Embed Size (px)
Citation preview
Aleksandar Pej~i}
DA BOG PO@IVIGOSPODARA
62 Aleksandar Pej~i}
ALEKSANDAR PEJ^I], profesor srpskog jezika i kwi-`evnosti. Ro|en 25. V 1976. u Beogradu. Do sada nije objavqivaokwi`evne tekstove. Komedija Da Bog po`ivi gospodara pred-stavqa u tom smislu kwi`evni prvenac i ~eka na svoju scenskupostavku. Radi u Osnovnoj {koli “Vlada Aksentijevi}”. Student jena postdiplomskim studijama na Filolo{kom fakultetu u Beo-gradu. Objavio je nau~ni rad: “Forma kao aktivni ~inilac ukomediografiji Branislava Nu{i}a” za Svet re~i.
Nastavqa da pi{e dramske tekstove.
L I C A
MILO[ OBRENOVI], biv{i srpski kwaz, blizu osamdesete.Sam, u nevoqnom izgnanstvu. Ponekad vreme prekra}uje u dru{tvu
~udnog posetioca. Nada se povratku na presto.
VUK STEFANOVI] KARAYI], vaqda dobro poznat, kakokulturnoj, tako i onoj nekulturnoj javnosti. Milo{ev ispisnik.
Zvani gost. Lek za Milo{eve frustracije.Wegov (ne)prijateq meka, stara~ka srca.
AMIYA (na turskom – stric), dvadesetih godina. (Ne)zvani gost.Mo`da duh, mo`da privi|ewe. Mo`da tamo, mo`da ovamo.
Tokom predstave dolazi i odlazi, vo|en, vaqda, samo wemu znanimmotivima. Ipak, dobra dvorska du{a.
U Be~u, uo~i Milo{evog povratka na kne`evski presto.Dakle, decembar 1858.
Da Bog po`ivi gospodara 63
Aleksandar PEJ^I]
DA BOG PO@IVI GOSPODARA
Milo{eva soba za prijem u Be~u. Jedan mali ovalni sto i kne`evskastolica. Milo{ev portret na desnom zidu. Na suprotnoj strani oka-~ena kne`evska odora i kapa. U desnom uglu, vrata koja vode na balkon.Ta~no na sredini, druga vrata sobe. Milo{ sedi i blago miluje naslonstolice. Pojavquje se iz mraka mladi} u sve~anom stavu.
AMIYA: E, pa, narode, pogle’ sad ovu budalu.
MILO[: (Ne gledaju}i ga)’Ajde, znam te koji si, i stoka seqa~ka zna ko si!
AMIYA: Ova budala, biv{i kwaz i biv{i Milo{, poslo sina u Beogradda mu povrati presto.
MILO[: E, Mihajlo, Mihajlo.
AMIYA: Zna na{ narod za{to {aqe strinu u pro{wu, pred mladu – ne{aqe se glasnik koji mo`e biti vlasnik. Ono, bivalo je da seponeka strina poka`e izopa~ena…
MILO[: O, luda moja glavo!
AMIYA: Ti{e, more, zbuwiva{ me! Sad si se setio da si lud! Eto, moramispo~etka. Kako da spremim govor za deputaciju? Gospodo igospo|e be~ke, vi koji ste do{li u najve}em broju, uz stokuseqa~ku, da pozdravite novog mladog kwaza, i ovu budalu predvama…
MILO[: (Prekida ga)^ini{ ’voliko, ima{ li ti nameru da umre{? Onako, pa zauvek?
AMIYA: Kol’ko znamo obojica – mrtav sam ve} dva’es’ godina. Ti, kad godsi sam sa sobom, mal-mal pa me vaskrsne{! Ne da{ mi mrtvomzaslu`no mirovati na nebu! Ti si kriv, pa trpi sad.
MILO[: Ja kriv?! Ja kriv {to mi pada{ s neba na pamet?!
AMIYA: Sam si me prizvo da ti sastavim govor. Ka`i, gospodaru!
MILO[: Onda mi dolazi ko iksan, A ne u belim ’aqinama. Uvek po-mislim – do{o an|eo da me vodi!
AMIYA: A ono ja, tvoj verni Amiya. Se}a{ li se kako su za mog `ivotazuckali da sam ti se u dupe, da mi prosti{, zavuko?
MILO[: Ba{ vala, mnogo sam te voleo.
Pauza.
64 Aleksandar Pej~i}
MILO[: [ta da radim? [ta?
AMIYA: [to se sekira{, ima}e{ dobru penziju kao otac mladog kwaza.
MILO[: Ku{, bre!
AMIYA: [ta }e{, tak’a ti je sudbina.
MILO[: Moja se zna – vlast!
AMIYA: Kad si ~uo da se ve}a o novom kwazu, {to si poslo Mihajla? ^imje pre{ao u Srbiju, zaboravio je taj na tebe! ’O}e i on malo davlada. Mlad je, polapan. Ti, kad si tako `ivahan i u osamdesetoj,mo`e da pomisli – ovaj }e jo{ sto godina.
MILO[: Seti}e se mene Mawa. Moj Mawa.
AMIYA: Maw da ti ne da vlast!
MILO[: Mar{ iz moje glave!
AMIYA: Rikni srpski – ~ibe. Kud da begam? Iz glave? Kad je to bilo daje neko uteko s va{ara?
MILO[: Bo`e, Bo`e, ko }e me ovako ludog na vlasti?
AMIYA: Narod. Ne}e vaqda pametnijeg od sebe.
MILO[: Misli{?
AMIYA: Narod je to.
MILO[: Kad bi oni znali da se razgovaram s mrtvima, da bez wih ne znamni govor da sastavim…
AMIYA: (Prekida ga)Stani, gospodaru, da ti ka`em…
MILO[: (Prekida ga)Ama, meni treba `iv iksan da prigrabim vlast! @iv! Razume{li, mrcino?! A ti }e{ me tako mrtav `ivog pokopati.
AMIYA: Stani! Jesam li te kad god izdo, ako bilo i bez tvog znawa?
MILO[: Da jesi, ~ini{ ’voliko…
AMIYA: Znam, glava bi mi prebila levo il’ desno stopalo.
MILO[: Eto, vidi{. Al’ kako da te sada umirim?
AMIYA: Lako. ^im neko do|e, ja tamo, am ode, ja ’vamo, na va{ar.
MILO[: To, ako do|e deputacija, e tek onda mo’{ da miruje{ u smrti, nanebu.
Da Bog po`ivi gospodara 65
AMIYA: Pa da! Ti ’vamo, ja tamo – zajeba}emo mi narod, stoku. Nek misleda si i u osamdesetoj odoka normalan!
MILO[: A {ta }emo ako su ipak Mihajla izvikali?
AMIYA: Da, vidi{ to. ^udan je `ivot.
MILO[: ^ini{ ’voliko…
AMIYA: ^ek, ~ek, imam vesti s neba!
MILO[: S na{eg neba?
AMIYA: Na{eg, jakako! Srpskog.
MILO[: Govori!
AMIYA: Kuda ’ita{, jo{ nisam obradio abrove? Da ima{ moje mrtve o~isad bi vido kako mi jo{ pada s neba.
MILO[: Amiya, bre, iako si mrtav ja sam i daqe tvoj gospodar. Ti si…
Ti… Znam te.
AMIYA: Pa, ja sam.
MILO[: Jesi ti, ali i nisi. Priznaj, umislio sam te!
AMIYA: A {ta ako nije tako? Ako sam, ipak, izvan tebe, ko duh? A?
MILO[: Ne, ne, ipak sam poludeo. Mrtav Amiya usto da `ivi u mojojglavi, bez moje dozvole, i jo{ se preturio u an|ela.
AMIYA: O’{ da ~uje{ vesti s neba il’ ne?
MILO[: Verglaj, ionako sve znam.
AMIYA: U Beogradu se ve}a i o republici, a tvoje se ime, gospodaru, ba{i ne zucka. Bruji ~ar{ija o mladom, lepom, ~ekaj, imam ’artiju.Ovi na nebu sro~ili.(^ita)Da… Pametnom, prosve}enom, demokrati~nom, po{tenom, prav-doqubivom vladaru koji…
MILO[: (Prekida ga)Sve sam to ja! I {ta jo{ vele?
AMIYA: Daqe… Taj budu}i vladar ne `ivi u Srbiji, no u Be~u.
MILO[: Ti ’{ da mi ma`e{ nos ’de ja `ivim. Tu sam. Eto mene, a eto ivlasti!
AMIYA: Dakle, dvojica je pretendenata.
MILO[: Otkud dvojica!? Ko je taj pored mog dostojanstva?!
AMIYA: Pored tebe? A, pored tebe su jo{ dvojica.
66 Aleksandar Pej~i}
MILO[: Kad se to pre nakotilo. Koji su?
AMIYA: Ovaj mladi, demokrati~no prosve}eni…
MILO[: (Prekida ga)Mihajlo?
AMIYA: Vidi{ da zna{. Al’ ja ne znam {ta mu ovo zna~i: “demokra-ti~no”?
MILO[: Kad ne znam ni ja, ne treba ni ti da zna{! Ko je onaj drugi?
AMIYA: A, ovaj pametni, pravdoqubivi i, tako|e, demokrati~ni. Eto,opet ta re~! Bogme, oni su isti.
MILO[: Crni Mihajlo, {ta mi uradi! Govori, ko je taj pored mogizroda?!
AMIYA: A mo`da ne `eli{ da ~uje{? Mo`da samo umi{qa{ dokbesedi{ o ne~emu?
MILO[: Oca ti na majci jebem, kad ja na nekog sumwam, on je kriv!
AMIYA: Dakle, da, ipak, ka`em?
MILO[: Gospode, o`ivi ga na ~as, toliko mi samo treba.
AMIYA: Nemoj, gospodaru! Evo, taj drugi, koga narod ’o}e, to je tvojTopal. Vuk.
MILO[: Ti me zajebava{? Topal? ’Romi da bude kwaz?... Vidi{ da sam upravu! On je. Pse}i nakot.
AMIYA: Glavom on.
MILO[: A, pa pa{}e ta glava.
AMIYA: I prebi}e mu oba stopala ko cepanica!
MILO[: Ne mora oba. Iza’}e da sam despot. Dovoqno je i ono jedno,zdravo.
AMIYA: Ostaje ti sin. Tvoj Mawa. Ve} se sastao sa skup{tinom. Kada gavide onako nao~itog, prosve}enog, naoko pitomog i samouvere-nog. Jao, pa kad povi~u: “@iveo kwaz!”, a tebi, ko ocu, puno srce.
MILO[: Puno ~emera i jada! Ima da vi~u, al’ meni.
AMIYA: Tebi? @iveo kwaz i u osamdesetoj?
MILO[: Pa {ta, i to je za qude. Ko ih je ispod no`a turskog izbavio?!Ko im je slobodnu trgovinu dopustio?! Ko ih je od hara~aoprostio?!
AMIYA: Nemerqiva je tvoja zasluga, gospodaru.
Da Bog po`ivi gospodara 67
MILO[: Ko im je pravicu dao, da nema pogubqewa bez suda? Ko?!
AMIYA: Preko mere si im, gospodaru, ~inio.
MILO[: I ko im je dozvolio da se slobodno ven~aju? Kol’ko smo ih puta,ja i ti, ven~avali? I opet stoka nezahvalna.
AMIYA: Ma, seti se, gospodaru, da smo dva para u jednom danu tri putaven~avali i razven~avali sve u nakr’s ko da smo popovi!
MILO[: Ih, to je bilo… Pa sad vidi, pa im opet ~ini!
AMIYA: Zasitili se, vaqda, tvoje dobrote. Zato su te i oterali predva’es’ godina.
MILO[: Sve }u ja to saterati ponovo u tor! Jedno, pa drugo, jedno padrugo!
AMIYA: Kad si ti izgubio vlast, moro sam da umrem, `ivota mi.
MILO[: (Ma{e {tapom kao sabqom)^ine}i se ’voliko i za tebe }u im se najebati oca! Ne}u oca,otac pla}a porez.
AMIYA: Majke! Majke! Majke!
MILO[: Za sve {to sam pretrpeo! Za sve ove godine jada, ~emera, samo}e.Sve }u. Jedno pa drugo, jedno pa drugo! Fqus, ovako! Fqus,onako! Jao!
AMIYA: Pazi na stolicu!
MILO[: Ona mi je sve! Moja, kne`evska.(Miluje je)
AMIYA: Lepo ka`em ne vitlaj {tapom. O’{ da ti bane Vuk, koji jeupravo stigo. Vidim ga kako ti {tulom bu{i stepenike dok seuspiwe – celu ti ku}u, ~ove~e, izbu{i i rask’ra. On to tebinamerno, da slomi{ posle vrat. Isto radi {to i narod, stoka.Zbog naroda si sad izudaro svoju kne`evsku stolicu! Urek-nu}e{ samog sebe!
MILO[: Je l’ vidi{? Vidi{ li {ta mi rade? A, do’}e meni Topal.
AMIYA: Stami se onda! ’O}e{ da te sad zate~e kako vija{ vazduh posalonu? Ima da te turi u kwige – ludi gospodar, luda i vlast,mo`e mu se. Neki’ puta oplete duhove po dvoru bez i~ijegpo’sticaja
O{tro kucawe. Ulazi Vuk.
VUK: Mo`e li se?
68 Aleksandar Pej~i}
MILO[: E, pa ne mo`e! ^ekaj ispred. Kad te pozovem ima da u|e{.
VUK: Gospodaru, ja sam do{ao.
MILO[: Potamo se. Kod posluge. Mar{!
AMIYA: ^ibe, more.
MILO[: ^ibe, jakako!
Izgura Vuka i zatvori vrata za wim.
MILO[: Morado’ da ustanem sa svoje kne`evske stolice i to zbog budale.
AMIYA: Eto, vidi{ da me nije opazio?
MILO[: A sad ti, nesre}o…Misli{ da bi ona stoka seqa~ka Mihajlaili ’Romog?
AMIYA: Zna{ kako je. Vlast je to. Eto, i tebi, ~im je pomenem podilazete ymarci. Priznaj!
MILO[: Podilaze, ~ini{ ’voliko.
AMIYA: Tako po~iwe. Prvo podilaze ymarci, a posle dupeglavci. I svi’o}e da su na tvom ruhu.
MILO[: Vaqda na ’lebu, kakvom ruhu!
AMIYA: Gospodaru, ruho, ruho, ode`da {to je moqci jedu!
MILO[: ^ine}i se ’voliko, ceo svet odranih…
AMIYA: A osta’ gladan vlasti?
MILO[: Osta’.
AMIYA: Vidi, kao {to moqci jedu ruho, tako tebe pri pomenu vlastijedu ymarci, a posle, kad si vlast…
MILO[: (Prekida ga)Dupeglavci!
AMIYA: Ba{ ti! Ymarci i dupeglavci to su tvoji spoqa{wi i unu-tra{wi `dera~i! A pride su moqci, oni ti jedu samo ruho. Pasad ti novi dupeglavci, kad se sjate oko tvog Mawe, a tek okoVuka, samo ih gledam kako se kote. Mudar, na~itan, i{~atio jepola Jevrope! Vele da se ne mo`e nape~atati tol’ko kwigakol’ko on mo`e da pro~ati. Ala zija iz tih ~kiqavih o~iju!
MILO[: I ba{ zin’o na moju vlast?
AMIYA: Zin’o, al’ ti je i do{o na prag. Seti se kako je govorio StanojeGlava{: “Kad ti do|e svin~e pod sikir~e – recni ga!”
Da Bog po`ivi gospodara 69
MILO[: Da ga recnem. Potamo se da sednem… Ne zna{, Amiya, kako jemeni.
AMIYA: Znam.
MILO[: Ne zna{! ^ini{ ’voliko, koliko je pro{lo od kad nisam kwaz?
AMIYA: Mnogo, mu~eni~e, ne bi to ni ja~i izdr`ali.
MILO[: Ni ja nisam bilo ko, jerbo, samo je jedan Milo{!
AMIYA: I jo{ Veliki.
MILO[: Jo{, jakako.
AMIYA: Otac ote~estva!
MILO[: I to sam im ja.
AMIYA: Oslobodilac Srbije!
MILO[: More, Koya Milo{!
AMIYA: Premudri Gospodar!
MILO[: Dosta za sada. Da pustim ’Romog. Ti se skloni.
AMIYA: Mogu na va{ar?
MILO[: Mar{!
AMIYA: ^ibe.
MILO[: ^ibe, bre! Ne}u da te vidim ni ~ujem dok je on ovde…Vu~e! O,more! Ulazi!
Pauza.
MILO[: Kad pre sti`e da ogluvi.
AMIYA: Ih, obi|e taj pola Jevrope, a da ne stigne da ogluvi.
MILO[: Sigurno {pijunira.
AMIYA: Ustaje{ sa svoje kwa`evske stolice?
MILO[: ’O}u da ga {~epam kod {pijune. Vu~e!(Naglo otvori vrata)
MILO[: Ovde ne krmeqa.
AMIYA: ^im do|e svin~e pod sikir~e, recni ti wega, za svaki slu~aj.
MILO[: O, Vu~e! Ajde, more, {ta `miga{! A ti, nemoj da si mi na o~iiza{o.
Amiya se skloni iza Milo{evih le|a.
Ulazi Vuk.
70 Aleksandar Pej~i}
VUK: Gospodaru, {to me onako s praga otjeraste?
MILO[: Na, qubi!
VUK: (Qubi ga u ruku)Milostivi, gospodaru ...
MILO[: (Prekida ga)Pre si me viko “Kwa`e”, a sad godinama, gospodaru?
VUK: Kwaz je za jednom a gospodar za uvjek.
AMIYA: Jes’ ~uo, kwaz je za jednom – {to si bio bio si.
Milo{ ma{e {tapom da se Amiya skloni.
VUK: Mu{arica? Ubijte je, gospodaru! Jedna me je tako za oko ujela.
MILO[: Kad sklopi{ o~i ne}e te vi{e jesti.
VUK: Ne bih vam jo{ sklapao o~i.
MILO[: Sklopi da ne ~ati{! Ala ti zija iz oba oka.
AMIYA: ^ekaj, onda su to dve ale.
MILO[: ^ujem da si pola Jevrope pro~atio, jes’ normalan?
VUK: Oprostite, od mudrijeh se kwiga ne ludi, no od zlijeh qudi.
AMIYA: Kreno je podlo, ve} zna da si lud.
MILO[: (Amiyi)Ti si me na to naveo, te sam ’vako propo.
VUK: Nijesam vas, na moju nesre}u, jo{ na kwigu sklonijo ali znajteda ne odustajem.
AMIYA: Ja te proludio? ^uje{ {ta ’Romi prdi! Ako uzme{ kwigu u{ake, u taj dan }e i slepci da progledaju, samo da vide dokle jedoprla tvoja ludos’!
VUK: Vi ste zle voqe, a nema razloga. Imam glasove iz Biograda.
MILO[: Kakve?
VUK: Ne znate?
MILO[: ^ini{ ’voliko, ne.
VUK: Bira se nova vlast, i o vama se govori.
MILO[: Da. Na~uo sam ne{to.
VUK: Smije li se znati od koga?
MILO[: Tako. Palo mi s neba. Vlast koji put i s neba padne.
Da Bog po`ivi gospodara 71
AMIYA: A zna{ za{to? Zato {to smo mi nebeski narod. Otuda nam sva~uda padaju, pa i vlast. Ja sam pred tobom s neba pao pa jo{ i tovideo!
VUK: Vi opet na sprdwu udarate.
MILO[: Ako Bog ’tedne da ponovo o{inem, ne}u po sprda~ini no pogrba~ini.
VUK: Mislio sam da }u vas obradovati…
MILO[: Ti bi mu{tuluk? [krabuqa{, ~ati{, ’ar~i{ ’artijene i samoiska{ novaca! O tu|em ’lebu i ja bi ne pola, nego tri Jevrope ipro~atio i ispiso! [to si do{o? Ko te {aqe?
VUK: Vi ste me zvali.
MILO[: Da … Jes.
AMIYA: Dr`i se, Milo{e, natruni}e da si zakre~io. Zar ne vidi{ daagituje za Mihajla?!
MILO[: A, zato si do{o.
VUK: Zato, gospodaru. Ni zbog ~eg drugog.
MILO[: Pa da.
VUK: Mogu li bar malo da sjednem, ubi me koqeno?
MILO[: Otkud znam da l’ mo`e{, samo, nema mesta. Ova je moja, kwa-`evska.
VUK: Nije mi o glavu. Ne{to sam mislio, ako Bog na dobro obrne, i vibudete opet na{ svijetli knez…
MILO[: Kwaz. Kwaz, ’Romi!
VUK: Knez, gospodaru, knez! To je srpska rije~.
MILO[: Neka je. Kwaz jevropski zvu~i.
AMIYA: Kwaaaz. Puna mi usta vlasti kad je kazujem. Krene{ da govori{pa traje, traje, ide, ne vidi{ joj kraj.
MILO[: Kwaaz. Po~ne da traje. Takva je to re~.
VUK: Knez, gospodaru. Zato i ho}u da pe~atam novo, dopuweno izdaweRje~nika. S va{om milo{}u i odobrijewem ali u Biogradu.
MILO[: U Beogradu?
VUK: Ali s Va{om milo{}u.
AMIYA: Tako }e Srbija videti da si i daqe nepismen, a Topal sad dvaputvi{e ~im ve} drugo izdawe pe~ata.
72 Aleksandar Pej~i}
MILO[: E, Vu~e, nemam s kim re~ da preturam. Jednako sâm, kô paw.
VUK: Da}e Bog da vi{e ne budete sami.
MILO[: Sve sam prodo. Niko mi ne dolazi. [ta }e mi onda gostinskestolice?
VUK: Mogu stajati. Navikao sam.
MILO[: A zna{ za{ta sam prodo? Za ’leb.
VUK: Ali kada se vratite u na{u Srbiju, kao kwaz, pomo}i }e vasnarod.
MILO[: Stiglo je “po{qedwe” vreme, kao u pesmi.
VUK: I onda s Va{om milo{}u pe~ata}u drugo izdawe Vama u ~ast.
AMIYA: E, {to ti je kwi`evnik. Ne mo’{ ga s grba~e svaliti.
MILO[: Sawam ]oru.
VUK: Gospodara Vu~i}a?
MILO[: Koji gospodar, oca mu na majci jebem! On }e mene u snovima damori! ]ora! Moje pa{~e!
VUK: Bio je va{ vojvoda, ali sad je predsjednik skup{tine.
MILO[: Zato i ne}e dati da se vratim.
Milo{ ustane, nervozno hoda.
MILO[: Br`e mi pro|o{e sve ove godine, no ovi’ nekoliko dana. De s’po{o?
VUK: Da sjednem.
MILO[: ’Ajde. ’Ajde. Na noge, {tulu.
AMIYA: Pusti ga malo. Smek{aj ga. Nek se opusti. Nek ga opije kwa-`evska stolica. Da vidimo ko ga {aqe.
MILO[: Sedi, ali da ne vidim.(Okre}e mu le|a)[tulu ne skidaj!
VUK: [to mi okrenuste le|a?
MILO[: Dobro je meni i ovako.
AMIYA: Vidi ga, razuzurio se ko pravi kwaz. Ma, ko pa{a!
Milo{ ma{e {tapom da se Amiya skloni.
VUK: Ne mlatite toliko, ~inite propuh. Ubi{e me sinusi, jedvadi{em.
Da Bog po`ivi gospodara 73
AMIYA: ’O}e{ vlast, onda trpi, trpi.
MILO[: Dokle da trpim, bre!
VUK: Nemojte vikati, molim vas.
MILO[: ^uo sam da si od jako malo nagluv.
VUK: ^ujem vas dobro. Od vike me glava zaboli. Nekijeh puta tolikoda ~ujem topove kako biju.
MILO[: ^uje{ topove? E da je meni da ~ujem topove na kapiji grada kaddo~ekuju mene, svetlog kwaza, a ne da slu{am vazda Amiyu.
AMIYA: A {to mene? Gle, Topal usto.
MILO[: [to s usto?
VUK: Otkud znate?
MILO[: Imam o~i i na le|ima, a i s’neba mi palo.
AMIYA: Jeste, ’Romi, s mene mu palo.
VUK: Gospodaru, {ta je ovo?!
MILO[: [ta?
VUK: Pretrno sam kad ste pomijenuli ovog nekrsta Va{eg.
MILO[: Amiyu?
VUK: A posle sam ga ~uo!
MILO[: Koga, more? Pa tebi se mrtvi javqaju.
VUK: Ali i Vama, sami ste kazali.
MILO[: Nikad. Kad sam reko? Slu{aj, ako’{ da mre{ to je tvoja stvar,ne}u da se u to me{am.
VUK: Nijesam ni ja ni{ta ~uo.
MILO[: Nisi ~uo?
VUK: Nijesam, vala.
MILO[: Onda si ipak ogluveo.
VUK: Nijesam!
MILO[: Ne ~uje{, a ovamo nisi ogluveo?
VUK: Ja sad vi{e ne}u sjesti.
MILO[: ’O}e{, ’o}e{.
VUK: Ne}u, ne}u!
74 Aleksandar Pej~i}
MILO[: Ali ja tako ’o}u!
VUK: Ne}u.
MILO[: ’Ajde, sedi. Stani! Nisam reko da sleti{. Dok se odmaknem iokrenem… Sad mo`e.(Milo{ gleda u svoj portret)Al’ me ~udno namolovo, k’o sveca. To je kwaz, vladar.
VUK: Izglijedate na toj slici malo quti? Mora da vam je portri-jetist mnogo zacijenio?
MILO[: Moler? Tra`io deset dukata. Deset dukata za moleraj? Molaj,bre, dok te nisam ukapio! Stoko! Deset dukata.
VUK: To Vi wemu?
MILO[: Mihajla sam poslo u Zemun da se na|e sa na{ima. Dva dananikakve glase nemam. Zajebo nas opet ]ora.
AMIYA: Mnogo ti zna{! [ta ako ti se sin ve} ba{kari kao kwaz?
VUK: Mnogo mislite o Vu~…]ori?
MILO[: ]ora! ]ora, more! Svake ga no}i sawam otkad je prevrat izbio.To mi se nekim vraybinama u{an~io u snove.(Gr~i se. Blago trese glavom)
VUK: Trijese vas groznica? I mene je onomad.
MILO[: ]ora! Amiya! ]ora! Amiya!
VUK: Dva zla na jednome mjestu! Kako li se borite?
MILO[: Sawam, kao dolazi on meni sa onom crnom flekom preko oka,dabogda i drugo iskopo…Je l’ ti zna{ da je on ro|eno okoiskopo ka{ikom?
VUK: Nemojte! Govorili ste mnogijeh puta.
MILO[: [ta }e stoka. Bi~evo majku, pa ga bi~ vr’om potka~io po zenici.
VUK: Govorili ste. Nemojte vi{e, `eludac mi pocupkuje!
MILO[: A da je {kiqio ne bi ga tako o{inulo. Zato i ti, sklopi o~ikoji put pred kwigom. Mo`e i ’artija dok je obr}e{ da pose~e.Posle ode oko na ka{iku… Je s’ ti to klawa{?
Vuk se presamitio.
VUK: Spopala me je muka.
MILO[: Da… Lepa slika. Jesam lepo ispo. Ka`i, koji jo{ jevropskivladar ovako izgleda? Nijedan… [ta sam ono ’teo?
Da Bog po`ivi gospodara 75
AMIYA: ’Ajde, mo`e{ ti. Seti se.
VUK: O ]ori ste, al’ nemojte o oku.
MILO[: Kakvom oku? Onom {to ga je za trpezom iskopo? Dabogda idrugo! On }e mene… Snove da mi gojati.
VUK: Da. Sawate ga?
MILO[: [ta ti meni pamet potkopava{? O kome pri~am vazdan?
VUK: Ni sam ne znam.
MILO[: Oliwo si, Vu~e, na~isto si oliwo. ’Ajd polako. Dolazi on menina san, sa onom crnom krpom preko oka.
VUK: Jer ga je iskopo!
MILO[: Jeste. Stoput sam ti pri~o. Dokle }e{ vi{e! Ako si zakre~ionije sav ostali svet. Dolazi, nego {ta. Nosi na poslu`avniku...glavu… Crnog psa!
VUK: Kara|or|ija?
MILO[: Psa! Veli: “Ja sam svoje oko iskopo, ja sam ovu glavu poseko”, azna{ da nije, to je onaj ludi Nikola Novakovi}. I veli: “Sad }uoba tvoja oka ako ne uzme{ glavu. Uzmi glavu. Uzmi glavu!” A!Ne}u! Nosi! Tvoja je!
VUK: Bog da mu du{u prosti.
MILO[: Da. Jadni Nikola Novakovi}. Prvi put ne{to pametno uradi iodma’ poludi, a povrh svega umre.
VUK: Ja sam mislio na va{ega kuma, Kara|or|ija, pokoj mu du{i.
Dolazi Amiya koji je u me|uvremenu oti{ao.
MILO[: Na {ta to li~i{? Kakve su ti to ’aqine?
VUK: Moje. Na{e, srpske.
AMIYA: Gospodske. Ove be~ke, jevropske. Nema vi{e jeleka i opanaka.Ne}u vaqda mimo sveta?! Trkno sam ~asom do neba pa mi dali.Po najnovijoj modi.
MILO[: Po najnovijoj modi?
VUK: Nijesam vam ja pomodar.
MILO[: E, ba{ je veseqak.
VUK: Ko?
MILO[: Amiya.
76 Aleksandar Pej~i}
VUK: Amiya?!
MILO[: Ama, sedi, Vu~e, mrtav je on. Sad sam ga slu~ajno zjakno.
VUK: Kud vam se on javqa? Odmah sam vidjeo da ne{to nije s Vama…
MILO[: Ko nije sa mnom?
VUK: Velim, ~udnovati ste danas naspram mene.
MILO[: Da ga samo vidi{.
VUK: Hvala vam, ali ne bih se jo{ {wime oglijedao.
MILO[: Prvo bi malo da bude{ knez?
VUK: Vaqda kwaz.
MILO[: Ne! Lepo si ’toi~ rekô – knez.
VUK: Kako }u ja biti knez?
MILO[: To se i ja pitam. Ne znam {ta ti to treba?
VUK: Mislite vlast?
MILO[: ]uti! Dopisuje{ se sa Mihajlom. Wega o}ete? Il’ biste obo-jica?
AMIYA: Tako. Mirno kao da te nije briga. Ti si miran, miran, miran.
VUK: Dvojica? Jedan je gospodar. Gdje moje i tvoje vlada tu nije dobranikada.
MILO[: Mudro. Samo jedan ... Ali koji? Dobro, star sam. Neka vam bude.Sada vladaju u Jevropi prosve}eni. Ne mo`emo mimo sveta.
VUK: Nikad nijesmo ni mogli no smo i{li.
MILO[: Vidim. Zato ti i nosi{ prosta~ke ’aqine. Tol’ke godine `i-vi{ u Be~u, a ide{ ko oni na{i ~obani.
VUK: Kakve su da su, ovo su na{e haqine. Nijesam primjetio da sam zasve godine ikome wima oko iskopo. Mene ovoliko i cijene uEvropi jer se ne tu|im od svojega jezika, ni korena, ni haqina.[to se ne stidim svojega roda, e zato me cijene.
MILO[: I ja sam do{o u Be~ u takvim krpetinama pa su prdeli za mnomod smeha.
VUK: Al’ me cijene i zbog narodnog kwi`estva.
MILO[: ^ini{ ’voliko, reci po du{i, da nisi propo s tim kolenom da l’bi se bakto s tom dangubom? Pero i ’artija? Ja }u da ti ka`em.Mudar si ti. Mislio si – kad me svet ve} oplakuje neka budedvojako: em ubog, em kwi`evnik. Za dvojaku ubogost, dvojakapro{wa. Grdne si novce nakamario. Sad samo jo{ da bude{knez...
Da Bog po`ivi gospodara 77
VUK: Nijesam vam ja za kneza.
MILO[: Za{to? Pro}opo si celom Jevropom ...(^uje se iza scene kowski topot i `amor. Milo{ pretrne)Da nije Mihajlo! ^ekaj tu!(Izlazi na balkon i ubrzo se snu`den vra}a)
VUK: [ta to bi?
MILO[: Ova be~ka `gadija. Lumpuju. Nema ga. O, Mihajlo, Mihajlo.
VUK: Do}i }e.
Milo{ nervozno pocupkuje s noge na nogu. Vuk ga qubopitqivo pro-matra.
MILO[: Ka`e{, ne}e{ vlast? Odri~e{ se ? Ona tamo stoka bez repa,~ujem, ’o}e i tebe?
AMIYA: Boqe ti je da ti to od wega napismeno dobije{.
VUK: Neka gospodaru. ^uo sam i sâm da me neki uglijedni i u~enipredla`u, a takvijeh je jo{ u Srbiji.
MILO[: Ugledni? U~eni? Stoka bez repa! Ne zna {ta govori nego samoprdi uz vetar. Mene da su takvi predlo`ili odreko bi’ se istogtrena, pa makar da sam i pomi{qo na vlast. Yaba im. ’Artija{i.
VUK: Mislim da je do{lo Mihajlovo vrijeme. Naravno, s va{ijemodobrijewem nikako druk~e.
MILO[: A ti se odri~e{?
VUK: Nemam se ~ega odricati. Nikada nijesam ni mislio vladati.
MILO[: Onda, da potpi{e{. Nemoj da kojim zlom tebe izaberu pa da ondaobrne{ }urak. Potpi{e{ i miran si. I ako ti do|e deputacija,ti im da{ artiju: “Bra}o ja se odreko za vremena i, evo,potpiso.” Potpi{i!
VUK: Unaprijed se ni mlada ne uzima, a kamoli ...
MILO[: ]uti!
Ponovo `amor. Ponovo Milo{ izlazi na balkon i ubrzo se vra}a.
VUK: Vi bi bili najboqi ali ...
MILO[: Ali boqe Mihajlo?
VUK: To je va{ prijedlog ...
MILO[: Kako moj, pa{~e?! ’De je do sad?!
AMIYA: Ne gre{i se, stoko matora, boqe pogledaj ima{ li ’de crwine.
78 Aleksandar Pej~i}
Milo{ blago, unervo`en, pocupkuje. Amiya odlazi.
MILO[: Da mu se nije {ta desilo?
VUK: Wemu? ’Nakom jakom i juna~nom? Izvinite, nikad vas nijesamvidio da tako igrate. Kolo? Iz kojeg je kraja? Da zabiqe`im.
AMIYA: (Iza scene)Zabele`i ti i ovo, zabele`i. Al }e se, dao Bog, na~atati posle.
MILO[: Mar{, da sednem!
Vuk ustaje. Milo{ seda i {tapom ga od stola gura.
MILO[: Mo`da zato sawam ]oru, gde na poslu`avniku nosi glavu... onogpsa. [ta ako je to Mihajlova?! O’seko pa mi dono, drob mu jebem!
AMIYA: (Iza)Lepo ti ka`em – potra`i crne ’aqine.
VUK: Gospodaru, Vu~i}, ]ora je na{ ispisnik, gdje }e on ’nako matorna mlada junaka?! Ostavite se tijeh ludijeh misli ako ste imalopri sebi!
AMIYA: (Iza)Opet ka`em, a ne la`em – do{o je da te proludi. Samo ti da se stim slo`i{, navede{ mu vodu i eto ti.
VUK: Va{ijem mudrijem savjetima mo`ete Mihajlu biti od drago-cjene polze.
MILO[: Ne znam, Vu~e, mnogo sam star. Da l’ }u i to mo}i? Gde ja, ~ini{’volko, izlapeo da u~im sina?
VUK: Ako ste u ma kakvoj mo}i... Gdje gledate?
Dolazi Amiya kostimiran u sudiju.
MILO[: Zjakam u budalu.
AMIYA: Ne vi{e u budalu, no u sudiju.
VUK: Koju? Da nije opet?!
MILO[: Jeste. Eno ga. Kezi mi se.
VUK: Da bog sa~uva.
MILO[: Veli da su ga postavili za sudiju, ja o tome ni{ta ne znam, a nisume ni pitali.
AMIYA: Jo{ se ne pita{ za mene, polako.
VUK: Odista je po{qedwe vrijeme.
Da Bog po`ivi gospodara 79
AMIYA: Ko je budala, ti ili ja, Milo{e? Topal upravo tebi presu|ujenego ne’{ da vidi{. Opet ti je seo na stolicu!
Milo{ koji je po{av{i u susret Amiyi ostao okrenut le|ima Vuku.
MILO[: Je l’, bre, to ja opet ne smem da se okrenem zbog tebe?
VUK: Okrenite se. Ne mogu vam sjede}i juriti lice.
AMIYA: Progutaj i osvrni se! Zaseo je ko vrhovni sudija be~kog suda.Vidi ga kako ~kiqi na tebe!
Milo{ se s naporom okrene ka Vuku.
MILO[: Kako to sedi{?! Nazuj {tulu! ’Teo si s le|a glavu da miprobije{ wom?!
AMIYA: Nemoj, Vu~e, kako }e na vlast {upqe glave.
VUK: (Ustane, padne, bez oslonca na {tulu)Gospodaru, opet sam ga ~uo! Odande!
MILO[: Ne upravqaj {tulu na mene, imam {tap! Gde mi je sabqa!
VUK: Nijesam htio. Oprostite. Prepao me Amiya.
MILO[: Koji, bre, Amiya? Opet ti se pri~iwava. [to mene ne prepada?Ne}e{ dugo.
VUK: Ne bih nikako. I{ao bih ku}i. Dosta mi je vas `ivijeh.
Opet galama spoqa.
MILO[: Idi ~asom dole do onog... onog..
AMIYA: Napni se. Mo`e{ ti to. Mo`e{. ’Ajd, jo{ malo. Op! Op! Op!
MILO[: Kuvara onog. Reci mu da ka`e onim pandurima ispred nek’zabrane prolaz putem. Samo kad deputacija nai|e, wi’ da puste!Ferh{ten?
VUK: Nemojte se nijem~iti.
MILO[: Ovako je zvani~nije. Polazi!
Vuk krene, pa se vrati.
VUK: Ne}u! Nijesam vam ja sluga! Imate ih ve} dovoqno.
MILO[: More, ja sam gospodar, pa ’o}u da me slu`i{. Ako ’o}e{, ’o}e{,ako ne}e{, opet ’o}e{!
VUK: Kako }u ovako ubog opet niz stepenike?
MILO[: Isto kako }e{ i pe~atati te tvoje kwi`urine. Zna~i – lako.
VUK: Dobro. A ako me panduri upitaju: za{to?
80 Aleksandar Pej~i}
MILO[: Zato {to ne mogu da mislim kad mi se yaka pod penyerom. Nepla}am ja wi’ da misle.
VUK: Ako kojom zgodom, ipak, misle i dosjete se da je to protivnogra|anskom zakonu o slobodnom krijetawu?
MILO[: Ni ja se slobodno ne kre}em de ’o}u! Ne}e, vala, ni te Nem~awe.Misli{ obi~ni prolaznici, zjaka~i, a ono ’aramije, ugursuzi,upadnu u ku}u i glavu odre`u. Da se blokira ceo {or! Tako da imka`e{. ’Ajde!
Vuk ode.
AMIYA: To je moj gospodar. Britko i pitko. Disciplina Be~lijma treba.
MILO[: Jakako, disciplina wima treba. Ja }u ih tome nau~iti. OnajMeternik wihov pola Jevrope pod ~izmom dr`o i opet gazbacili. [ta’{ kad je ro|eno jalovo. Ih, da sam imo ovoliko,prcoqak od wegove vojne sile ... Ovde, u Be~u, bio bi miprestoni grad!
AMIYA: Ne bi te Vu~i} oterao.
MILO[: ]ora! Da sam imo silu one be~ke pr`ibabe, od Jevrope biSrbiju na~inio!
Pauza.
AMIYA: Uzmi ovu Vukovu kwi`urinu da mu na{aramo ne{to.
MILO[: [ta? [ta, more?
AMIYA: Ne{to, iz moje struke.
MILO[: Jebi ga, ne znam slova.
AMIYA: Ih, pa znam ja. Pusti da ti navodim ruku. Okreni zadwu stranuSvetog pisma ... Ovako. Opusti, ne drobi pero, nije to bal~ak ...Tako. Vi’{ da zna{ .... Eto ... Otkad sam nau~io, svaki danpone{to `vrqnem. Gore.
MILO[: Na na{em nebu?
AMIYA: Tamo svi u~e pismena. Svi koji nisu na zemqi.
MILO[: Ccc. Zato ja ne}u da umrem.
AMIYA: Ko te pita. Ni mene nisu, nego samo - ’ajd’.
MILO[: A {ta si ovo namolovo?
AMIYA: To nateraj ’Romog da pro~ati.
MILO[: Mar{, evo ga ide!
Da Bog po`ivi gospodara 81
Ulazi Vuk.
VUK: Ure|eno, gospodaru.
MILO[: Zna~i, prepre~ili su?
VUK: Nije ovo Srbija da turaju balvane na put.
MILO[: A {ta }e tol’ko drve}e ispred ku}a, ~itava {uma. Mogli suneko da obale.
VUK: Ovdje u civilizovanom svijetu obi~no turaju oznake da je putneprohodan. Nego, kada smo razgovarali o prijestolu ...
MILO[: [ta s tim?
VUK: Danas je u Evropi demokrati~ni obi~aj na djelu ...
MILO[: Obi~aj ko obi~aj, od sela do sela.
VUK: I Mihajlo }e odmah biti kadar da pokrene reforme. Ne}e vi{etrebati motka, kako vi velite, svi }e drage voqe ~iweti kakoknez veli.
MILO[: Vidi{ mene ]ora progawa. Dotle to pa{~e ide da mi je i sanzamutio. Nudi mi glavu Kara|or|evu, a on ga poseko, a nije ni onnego ludi Novakovi}.
VUK: To nije moglo biti bez va{ijeg odobrijewa i znawa.
MILO[: Mogu ja da odobrim Mihajlov dolazak na presto pa opet ne dam!Ne mogu. Prilepila se vlast, pa to ti je. ^etr’es’ godina jeotresam od sebe i ni{ta.
VUK: Nijeste se dovoqno trudili.
MILO[: Imam stra{nu potrebu da se obesim.
VUK: Mislite da bi vam to pomoglo? Mo`da, al’ ne bi vaqalo.
MILO[: Vaqalo il’ne vaqalo, tako ti je – da se ve{am. Dva su mi okazava|ena u glavi. Jednog volim, ~ini{ ’voliko, ko pobratima, adrugi mi je, {to se ka`e, na oko ispo – sin.
VUK: Opet navijate na mene?!
MILO[: Na tebe, jakako. I na Mihajla. Priznaj, ne}u ti ni{ta, nemisli{, po du{i, ono za Mihajla?
VUK: Koje?
MILO[: Ono!
VUK: Da on postane na{ svijetli kwaz? Da}e Bog.
MILO[: Knez. Knez. Al’ Bog mene pita.
82 Aleksandar Pej~i}
VUK: Mislim, gospodaru. Evo mi ga ovdje Novi zavjet, ja sam ga preveo,kunem se.
MILO[: Kune{? Dobro, kad se kune{. Vidi{, Mihajlo, i to me boli, odkada se desila buna u Beogradu i skup{tina stala da ve}a, on mite jednako opawkava. Veli da si sve najgore o meni govorio doksam bio kwaz? Veli da si kazivao da sam despot? Da otimam tu|e`ene? Da teram narod da za mene kulu~i? A, i da obi~avam ~akda ubijem ponekog? Ja znam da to nije istina.
AMIYA: Ne gre{i du{u, zna{ da nije.
MILO[: (Amiyi)Ko tebe pita?
VUK: Pa, vi.
MILO[: Ja!
VUK: Ko se od opa~ina vatreno brani taj je kriv. Ja nijesam. Kada suvas svi napustili, ko vam je ostao?
MILO[: Kad su svi pomrli, Vu~e. Osamdesete su nam. Ali, vidi{, imaqudi koji navijaju da ti bude{ ...
VUK: Kwaz?
MILO[: Knez!
VUK: Ve} sam tri put ponovio.
MILO[: Potpi{i da se odri~e{! [ta ti je toliko te{ko? Ma’ne{rukom i gotovo.
VUK: Opet tjerate sprdwu sa mnom! Sa svima ste tako, a ponajprije sau~enima.
AMIYA: @miga ko mi{ u mekiwama. Zna da si biv{a, biv{a vlast.
VUK: A to su sve bila gospoda, u Be~u {kolovana.
MILO[: Ih, gospoda? Zar su to bili? E, bre da sam znao. Ccc ...Priu~eni polusvet. Jo{ im noge bazde na opanak. ’Artija{i!Nau~ili par tu|ih re~i, Bog sveti i’ ne razume, i samo voze!
VUK: Tu imate za pravo.
MILO[: Jakako da imam! Vazda sam dr`ao po tri ~etiri tuma~a uz sebeda mi tolkuju {ta seru! Sve to treba disciplinovati!
VUK: Dovesti u red. Disciplina je ...
Da Bog po`ivi gospodara 83
MILO[: Znam. Tu|a. Eto ti, ti tvoji u~ewaci na~isto me obogaqi{e.Treba sutra da mi se smeje narod po Srbiji! Jeba}u svakom ocakoji ’o}e da bude pametniji od mene.
Pauza.
MILO[: Nema ga. Nema. Naopako ako su tebe izvikali. Zlo i naopako.Vlast je to. A`daja. Ode ti, Vu~e, i druga noga. Star sam da tebranim od Mihajla.
VUK: Tako ste vi sprdwu tjerali i prije. A kako ste tjerali onako stei dotjerali! Dr{}ete da li }e skup{tina da vas izvi~e, a ovamose okru`ujete pandurima da vas ne ubiju.
MILO[: Ti }e{ da mi ka`e{?
VUK: Vala, ja }u! Kako ste sudili po Srbiji tako se sada sudi vama ubijelom svijetu.
AMIYA: Sada je sve prizno. Godinama te olajava. Do{lo svin~e podsikir~e!
MILO[: ^ini{ ’voliko, gre{ni smo qudi ... ’O}u da mi ~ati{. Pokajobi’ se. To je tvoje Sveto pismo?
VUK: Jeste. Rad sam ga, uz va{u pomo} i milost, kao i Rje~nik uBiogradu izdati.
MILO[: Ne}u od po~etka. Znam kako se po~iwe. ^ati od kraja. Ako mi sekraj dopadne, onda mo`e i ostalo. Kraj je jednako pelenomzagr~en. ^ati ti meni kraj.
VUK: Zadwa kwiga je Otkrivewe svetoga Jovana bogoslova.
MILO[: To. Ded da vidim {ta }e nam sveti Jovan otkriti.
VUK: Ovdje je neko dopisivao!
MILO[: Samo ~ati. Sve. Ni{ta ne izostavqaj.
VUK: Ovoga prije nije bilo. Da ne znam koliko ste nepismeni po-mislio bih da ste ovo vi dopisali.
MILO[: Ja napiso Jovanovo otkrovewe?
VUK: Ili, Bo`e me prosti, Amiya. Ovako je samo on sastavqo,kazivo. Ali, i on je nepismen bio.
AMIYA: Priznaj, ’Romi, da sam svetski podjeba~. Nema boqeg.
VUK: \e je?! Ovo je on! Jeste ga ~uli? On je ovo piso.
MILO[: Ko, more? Amiya nepismen piso Jevan|eqe?!
VUK: Odali ste se. Amiya, dakle! Nijesam kazao ko je.
84 Aleksandar Pej~i}
MILO[: O, Bog te pod svoje uzeo. ^ati dok nisi umro! Prizva}e{ mi svemrtve u ku}u!
VUK: Vi ste ovdje prikrili nekog, ~iji je glas nalik Amiyinom, da me`iva prepadnete!
MILO[: Je li, ’Romi, ’o’{ ti da pe~ata{ te kwi`urine?
VUK: Nek vam bude ... “@itije Vuka Stefanovi}a Karayi}a ... Mojotac Stefan u ludosti jebao magaricu, pa kad je stiglo vrijemeda na svijet padnem, ta me magarica tako jako izbaci iz utrobeda sam svom silinom tropio na zemqu. Od tog doba, od po~etka,ostadoh sakat u koqenu.”
MILO[: Tako be{e? Nisam to znao. Daqe.
VUK: “Zato danas ’odim po svijetu i wa~em ko magarac, {to i jesam.Prdim na usta, jer je kod mene sve naopako. Pa, kako zinem japrdnem ...”
MILO[: A to je od tebe? Ose}am da od kada si do{o ne{to zaudara.
VUK: Gospodaru ...
MILO[: ^ati kroz zube. Kao kada zvi`di{ kolce. Da se ne udavim odtebe.
VUK: Kroz zube? Kao kolce?
MILO[: Da. Da bude veselo i narodu kad je bude ~atio.
VUK: “S ciganima i ~ergarima no}ivam ...”
MILO[: Stisni. Stisni jo{ malo. Sitno. Ve} je ~istiji vazduh.
VUK: “Od oca sam naslijedio qubav prema magaricama, a cigani mi nedaju da ih jebem.” Gospodaru!
MILO[: ^ati, more! To je Otkrovewe, a ti se sprda{ tako mator! Nisamti ja kriv {to ne jebe{ magarice. Da si tra`io, dao bi.
VUK: “A ne daju mi jer se boje da im ne zapatim jo{ jednoga skupqa~anarodnijeh pjesama. To sad javno otkrivam pred svijetom, kao ito da se odri~em vlasti u svijem oblicima.”
MILO[: (Amiyi)E, ovo ti dukata vredi!
AMIYA: Mislim ja na tebe.
MILO[: Sad potpi{i!
VUK: Fala vam, gospodaru, mnogo mi pred krepawe u~iniste!
MILO[: Posle }e{ mi zafaqivati, sad potpi{i. Reko si da se odri~e{!
Da Bog po`ivi gospodara 85
VUK: Rado. Samrtniku vaqa sve oprostiti i pone{to u~initi!
Potpisuje. Milo{ pre~uje Vukovu repliku. Ocepi list iz kwige.
MILO[: Da vidim. Ovo si potpiso?
VUK: Slobodno “pro~atite”.
MILO[: Amiya! ’De si?
VUK: Vas ni `ivi nijesu uspeli utjerati u red, a kako }e mrtvi?Amiya je bio dva put nepismeniji od vas.
MILO[: On? On ~ati i {krabuqa tvojim slovima. Amiya, je l’ potpiso?
AMIYA: Ne sad! On me ne vidi. Za wega sam samo vazduh.
MILO[: Ama, je l’ potpiso?!
AMIYA: “Budala ~ita.”
MILO[: Znam da si budala! [ta pi{e?!
VUK: A s kime vi to, gospodaru?
AMIYA: Eto zajebo nas. Sve je prokquvio.
MILO[: ^ati!
AMIYA: “Budala volu ~ita.”
MILO[: Au! Au, Vu~e! Ja sve nekako da ti spasem tu ludu glavu, al’ nevredi. Moram da te ubijem. Odma’!
VUK: Moglo bi, da ste vlast.
MILO[: Danas, sutra, bi}u! Ne mewa pogubqewe!
VUK: Ali, nijeste.
MILO[: More, bi}u!
VUK: Samo ako se svijet na glavce obrne!
AMIYA: Sad ti je bar jasno da se i on kandidovo? Recni ga.
VUK: Samo da zna{, boqe bih od tebe upravqao. Za ono malo {to sambio sudija u Biogradu narodu je svanulo, jer su samo tad vidjeli{ta je to pravica po evropskim ar{inima.
MILO[: Pravica? Smejo ti se narod! Stoka bez repa. To su sve odredaprobisveti, ugursuzi, zlotvori, {pioni!
VUK: Vi ste bili wihov kwaz. Kakvi ste vi onda?
MILO[: To je stoka koja se drznula da se narodom nazove! Da mene nijebilo jo{ bi Turcima vodali opanke. Neblagodarna ku~ka! Samokad drugi vlada serete da ne vaqa, vi, ’artija{i!
86 Aleksandar Pej~i}
Pauza.
MILO[: Ni{ta se ne ~uje. ’De je, bre, do sad?!
Iza|e hitro na balkon i ubrzo se vrati.
VUK: Kada biste mi dozvolili pokazao bih vam kako je izglijedalava{a pravica.
MILO[: Ti, meni?
VUK: Onda }ete znati kako je drugima bivalo pred va{ijem sudom. Pakad se, s Bo`ijom pomo}u, vratite u Srbiju, unapredak }eteboqe postupati.
MILO[: A kako da mi to poka`e{?
VUK: Da vam sudim, ali ne odistinu, ve} kao u teatru.
MILO[: Meni da sudi{?
VUK: Kao go| u teatru. Ko bi vama sudio!
MILO[: Niko! Ni tamo ni ’vamo.
AMIYA: Razbira{ li za{to sam obuko ove ’aqine? Do{o Topal da tipro~ati presudu! Skup{tina ti je presudila. Sve je to Mihajlosredio. Mator kow ide pod kamu. A ’Romog su poslali da tezamajava dok se sve ne obznani! Nije dockan, moli za milost!
MILO[: ’Ajde, ’Romi, sru~i.
VUK: Najboqe da vam ovako predstavim. Ovdje }u sjesti kao sudija. Viustanite i idite malo daqe, kod balkona, i ~ekajte da vasprozovem.
AMIYA: ’Toi~, dok si mu bio okrenut le|ima, on se ve} pripremo zasudiju! Kad mene ne slu{a{!
MILO[: [ta s’ reko?
VUK: ^ekajte malo daqe dok vas ne prozovem.
MILO[: ^ine}i se ’voliko, ti’{ mene, u mojoj ku}i, da zove{?
VUK: Samo da vam predstavim! Vi }ete biti osu|enik. Seqak. Tr-govac.
MILO[: Ne}u tako da se igram!
VUK: Ali za{to?
MILO[: Jednom gospodar, uvek gospodar. Kakav trgovac?!
VUK: Bili ste vi i vlast i slast – trgovali ste.
Da Bog po`ivi gospodara 87
MILO[: Moro sam ne~im da se zanimam. Dobro, bi}u vlast. Reci ti meni,’Romi, kojoj se to vlasti sudi? Kojoj?
VUK: E, u tome je stvar {to ste vi biv{a vlast. Evo, kao ovo sada.Zgrije{ili ste pa su vas otjerali, ko {to je i bilo, i sad vam sesudi.
MILO[: U mojoj zemqi, oca ti jebem?!
VUK: Neka bude ovdje u Be~u. Kao da vas je be~ka vlada uzaptila. Ili,jo{ boqe, da vas je narod be~kom sudu dao.
MILO[: Pa da, neblagodarna ku~ka!
AMIYA: Ko }e kô narod. Eto, sad svin~e uzelo sikir~e!
MILO[” (Amiyi)[ta ka`u na{i? Gore?
VUK: Znajte, mnogi bi vam sudili.
AMIYA: Ima pravo, mnogi bi ti sudili.
VUK: I vi biste Kara|or|ija predali da mu se glava ne oma~e, pa jesamo ona pretjekla i eto je sad na ~ardaku u Stambolu.
MILO[: Drugo je to. To je bilo zbog stoke, naroda.
VUK: Ne velim. Zbog naroda, da se lak{e prelomi za jednoga vo`da.
MILO[: (Amiyi)[ta }e sa mnom biti?
VUK: Sa~ekajte i vidje}ete.
AMIYA: Ne znam, `ivota mi. Na{i s neba ni{ta ne javqaju. Bi}e vaqdaneke vajde od ovoga.
MILO[: Dobro. Je l’ ovde?
VUK: Malko daqe. Kod balkona.
AMIYA: Ovo ti je sin smestio, ja ti ka`em. ’Rani pa{~e da te ujede.
MILO[: Trk na nebo pa agituj za mene!
Amiya ode.
VUK: Izvini}ete za to. Ne}u da ’mrem! Pri|ite. Vi ste Milo{Obrenovi}?
MILO[: Kwaz.
VUK: Biv{i, dakle, knez. Prvo }u vam pro~itati ta~ke optu`nice.Mo`ete se kratko izjasniti o svakoj ponaosob. Onda }emovidjeti potrebuje li da vam se i daqe sudi. Jasno?
88 Aleksandar Pej~i}
MILO[: Ko prazno jaslo.
VUK: U Va{oj zemqi, u Va{e vrijeme nije postojalo nikakvijehzakona. Gdje ste vi, tu je i zakon, a gdje nijeste i onako ga nema?
MILO[: Nisam ga bele`io. ’Artije se lako zature. Sve sam moro u glavida nosim.
VUK: A zato vam je tolika glava!
MILO[: Tol’ko zakona, moro sam negde smestiti.
VUK: Pa ba{ u glavu pored tolikijeh praznijeh papira?! Svakapravica, ma i najgora bila, boqa je od one koje nema. Za vremenaKara|or|ija svojijem sam o~ima vidio kada je Kara|or|ije,po{to su i sa Dositejem tjerali sprdwu, uzeo wegovu ruku,poqubio i kazao: “Kojekude, ko s u~enima ne bude ’vako postupao– kubura mu!”
MILO[: I to je tebi pravica? Kubura mu? Malo se po{ali{ i odma’teubije! Crni pas! Nekum! U dupe ga jebem!
VUK: Gre’ota je mrtvog. Narod veli: na mrtvog me|eda i zec kuracdi`e.
MILO[: [ta ja imam s tim {to je mrtav? Sam je tra`io. Je l’ teo nebeskocarstvo – jeste! Je l’ sam mu u~inio – jesam. I opet vam ne vaqam!
VUK: Mir! ’O}ete da vam {tulom probijem mozak! Uzaptili ste iliprotjerali svakog koji je samo i pomislio da je zaslu`en zaote~estvo. Izme|u ostalijeh i mene si otjerao!
MILO[: Spo~itavawe. Da je neko od vajde bio osto bi u Srbiji. Buva se iker otresa.
VUK: A ovi drugi, oni su se sami uzaptili?
MILO[: To su polu-qudi.
VUK: Kako polu?
MILO[: Tako. Gre{ili jesu, al’ su i sami uvideli svoje zablude. Jedan jesam, ~ini mi se u~iteq, tra`io da ga li~no okujem. Ipak je biokarakter.
VUK: Da nije djecu u~io pravdi i po{tewu?
MILO[: U~io i’ je da misle bez mog odobrewa. Deca su to. Jo{ im trebada misle pored svi’ poslova u poqu!
VUK: Ne}e biti. Taj u~iteq je molio za milost, da ga ne ubijete, jervam je k}er opkora~io. Poslije su mu va{i momci glavu osjekli!
MILO[: Spo~itavawe. Ko zna ~iju je ku}u opoganio.
Da Bog po`ivi gospodara 89
VUK: ’O}e to. Ne jebu se Obrenovi}i svaki dan.
MILO[: Jebala te ova igra! Ne}u vi{e! Pro`iveo si ceo vek zar sad date ukapim?!
VUK: Ne}e{ vi{e nikog. Kazano mi je da te priprjemim.
MILO[: Ko?!
VUK: Skup{tina.
MILO[: Znao sam! E, pa ne}u vam ga majci moliti! Ima{ li jo{ takvihgadosti, oca ti lajavog sakatog jebem.
VUK: Trista ~uda, biv{i kne`e. Protjerao si cijelo selo iz Top-~idera da bi kasnije pokupovao imawa za bambadava?
MILO[: ^ine}i se ’voliko, nisu se skr’ali od rada.
VUK: Sudu govori{ VI!
MILO[: Nisu se, gospodine sudija, skr’ali od rada. [ta }e im ondawive?
VUK: S ovijem ta~kama optu`nice, a ima ih jo{, ve} ste dotjerali dotridjeset godina te{ke robije.
MILO[: Uvek sam bio vredan. [ta je to tri’es’ godina?
VUK: Dobro. Idemo daqe. Svu trgovinu ste uzeli sebi.
MILO[: Moro se neko `rtvovati za narod. To su sve neuki qudi, ne znajukako treba trgovati. Vaqalo ih je podu~iti.
VUK: Toliko si narod podu~avao da niko nije vlastan od onoga {toima. U svako doba mo`e{ im sve uzeti, najposlije i ~ast!
MILO[: Ko }e ako ne ja? Ko? Uzimo sam im ~ast da je pri~uvam, da se ne’ar~i. Ovako, oni bi je sami prodali. Da je sva wihova ~astostala kod mene, ne bi mi ga majci ostali stoka bez repa! Sve suto neblagodarne ku~ke.
VUK: Ti se ni~ega ne odri~e{?
MILO[: Ko se pametan dobrih dela opra{ta?!
VUK: Ne}emo daqe. Nema{ tolikijeh `ivota kol’ko si robije na-kamario!
MILO[: Velik ~ovek veliko i kamari.
VUK: Jo{ da ti pro~itam presudu. Moram se nazuti da se kako go|uspijem na stolicu.
MILO[: Ti bi da ispane{ ve}i bogaq no {to jesi.
VUK: Sve vrhovne sudije su na pijedestalu.
90 Aleksandar Pej~i}
Pauza.
VUK: Uzvi{ewe, kô biwa{!
MILO[: Ja s biwa{a kowa ja{em!
VUK: Kow je ovdje sjedio prije mene.
MILO[: Ako mi probu{i{ stolicu. Pazi de!
Vuk se spotakne, dok je poku{avao da se uspewe na kwa`evsku stolicu, iprili~no trapavo padne.
MILO[: Mani se }orava posla, {}opa}e{ i drugu nogu.
VUK: (Po{to se nekako pridigao, bez Milo{eve pomo}i)Do|i ovamo! Ova stolica ide na sto.
MILO[: Ako }ete da me ubijete ostav’te mi bar wu u `ivotu. Nije tobilo koja, no kwa`evska! Tol’ke sam godine u woj stolovo!
VUK: Dr`i drugi kraj! Hajde! Sad! Op! Op! Op! Tako! Na sredu stola.Joj!
MILO[: [ta ti je?
VUK: Krsta, tu`an ti sam!
MILO[: Krsta, nego. Kad o’{ da se pipa{ vlasti.
Milo{ ponosito gladi stolicu.
MILO[: Ona ti je do’akala kad ja ve} nisam mogo. Klawaj, klawaj.
VUK: Daj kwige! Obe! Po{to ne mogu da sjednem sad nikako nek’kwige, kao dio mene, budu na stolici.
MILO[: Mi~i tu pogan! Ajd’ ti {to si seo, al’ one! ’Artijetine!
VUK: A mo`da te “artijetine” budu milostivije od mene prema tebi?Bogohuqitequ, tu je Novi zavjet!
MILO[: (Dodaje mu kwige)Znam. ^uo sam {ta s’ `vrqo.
VUK: Tako. Ovdje }e biti Novi zavjet i Srpski rje~nik. Klekni!
MILO[: Vu~e?
VUK: Klekni, pred ovijem sudom! Klekni!
Vuk {tapom udari Milo{a po kolenu, ovaj posrne i do|e u kle~e}ipolo`aj.
MILO[: A! Oca ti jebem!
VUK: Ve{tije ovaj {tap jezi~avi od mene.
Da Bog po`ivi gospodara 91
MILO[: Joj! Ako si me ubo`io ...
VUK: Kle~i, Milo{e, da se nau~i{ i tome poslu. Kle~i dok pro~itamnarodnu presudu ... Biv{i kne`e Milo{e, osu|uje{ sa na do`i-votnu te{ku robiju!
MILO[: Samo tako? Nimalo sve~anije? Ja sam gospodar! I marvi ka`e{,okiti{ pre no {to je zakoqe{.
VUK: A ti bi i paradno da ode{ na robiju?
Milo{, pun gneva, poku{ava da se pridigne. Vidno je da ga starost mu~i.
MILO[: Ako te je skup{tina ovlastila ... Joj!
VUK: ^ekajte, evo vam ruke.
MILO[: ^ibe! ... Onda }u je raspustiti. Izabra}u ja boqu ...(Poklecne mu koleno i opet padne)
VUK: [ala je, gospodaru, dajte da vam pomognem.
MILO[: (Pre~uje Vukovu repliku u nastupu jarosti)Niko mi ne treba! Opet }u se sam uspeti!
VUK: Bez mene ne mo`ete.
MILO[: A narod!? Narod te nije ovlastio!
VUK: Jo{ i ovo da vam ka`em: znajte da, u Srbiji, oni koji vas najvi{emrze i kada vam `ele najve}e zlo, vele: “Da Bog po`ivi go-spodara!”
MILO[: Zato {to me vole!
VUK: Ne dô Bog da ku{ate tu qubav. Ne}e vaqda da vi~u: da Bog umorigospodara?!
MILO[: La`e{! La`e{! La`e{, pa{~e kqakavo!
VUK: La`em ... [alio sam se za ovo su|ewe.
MILO[: [alio?!
VUK: To vam je za ono “`itije” !
MILO[: More, samo da ti ustanem!
Vuk mu pru`a ruku, ovaj nevoqno prihvata.
MILO[: Misli{ da sam lud?! To si ti i onaj moj nesin da me kap udari, paposle, nikom ni{ta – Bog je tako hteo! Wega! Wega ste izvi-kali, oca vam nezahvalnog ...
VUK: Vi ste se malko nasikirali, ali, dobro }e vaqda biti.
MILO[: Kako “vaqda”!
92 Aleksandar Pej~i}
Iz mraka ponovo izrawa Amiya.
MILO[: (Amiyi)’De si ti kad me ovaj pred ukop dovede? Srce da mi isko~i!
VUK: Uvijek ste bili puni `ivota, i jo{ se dr`ite. [ala je ...
AMIYA: [ta }u ti sad kada si sinu uturio vlast u ruke. Spremi glavu zaposlu`avnik.
Iza scene se prvo ~uje jak `amor, zatim: “Da Bog po`ivi gospodara!@iveo! @iveo!” Potom Mihajlov glas: “Babo, izi|i na balkon!”
Narod: Da Bog po`ivi gospodara!
MILO[: [ta ’o}e?! Glavu?! Ne dam glavu! @ivu ne dam.
VUK: Gospodaru, ono je Mihajlov glas.
AMIYA: Dok te ]opa zamajava, nesta vlasti, nesta slasti, pred nosom!
MILO[: Nije mogu}e!
VUK: Jeste! Idem da vidim.(@urno izlazi na balkon i zatvara vrta za sobom)
AMIYA: Em se sprdo s tobom, em tvom nesinu utrapio vlast!
Milo{ se zatetura u poku{aju da {tapom otera Amiyu.
MILO[: ^ibe! ... ^ibe, prikazo!
Ulazi Vuk.
VUK: Zar poludjeste pred kapijom raja? S kime se svadite?!
AMIYA: Eto ti, jesam ti lepo reko. Turi}e te u kwi`urine s naslovom:Biv{i kwaz u poku{aju da uzja{e kne`inu.
MILO[: Ku{! Ku{! Ku{! ’De mi sabqa!
VUK: Gospodaru, {ta vas ugrabi?
MILO[: Je l’ Mihajlo?
VUK: Pa, velim vam – Mihajlo!
MILO[: Ajoj! Ajoj, meni! Moja bela glava ode!
VUK: Ne zapjevajte! Ispred ku}e je s narodom. Vi~e vas na balkon.
MILO[: Ajoj! Joj, nesine crni! Pa ’de wega kraj mene `iva.
VUK: (Doseti se)Dopustite da Vam ja prvi ~estitam.
MILO[: Za ovo ode glava.
VUK: I poqubim ruku.(Uzima ga za ruku)
Da Bog po`ivi gospodara 93
Iza: “Da Bog po`ivi gospodara! @iveo! @iveo!”
VUK: Moj svijetli kwa`e, narod vas ho}e.
MILO[: E, ne dam glavu!
VUK: Ho}e Vâs za kwaza.
MILO[: Mene?
VUK: Vas!
MILO[: Ma .. Vu~e, dosta je za ono “`itije”.
VUK: Prvi sam vam ~estitao. Doveo ih Mihajlo da vas obraduje,svijetli kwa`e.
MILO[: Mene?!... Setili se svoga dobrotvora!
AMIYA: Oslobodioca.
VUK: Oslobodioca, kwa`e.
AMIYA: Oca ote~estva!
VUK: Oca ote~estva!
AMIYA: Milo{a Velikog.
VUK: Velikog Milo{a!
MILO[: Gre{i{ ’Romi.
VUK: Mo`e biti, gospodaru, star sam.
MILO[: Milo{ Veliki – tako treba!
VUK: Milo{ Veliki!
MILO[: More, Koya Milo{! Setio se narod.
Iza: “Da Bog po`ivi Gospodara! @iveo! @iveo!”.
VUK: Kazao sam da vas pri~ekaju. Dok se ne sprijemite.
MILO[: Slu{aj kako piju~u! Dobri narod! Mene ’o}e!
AMIYA: Posle mog pada s neba, ovo je najve}e ~udo!
MILO[: ^udo!
VUK: Vi ste to va{ijem ranijim vladawem i zaslu`ili.
MILO[: Dodaj mi: odoru, sabqu, lentu, kapu. Ne mogu ovakav pred mojdobri narod.
Nadaqe se scena odvija u Milo{evom opremawu, obla~ewu kojom prili-kom mu Vuk poma`e.
94 Aleksandar Pej~i}
MILO[: Amiya, da vidi{ da mi se jedan konak u Top~ideru izgradi. Doprole}a!
AMIYA: Kako }u kad sam mrtav?
MILO[: Ne zanovetaj!
VUK: E, ne}emo tako, kwa`e!
MILO[: Vidi, Topal opet prdi.
VUK: Jo{ za jako{we vladavine pogradili ste dvore po cijelojSrbiji! @ivite kao kakav zemaqski Bog. Kad tako ~inite, akako }e ~iweti potomstvo na{e? Kad svaki vladar podigne sebidvore po vascijeloj zemqi, a kud }e narod? Nikog ne}e ostati dovladara.
MILO[: Zemqa bez vladara ko ku}a bez duvara!
VUK: Sakloni Bo`e da ja Vas kudim, no za va{e dobro.
MILO[: Vid’o bi ja tvoje dobro da mene ne izabra{e. Daj levi rukav. Tibi da prdim samo u jednom konaku? [pijoni dojave mojimzlotvorima i {ta onda? Upadnu i odre`u glavu!
VUK: Ne}ete, vaqda, svaku drugu no} u drugom konaku no}ivati?
MILO[: Nego! Sabqu oglancaj.
VUK: Ipak smo mi qudi u godinama.
MILO[: ]ora ima da se ubije! Odma’!
VUK: Svijetli kwa`e, omraza nikom dobra nije donijela, a pogotovune spokojan san.
AMIYA: Pusti ]oru nek’ se malo poigra o bukagijama dok se ne obesi okvaku.
MILO[: ^ine}i se ’voliko, mo`da sam prekarda{io.
VUK: Jakako, svijetli kwa`e.
MILO[: Imamo li mi tamo u Srbiji kvaka po ’apsanama?
VUK: Ne bih vam mogao re}i. Za ranije ih nije bilo.
MILO[: To da se odmah postavi! Tako je u celoj Jevropi. Ne}u da mi sespo~itava kako nisam reformator!
VUK: Tek sad vidim na koliku }ete vi polzu biti ota~astvu.
AMIYA: A {to }e tek narod da vidi.
MILO[: Vu~i} nek me do~eka sa ostalima, ipak je on presednik skup-{tine. Red bi bio.
Da Bog po`ivi gospodara 95
VUK: I bi}e. Ne mo`emo mimo reda.
MILO[: Daj, bre, tu kapu... Pogledaj me, jesam li kô i na slici?
VUK: U prirodi jo{ ste svijetliji.
MILO[: A da skinem kapu pa ovako u ruci s wom?
VUK: Tako }e vam se vidjeti bjele vlasi.
MILO[: I treba, nek vide {ta su mi u~inili!
VUK: Nijesu bili prosvijetqeni, ali, kad im otvorite {kole, onda,prosvijetqeni, boqe }e vas paziti.
MILO[: Potamo se.
VUK: Odmah naredite – svud, gdje god je ve}a varo{!
MILO[: ’Ajd, otvori}u ti {kolu pa se igraj sudije i su|ewa.
VUK: To je bilo za va{e dobro, da vam predstavim.
MILO[: Dobro me Bog spasio tvojega dobra, robije. Ako turi{ u kwi-`urinu da sam ’toi~ vitlo ovim po salonu, nabi}u ti je celu udupe!
Iza: “Da Bog po`ivi gospodara! @iveo! @iveo! @iveo!”
MILO[: ^ibe.(Krene pa se vrati)
MILO[: (Stolici)Ne zaboravqam ja tebe; zajedno smo do{li, zajedno se i vra}amo.
VUK: Zahvaqujem svijetli ...
Milo{ poqubi naslon stolice.
MILO[: ^ibe, more!
[utne Vuka u {tulu, ovaj zavr{i na svojoj zadwici.
MILO[: (Odlaze}i)Narode, eto mene ...
AMIYA: I posle, Amiya se u dupe zavuko a nije me ni pomen’o!
VUK: (Prvi put jasno ugleda Amiyu)Amiya?! Naopako, da ne}u mrijeti!
AMIYA: Ne}e{. Ne pre wega.
VUK: (Sede}i)Da Bog po`ivi gospodara!
96 Aleksandar Pej~i}
