brodom.»«Dakle, bio je uz brata sudionik zavjere za otmicu Lady Flam-borough», reèe predsjednik uvjereno.Nichols klimne glavom.»Èinjenice ukazuju na to, ali neæemo to lako dokazati.»«Imate li ideja o tome tko je veleum koji stoji iza cijele operacije?««Nagadamo», odgovori Brogan kratko. «Ovo je sažetak dosjea o tom èovjeku.» On zastane kako bi predao predsjedniku drugu mapu.«Sjajno se prerušio u kapetana broda tijekom otmice, a zatim se sakrio iza maske. Dirk Pitt susreo se s njim tijekom primirja u borbi. Predstavio se kao Sulejman Aziz Ammar.»«Èudno što mu je taj Ammar otkrio ime», razmišljao je Schiller.«Sigurno je lažno.»Brogan odmahne glavom.«Pravo je. Imamo veliki dosje o njemu. Ima i Interpol. Ammar je mislio da je Pitt praktièki veæ mrtav, i da nema što izgubiti ako mu se predstavi pravim imenom.«BlagoPredsjednik žmirne. «Prema vašem dosjeu, on je osumnjièen da je izravno ili neizravno sudjelovao u više od pedeset ubojstava istaknutih državnih službenika. Je li to moguæe?»«Sulejman Aziz Ammar nalazi se na samom vrhu svoje profesije.««Tvrdokorni terorist.««Ubojica», ispravi Brogan predsjednika. »Ammar je specijaliziran samo za politièka ubojstva. Bešæutan je koliko èovjek to može biti. Odlièno se prerušava i planira do u najsitnije detalje. Kao što kaže pjesma, 'Nitko to ne radi bolje'. Polovina njegovih ubojstava tako je precizno izvedena da su proglašena nesreæama. Musliman je, ali obavljao je poslove i za Francuze i Nijemce, pa èak i za Izraelce. Dobiva goleme honorare. Skupio je znatno

bogatstvo od svojih uspješnih operacija na Mediteranu i oko njega.»«Je li uhvaæen?»«Ne, gospodine«, prizna Brogan.«Nije ga bilo medu mrtvima i ranjenima.««Pobjegao je?>>, upita predsjednik oštro.«Ako je još živ, ne može daleko stiæi«, uvjeravao ga je Brogan.«Pitt misli da ga je pogodio s barem tri metka. Pokrenut je veliki lov na èovjeka. Ne može pobjeæi s otoka. Trebali bi ga pronaæi za nekoliko sati.««Ukoliko ga uvjerimo da progovori, bit æe to velika obavještajna pobjeda«, reèe Nichols.«General Dodge veæ je upozorio svojeg zapovjednika na terenu, pukovnika Mortona Hollisa, da pokuša uhvatiti Ammara živog po svaku cijenu. Ali pukovnik vjeruje kako æe se Ammar ubiti ako ga stjeraju u kut.«Nichols rezignirano slegne ramenima.«Hollis je vjerojatno u pravu.««Nije bilo drugih preživjelih medu otmièarima?«, upita predsjednik Brogana.«Osmorica koje možemo ispitati. Ali èini se da su oni samo unajmljeni Ammarovi plaæenici, a ne i radikalni Jazidovi sljedbenici.««Trebat æemo njihova priznanja kako bismo dokazali da je Ammar radio za Jazida i Topiltzina«, reèe predsjednik bez optimizma.Schiller nije u tome vidio problem.Clive Cussler«Pogledajte svijetlu stranu, gosp. predsjednièe. Brod i taoci spašeni su. Predsjednik Hasan prokleto dobro zna da ga Jazid želi mrtvog i da on stoji iza otmice. Sada æe žestoko krenuti protiv }azida.»Predsjednik ga pogleda, a zatim njegov pogled prijeðe na lica ostalih ljudi za stolom. «Gospodo, vi tako gledate na to?»«Julius dobro poznaje Hasana», reèe Mercier.«Èovjek može postati opasan ako ga naljute.»Doug Oates klimne glavom u znak slaganja. «Ukoliko ne bude nepredviðenih zbivanja, mislim da je Juliusovo predviðanje toèno. Hasan možda neæe iæi tako daleko da riskira pobune i pokrene revoluciju time što æe uhititi Jazida i suditi mu zbog izdaje. Ali sigurno æe skinuti rukavice i uèiniti sve osim ubojstva kako bi uništio Jazidov kredibilitet.»«Ovo æe se obiti o glavu Jazidu», predviðao je Brogan.«Umjerena struja egipatskih muslimanskih fundamentalista ne odobrava teroristièke akcije. Oni æe okrenuti leda Jazidu, a parlament æe pružiti predsjedniku Hasanu punu podršku. Osim toga, u najružièastijoj verziji, vojska æe se spustiti iz svoje kule od bjelokosti i potvrditi svoju lojalnost Hasanu.»Predsjednik otpije posljednji gutljaj vina i odloži èašu na stol.«Moram priznati, sviða mi se ovo što èujem.»«Kriza u Egiptu još je daleko od kraja», upozori tajnik Oates.«Jazid je možda zakratko uklonjen s pozornice, ali u odsutnosti predsjednika Hasana, Muslimansko bratstvo, fundamentalistièki fanatici, skovali su savez s liberalnom i socijalistièkom radnièkom strankom. Zajedno æe raditi na podrivanju Hasanove vlasti, na uvoðenju vlasti islamskog zakona u Egiptu, na presijecanju veza sa Sjedinjenim Državama i na odbacivanju mirovnih ugovora s Izraelom.»Predsjednik se okrene prema Schilleru. «Slažeš li se i ti s Dougovim zloslutnim predviðanjima, Juliuse?»Schiller turobno klimne glavom. «Da.»«Martine?»Broganov ozbiljni izraz lica govorio je sve.«Ono neizbježno samo je odgoðeno. Hasanova vlada sigurno æe na kraju pasti. Potpora vojske danas æe biti tu, sutra neæe. Moji najbolji analitièari u

Langlevu predviðaju prilièno miran udar za osamnaest do dvadeset i èetiri mjeseca od sada.»Blago«Predlažem da zauzmemo stav nemiješanja i promatranja, gosp. predsjednièe«, reèe Oates, «te da prouèimo naše moguænosti izlaženja na kraj s još jednom muslimanskom vladom.»«Vi predlažete izolacionistièki pristup», reèe predsjednik.«Možda je i vrijeme da se udaljimo», predloži Schiller.«Ništa važno što su vaši prethodnici pokušavali uèiniti proteklih dvadesetak godina nije funkcioniralo.««I Rusi æe izgubiti«, doda Nichols, «a velika utjeha nam je to što smo sprijeèili Paula Capesterrea, poznatog i kao Akhmad Jazid, da stvori još jednu katastrofu poput one iranske. On bi radio na tome da po svaku cijenu uništi naše bliskoistoène interese.««Ne slažem se u potpunosti s vašom sveukupnom slikom«, reèe Brogan. «No, u vremenu koje nam je preostalo još uvijek imamo dovoljno prilika kultivirati sljedeæeg vladara Egipta.«Predsjednik se zamišljeno namršti. «Koga imaš na umu?»«Egipatskog ministra obrane, Abu Hamida.««Misliš da æe on zgrabiti vlast?««Kada uvjeti sazriju, da», objasni Brogan strpljivo. «On ima moæ vojske u džepu, a lukavo je zatražio snažnu podršku umjerenih muslimanskih fundamentalista. Po mojem mišljenju, Abu Hamid je glavni kandidat.««Mogli smo proæi i mnogo gore», promrmlja Oates s blagim osmijehom. «On nije bio imun na primanje darova i na dio od svih onih milijarda dolara koje smo uložili u Egipat. Abu Hamid nije tip koji æe darovanom konju gledati u zube. O, naravno, diæi æe malo galame koliko je potrebno, osuðujuæi Izrael i proklinjuæi SAD, zbog vjerskih fanatika, ali ispod te retorike održavat æe prijateljsku komunikaciju.««Èinjenica da je dobar s Halom Kamil neæe nam škoditi«, ustvrdi Nichols.Predsjednik je šutio, zureæi u èašu kao da je kristalna kugla. Zatim je podigne.«Za nastavak prijateljskih odnosa s Egiptom.««Tako je», slože se Mercier i Brogan u isti èas.«Za Egipat«, promrmlja Oates.«I Meksiko«, doda Schiller.Clive CusslerPredsjednik pogleda na svoj sat i ustane, a za njim krenu i njegovi savjetnici. «Žao mi je što ovo prekidam, ali imam sastanak sa skupinom dužnosnika Riznice. Èestitajte u moje ime svima ukljuèenim u spašavanje talaca.»On se okrene prema Oatesu.«Želim se sastati s tobom i senatorom Pittom èim se vrati.»«Kako biste raspravili s njim o razgovorima koje je vodio s predsjednikom Hasanom tijekom zatoèeništva?««Više me zanima što je saznao od predsjednika De Lorenza o krizi južno od naših granica. Egipat je od sekundarne važnosti u usporedbi s Meksikom. Možemo pretpostaviti da æe Akhmad Jazid ostati na klupi do kraja sezone, ali Topiltzin predstavlja daleko veæu prijetnju. Usredotoèite se na njega, gospodo. Neka nam Bog pomogne ako ne budemo u stanju stabilizirati situaciju u Meksiku.«BlagoPoglavlje LXIIIPolako, neodluèno, Pitt se podigao iz crnih dubina zdravog sna na sjajnu površinu svijesti, i otkrio da je ova popraæena bolom od ukoèenosti. Pokuša se vratiti u udobnu prazninu, ali otvorio je oèi i bilo je prekasno. Prvo na što

se fokusirao bilo je nasmiješeno crveno lice.«Netko se vratio meðu žive», reèe prvi èasnik Finnev veselo.«Poæi æu obavijestiti kapetana.»Dok je Finnev prolazio kroz vrata, Pitt pomakne oèi bez da je pomaknuo glavu, i ugleda maloga æelavog èovjeka kako sjedi na stolcu pokraj njegovog kreveta. Brodski lijeènik, prisjeti se Pitt, ali nije se mogao sjetiti imena.«Žao mi je, doktore, ali ne mogu se sjetiti vašeg...»«Henry Webster», odgovori on s toplim osmijehom, pogodivši Pittovo pitanje. «A ako se pitate gdje ste, reæi æu vam da se nalazite u najboljem apartmanu na Lady Flamborough, koju trenutaèno Sounder vuèe prema Punta Arenasu.»«Koliko sam dugo bio bez svijesti?»«Dok ste davali izvješæe pukovniku Hollisu, viðao sam vam rane. Ubrzo nakon toga dao sam vam snažnu dozu sedativa. Spavali ste oko dvanaest sati.»«Nije èudo da umirem od gladi.»Clive Cussler«Potrudit æu se da vam naš kuhar osobno pošalje jedan od svojih specijaliteta.»«Kako su Giordino i Findley?»«Vrlo je lijepo što se više zanimate za prijatelje nego za sebe. Giordino je vrlo èvrst èovjek. Izvadio sam iz njega èetiri metka, od kojih niti jedan nije prouzroèio opasniju ranu. Trebao bi biti na nogama do novogodišnje proslave. Findleveve rane bile su mnogo ozbiljnije. Metci su mu probili desni bok i ušli u pluæa i bubreg. Uèinio sam za njega sve što sam mogao na brodu. On i Giordino prevezeni su letjelicom do Punta Arenasa, a zatim i uWashington, ubrzo nakon što sam vas uspavao. Findleva æe operirati specijalist za rane od metaka u bolnici Walter Reed. Ako ne bude komplikacija, trebao bi se izvuæi. Uzgred, vaš prijatelj Rudi Gunn smatrao je kako je njima potrebniji nego vama, pa ih je otpratio kuæi.»Prije no što je Pitt mogao odgovoriti, lijeènik mu ubaci u usta digitalni termometar, pa ga odmah zatim izvadi.Dr. VVebster pogleda oèitanje i klimne. «Što se tièe vas, gosp. Pitte, lijepo se oporavljate. Kako se osjeæate?««Ne mislim da æu se prijaviti za triatlon, ali osim što mi tutnji u glavi i što me probada u vratu, preživjet æu.»«Vi ste sretnik. Niti jedan metak nije pogodio kost, unutarnji organ ili arteriju. Zašio sam vam nogu i vrat, ili da budem precizniji, trapezoidni mišiæ. Zašio sam vam i ranu na obrazu. Plastièna kirurgija trebala bi sakriti ožiljak, osim ako ne mislite da æe se sviðati ženama. Udarac u glavu izazvao je potres mozga. Rendgen nije pokazao znakove napuknuæa lubanje. Moja prognoza je da æete plivati u Engleskom kanalu i svirati violinu za tri mjeseca.»Pitt se nasmije. Gotovo istog trena bol ga stegne sa svih strana. VVebsterov pogled postane zabrinut.«Žao mi je. Moji maniri u kontaktu s bolesnicima malo su previše otvoreni, bojim se.»Pitt se opusti i bol splasne. Volio je engleske fraze i engleski humor. Imali su stila, pomisli on. Nasmiješi se i pogleda VVebstera s neskrivenim poštovanjem. Znao je da je lijeènik iz skromnosti podcijenio svoju vještinu i trud. «Ako je to boljelo«, reèe Pitt, «ne mogu doèekati da dobijem vaš raèun.»BlagoISada je bilo na Websteru da prasne u smijeh.«Oprezno, ne bih htio da pokvarite moj vrhunski šav.»Pitt se polako pridigne u sjedeæi položaj i ispruži ruku.«Zahvalan sam vam na svemu što ste uèinili za nas trojicu.»VVebster prihvati Pittovu ispruženu ruku i protrese je.«Bila mi je èast lijeèiti vas, gosp. Pitte. Sada æu vas ostaviti. Èini se da

ste vi junak dana. Mislim da vas vani èekaju neki uvaženi gosti.»«Zbogom, doktore, i hvala vam.»VVebster namigne i klimne glavom. Zatim priðe vratima, otvori ih i pokaže ljudima da udu. Ušao je senator Pitt, a za njim i Hala, pukovnik Hollis i kapetan Collins. Muškarci su se rukovali, ali Hala je kleknula i lagano poljubila Pitta.«Nadam se da æete biti zadovoljni uslugom na brodu», reèe kapetan Collins simpatièno.«Nitko se nikada nije oporavljao u boljoj bolnici», odgovori Pitt.«Samo mi je žao što ne mogu uživati u takvom luksuzu još mjesec dana.»«Nažalost, žele da veæ sutra budete na sjeveru», reèe Hollis.«O, ne», jaukne Pitt.«O, da», reèe senator i podigne sat.«Sounder æe nas dovuæi do Punta Arenasa za devedeset minuta. Transportni zrakoplov Vojnog zrakoplovstva èeka da poveze tebe, gdicu Kamil i mene u Washington.»Pitt naèini bespomoænu gestu s obje ruke.«Toliko o mojem luksuznom krstarenju.»Zatim je uslijedio uobièajeni niz pitanja vezanih uz njegovo stanje. Nakon nekoliko minuta, Hollis skrene razgovor na svoj trenutaèni problem.«Biste li prepoznali Ammara kad biste ga opet vidjeli?», upita on Pitta.«Lako bih ga identificirao na prepoznavanju. Jeste li ga pronašli? Dao sam vam detaljan opis njegove visine, težine i izgleda prije no što mi je Doc VVebster dao sedativ.»Hollis mu pruži malu hrpu fotografija. «Evo fotografija koje je snimio i obradio brodski fotograf. To su tijela mrtvih otmièara, kao i oni zarobljeni. Vidite li meðu njima Sulejmana Aziza Ammara?«Chve CusslerPitt polako pregleda fotografije, prouèavajuæi lica mrtvaca. Tijekom bitke èinilo mu se da nemaju lica, prisjetio se. Morbidna znatiželja navela ga je da se upita koji od njih su umrli od njegove ruke. Napokon podigne pogled i odmahne glavom.«Nema ga ni medu živima ni medu mrtvima.««Sigurni ste?», upita Hollis. «Rane i samrtni grè mogu jako| promijeniti crte lica.»«Bio sam mu bliže nego što sam sada vama, u okolnostima koje | ne mogu tako lako zaboraviti. Vjerujte mi, pukovnièe, kada vam \ kažem kako Ammara nema medu ljudima na fotografijama.«Hollis izvuèe veliku fotografiju iz omotnice i preda je Pittu bez komentara. Nakon nekoliko sekunda, Pitt upitno pogleda Hollisa.«Što želite da vam kažem?»«Je li to Sulejman Aziz Ammar?»Pitt mu vrati fotografiju. «Prokleto dobro znate da jest, jer inaèe ne biste poput maðionièara izvadili njegovu fotografiju napravljenu u drugo vrijeme i na drugom mjestu.»«Mislim da pukovnik Hollis prešuæuje da još nisu pronašli Ammara niti njegove ostatke», reèe Dirkov otac.«Onda su njegovi ljudi valjda sakrili njegovo tijelo», reèe Pitt èvrsto. «Ja nisam promašio. Pogodio sam ga u rame, i dvaput u lice. Vidio sam kako ga je jedan od njegovih ljudi odvukao u zaklon nakon što je pao. Nema šanse da hoda unaokolo.««Moguæe je daje njegovo tijelo zakopano«, prizna Hollis. «Velika zraèna i kopnena potraga nije otkrila niti traga od njega na otoku.»«Dakle, lisica još nije stjerana u kut«, reèe Pitt tiho sam sebi.Senator ga pogleda. «Što si rekao?««Nešto što je Ammar rekao o kojotu i lisici dok smo razgovarali«, odgovori

Pitt zamišljeno. Zatim pogleda svoju publiku. «Kladim se da je izbjegao mrežu. Bi li netko prihvatio okladu?«Hollis mraèno pogleda Pitta.«Radije se nadajte da je mrtav poput barakude u pustinji, jer ako nije, ime Dirk Pitt bit æe prvo na njegovoj listi žrtava.«Hala elegantno priðe Pittovom uzglavlju, odjevena u zlatnu svilenu haljinu s modernim hijeroglifskim dizajnom. Ona mu nježno položi ruku na rame.Blago«Dirk je vrlo slab», reèe ona mirnim glasom. «Treba dobar obrok i odmor prije iskrcavanja. Predlažem da ga ostavimo na miru sljedeæih sat vremena.»Hollis vrati fotografije u omotnicu i ustane. «Morat æu se oprostiti od vas. Èeka me helikopter koji æe me vratiti na Santa Inez kako bih nastavio s potragom za Ammarom.»»Prenesite moje pozdrave bojniku Dillingeru.»«Hoæu.» Èinilo se da je Hollisu na trenutak neugodno; zatim priðe krevetu i stisne Pittovu šaku. «Isprièavam se, Dirk, vama i vašim prijateljima. Jako sam vas podcijenio. Ako se ikad poželite prebaciti iz NAMP-a u Snage za specijalne operacije, ja æu biti prvi koji æe potpisati preporuku.*«Ne bih se dobro uklopio», isceri se Pitt.»Alergièan sam na zapovijedi.««Da, pokazali ste to», reèe Hollis smiješeæi se.Senator priðe i stisne Pittovu ruku. «Vidimo se na palubi.««I ja æu se oprostiti«, reèe kapetan Collins.Hala nije rekla ništa. Povela je muškarce iz sobe. Zatim tiho zatvori vrata i okrene kljuè u bravi. Priðe krevetu i zaustavi se pokraj njega. Nabori njezine haljine kretali su se na takav naèin oko njezinog tijela da je Pitt bio uvjeren kako je gola ispod haljine.To je i dokazala odvezujuæi pojas i skidajuæi haljinu s ramena. On zaèuje šapat svile koja je klizila niz njezino meko tijelo. Stajala je poput bronèane statue, isturenih grudi, s rukama na bokovima, i s jednom nogom malo ispred druge. Ona uhvati pokrivaè i povuèe ga.«Nešto ti dugujem«, reèe ona promuklim glasom.Pitt ugleda svoj odraz u ogledalu vrata ormara. Nosio je samo bijelu košulju. Vrh glave i lice bili su mu prekriveni zavojima, kao i vrat i ranjena noga. Nije se brijao tjedan dana, a bjelooènice su mu bile krvave. Mislio je da izgleda poput klošara kojeg bi odbacila svaka prava dama koja drži do sebe.«Ja sam žalostan izgovor za Don Juana«, promrmlja on.«U mojim oèima si lijep«, prošapta Hala kad je nježno legla pokraj njega i provukla prste kroz dlake na njegovim prsima.«Moramo požuriti. Imamo manje od sat vremena.«Pitt ispusti dugi uzdah.Clive CusslerDoc Webster ljutit æe se na njega ako se bude previše napinjao i ako mu popucaju šavovi. No, predao se. Zašto, pitao se, muškarci prave više tajnih planova od obavještajnih agencija kako bi zaveli žene, a ove se onda uspale pod ludim okolnostima, kad to najmanje oèekuju? Bio je sigurniji nego ikada da se James Bond nije provodio baš tako sjajno.Kad se Ammar probudio, vidio je samo tamu. Rame ga je boljelo kao da mu komad ugljena gori u mesu. Pokuša podiæi šake do lica, ali jedna od njih eksplodira od boli. Zatim se sjeti kako su ga metci pogodili u zapešæe i rame. On podigne zdravu ruku kako bi dodirnuo oèi, ali vrhovima prstiju mogao je osjetiti èvrsti povez oko glave, koji mu je prekrivao lice od èela do brade.Znao je da mu nitko ne može spasiti oèi. Nije za njega život slijepca, pomisli. Potraži oko sebe neko oružje, bilo što èime bi se mogao ubiti. No, mogao je dodirnuti samo vlažnu, ravnu kamenu površinu.Ammar je postao oèajan. Nije mogao potisnuti strah od bespomoænosti. Osovi se

na noge, spotakne i padne.Zatim ga dvije ruke uhvate za rame.«Ne mièi se niti progovaraj, Sulejmane Azize», zaèuje on Ibnov šapat. »Amerikanci nas traže.»Ammar stisne Ibnove šake tražeæi u njima sigurnost. Pokuša progovoriti, ali nije mogao izgovarati razumljive rijeèi. Kroz krvlju natopljene zavoje koji su držali njegovu razbijenu èeljust dopirali su samo životinjski, grleni glasovi.«Nalazimo se u maloj komori u jednom od tunela rudnika«, progovori mu Ibn tiho na uho. «Bili su vrlo blizu, ali imao sam dovoljno vremena izgraditi zid koji je sakrio naše skrovište.»Ammar klimne i oèajnièki pokuša objasniti Ibnu što želi.Èinilo se kao da Ibn kroz mrkli mrak rudnika može proèitati Ammarove misli. «Želiš umrijeti, Sulejmane Azize? Ne, neæeš umrijeti. Umrijet æemo zajedno, ali niti trenutka prije nego što to odluèi Alah.»Ammar se skvrèi u oèaju. Nikada se nije osjeæao tako dezorijentirano, tako bez kontrole. ' \BlagoBol je bila nepodnošljiva, a pomisao da æe proživjeti svoje preostale dane u æeliji strogo èuvanog zatvora, slijep i osakaæen, razarala ga je. Svi instinkti samooèuvanja napustili su ga. Više nije mogao podnijeti da ovisi o bilo kome — èak ni o Ibnu.«Poèivaj, brate moj», reèe Ibn blago. «Trebat æe ti sve snage koje imaš kada doðe vrijeme da pobjegnemo s otoka.»Ammar se sruši i otkotrlja na stranu. Ramenima dodirne neravni pod tunela. Bio je vlažan, i vlaga mu se probila kroz odjeæu, ali previše ga je boljelo da bi primijetio tu neugodu.Tonuo je sve dublje i dublje u oèaj. Njegov neuspjeh pretvorio se u stravu i užas. Vidio je Akhmada Jazida kako stoji nad njim i zadovoljno se smješka; zatim se u dubini Ammarovog uma polako pojavi zastor, koji se razmakne. Pojavi se blijedi sjaj, koji se pojaèa, i napokon zasja zasljepljujuæim bljeskom, i u tom jednom trenutku on ugleda buduænost.Preživjet æe kroz osvetu.U sebi je ponavljao tu rijeè iznova i iznova, sve dok mu se nije vratila samodisciplina.Prva stvar o kojoj je trebao donijeti odluku bila je tko æe umrijeti od njegove ruke: Jazid ili Pitt? Nije mogao djelovati sam. Više nije bio fizièki sposoban da ubije obojicu sam. U glavi mu se veæ formirao plan. U osvetu æe morati ukljuèiti i Ibna.Ammar se muèio oko odluke, ali na kraju nije imao izbora.Ibn æe krenuti na kojota, a Ammarov posljednji èin bit æe ubojstvo otrovne guje.—; ¦*¦ Clive CusslerPoglavlje LXIVPitt je odbio letjeti kuæi na nosilima. Sjedio je u udobnoj fotelji, s nogama ispruženima na drugu, i gledao kroz prozor prema snijegom prekrivenim vrhovima Anda. Daleko zdesna mogao je vidjeti zelene visoravni koje su oznaèavale poèetak brazilskih visoèja. Dva sata kasnije, siva izmaglica najavila je napuèeni grad Caracas, a zatim je promatrao liniju obzora gdje se tirkiz Kariba spajao s kobaltnoplavom bojom neba. S visine od 12 tisuæa metara namreškana voda izgledala je kao ravna površina krep papira.Mlažnjak Vojnog zrakoplovstva za prijevoz važnih dužnosnika bio je skuèen - Pitt se nije mogao uspraviti do pune visine - ali vrlo luksuzan. Osjeæao se kao da sjedi u dragocjenoj igraèki nekoga bogatog djeteta.Njegov otac nije bio raspoložen za razgovor. Senator je proveo najveæi dio leta radeæi na predmetima iz aktovke, praveæi bilješke za razgovor s predsjednikom.

Ono malo razgovora što su vodili bilo je jednostrano. Kad je Pitt pitao oca kako se zatekao na Lady Flamborough u Punti del Este, senator nije ni podigao pogled odgovarajuæi mu na pitanje.«Misija za predsjednika«, reèe on kratko, odbijajuæi daljnju raspravu o toj temi.I Hala se držala podalje i bavila svojim poslovima.BlagoStalno je koristila telefon zrakoplova, ispaljujuæi upute svojim pomoænicima u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku. Jedino èime je stavljala do znanja Pittu da je svjesna njegove nazoènosti bio bi kratak osmijeh kad bi im se pogledi susreli.Kako brzo zaboravljaju, pomisli Pitt.Zatim skrene misli na potragu za blagom Aleksandrijske knjižnice. Razmišljao je o moguænosti da oduzme Hali monopol na telefon da bi pitao Yaegera kako napreduje, ali utopio je svoju znatiželju u suhom martiniju kojim ga je poèastio zrakoplovni stjuard. Odluèio je prièekati da sve sazna iz prve ruke od Lily i Yaegera.Kojom rijekom je Venator plovio prije no što je zakopao neprocjenjivo blago? Mogla je to biti bilo koja od tisuæu rijeka koje utjeèu u Atlantik izmeðu Svetog Lovrijenca u Kanadi i Rio de la Plate u Argentini. No, ne baš. Yaeger je izložio teoriju da je Serapis obnovio zalihe i obavio popravke u blizini današnjeg New Jerseva. Nepoznata rijeka morala je biti južno, mnogo južnije od rijeka koje utjeèu u zaljev Chesapeake.Je li Venator mogao povesti svoju flotu u Meksièki zaljev, pa uz Mississippi? Današnji tok morao je biti znatno drukèiji no što je bio prije tisuæu i šest stotina godina. Možda je uplovio u Orinoco u Venezueli, koji je bio plovan dvjesto milja. Ili možda u Amazonu?On dopusti svojem umu da luta ironijom cijele prièe. Ako putovanje Juniusa Venatora u Ameriku bude apsolutno dokazano otkriæem zakopanih artefakta Knjižnice, povijesne knjige morat æe biti prepravljene, i pisat æe se nova poglavlja.Siroti Leif Eriksson i Kristofor Kolumbo bit æe premješteni u usputne fusnote.Pitt je još sanjario, kad ga prekine stjuard koji ga je obavijestio da prièvrsti pojas.Spuštao se mrak i zrakoplov je spustio nos i spuštao se prema Zrakoplovnoj bazi Andrews. Svjetlucavi pokrivaè Washingtona promicao je pokraj njih. Ubrzo potom, Pitt je šepao niz stube uz pomoæ štapa improviziranog na brzinu od aluminijske cijevi, koji mu je poklonila zahvalna posada Lady Flamborough. Stupio je nogom na betonsku pistu gotovo na istom mjestu kao kad se vratio s Grenlanda.Hala side i pozdravi se s njim. Ona je nastavljala let za New York.Clive Cussler«Postao si mi dragocjena uspomena, Dirk Pitt.»«Nismo uspjeli otiæi na veèeru.»«Sljedeæi put kada budeš u Kairu, ja èastim.»Senator je èuo njihov razgovor i prišao im.«Kairo, gdice Kamil? Ne New York?»Hala mu se nasmiješi osmijehom dostojnim prelijepe Nefertiti.«Dajem ostavku na mjesto glavne tajnice i vraæam se kuæi. Demokracija u Egiptu umire. Više mogu uèiniti ako je pokušam održati na životu radeæi medu vlastitim narodom.»«A što je s Jazidom?»«Predsjednik Hasan obeæao je da æe ga staviti u kuæni pritvor.«Senator Pitt se namrgodi.«Budite oprezni. Jazid je još uvijek opasan èovjek.»«Ako ne Jazid, uvijek postoji neki drugi manijak koji vreba iz zasjede.«

Njezine blage, tamne oèi prikrivale su strah u njezinom srcu. Ona ga zagrli poput kæeri. «Recite predsjedniku da Egipat neæe postati nacija ludih fanatika.»«Prenijet æu mu vaše rijeèi.»Ona se okrene prema Pittu. Gotovo se zaljubila u njega, ali suzbila je svoje osjeæaje svom voljom koju je posjedovala. Osjeæala je slabost u nogama kad je uhvatila obje njegove ruke i zagledala se u njegovo bezvremeno lice. Na trenutak, vidjela je sebe isprepletenu s njegovim tijelom, kako miluje njegovu kožu i mišiæe, no tada izbriše tu pomisao. S njim je pronašla kratko ispunjenje, kakvo dugo nije spoznala, ali znala je da nikada ne može podijeliti svoju ljubav prema jednom èovjeku sa svojom ljubavi prema Egiptu.Njezin život pripadao je onima koji nisu imali nikakav život osim bijede i siromaštva. Ona ga nježno poljubi. «Ne zaboravi me.»Prije no što je Pitt mogao odgovoriti, Hala se okrene i požuri uz ukrcajnu rampu zrakoplova. Stajao je jedan dugi trenutak i gledao prema praznom ulazu.Senator mu proèita misli i prekine ih. «Poslali su vozilo hitne pomoæi koja æe te povesti u bolnicu.»«Bolnicu?», reèe Pitt odsutno, još uvijek promatrajuæi kako se vrata zatvaraju. Motori mlažnjaka zazviždali su dok je pilot poveæavao broj okretaja i zarulao prema glavnoj pisti.BlagoPitt strgne zavoje s glave i lica i baci ih u mlaz turbina, koji ih uhvati i otpuhne u vis poput leteæih zmija.Tek kad je zrakoplov poletio, on odgovori ocu.«Ne idem ni u kakvu prokletu bolnicu.»«Ne misliš li da malo pretjeruješ?«, reèe senator uz oèinsku brigu, znajuæi kako gubi vrijeme propovijedima svojemu svojeglavom sinu.«Kako æeš stiæi do Bijele kuæe?», upita Pitt. Senator klimne prema helikopteru koji ga je èekao na oko stotinu metara dalje. «Predsjednik mi je poslao prijevoz.»«Bi li ti smetalo da me izbaciš kod NAMP-a?»Otac ga lukavo pogleda. «Naravno, govoriš figurativno.«Pitt se isceri. «Nikad mi ne dozvoljavaš da zaboravim s èije strane obitelji dolazi moj sadistièki smisao za humor.»Senator obgrli Pitta oko struka.«Hajde, luðaèe, pomoæi æu ti do helikoptera.«Napetost u Pittovom trbuhu rasla je dok je stajao u dizalu i gledao kako brojevi rastu prema NAMP-ovom raèunalnom kompleksu. Lily je stajala u predvorju kad su se vrata otvorila i kad je on išepao iz dizala.Široko se smiješila, ali smiješak se smrznuo kad je ugledala njegov umorni, iscrpljeni izgled, dugi ožiljak na obrazu, zavoj oko vrata ispod ribarskog ovratnika na puloveru koji mu je posudio otac, nogu koju je vukao u hodu i štap na koji se oslanjao. Zatim se opet hrabro nasmiješi. »Dobrodošao kuæi, mornaru.«Ona iskoraèi i obgrli ga oko vrata. On se trgne i tiho jaukne, a ona odskoèi.«Oh, žao mi je.»Pitt je stisne uza sebe. «Neka ti ne bude žao.» Zatim je snažno poljubi. Njegova brada grebla joj je kožu, i mirisao je po ginu - i to na sjajan, muževan naèin.«Ima nešto u ljudima koji dolaze kuæi samo jednom tjedno«, reèe ona napokon.«I u ženama koje èekaju«, reèe on i odstupi. Zatim se ogleda oko sebe. «Što ste ti i Hiram otkrili otkad sam otišao?«Chve Cussler«Hiram æe ti isprièati«, odgovori ona vedro, uhvati ga za ruku i povuèe ga kroz prostoriju s raèunalima.Yaeger izjuri iz svojeg ureda. Bez rijeèi pozdrava ili suæuti prema Pittovim

ranama, odmah prijeðe na srž otkriæa.«Otkrili smo je!», objavi on sveèano.«Rijeku?», upita Pitt znatiželjno.«Ne samo rijeku, nego mislim da te mogu poslati unutar dvije èetvorne milje od peæine s artefaktima.*«Gdje?»«U Teksasu. Mali pogranièni gradiæ pod imenom Rim.»Yaeger je imao samozadovoljan izraz tiranosaura rexa koji je upravo veèerao brontosaura. «Dobio je ime po sedam brežuljaka, baš kao glavni grad Italije. Istina, to su prilièno niski, neupadljivi brežuljci. No, postoje izvješæa o rimskim artefaktima koji su navodno iskopani na tom podruèju. Naravno, priznati arheolozi mršte se na takve vijesti, ali što oni znaju?»«Dakle, rijeka je...»«Rio Bravo, kako se naziva na španjolskom*, klimne Yaeger.«Mi je znamo pod nazivom Rio Grande.»«Rio Grande.»Pitt polako ponovi rijeèi, uživajuæi u svakom slogu. Bilo mu je teško prihvatiti istinu nakon desetaka pogrešnih pretpostavaka, nagaðanja i slijepih ulica.»Zapravo, velika šteta», reèe odjednom Yaeger tužno.Pitt ga pogleda s blagim iznenaðenjem. «Zašto to kažeš?»Yaeger polako odmahne glavom. «Zato jer neæemo moæi živjeti s Teksašanima nakon što otkriju na èemu su sjedili posljednjih šesnaest stoljeæa.«BlagoPoglavlje LXVU podne sljedeæeg dana, nakon što su sletjeli u Mornarièku zrakoplovnu bazu Corpus Christi, Pitta, Lily i admirala Sandeckera jedan je mornarièki doèasnik odvezao do NAMP-ovog oceanskog istraživaèkog centra u zaljevu. Sandecker je zamolio vozaèa da zastane pokraj helikoptera koji je stajao na betonskom postolju pokraj dugog doka. Nije bilo oblaka, i sunce je bilo usamljeno na nebu. Temperatura je bila umjerena, ali vlaga je bila visoka, i poèeli su se znojiti ubrzo nakon što su izišli iz automobila.NAMP-ov glavni geolog, Herb Garza, prijateljski im mahne i priðe. Bio je nizak, punašan, tamnoput, kozièava lica i sjajne crne kose. Garza je nosio bejzbolsku kapu California Angelsa i fluorescentnu naranèastu jaknu koja je tako blještala da ju je Pitt još mogao vidjeti nakon što je na trenutak sklopio oèi.«Dr. Garza», reèe Sandecker kratko. «Lijepo vas je opet vidjeti.»«Radovao sam se vašem dolasku», reèe Garza ljubazno.«Možemo krenuti èim se ukrcate.» On se okrene i predstavi im pilota, Joea Mifflina, koji je nosio sunèane naoèale Smilin' Jack. Pittu se èinilo da je pun života poput kvake na vratima.Pitt i Garza suraðivali su na projektu u zapadnoj pustinji kod obale Južne Afrike.«Koliko je prošlo, Herb?», upita Pitt. «Tri, èetiri godine?»Clive Cussler«Tko broji?», reèe Garza sa širokim osmijehom dok su se rukovali.«Dobro je opet biti u istom timu s tobom.»«Želim ti predstaviti dr. Lily Sharp.»Garza se elegantno nakloni. «Oceanologija?», upita on.Lily odmahne glavom. «Kopnena arheologija.«Garza se okrene i pogleda Sandeckera s izrazom znatiželje. «Nije li ovo pomorski projekt, admirale?»«Ne, žao mi je što vas nismo u potpunosti obavijestili, Herb. No, bojim se da æe prava svrha našeg rada morati ostati tajna još neko vrijeme.»Garza nehajno slegne ramenima. «Vi ste šef.»

«Sve što mi treba jest smjer», reèe Mifflin.«Na jug», reèe mu Pitt. «Na jug prema Rio Grande.»Spustili su se niz obalu nad meðuobalnim kanalom, leteæi iznad hotela i apartmana otoka South Padre. Mifflin je tada nagnuo u stranu zeleni helikopter s NAMP-ovom oznakom pod slojem oblaka nalik kokicama, pa je skrenuo na zapad ispod Port Isabela, gdje su se vode Rio Grande ulijevale u Meksièki zaljev.Zemlja ispod njih bila je èudna mješavina moèvara i pustinja, ravna poput parkirališta, s kaktusima koji su rasli medu visokor travom. Uskoro su kroz vjetrobran ugledali grad Brownsville. Rijei se suzila dok je tekla ispod mosta koji je spajao Teksas s Matamorosor u Meksiku.«Možete li mi reæi što bismo trebali istraživati?«, upita Garza.«Vi ste odrasli u dolini Rio Grande, zar ne?», upita Sandecker n^ odgovorivši na pitanje.«Roðen sam i odrastao uz rijeku kod Lareda. Studirao sam nd koledžu Texas Southernmost u Brownsvilleu. Upravo smo gd nadletjeli.»«Onda ste upoznati s geologijom oko Rima?»«Da, obavio sam veæi broj terenskih istraživanja u tom podruèju.>ilSada je došao red na Pitta. «Kakva je razlika izmeðu sadašnjeg toka rijeke i toka kakav je bio nekoliko stoljeæa nakon Krista?««Tok nije bio znaèajno razlièit«, odgovori Garza.Blago«O, naravno, mijenjao se tijekom ranijih poplava, ali rijetko za više od nekoliko milja. Èesto se tijekom proteklih stoljeæa rijeka vraæala u svoj stari tok. Glavna promjena bila bi ta što je Rio Grande tada bila znaèajno viša. Do rata s Meksikom širina je bila od dvjesto do èetiri stotine metara. Glavni kanal je bio mnogo dublji.» «Kada je prvi Europljanin ugledao rijeku?» «Alonzo de Pineda zaplovio je u ušæe rijeke 1519.» «Koliko je tada nalikovala Mississippiju?» Garza razmisli na trenutak. «Rio Grande je sliènija Nilu.»«Rijeka izvire u Stjenjaku Colorada. Tijekom proljetnih kiša, kad se snjegovi tope, voda bi se spuštala u nizine u velikim valovima. Drevni Indijanci su, poput Egipæana, kopali kanale kako bi voda došla do njihovih usjeva. Zato je rijeka koju sada vidite samo ostatak nekadašnje rijeke. Kad su se naselili španjolski i meksièki doseljenici, a za njima i Teksašani, izgraðeni su novi kanali za navodnjavanje. Nakon Graðanskog rata, željeznica je dovela veæi broj farmera i ranèera, koji su izgradili još kanala i skrenuli dodatnu kolièinu vode. Do 1894. plitki i opasni sprudovi okonèali su putovanje parobrodima. Da nije bilo navodnjavanja, Rio Grande bila bi Mississippi Teksasa.»«Rijekom su plovili parobrodi?«, upita Lily.«Jedno kraæe vrijeme promet je bio vrlo gust, dok se trgovina razvijala uzvodno i nizvodno na obje obale rijeke. Flote parobroda s kotaèima redovito su plovile od Brownsvillea do Lareda tijekom više od trideset godina. Sada, otkad su izgradili branu Falcon, jedina plovila koja možete vidjeti na rijeci su gumeni èamci s izvanbrodskim motorom.««Jesu li brodovi na jedra mogli doploviti do Rima?»«Bez problema. Rijeka je bila dovoljno široka. Brod na jedra morao bi samo prièekati istoène vjetrove koji su puhali od obale. Jedan brod stigao je 1850. do Santa Fea.»Zašutjeli su na nekoliko minuta dok je Mifflin slijedio rijeène meandre. Na obzoru se pojavilo nekoliko niskih brda. S meksièke strane u prašnjavoj izolaciji nalazili su se gradiæi naseljeni prije gotovo tri stotine godina. Neke kuæe bile su izgraðene od kamena i pokrivene crvenim crijepom, dok su predgraða bila prepuna malih, primitivnih kolibica s krovovima od slame.Clive CusslerPoljoprivredni dio doline, sa svojim nasadima limuna i poljima povræa i aloa vere, pretvarao se u suhe ravnice prekrivene drveæem mesquite i bijelim strièkom. Pitt je oèekivao blatnu smeðu rijeku, ali Rio Grande ugodno ga je

iznenadila duboko zelenom bojom.«Približavamo se Rimu», reèe Garza. «Grad na drugoj obali zove se Miguel Aleman. I nije baš neki grad. Osim nekoliko turistièkih duæana, uglavnom je rijeè o graniènom prijelazu za Monterrey.»Mifflin se podigne u vis i preleti preko meðunarodnog mosta, pa se opet spusti do rijeke. S meksièke strane ljudi su prali automobile, vukli ribarske mreže i plivali. Pokraj obale, nekoliko svinja valjalo se u mulju. S amerièke strane uzdizala se žuækasta litica, koja se spuštala prema središtu Rima. Zgrade su izgledale prilièno stare, a neke su bile i zapuštene, ali èinilo se da su sve još uvijek èvrste. Jedna ili dvije bile su u fazi rekonstrukcije.«Zgrade izgledaju staro», reèe Lily. «Njihovi zidovi sigurno kriju mnogo povijesti.»«Rim je bio prometna luka tijekom razdoblja trgovaèkog i vojnoga brodskog prijevoza», objašnjavao im je Garza.«Uspješni trgovci unajmljivali su arhitekte kako bi im dizajnirali zanimljive kuæe i poslovne zgrade. I pokazale su se èvrstima.««Ima li nekih koje su slavnije od drugih?», upita Lily.«Slavnije?» Garza se nasmije. «Ja bih izabrao kuæu izgraðenu sredinom XIX. stoljeæa koja je upotrijebljena kao 'Rositina kantina' kad je u Rimu sniman film Viva Zapata s Marlonom Brandom.»Sandecker pokaže Mifflinu da zaokruži nad brdima iznad grada. Zatim se okrene Garzi. «Je li Rim dobio ime po Rimu zato što je okružen sa sedam brežuljaka?»«Nitko ne zna zasigurno«, odgovori Garza. «Bilo bi teško pronaæi sedam razlièitih brežuljaka. Neki imaju upadljive vrhove, ali uglavnom su nagurani jedni na druge.»«Kakva je geologija?», upita Pitt gledajuæi prema dolje.«Uglavnom ostatci ljuskavaca. Cijelo je podruèje nekada bilo dno mora. Èesto se mogu naæi fosilne školjke. Pronaðene su neke velièine pola metra. U blizini se nalazi jama koja ilustrira razna geološka razdoblja. Mogu vam održati kratko predavanje ako želite da nas Joe spusti.»Blago«Još ne», reèe Pitt. «Ima li u ovim krajevima prirodnih peæina?»«Niti jedne koja bi bila vidljiva s površine. No, to ne znaèi da ih nema ispod zemlje. Ne možemo znati koliko se peæina, koje je formiralo pradavno more, nalazi pod površinskim slojem. Ako prokopate dovoljno duboko na pravom mjestu, vjerojatno æete naæi velike slojeve vapnenca. Stare indijanske legende govore o duhovima koji žive pod zemljom.»«Kakvi duhovi?»Garza slegne ramenima.«Duhovi predaka koji su umrli u bitci protiv zlih bogova.«Lily nesvjesno uhvati Pittovu ruku.«Jesu li u blizini Rima pronaðeni kakvi artefakti?««Nekoliko strijela i vrhova kopalja, kameni noževi i kameni èamci.««Što su kameni èamci?«, upita Pitt.«Šuplje stijene u obliku èamaca«, odgovori Lily s rastuæim uzbuðenjem. «Njihovo toèno porijeklo i svrha nepoznati su. Smatra se da su korišteni kao amajlije. Trebali bi tjerati zlo, naroèito ako bi se Indijanac bojao vještice ili moæi šamana. Kip u obliku vještice bio bi privezan za kameni èamac i baèen u jezero ili rijeku, uništavajuæi zlo zauvijek.«Pitt uputi Garzi još jedno pitanje. «Jesu li se pojavili neki predmeti koji odudaraju od službenog tumaèenja povijesti?««Jesu, ali smatrali su ih krivotvorinama.«Lily odglumi nehajni izraz lica najbolje što je mogla.«Kakvi predmeti?««Maèevi, križevi, komadi oklopa, drške kopalja, uglavnom izraðeni od željeza. Sjeæam se prièe o starom kamenom sidru koje je iskopano iz litice pokraj

rijeke.«»Vjerojatno španjolskog porijekla«, reèe Sandecker oprezno.Garza odmahne glavom.«Ne španjolskog, veæ rimskog. Službenici državnog muzeja bili su s pravom skeptièni. Otpisali su ih kao prijevaru iz XIX. stoljeæa.«Lily èvršæe stisne Pittovu ruku. «Bi li bilo moguæe da ih pogledam?«, upita ona nestrpljivim glasom. «Ili su izgubljeni i zaboravljeni, zapakirani u prašini podruma državnog sveuèilišta?«Chve CusslerGarza pokaže kroz prozor prema cesti koja je vodila na sjever od Rima. «Zapravo, artefakti su tamo dolje. Èuva ih i skuplja èovjek koji ih je najviše i pronašao. To je dobar stari Teksašanin zvan Sam Trin-ity, ili Ludi Sam kako ga zovu lokalni stanovnici. On kopa ovim podruèjem veæ pedeset godina i kune se da je ovdje bila ulogorena rimska vojska. Živi od male benzinske postaje i duæana. Iza toga ima kuæicu koju pretenciozno zove muzej antikviteta.«Pitt se polako nasmiješi. «Možete li nas spustiti tamo?», zamoli on Mifflina. «Mislim da bismo trebali razgovarati sa Samom.»

BlagoPoglavlje LXVIZnak se protezao u dužinu od devet metara iza skretanja s autoceste. Divovsku vodoravnu ploèu pridržavali su izbijeljeni, ispucali drveni stupovi koji su se zajedno naginjali unatrag pod pijanim kutom. Tamnocrvenim slovima na izblijedjeloj srebrenoj pozadini pisalo je: Samov rimski cirkus.Benzinske crpke s prednje strane bile su sjajne i nove i reklamirale su gorivo pomiješano s metanolom za èetrdeset i osam centa po litri. Duæan je bio izgraðen od nepeèene cigle i dizajniran poput indijanskih nastamba iz Arizone, s krovnim gredama koje su virile iz zidova. Unutrašnjost je bila èista, a na policama su bili poslagani suveniri, namirnice i bezalkoholna piæa. Bio je to odjek tisuæa drugih malih, izoliranih oaza koje su stajale pokraj državnih autocesta.No, Sam se nije uklapao u dekor. Nije imao bejzbol kapu koja oglašava traktore Caterpillar. Nije imao kožne kaubojske èizme niti slamnati šešir niti izblijedjele Levisice. Sam je bio odjeven u svijetlozelenu polo majicu, žute hlaèe i skupe cipele za golf od gušterove kože. Njegova je ravnomjerno istrimana sijeda kosa zalegla pod kariranom sportskom kapom.Sam Trinitv stajao je na ulaznim vratima svojeg duæana dok se prašina koju je podigla elisa helikoptera nije polako spustila pod povjetarcem.Clive CusslerZatim iziðe na asfaltni prilaz držeæi dvije željezne palice za golf i zaustavi se na oko šest metara od ulaznih vrata.Garza iskoèi prvi i krene prema njemu. «Gdje si, prašinaru!»Trinitvjevo tamno lice raširi se u veliki teksaški osmijeh.«Herb, kuæo stara. Drago mi je što te vidim.»On podigne naoèale, otkrivajuæi plave oèi koje su žmirkale pod žarkim suncem južnog Teksasa. Zatim ih opet spusti poput zastora. Bio je vrlo visok, mršav poput stupa, vitkih ruku, uskih ramena, ali glas mu je bio snažan i dubok.Garza predstavi svoje suputnike, ali bilo je jasno da je Trinitv jedva èuo imena. Jednostavno je mahnuo i rekao: «Drago mi je što sam vas upoznao. Dobrodošli u Samov rimski cirkus.»Zatim promotri Pittovo lice, štap i šepavi hod.«Pali ste s motora?»Pitt se nasmije. «Izvukao sam deblji kraj u barskoj tuènjavi.««Mislim da mi se svidate.»Sandecker je stajao prpošno, raširenih nogu. On klimne prema palicama. «Gdje ovdje igrate golf?»

«Dolje niz cestu, u Rio Grande Cityju», odgovori Trinitv vedro.«Postoji nekoliko igrališta odovud do Brownsvillea. Upravo sam se vratio s jedne brze partije protiv nekih starih prijatelja iz vojske.»«Voljeli bismo pogledati tvoj muzej», reèe Garza.«Bit æe mi èast. Izvolite. Ne dolaze mi svakoga dana gosti u helikopteru koji žele pogledati moje artefakte (izgovorio je to više kao 'artifakte'). Želite li nešto za piæe? Sodu, pivo? U hladnjaku imam margarite.»«Margarita bi bila sjajna», reèe Lily brišuæi vrat maramom.«Pokaži našim gostima muzej, Herb. Vrata su otkljuèana. Pridružit æu ti se za minutu.»Jedan kamion s prikolicom skrenuo je da bi natoèio gorivo, i Trinity zastane na trenutak kako bi poprièao s vozaèem, a zatim ude u svoje stambene odaje u produžetku duæana.«Ljubazan momak», promrmlja Sandecker.«Sam može biti ljubazniji od žene teksaškog ranèera», reèe Garza.«Ali ako ga naljutiš, može biti vrlo opak.»Garza ih povede u graðevinu iza duæana.BlagoUnutrašnjost nije bila veæa od garaže za dva automobila, ali bila je natrpana staklenim izložbenim kutijama i voštanim figurama odjevenim poput rimskih legionara. Prostorija s artefaktima bila je savršeno èista; nije bilo niti malo prašine na staklenim stijenkama. Artefakti su bili ulašteni i bez hrde.Lily je nosila aktovku. Ona je pažljivo položi na jednu kutiju, otvori je i izvadi debelu knjigu nalik katalogu, s ilustracijama i fotografijama. Poèela je usporeðivati artefakte s onima prikazanim u knjizi.«Izgleda dobro», reèe ona nakon nekoliko minuta prouèavanja.«Maèevi i koplja nalikuju rimskom oružju iz IV. stoljeæa.»«Ne uzbudujte se previše», reèe Garza ozbiljno. «Sam je izradio ono što vidite ovdje, i vjerojatno je uz pomoæ kiseline i izlaganja suncu stvorio privid drevnosti.»«Nije ih on izradio», reèe Sandecker mirno.Garza ga pogleda sa skeptiènim zanimanjem. «Kako to možete reæi, admirale? Nema dokaza o predkolumbovskim kontaktima u zaljevu.««Sada ima.»«To mi je nešto novo.»«To se dogodilo 391. n. e.», objasni Pitt. «Flota brodova doplovila je uz Rio Grande do mjesta na kojem se danas nalazi Rim. Negdje, u jednom od onih brda iza grada, rimski plaæenici, njihovi robovi i egipatski uèenjaci zakopali su golemu zbirku artefakata iz Alek-sandrijske knjižnice u Egiptu...»«Znao sam!», izlane Sam Trinitv s otvorenih vrata. Bio je tako uzbuðen da je gotovo ispustio pladanj s èašama i bocom koji je nosio.«Boga mu, znao sam! Rimljani su zaista koraèali Teksasom.»«Bili ste u pravu, Sam», reèe Sandecker, «a oni koji su sumnjali u vas pogriješili su.»«Sve ove godine nitko mi nije vjerovao«, promrmlja Sam oša-muæeno. «Èak i nakon što su proèitali kamen, optužili su me da sam sam uklesao natpis.»«Kamen, kakav kamen?», upita Pitt oštro.«Onaj koji stoji u kutu. Dao sam ga prevesti na teksaškom sveuèilištu, ali sve što su mi rekli bilo je: 'Dobar posao, Same. Tvoj latinski nije tako loš.'. Godinama su me optuživali da sam izmislio prvoklasnu prijevaru.«Clive Cussler«Ima li negdje kopija prijevoda natpisa?«, upita Lily.«Tamo, na zidu. Dao sam ga natipkati i objesio ga u staklenom okviru. Izrezao sam dio na kojem je prièvršæen.«Lilv pogleda rijeèi i proèita ih naglas ljudima okupljenim oko sebe:«Ovaj kamen oznaèavaput mjestu na kojem sam naredio zakapanje djela iz velike

Dvorane muza. Pobjegao sam od barbara koji su uništili našu flotu i krenuo prema jugu gdje me primitivni narod graditelja piramida doèekao kao mudraca i proroka. Poduèio sam ih svemu što znam o zvijezdama i znanosti, ali nisu pronašli praktiènu primjenu toga. Radije su obožavali poganske bogove i slijedili zahtjeve neukih sveæenika koji su tražili ljudske žrtve. Sedam je godina proteklo od mojeg dolaska. Moj povratak ovamo ispunjenje tugom zbog pogleda na kosti mojih bivših drugova. Pobrinuo sam se da budu pokopani. Moj brod je spreman i uskoro æu zaploviti k Rimu. Ako je Teodozije još živ, bit æu pogubljen, ali dragovoljno æu riskirati kako bih još jednom vidio svoju obitelj. Za one koji ovo èitaju, ako poginem, ulaz u komoru za pohranu zatrpan je ispod brda. Stanite na sjever i pogledajte ravno na jug, prema litici rijeke. Junius Venator, 10. kolovoza 398.»«Dakle, Venator je preživio masakr, ali umro je sedam godina kasnije na putovanju u Rim», reèe Pitt.«Ili je preživio, pa su ga pogubili kad je stigao bez da je uspio nešto reæi», doda Sandecker.«Ne, Teodozije je umro 395.», reèe Lilv u èudu.«Kad samo pomislim da je poruka ovdje cijelo vrijeme, ali su je ignorirali misleæi da je krivotvorena.«Trinitv podigne obrvu. «Znate za tog Venatora?»«Pratimo ga», prizna Pitt.«Jeste li potražili komoru?«, upita Sandecker.Trinitv klimne glavom. «Prekopao sam sva ova brda, ali nisam našao ništa osim stvari koje vidite ovdje.««Koliko duboko ste kopali?««Prije desetak godina upotrijebio sam bager. Iskopao sam rupu dubine šest metara, ali pronašao sam samo onu tamo sandalu.««Biste li nam mogli pokazati gdje ste pronašli kamen i druge artefakte?«, upita ga Pitt.BlagoStari Teksašanin pogleda Garzu. «Misliš da je to u redu, Herb?» «Vjeruj mi, Sam, u ove ljude možeš imati povjerenja. To nisu pljaèkaši blaga.»Trinitv energièno klimne glavom.«U redu, krenimo. Možemo poæi mojim Jeepom.»Trinity skrene svojim Jeep Wagoneerom uz makadam pokraj nekoliko modernih kuæa, i zastane ispred ograde od bodljikave žice. Iziðe, otkvaèi dio ograde i potegne je u stranu. Zatim se vrati za volan i nastavi puteljkom koji je bio obrastao i jedva primjetan.Kad je terensko vozilo došlo do duge padine, on zastane i ugasi motor. «Pa, tu smo, brdo Gongora. Nekada davno netko mi je rekao kako je dobilo ime po španjolskom pjesniku iz XVII. stoljeæa. Nemam pojma zašto su nazvali ovu hrpu zemlje po pjesniku.«Pitt pokaže prema malom brežuljku udaljenom èetiri stotine metara sjeverno. «Kako zovu onaj tamo greben?»«Nema neko posebno ime», odgovori Trinitv.«Gdje ste pronašli kamen?», upita Lily.«Èekajte, malo dalje.»Trinitv pokrene motor i polako krene Jeepom niz padinu, izbjegavajuæi drveæe i nisko grmlje. Nakon dvije minute poskakivanja, on zakoèi pokraj plitkog potoka. Iziðe iz automobila i priðe do ruba, pa se zagleda dolje.«Ovdje sam pronašao rub kamena kako viri iz obale.»«Ovaj presahnuli potok vijuga izmeðu Gongore i udaljenog brežuljka«, primijeti Pitt.Trinitv klimne. «Da, ali ovaj kamen nikako nije mogao prijeæi tu udaljenost, osim ako ga netko nije vukao.»«Ovo baš i nije naplavna ravnica», složi se Sandecker. «Erozija i jake kiše

tijekom dugog razdoblja mogle su ga povuæi na pedeset metara od vrha Gongore, ali ne i pola kilometra od sljedeæeg vrha.»«A gdje su se nalazili drugi artefakti?«, upita Lily.Trinity pokaže rukom prema rijeci. «Bili su razbacani malo dalje niz padinu, pa sve do središta gradiæa.»«Jeste li proveli istraživanje s tranzitima i oznaèili lokacije?«Clive Cussler«Zao mi je, gospoðice, ali buduæi da nisam arheolog, nisam se sjetio oznaèiti rupe.»Lilyne oèi bijesnu razoèaranjem, ali prešutjela je to.«Sigurno ste upotrijebili detektor metala», reèe Pitt.«Sam sam ga izradio», odgovori Trinitv ponosno. «Dovoljno je osjetljiv da otkrije novèiæ na pola metra.»«Tko je vlasnik zemlje?»«Ovih tisuæu i dvjesto ara zemlje u posjedu su moje obitelji otkad je Teksas postao republika.*«To æe umanjiti pravne zavrzlame«, reèe Sandecker zadovoljno.Pitt pogleda na sat. Sunce je poèelo zalaziti iza brda. On pokuša zamisliti pokretnu bitku Indijanaca i Rimo-Egipæana koji su se probijali prema rijeci i floti drvenih brodova. Gotovo da je mogao èuti povike, bolnu vrisku i zveket oružja. Imao je osjeæaj kao da je bio tamo toga sudbonosnog dana prije toliko vremena. Vratio se u sadašnjost dok je Lily nastavila sa svojim propitivanjem Trinitvja.«èudno je što niste pronašli kosti na bojnom polju.»«Rani španjolski pomorci koji su nakon brodoloma bili izbaèeni na teksaškom dijelu obale Zaljeva i koji su se uspjeli probiti do Vera Cruza i Mexico Citvja prièali su o Indijancima koji su prakticirali kanibalizam«, odgovori joj Garza.Lily naèini izraz gaðenja. «Ne možete biti sigurni da su mrtvi pojedeni.««Možda manji dio», reèe Garza. «A ono što je preostalo i što nisu razvukli plemenski psi ili divlje životinje kasnije je pokopao taj momak, Venator. Kosti koje su im promakle pretvorile su se u prašinu.««Herb je u pravu«, reèe Pitt. «Kosti koje ostanu na površini vremenom æe se raspasti.«Lily se jako umirila. Zagledala se gotovo mistiènim pogledom u obližnji vrh brda Gongora. «Ne mogu vjerovati da stojimo na nekoliko metara od blaga.«Na nekoliko trenutaka zavlada ledeni mir. Zatim Pitt napokon glasno izgovori ono o èemu su ostali razmišljali.«Mnogo je dobrih ljudi umrlo prije šesnaest stoljeæa kako bi saèuvali znanje svojeg vremena«, reèe on tiho, pogleda uperenog u prošlost. «Mislim da je vrijeme da ga iskopamo.«BlagoPoglavlje LXVIISljedeæeg jutra admirala Sandeckera stražari tajne službe propustili su kroz vratnice. Vozio je vijugavom cestom do predsjednikove vile na jezeru Ozarka u Missouriju koja mu je služila kao utoèište. Zaustavio je svoj unajmljeni automobil na prilazu i izvadio aktovku iz prtljažnika. Zrak je bio prohladan, i to mu je godilo nakon visokih temperatura uz Rio Grande. Predsjednik, odjeven u toplu jaknu od ovèje kože, spusti se niz stube trijema i pozdravi ga.»Admirale, hvala vam na dolasku.»«Radije bih bio ovdje nego u Washingtonu.»«Kako ste putovali?»«Uglavnom sam prespavao put.»«Žao mi je što sam vas dovukao ovamo u takvoj žurbi.»«Potpuno sam svjestan razloga za užurbanost.«

Predsjednik položi ruku na Sandeckerova leda i usmjeri ga prema stubama k ulazu u vilu.«Udite i doruèkujte. Dale Nichols, julius Schiller i senator Pitt veæ napadaju jaja i dimljenu šunku.»«Vidim da ste okupili trust mozgova», reèe Sandecker s lukavim osmijehom.«Proveli smo pola noæi u raspravi o politièkom utjecaju vašeg otkriæa.»Clive Cussler«Mogu vam reæi malo toga što veæ nije reèeno u izvješæu koje sam poslao kurirom.»«Osim što niste ukljuèili nacrt iskapanja koje predlažete.««Došao bih i do toga», reèe Sandecker ne popuštajuæi.Predsjednika nije zbunila Sandeckerova svadljivost.«Možete pokazati svima za doruèkom.»Prekinuli su razgovor na nekoliko trenutaka dok ga je predsjednik vodio kroz svoju kuæu izgraðenu od balvana. Prošli su kroz udobnu dnevnu sobu, koja je bila ureðena više za moderan život nego kao prostorija u lovaèkoj vili. Vatrica je pucketala u velikom kamenom ognjištu. Oni udu u blagovaonicu. Schiller i Nichols, odjeveni kao ribièi, ustanu u isti èas kako bi se rukovali s admiralom. Senator Pitt samo mu mahne. On je bio odjeven u trenirku.Senator i admiral bili su bliski prijatelji zbog svoje bliskosti s Dirkom. Sandecker ugleda naznaku upozorenja u ozbiljnom izrazu lica starijeg Pitta.Bio je tu i jedan èovjek kojega predsjednik nije spomenuo -Harold Wismer, stari predsjednikov savjetnik koji je imao golem utjecaj i djelovao izvan birokracije Bijele kuæe. Sandecker se pitao zbog èega je i on prisutan.Predsjednik izvuèe stolac. «Sjedite, admirale. Kakva jaja volite?»Sandecker odmahne glavom. «Ja æu samo malu zdjelu voæa i šalicu obranog mlijeka.»Poslužitelj odjeven u bijelo zapiše Sandeckerovu narudžbu i nestane u kuhinji.«Dakle, tako održavate taj vitki stas», reèe Schiller.«Tako, i uz dovoljno vježbe da budem u trajnom stanju znojenja.»«Svi smo željeli èestitati vama i vašim ljudima na velièanstvenom otkriæu«, poène Wismer bez oklijevanja. On je nosio naoèale bez okvira s ružièastim leæama. Brada mu je gotovo skrivala tanke usne. Bio je æelav poput košarkaške lopte, a smeðe oèi bile su pomalo razroke. «Kada planirate zapoèeti s kopanjem?««Sutra», odgovori Sandecker, oèekujuæi da æe upasti u zamku. On izvuèe iz aktovke uveæanu geološku kartu koja je prikazivala topografiju iznad Rima. Zatim izvadi crtež brda na kojem su se vidjela planirana okna iskopa. Položi ih na slobodni dio stola.«Namjeravamo iskopati dva istraživaèka tunela u glavnom brdu na osamdeset metara ispod vrha.»«Ovo koje se zove 'brdo Gongora'?»«Da, tuneli èe zapoèeti sa suprotnih strana padine okrenute prema rijeci, a zatim skrenuti jedan prema drugome, ali na razlièitim razinama. Jedan ili oba tunela trebali bi naiæi na peæinu koju Junius Venator spominje na kamenu Sama Trinitvja, ili pak, uz malo sreæe, možda èak i neko od izvornih ulaznih okana.»«Apsolutno ste sigurni da je blago Aleksandrijske knjižnice na ovom mjestu«, reèe Wismer zatežuæi omèu. «Ne sumnjate u to.»«Ne sumnjam», odgovori Sandecker pomalo prkosno. «Karta s rimskog broda na Grenlandu dovela nas je do artefakata koje je Trin-ity pronašao kod Rima. Djeliæi slagalice lijepo su se posložili.»«Ali, nisu li...?»«Ne, rimski predmeti su provjereni«, presijeèe Sandecker VVismera. «Ovo nije prijevara, nije pokušaj krivotvorenja, nije nagaðanje niti igra. Znamo da je tamo. Jedino je pitanje velièina blaga.»

«Ne želimo reæi da blago Knjižnice ne postoji«, reèe Schiller brzo, malo prebrzo. «Ali, morate shvatiti, admirale, kako je meðunarodne posljedice ovako golemog otkriæa teško i predvidjeti, a kamoli kontrolirati.»Sandecker se netremice zagleda u Schillera. «Ne vidim kako bi otkrivanje znanja drevnog svijeta moglo izazvati Armagedon. Osim toga, niste li malo zakasnili? Svijet veæ zna za blago. Hala Kamil najavila je našu potragu u svojem obraæanju Ujedinjenim narodima.««Postoje odreðeni problemi«, reèe predsjednik ozbiljno, «kojih možda niste svjesni. Predsjednik Hasan može ustvrditi kako svi relikti pripadaju Egiptu. Grèka æe inzistirati na vraæanju zlatnog Aleksandrovog kovèega. Tko može i pretpostaviti što æe zatražiti Italija?««Možda sam krivo shvatio, gospodo«, reèe Sandecker.«Èinilo mi se da smo obeæali podijeliti otkriæe s predsjednikom Hasanom kako bismo pružili potporu njegovoj vladi.««Istina», prizna Schiller.«Ali to je bilo prije no što ste otkrili lokaciju uz Rio Grande. Sada u cijelu prièu ulazi i Meksiko. Fanatièni Topiltzin može iskoristiti èinjenicu da je lokacija izvorno pripadala Meksiku.«Clive Cussler«To se može oèekivati», reèe Sandecker, «ali posjed je devet desetina zakona. Po zakonu, artefakti pripadaju èovjeku koji je vlasnik zemlje na kojem su zakopani.««Gosp. Trinitvju æemo ponuditi znatan novèani iznos za zemlju i pravo na relikte», reèe Nichols. «Dodat èu i to da æe njegov honorar biti osloboðen poreza.»Sandecker skeptièno pogleda Nicholsa. «Blago bi moglo vrijediti stotine milijuna dolara. Je li vlada spremna ponuditi toliko?»«Ne, naravno.««A što ako Trinitv ne prihvati vašu ponudu?»»Postoje i druge metode poslovanja«, reèe Wismer s hladnom odluènošcu.«Otkad se vlada bavi trgovinom umjetninama?«»Umjetnost, skulpture i ostatci Aleksandra Velikog imaju samo povijesni znaèaj«, reèe Wismer. «Znanje skriveno u svicima je podruèje od vitalnog interesa.««To zavisi o naèinu na koji gledate na stvari«, reèe Sandecker filozofski.«Informacije sadržane u znanstvenim bilješkama, naroèito geološki podatci, mogle bi imati golem utjecaj na naše buduæe odnose na Bliskom istoku«, nastavi Wismer uporno. «A tu je i vjerski aspekt koji moramo uzeti u obzir.««Sto imamo uzimati u obzir? Grèki prijevod originalnog hebrejskog teksta Starog zavjeta naèinjen je u Knjižnici. Taj prijevod temelj je svih knjiga Biblije.««Ali ne i Novog zavjeta«, ispravi Wismer Sandeckera.«U tom brdu u Teksasu možda se kriju povijesni podatci koji bi mogli osporavati osnivanje kršæanstva. Èinjenice za koje je bolje da ostanu skrivene.«Sandecker hladno pogleda Wismera, pa se okrene predsjedniku.«Gosp. predsjednièe, njušim zavjeru. Bio bih vam zahvalan kad biste mi objasnili razlog mojeg dolaska ovamo.««Ništa strašno, admirale, uvjeravam vas. No, svi se slažemo kako je ovo postala golema i osjetljiva operacija koja se mora provesti prema vrlo striktnim smjernicama.«Sandecker je razmišljao brzo; upao je u zamku.Znao je gotovo od poèetka što se dogaða. «Dakle, nakon što je NAMP...», on zastane i zagleda se u senatora Pitta, «...a naroèito tvoj sin, senatore, izvršio sav prljavi posao, sada nas želite gurnuti u stranu.»«Morate priznati, admirale», reèe Wismer službenim tonom, «ovo baš i nije

posao za državnu agenciju èije su birokratske odgovornosti vezane uz podmorje.«Sandecker se ne zakvaèi za Wismerove rijeèi.«Projekt smo dogurali do ove toèke. Ne vidim razloga zašto ga ne bismo doveli i do kraj a.»«Žao mi je, admirale», reèe predsjednik èvrsto, «ali oduzimam vam projekt i predajem ga Pentagonu.«Sandecker je bio šokiran.«Vojsci!», izlane on. «Èija je to glupa ideja?»Predsjednik uputi Wismeru pomalo posramljeni pogled.«Nije važno tko je osmislio novi plan. Odluka je moja.»«Mislim da ne razumiješ, Jime», reèe senator tiho. «Ono na što ste naišli mnogo je važnije od arheologije. Znanje koje se krije pod tim brdom moglo bi preoblikovati našu politiku prema Bliskom istoku u sljedeæim desetljeæima.»«To je bio dovoljan razlog da pristupimo tome kao da se radi o strogo èuvanoj obavještajnoj operaciji«, reèe Wismer. «Moramo èuvati otkriæe sve dok temeljito ne prouèimo sve dokumente i ne proana-liziramo njihov sadržaj.««To bi moglo potrajati dvadeset, a možda i stotinu godina, zavisno o broju i stanju svitaka koji su bili pod zemljom tisuæu i šesto godina», pobuni se Sandecker.«Ako je potrebno...«, predsjednik slegne ramenima.Poslužitelj donese admiralovu zdjelu s voæem i èašu mlijeka, ali Sandecker je izgubio apetit.«Drugim rijeèima, trebate vrijeme za izraèun vrijednosti otkriæa«, reèe Sandecker kiselo. «Zatim æete pregovarati o politièkim ustupcima za drevne karte koje pokazuju lokacije izgubljenih nalazišta minerala i nafte oko Mediterana. Ako se Aleksandar nije pretvorio u prašinu, njegove kosti bit æe prepuštene grèkoj vladi kako bi obnovila sporazum o našim mornarièkim bazama. I sve to prije nego što Amerikanci otkriju da ste podijelili blago.»Clive Cussler«Ne možemo si dopustiti da to iziðe u javnost», objasni Schiller strpljivo. «Ne dok ne budemo spremni za sljedeæi poTez. Ne shvaæate goleme prednosti za vanjsku politiku koje ste položili u krilo vladi. Ne možemo ih tek tako odbaciti u ime javne znatiželje prema povijesnim predmetima.»«Ja nisam naivan, gospodo«, reèe Sandecker. «Ali priznajem da sam sentimentalni stari domoljub koji vjeruje da narod od svoje vlade zaslužuje više nego što dobiva. Blago iz Aleksandrijske knjižnice ne pripada nekolicini politièara koji æe se njime cjenkati. Ono pripada cijeloj Americi prema pravu posjedovanja.))Sandecker nije èekao da mu odgovore. On ispije gutljaj mlijeka, pa izvadi iz svoje aktovke novine i nehajno ih baci nasred stola.«Buduæi da su svi tako obuzeti širokom perspektivom, vaši pomoænici propustili su mali èlanak Reutersa koji je prenesen u veæini novina diljem svijeta. Evo primjerka novina iz St. Louisa koje sam kupio u rent-a-car agenciji. Zaokružio sam èlanak na treæoj stranici.»Wismer podigne presavijene novine, otvori ih i okrene stranicu koju je spomenuo Sandecker. Proèita naslov naglas, pa prijeðe na tekst.«Rimljani se iskrcali u Teksasu?Prema izjavi visokih vladinih dužnosnika iz Washingtona, potraga za golemim podzemnim skrovištem drevnih relikata iz slavne Aleksandrijske knjižnice iz Egipta završena je na nekoliko stotina metara sjeverno od rijeke Rio Grande u Rimu u Teksasu. Arheolozi su potvrdili autentiènost artefakata koje je godinama pronalazio gosp. Samuel Trin-ity.Potraga je zapoèela s otkriæem rimskoga trgovaèkog broda iz IV. st. n. e. u ledu Grenlanda...»Wismer zastane, a lice mu pocrveni od bijesa.

«Procurilo je! Neki prokletnik je progovorio!««Ali, kako... tko?», pitao se Nichols u šoku.«Visoki vladini dužnosnici*, ponovi Sandecker. «To može znaèiti samo Bijela kuæa.» On pogleda predsjednika, pa Nicholsa. «Vjerojatno neki nezadovoljni pomoænik kojeg je neki od vaših supervizora propustio unaprijediti, ili otpustio.«Schiller tmurno pogleda predsjednika.Blago«Tisuæe ljudi sjatit æe se oko nalazišta. Predlažem da zapovjedite vojsci da osigura podruèje.»«Julius je u pravu, gosp. predsjednièe«, reèe Nichols.«Lovci na blago prokopat æe ta brda ako ih ne zaustavimo.«Predsjednik klimne.«U redu, Dale. Pozovi generala Metcalfa u Združeni stožer.»Nichols brzo napusti stol i ude u radnu sobu, u kojoj su se nalazili agent tajne službe i komunikacijski tehnièari Bijele kuæe.«Snažno sugeriram da prikrijemo cijelu operaciju«, reèe Wismer napeto. «Trebali bismo proširiti prièu da je otkriæe prijevara.««To nije dobra ideja, gosp. predsjednièe«, usprotivi se Schiller.«Vaši prethodnici otkrili su to na teži naèin; ne isplati se lagati Amerikancima. Mediji æe otkriti da je rijeè o prikrivanju i sažvakati vas.»«Slažem se s Juliusom«, reèe Sandecker. «Zatvorite podruèje za javnost, ali nastavite s iskopavanjem, ne skrivajte ništa i obavještavajte javnost o tome. Vjerujte mi, gosp. predsjednièe, vašoj administraciji bit æe mnogo bolje da prikaže javnosti artefakte Knjižnice kada budu otkriveni.«Predsjednik se okrene i pogleda Wismera. «Žao mi je, Harolde. Možda je ovako najbolje.««Nadajmo se», reèe Wismer, turobno promatrajuæi vijest u novinama. «Ne želim ni misliti o tome što bi se moglo dogoditi ako nam onaj luðak Topiltzin odluèi praviti probleme.«Clive CusslerPoglavlje LXVIIISam Trinity stajao je i promatrao Pitta kako spaja par elektriènih provodnika s dvije metalne kutije koje su stajale na otvorenom stražnjem dijelu njegovog Jeepa. Jedna je imala mali zaslon, a druga široki otvor s papirom koji je izlazio iz njega poput spljoštenog jezika.«Stvar izgleda moæno», primijeti Trinitv. «Kako se zove?»«Službeni naziv je sustav profiliranja elektromagnetske refleksije za ispodpovršinska istraživanja«, odgovori Pitt dok je spajao provodnike s èudnim dvogrbim ureðajem na èetiri kotaèa i sa šipkom za vuèu. «Normalnim rijeèima reèeno, to je radar za ispitivanje tla, Georadar Jedan, koji je proizvela korporacija Oyo.»«Nisam znao da radar prolazi kroz zemlju i stijene.»«Ovaj može napraviti dobar profil do dubine od deset metaraj pa èak i do dvadeset, pod idealnim uvjetima.»«Kako radi?»«Dok se pokretna sonda kreèe terenom, njezin odašiljaè šalje ' tlo elektromagnetski puls. Signali koji nastaju odbijanjem dolaze prijemnik, pa se prenose na procesor u boji i ureðaj za grafièke snimanje ovdje u Jeepu. To je uglavnom to.»«Siguran si da ne želiš da povuèem odašiljaè?««Bolje ga kontroliram ako ga poguram ruèno.»«Što tražimo?«Blago«Peæinu.»«Misliš, špilju.«

Pitt se naceri i slegne ramenima. «Ista stvar.»Trinitv se zagleda preko grebena brda na kojem su stajali prema vrhu brda Gongora udaljenom èetiri stotine metara. «Zašto tražimo sa stražnje strane pogrešnog brda?»«Želim testirati ureðaj prije no što krenemo na glavno nalazište«, odgovori Pitt neodreðeno. «Osim toga, postoji i mala vjerojatnost da je Venator zakopao neke artefakte na nekom drugom mjestu.»On zastane i mahne Lily, koja je virila kroz ureðaj za geološko mjerenje malo dalje od njih. «Spremni smo», vikne joj.Ona mu odmahne i priðe noseæi ploèu s prièvršæenim komadom papira. «Evo ti mreže za potragu», reèe ona pokazujuæi olovkom oznake na papiru. »Postavila sam kolce koji oznaèavaju granice. Ja æu iæi iza Jeepa i gledati instrumente. Svakih dvadeset metara položit æu zastavicu kako bismo se držali ravne crte.»Pitt klimne Trinitvju. «Spreman, Sam?»Trinitv sjedne za volan i pokrene Jeep. «Reci.»Pitt se okrene prema ureðaju i malo ga podesi. Zatim uhvati dršku kola sa sondom i pokaže prema naprijed.«Kreni.»Trinitv ubaci u brzinu i polako krene naprijed, dok je Pitt išao za njim gurajuæi primopredajnik na pet metara iza njega.Lagana naoblaka zaklonila je sunce. Na sreæu, temperatura je bila ugodna. Kretali su se naprijed-natrag zaobilazeæi grmlje i drveæe. Jutro se polako pretvorilo u poslijepodne, a monotonija potrage neproporcionalno je produžila vrijeme. Zanemarili su ruèak, i zastali tek kad ih je zaustavila Lily, koja je prouèavala rezultate i radila bilješke.«Dobro oèitavanje?«, upita Pitt koji je sjeo na stražnji dio Jeepa kako bi se odmorio.«Na rubu smo neèega što izgleda zanimljivo«, odgovori Lily udubljena u bilješke. «Možda nije ništa. Znat æu više kad prijeðemo sljedeæe dvije linije.«Trinity velikodušno podijeli boce meksièkog Bohemia piva iz hladnjaka u Jeepu. Tijekom ovih kratkih stanka Pitt je primijetio sve veæi broj automobila parkiranih u podnožju brda Gongora.Clive CusslerLjudi su pretraživali padine detektorima metala.I Sam je to uoèio.«Moji znakovi 'Zabranjen prolaz' baš i ne koriste», progunda on. «Èovjek bi pomislio da reklamiram besplatno piæe.»«Odakle dolaze?», upita Lily.«Kako su tako brzo saznali za projekt?»Trinitv proviri preko vrha svojih sunèanih naoèala.«Uglavnom lokalno stanovništvo. Netko se valjda izbrbljao. Do sutra u ovo doba bit æe tu ljudi iz svih saveznih država.»Telefon u Jeepu zazuji, i Trinitv se javi. Zatim pruži slušalicu kroz prozor Pittu.«Za tebe. Admiral Sandecker.»Pitt preuzme poziv. «Da, admirale.»«Zabili su nam nož u leda. Skinuli su nas s iskopavanja«, obavijesti ga Sandecker. «Predsjednikovi savjetnici nagovorili su ga da prepusti operaciju Pentagonu.««To se moglo i oèekivati, ali više bih volio Službu zaštite parkova. Bolje su opremljeni za arheološka iskopavanja.««Bijela kuæa želi upasti u nalazište i pobrati svitke kako bi ih što prije prouèila. Boje se gadnog sukoba s državama koje bi mogle zatražiti udio u otkriæu.«Pitt udari šakom po krovu Jeepa. «Prokletstvo! Ne mogu upasti i pobacati sve u

kamione kao da se radi o rabljenoj robi. Svici bi se mogli raspasti ako se s njima nepažljivo postupa.««Predsjednik je prihvatio odgovornost za taj rizik.««Prošlost nema prioritet nad politikom, zar ne?»«To nije jedini problem«, reèe Sandecker napeto. «Neki pripadnik osoblja Bijele kuæe sve je isprièao stranoj medijskoj kuæi. Vijest se širi poput kuge.««Vrane se veæ skupljaju.««Ne gube vrijeme.««Kako vlada misli zaobiæi èinjenicu da imanje pripada Samu?««Recimo samo to da æe Sam dobiti ponudu koju ne može odbiti«, odgovori Sandecker ljutito. «Predsjednik i njegova svita imaju velik plan da politièki iskoriste informacije sadržane u svicima Knjižnice.««I moj otac je medu njima?«, upita Pitt.Blago«Bojim se da jest.»«Tko preuzima posao?»«Postrojba vojnih inženjera iz Fort Hooda. Oni i njihova oprema bit æe dopremljeni kamionima. Osim toga, snage osiguranja mogle bi svakog èasa iskoèiti iz helikoptera kako bi osigurale podruèje.«Pitt zastane na trenutak, pa upita: «Možete li iskoristiti svoj utjecaj i srediti da mi ostanemo?««Daj mi neko obrazloženje.««Osim Hirama Yaegera, Lily i ja znamo više o potrazi od bilo koga tko æe sudjelovati u iskapanju. Recite im da smo od kljuène važnosti za projekt kao savjetnici. Upotrijebite Lilvne akademske titule. Recite da vršimo arheološko istraživanje i tražimo površinske artefakte. Recite bilo što, admirale, ali navedite Bijelu kuæu da nam dopusti ostanak.««Vidjet æu što mogu uèiniti«, reèe Sandecker zagrijavši se za ideju, iako nije imao pojma na što Pitt cilja. «Harold Wismer trebao bi biti jedina prepreka. Ako nas senator podrži, mislim da bi trebalo uspjeti.««Recite mi ako moj tata bude odugovlaèio. Ja æu se pobrinuti za njega.««Javit æu ti se.»Pitt vrati slušalicu Trinitvju i okrene se prema Lily.«Više ne radimo na ovome«, obavijesti ih. «Vojska preuzima iskopavanje. Odvuæi æe artefakte èim ih uspiju ubaciti na kamion.«Lilvne oèi rašire se u šoku. «Svici æe biti uništeni«, izlane ona.«Nakon što su proveli tisuæu i šest stotina godina u podzemlju, s pergamentima i papirusom mora se postupati oprezno. Mogli bi se raspasti zbog nagle promjene temperature ili od najblažeg dodira.»«Èuli ste da sam admiralu rekao isto to», reèe Pitt bespomoæno.Trinitv je izgledao iscrpljeno.«Paaa», razvuèe on, «hoæemo li završiti za danas?«Pitt pogleda kolce koji su oznaèavali vanjski rub podruèja potrage. «Ne još«, reèe on polako, promišljeno. «Dovršimo posao. Predstava nije gotova dok ne završi.»Clive CusslerPoglavlje LXIXMercedesova limuzina zaustavi se kod doka kluba jahtaša u aleksandrijskoj luci. Vozaè otvori vrata i Robert Capesterre iziðe sa stražnjeg sjedala. Odjeven u bijelo platneno odijelo s plavom košuljom i kravatom, više nije izgledao poput Topiltzina.Poveli su ga niz kameno stubište do glisera koji ga je èekao. Sjeo je na mekane jastuke i uživao u vožnji prema ulazu u luku gdje je nekada stajalo jedno od sedam svjetskih èuda, slavni svjetionik poznat pod nazivom Faros od Aleksandrije, visok 135 metara. Sve što je ostalo od njegovih ruševina bilo je

nekoliko stijena ugraðenih u arapsku utvrdu.Gliser je krenuo prema velikoj jahti usidrenoj nasuprot duge, široke plaže. Capesterre je veæ hodao njezinim palubama. Znao je da je duga 45 metara. Bila je nizozemske proizvodnje, vitkih linija nalik zrakoplovu. Mogla je prelaziti i ocean, i ploviti brzinom od trideset èvorova.Pilot glisera uspori, pa krene unatrag kako bi se približio ljestvama za ukrcaj. Capesterrea na palubi doèeka èovjek odjeven u otvorenu svilenu košulju, kratke hlaèe i sandale. Oni se zagrle.«Dobrodošao, brate», reèe Paul Capesterre. «Prošlo je tako mnogo vremena.»»Izgledaš zdravo, Paule. Rekao bih da ste ti i Akhmad Jazid dobili oko èetiri kilograma.«Blago«Šest.»«Èudno te vidjeti bez odore», reèe Robert.Paul slegne ramenima.«Umorio sam se od Jazidove arapske odjeæe i onog glupog turbana.» On zakoraèi unatrag i nasmiješi se bratu. «I ti mi nešto govoriš. Ne vidim te u tvojoj odjeæi azteèkog boga.»«Topiltzin je privremeno na odmoru.» Robert zastane i klimne prema palubi. «Vidim da si posudio brod ujaka Theodorea.»«On ga više ne koristi otkad je obitelj izišla iz trgovine drogom.« Paul Capesterre okrene se i povede brata u blagovaonicu.«Dodi, naložio sam da nam pripreme ruèak. Kad sam saznao da si napokon zavolio šampanjac, izvadio sam bocu najboljeg godišta iz zbirke ujaka Theodorea.»Robert dohvati ponuðenu èašu. «Mislio sam da te predsjednik Hasan stavio pod kuæni pritvor.»«Jedini razlog zbog kojeg sam kupio vilu jest skriveni tunel za bijeg koji vodi oko stotinu metara ispod zemlje i izlazi u meha-nièarskoj radionici.»«Koja je takoðer u tvojem vlasništvu.««Naravno.»Robert podigne èašu. «Za veliki majèin i oèev plan.»Paul klimne. «Iako, u ovom trenutku, stvari kod tebe u Meksiku izgledaju bolje nego kod mene u Egiptu.»«Ti nisi kriv za fijasko s Lady Flamborough. Obitelj je odobrila plan. Nitko nije mogao predvidjeti lukavstvo Amerikanaca.*«Taj idiot Sulejman Aziz Ammar», reèe Paul oštro, «on je zabrljao operaciju.»«Ima li novosti o preživjelima?««Obiteljski agenti javljaju da je veæina pobijena, ukljuèujuæi i Ammara i tvojeg kapetana Machada. Nekolicina je zarobljena, ali oni ne znaju ništa o nama.»«Onda se moramo smatrati sretnicima. Ako su Machado i Ammar mrtvi, niti jedna obavještajna agencija na svijetu ne može nam ništa. Oni su bili jedina veza.»»Predsjednik Hasan bez problema je zbrojio dva i dva kad me stavio u kuæni pritvor.«Clive Cussler«Da», složi se Robert, «ali Hasan ti ne može ništa bez èvrstih dokaza. Kad bi pokušao, tvoji sljedbenici ustali bi i sprijeèili suðenje. Obitelj ti savjetuje da se ne istièeš dok ne konsolidiraš redove, barem godinu dana, dok ne vidimo s koje strane vjetrovi pušu.»«Za sada pusu u jedra Hasanu, Hali Kamil i Abu Hamidu», reèe Paul bijesno.«Budi strpljiv. Uskoro æe te tvoj islamistièki fundamentalistièki pokret dovesti u egipatski parlament.»Paul pogleda Roberta s lukavim izrazom u oèima.«Otkriæe Aleksandrijske knjižnice moglo bi malo ubrzati stvari.»«Proèitao si najnovije vijesti?», upita Robert.«Da, Amerikanci tvrde da su pronašli lokaciju u Teksasu.»

«Posjedovanje drevnih geoloških karata moglo bi ti donijeti prednost. Ako ukazuju na bogata nalazišta rudaèe i nafte, možeš biti zaslužan za preokret ekonomije Egipta.»«Razmotrio sam tu moguænost», reèe Paul. «Ako sam dobro shvatio Bijelu kuæu, predsjednik æe upotrijebiti artefakte i svitke za cjenkanje. Dok Hasan preklinje i moli za dio egipatskog naslijeða, ja mogu istupiti pred narod i pokrenuti pobunu protiv ovog svetogrða prema našim štovanim precima.« Paul zastane, dok mu je um radio u skokovima. Zatim nastavi suženih oèiju. «Uz pravilan pristup, mislim da mogu izokrenuti muslimanski zakon i pretvoriti rijeèi Kurana u pokliè koji æe slomiti Hasanovu vladu.»Robert se nasmije. «Pokušaj ostati ozbiljan dok govoriš. Kršæani su možda spalili veæinu svitaka 391. n. e., ali muslimani su 646. uništili Knjižnicu zauvijek.«Konobar im donese škotski dimljeni losos i iranski kavijar. Nekoliko minuta jeli su u tišini.Tada Paul reèe: «Nadam se da shvaæaš kako teret otimanja artefakata pada na tebe.»Robert ga pogleda preko ruba svoje èaše šampanjca.«Govoriš meni ili Topiltzinu?»Paul se nasmije. «Topiltzinu.»Robert spusti èašu i polako podigne ruke u zrak, kao da pokušava dohvatiti muhu na stolu. Njegove oèi poprime hipnotièki pogled i on progovori sablasnim glasom.Blago«Ustat æemo u desetcima tisuæa, u stotinama tisuæa. Prijeæi æemo rijeku kao jedan i uzeti ono što je bilo zakopano u našoj zemlji, koju su nam ukrali Amerikanci. Mnogi æe biti žrtvovani, ali bogovi zahtijevaju da uzmemo ono što pripada Meksiku.» Zatim spusti ruke i naceri se. «Naravno, to još treba malo ulaštiti.»«Vjerujem da si posudio moj scenarij«, reèe Paul plješæuæi.«Nije važno, sve ostaje u obitelji.» Robert nabode posljednji komad lososa na vilicu. «Odlièno. Mogao bih pojesti na tone dimljenog lososa.» Zatim potjera zalogaj gutljajem šampanjca.«Ako doðem do blaga i zadržim ga, što onda?»«Samo želim karte. Sve ostalo što možemo prokrijumèariti zadržat æe obitelj ili æemo prodati na crnom tržištu bogatim kolekcionarima. Slažeš li se?»Robert promisli na trenutak, pa klimne. «Slažem se.»Konobar donese pladanj s èašama, bocom whiskyja i kutijom cigara.Paul polako zapali cigaru. Upitno pogleda brata kroz oblak dima.«Kako namjeravaš preoteti blaga Knjižnice?»»Planirao sam pokrenuti masovnu invaziju na amerièke graniène države bez upotrebe oružja èim doðem na vlast. Ovo mi izgleda kao dobra prilika za pokus.» Robert se zagleda u svoju èašu i zavrti je.«Kad pokrenem svoju organizaciju, gradska sirotinja i seljaci bit æe okupljeni i prevezeni na sjever do Rima u Teksasu. Mogao bih skupiti tri, možda i èetiri stotine tisuæa ljudi na našoj strani Rio Grande za èetiri dana.»«Što je s otporom Amerikanaca?««Niti jedan vojnik, granièar niti šerif iz Teksasa neæe moæi zaustaviti ovaj juriš. Planiram postaviti žene i djecu u prvi val prelaska preko rijeke i mosta. Amerikanci su osjetljivi. Možda su masakrirali seljake u Vijetnamu, ali neæe pobiti nenaoružane civile na vlastitom pragu. Mogu raèunati i na strah Bijele kuæe od gadnoga meðunarodnog incidenta. Predsjednik se neæe usuditi izdati zapovijed za paljbu. Pasivni otpor bit æe preplavljen ljudskom plimom koja æe se proliti kroz Rim i zauzeti podzemnu peæinu u kojoj se nalaze blaga iz Knjižnice.««A Topiltzin æe ih voditi?«

iCbve Cussler«Ja æu ih voditi.»«Koliko dugo možeš zadržati kontrolu nad nalazištem?««Dovoljno dugo da prevoditelji s drevnih jezika procijene i izvade sve svitke koji govore o davno izgubljenim nalazištima rudaèe.»«To bi moglo potrajati tjednima. Neæeš imati vremena. Amerikanci æe dovesti pojaèanja i odgurati tvoje ljude natrag u Meksiko za nekoliko dana.»«Ne, ako zaprijetim spaljivanjem svitaka i uništavanjem umjetnièkih predmeta.» Robert obriše usta ubrusom.«Moj mlažnjak trebao bi biti napunjen gorivom. Bolje da se vratim u Meksiko i pokrenem operaciju.«U Paulovim oèima vidjelo se poštovanje prema bratovoj inovativnosti. «Kad budu stjerani uza zid, Amerikanci neæe imati izbora nego da pregovaraju. To mi se sviða.»«To æe biti najveæa horda ljudi koja je napala Sjedinjene Države od Britanaca u Revolucionarnom ratu», reèe Robert.«To mi se sviða još i više.»BlagoPoglavlje LXXPrvoga dana dolazile su tisuæe, a iduæega desetci tisuæa ljudi. Iz cijeloga sjevernog Meksika, ljudi nadahnuti strastvenim govorima Topiltzina dolazili su automobilima, pretrpanim autobusima i kamionima, ili su pješaèili do prašnjavog gradiæa Miguel Aleman na drugoj obali rijeke od Rima. Asfaltne ceste iz Monterreva, Tampica i Mexico Citvja bile su zakrèene beskrajnom rijekom vozila.Predsjednik De Lorenzo pokušao je zaustaviti ljudsku lavinu koja se kotrljala prema granici. Pozvao je meksièke oružane snage da blokiraju cestu.No, vojska je isto tako mogla pokušati zaustaviti podivljalu poplavu. Pokraj Guadalupe, odred vojnika kojeg je ponijelo more tijela otvorio je vatru u mnoštvo i ubio pedeset i èetvero ljudi, uglavnom žena i djece.De Lorenzo je nehotice odigrao potez u korist Topiltzinu. Upravo se takvoj reakciji nadao Robert Capesterre.U Mexico Citvju izbile su pobune, i De Lorenzo je shvatio kako mora popustiti ili se suoèiti s rastuæim nemirima i moguæom revolucijom. Poslao je poruku Bijeloj kuæi uz iskreno žaljenje što nije uspio zaustaviti plimu, a zatim je opozvao vojnike, od kojih su mnogi dezertirali i pridružili se pohodu. Mnoštvo je sada nahrupilo prema Rio Grande bez ikakve prepreke.Clive CusslerObitelj Capesterre unajmila je profesionalne planere i sljedbenici Topiltzina podigli su grad šatora površine pet èetvornih kilometara, koji je imao kuhinje s organiziranim redovima za hranu. Dopremljene su i sanitarne prostorije. Ništa nije previðeno. Mnogi od siromašnih ljudi koji su preplavili podruèje nikada u životu nisu tako dobro živjeli niti jeli. Samo su se oblaci prašine i dima uzdizali izvan kontrole.Rukom ispisane zastave pojavile su se uz meksièku obalu rijeke. Na njima je pisalo: 'SAD su ukrale našu zemlju', 'Želimo natrag zemlju naših predaka', 'Starine pripadaju Meksiku'. Izvikivali su slogane na engleskom, španjolskom i nahuatl jeziku. Topiltzin je hodao medu masama, potièuæi ih na frenetièno ponašanje rijetko viðeno izvan Irana.Televizijske ekipe cijeloga su dana snimale živopisne demonstracije. Kamere su stajale jedna do druge na litici pokraj Rima snimajuæi drugu obalu rijeke, a iza njih kablovi su se vukli do dva tuceta reportažnih kola.Neoprezni novinari koji su lutali mnoštvom nisu znali kako su seljaèke obitelji s kojima su razgovarali pažljivo razmještene medu ljudima i uvježbane. U veæini sluèajeva, jednostavni ljudi otrcanog izgleda bili su

uvježbani glumci koji su odlièno govorili engleski, ali su odgovarali na pitanja zamuckujuæi i s lošim naglaskom. Njihovi srcedrapateljni apeli da žele živjeti u Kaliforniji, Arizoni, Novom Meksiku i Teksasu privukli su val podrške plaèibaba diljem države kad su snimke prikazane u veèernjim vijestima i jutarnjim emisijama.Jedini ljudi koji su ostali èvrsti i neimpresionirani bili su savjesni djelatnici amerièke graniène ophodnje. Sve do sada, prijetnja masovnog prelaska granice bila je samo noæna mora. Sada su bili svjedocima ostvarenju svojih najveæih strahova.Pripadnici graniènih ophodnja rijetko su se služili oružjem. Tretirali su ilegalne useljenike humano i s poštovanjem prije no što bi ih poslali kuæi. Nisu sretno doèekali vojne postrojbe koje su pokrivale amerièku stranu rijeke poput gnijezda kamufliranih mrava. Vidjeli su samo nesreæu i smrt u dugoj liniji automatskog oružja i dvadeset tenkova èije su smrtonosne cijevi bile uperene prema Meksiku.Vojnici su bili mladi i uèinkoviti kao borbena postrojba. No, bili su obuèeni za borbu s neprijateljem koji je uzvraæao udarce. Bilo im je nelagodno kad su se suoèili s valom nenaoružanih civila.BlagoNjihov zapovjednik, brigadni general Curtis Chandler, zabarikadirao je most tenkovima i oklopnim vozilima, ali Topiltzin se pripremio i za takav sluèaj. Obala rijeke bila je nakrcana svim malim èamcima, drvenim splavima i kamionskim gumama koje su mogli dovuæi iz kruga od dvije stotine milja. Mostovi od konopca bili su spremni kako bi ih prvi val prenio na drugu obalu i razvukao preko rijeke.Obavještajni èasnik generala Chandlera naèinio je procjenu da æe prvi val èiniti dvadeset tisuæa ljudi prije no što se flota vrati, nakrca i prenese sljedeæi val. Nije mogao ni nagaðati koliko æe biti plivaèa. Jedna agentica probila se u prikolicu Topiltzinovih pomoænika i izvijestila kako æe oluja zapoèeti kasno naveèer, kada azteèki mesija dovede svoje sljedbenike u stanje fanatiènog ludila. No, nije saznala koje veèeri æe se to dogoditi.Chandler je odslužio tri ture u Vijetnamu. Znao je što znaèi ubijati fanatiène djevojke i mladiæe koji su ga bez upozorenja napadali iz džungle. Zapovjedio je vojsci da zapuca nad glavama mnoštva kada krenu preko vode.Ako ih paljba upozorenja ne zaustavi, Chandler je bio vojnik koji je svoju dužnost obavljao bez pitanja. Ako mu narede, upotrijebit æe snage pod svojim zapovjedništvom da zaustavi mirnu invaziju bez obzira na cijenu u krvi.Pitt je stajao na terasi na drugom katu duæana Sama Trinitvja i gledao kroz teleskop kojim je Teksašanin promatrao zvijezde. Sunce je zašlo za zapadna brda i dnevno svjetlo je polako nestajalo, ali spektakl na drugoj obali Rio Grande upravo je poèinjao. Upalile su se baterije raznobojnih reflektora. Neki su šarali nebom, dok su drugi osvjetljavali visoki toranj koji je podignut u središtu grada. On se fokusirao na sitnu priliku odjevenu u bijelu halju i šarenu vrpcu za glavu. Èovjek je stajao na uskoj platformi na tornju. Po podignutim rukama koje su se grèevito kretale, Pitt zakljuèi da èovjek drži vatreni govor.«Pitam se tko je kostimirani èovjek koji podjaruje mnoštvo?» Sandecker je sjedio s Lily i prouèavao profil podzemlja zabilježen tijekom istraživanja. On podigne pogled na Pittovo pitanje.Clive Cussler«To je vjerojatno onaj lažni Topiltzin», progunda on.«Može pokrenuti masu poput najboljih evanðelista.««Ima li znaka da æe veèeras pokušati s prijelazom rijeke?», upita Lily.Pitt se odmakne od teleskopa i odmahne glavom.«Naporno rade na izradi flote, ali sumnjam da æe krenuti u sljedeæih 48 sati. Topiltzin neæe krenuti u veliki napad prije nego što bude siguran da je zauzeo

vodeæe mjesto u svim vijestima.»«Topiltzin mu je lažno ime», obavijesti ga Sandecker.«Pravo ime mu je Robert Capesterre.»«Uspješno se bavi reketarenjem.»Sandecker podigne palac i kažiprst razmaknute jedan inè.«Capesterreu ovoliko nedostaje da zauzme Meksiko.»«Ako je ona konvencija na drugoj obali nekakav pokazatelj, planira zauzeti i cijeli amerièki Jugozapad.«Lily ustane i ispruži se. «Ovo sjedenje me izluðuje. Mi æemo napraviti sav posao, a vojni inženjerci æe pokupiti svu slavu. Mislim da je jako nepristojno što su nas sprijeèili da gledamo iskopavanje i uklonili nas sa Samovog imanja.»I Pitt i Sandecker nasmiješe se Lilvnom ženstvenom izboru rijeèi.«Ja bih to rekao malo grubljim rijeèima od nepristojnom, reèe admiral.Lily je nervozno žvakala vrh olovke. «Zašto nemamo vijesti od senatora? Do sada nam je veæ trebao nešto javiti.»«Ne znam», odgovori Sandecker. «Sve što mi je rekao nakon što sam mu objasnio Dirkov plan bilo je da æe nešto smisliti.««Voljela bih da znamo što se dogada», promrmlja Lily.Trinity se pojavi na dnu stuba s pregaèom.«Želi li tko tanjur moga slavnog Trinity èilija?»Lily ga pogleda s nelagodom. «Koliko je ljut?»«Damice, mogu napraviti blag poput sljeza ili oštar poput kiseline iz baterije. Kako god želiš.»«Ja bih onaj poput sljeza», odluèi Lily bez oklijevanja.Prije no što su Pitt i Sandecker mogli naruèiti, Trinity se okrene i zagleda u svjetla vozila koja su se približavala kroz sumrak. «Sigurno je još jedan vojni konvoj», reèe on.IBlago«Otkad je general zatvorio ceste i preusmjerio sav promet prema sjeveru, nije bilo automobila ni kamiona.»Uskoro su izbrojili pet kamiona ispred kojih je išao Hummer, vozilo koje je zamijenilo izdržljivi Jeep. Kamion na zaèelju vukao je prikolicu s ureðajem prekrivenim platnom. Konvoj nije skrenuo s ceste prema logoru inženjeraca na brdu Gongora niti je nastavio prema Rimu kako su oèekivali. Kamioni su stigli za Hummerom do prilaza Samovog rimskog cirkusa i zaustavili se izmeðu benzinskih crpaka i duæana. Iz Hummera je izišlo nekoliko ljudi koji su se ogledali oko sebe.Pitt odmah prepozna tri osobe. Dva èovjeka bili su u odorama, a treæi je bio odjeven u pulover i traperice. Pitt oprezno prijeðe ogradu i spusti se s balkona, sve dok nije bio na samo nekoliko stopa od tla. Tada se otpusti i doskoèi ravno ispred njih, jauknuvši od boli iz ranjene noge. Bili su jednako zaèuðeni njegovim iznenadnim pojavljivanjem kao što je i on bio njihovim.«Otkud si se ti stvorio?», upita Al Giordino sa širokim osmijehom na licu. Izgledao je blijedo pod svjetlima reflektora, a ruka mu je bila u praæki, ali bio je prpošan kao i uvijek.«I ja sam tebi htio postaviti isto pitanje.»Pukovnik Hollis iskoraèi naprijed.«Nisam mislio da æemo se tako brzo sresti.»«Niti ja», reèe bojnik Dillinger.Pitt osjeti kako ga preplavljuje golemi val olakšanja kad je uhvatio njihove ispružene ruke. «Kad bih rekao samo 'Drago mi je', bila bi to najnepotpunija izjava godine. Kako to da ste došli?»«Vaš otac upotrijebio je svoju moæ uvjeravanja na Združenom stožeru», objasni Hollis. «Tek sam dovršio sa svojim izvješæem o misiji na Lady Flamborough kad

su došle zapovijedi da okupim tim i dojurim ovamo sporednim putem s mehaniziranim transportom. Sve je bilo raðeno u velikoj tajnosti. Rekli su mi da ni vojni zapovjednik neæe znati za našu misiju dok mu se ne javim.»«General Chandler», reèe Pitt.«Da, Chandler'Èelièna zamka'. Služio sam pod njim u NATO-u prije osam godina. Još uvijek misli da oklopne jedinice same po sebi mogu dobiti rat. Zato je dobio prljavi posao Horacija koji brani most.»Clive Cussler«Kakve su vaše zapovijedi?», upita Pitt.«Pomoæi vama i dr. Sharp na projektu koji radite. Admiral Sandecker trebao bi biti izravna veza sa senatorom i Pentagonom. To je sve što znam.»«Ne spominje se Bijela kuæa?»«Ne spominje se napismeno.« On se okrene kad su Lily i admi ral, koji su sišli unutarnjim stubištem, izjurili kroz ulazna vrata. Dok je Lily grlila Giordina, a Dillinger se predstavljao Sandeckeru, Hollis povuèe Pitta u stranu.«Što se, dovraga, dogaða ovdje?», promrmlja on. «Cirkus?»Pitt se isceri. «I ne znate koliko ste blizu istine.»«Gdje se tu uklapaju moje specijalne snage?»«Kad se digne kuka i motika», reèe Pitt smrtno ozbiljnim tonom, «vaš posao bit æe da dignete duæan u zrak.»BlagoPoglavlje LXXIBager koji su Snage za specijalne operacije dopremile iz Virginije bio je golem. Široke gusjenice pokrenule su njegovu masu uz padinu, do mjesta obilježenog jednom od Lilvnih zastavica. Nakon deset minuta instrukcija i malo prakse, Pitt je zapamtio funkcije poluga i sam poèeo upravljati behemotom. Podignuo je žlicu široku dva i pola metra i spustio je poput divovske pandže, udarivši snažno u tlo.Za manje od sat vremena, na stražnjoj padini brda iskopan je rov dubok šest metara, i dugaèak dvadeset. Tada kroz grmlje dojuri vojni terenac Chevrolet Blazer s naoružanim vojnicima koji su trèali iza njega kroz prašinu.Kotaèi još nisu stali, kad iz njega iskoèi satnik leda ravnih poput stupa i s pogledom èovjeka vodenog posveæenošæu vojnoj disciplini i standardnim procedurama. «Ovo je zabranjena zona», obrecne se on elegantno. «Upozorio sam vas osobno prije dva dana da ne ulazite. Morate odmah ukloniti svoju opremu i otiæi.»Pitt se nehajno spusti sa svojeg sjedala i zagleda se u dno rova kao da èasnik ne postoji.Satnikovo lice pocrveni i on drekne na svojeg narednika: «Nared-nièe O'Hara, pripremite ljude da otprate ove civile.»Pitt se polako okrene i ljubazno nasmiješi.«Žao mi je, ali mi ostajemo.«Clive CusslerI satnik se nasmiješi, ali njegov osmijeh bio je otrovan.«Imate tri minute da odete i povezete i bager sa sobom!»«Biste li željeli vidjeti papire koji nam daju ovlasti da budemo ovdje?»«Ako ih nije potpisao general Chandler, trošite zrak uzalud.««Dolaze od višeg autoriteta no što je vaš general.»«Imate tri minute», reèe satnik. «Tada æu vas ukloniti na silu.»Lily, Giordino i admiral, koji su sjedili u Trinitvjevom posuðenom Jeepu Wagoneeru, prišli su kako bi sudjelovali u predstavi. Lily je nosila samo majicu i kratke hlaèice. Soèno je paradirala pred linijom vojnika.Žene koje nikada nisu radile na ulici kao prostitutke ne mogu hodati sa zavodnièkim ljuljanjem i njihanjem bokova koje izgleda kao da im je priroðeno. One pretjeruju toliko da to postaje smiješno. Lily nije bila iznimka, ali muškarcima to nije ni najmanje smetalo. Progutali su njezinu predstavu.

Pitt se poène grèiti od bijesa. Mrzio je pompozne praznoglavce.«Imate samo dvanaest ljudi, satnice. Dvanaest inženjeraca s manje od stotinu sati borbene obuke. Ja iza sebe imam èetrdeset ljudi, od kojih bi bilo koja dvojica mogli golim rukama pobiti sve vaše ljude za manje od trideset sekunda. Ne molim vas da odstupite, zapovjedam vam.»Satnik se okrene oko sebe, ali sve što je mogao vidjeti osim Pitta bila je Lily koja je šetala pred vojnicima, admiral Sandecker koji je mirno puckao veliku cigaru, i èovjek kojega prije nije vidio, a koji je imao ruku u praæki. Obojica su se naslanjali na Jeep kao da su u polusnu.On vrati pogled na Pitta, ali Pittove oèi nisu odavale nikakve osjeæaje. Zatim mahne rukom. «Narednièe, uklonite ove ljude.»Prije no što su njegovi ljudi naèinili dva koraka, pukovnik Hollis pojavi se kao nekom èarolijom. Boje njegove kamuflažne borbene odore, lica i šaka bile su identiène bojama okoline. Stajao je na manje od pet metara od njih, ali stopio se s pozadinom tako da je bio gotovo nevidljiv.«Ima li problema?», upita Hollis satnika ljubazno poput sokola koji promatra svisca.Satnik zine u èudu, a njegovi ljudi se ukoèe na mjestu.BlagoOn naèini nekoliko koraka i zagleda se pažljivije u Hollisa. Nijevidio nikakav èin.«Tko ste vi?», obrecne se on. «Koja je vaša postrojba?« «Pukovnik Morton Hollis, Snage za specijalne operacije.« «Satnik Louis Cranston, gospodine, 486. bataljun inženjeraca.» Salutirali su jedan drugome. Hollis klimne prema liniji inže-njeraca, koji su držali automatsko oružje spremno za paljbu. «Mislim da svojim ljudima možete dati otpust.» Cranston nije bio siguran što da misli o nepoznatom pukovnikukoji se pojavio niotkuda. «Mogu li vas pitati, pukovnièe, što ovdjeradi èasnik specijalnih snaga?»«Osiguravam ove ljude da provedu svoje arheološko istraživanjebez ometanja.««Gospodine, moram vas podsjetiti da je civilima zabranjenpristup u vojnu zonu.»«A kad bih vam rekao da oni imaju ovlasti da budu ovdje?» «Žao mi je, pukovnièe. Ja djelujem prema izravnim zapovijedimagenerala Chandlera. On je bio vrlo eksplicitan. Nitko, pa ni vi,gospodine, tko nije pripadnik bataljuna, ne smije...»«Trebam li to protumaèiti da namjeravate izbaciti i mene?» «Ako ne možete pokazati potpisane naredbe generala Chandlerakojima je odobrena vaša nazoènost«, reèe Cranston nervozno,«poslušat æu svoje zapovijedi.««Svojim tvrdokornim stavom neæete dobiti medalje, satnice.Volio bih da bolje promislite o tome.«Cranston je jako dobro znao da se pukovnik poigrava njime i tomu se nije svidjelo.«Molim vas, pukovnièe, nemojte stvarati probleme.« «Ukrcajte svoje ljude i vratite se u bazu, i ne pomišljajte napovratak.«Pitt je uživao u razgovoru, ali ipak se neodluèno okrene i spustise u rov, pa poène ispitivati zemlju na dnu. Giordino i Sandeckerdošeæu do ruba i poènu ga gledati.Cranston je oklijevao. Suoèio se s višim èinom, ali njegovezapovijedi bile su jasne. Zauzeo je èvrst stav. General Chandler podržatæe ga ako doðe do istrage.Chve Cussler

No, prije nego što je stigao narediti svojim ljudima da oèiste teren, Hollis izvadi zviždaljku iz džepa i dvaput snažno zvizne.Poput duhova koji ustaju iz grobova u filmu strave, èetrdeset prilika koje su više nalikovale grmlju i travi nego ljudima iznenada se materijaliziralo i okružilo Cranstona i njegove ljude.Hollisov pogled postao je otrovan. «Bang, mrtvi ste.»«Zvali ste, šefe?», reèe grm koji je zvuèao poput Dillingera.Cranstonov oholi stav sada se urušio. «Ja... moram o ovome izvijestiti... generala Chandlera», zamuca on.«Uèinite to», reèe Hollis hladno. «Možete ga obavijestiti i o tome kako sam ja dobio zapovijedi od generala Clavtona Metcalfa iz Združenog stožera. To možete provjeriti'Komunikacijom s Pentagonom. Ovi ljudi i moj tim nisu ovdje da bi smetali vašem iskapanju na brdu Gongora ili generalovim operacijama uz rijeku. Naš posao je da pronaðemo i saèuvamo rimske artefakte s površine prije nego što budu izgubljeni ili ukradeni. Razumijete li, satnièe?»«Razumijem, gospodine«, odgovori Cranston, gledajuæi s nelagodom ljude opasnog izgleda, èija su lica imala prijeteæe izraze i pod kamufiažnim bojama.«Našao sam još jednog!», vikne Pitt iz rova.Sandecker uzbuðeno pozove sve do rova. «Ima nešto.»Sukob je na trenutak bio zaboravljen kad su se i inženjerci i pripadnici specijalnih snaga okupili oko ruba rova. Pitt se spustio na ruke i koljena, uklanjajuæi zemlju s dugoga metalnog predmeta.Za nekoliko minuta izvadio ga je i vrlo pažljivo predao Lily.Ona je sada prestala sa zavoðenjem i posvetila se ispitivanju drevnog predmeta. «Maè iz IV. stoljeæa, definitivno rimskih svojstava«, reèe ona. «Gotovo netaknut, s malo korozije.««Mogu li?», upita Hollis.Ona mu pruži maè, i on nježno uhvati dršku i podigne oštricu iznad glave. «Pomislite samo», reèe on sa štovanjem, »posljednji èovjek koji je ovo držao u ruci bio je rimski legionar.«On ga velikodušno pruži Cranstonu. «Kako bi vam bilo da se borite ovakvim oružjem, a ne automatima?««Uvijek bih se radije odluèio za metak nego za to da me sasijeku na komade«, reèe Cranston zamišljeno.BlagoÈim su inženjerci krenuli natrag prema svojem logoru, Pitt se okrene Hollisu. «Èestitam vam na kamuflaži. Vidio sam samo trojicu od vašeg cijelog tima.»«Èudan osjeæaj«, reèe Lily. «Znala sam da ste oko nas, ali nevidljivi.«Hollis je izgledao kao da mu je neugodno.«Više smo nauèeni na skrivanje u džungli ili šumi. Ovo nam je bila dobra vježba za polupustinjski teren.»«Sjajno izvedeno», doda Sandecker èvrsto se rukujuæi s Hollisom.«Nadajmo se da æe general Chandler povjerovati izvješæu dobrog satnika», reèe Giordino.«Ako ga stigne saslušati«, odgovori Pitt. «Glavni generalov posao je da zaustavi pola milijuna ljudi koji žele preplaviti granicu i doèepati se umjetnina i znanja koje se krije u Knjižnici. Nema vremena za grupiranje s nama.»«Što je s rimskim maèem?», upita Hollis, èvrsto ga držeæi.«On se vraæa u Samovu muzejsku zbirku.«Hollis pogleda Pitta. «Niste ga pronašli u rovu?««Ne.»«Smjenjujete se u kopanju rupa?«Pitt se ponašao kao da nije èuo Hollisa. On krene prema vrhu brda i pogleda niz padinu prema Meksiku. Grad šatora narastao je dvostruko u odnosu na prethodni dan. Sutra naveèer, pomisli on. Topiltzin æe pokrenuti oluju. On se

okrene u lijevu stranu i zagleda prema nešto višem brdu Gongora.Vojni inženjerci kopali su toèno na mjestu na kojem je Lily postavila svoje kolce prije èetiri dana. Radili su dva odvojena iskopa. Jedan je bio obièni tunel s potpornjima. Drugi je bio otvoreno okno, krater s boène strane brda. Rad je napredovao sporo otkad je general Chandler povukao veæinu inženjeraca kako bi mu pomogli u obrani granice.Pitt se okrene i spusti niz padinu, te priðe Hollisu.«Koji je vaš najbolji struènjak za eksplozive?««Bojnik Dillinger je jedan od najboljih struènjaka u vojsci.»«Trebam oko dvjesto kilograma C-6 nitroglicerinskoga gela.«Clive CusslerHollis ga pogleda s iskrenim iznenaðenjem.«Dvjesto kilograma C-6? Deset kilograma diglo bi u zrak bojni brod. Znate li što tražite? Nitrogel mješavina je osjetljiva na udarce.»«Trebaju mi i reflektori», nastavi Pitt. «Možemo ih posuditi od neke rock grupe. Reflektori, stroboskop i audiooprema koja probija bubnjiæe.» Zatim se okrene Lily. «Tebi prepuštam da pronaðeš stolara koji umije sastaviti kutiju.»«Zašto, u ime Božje, želiš sve to?», upita Lily oèiju raširenih od znatiželje.«Ne želiš znati», jaukne Giordino.«Objasnit æu ti kasnije», odugovlaèio je Pitt.«Zvuèi mi ludo», reèe Lily s nerazumijevanjem.Dama je samo napola u pravu, pomisli Pitt. Njegov plan bio je dvostruko ludi od bilo èega što je ona mogla i zamisliti. No, nije govorio nikome ništa. Nije mislio da je sada pravo vrijeme da ih obavijesti kako se i on planira pojaviti na pozornici.iliBlagoIPoglavlje LXXIIZeleni Volvo s oznakama taksija zaustavio se na prilazu Jazidove vile u blizini Aleksandrije. Egipatski vojnici, koji su tamo postavljeni prema zapovijedi predsjednika Hasana, oprezno su se ukoèili dok je taksi stajao na mjestu, a iz njega nitko nije izlazio.Ammar je sjedio na stražnjem sjedalu s debelim zavojima na oèima i èeljusti. Bio je odjeven u svileni plavi ogrtaè i mali crveni turban. Jedini medicinski tretman otkad je pobjegao sa Santa Ineza bio je dvosatni posjet jednome sumnjivom kirurgu u Buenos Airesu. Nakon toga je unajmio privatni prekooceanski let mlažnjakom i spustio se na mali aerodrom izvan grada.Prazne oène duplje više ga nisu boljele. Lijekovi su se pobrinuli za to, ali govor mu je još uvijek predstavljao agoniju zbog smrskane èeljusti. I premda je osjeæao èudan mir, um mu je još uvijek funkcionirao jednako bezobzirno i uèinkovito kao i uvijek.«Stigli smo», reèe Ibn s vozaèevog sjedala.Ammar si predoèi Jazidovu vilu - svaki njezin detalj, kao da je još uvijek može vidjeti. «Znam», odgovori on.«Ne moraš to èiniti, Sulejmane Azize.»«Više nemam nade ni strahova«, reèe Ammar sporo, boreæi se sa svakim slogom. «To je volja Alah-ova.»Ibn iziðe, otvori stražnja vrata i pomogne Ammaru da iziðe.Clive CusslerZatim ga povede uz prilaz i okrene ga prema vratnicama sa stražarima. «Vratnice su na pet metara od tebe», progovori Ibn zastajkujuæi, glasom prepunim emocija. On nježno zagrli Ammara.«Zbogom, Sulejmane Azize. Nedostajat æeš mi.»«Uèini što si obeæao, vjerni moj prijatelju, i srest æemo se u Alahovom vrtu.»Ibn se brzo okrene i vrati do automobila. Ammar je stajao nepokretno sve dok

se zvuk motora nije izgubio u daljini. Zatim se približi vratnicama.«Stani tamo, slijepèe», zapovjedi mu stražar.«Došao sam u posjet svojem neæaku, Akhmadu Jazidu», reèe Ammar.Stražar klimne drugom stražaru. Ovaj nestane u malom uredu i pojavi se s papirom koji je sadržavao dvadesetak imena.«Ujak, kažete. Kako se zovete?»Ammar je uživao u svojoj posljednjoj ulozi. Naplatio je stari dug od pukovnika iz Abu Hamidovog Ministarstva obrane, i dobio popis imena osoba kojima je bio dopušten ulaz u Jazidovu vilu. On izabere jednoga od njih kojega nisu mogli trenutaèno kontaktirati.«Mustafa Mahfouz.»«Vaše ime je na popisu. Da vidim vašu iskaznicu.«Stražar prouèi Ammarovu krivotvorenu iskaznicu, neuspješno pokušavajuæi usporediti fotografiju s licem prekrivenim zavojima.«Što vam se dogodilo s licem?»«Autobomba je eksplodirala na bazaru kod El Mansure. Pogodili su me razbacani ostatci.»«Šteta», reèe stražar bez suæuti. «Za to možete okriviti svojeg neæaka. Njegov sljedbenik ju je aktivirao.«On pozove svojeg podèinjenog.«Ako proðe na detektoru metala, povedi ga u kuæu.»Ammar ispruži ruke, kao da je oèekivao da ga pretresu.«Nema potrebe za pretraživanjem tijela, Mahfouze. Ako imate oružje, ureðaj æe ga zabilježiti.«Detektor metala nije otkrio ništa i nije se oglasio.Glavna vrata. Ammar je uživao dok ga je egipatski vojni stražar vodio uz stube na glavna vrata.BlagoOvaj put nije se morao prikradati kroz boèni ulaz. Bilo mu je žao što neæe moæi vidjeti izraz na Jazidovom licu kad se sretnu.Poveli su ga u prostoriju za koju je po odjeku stražarevih koraka na ploèicama shvatio da je veliko ulazno predvorje. Ovaj mu pomogne da se spusti na kamenu klupicu, i on sjedne.«Èekajte ovdje.»Ammar je èuo kako stražar nešto mumlja nekome prije no što se vratio na svoje mjesto. Sjedio je u tišini nekoliko minuta. Zatim zaèuje korake, koje poprati prijeziran glas.«Vi ste Mustafa Mahfouz?»Ammar istog trena prepozna glas.«Da», odgovori on mirno. «Poznajemo li se?»«Nismo se upoznali. Ja sam Khaled Fawzy, voda Akhmadovoga revolucionarnog vijeæa.»«Èuo sam dobre stvari o vama.»Arogantni glupan, pomisli Ammar. Ne prepoznaje me zbog zavoja i sporoga govora. «Èast mi je upoznati vas.»«Dodite», reèe Fawzy, uhvativši Ammara pod ruku. «Povest æu vas Akhmadu. Mislio je da ste još uvijek u misiji u Damasku. Mislim da ne zna za vaše ozljede.»«Rezultat pokušaja ubojstva od prije tri dana», vješto slaže Ammar. «Tek sam jutros izišao iz bolnice i dojurio ravno ovamo da isprièam sve Akhmadu iz prve ruke.»«Akhmadu æe biti drago kada vidi vašu lojalnost. Rastužit æe ga kada sazna za vaše ozljede. Nažalost, vaš je posjet došao u krivi trenutak.»«Ne mogu se vidjeti s njim?»«Na molitvi je», reèe Fawzy kratko.Usprkos svojoj patnji, Ammar se mogao nasmijati. Polako je postao svjestan još

jedne prisutnosti u prostoriji.«Od vitalne je važnosti da me primi.»«Možete reæi i meni, Mustafa Mahfouz.» Izgovorio je ime s teškim sarkazmom. «Prenijet æu mu vašu poruku.»«Recite Akhmadu da je vezano uz njegovog saveznika.««Koga?», upita Fawzy. «Kakvog saveznika?»«Topiltzina.»Clive CusslerÈinilo se da je ime ostalo dugo visjeti u zraku. Tišina je postala intenzivna. A tada je prekine novi glas.«Trebao si ostati i umrijeti na otoku, Sulejmane», reèe Akhmad Jazid prijeteæim glasom.Ammara nije napustio unutarnji mir. Pripremio je svoj duh i posljednji djeliæ snage za ovaj trenutak. Nije planirao èekati smrt. Odluèio je iskoraèiti i prigrliti je. Za njega nije bio život vjeène tame i osakaæenosti - njegov spas bila je osveta.«Nisam mogao umrijeti a da još jednom ne doðem u tvoju milostivu blizinu.»»Prestani s brbljanjem i skini te glupe zavoje. Gubiš vještinu. Tvoja loša imitacija Mahfouza bila je treæerazredna za èovjeka tvojih sposobnosti.«Ammar ne odgovori. On polako odmota zavoje i spusti ih na pod. Jazid zvuèno uvuèe dah kad je ugledao strašno izoblièeno Ammarovo lice. U Fawzyjevim venama tekla je sadistièka krv: zurio je s perverznim užitkom èovjeka koji uživa u pogledu na ljudsku patnju.«Moja plaæa za službu», polako izusti Ammar.«Kako to da si još živ?», upita Jazid potresenim glasom.«Moj vjerni prijatelj Ibn krio me od amerièkih specijalnih snaga dva dana, a tada je izradio splav od dasaka. Nakon što smo plutali na struji i veslali deset sati, milošæu Alahovom pokupio nas je èileanski ribarski brod koji nas je ostavio na obali u blizini male zraène luke kod Puerto Williamsa. Ukrali smo zrakoplov i odletjeli u Buenos Aires, gdje sam unajmio let koji nas je doveo u Egipat.»«Ti ne umireš lako», promrmlja Jazid.«Shvaæaš li da si potpisao svoju smrtnu presudu time što si došao ovamo», preo je Fawzy zadovoljno.«I nisam oèekivao ništa drugo.»«Sulejman Aziz Ammar», reèe Jazid s naznakom tuge u glasu.«Najveæi ubojica svojeg vremena, koji je izazivao strah i poštovanje CIA-e i KGB-a, tvorac najuspješnijih ubojstava ikad izvedenih. I kad samo pomislim da æeš okonèati život kao bijedni prosjak na ulicama.»«Što govoriš, Akhmade?», upita Fawzy iznenaðeno.«Èovjek je veæ mrtav.»BlagoJazidovo gaðenje polako se pretvaralo u zadovoljstvo.«Naši financijski struènjaci sredit æe da njegovo bogatstvo i ulaganja budu prebaèeni na moje ime. Zatim æemo ga pustiti na ulice uz èuvare koji æe biti uz njega 24 sata na dan, kako bismo bili sigurni da æe ostati u sirotinjskoj èetvrti. Preostale dane svojeg života provest æe kao prosjak. To je mnogo gore od brze smrti.»«Dat æeš me ubiti kada ti kažem ono što sam ti došao reæi», reèe Ammar mirno.«Slušam», reèe Jazid nestrpljivo.«Izdiktirao sam izvješæe od 32 stranice o cijeloj prièi s Lady Flamborough. Sva imena, razgovore, vremena i datume pažljivo sam oznaèio, sve, ukljuèujuæi i moje opservacije meksièkog dijela operacije i moje mišljenje o vezi Topiltzina i tebe. U ovom trenutku, kopije tog izvješæa èitaju obavještajne službe šest država, kao i predstavnici njihovih medija. Što god mi uèinio, Akhmade, spoznaja da si gotov...»

On naglo prekine i zagrcne se kad mu cijela glava eksplodira od boli. Lica pocrvenjelog od bijesa, škripeæi zubima, Fawzy ga je udario šakom. No, udar nije imao snagu planiranog udarca. Fawzyjev nepromišljen, eksplozivni èin došao je od kompletnog gubitka samokontrole. Udarac je zahvatio samo dio Ammarove ozlijeðene èeljusti.Èovjek u dobroj fizièkoj kondiciji jedva bi ga i osjetio, ali Ammar je bio na rubu nesvjestice. Osjetljivo tkivo ožiljka oko njegovih oèiju i èeljusti raspuklo se.On zatetura unatrag, slijepo se braneæi od Fawzyjevih divljih udaraca rukama i šakama. Blijeda lica, okrvavljen, pokušavao je rašèistiti um.«Stani!», vikne Jazid na Fawzyja. «Ne vidiš li da èovjek traži smrt. Možda laže, nadajuæi se da æemo ga ubiti odmah.»Ammar je vratio djeliæ mentalne samokontrole, i utvrdio položaj Jazidovog glasa, i oštrih uzdaha podivljalog Fawzyja.On ispruži lijevu ruku i krene polako naprijed, sve dok nije bio siguran da dodiruje Jazidovu desnu ruku. Tada je zgrabi, i svojom drugom rukom munjevito posegne za vrat.Karbonski nož bio je utisnut u malu udubinu s desne strane Ammarove kralježnice, i zalijepljen bijelom kirurškom vrpcom.Clive CusslerObavještajni operativci èesto su se koristili njime jer je bio izraðen tako da prolazi detektor metala.Ammar strgne tanku, trobridnu oštricu dugu osamnaest centimetara s leda, povuèe lakat poput klipa, pa zabije nož u Jazidova prsa ispod rebara.Snažan ubod podigao je èovjeka koji je glumio revolucionarnog muslimana s nogu. Oèi Paula Capesterrea iskoèe od boli i straha. Jedini zvuk koji je ispustio bilo je promuklo krkljanje.«Zbogom, štetoèino», iskašlje Ammar kroz okrvavljena usta.Zatim istrgne nož i u luku se okrene prema mjestu na kojem je osjetio Fawzyja. Nož nije bio napravljen za rezanje, ali šaka mu je došla u kontakt s Fawzyjevim licem, i on osjeti kako mu je zarezao obraz.Ammar je znao da je Fawzy dešnjak i da uvijek nosi revolver, stari 9-milimetarski Luger u koricama ispod lijevog pazuha. On krene prema Fawzyju, pokušavajuæi naslijepo zakvaèiti nožem arogantnog fanatika.No, lišen vida, zakasnio je.Fawzy je brzo izvukao Luger. Zabio je cijev u Ammarov trbuh i ispalio dva metka prije no što mu se nož zabio u srce. Tada ispusti revolver i uhvati se za prsa. Zaljuljao se nekoliko koraka u stranu, zureæi zaèuðenim pogledom u nož koji mu je virio iz središnjeg dijela grudi. Oèi mu se napokon preokrenu i on padne na pod na samo metar od Capesterrea.Ammar se vrlo polako spusti na pod od keramièkih ploèica i legne na leda. Više nije osjeæao nikakvu bol. Imao je vizije i bez oèiju. Mogao je osjetiti kako mu život istjeèe, kao da teèe niz potok.Njegovu je sudbinu zapeèatio èovjek kojeg je upoznao samo nakratko. Pred oèima mu se pojavi slika nasmiješenoga visokog èovjeka zelenih oèiju. Val mržnje zapljusne ga i brzo proðe. Dirk Pitt — ime je bilo zapisano u njegovom umu koji je sve brže tamnio.On osjeti kako ga ispunjava euforièno zadovoljstvo. Posljednja misao bila mu je kako æe se Ibn pobrinuti za Pitta. Tada æe izravnati raèune...BlagoPoglavlje LXXIIIPredsjednik je sjedio u kožnoj fotelji i zurio u èetiri televizijska zaslona. Tri su prenosila važnije TV postaje, a èetvrti je bio izravan prijenos iz vojnoga komunikacijskog kamiona kod Rima. Izgledao je umorno, ali oèi su mu intenzivno sjale. Polako je skretao pogled s jednog zaslona na drugi, a lice mu je imalo usredotoèen izraz.

«Ne mogu vjerovati da toliko mnogo ljudi može živjeti na tako malom podruèju», reèe on u èudu.«Ponestalo im je hrane», reèe Schiller èitajuæi najnovije izvješæe CIA-e. «Ni vode za piæe nema više mnogo, a sanitarije su pretrpane.««Dakle, veèeras ili nikada», uzdahne Nichols umorno.Predsjednik upita: «O kojem broju je rijeè?»«Raèunalo je prema fotografiji iz zraka prebrojilo oko èetiri stotine i trideset i pet tisuæa ljudi», odgovori Schiller.«I prijeæi æe rijeku kroz koridor uži od jednog kilometra«, reèe Nichols tmurno.«Prokleti ubilaèki gad!», reèe predsjednik divlje.«Zar ne shvaæa ili ne mari da æe tisuæe ljudi poginuti ili se utopiti samo tijekom prelaska rijeke?»«I to uglavnom žene i djeca», doda Nichols.«Capesterreovi nisu poznati po velikodušnosti i dobroti», promrmlja Schiller kiselo.Clive Cussler«Još nije prekasno da ga uklonimo», reèe direktor CIA-e Martin Brogan. «Ubojstvo Topiltzina moglo bi se usporediti s ubojstvom Hitlera 193O.»«Ukoliko se ubojica probije dovoljno blizu», prokomentira Nichols. «A nakon toga, rulja bi ga masakrirala.»«Mislio sam na pušku velikog dometa, i hitac s 400 metara.»Schiller odmahne glavom. «Nije praktièno. Izravan hitac mogao bi biti ispaljen samo s uzvisine na našoj strani rijeke. Meksikanci bi odmah shvatili tko je odgovoran za to. Stvari bi tek tada postale gadne. Umjesto mirnog mnoštva, vojnici generala Chandlera suoèili bi se s poludjelom ruljom. Napali bi Rim svim moguæim oružjem do kojeg bi mogli doæi, pištoljima, noževima, kamenjem i bocama. Onda bismo imali pravi rat.»«Slažem se», reèe Nichols. «General Chandler ne bi imao izbora osim da raspali svim oružjem kako bi spasio svoje ljude i amerièko stanovništvo u okolici.»Predsjednik frustrirano udari šakom po naslonu za ruke. «Zar ništa ne možemo uèiniti kako bismo sprijeèili masovni pokolj?»«Što god uèinili», reèe Nichols, «izvuæi æemo deblji kraj.»«Možda bismo trebali sve poslati k vragu i predati Aleksadrijsku knjižnicu predsjedniku De Lorenzu. Samo da ne padne u Topiltzinove prljave šake.»«Uzaludna gesta», reèe Brogan. «Topiltzin se koristi artefaktima samo kao izgovorom za sukob. Naši obavještajni izvori kažu kako planira isto takvu invaziju imigranata iz Baje u Južnu Kaliforniju i iz Nogalesa u Arizonu.»«Kad bismo barem mogli zaustaviti ovo ludilo», promrmlja predsjednik.Jedan od èetiri telefona zazuji i Nichols se javi. «General Chandler, gosp. predsjednièe. Javlja se na tajnoj frekvenciji.«Predsjednik uzdahne. «Najmanje što mogu uèiniti jest da pogledam u lice èovjeka kojem æu možda morati zapovjediti da ubije deset tisuæa ljudi.»Zaslon se na trenutak ugasi, a zatim se pojave glava i ramena èovjeka u poznijim godinama. Lice mu je bilo mršavo, a na glavi obilno prošaranoj sjedinama nije imao kacige niti kape.BlagoStres odgovornosti vidio se u borama oko plavih oèiju.«Dobro jutro, generale», pozdravi ga predsjednik. «Žao mi je što ja vas vidim, a vi mene ne, ali s ove strane nemamo kameru.««Razumijem, gosp. predsjednièe.««Kakva je situacija?««Upravo poèinje pljusak, koji je Bogom dan onim jadnim ljudima. Mogu nadopuniti zalihe vode, prašina æe se slegnuti, a oslabit æe i smrad iz sanitarija.»«Je li bilo provokacija?«

«Uobièajene prijetnje i zastave, ali bez nasilja.««Prema onome što vidite, jesu li se možda neki ljudi obeshrabrili i krenuli kuæi?««Ne, gospodine«, odgovori Chandler. «Štoviše, još su gorljiviji. Misle da je njihov azteèki mesija prizvao kišu, a on ih uvjerava u to. Skupine katolièkih sveæenika obilaze ljude, propovijedaju i preklinju ih da se vrate crkvi i svojim domovima. Ali Topiltzinovi banditi tjeraju ih iz grada.««Martin Brogan smatra kako æe krenuti veèeras.««Moji izvori slažu se s gosp. Broganom.« General je oklijevao prije sudbonosnog pitanja. «Ima li promjene u zapovijedima, gosp. predsjednièe? Moram ih zaustaviti po svaku cijenu?««Sve dok vam ne kažem drukèije, generale.««Moram reæi, gospodine, da ste me stavili u vrlo neugodan položaj. Ne mogu zajamèiti da æe moji ljudi pucati na žene, a naroèito ne na djecu ako im to zapovjedimo.««Suosjeæam s vašom situacijom. Ali, ako ne zadržimo frontu kod Rima, milijuni siromašnih Meksikanaca shvatit æe to kao otvorenu pozivnicu za ulazak u Sjedinjene Države.««S tim se slažem, gosp. predsjednièe. No, ako otvorimo vatru na pola milijuna ljudi zbijenih rame uz rame, povijest æe nas osuditi zbog zloèina protiv èovjeènosti.«Chandlerove rijeèi podsjetile su predsjednika na strahote nacistièkog zla i nuernberška suðenja, ali bio je èvrst u svojoj odluci. «Koliko god ta pomisao bila odbojna, generale«, reèe on ozbiljno, «posljedice nedjelovanja su nezamislive. Moji struènjaci za nacionalnu sigurnost predviðaju da æe zemlju preplaviti val histerije samo-Chve Cussleroèuvanja što æe rezultirati formiranjem vojska osvetnika koje æe suzbijati poplavu ilegalnih imigranata. Niti jedan meksièki Amerikanac ne bi bio siguran. Broj mrtvih s obje strane popeo bi se do astronomskih razmjera. Konzervativni dužnosnici ustali bi i zatražili da Kongres proglasi formalnu objavu rata Meksiku. Ne želim ni razmišljati o tome što bi se moglo dogoditi nakon toga.»Svi u prostoriji mogli su jasno vidjeti zbrku sukobljenih misli i osjeæaja koji su se kovitlali generalovom glavom. On zatim progovori tihim, kontroliranim glasom.«Uz dužno poštovanje, zahtijevam da ostanemo u bliskom kontaktu sve do poèetka.»«Razumijem, generale«, složi se predsjednik. «Moji savjetnici za nacionalnu sigurnost i ja ubrzo æemo se naæi u operativnoj prostoriji.««Hvala vam, gosp. predsjednièe.))Sliku generala Chandlera zamijenio je prizor brodiæa na balvanima što ga stotinjak ljudi vuèe u vodu.«Pa», reèe Schiller, odmahujuæi glavom kao da se èudi svemu tome, «uèinili smo sve što smo mogli da zadržimo bombu, ali nismo uspjeli sprijeèiti eksploziju koja slijedi. Sve što sada možemo uèiniti jest da sjedimo i budemo zahvaæeni njome.»BlagoPoglavlje LXXIVKrenuli su sat vremena nakon sumraka.Muškarci, žene i djeca, od kojih su neka tek prohodala, držali su upaljene svijeæe. Niski oblaci koji su zaostali nakon oluje sjajili su naranèastim odsjajem od mora treperavih plamièaka.Krenuli su u gigantskom valu prema obali rijeke, pjevajuæi drevne napjeve. Zvuk je prerastao iz šuma u glasno zujanje koje se valjalo preko rijeke. Prozori u Rimu su zadrhtali.

Sirotinja iz gradova i sela, koja je napustila svoje kuæice od blata, kolibe od hrdavog metala i kartonske šatore u zabaèenim zaseocima ili gradskim sirotinjskim èetvrtima, kretala se poput jednog tijela. Bili su potaknuti Topiltzinovim obeæanjem novog svitanja nekad moænog azteèkog carstva na današnjem teritoriju SAD-a. Bili su to oèajni ljudi s dna društvene ljestvice, koji su se držali za svaku slamèicu nade u bolji život koja im je ponuðena.Kretali su se brzinom puža, korak po korak prema floti èamaca koja ih je èekala. Spuštali su se niz ceste blatne od kiše. Mala djeca cviljela su od straha dok su ih majke nosile ili vodile za ruku na nestabilne splavi koje su se ljuljale pri ukrcavanju.Stotine ljudi u rijeku je gurnula gomila iza njih. Zaèuli su se uplašeni krikovi mnoštva mladih ljudi koje je gomila gurnula u vodu preko glave.Clive CusslerMnogi su potonuli ili ih je odnijela struja prije no što su mogli biti spašeni. Bilo je to ionako gotovo nemoguæe, buduæi da je veæina muškaraca bila grupirana straga.Polako, neorganizirano i zbrkano, stotine èamaca i splavi zaplovile su prema suprotnoj obali.Reflektori amerièke vojske, zajedno s onima televizijskih ekipa, osvjetljavali su more ljudi koje je prelazilo rijeku. Vojnici su promatrali s nelagodnom fascinacijom tragediju i ljudski zid koji im se približavao.General Chandler stajao je na krovu policijske postaje u Rimu na središtu litice. Lice mu je bilo sivo pod svjetlima, a u oèima mu se vidio oèaj. Prizor je bio mnogo grozniji od njegovih najgorih strahova.On progovori u mali mikrofon prièvršæen za ovratnik.«Vidite li, gosp. predsjednièe? Vidite li ovo ludilo?»Predsjednik je zurio u veliki zaslon u operativnoj prostoriji.«Da, generale, slika je jasna.»Sjedio je na kraju dugog stola, uz svoje najbliže savjetnike, èlanove vlade i dva od èetiri zapovjednika iz Združenog stožera. Svi su zurili u nevjerojatan spektakl koji im je stizao u stereo zvuku i živim bojama.Najbrži èamci stigli su na drugu obalu, i putnici su brzo izišli iz njih. Tek kad je prvi val prešao rijeku i kad je flota krenula natrag po nove putnike, mnoštvo je krenulo dalje. Nekoliko muškaraca koji su prešli rijeku hodali su gore-dolje uz obalu, ohrabrujuæi žene da nastave.Držeæi èvrsto svijeæe i svoju djecu i pjevajuæi na azteèkom, žene su krenule prema nižim padinama litice poput vojske mrava koja zaobilazi kamen oèekujuæi da æe se sastati s druge strane.Kamere su jasno prikazivale užasnuta lica djece i odluène poglede njihovih majka koje su gledale ravno u cijevi oružja uperene u njih. Topiltzin je tvrdio kako æe ih zaštititi njegove božanske moæi, i oni su mu gorljivo vjerovali.«Blagi Bože!», uzvikne Doug Oates. «Cijeli prvi val sastoji se od žena i male djece.»Nitko nije komentirao Oatesovo alarmantno zapažanje.BlagoLjudi u operativnoj prostoriji promatrali su sa sve veæim užasom kako još jedno mnoštvo žena kreæe sa svojom djecom preko mosta, prema tenkovima i oklopnim kolima koja su im blokirala put.«Generale», reèe predsjednik, «možete li im ispaliti salvu iznad glava?»«Da, gospodine«, odgovori Chandler. «Zapovjedio sam svojim vojnicima da napune oružje praznim nabojima. Rizik od toga da pogodimo nevine ljude iza grada prevelik je da bismo upotrijebili pravo streljivo.««Dobra odluka», reèe general Metcalf iz Združenog stožera.«Curtis zna što radi.»General Chandler okrene se prema jednom od svojih pomoænika.

«Izdajte zapovijed za paljbu praznim nabojima.«Pomoænik, bojnik, vikne u primopredajnik.«Otvori paljbu praznim nabojima!«Gromoviti urlik ispljune u noæ zid plamena. Udar je nastupio poput vjetra, gaseæi mnoge svijeæe koje je nosilo mnoštvo. Zaglušujuæa tutnjava tenkovskih topova i praskanje ruènog naoružanja odjekivalo je dolinom.Deset sekunda. Prošlo je deset sekunda izmeðu zapovijedi «paljba» i «prekini paljbu«, i kraja odjeka tutnjave koja se odbijala od niskih brda iza Rima.Paralizirajuæa tišina, zaogrnuta oštrim smradom kordita, spusti se na šokirano mnoštvo.A tada ženska vriska razbije tišinu. Njima se ubrzo pridruže i krikovi uplašene djece. Veæina je od užasa pala na tlo, dok su drugi ostali na nogama, ukoèeni od šoka. S druge strane uslijedili su urlici bijesa, jer su se muškarci, koje su žene i djeca držali u pozadini, uplašili da su oni koji su popadali mrtvi ili ranjeni.Izbila je prava ludnica, i sljedeæih nekoliko minuta èinilo se kao da je invazija imigranata zaustavljena.A tada se upale svjetla reflektora s meksièke strane i obasjaju priliku koja je stajala na maloj platformi podignutoj na ramenima nekolicine ljudi u bijelim tunikama.Clive CusslerTopiltzin je stajao raširenih ruku u parodiji Krista, izvikujuæi naredbe kroz zvuènike, tjerajuæi žene koje su ležale da ustanu i nastave dalje. Polako, šok se ublaži dok su svi poèinjali shvaæati da nema krvavih, osakaæenih tijela. Mnogi su se histerièno smijali otkrivši da nisu ranjeni niti mrtvi. Podigne se snažan pokliè kad je mnoštvo pogrešno pretpostavilo kako su Topiltzinove moæi nekim èudom zaustavile propast i zaštitile ih od zla.«Okrenuo je to protiv nas», reèe Julius Schiller tmurno.Predsjednik tužno zavrti glavom.«Kao što se dogodilo tako mnogo puta u povijesti naše zemlje, naši humani pokušaji obili su nam se o glavu.»«Chandler je spreman», reèe Nichols.General Metcalf vrlo polako klimne glavom.«Da, sada sve pada na njegova ramena.»Došlo je vrijeme za sudbonosnu odluku. Više nisu mogli zaobiæi bolni problem. Predsjednik, koji je sjedio na sigurnom u podrumu Bijele kuæe, bio je èudno šutljiv. Prebacio je odgovornost na vojsku, i pripremio generala Chandlera da postane žrtveno janje.Našao se izmeðu èekiæa i nakovnja. Nije mogao dopustiti vojsci stranaca da neometano prijeðe granicu, ali nije mogao ni riskirati propast svoje administracije naredivši Chandleru da pobije djecu.Niti jedan predsjednik nikada se nije osjeæao tako nemoæno.IRaspjevane žene i djeca bili su samo na nekoliko metara od vojske ukopane podalje od obale. Oni na èelu zmijolike kolone koja je prelazila meðunarodni most veæ su bili tako blizu da su mogli gledati u otvore topovskih cijevi na tenkovima.General Curtis Chandler imao je za sobom dugu i èasnu vojnu karijeru, ali ispred sebe nije vidio ništa osim savjesti optereæene osjeæajem krivnje. Žena mu je umrla prošle godine nakon duge bolesti, a djece nisu imali. Kao brigadni general s jednom zvjezdicom, više nije mogao dobiti promaknuæe u kratkom razdoblju do mirovine. Sada je stajao na litici i gledao kako stotine tisuæa ilegalnih imigranata preplavljuju granice njegove domovine, i pitao se zašto je njegov život tako okrutno kulminirao na ovom mjestu i u ovom trenutku.BlagoIzraz na licu njegovog pomoænika granièio je s panikom.

«Gospodine, zapovijed za paljbu.»Chandler se zagleda u malu djecu koja su nervozno stiskala ruke svojih majka, dok su svijeæe otkrivale njihove velike, tamne oèi.«Generale, vaša zapovijed?«, preklinjao ga je pomoænik.Chandler promumlja nešto, ali pomoænik ga nije èuo od pjesme.«Žao mi je, generale, jeste li rekli 'Paljba'?»Chandler se okrene dok su mu oèi sjajile. «Neka produ.»«Gospodme?»«To je moja zapovijed, bojnièe. Nek' sam proklet ako odem u grob kao ubojica djece. I za ime Božje, nemojte reæi niti 'Ne pucajte', kako neki glupi zapovjednik voda ne bi pogrešno shvatio.«Bojnik klimne i brzo progovori u mikrofon.«Svim zapovjednicima, zapovijed generala Chandlera: ne zapoèmjite s borbenim djelovanjem i dopustite imigrantima da proðu kroz naše redove, ponavljam, sklonite se i propustite ih.»S neizmjernim olakšanjem, amerièki vojnici spustili su oružje i stajali ukoèeno nekoliko minuta. Zatim se opuste, pa poènu se smijuljiti ženama, igrati se s djecom i nježno ih tješiti i brisati im suze.»Oprostite mi, gosp. predsjednièe«, reèe Chandler progovorivši u kameru. «Žao mi je što moram okonèati svoju vojnu karijeru odbijajuæi izravnu zapovijed svojega vrhovnog zapovjednika, ali smatrao sam da pod ovim okolnostima...««Ne brinite«, odgovori predsjednik. «Sjajno ste obavili posao.« On se okrene generalu Metcalfu. «Nije važno na kojem je mjestu liste za unapreðenja; molim vas, pobrinite se da Curtis dobije još jednu zvjezdicu.««Bit æe mi zadovoljstvo, gospodine.««Dobar izbor, predsjednièe«, reèe Schiller, shvativši da je predsjednikova šutnja bila blef. «Dobro ste procijenili svojeg èovjeka.«U predsjednikovim oèima pojavi se vedrina.«Služio sam s Curtisom dok smo bili topnièki poruènici u Koreji. On bi pucao na divlje naoružano mnoštvo, ali nikada ne bi otvorio vatru na žene i djecu.«General Metcalf takoðer je prozreo fasadu.«Ipak, strašno ste riskirali.«Clive CusslerPredsjednik klimne glavom u znak slaganja.«Sada moram odgovarati amerièkom narodu zbog toga što nisam sprijeèio masu ilegalnih useljenika da uðe u zemlju.»«Da, ali vaša suzdržanost bit æe snažan èimbenik u pregovorima s predsjednikom De Lorenzom i drugim srednjeamerièkim vodama», utješi ga Oates.«U meðuvremenu«, doda Mercier, «naše vojne i policijske snage potiho æe skupljati Topiltzinove sljedbenike i vraæati ih preko granice prije no što izbije opasnost od osvetnièkih pohoda.»«Želim da ta operacija bude provedena što je moguæe humanije», reèe predsjednik èvrsto.«Nismo li nešto zaboravili, gosp. predsjednièe?«, upita Metcalf.«Generale?»«Aleksandrijska knjižnica. Sada više ništa ne sprjeèava Topiltzina u nastojanju da opljaèka blago.»Predsjednik se okrene senatoru Pittu, koji je sjedio na rubu stola u tišini. «Pa, George, vojska je ispala, i ti udaraš posljednji. Bi li podijelio svoj plan sa svima?»Senator pogleda u stol. Nije htio da drugi vide nelagodno išèekivanje u njegovim oèima. «Oèajnièki pokušaj, varka koju je stvorio moj sin Dirk. Ne znam kako to drukèije opisati. Ali ako sve krene dobro, Robert Capesterre, zvan Topiltzin, neæe položiti ruke na znanje drevnih naroda. Meðutim, ako krene po zlu, kao što su neki kritièari veæ rekli, Capesterreovi æe zavladati Meksikom, a blago æe biti izgubljeno zauvijek.«

BlagoPoglavlje LXXVNa sreæu, izljev religioznog fanatizma i Topiltzinov manijakalni pokušaj osvajanja moæi nisu okonèani krvoproliæem. Nije bilo niti jedne sluèajne žrtve. Jedina prava tragedija bio je broj mladih ljudi koji su se utopili tijekom prvog prelaska.Mnoštvo je sada nesmetano prolazilo pokraj vojnih postrojba i kretalo se ulicama Rima prema brdu Gongora. Pjevanje je prestalo, i sada su izvikivali slogane na azteèkom jeziku kojeg nitko od amerièkih promatraèa, i gotovo nitko od meksièkih, nije mogao razumjeti.Topiltzin je poveo trijumfalno hodoèašæe uz padinu brda. Èovjek koji je glumio asteèkog boga pažljivo je isplanirao svoju ulogu spasitelja.Pljaèka egipatskog blaga dat æe mu potreban utjecaj i financijska sredstva da gurne u stranu Institucionalnu revolucionarnu stranku predsjednika De Lorenza bez problema koje su nosili slobodni izbori. Nedostajalo je samo èetiri stotine metara da cijeli Meksiko padne u ruke obitelji Capesterre.Do njega još nisu stigle vijesti o smrti njegovog brata u Egiptu. Njegovi bliski suradnici i savjetnici napustili su komunikacijsko vozilo tijekom prethodnih dogaðaja i nisu primili hitnu poruku. Hodali su iza Topiltzinove platforme nošene na rukama. Vodila ih je znatiželja da vide artefakte.499Clive Cussler>Topiltzin je stajao uspravno u bijeloj halji, s kapuljaèom od jaguarove kože prebaèenom preko ramena. Držao je u ruci motku na kojoj je vihorila zastava s orlom i zmijom. Šuma prijenosnih reflektora bila je uperena k njegovoj platformi, i bio je okupan višebojnom koronom. Blještanje mu je smetalo, i on naredi da se neki reflektori okrenu prema padini ispred njih.Osim nekoliko teških vozila, èinilo se da je mjesto iskapanja napušteno. Nitko od vojnih inženjeraca nije se mogao vidjeti u blizini kratera tunela. Topiltzinu se nije sviðao izgled cijele situacije. On raširi ruke, što je mnoštvu bio signal da zastane. Zapovijed je ponovljena kroz zvuènike, sve dok se prednji zid ljudi nije polako zaustavio. Sva lica bila su okrenuta prema Topiltzinu, i pobožno išèekivala njegovu sljedeæu zapovijed.Iznenada, s vrha brda zaèuje se zvuk nalik kriku vile narikaèe. Krik je jaèao sve dok njegova snaga nije natjerala mnoštvo da pokrije uši rukama.Tada se upali niz svjetala koja zabljesnu po moru lica. Svjetlost koja je nalikovala polarnome plesala je po noænom nebu. Ljudi su stali kao ukopani, zureæi u transu u neobièan prizor.Igra svjetlosti pojaèala se do neopisivog intenziteta, dok je vrisak šibao zrakom poput sablasne zvuène kulise filma strave i užasa.Blještava svjetla i jezivi zvuk dosegli su snažan krešendo, a tada se odjednom ugase, i zavlada iznenadna tišina.Zvuk je odzvanjao u ušima ljudi punu minutu, a u oèima su još uvijek vidjeli bljeskanje. A tada nevidljivi izvor svjetla vrlo polako obasja usamljenu priliku èovjeka koji je stajao na vrhu brda. Uèinak je bio snažan. Zrake svjetlosti odbijale su se od metalnih predmeta koji su okruživali njegovo tijelo.Kad se èovjek prikazao u cijelosti, vidjeli su da je odjeven u borbenu odoru drevnih rimskih legionara.Nosio je crvenu tuniku pod ulaštenim željeznim prsnikom. Kaciga na njegovoj glavi i štitnici za potkoljenice jarko su sjajili. Na boku mu je visio maè, gladius, prièvršæen kožnom vrpcom na suprotnom ramenu. Jednom rukom držao je ovalni ,štit, dok je drugom šakom uhvatio koplje za ubadanje, pilum.Topiltzin se zagleda u njega sa znatiželjnom fascinacijom.500

BlagoIgra, šala, teatralna varka? Što su Amerikanci sada smislili? Golema horda njegovih vjernika stajala je u tišini i zurila u Rimljanina kao da je fantom. Zatim se svi polako okrenu prema Topiltzinu, èekajuæi da njihov mesija naèini prvi potez.Oèajnièki blef, zakljuèi on napokon. Amerikanci su odigrali posljednju kartu u pokušaju da zaustave njegove praznovjerne, siromašne sljedbenike prije no što doðu do blaga.«Mogao bi biti trik da vas otmu i zadrže kao taoca», reèe jedan od njegovih savjetnika.U Topiltzinovim oèima vidjela se prijezirna špekulacija.«Trik, da. Ali ne i otmica. Amerikanci znaju da bi rulja podivljala kad bi meni zaprijetila neka opasnost. Pokušaj je proziran. Osim izaslanika èiju kožu sam poslao u Washington, odbijao sam sve apele za razgovor sa službenicima njihovog Ministarstva vanjskih poslova. Ova kazališna produkcija samo je nespretan pokušaj posljednjih pregovora oèi u oèi. Zanima me što su mi odluèili ponuditi.«Bez ijedne druge rijeèi, ne slušajuæi daljnja upozorenja svojih savjetnika, on naredi da se platforma spusti na tlo, i on side s nje. Svjetla reflektora i dalje su bila usmjerena prema njemu dok se penjao uz brdo, usamljen i arogantan. Stopala mu se nisu vidjela ispod ruba halje, pa se èinilo da lebdi.Kretao se odmjerenim korakom, dodirujuæi revolver Colt Py-thon .357 koji je imao za pojasom ispod halje. U jednoj je ruci držao i dimnu bombu za sluèaj da mu zatreba vizualni efekt kojim æe prikriti brzi bijeg.Približi se tako da je mogao jasno vidjeti kako je prilika u odori rimskih legionara lutka iz izloga. Lice joj je bilo rašireno u osmijeh, a naslikane oèi slijepo su zurile. Ruke i lice bili su ošteæeni, a boja je izblijedjela.Na Topiltzinovom licu pojavi se izraz znatiželje dok je prouèavao lutku, ali bio je i oprezan. Znojio se, a bijela halja mu se naborala.U tom trenutku, iz šumarka u svjetla reflektora istupi visok èovjek u èizmama, trapericama i bijelom puloveru. Gledao ga je opalno zelenim oèima koje su bile hladne poput arktièkog leda. On stane pokraj lutke.Topiltzin je osjeæao da je u prednosti. Nije gubio vrijeme.Clive CusslerOn progovori na engleskom.«Što želite postiæi lutkom i svjetlosnim showom?»«Privuæi vašu pažnju.»«Moji komplimenti. Bili ste uspješni. A sad æu vas zamoliti da mi predate poruku svoje vlade.»Neznanac se zagleda u njega dugi trenutak. «Je li vam itko ikada rekao da vam odjeæa izgleda poput plahte nakon zabave u togama bratstva s koledža?«Topiltzin se smrkne. «Zar se vaš predsjednik nadao da æe me uvrijediti poslavši mi klauna?»«Vjerujem da bih sada trebao reæi: 'Samo klaun može prepoznati klauna'.»«Imate jednu minutu za svoju izjavu...», on zastane i mahne rukom, «...prije no što naredim svojim ljudima da nastave dalje.»Pitt se okrene prema brdu i upitno pogleda prema kilometrima mraène, otvorene ravnice. «Kamo dalje?»Topiltzin je ignorirao primjedbu. «Prvo mi možete reæi svoje ime, titulu i funkciju u amerièkoj birokraciji.««Zovem se Dirk Pitt. Titula mi je gospodin Pitt. U Sjedinjenim Državama imam funkciju poreznog obveznika, a vi možete poæi ravno u pakao.»Topiltzinove oèi mraèno bijesnu.«Ljudi su umirali strašnom smræu zbog iskazanog nepoštovanja prema onome koji govori s bogovima.«Pitt se nasmiješi s izrazom nehajne dosade, poput vraga kojem prijeti

televizijski propovjednik.«Ako moramo razgovarati, onda dosta glume i napuhavanja. Zaveli ste meksièku sirotinju glumatanjem, obeæavajuæi im novi život s druge strane duge, što ne možete ostvariti. Vi ste varalica; od glave do pete, varalica ste. Zato mi se ne obraæajte s visine. Ja nisam jedan od vaših ulizica. Ne impresionira me kriminalna gamad poput Roberta Capesterrea.»Capesterre zine, pa zatvori usta. Zakoraèi unatrag, dok mu se u oèima vidjelo iznenaðenje. Nije mogao vjerovati u ono što èuje.Nekoliko sekunda promatrao je Pitta. Napokon, on progovori promuklim šaptom. «Što znate?»Blago«Dovoljno», odgovori mu Pitt opušteno. «Obitelj Capesterre i njeni ljigavi poslovi glavna su tema u Washingtonu. U cijeloj Bijeloj kuæi otvarali su se šampanjci kad je stigla vijest o vašem masnoglavom bratu, onome koji vjeruje da je muslimanski prorok. To što ga je ubio terorist kojeg je unajmio da otme Lady Flamborough i pobije putnike poetska je pravda.»«Moj brat...», Capesterre nije mogao ispljunuti rijeè «mrtav».«Ne vjerujem vam.»«Niste znali?», upita Pitt blago iznenaðen.»Razgovarao sam s njim prije manje od 24 sata», reèe Topiltzin odsutno. «Paul... AJkhmad Jazid je živ i zdrav.»«Leš nije jedna od njegovih boljih imitacija.»«Što vi ili vaša vlada želite postiæi ovakvim lažima?»Pitt se hladno zagleda u Capesterrea. «Drago mi je što ste to spomenuli. Ideja je spašavanje Aleksandrijske knjižnice, a to baš i ne možemo uèiniti ako vi pustite svoje obožavatelje u komore u kojima je pohranjena. Pokrast æe sve artefakte za koje im se uèini da bi ih mogli prodati ili zamijeniti za hranu, i uništit æe ono što im ne bude izgledalo važno, naroèito dragocjene knjige i svitke.»«Neæe uæi unutra», reèe Capesterre èvrsto.«Mislite da ih možete zadržati?»«Moji sljedbenici èine ono što im naredim.««Knjige i umjetnièka djela moraju procijeniti i katalogizirati kvalificirani arheolozi i povjesnièari«, reèe Pitt. «Ako želite ustupke od Washingtona, morate zajamèiti da æete Knjižnicu tretirati kao znanstveni projekt.»Capesterreove oèi potraže na trenutak Pittove. On se polako uravnoteži i uspravi do pune visine. Bio je deset centimetara niži od Pitta. Stajao je poput kobre spremne na ugriz. Zatim progovori dubokim, prijeteæim glasom.«Ja ne moram davati jamstva, gosp. Pitte. Ovdje neæe biti cjenkanja niti ustupaka. Vaša vojska nije zaustavila moje ljude na rijeci. Ja sam u prednosti. Egipatska blaga su moja. I sve jugozapadne savezne države...», on uputi Pittu manijakalan pogled,«...takoðer æe biti moje. Moj brat Paul vladat æe Egiptom. Naš mladi brat bit æe jednog dana predsjednik brazilske vlade. Zato sam ovdje. Zato ste vi ovdje kaoClive Cusslerjedini branitelj svjetske supersile, u posljednjem, bijednom pokušaju pregovora. No, vaša vlada više nema èime pregovarati. A ako pokušate uèiniti bilo što kako biste sprijeèili premještaj blaga u Meksiko, naredit æu da ga spale i unište.»«Moram vam odati priznanje, Capesterre», promrmlja Pitt zgadeno. «Razmišljate na veliko. Šteta što su vas pustili. Mogli ste biti peti Napokon za partiju pokera u ludnici.»Rub Capesterreovih oèiju zatitra od bijesa. «Zbogom, gosp. Pitte. Moja pažnja je iscrpljena. Iskreno æu uživati u tome da vas žrtvujem bogovima i pošaljem vašu oderanu kožu u Bijelu kuæu.»«Oprostite što nemam nikakvih ukrasnih tetovaža.»

Capesterrea je nervirala Pittova smirenost. Nitko mu se nikada prije nije obraæao s visine. On se okrene i podigne ruku prema utihnutoj masi ljudi.«Ne mislite li da biste trebali napraviti inventar svojega novog bogatstva prije no što im ga predate?», upita Pitt. «Pomislite samo na kletve kojima æe vas obasuti svijet zbog toga što ste svojim radilicama dopustili da unište zlatni kovèeg Aleksandra Velikog.»Capesterre polako spusti ruku. Porumenio je.«Što želite reæi? Aleksandrov kovèeg postoji?»«I njegovi ostatci.» Pitt pokaže prema tunelu iskopa.«Biste li prihvatili turistièki obilazak prije nego što predate blago svojim obožavateljima?«Capesterre klimne. Okrenuvši leda mnoštvu, on izvadi Colt iz pojasa pod haljom i uperi ga, skrivenog širokim rukavom. Drugom rukom uhvatio je dimnu bombu. «Najmanji pokret s vaše strane ili strane bilo koga tko se krije u tunelu, i prepolovit æu vam kralježnicu.««Zašto bih vam htio nauditi?», upita Pitt glumeæi nevinost.«Gdje su inženjerci koji su radili na iskopavanju?««Svi ljudi koji su mogli držati oružje poslani su u obrambenu liniju na rijeku.«Èinilo se da je ova laž zadovoljila Capesterrea. «Podignite pulover i spustite hlaèe do èizama.««Pred svim ovim ljudima?«, upita Pitt nasmiješeno.«Želim vidjeti jeste li naoružani ili ozvuèeni.«Pitt podigne pulover iznad ramena i spusti traperice do gležnjeva.BlagoNije bilo ni traga od skrivenog odašiljaèa ili oružja na njegovom tijelu niti u èizmama. «Zadovoljni?»Topiltzin klimne. Mahne oružjem prema ulazu u okno.«Vi vodite, ja èu za vama.»«Mogu li ponijeti lutku unutra? Oružje koje drži su pravi artefakti.»«Ostavite je kod ulaza.» Capesterre se okrene i mahne svojim savjetnicima, pokazujuæi im da je sve pod kontrolom.Pitt namjesti odjeæu, skine oružje s lutke i ude u okno.Strop je bio malo niži od dva metra, i Pitt se u hodu morao saginjati ispod potpornih greda. On odloži koplje i maè, ali zadrži štit i položi ga nad glavu, kao da se želi zaštititi od padajuæeg kamenja.Znajuæi da je štit beskoristan poput kartona protiv metaka revolvera magnum .357, Topiltzin se nije pobunio.Okno naglo skrene prema dolje sljedeæih dvanaest metara, pa se opet izravna. Prolaz je bio osvijetljen nizom svjetiljaka koje su visjele s greda. Vojni inženjerci usjekli su pod i zidove gotovo savršeno ravno, pa je hod bio lagan. Jedina neugoda bio je zagušljivi zrak i prašina koja se kovitlala pod njihovim koracima.«Primate li ton i sliku, gosp. predsjednièe?», upita general Chan-dler.«Da, generale«, odgovori predsjednik. «Vrlo jasno sam èuo njihov razgovor, ali izišli su iz dometa kamere kad su ušli u tunel.»«Opet æemo ih vidjeti u komori s kovèegom, gdje imamo još jednu skrivenu kameru.»«Kako je Pitt ozvuèen?«, upita Martin Brogan.«Mikrofon i odašiljaè umetnuti su u prednji dio starog štita.»«Je li naoružan?««Ne vjerujemo.«Svi prisutni u operativnoj prostoriji utihnuli su i pogledali drugi zaslon koji je prikazivao jamu iskopanu pod brdom Gongora. Kamera je bila fokusirana na zlatni kovèeg postavljen u sredini komore.No, nisu sve oèi gledale u drugi zaslon. Jedan par još je pratio prvi.

«Tko je to bio?», izlane Nichols.Brogan suzi oèi. «Na koga mislite?«Clive CusslerNichols pokaže na zaslon èija je kamera bila usmjerena prema podzemnom ulazu u brdo.«Sjena je prošla ispred kamere i ušla u tunel.»«Nisam ništa vidio», reèe general Metcalf.«Ni ja», složi se predsjednik. On se nagne prema mikrofonu koji je stajao na stolu pred njim. «Generale Chandler?»«Gosp. predsjednièe«, odgovori general brzo.«Dale Nichols kune se da je vidio kako netko ulazi u tunel za Pittom i Topiltzinom.»«I jednom mojem pomoæniku uèinilo se da je nešto vidio.»«Dakle, ne privida mi se», uzdahne Nichols.«Imate li pojma tko bi to mogao biti?»«Tko god bio», reèe Chandler dok mu se na licu odražavao oprez, «nije jedan od naših.»BlagoPoglavlje LXXVI«Vidim da šepate», reèe Capesterre.«Mala uspomena na ludi plan vašeg brata da ubije predsjednika Hasana i Halu Kamil.»Capesterre upitno pogleda Pitta, ali ne nastavi ga ispitivati o tome. Bio je zauzet promatranjem svakoga Pittovog pokreta, i pazio na najmanji znak zamke.Malo dalje, tunel se širio u kružnu galeriju. Pitt uspori i zastane pred kovèegom koji je ležao na èetiri noge koje su izgledale poput uspravnih kineskih zmajeva. Cijeli predmet sjajio je zlatnim sjajem pod svjetlima sa stropa. Hrpa oružja rimskih legionara bila je naslonjena na jedan zid.»Aleksandar Veliki», reèe Pitt sveèano. «Umjetnièka djela i svici pohranjeni su u susjednoj komori.»Capesterre se približi sa strahopoštovanjem. S oklijevanjem ispruži ruku i dodirne vrh kovèega. Tada odjednom povuèe ruku i okrene se prema Pittu, lica pretvorenog u masku bijesa.«Trik!», vikne on, a glas mu odjekne tunelom. «Ovo nije kovèeg star dvije tisuæe godina. Boja se još nije osušila.««Grci su bili vrlo napredni...»«Tišina!» Capesterreov desni rukav sklizne, otkrivajuæi revolver.«Bez filozofiranja, gosp. Pitte. Gdje je blago?»Clive Cussler«Opustite se malo», preklinjao ga je Pitt. «Još nismo pronašli glavnu galeriju.« On se poène udaljavati ocl kovèega, glumeæi strah. Kretao se unatrag sve dok ramenima nije dodirnuo zid s drevnim maèevima i kopljima. Oèi mu skliznu prema kovèegu, kao da oèekuje da æe netko ustati iz njega.Capesterre uhvati njegov pogled i zlobno se nasmiješi. Uperi revolver prema kovèegu, povuèe otponac i izbuši èetiri rupe u njemu, ali metci su s druge strane naèinili mnogo veèe otvore. Pucnjava je bila zaglušujuæa u kamenoj komori. Zvuèalo je kao da je oružje opalilo u velikom zvonu.Capesterre uhvati poklopac na gornjoj polovici kovèega.«Vaše pojaèanje, gosp. Pitt?», zareži on. «Kako glupo od vas.»«Nisam ga mogao nigdje drugdje sakriti«, odgovori Pitt sa žaljenjem. Zelene oèi nisu pokazivale strah, a glas mu je bio kontroliran.Capesterre otvori poklopac i zagleda se u kovèeg. Lice mu smrtno problijedi i on se strese u užasu, pa ispusti poklopac koji padne uz snažan udarac. Ispusti tihi jecaj, koji se pretvori u dugo, razvuèeno«Neee!».Pitt se okrene malo u stranu, tako da je štit skrivao kretnju njegove desne

ruke. Odmakne se od zida komore, tako da je sada stajao Capesterreu s lijeva. Zatim s nelagodom pogleda kazaljke na svojem satu. Bio je vrlo blizu krajnjeg roka.Capesterre sa strahom opet priðe kovèegu i otvori poklopac, ali ovaj put pusti ga da padne na drugu stranu. Prisili se da se zagleda unutra.«Paul... Ovo je stvarno Paul», promuca u šoku.«Prema onome što su mi rekli», reèe Pitt, »predsjednik Hasan nije dopustio sljedbenicima Akhmada Jazida da ga pokopaju pod oltarom kao daje muèenik. Truplo su poslali ovamo, gdje èete zajedno poèivati.«Bol je polako zamijenila šok dok je Capesterre gledao u svojeg brata. Zatim mu se lice iskrivi od gorèine i on upita tihim, prijeteæim glasom: «Kakva je vaša uloga u svemu ovome?»«Ja sam predvodio tim koji je pronašao kljuè do mjesta na kojem je skrivena Knjižnica. Bio je to prilièan posao. Zatim su teroristi koje je unajmio vaš brat pokušali ubiti mene i moje prijatelje, ali uspjeli su samo oštetiti moj klasièni auto. To je bila velika pogreška. NakonBlagotoga, vi i vaš brat uzeli ste mojeg oca kao taoca na Lady Flamborough. Znate o kojem brodu govorim. To je bila stvarno velika pogreška. Odluèio sam da se ne razbjesnim, nego da se osvetim. Umrijet æete, Capesterre. Za minutu, ležat æete hladni i ukoèeni kao i vaš brat. To je prokleto mala plaæa za sve one ljude kojima ste izvadili srce i svu onu djecu koju ste utopili zbog svoje bolesne želje za moæi.»Capesterreovo tijelo napne se, i iz njegovih oèi nestane boli.«Ali ne prije no što ja ubijem vas!», izusti on divljim tonom, okrene se i sagne u borbeni položaj.Pitt se pripremio za napad. Maè koji je zgrabio s hrpe na zidu podigao je, te spustio u širokom boènom luku.Capesterre panièno podigne Colt. Cijev je bila uperena na samo nekoliko centimetara ispod Pittove glave. Sjajna oštrica presjekla je zrak, sjajeæi pod viseæim svjetiljkama. Revolver s Capesterreovom šakom koja je stezala dršku i prstom koji je veæ povlaèio otponac kao da se odvojio od ruke i poletio prema stropu. Zarotirao se u zraku i pao na vapnenaèko tlo, još uvijek spojen sa šakom.Capesterre otvori usta i visoki krik odjekne podzemnim prostorijama. Zatim padne na koljena, tupo promatrajuæi prerezanu ruku. Nije mogao vjerovati da više nema šake, usprkos lokvi krvi koja se širila na podu.Kleèao je i njihao se u stranu, dok mu je šok još uvijek blokirao bol. Polako podigne ošamuæeni pogled prema Pittu.«Zašto ovo?», prošapta on. «Zašto ne metak?»«Mali povrat za èovjeka pod imenom Guy Rivas.»«Poznavali ste Rivasa?»Pitt odmahne glavom.«Njegovi prijatelji isprièali su mi kako ste ga iskasapili, kako je njegova obitelj stajala pokraj groba ne znajuæi da su zakopali samo njegovu kožu.»«Prijatelji?», upita Capesterre zbunjeno.«Moj otac i èovjek koji živi u Bijeloj kuæi», reèe Pitt hladno. On opet pogleda na sat, pa se zagleda u Roberta Capesterrea, ali na njegovom licu nije bilo milosti. «Žao mi je što ne mogu ostati i pospremiti nered, ali žurim.»On se okrene i potrèi prema izlazu.Clive CusslerProšao je samo nekoliko koraka, kad se naglo zaustavi.Nizak, tamnoput èovjek, odjeven u staru, pohabanu vojnu odoru, stajao je nasred ulaza u komoru držeæi skraæenu saèmaricu uperenu u njegov trbuh.«Nema potrebe za žurbom, gosp. Pitte», reèe on s teškim naglaskom i mirnim glasom. «Nitko ne ide nikamo.»

BlagoPoglavlje LXXVIIIako su bili svjesni da je još netko ušao u tunel, iznenadna pojava prijeteæeg neznanca ipak je iznenadila sve u operativnoj prostoriji. Nesreæa se nadvila nad njih dok su bespomoæno promatrali prizor koji se odigravao duboko ispod brda Gongora.«Generale Chandler», reèe predsjednik oštro, «što se, dovraga, dogaða? Tko je uljez?»«I mi ga gledamo preko zaslona, gosp. predsjednièe, ali samo nagaðamo da se radi o Topiltzinovom èovjeku. Sigurno se probio sa sjevera, gdje su naše straže prorijeðene.««Nosi odoru», reèe Brogan. «Bi li to mogao biti netko od vaših?»«Ne, osim ako naš èasnik za opskrbu ne izdaje borbene odore izraelske vojske.»«Pošaljite svoje ljude u pomoæ Pittu», naredi general Metcalf.«Gospodine, ako pošaljem odred ljudi u tunel, masa æe pomisliti da želimo povrijediti ili uloviti Topiltzina. Podivljat æe.»«U pravu je», reèe Schiller. «Ljudi postaju nervozni.»«Uljez im se prikrao u tunel pred nosom», ustrajao je Metcalf.«Zašto nekoliko vaših ljudi ne bi uèinili isto to?»«To je bilo moguæe prije deset minuta, ali ne i sada», odgovori Chan-dler. «Topiltzinovi ljudi ukljuèili su još reflektora. Cijela padina obasjana je jarkim svjetlima. Ni štakor ne bi mogao protrèati a da ga ne vide.»Clive Cussler«Otvor tunela gleda na jug, prema ljudima«, objasni senator Pitt.«Nema izlaza iza brda.»«Imali smo sreèe», nastavi Chandler. «Paljba iz tunela zvuèala je kao udaljena grmljavina i nitko nije bio siguran odakle je došla.»Predsjednik mrko pogleda senatora Pitta. «George, ako masa krene naprijed, morat æemo okonèati operaciju prije no što vaš sin uspije pobjeæi.»Senator mahne rukom ispred oèiju i ozbiljno klimne. Zatim pogleda prema zaslonu.«Dirk æe uspjeti», reèe on s tihim uvjerenjem.Nichols iznenada ustane i pokaže prema zaslonu.«Masa!», izlane on u oèaju. «Pokrenuli su se!»Dok su ostali raspravljali na udaljenosti od 2.500 kilometara o njegovim izgledima da preživi, glavna Pittova briga bila je cijev skraæene saèmarice. Nije ni sekundu sumnjao da je drži èovjek koji je ubijao mnogo puta. Lice èovjeka odražavalo je dosadu. Hura!, još jedan, pomisli Pitt. Ako mu za nekoliko sekunda utroba ne bude raspljeskana po zidovima, smrvit æe ga tone zemlje. Nije mu se sviðala niti jedna od ovih moguænosti.«Biste li mi rekli tko ste vi?», upita Pitt.«Ja sam Ibn Telmuk, bliski prijatelj i sluga Sulejmana Aziza Ammara.»Da, pomisli Pitt, da. Prisjeti se terorista na cesti ispred zgrade drobilice. «Vi, momci, spremni ste uèini sve za osvetu, zar ne?» «Njegova posljednja želja bila je da vas ubijem.» Pitt vrlo polako spusti desnu ruku tako da je vrh maèa bio uperen u tlo. Glumio je hrabrog èovjeka koji prihvaæa poraz i opustio se, spuštenih ramena i blago povijenih koljena. «Jeste li i vi bili na Santa Inezu?» «Da, Sulejman Aziz i ja pobjegli smo u Egipat.» Pittove tamne obrve se spoje. Nije smatrao moguæim da je Ammar preživio pucnjavu. Bože, pomisli on, vrijeme istjeèe. Ibn bi ga trebao ustrijeliti bez rijeèi, ali Pitt je znao da se Arapin samo poigrava s njim. Pedeset zrna iz saèmarice raznijet æe ga usred reèenice.BlagoNije bilo svrhe u odugovlaèenju. Pitt se zagleda u Ibna, mjereæi udaljenost izmeðu njih, pokušavajuæi odluèiti u kojem smjeru æe skoèiti. On nehajno postavi štit ispred svojeg tijela.

Capesterre je omotao svoj batrljak komadom halje, jauèuæi od sve snažnije boli. Zatim podigne okrvavljenu tkaninu prema Ibnu.«Sredi ga!», vikne on. «Pogledaj što mije uèinio! Upucaj ga!»«Tko si ti?», upita Ibn ledenim tonom, ne skidajuæi pogled s Pitta.«Ja sam Topiltzin.»«Pravo ime mu je Robert Capesterre», reèe Pitt.«Pravi je prevarant.*Capesterre dotetetura do Ibna i sruèi mu se pred noge. «Ne slušaj ga», preklinjao je Capesterre. «On je obièan kriminalac«.Prvi put Ibn se isceri. «To baš i nije. Prouèio sam dosje gosp. Pitta. On nije ni po èemu obièan.»Stvari se popravljaju, pomisli Pitt. Ibnu je Topiltzin na trenutak skrenuo pažnju. On krene u stranu po nekoliko centimetara odjednom, pokušavajuæi se postaviti tako da Capesterre leži izmeðu njega i Ibna.«Gdje je Ammar?», upita Pitt iznenada.«Mrtav je», odgovori Ibn. Njegov osmijeh brzo zamijeni bijesan izraz lica. «Umro je nakon što je ubio onu svinju Akhmada Jazida.»Ova bomba ošamutila je Capesterrea. Njegov pogled automatski se okrene prema bratovom tijelu u kovèegu.«Dakle, bio je to èovjek kojeg je moj brat unajmio da otme brod», grakne Capesterre.Pitt suzbije nagon da mu kaže «To sam ti i rekao» i pokrene se još jedan centimetar.Ibnove oèi pokazivale su nerazumijevanje.«Akhmad Jazid bio je tvoj brat?»«Dvije muhe jednim udarcem», reèe Pitt.«Biste li prepoznali Jazida da ga vidite?»«Naravno. Njegov izgled poznat je kao i izgled ajatolaha Homeinija ili Jasera Arafata.»Pittov um brzo je vršio modifikacije njegovog oèajnièkog plana, iskorištavajuæi ono malo mrvica što je imao. Sada je sve zavisilo o tome koliko je dobro proèitao Ibnove misli i predvidio ubojièinu reakciju na susret s Jazidovim tijelom. ,Clive Cussler«Onda dobro pogledajte u kovèeg.»«I ne pomišljajte na nekakvu kretnju, gosp. Pitt», reèe Ibn. Njegov pogled poèivao je na Pittu dok se oprezno kretao prema kovèegu. Kad je desnim bokom dodirnuo ruèku kovèega, on zastane i brzo proviri unutra, pa vrati pogled na svoj plijen.Pitt se nije ni pomaknuo.Sve je zavisilo o neoèekivanom. Pitt je raèunao na klasièni dvostruki pogled. Nadao se da æe Ibnov prvi znatiželjni pogled u kovèeg prouzroèiti odgoðenu reakciju, nakon koje æe uslijediti i drugi, malo dulji pogled. A Ibn je uèinio upravo to.U zapovjednom kamionu Snaga za specijalne operacije, parkiranom na pola kilometra zapadno od nalazišta, Hollis, admiral Sandecker, Lily i Giordino zurili su u TV zaslon, pažnje prikovane na dramu koja se odigravala pod brdom Gongora.Lily je stajala nepokretno, blijeda poput krpe, dok su se Sandecker i Giordino frustrirano meškoljili, poput para tigrova u zoološkom vrtu kojima je svježe meso ostavljeno izvan dohvata.Hollis je koraèao malom prostorijom, nervozno držeæi mali odašiljaè ultravisoke frekvencije u jednoj ruci, a telefonsku slušalicu u drugoj.Urlao je na pomoænika generala Chandlera.«Vraga æu detonirati! Ne dok gomila ne ude u opasnu zonu.»«Veæ su došli preblizu», usprotivi se pomoænik, neki pukovnik.

«Još trideset sekunda!«, odsijeèe Hollis. «Ne prije!»«General Chandler želi da brdo bude uništeno odmah!», zahtijevao je pukovnik povišenim tonom.«To je predsjednikova zapovijed.««Vi ste samo glas iz telefonske slušalice, pukovnièe«, odugovlaèio je Hollis. «Želim izravnu zapovijed od predsjednika.««Tražite vojni sud, pukovnièe.««Neæe mi biti prvi put.«Sandecker odmahne glavom u strahu.«Dirk neæe uspjeti, ne ovako.»«Zar ne možete ništa uèiniti?«, preklinjala je Lily.Blago«Recite mu nešto. Može vas èuti preko zvuènika spojenog s TV kamerom.»«Ne želimo mu odvlaèiti pažnju», odgovori Hollis. «Ako mu prekinemo koncentraciju, Arapin æe ga ubiti.»«Sad je dosta!», progunda Giordino bijesno.On izjuri iz zapovjednog kamiona, iskoèi na tlo i potrèi prema Jeepu Sama Trinitvja. Prije no što su ga Hollisovi ljudi mogli zaustaviti, automobil je jurio kroz grmlje prema brdu Gongora.U jednom brzom skoku Pitt se pokrene poput èegrtuše i gurne štit na Ibna. Maè opet zamahne.Njegova mišiæava ruka zamahnula je svom snagom. Osjetio je i èuo kako oštrica udara u metal prije nego što je pogodio nešto mekano. Odjekne eksplozija, èinilo mu se ravno prema njegovom licu. On se trgne, a glavni udar pogodi sredinu njegovog štita i odbije se prema kamenom stropu. Sloj èvrste plastike koji je bojnik Dillinger toga jutra umetnuo u laminirano drvo bio je udubljen, ali ne i probijen. Pittova ruka s maèem dovršila je kretnju, i on zamahne još jednom ubojitim bekendom.Ibn je bio brz, ali šok kad je ugledao Jazida koštao ga je dragocjene sekunde. Uhvatio je Pittov napad perifernim vidom i ispalio loše naciljani hitac prije no što se oštrica maèa odbila od cijevi saèmarice i presjekla mu ruku, odvojivši palac i prste iza zglobova.Ibn ispusti jezivi krik. Skraæena saèmarica padne na tvrdi pod od vapnenca i zamalo promaši Colt Pvthon koji je još uvijek držala odsjeèena Capesterreova šaka. No, Ibn se oporavio dovoljno brzo da se izmakne Pittovom drugom udarcu. Zatim se svom snagom baci na Pitta.Pitt je bio spreman za napad, ali kad je skoèio u stranu desna noga mu popusti. U trenutku, glavom mu bljesne pomisao da je nekoliko zrna saèmarice promašilo štit i pogodilo ga u istu nogu u koju je bio ranjen na otoku Santa Inez.Prije no što se mogao izmaknuti, Ibn se sruèi na njega poput pantere. Crne oèi sotonski su sjajile pod svjetlima, a zubi su mu bili iskešeni poput zvijeri. Pitt ispusti dršku maèa i Ibn je udari nogom.Clive CusslerDruga ruka bila mu je zarobljena trakama štita. Polako, promišljeno, Ibn zdravom rukom stisne Pittovo grlo.«Ubij ga!», vrištio je Robert Capesterre iznova i iznova, poput luðaka. «Ubij ga!»Pitt se izvije i šakom tresne Ibna po Adamovoj jabuèici. Sa smrvljenom hrskavicom grkljana veæina ljudi bi se ugušila, a ostali bi se onesvijestili. No, Ibn nije uèinio niti jedno od toga. Samo se uhvatio za grlo, ispustio strašan grgljajuæi zvuk i zanio se unatrag.Obojica su se pijano osovila na noge. Pitt je skakutao na jednoj nozi, a Ibn je pokušavao doæi do zraka, dok mu je osakaæena ruka beskorisno visjela u stranu. Stajali su zureæi jedan u drugoga poput ranjenih pit bulova koji se odmaraju za sljedeæu rundu. Gledali su oprezno jedan drugoga i èekali sljedeæi

potez svojeg protivnika.Potez je došao iz neoèekivanog smjera. Capesterre se iznenada pribrao i bacio se na Colt, panièno pokušavajuæi jednom rukom strgnuti ukoèene prste s rukohvata. Mrtva šaka otpadne.Kao u igri 'glazbenih stolaca', Capesterreov skok izazvao je sliènu reakciju Ibna i Pitta. Brzo su potražili oružje koje im je bilo najbliže.Pitt je izgubio. Saèmarica je bila bliža Ibnu, a isto tako i rimski maè. Što je, tu je, pomisli Pitt. On divlje zamahne ranjenom nogom i udari Capesterrea u rebra, a pritom ga prožme otupljujuæa bol. Zatim baci štit poput frizbija na Ibna, pogodi ga u trbuh i izbije mu dah.Capesterre zavapi i ispusti Colt, a Pitt ga ulovi u zraku. Hvat je bio gotovo savršen — držao je revolver za rukohvat, i provukao prst kroz štitnik otponca. Ibn, presavijen od udarca štitom, još je uvijek nespretno podizao skraæenu saèmaricu lijevom rukom, kada Pitt opali.Umirio je ruku za sljedeæi hitac. Arapin zatetura unatrag do zida prostorije, a zatim se sruši, snažno udarivši glavom u pod.Pitt je stajao i dahtao kroz stisnute zube. Tek tada je zaèuo glas kako panièno vièe kroz zvuènik TV kamere.«Izlazi van!», vikao je Hollis. «Za ime Božje, trèi!»Pitt je bio privremeno dezorijentiran. Tako se unio u borbu s Ibnom da je zaboravio koji prolaz vodi ulazu u tunel, a koji otvorenom krateru. On baci posljednji pogled na Roberta Capesterrea.Lice mu je bilo pepeljasto od gubitka krvi, ali ne i od straha. Topiltzinove oèi ispunjavala je mržnja.Blago«Uživaj na putu u pakao», reèe Pitt.Capesterre odgovori aktiviravši dimnu bombu. Nekako je izvukao iglu. Dim istog trena ispuni unutrašnjost komore gustim naranèastim oblakom.«Što se dogodilo?», upita predsjednik zureæi u èudnu naranèastu maglu koja je blokirala vidik kamere.«Capesterre je sigurno nosio nekakvu dimnu bombu», odgovori Chandler.«Zašto nije aktiviran eksploziv?««Trenutak, gosp. predsjednièe.« Chandler skrene pogled s kamere i ljutito razmijeni nekoliko rijeèi s pomoænikom. Zatim se okrene prema njima. «Pukovnik Hollis iz Snaga za specijalne operacije inzistira na vašoj izravnoj zapovijedi, gospodine.««Je li on zadužen za detonaciju?«, upita Metcalf.«Da, generale.««Možete li ga spojiti na našu komunikacijsku mrežu?««Trenutak.»Prošle su samo èetiri sekunde prije no što se Hollisovo lice pojavilo na jednom od zaslona u operativnoj prostoriji.«Znam da me ne možete vidjeti, pukovnièe«, reèe predsjednik.«Ali prepoznajete moj glas.«»Prepoznajem, gospodine«, odgovori Hollis kroz stisnute usne.«Kao vaš vrhovni zapovjednik, zapovijedam vam da dignete to brdo u zrak, i to odmah.««Masa se penje uz brdo«, reèe Nichols gotovo paniènim glasom.Svi grèevito skrenu pogled na zaslon koji je prikazivao brdo. Golemo mnoštvo polako se kretalo padinom prema vrhu, pjevajuæi Topiltzinovo ime.«Ako nastavite èekati, pobit æete mnogo ljudi«, izusti Metcalf.«Za ime Božje, èovjeèe, detonirajte eksploziv.«Hollisov palac bio je na prekidaèu. On izgovori u odašiljaè: «Detonacija!» Ali nije pritisnuo otponac. Upotrijebio je vojnièki gam-bit: nikad nemoj odbiti zapovijed i završiti na sudu zbog toga, veæ odgovori potvrdno i ne izvrši je.Clive Cussler

Neuèinkovitost je bila jedna od optužaba koje je na vojnom sudu bilo najteže dokazati.Odluèio je izmusti svaku dodatnu sekundu za Pitta.Zadržavajuæi dah kao da roni pod vodom, oèiju èvrsto sklopljenih zbog dima, Pitt voljom natjera svoje noge na kretanje, na puzanje, na trk, na bilo što što æe ga izvesti iz te prostorije strave. Probio se do prolaza, ali nije znao vodi li otvoru tunela ili krateru. Držao je oèi sklopljene, i napola skakutao a napola šepao na ranjenoj nozi.Osjeæao je goruæu želju za životom. Jednostavno nije mogao vjerovati da æe sada umrijeti, ne nakon što je preživio posljednjih nekoliko minuta. Napokon otvori oèi. Plamtjele su kao da su ga izbole pèele, ali mogao je vidjeti. Prošao je najgušæi dim. Sada je to bila samo naranèasta izmaglica.Okno u vapnencu poèelo se podizati. Osjetio je lagano poveæanje temperature i povjetarac. Zatim iskoraèi u noæ. Vidio je zvijezde, ali bile su gotovo potpuno skrivene jarkim svjetlima koja su osvjetljavala brdo.No, Pitt nije bio na sigurnom. Problem je bio u tome što je shvatio da je izišao kroz tunel kratera. Strmi rubovi uzdizali su se još pet metara. Tako blizu, a opet tako strašno daleko.On se poène penjati uz rub zabijajuæi prste u zemlju. Ranjenu nogu, koja je sada bila potpuno beskorisna, vukao je za sobom. Mogao se odguravati samo jednim stopalom.Hollis je utihnuo. Pukovnik više nije imao što reæi. Pitt je znao da æe eksplozija koju je tako pažljivo isplanirao ubiti i njega. Zapljusnu ga veliki valovi umora, ali on tvrdoglavo nastavi dalje.Tada se na rubu kratera pojavi tamna prilika i jedna golema ruka posegne dolje, zgrabi rame Pittovog pulovera i izvuèe ga van.Naizgled s nevjerojatnom lakoæom, Giordino ubaci Pitta u stražnji dio Jeepa, uskoèi na vozaèevo sjedalo i pritisne papuèicu za gas do daske.Prošli su jedva pedeset metara kada Hollis pritisne gumb detonatora. Signal ultravisoke frekvencije aktivira dvjesto kilograma C-6 nitroglicerin gela u dubini brda uz strahoviti urlik.BlagoNa jedan kratak trenutak èinilo se kao da vulkanska erupcija izbija iz zemljine utrobe. Brdo zadrhti uz zastrašujuæu tutnjavu. Golema masa Topiltzinovih sljedbenika bila je baèena na tlo. Usta su im bila razjapljena u užasu, a udar im je izbio zrak iz pluæa.Zatim se cijeli vrh brda Gongora podigne gotovo deset metara u zrak, na trenutak ostane tako kao da ga drži ruka nekog diva, a zatim se smrvi i uruši, ostavljajuæi za sobom golemi oblak prašine poput sablasne grobnice.Clive CusslerPoglavlje LXXVIII5. studenoga 1991. Rim, TeksasPet dana kasnije, nekoliko minuta nakon ponoæi, predsjednikov helikopter spustio se u malu zraènu luku nekoliko milja od Rima. U njegovoj pratnji bili su senator Pitt i Julius Schiller. Èim se elisa rotora zaustavila, admiral Sandecker priðe vratima i pozdravi ih.«Lijepo vas je vidjeti, admirale«, reèe predsjednik ljubazno.«Èestitam na sjajno obavljenom poslu, iako moram priznati kako nisam mislio da æe NAMP uspjeti.»«Hvala vam, predsjednièe«, odgovori Sandecker sa svojim uobièajenim prpošnim držanjem. «Svi smo vam zahvalni na tome što ste imali dovoljno povjerenja u naš ludi plan da nam date zeleno svjetlo.««Lukavo, zaista vrlo lukavo.« Predsjednik se okrene i pogleda senatora Pitta. «Ali, morate zahvaliti senatoru što ste dobili moju potporu. On može biti vrlo uvjerljiv.«Nakon što su Sandecker i Schiller razmijenili nekoliko rijeèi, svi se popnu

kratkim ljestvama kroz skrivena vrata u prikolicu golemog kamiona za odvoz zemlje.Dva predsjednikova agenta tajne službe, odjevena u radne kombinezone, ukrcaju se u kabinu s vozaèem.BlagoJoš èetvorica uðu u stari, istrošeni Dodge koji je bio parkiran u pozadini.Vanjski dio kamiona bio je prašnjav, neuredan i neodržavan. No, unutrašnjost prikolice duge èetiri i pol i široke dva i pol metra bila je pretvorena u prostoriju koja je sadržavala minibar i šest prostranih fotelja. Vrh je bio podignut boènim daskama i prekriven s dva centimetra šljunka kako bi se prikrio.Oni zatvore vrata prikolice i smjeste se u udobne fotelje prièvršæene za pod, te zakopèaju sigurnosne pojaseve.«Žao mi je zbog neobiènog prijevoza«, reèe Sandecker, «ali nismo si mogli dopustiti da nas otkriju helikopteri koji lete oko lokacije.««Ovo mi je prvi put da se vozim u teretnom kamionu», našali se predsjednik. »Amortizeri se ne mogu usporediti s limuzinom Bijele kuæe.»«Izradili smo šest ovakvih tajnih transportera«, objasni Sandecker.«Dobar izbor», nasmije se senator, udarajuæi zglobovima prstiju po metalnom zidu. «Proizvedeni su kao otporni na metke.»Osmijeh na predsjednikovom licu zamre i on se uozbilji.«Tajna je saèuvana?«, upita on.Sandecker klimne.«S naše strane nisam vidio ništa što bi ukazivalo na suprotno.««Ovaj put neæe biti izdaje u Bijeloj kuæi«, zajamèi Schiller, shvativši prikrivenu insinuaciju. «Vrata su èvrsto zatvorena.«Predsjednik zašuti na trenutak.«Bili smo prokleto sretni što smo se izvukli«, reèe on napokon.«Topiltzinovi sljedbenici mogli su krenuti u osvetnièku orgiju kad su shvatili da je mrtav.««Nakon što je šok prošao«, reèe Sandecker, «lutali su oko brda, zureæi u krater eksplozije kao da je rijeè o natprirodnom fenomenu. Krvave pobune svedene su na minimum zbog prisutnosti žena i djece, kao i èinjenice da su Topiltzinovi bliski savjetnici i suradnici tiho i brzo pobjegli natrag u Meksiko. Ostavši bez vode, umorni i gladni, ljudi su se polako vratili preko granice u svoje gradove i sela.««Sudeæi prema Imigracijskoj službi«, reèe Schiller, «nekoliko tisuæa njih krenulo je prema sjeveru, ali treæina je veæ vraæena.«Predsjednik uzdahne.Clive Cussler«Barem je najgore prošlo. Ako Kongres prihvati naš plan pomoæi Latinskoj Americi, to bi trebalo u velikoj mjeri pomoæi našim južnim susjedima da se osove na financijske noge.»«A obitelj Capesterre?», upita Sandecker.«Kako æe se postupiti prema njima?»»Ministarstvo pravosuða zaplijenit æe svu imovinu koju imaju u ovoj zemlji.» Predsjednikovo lice bilo je bezizražajno, ali oèi su sjajile èeliènim sjajem. «Ovo govorim meðu nama, gospodo, ali pukovnik Hollis i naše Snage za specijalne operacije planiraju vježbu napada na jedan otok u Karibima koji neæu imenovati. Ako se neki èlan obitelji Capesterre sluèajno naðe u blizini... pa, šteta za njega.»Senator Pitt sarkastièno se nasmiješi.«Buduæi da Jazida i Topiltzina više nema, naši meðunarodni odnosi neko vrijeme izgledat æe prilièno pitomo.»Schiller odmahne glavom. «Samo smo zaèepili dvije rupe u nasipu. Najgore tek slijedi.«

«Ne budi zloguki prorok, Juliuse», reèe predsjednik raspoloženo.«Egipat je u ovom trenutku stabilan. Kada predsjednik Hasan odstupi zbog zdravstvenih razloga i prepusti svoje mjesto ministru obrane Abu Hamidu, muslimanski fundamentalisti bit æe pod golemim pritiskom da ublaže svoje zahtjeve za islamskom vladom.««Èinjenica da se Hala pristala udati za Hamida neæe naškoditi situaciji«, zakljuèi senator Pitt.Razgovor je prekinut kad se kamion zaustavio. Skrivena vrata otvorena su izvana, i postavljene su ljestve.«Poslije vas, gosp. predsjednièe«, reèe Sandecker.Oni iziðu i osvrnu se oko sebe. Cijelo podruèje bilo je okruženo ogradom od lanca i slabo osvijetljeno široko razmaknutim rasvjetnim stupovima. Na velikom znaku pokraj ulaznih vrata pisalo je Kompanija Sama Trinitya za proizvodnju pijeska i šljunka. Osim nekoliko bagera za šljunak, velikog rovokopaèa i nekoliko kamiona s prikolicama, cijelo radilište bilo je pusto.Podzemni stražari i elektronska oprema za detekciju bili su potpuno nevidljivi svakome tko bi došao do radilišta.«Mogu li upoznati gosp. Trinityja?», upita predsjednik.Sandecker odmahne glavom.Blago«Bojim se da ne. Dobar je Sam èovjek. Pravi domoljub. Nakon što je prepisao državi prava na vlasništvo nad artefaktima, otišao je na turneju na stotinu najboljih svjetskih golf igrališta.»«Nadam se da smo mu platili.»«Deset milijuna dolara osloboðenih poreza«, odgovori Sandecker. «I gotovo smo ga morali prisiliti da ih uzme.» Sandecker se zatim okrene i pokaže prema dubokom rovu udaljenom nekoliko stotina metara. «Ostatci brda Gongora. Sada je to šljunèara. Èak smo i zaradili na toj operaciji.«Predsjednikovo lice smrkne se dok je gledao u golemu rupu koja je nekada bila vrh brda. «Jeste li iskopali Topiltzina i Jazida?»Sandecker klimne. «Prije dva dana. Njihove ostatke smrvili smo u drobilici za stijene. Vjerujem da su sada dio cestovnog nasipa.»Predsjednik je izgledao zadovoljno.«Kopilad je upravo to i zaslužila.««Gdje je tunel?», upita Schiller osvrnuvši se oko sebe.«Unutra.»Sandecker pokaže prema istrošenoj stambenoj prikolici koja je pretvorena u ured. Znak na jednom prozoru reklamirao je 'Otpravnika'.Èetiri agenta tajne službe iz kombija veæ su izišli i poèeli ophoditi podruèjem, dok su dvojica iz kabine kamiona iskoèili van i ušli u ured kako bi ga rutinski provjerili.Nakon što je predsjednikova pratnja prošla kroz dvoja vrata u mali, prazni ured u stražnjem dijelu prikolice, Sandecker ih pozove do središta prostorije i uhvati ogradu koja je virila iz poda. Zatim mahne TV kameri u jednom kutu stropa. Pod prikolice polako se poène spuštati.«Prilièno lukavo», reèe Schiller s divljenjem.«Zaista», promrmlja predsjednik. «Vidim zašto projekt nije otkriven.«Dizalo se spuštalo kroz sloj vapnenca i zastalo uz trzaj na trideset metara ispod površine. Krenuli su u široki prolaz osvijetljen fluorescentnim svjetlima. Do kraja njihovog vidokruga tunel je bio ispunjen skulpturama. Jedna žena èekala ih je ovdje.«Gosp. predsjednièe«, reèe Sandecker, «mogu li vam predstaviti dr. Lily Sharp, direktoricu programa katalogizacije?»Chve Cussler«Dr. Sharp, svi smo vam veliki dužnici.»Lily porumeni. «Bojim se da sam ja bila samo mali kotaèiæ u mehanizmu«,

odgovori ona skromno.Nakon što su joj predstavili Schillera, Lily ih povede u razgledavanje blaga Aleksandrijske knjižnice.«Prouèili smo i katalogizirali 427 razlièitih skulptura«, objasni ona, «koje predstavljaju najbolje radove od ranoga bronèanog doba 3000. pr. n. e. pa do transcendentalnog stila bizantske ere, u ranom IV. st. n. e. Osim nekoliko mrlja prouzroèenih curenjem vode kroz vapnenac, koje je moguæe ukloniti kemikalijama, mramorne i bronèane statue sjajno su oèuvane.»Predsjednik je bez rijeèi prolazio dugim tunelom, zastajuæi svako malo kako bi se iskreno divio velièanstvenim klasiènim skulpturama, od kojih su neke bile stare pet tisuæa godina. Šokirao ga je njihov broj. Svako razdoblje, svaka dinastija i carstvo bili su predstavljeni najboljim radovima svojih umjetnika.«Gledam i dodirujem zbirku Aleksandrijskog muzeja«, reèe on s poštovanjem. «Nisam mogao vjerovati da nije uništena eksplozijom.««Podrhtavanje tla podiglo je nešto prašine, i komadi vapnenca pali su sa stropa«, reèe Lily. «Ali artefakti su prošli netaknuti. Gledate ove skulpture isto onako kako ih je vidio Junius Venator 391. n. e.»Nakon gotovo dva sata prouèavanja nevjerojatne izložbe, Lily zastane kod posljednjeg artefakta prije ulaza u glavnu galeriju.«Zlatni kovèeg Aleksandra Velikog«, najavi ona prigušenim glasom.Predsjednik je imao osjeæaj kao da æe susresti Boga. S oklijevanjem se približi zlatnom poèivalištu jednog od najveæih voda koje je svijet ikada vidio i proviri kroz kristalni prozorèiæ.Makedonci su položili svojeg kralja u kovèeg u njegovom sveèanom oklopu. Prsnik i kaciga bili su mu naèinjeni od èistog zlata. Perzijska svila koja je nekada tvorila njegovu tuniku uglavnom je nestala, istrunula je nakon 23 stoljeæa. Sve što je ostalo od velikog junaka romantiènih legenda bile su njegove kosti.«Kleopatra, Julije Cezar, Marko Antonije, svi su oni stajali i gledali njegove ostatke«, govorila je Lily.Svi su se izredali, jedva prihvaæajuæi ono što vide. Lily ih zatim povede u veliku galeriju.BlagoOvdje je radilo gotovo tridesetoro ljudi. Neki su istraživali sadržaje drvenih sanduka poslaganih u središtu galerije. Slike, vlažne i umrljane, ali podložne restauraciji, kao i predmeti fino izrezbareni od slonovaèe i mramora ili izliveni od zlata, srebra ili bronce, katalogizirani su i prepakirani u nove sanduke kako bi ih prenijeli u zaštiæeni kompleks u Marvlandu radi restauracije.Arheolozi, prevoditelji i struènjaci za prezervaciju nježno su rukovali bronèanim cilindriènim cijevima koje su sadržavale tisuæe drevnih knjiga, prevodili bakrene ploèice i bilježili opis sadržaja. Spremnici i njihovi osjetljivi svici pažljivo su pripremani za prijevoz u Marvland kako bi ih tamo prouèili i istražili.«Evo ga.» Lily ponosno pokaže prostoriju. «Do sada, pronašli smo cijeli Homerov opus, veæi dio izgubljenih uèenja velikih grèkih filozofa, rane hebrejske knjige, rukopise i povijesne podatke koji daju novi uvid u kršæanstvo. Tu su i karte koje ilustriraju do sada nepoznate grobnice drevnih kraljeva, lokacije izgubljenih trgovaèkih centara, ukljuèujuæi Taršiš i Sabu, i geološke karte davno zaboravljenih rudnika i nalazišta nafte. Popunit æemo goleme rupe u kronologiji drevnih dogaðaja. Povijest Fenièana, Mikenjana, Etrušèana i civilizacija o kojima se samo nagaðalo, sve je to ovdje, opisano u živopisnim detaljima. Ako ih uspijemo restaurirati, slike æe nam pružiti pravi prikaz besmrtnika drevnog svijeta.»Na trenutak, predsjednik nije mogao progovoriti ni rijeèi. Bio je šokiran. Pokušavao je shvatiti razmjere golemog otkriæa. Umjetnièka djela bila su

neprocjenjivo vrijedna. Ni vrijednost informacija nije bilo moguæe izraèunati. Napokon, on upita prigušenim glasom: «Koliko vam još treba da završite?»«Premjestit æemo najprije svitke, a zatim i umjetnièka djela», odgovori Lily. «Skulpture slijede tek na kraju. Ako radimo 24 sata na dan, ispraznit æemo prolaz i galeriju i pohraniti cijelu zbirku na sigurno u Marvlandu do Nove godine.»«To je gotovo šezdeset dana», reèe Sandecker.«A što je s prezervacijom i prijevodom svitaka?»Lily slegne ramenima. «Prezervacija je spor posao. Zavisno o budžetu, trebat æe nam izmeðu dvadeset i pedeset godina da prevedemo sve tekstove i u potpunosti shvatimo što imamo ovdje.»Clive Cussler«Ne brinite za financije», reèe predsjednik uzbuðeno.«Projekt æe imati najviši prioritet. Ja æu se za to pobrinuti.»«Ne možemo više dugo zavaravati meðunarodnu javnost da su ova velièanstvena blaga uništena», upozori ih Schiller. «Moramo dati službenu izjavu, i to uskoro.»«Istina», reèe senator Pitt. «Bijes našeg i stanovništva drugih država ne smanjuje se nakon eksplozije.»«Prièaj mi o tome», promrmlja predsjednik suho.«Moja popularnost opala je za 15 posto. Kongres me gnjavi, a svi vode stranih država žele mi pribiti kožu na zid.»«Oprostite mi, gospodo», reèe Lily s oklijevanjem, «ali ako možete zadržavati tajnost još deset dana, mislim da sudionici projekta i ja možemo napraviti sjajne snimke najvažnijih predmeta iz inventara.«Senator Pitt pogleda predsjednika. »Mislim da nam je dr. Sharp dala pravu bombu. Dramatièna izjava Bijele kuæe, popraæena doku-mentarcem, zvuèi kao vraški dobra ideja.»Predsjednik podigne Lilvnu ruku i potapše je.«Hvala vam, dr. Sharp. Upravo ste mi malo olakšali život.»«Jeste li razmišljali o tome kako æete rasporediti artefakte?«, upita Sandecker ne pokušavajuæi prikriti iritaciju u tonu.Predsjednik se široko nasmiješi.«Ako uspijem nagovoriti Kongres da odobri financiranje, a prilièno sam siguran da mogu, replika Aleksandrijske knjižnice bit æe izgraðena u Washingtonu. U njoj æe biti smješteni svi predmeti koje je Junius Venator donio u Ameriku iz Egipta, kao i drevni amerièki artefakti. A ako druge države žele pogledati svoje naslijede, drage volje æemo im ga posuditi za izložbe. No, ono ostaje vlasništvo Amerikanaca.««O, hvala vam, gosp. predsjednièe!«, izlane Lily i zagrli ga srdaèno i bez stida.Admiral Sandecker rukovao se s njim. «Hvala vam, gospodine. Mislim da ste upravo svima uljepšali dan.»Schiller se nagne i tiho prošapæe u Lilvno uho: «Ali pobrinite se da najprije prevedete geološke podatke. Umjetnièka djela æemo zadržati, ali znanje treba podijeliti sa svijetom.«Lily samo klimne glavom.BlagoNakon što je groznica uzbuðenja i pitanja malo splasnula, Lily povede predsjednikovu pratnju do jednog kuta galerije gdje su Pitt i Giordino sjedili za stolom zajedno s prevoditeljem za grèki i latinski, koji je poveæalom prouèavao ploèicu cilindra.Predsjednik ih prepozna i brzo im priðe. «Lijepo te vidjeti živog i zdravog, Dirk», reèe on s toplim osmijehom na licu. «Želim ti zahvaliti na ovom nevjerojatnom daru u ime zahvalne nacije.»Pitt ustane, oslanjajuæi se na štap. «Drago mi je što je sve završilo tako

dobro. Da nije bilo mojeg prijatelja Ala i pukovnika Hollisa, još bih bio pod brdom Gongora.»«Hoæete li, molim vas, objasniti misterij?«, upita Schiller.«Kako ste znali da se blago ne nalazi pod Gongorom, nego pod ovim nižim brdom?»«Moram priznati», reèe predsjednik, «vraški ste nas prepali. Mislili smo samo: 'A što ako smo digli u zrak pogrešno brdo?'»«Isprièavam se što nisam bio jasan», odgovori Pitt. «Nažalost, nije bilo vremena za duga objašnjenja kako bih vam ublažio strahove.» Pitt zastane i nasmiješi se ocu. «Drago mi je što ste mi vjerovali. Ali, zapravo, nije bilo sumnje. Opis lokacije koji je Junius Venator napisao na kamenu koji je pronašao Sam Trinitv glasio je: 'Stani na sjever i pogledaj ravno na jug prema rjeènoj litici.'» Kad sam stao na sjever brda Gongora i pogledao ravno na jug, otkrio sam da se litica Rima nalazi na gotovo pola kilometra s moje desne strane. Zato sam se pomaknuo na zapad i malo na sjever, do prvog brda koje je odgovaralo Venatorovom opisu.»«Kako se zove?», upita senator.«Ovo brdo?», Pitt podigne ruke. «Koliko znam, nema imena.»«Sada ima», reèe predsjednik nasmiješeno. «Èim mi dr. Sharp da zeleno svjetlo da mogu objaviti pronalazak najveæeg blaga u povijesti èovjeèanstva, nazvat æemo ga Bezimeno brdo.»Jutarnja izmaglica dizala se s rijeke, a nova zora svitala je u dolini Rio Grande kad se predsjednièka pratnja vratila u Washington. Bili su duboko potreseni onim što su vidjeli.Pitt i Lily sjedili su na vrhu Bezimenog brda i mirisali jutarnju vlagu, gledajuæi kako se gase svjetla u Rimu.Clive CusslerPrizor je izgledao poput slike Granta Wooda.Lily se nasmiješi gledajuæi ga u oèi. Sada nisu izgledale tvrdo i žestoko, veæ blago i zamišljeno. Sunce mu je obasjalo lice, ali nije ga vidio, samo je osjeæao toplinu. Znala je da njegov um putuje kroz prošlost.Shvatila je da je on èovjek kojeg niti jedna žena ne može u potpunosti posjedovati. Njegova ljubav bila je izazov nepoznatog negdje iza obzora, misterij koji ga je dozivao pjesmom sirena koju je samo on mogao èuti. On je bio èovjek kojeg je žena mogla poželjeti za strasnu ljubavnu vezu, ali ne i za brak. Znala je da je njihova veza prolazna; namjeravala je iskoristiti svaki trenutak koji joj je preostao, sve dok se jednog dana ne probudi i ne otkrije kako je on otišao u potragu za zagonetkom koja je èekala iza sljedeæeg brda.Lily nasloni glavu na njegovo rame. «Što je pisalo na ploèici?««Ploèici?»«Ploèici od svitka za koji ste se ti i Al tako zainteresirali.»«Bio je to kljuè za pronalaženje novih artefakata», reèe on tiho, zagledan u daljinu.«Gdje?»«Pod morem. Svitak je imao naslov 'Zabilježeni brodolomi s vrijednim teretima'.»Ona ga pogleda. «Karta za podvodno blago.»«Uvijek negdje postoji nekakvo blago», reèe on pomalo udaljenim tonom.«I pronaæi æete ga?»On se okrene i nasmiješi. «Ne škodi pogledati. Nažalost, Ujak Sam rijetko mi daje vremena za to. Još moram potražiti zlatni grad El Dorado u brazilskim džunglama.«Ona mu uputi intuitivan pogled, pa se ispruži na tlo i zagleda u zvijezde koje su blijedjele. «Pitam se gdje su zakopani.«On polako strese viziju potopljenog blaga i spusti pogled. «Tko?»«Drevni pustolovi koji su pomogli Venatoru da spasi zbirku Knjižnice.«

On odmahne glavom. «Juniusa Venatora nije lako proèitati. Mogao je pokopati svoje bizantinske drugove bilo gdje izmeðu ovog mjesta i rijeke...«BlagoOna mu nježno položi ruku na glavu i povuèe ga k sebi. Njihove usne spoje se na nekoliko trenutaka. Jedan jastreb naèini nekoliko krugova nad njima po naranèastom nebu, ali ne ugleda ništa, pa odleti na jug prema Meksiku. Lily otvori oèi i povuèe se, zavodljivo se smiješeæi.«Misliš li da bi im smetalo?»Pitt je znatiželjno pogleda. «Što?»«Kad bismo vodili ljubav na njihovim grobovima. Možda leže pod nama.»On je zakotrlja, tako da je ležala na leðima, a on na njoj. Zagleda joj se u oèi, a usne mu se razvuku u lukavi osmijeh.«Baš me briga smeta li im to ili ne. Znam da meni ne bi smetalo.»

O piscu

Clive Cussler rodio se 1931. u Al-hambri, u amerièkoj saveznoj državi Californiji, kao sin majke Amerikanke i oca Nijemca. Prekinuvši studij na Pasadena City Collegeu, stupio je u vojnu službu u amerièkom ratnom zrakoplovstvu i sudjelovao u Korejskom ratu. Šezdesetih godina radio je u najznaèajnijim amerièkim marketinškim agencijama, prvo kao voditelj kampanja, a potom kao kreativni direktor. Beletristikom se poèeo baviti 1973. godine, kad je objavio roman Enigma, u kojemu je ispripovijedao drugu neobiènu pustolovinu Dirka Pitta, junaka i pustolova koji je osvojio srca èitatelja diljem svijeta, dok je prva pustolovina, ispripovijedana u romanu Vrtlog, ostala neobjavljena do 1982."Ja sam dio Dirka Pitta i Dirk Pitt je dio mene", napisao je Cussler0 svom junaku. "Oboje smo visoki metar i devedeset. Njegove su oèi zelenije od mojih i on nedvojbeno privlaèi gospode više no što je meni ikada uspjelo. Dijelimo istu strast za pustolovinom, iako njegovi podvizi daleko nadilaze moje."Godine 1978. utemeljio je Nacionalnu agenciju za more i podmorje (National Underwater & Marine Agencv - NUMA), neprofitnu organizaciju specijaliziranu za pronalaženje, identifikaciju i vaðenje potonulih brodova od povijesne važnosti. U dvadeset godina djelatnosti, koju je Cussler opisao u nekim svojim knjigama, njegov tim inžinjera i ronilaca uspješno je izvršio preko šezdeset operacija, od kojih je najpoznatija vaðenje podmornice Hunlev, potopljene za amerièkog graðanskog rata. Njegova druga strast, pored pustolovine, su stari automobili, a njegova velika i nadaleko poznata zbirka old-timera broji osamdesetak vozila. Veæ je èetrdeset godina u braku s Barbarom Knight i otac je troje djece: Teri, Dirka i Dane. Svoje slobodno vrijeme najradije provodi s obitelji u planinama Colorada1 pustinjama Arizone. S preko 100 milijuna èitatelja diljem svijeta Clive Cussler jedan je od najuspješnijih romanopisaca današnjice, a Dirk Pitt s pravom je ušao u probrano društvo velikih romanesknih junaka.