71 Davidov grijeh i pokajanje

71 Davidov grijeh i pokajanjeOvo se poglavlje zasniva na 2. Samnelovoj 11 i 12.

717 Biblija ima malo pohvala za ljude. Malo se prostora posveuje nabrajanju vrlina ak i najboljih ljudi koji su dosad ivjeli. Ova utnja nije bez svrhe i bez pouke. Sve su dobre osobine koje ljudi posjeduju Boji darovi. Oni ine dobra djela milou Bojom kroz Krista. Budui da sve duguju Bogu, slava za ono to jesu i to ine pripada samo Njemu. Oni su samo orua u njegovim rukama. tovie, kao to sve pouke iz biblijske povijesti ue, opasno je hvaliti i uzdizati ovjeka, jer ako tko izgubi iz vida svoju ovisnost o Bogu i pouzda se u vlastitu snagu, on e sigurno zgrijeiti. ovjek se bori s neprijateljima koji su snaniji od njega. Jer naa borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnika ovoga mranog svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima. (Ef 6,12) Nama je nemogue vlastitom snagom opstati u borbi, i sve to odvraa na um od Boga, sve to vodi k samouzvienju i ovisnosti o samome sebi, sigurno priprema put naem porazu. Svrha Biblije je usaditi u nas nepovjerenje u ljudsku silu i potaknuti povjerenje u boansku.

Duh samopouzdanja i samouzvienja pripremio je put za Davidov pad. Laskanje i suptilne drai vlasti i raskoi nisu ostale bez utjecaja na njega. Odnosi s okolnim narodima su takoer izvrili svoj zao utjecaj. U skladu s obiajima koji su prevladavali medu istonjakim vladarima, kraljevima se nije sudilo za zloine koji se nisu opratali podanicima, monarh nije imao istu obvezu samokontrole kao i podanici. Sve je to umanjilo Davidov osjeaj ogromne teine grijeha. Umjesto da se s poniznou osloni na Jahvinu silu, on je poeo vjerovati svojoj vlastitoj mudrosti i moi.

718 im Sotona uspije odvojiti duu od Boga, jedinog Izvora sile, on e nastojati pobuditi nesvete elje ljudske tjelesne naravi. Djelo neprijatelja nije naglo, ono u poetku ne iznenauje i zapanjuje, ve tajno potkopava utvrde naela. Ono poinje s naoko malim pojedinostima, zanemarivanjem vjernosti i potpunog oslanjanja na Njega, sklonou da se slijede svjetovni obiaji i postupci.

Prije svretka rata s Amoncima David se, preputajui zapovijedanje vojske Joabu, vratio u Jeruzalem. Izraelci su ve pokorili Sirijce, a potpuni poraz Amaleana se inio sigurnim. David je bio okruen plodovima svoje pobjede i astima svoje mudre i vjete vladavine. Upravo tada, kad se opustio i bio neoprezan, kua je iskoristio priliku da zaokupi njegov um. injenica da se Bog tako blisko povezao s Davidom i pokazao mu tako veliku naklonost trebala mu je biti najsnaniji poticaj da svoj karakter ouva neuprljan. Ali kad se u svom samopouzdanju i udobnosti prestao oslanjati na Boga, David je popustio Sotoni i na svoju duu navukao mrlju grijeha. On, voda naroda koga je Nebo imenovalo, izabran od Boga da vri njegov Zakon, i sam je pogazio njegove uredbe. On koji je trebao biti strah onima koji ine zlo, svojim vlastitim djelom je ojaao njihove ruke.

U opasnostima tijekom svog ranijeg ivota David je svjestan svog potenja mogao svoj sluaj povjeriti Bogu. Gospodnja ga je ruka sigurno vodila pored nebrojenih zamki koje su postavljane pred njegove noge. Ali sada, kriv i nepokajan, on nije traio pomo i vodstvo Neba, ve se nastojao osloboditi opasnosti u koje ga je grijeh uvukao. Bat-eba, ija se kobna ljepota pokazala kao zamka za kralja, bila je ena Urije Hetita, jednog od Davidovih najhrabrijih i najvjernijih asnika. Nitko nije mogao predvidjeti posljedice ako se sazna za ovaj zloin. Boji je Zakon preljuboinca osuivao na smrt, a vojnik ponosna duha, koji je bio osramoen, mogao se osvetiti oduzimajui ivot kralju ili potiui narod na pobunu.

Svi su se napori to ih je David uloio da sakrije svoju krivnju pokazali uzaludnim. On se predao Sotoninoj sili, opanost ga jeokruivala, a ekalo ga je obeaenje vee od smrti.

719 inilo se da nema izlaza i on je u svom oaju pourio da preljubu doda i ubojstvo. Onaj koji je poluio aulovo unitenje nastojao je i Davida odvesti u propast. Premda su kunje bile razliite, one su bile iste jer su vodile k prijestupu Bojeg Zakona. David je mislio da ako neprijateljska ruka ubije Uriju u bici, krivnja za njegovu smrt nee se moi pripisati kralju koji je bio kod kue, Bat-eba e biti slobodna da postane njegova ena, i tako e se odagnati sumnja i spasiti kraljeva ast.

Urija je postao nosilac svoje vlastite smrtne presude. U pismu koje su njegove ruke donijele Joabu kralj je zapovjedio: Postavi Uriju naprijed, gdje je najei boj, pa uzmaknite iza njega: neka bude pogoen i neka pogine. Joab, ve uprljan krvlju samovoljnog ubojstva, nije oklijevao posluati kraljevu naredbu i Urija je pao od amonskog maa.

Dotada je zapis o Davidovoj vladavini bio takav da mu je malo monarha bilo ravno. O njemu je napisano da je kraljevao inei pravo i pravicu svemu svome narodu (2 Sam 8,15). On je svojim potenjem stekao povjerenje i odanost naroda. Ali kad se odvojio od Boga i predao se Zlome, on je za neko vrijeme postao Sotonin poslanik, a ipak je drao poloaj i autoritet koji mu je Bog dao, zahtijevajui poslunost koja e ugroziti duu onoga koji mu se pokori. I Joab, koji je svoju odanost podario kralju a ne Bogu, prekrio je Boji Zakon jer je kralj to zapovjedio.

Bog je Davidu dao vlast, ali da je koristi samo u skladu s boanskim Zakonom. Kad je zapovjedio ono to se protivilo boanskom Zakonu, grijeh je bio posluati. jer nema vlasti osim od Boga (Rim 13,1), ali mi ih ne trebamo sluati ako se protive Bojem Zakonu. Apostol Pavao, piui Korinanima, iznosi naela po kojima se trebamo vladati. On kae: Naslje-dujte mene, kao to i ja nasljedujem Krista! (1 Kor 11,1)

Davidu je poslano izvjee o izvrenju naredbe koju je poslao, ali je bilo tako pozorno sroeno da ne umijea ni Joaba ni kralja. Joab zapovjedi glasniku ovako: Kad pripovjedi kralju sve to se dogodilo u boju, moda e se kralj razljutiti a ti mu reci:

720 Poginuo je i tvoj sluga Urija. Glasnik krenu na put, doe k Davidu i pripovjedi mu sve to mu je naloio Joab.

Kraljev odogvor je bio: Ovako reci Joabu: Nemoj to uzimati toliko k srcu, jer ma prodire sad ovoga, sad onoga. Udaraj jo jae na grad i obori ga! Tako e mu vratiti sranost!

Bat-eba je oplakivala svog mua uobiajen broj dana, a kad su oni proli, posla David po nju i uze je u svoj dvor, i ona mu posta ena. Onaj ija njena savjest i uzvien osjeaj asti nije dopustio, ak kad mu je i ivot bio u opasnosti, da svoju ruku digne protiv Gospodnjeg pomazanika, toliko je pao da je mogao uvrijediti i ubiti jednog od svojih najvjernijih i najhrabrijih vojnika, i nadati se da e nesmetano uivati nagradu za svoj grijeh. Jao, potamnje zlato, to suho zlato! (Tu 4,1)

Sotona je od poetka ljudima prikazivao dobitak to ga mogu osvojiti prijestupom. On je tako zaveo anele. Tako je on kuao i Adama i Evu. On tako jo uvijek navodi mnotvo na neposlunost Bogu. Put prijestupa izgleda poeljan, a na koncu vodi k smrti (Izr 14,12). Sretni su oni koji kad zakorae na ovaj put, shvate kako su gorki plodovi grijeha i na vrijeme ga ostave. Bog u svojoj milosti nije dopustio da varljive nagrade grijeha odvuku Davida u potpunu propast.

Boje posredovanje je postalo nuno i zbog Izraela. Kako je vrijeme prolazilo, Davidov je grijeh s Bat-ebom postao poznat, a pojavila se i sumnja da je on planirao Urijinu smrt. Gospod je bio obeaen. On je pomagao i uzvisivao Davida, a David je pogreno prikazao Boji karakter i nanio sramotu njegovu imenu. To je umanjivalo mjerilo dobrote u Izraelu, a u mnogim umovima i odvratnost prema grijehu, a oni koji nisu ljubili i bojali se Boga bili su ohrabreni u svojim prijestupima.

Proroku Natanu je zapovjeeno da Davidu donese poruku ukora. Bila je to izrazito otra poruka. Malom broju vrhovnika se mogao izrei ovakav ukor a da cijena ne bude sigurna smrt za onoga koji ukorava. Natan je bez oklijevanja prenio boansku presudu, a ipak je to uinio s takvom nebeskom mudrou da je pobudio kraljevo suosjeanje, njegovu savjest i s njegovih usana uo smrtnu presudu samome sebi.

721 Pozivajui Davida kao boanski imenovana uvara prava svog naroda, prorok je ponovio priu o nepravdi i tlaenju to ih je trebalo ispraviti.

U nekom gradu ivjela dva ovjeka, rekao je, jedan bogat, a drugi siromaan. Bogati imae ovaca i goveda u obilju. A siromah nemae nita osim jedne jedine ovice koju bijae kupio. Hranio ju je, i ona je rasla kraj njega i s njegovom djecom; jela je od njegova zalogaja, pila iz njegove ae; spavala je na njegovu krilu: bila mu je kao ki. I doe putnik k bogatom ovjeku, a njemu bilo ao uzeti od svojih ovaca ili goveda da zgotovi gostu koji mu je doao. On ukrade ovicu siromaha i zgotovi je za svog pohodnika.

Kralj se razbjesnio i uzviknuo: Tako mi ivoga Jahve, smrt je zasluio ovjek koji je to uinio! etverostruko e naknaditi ovcu zato to je uinio to djelo i to nije znao milosra! (2 Sam 12,5.6)

Natan je usmjerio svoj pogled na kralja i podiui svoju desnu ruku prema nebu sveano izjavio: Ti si taj ovjek! Zato si, nastavio je, prezreo Jahvu i uinio ono to je zlo u njegovim oima? Krivci mogu pokuati, kao to je David uinio, prikriti svoj grijeh od ljudi, oni mogu nastojati trajno prikriti zlo djelo od ljudskog pogleda ili znanja, ali sve je golo i otkriveno oima onoga komu moramo dati raun (Heb 4,13). Nita nema skriveno to nee trebati da se otkrije, ni tajno to nee trebati da se dozna. (Mt 10,26)

Natan je objavio: Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom, ja sam te izbavio iz aulove ruke Zato si prezreo Jahvu i uinio ono to je zlo u njegovim oima? Ubio si maem Uriju Hetita, a njegovu si enu uzeo za svoju enu. Jest, njega si ubio maem Amonaca. Zato se nee nikada vie okrenuti ma od tvoga doma Evo ja u podii na te zlo iz tvoga doma. Uzet u tvoje ene ispred tvojih oiju i dat u ih tvome blinjemu Ti si dodue radio tajno, ali ja u ovu prijetnju izvriti pred svim Izraelom i pred ovim suncem!

722 Prorokov je ukor dirnuo Davidovo srce, savjest je bila probuena, i on je uvidio svu veliinu svoje krivnje. Njegova se dua pognula u pokajanju pred Gospodom. S drhtavim usnama on je rekao: Sagrijeio sam protiv Jahve. Sve zlo to ga inimo drugima dosee i do Boga. David je teko zgrijeio protiv Urije i Bat-ebe i on je to duboko osjeao. Ali u odnosu na Boga, njegov je grijeh bio daleko vei.

Premda se u Izraelu nije mogao nai nitko tko bi izvrio smrtnu kaznu na Gospodnjem pomazaniku, David je drhtao da ga brza Boja osuda ne smakne krivog i bez oprosta. Ali njemu je preko proroka poslana poruka: Jahve ti oprata tvoj grijeh: nee umrijeti. Ipak, pravda se morala izvriti. Smrtna presuda je prenesena s Davida na dijete grijeha. Tako je kralj dobio priliku za pokajanje, dok mu je patnja i smrt djeteta, kao dio njegove kazne, bila daleko tea od vlastite smrti. Prorok je rekao: Ali jer si s tim djelom prezreo Jahvu, neminovno e umrijeti dijete koje ti se rodilo.

Kad se dijete razboljelo, David se postom i dubokom po-niznou molio za njegov ivot. Odloio je svoju kraljevsku odoru, odloio je krunu, i noima leao na zemlji, alostan i slomljena srca, posredujui za nevino dijete koje je patilo zbog njegovog grijeha. A starjeine njegova doma stajahu oko njega da ga podignu sa zemlje, ali on ne htjede i ne okusi s njima nikakva jela. Poniznost i pokajanje su esto odvratili kaznu kad je osuda bila izreena nad osobom ili gradom, a Onaj koji je uvijek milostiv, brz da oprosti, slao je vjesnike mira. Ohrabren ovom milju David je ustrajao u svojim molbama sve dok je dijete bilo ivo. Kad je saznao da je ono umrlo, on se tiho pokorio Bojoj zapovijedi. Pao je prvi udarac osvete koju je on sam proglasio pravednom, ali David, vjerujui u Boju milost, nije ostao bez utjehe.

Mnogi se, koji itaju povijest Davidova pada, pitaju: Zato je ovaj zapis javno objavljen? Zato je to Bog smatrao prikladnim da svijetu obznani ovu mranu stranicu ivota jednog od onih koje je Nebo tako visoko cijenilo? Prorok je u svom ukoru Davidu u vezi s njegovim grijehom rekao: Ali je s tim djelom prezreo Jahvu.

723 Tijekom sljedeih narataja nevjernici su ukazivali na Davidov karakter koji je nosio ovu tamnu mrlju, i s ushitom i porugom uzvikivali: Ovo je ovjek po Bojem srcu! Tako je vjera ismijavana, Bog i njegova Rije vrijeani, due otvrdnule u nevjeri, a mnogi, pod okriljem pobo-nosti, ohrabreni u grijehu.

Meutim, Davidova povijest ne prua potporu grijehu. Dok je hodio u skladu s Bojim savjetima, on je nazvan ovjekom po Bojem srcu. Kad je zgrijeio, to vie nije bila istina dok se pokajanjem nije vratio Gospodu. Boja rije jasno kae: Ali djelo koje uini David bijae zlo u oima Jahvinim. (2 Sam 11,27) I Gospod je preko proroka poruio Davidu: Zato si prezreo Jahvu i uinio ono to je zlo u njegovim oima? Zato se nee nikada vie okrenuti ma od tvoga doma, jer si me prezreo. Premda se David pokajao za svoj grijeh, primio oprost, a Gospod ga prihvatio, on je ponjeo pogubnu etvu sjemena to ga je sam posijao. Kazne nad njim i njegovim domom svjedoe o Bojoj odvratnosti prema grijehu.

Dotad je Boja providnost sauvala Davida od svih neprijateljskih zavjera i izravno je upotrijebljena da obuzda aula. Ali Davidov prijestup je promijenio njegov odnos s Bogom. Gospod nikako nije mogao odobriti bezbonost. On nije mogao upotrijebiti svoju silu da zatiti Davida od posljedica njegova grijeha kao to ga je titio od aulova neprijateljstva.

Velika se promjena dogodila i u samom Davidu. Njegov je duh bio slomljen svijeu o grijehu i njegovim dalekosenim posljedicama. Osjeao se ponien u oima svojih podanika. Njegov je utjecaj bio oslabljen. Dotada je njegov napredak pripisivan njegovoj savjesnoj poslunosti Gospodnjim zapovijedima. Ali sada su njegovi podanici, znajui za njegov grijeh, poticani da slobodnije grijee. Oslabljen je njegov autoritet u vlastitom domu kao i njegov zahtjev sinovima za potovanjem i poslunou. Osjeaj grenosti utiao ga je kad je trebao osuditi grijeh, i oslabio njegovu ruku kad je trebao provoditi pravdu u vlastitom domu. Njegov je zao primjer utjecao na njegove sinove, a Bog nije htio posredovati da sprijei posljedice. On je dopustio da se stvari prirodno odvijaju te je David bio otro kanjen.

David je cijelu godinu nakon grijeha ivio u prividnoj sigurnosti, nije bilo vanjskog dokaza Bojeg nezadovoljstva. Ali boanska kazna je bila nad njim.

724 Brzo i sigurno se bliio dan suda i osvete i nikakvo pokajanje ga nije moglo sprijeiti, kao i agoniju i sramotu koje e pomraiti njegov zemaljski ivot. Oni koji ukazivanjem na Davidov primjer pokuavaju umanjiti krivnju za vlastite grijehe trebaju nauiti iz biblijskog zapisa da je put prijestupa teak. Premda oni kao i David trebaju napustiti put zla, posljedice e grijeha i u ovom ivotu biti gorke i teke za noenje.

Bog je namjeravao da povijest Davidova pada slui kao opomena tako da se ni oni kojima je dao velike blagoslove i naklonost ne osjeaju sigurnima i zanemare budnost i molitvu. Tako se ona pokazala korisnom onima koji ponizno nastoje nauiti pouku koju je Bog namjeravao pruiti. Od narataja do narataja tisue su potaknute da shvate osobnu opasnost kuaeve sile. Davidov pad, ovjeka koga je Bog tako visoko cijenio, u njima je probudio nepovjerenje ti sebe. Shvatili su da ih samo Bog svojom silom moe sauvati kroz vjeru. Znajui da je i njihova snaga i sigurnost u Njemu, oni se boje zakoraiti na Sotonino zemljite.

ak i prije izricanja boanske presude nad Davidom on je poeo eti plodove prijestupa. Njegova savjest nije bila mirna. Proivljavao je agoniju duha izraenu u trideset drugom psalmu.

On kae:

Blaen onaj kome je grijeh otputen,

kome je zloin pokriven!

Blago ovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju,

i u ijemu duhu nema prijevare!

Preutjet sam htio, al kosti mi klonue

od neprestana jecanja.

Danju i nou ruka me tvoja titala,

snaga mi se troila ko za ljetnih ega. (Ps 32,1-4)

I pedeset prvi psalam je izraz Davidova pokajanja nakon

to je od Boga primio poruku ukora:

Smiluj mi se, Boe, po milosru svome,

po velikom smilovanju izbrii moje bezakonje!

725Operi me svega od moje krivice,

od grijeha me mojeg oisti!

Bezakonje svoje priznajem,

grijeh je moj svagda preda mnom

Pokropi me izopom da se oistim,

operi me, i bit u bjelji od snijega!

Objavi mi radost i veselje,

nek se obraduju kosti satrvene!

Odvrati lice od grijeha mojih,

izbrii svu moju krivicu!

isto srce stvori mi, Boe,

i duh postojan obnovi u meni!

Ne odbaci me od lica svojega

i svoga Svetog Duha ne uzmi od mene!

Vrati mi radost svoga spasenja

i uvrsti me duhom spremnim!

Uit u bezakonike tvojim stazama,

i grenici tebi e se obraati.

Oslobodi me od krvi prolivene,

Boe, Boe spasitelju moj!

Nek mi jezik klie pravednosti tvojoj! (Ps 51,1-16)

Tako je izraelski kralj svetom pjesmom koja se trebala pjevati na javnim okupljanjima njegova naroda, u nazonosti dvora, sveenika i sudaca, knezova i ratnika, i koja e na budue narataje prenijeti znanje o njegovu padu, opisao svoj grijeh, pokajanje i nadu u oprost kroz Boju milost. Umjesto da nastoji sakriti svoju krivnju, on je elio da tuna povijest njegova pada poui i druge.

Davidovo pokajanje je bilo duboko i iskreno. Nije pokuao ublaiti svoj zloin. Njegova molitva nije bila nadahnuta eljom da izbjegne kaznu. Uvidio je veliinu svog prijestupa protiv Boga, uvidio je prljavtinu svoje due i prezirao svoj grijeh. On nije samo molio za oprost ve i za istou srca. David nije u oaju predao bitku. U Bojim obeanjima grjeniku koji se kaje on je vidio dokaze o svom oprostu i prihvaanju.

rtve ti se ne mile,

kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.

rtva Bogu duh je raskajan,

srce raskajano, ponizno, Boe, nee prezreti.

(Ps 51,18.19)

726 Premda je David pao, Gospod ga je podigao. On je sada bio u skladnijem odnosu s Bogom i njegovi su mu blinji bili skloniji nego prije pada. Radostan zbog svog osloboenja on je pjevao:

Tad grijeh svoj tebi priznali

i krivnju svoju vie ne skrivah.

Rekoh: Priznat u Jahvi prijestup svoj,

i ti si mi krivnju grijeha oprostio

Utoite ti si moje,

od tjeskobe ti e me sauvat,

odjenut me radou spasenja. (Ps 32,5-7)

Mnogi su prigovarali zbog navodne Boje nepravde kad je potedio Davida, ija je krivnja bila tako velika, a odbio aula za neto to se u njihovim oima inilo manjim grijehom. Meutim, David se ponizio i priznao svoj grijeh, dok je aul pre-zreo ukor i nepokajanjem otvrdnuto svoje srce.

Ovaj dio Davictove povijesti ima veliko znaenje za grje-nika koji se kaje. To je jedan od najupeatljivijih prikaza koji su nam dani o borbama i kunjama ovjeanstva i iskrenom pokajanju Bogu i vjeri u Gospoda Isusa Krista. To se tijekom svih vjekova pokazalo kao izvor ohrabrenja duama koje su se nakon pada u grijeh borile pod teretom svoje krivice. Tisue Boje djece, koja su prijevarom navedena na grijeh, bilo je spremno prepustiti se oaju, ali kad su se sjetili kako je Davidovo iskreno pokajanje i priznanje Bog prihvatio, kako je usprkos tome on patio za svoj prijestup, i oni su se ohrabrili, pokajali i iznova pokuali hoditi putem Bojih zapovijedi.

Tko god pod Bojim ukorom ponizi duu, s priznanjem i pokajanjem, kao David, moe biti siguran da za njega ima nade. Tko god vjerom prihvaa Boja obeanja nalazi oprost. Gospod nikada nee odbaciti duu koja se iskreno kaje. On je dao ovo obeanje: ili u moje nek doe okrilje, neka sklopi mir sa mnom, mir neka sklopi sa mnom. (Iz 27,5) Nek bezbonik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek se vrati Gospodu, koji e muse smilovati, k Bogu naem, jer je velikoduan u pratanju. (Iz 55,7)

72 Abalomova bunaOvo se poglavlje zasniva na 2. Samuelovoj13 do 19.

727 uvi parabolu proroka Natana Davidova nesvjesna presuda samome sebi je glasila etverostruko e naknaditi, i njemu je trebalo biti sueno na temelju vlastite presude. Njegova etiri sina su trebala poginuti, a gubitak svakoga od njih bio je posljedica oeva grijeha.

David je dopustio da sramotni zloin Amnona, prvoroenca, proe bez kazne i ukora. Zakon je izricao smrt preljubnika, a Amnonov neprirodni grijeh udvostruio je njegovu krivicu. Meutim, David koji je samoga sebe osuivao za grijeh, propustio je prijestupnika privesti pravdi. Abalom, prirodni zatitnik sestre koja je bila tako gnusno osramoena, pune je dvije godine prikrivao svoju osvetniku namjeru, da bi je najposlije utoliko sigurnije izvrio. Na bratovu zapovijed Amnon, pijani oskvrnitelj, ubijen je prilikom gozbi kraljevih sinova.

Davidu je odmjerena dvostruka kazna. Donesena mu je strana vijest: Abalom je pobio sve kraljeve sinove, nije ostao od njih ni jedan jedini. Kralj ustade, razdrije svoje haljine i baci se na zemlju; i svi njegovi dvorani koji stajahu oko njega raz-drijee svoje haljine. Kraljevi sinovi, vraajui se u strahu u Jeruzalem, otkrili su ocu istinu; samo je Amnon bio ubijen, i oni zaplakae usav glas; a i kralj i svi njegovi dvorani plakahu. Abalom je pobjegao k Talmaju, kralju Geura, ocu svoje majke.

Amnon je kao i drugi Davidovi sinovi bio preputen sebinom uivanju. On je nastojao zadovoljiti svaku pomisao svog srca bez obzira na Boje zahtjeve. Usprkos svom velikom grijehu Bog ga je podnosio. Njemu je tijekom dvije godine pruena prilika za pokajanje, ali on je ostao u grijehu i smrt ga je pokosila da nepokajan eka stranu odluku Suda.

728David je zanemario dunost kanjavanja Amnonova grijeha i zbog nevjernosti kralja i oca i sinovljevog nepokajanja, Gospod je dopustio da dogaaji idu svojim tijekom i nije obuzdao Abaloma. Kad roditelji ili vladari zanemare dunost kanjavanja pokvarenosti, sam Bog e uzeti sluaj u svoje ruke. Njegova sila koja obuzdava sile zla bit e djelomino uklonjena i stvorit e se takav niz okolnosti da e grijeh kazniti grijehom.

Zle posljedice Davidovog nepravednog poputanja Amno-nu nisu bile okonane, jer je tada poelo Abalomovo otuenje od njegovog oca. Nakon to je pobjegao u Geur, David mu je, smatrajui da zloin njegova sina zahtijeva neku kaznu, odbio dopustiti da se vrati. A to je samo uveavalo, a ne umanjilo, nerazmrsiva zla u koja se kralj upleo. Abalom, energian, ambiciozan i nenaelan, izgnanstvom iskljuen iz sudjelovanja u poslovima kraljevstva, uskoro se prepustio opasnim planovima.

Joab je nakon dvije godine odluio pomoi u izmirenju oca i sina. Drei to na umu, on je pridobio suradnju ene iz Te-koe poznate po svojoj mudrosti. ena, koju je Joab pouio, predstavila se Davidu kao udovica kojoj je sin bio jedina utjeha i potpora. U svai jedan je sin ubio drugog, a sada su svi roaci u obitelji zahtijevali da se preivjeli sin preda krvnom osvetniku. Tako hoe, rekla je majka, da ugase eravicu koja im je ostala, da ne ostave mome muu ni imena ni potomstva na zemlji. Njen je poziv dirnuo kraljeve osjeaje i on je obeao eni kraljevsku zatitu za njenog sina.

Nakon to je iz njega izvukla opetovana obeanja za mladievu sigurnost, ona je preklinjala za kraljevsku milost, rekavi mu da govori kao ovjek koji nije u pravu to nije dopustio dovesti kui svog prognanika. Mi smo, rekla je, svi osueni na smrt, slini smo vodi koja se prolije na zemlju i vie se ne moe skupiti, i Bog ne podie mrtvaca: neka daklekralj misli na to da prognanik ne ostane izgnan daleko od njega.Ovaj njean i dirljiv prikaz Boje ljubavi prema grje-niku, koji je doao od Joaba, grubog vojnika, oit je dokaz da je Izrael poznavao velike istine otkupljenja. Kralj, osjeajui vlastitu potrebu za Bojom milosti, nije mogao odbiti ovaj poziv. Izdao je Joabu zapovijed: Idi i dovedi natrag mladia Abaloma.

729 Abalomu je doputeno da se vrati u Jeruzalem, ali ne i da se pojavi na dvoru ili susretne s ocem. David je poinjao uviati zle posljedice poputanja svojoj djeci, i premda je njeno volio ovog prekrasnog i darovitog sina, smatrao je nunim da kao pouku i Abalomu i narodu pokae odvratnost prema takvom grijehu. Abalom je dvije godine ivio u svom domu, ali je bio izgnan s dvora. Njegova je sestra ivjela s njim i njena ga je prisutnost ivo podsjeala na nepopravljivo zlo koje joj je naneseno. U oima javnog mnijenja knez je bio heroj, a ne prijestupnik. On je s ovom prednou poeo pridobivati srca naroda. Njegova je osobna pojava bila takva da je izazivala divljenje svih koji su ga promatrali. U svemu Izraelu ne bijae ovjeka tako lijepa kao Abalom komu bi se mogle izrei tolike pohvale: od pete do glave nije na njemu bilo mane. Nije bilo mudro to je kralj ostavio ovjeka Abalomova karaktera, ambiciozna, nagla i vatrena, da se tijekom dvije godine preputa mislima o navodnoj nepravdi. Davidov postupak kojim mu je dopustio da se vrati u Jeruzalem, a odbio da doe u njegovu nazonost, pribavio mu je osjeaje naroda.

Drei stalno na umu vlastiti prijestup Bojeg Zakona, David je izgledao moralno paraliziran, on je bio slab i neodluan, dok je prije svog grijeha bio hrabar i odluan. Njegov je utjecaj kod naroda bio oslabljen. I sve je to pogodovalo neprirodnim namjerama njegova sina.

Abalom je s pomou Joabova utjecaja ponovno puten u oevu prisutnost, i premda je dolo do vanjskog pomirenja, on je nastavio sa svojim ambicioznim planiranjem. On je sada uzeo neke kraljevske asti, koije i konje, i pedeset ljudi koji su pred njim trali. I dok je kralj sve vie bio sklon povlaenju i samoi, Abalom je neumorno pridobivao naklonost naroda.

Utjecaj Davidove ravnodunosti i neodlunosti preao je na njegove podanike, a zanemarivanje i odlaganje je obiljeavalo izvrenje pravde. Abalom je svaki sluaj nezadovoljstva vjeto iskoritavao za vlastitu dobit. Svakog se dana moglo vidjeti ovog ovjeka plemenita izraza lica na vratima grada, gdje je ekala skupina molitelja oekujui da za naknadu iznesu svoje nepravde.

730 Abalom se druio s njima i sluao njihove pritube, izraavajui suut s njihovim patnjama i alost zbog nedjelotvornosti vlade. Sasluavi prie Izraelaca, knez bi odgovorio: Vidi, tvoja je stvar dobra i pravedna, ali nee nai nikoga koji bi te sasluao kod kralja, dodajui: Ah, kad bi mene postavili za suca U zemlji! Svaki bi koji ima kakvu parnicu ili sud dolazio k meni, i ja bih mu pribavio pravo! A kad bi mu se tko pribliio da mu se pokloni, on bi pruio ruku, privukao ga k sebi i poljubio.

Potaknut vjetim ulagivanjem kneza, nezadovoljstvo upravom se brzo irilo. Pohvale za Abaloma su bile na usnama sviju. Njega se smatralo nasljednikom kraljevstva, narod ga je ponosno promatrao kao onoga koji je dostojan ovog velikog poloaja, a unjemu je gorjela elja da zauzme prijestolje. Time je Abalom predobivao srca Izraelaca za sebe. Ali kralj, zaslijepljen ljubavlju prema sinu, nita nije posumnjao. Kneevsko ponaanje to ga je Abalom usvojio David je smatrao namjerom da ukae ast dvoru i izrazi radost zbog pomirenja.

Dok su umovi naroda pripremani za ono to je trebalo slijediti, Abalom je tajno poslao izbrane ljude u sva plemena da dogovore mjere za pobunu. Onda se zaogrnuo platem vjerske pobonosti da bi prikrio svoje izdajnike namjere. Zavjet koji je uinio dok je jo bio u izgnanstvu morao se obaviti u Hebronu. Abalom je rekao kralju: Dopusti mi da odem u Hebron i da izvrim zavjet kojim sam se zavjetovao Jahvi. Jer kad bijah u Geuru u Aramu, tvoj se sluga zavjetovao ovako: Ako me Jahve dovede natrag u Jeruzalem, iskazat u ast Jahvi u Hebronu. Osjeajan otac, utjeen ovim dokazom pobonosti u svom sinu, otpustio ga je s blagoslovom. Urota je sada bila potpuno zrela. Abalomov krunski in licemjerstva je bio smiljen ne samo da zaslijepi kralja ve i da zadobije povjerenje naroda i tako ih povede u pobuni protiv kralja koga je Bog izabrao.

Abalom je otiao u Hebron, a s njim je polo dvije stotine ljudi iz Jeruzalema; bijahu to uzvanici, koji su bezazleno poli, ne znajui to se sprema. Ovi ljudi su otili s Abalomom, ne mislei da ih njihova ljubav prema sinu vodi u pobunu protiv oca.

731 Po dolasku u Hebron Abalom je odmah pozvao Ahitofela, jednog od Davidovih glavnih savjetnika, ovjeka uvenog po mudrosti, ije se miljenje smatralo pouzdanim i mudrim kao neko proroanstvo. Ahitofcl se pridruio urotnicima i zbog njegove potpore inilo se da e Abalomov plan sigurno uspjeti, privlaei pod njegovu zastavu mnoge utjecajne ljude iz svih dijelova zemlje. Kad se oglasila truba pobune, kneeve uhode su diljem zemlje proirile vijest da je Abalom kralj i mnogi su se ljudi okupili oko njega.

U meuvremenu vijest o pobuni je stigla do Jeruzalema, do kralja. David se iznenada pokrenuo i uvidio da se pobuna iri uneposrednoj blizini njegova prijestolja. Njegov vlastiti sin, sin kojeg je ljubio i kojem je vjerovao, planirao je preuzeti njegovu krunu, a nema sumnje, i oduzeti mu ivot. David se, u velikoj opasnosti, oslobodio depresije koja ga je tako dugo pris-tiskala i u duhu svojih ranijih godina pripremio se da se suoi sa stranim prilikama. Abalom je okupljao svoje snage u Hebronu koji je bio udaljen samo dvadeset milja. Pobunjenici su uskoro trebali biti na vratima Jeruzalema.

David je iz svoje palae promatrao glavni grad, brijeg velianstven, radost je zemlji svoj grad je kralja velikoga (Ps 48,2). Zadrhtao je pri pomisli da ga izloi pokolju i unitenju. Treba li pozvati podanike koji su i dalje ostali vjerni njegovom prijestolju i zapodjenuti bitku da zadri glavni grad? Hoe li dopustiti da Jeruzalem bude preplavljen krvlju? Onda je donio odluku. Strahote rata nisu trebale zadesiti izabrani grad. On e napustiti Jeruzalem i provjeriti vjernost svog naroda dajui im priliku da mu prue potporu. U ovoj velikoj krizi njegova je dunost prema Bogu i narodu bila da odri vlast koju mu je Nebo predalo. Pitanje sukoba on je povjerio Bogu.

U poniznosti i tuzi David je proao kroz vrata Jeruzalema, jer ga je pobuna voljena sina tjerala s njegova prijestolja, iz palae i od Bojeg Kovega. Narod ga je slijedio u dugoj, alosnoj povorci, poput pogrebne. Kralja su pratili njegovi uvari, Kereani, Peleani i est stotina Giana iz Gata pod zapovjednitvom Itaja. Ali David, s karakteristinom nesebinou, nije se mogao sloiti da ovi stranci koji su zatraili njegovu zatitu budu upleteni u ovu nevolju. Izrazio je iznenaenje to su bili spremni rtvovati se za njega. Kralj je rekao Itaju, Gianinu:

732 Zato i ti ide s nama? Vrati se i ostani kod kralja! Ti si stranac, prognan iz svoje zemlje. Juer si doao, adanas da te vodim da se potuca s nama, kad ja idem kamo me srea nanese. Vrati se i odvedi svoju brau natrag sa sobom, a Jahve neka ti iskae ljubav i vjernost!

Itaj je odgovorio: ivoga mi Jahve, i tako mi iv bio moj gospodar kralj: gdje god bude moj gospodar kralj, bilo na smrt ili na ivot, ondje e biti i tvoj sluga! Ovi su se ljudi iz neznabotva obratili oboavanju Jahve, a sada su pokazali svoju plemenitu vjernost svom Bogu i kralju. David je sa zahvalnim srcem prihvatio njihovu odanost njegovom oito gubitnikom sluaju te su svi preli preko potoka Kidrona, putem prema pustinji.

Povorka je ponovno zastala. Pribliavala se skupina odjevena u svete odore. Bijae ondje i Sadok i s njim svi leviti koji su nosili Koveg Boji. Davidovi sljedbenici su na ovo gledali kao na sretan znak. Prisutnost tog svetog simbola za njih je bilo obeanje o njihovom izbavljenju i konanoj pobjedi. On e nadahnuti ljude hrabrou da se okupe oko kralja. Njegova e odsutnost iz Jeruzalema unijeti strah medu Abalomove pristae.

Pogled na Koveg za trenutak je osnaio Davidovo srce radou i nadom. Ali uskoro su mu dole druge misli. Kao vladar postavljen nad Bojim nasljedstvom on je imao sveanu odgovornost. Ne osobni interesi, ve slava Bogu i dobro njegova naroda, trebali su biti prvi na umu izraelskog kralja. Bog, koji je prebivao medu kerubima, rekao je o Jeruzalemu: Ovo mi je poivalite vjeno (Ps 132,4); i bez boanskog autoriteta ni kralj ni sveenici nisu imali pravo da iz njega uklone simbol njegove prisutnosti. David je znao da njegovo srce i ivot moraju biti u skladu s boanskim uredbama, ili e Koveg postati sredstvo unitenja, a ne uspjeha. Pred njim je uvijek bio njegov veliki grijeh. On je u ovoj uroti prepoznao Boju pravednu kaznu. Ma koji se nije trebao odvojiti od njegova doma bio je izvuen iz korica. Znao je kakve bi mogle biti posljedice ovog sukoba. Njegova dunost nije bila da iz glavnog grada nacije ukloni svete uredbe koje su bile olienje volje njihovog boanskog Vrhovnika, ustav kraljevstva i temelj njegova napretka.

735Zapovjedio je Sadoku: Odnesi Koveg Boji natrag u grad. Ako naem milost u Jahve, on e me dovesti natrag i dopustiti mi da opet vidim njega i njegovo prebivalite. A ako rekne ovako: Nisi mi po volji! onda evo me, neka ini sa mnom to je dobro u njegovim oima!

David je jo dodao: Nisi li ti vidjelac? ovjek koga je Bog postavio da ui narod. vratite se u miru u grad, i vaa dva sina s vama, tvoj sin Ahimaas i libjatarov sin Jonatan. Evo, ja u se zadrati na ravnicama pustinje dok ne doe od vas glas da me obavijesti. Sveenici su u gradu za njega mogli obaviti dobar posao tako to e pratiti pokrete i namjere pobunjenika i tajno ih, preko svojih sinova, Ahimaasa i Hbjatara, prenositi kralju.

Kad su se sveenici okrenuli prema Jeruzalemu, vea je sjena prekrila skupinu koja je odlazila. Njihov kralj, bjegunac, izopenik, odbaen je od Bojeg Kovega, a budunost je bila zamraena strahom i zlim predosjeajima. David se uspinjao na Maslinsku goru, sve plaui, pokrivene glave i bos, i sav narod koji ga je pratio idae pokrivene glave i plaui. Tada javie Davidu da je i Ahitofel medu urotnicima s Abalomom. David je ponovno morao priznati da su njegove nevolje bile posljedica vlastitog grijeha. Prebjeg Ahitofela, najsposobnijeg i najmudrijeg od svih politikih voda, bio je potaknut osvetom za obeaenje obitelji u vezi s Bat-ebom koja je bila njegova unuka.

A David zavapi: Obezumi Ahitofelove savjete, Jahve. Kad je stigao na vrh gore, kralj se poklonio u molitvi stavljajui na Boga teret svoje due i ponizno traei boansku milost. inilo se da je na njegovu molitvu odmah odgovoreno. Huaj, Ar-anin, mudar i sposoban savjetnik, koji se pokazao kao vjeran Davidov prijatelj, doao je k njemu s razderanom odjeom i posut zemljom po glavi da svoju nesreu podijeli sa svrgnutim kraljem bjeguncem. David je vidio, kao da je bio boanski prosvijetljen, da je ovaj ovjek, vjeran i iskrena srca, bio potreban da svojim savjetima slui interesima kralja u glavnom gradu. Na Davidov zahtjev Huaj se vratio u Jeruzalem da ponudi svoju slubu Abalomu i sprijei Ahitofelove lukave savjete.

736 S ovim trakom svjetlosti u tami, kralj i njegovi sljedbenici poli su putem niz istonu padinu Maslinske gore, kroz stjenovitu i besplodnu pustinju, kroz divlje ravnice, du kamenitih i opasnih puteva, prema Jordanu. Kad je kralj David doao do Bahurima, izae odande ovjek od roda aulova. Zvao se imej, a bio je sin Gerin. Dok je izlazio, neprestano je preklinjao. Bacao je kamenje na Davida i na sve dvorane kralja Davida, premda je sva vojska sa svim junacima okruivala kralja s desne i lijeve strane. A imej je ovako govorio proklinjui: Odlazi, odlazi, krvnice, nitarijo! Jahve je okrenuo na tebe svu krv aulova doma, kojemu si ti oduzeo kraljevstvo. Ujedno je Jahve predao kraljevstvo u ruke tvome sinu Abalomu. Evo, sad si zapao u nevolju, jer si krvnik.

Tijekom Davidova blagostanja imej ni jednom rijeju ili inom nije pokazao da nije njegov odan podanik. Ali u kraljevoj nevolji ovaj Benjaminovac je otkrio svoj istinski karakter. On je potovao Davida na prijestolju, ali ga je proklinjao u nevolji. Drzak i sebian, on je smatrao da drugi imaju isti karakter kao i on, te je nadahnut Sotonom, iskalio svoju mrnju na onoga koga je Bog kanjavao. Duh koji navodi ljude da trijumfiraju, kleveu i nanose bol onima koji su u nevolji Soto-nin je duh.

imejeve optube protiv Davida su bile sasvim lane, neosnovane i zlobne klevete. David nije uinio nikakvu nepravdu aulu ili njegovoj kui. Kad je aul u potpunosti bio u njegovim rukama, kad ga je mogao ubiti, on je samo odsjekao dio njegova plata i predbacivao si to je tako pokazao nepotovanje prema Gospodnjem pomazaniku.

O Davidovom svetom potovanju prema ljudskom ivotu prueni su oiti dokazi, ak dok je i on sam bio progonjen kao divlja zvijer. Jednog dana dok se skrivao u Adulamskoj pilji, njegove su se misli vratile bezbrinim godinama djeatva i bjegunac je uzviknuo: O kad bi me tko napojio vodom iz betlehemskoga studenca to je kod vrata! (2 Sam 23,13-17) Betlehem je u to vrijeme bio u rukama Filistejaca, ali tada su se moni ljudi iz Davidove skupine probili kroz strau i donijeli betlehemske vode svom gospodaru. David je nije mogao piti.

737Ne dao mi Jahve da to uinim! uzviknuo je, Zar da pijem krv ovih ljudi! I on je s potovanjem prolio vodu kao prinos Bogu. David je bio ovjek ratnik, i vei je dio svog ivota proveo u prizorima nasilja, ali od svih koji su proli kroz ovakvu muku, malo je bilo onih koji su bili tako neznatno okorjeli i izopaeni kao David.

Davidov neak, Abiaj, jedan od njegovih najhrabrijih kapetana, nije mogao strpljivo sluati imejeve uvredljive rijei. Zar, uzviknuo je on, da ovaj uginuli pas proklinje moga gospodara kralja? Dopusti da odem prijeko i da mu skinem glavu! Ali kralj mu je zabranio: lito, rekao je, moj sin radi mi o glavi, a kamoli nee sada ovaj Benjaminovac. Pustite ga neka proklinje, ako mu je Jahve to zapovjedio. Moda e Jahve pogledati na moju nevolju te mi vratiti dobro za njegovu dananju psovku.

Savjest je upuivala Davida na gorku i poniavajuu istinu. Dok su njegovi odani podanici razmiljali o iznenadnom obratu sudbine, kralju to nije bila tajna. On je esto predosjeao trenutke poput ovih. udio se kako je Bog tako dugo podnosio njegove grijehe i odgaao zasluenu osvetu. A sada, u ovom uurbanom i alosnom bijegu, bosih nogu, s kostrijeti kojom je zamijenio svoju kraljevsku odjeu, dok su u brdima odjekivale alopojke njegovih sljedbenika, on je mislio na svoj ljubljeni glavni grad, mjesta koja su bila pozornica njegovog grijeha, sjetio se Boje dobrote i strpljenja, i nije bio potpuno beznadan. Smatrao je da e Bog ipak milostivo postupiti s njim.

Mnogi grjenici opravdavaju svoj grijeh ukazujui na Davidov pad, ali kako je malo onih koji upuuju na Davidovo pokajanje i poniznost. Kako je malo onih koji bi podnijeli ukor i osvetu sa strpljenjem i hrabrou koju je on pokazao. On je priznao svoj grijeh i godinama nastojao vriti svoju dunost kao vjerni Boji sluga. On je radio na uzdizanju svog kraljevstva i pod njegovom vladavinom ono je postalo mono i napredno kao nikada ranije. Prikupio je bogate zalihe materijala za gradnju Bojeg doma, a sada je li sav trud njegova ivota trebao biti uniten? Moraju li rezultati godina posveena rada, djela genija, djela predanja i dravnike vjetine, prijei u ruke njegovog nesmotrenog i izdajnikog sina koji nije imao potovanje prema Bogu ni prema Izraelovu napretku? Kako se Davidu u ovoj velikoj nevolji moralo initi prirodnim da prigovara Bogu!

738 Ali on je vidio da je njegov vlastiti grijeh uzrok nevolje. Rijei proroka Miheja odisale su duhom koji je nadahnuo Davidovo srce: ako boravim u tminama, Jahve je svjetlost moja. Moram podnositi srdbu Jahvinu, jer sam protiv njega sagrijeio, sve dok on ne prosudi spor moj i izrekne pravdu. (Mili 7,8.9) I Gospod nije odbacio Davida. Ovo poglavlje u njegovu iskustvu, kad se pod najsurovijom nepravdom i uvredama pokazao ponizan, nesebian, velikoduan i pokoran, jedno je od najplemenitijih u njegovomcjelokupnom ivotnom iskustvu. Vladar Izraela nikada nije bio vei u oima Neba nego u ovom trenutku najdubljeg vanjskog ponienja.

Da je Bog dopustio Davidu da njegov grijeh proe bez ukora, i da u miru i napretku ostane na prijestolju dok je krio boanske uredbe, skeptici i nevjernici bi se mogli izgovoriti i citirati Davidovu povijest kao ukor biblijskoj vjeri. Ali kroz iskustvo to ga je Gospod dopustio da doe na Davida On pokazuje da ne moe snositi ili opravdavati grijeh. Davidova povijest nam omoguuje da vidimo veliki konani cilj koji je Bog drao na umu kad je postupao prema grijehu. To nas osposobljava da ak i u najteim kaznama vidimo izvrenje njegovih namjera milosti i dobrote. On je dopustio da David iskusi prut, ali ga nije unitio. Pe je za ienje, a ne za spaljivanje. Gospod kae: Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim, ako li prestupe odredbe moje i ne budu uvali zapovijedi mojih; ibom u kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu, ali mu naklonosti svoje oduzeti neu niti u prekriti vjernosti svoje. (Ps 89,31-33)

Ubrzo nakon Davidova naputanja Jeruzalema Abalom i njegova vojska su bez borbe uli i preuzeli nadzor nad izraelskom utvrdom. Huaj je bio medu prvima koji su pozdravili novookrunjena kralja, a knez je bio iznenaen i zahvalan zbog pridobivanja oevog starog prijatelja i savjetnika. Abalom je vjerovao u uspjeh. Do sada je njegov plan napredovao i eljan da ojaa svoje prijestolje i osigura povjerenje naroda, on je Huaja primio na dvor.

739 Abalom je bio okruen velikom vojskom, ali su to veinom bili ljudi neobueni za rat. Dotad se jo nisu nali u bici. Ahitofel je dobro znao da je Davidova situacija bila daleko od beznadne. Velik dio naroda je jo uvijek odan njemu, okruivali su ga izvjebani ratnici koji su bili vjerni kralju, a njegovom vojskom su zapovijedali sposobni i iskusni generali. Ahitofel je znao da e nakon prvog izljeva oduevljenja zbog novog kralja doi i reakcija. Ako pobuna ne uspije, Abalom e sebi moda moi osigurati pomirenje s ocem, a onda e se Ahitofel, njegov glavni savjetnik, smatrati najkrivljim za pobunu, i niiega e stii najtea kazna. Da bi sprijeio Abalomov uzmak, Ahitofel mu je savjetovao in koji e u oima cijelog naroda pomirenje uiniti nemoguim. S avolskom lukavou ovaj podmukli i nenaelan dravnik je naveo Abaloma da zloinu pobune doda i zloin rodoskvrnua. Pred oima cijelog Izraela, U skladu s obiajima istonjakih naroda, on je objavljujui da je naslijedio oevo prijestolje, trebao ui k oevim inoama. I Abalom je izvrio ovaj zlobni prijedlog. Tako je ispunjena Boja rije upuena Davidu preko proroka: Eto, ja u podii na te zlo iz tvog doma. Uzet u tvoje ene ispred tvojih oiju i dat u ih tvome blinjemu Ti si dodue radio tajno, ali ja u ovu prijetnju izvriti pred svim Izraelom i pred ovim suncem. (2 Sam 12,11.12) Bog nije poticao ova bezbona djela, ali zbog Davidovog grijeha On nije iskoristio svoju mo da ih sprijei.

Ahitofel je bio visoko potovan zbog svoje mudrosti, ali njemu je nedostajalo prosvjetljenje koje dolazi od Boga. Gospodnji je strah poetak mudrosti. (Izr 9,10), a Ahitofel ga nije posjedovao jer ne bi uspjeh izdaje temeljio na zloinu rodoskvrnua. Ljudi iskvarenih srca smiljaju bezbotvo, kao da nema svemone Providnosti da sprijei njihove namjere, ve: Smije se onaj to na nebu stoluje, Gospod im se podruguje. (Ps 2,4) Gospod kae: Niti su posluali moj savjet, nego su prezreli svaku moju opomenu. Zato e jesti plod svog vladanja i nasititi se vlastitih savjeta, jer glupe e ubiti njihovo odbijanje, a nemar e upropastiti njihovo bezumlje. (Izr 1,30-32)

740 Budui da je uspjela zavjera kojom je osigurao sebe, Ahitofel je savjetovao Abaloma da odmah mora poi protiv Davida. Dopusti da izaberem dvanaest tisua ljudi pa da se dignem i poem u potjeru za Davidom jo noas. Navalit u na njega kad bude umoran i bez snage; plait u ga, i razbjeat e se sav narod koji je s njim. Onda u ubiti samoga kralja. A sav u narod dovesti natrag k tebi. Kraljevi su savjetnici odobrili ovaj plan. Da su njega slijedili, David bi sigurno bio ubijen, osim ako Gospod ne bi izravno posredovao da ga spasi. Ali ovim dogaajima je upravljala mudrost vea od mudrosti slavnog Ahitofela. Jer Jahve bijae odluio da se osujeti izvrsna Ahi-tofelova osnova, kako bi navukao nesreu na Abaloma.

Huaj nije pozvan na savjetovanje i on se kao nepozvan nije elio nametati da ga ne bi osumnjiili kao uhodu, ali nakon to se savjet raziao, Abalom, koji je visoko potovao mudrost oeva savjetnika, predoio mu je Ahitofelov plan. Huaj je vidio da e David, ako se preloeni plan provede, izgubiti. I on je rekao: Ovaj put savjet Ahitofelov nije dobar. I nastavi Huaj: Ti zna da su tvoj otac i njegovi ljudi junaci i da su ljuti kao medvjedica kojoj su oteli medvjedie. Tvoj je otac ratnik, nee on dopustiti da narod poiva preko noi. On se sada krije u kakvoj jami ili na kakvu drugom mjestu. On je tvrdio da oni nee zarobiti Davida ako Abalomove snage potjeraju Davida, a ako pretrpe poraz, to bi ih obeshrabrilo i nanijelo veliku tetu Abalomu. Jer, rekao je, sav Izrael zna da je tvoj otac junak i da su hrabri oni koji ga prate. Onda je on predloio plan privlaan ispraznom i sebinom karakteru koji je volio pokazivati silu: Zato ja savjetujem ovo: neka se sav Izrael, od Dana do Beer Sebe, okupi oko tebe, da ga bude kao pijeska na obali morskoj, a ti sam da stupa u njihovoj sredini. Tada emo navaliti na njega gdje se god bude nalazio, oborit emo se na nj kao to rosa pada na zemlju, i neemo ostaviti iva ni njega niti ikojega od njegovih ljudi. Ako li se povue u koji grad, sav e izraelski narod donijeti ueta pod onaj grad pa emo ga povlaiti do potoka, sve dok vie ni kamenia ne bude od njega.

741Tada Abalom i svi Izraelci rekoe: Bolji je savjet Huaja Aranina nego savjet Ahitofelov. Ali postojao je netko tko nije bio prevaren, netko tko je jasno predvidio posljedice ove kobne Abalomove greke. Ahitofel je znao da je urota propala. On je znao da bez obzira na sudbinu kneza, nema nade za savjetnika koji je bio zaetnik njegovog najveeg zloina. Ahitofel je ohrabrio Abaloma na pobunu, on ga je savjetovao da uini najodvratnije bezakonje i obeasti svog oca, on je savjetovao ubijanje Davida i planirao njegovo ostvarenje, on je odstranio posljednju mogunost pomirenja s kraljem, a sada je drugom ak i Abalom dao prednost pred njim. Ljubomoran, ljut i oajan Ahitofel ode kui u svoj grad. Ondje se pobrinu za svoju kuu, zatim se objesi i umrije. Takav je bio kraj mudrosti onoga koji nije usprkos svojoj velikoj obdarenosti Boga uinio svojim savjetnikom. Sotona privlai ljude laskavim obeanjima, ali na kraju e svaka dua saznati je li plaa grijeha smrt (Rim 6,23).

Huaj, nesiguran hoe li kolebljivi kralj slijediti njegov savjet, nije gubio vrijeme da upozori Davida da bez odlaganja bjei preko Jordana. Sveenicima koji su je trebali proslijediti preko svojih sinova, Huaj je poslao poruku: Ahitofel je tako i tako savjetovao Abalomu, a ja sam savjetovao tako i tako. Zato sada nemoj noas noiti na ravnicama pustinje, nego brzo prijei na drugu stranu, da ne bude uniten kralj i sva vojska koja je s njim.

Mladii su bili osumnjieni i progonjeni, ali su ipak uspjeli izvriti svoju opasnu zadau. David je, iscrpljen od napora i alosti nakon prvog dana bjeanja, primio poruku da mora prijei Jordan nou jer je njegov sin traio njegov ivot.

Kakvi su bili osjeaji oca i kralja prema kome se u ovoj velikoj nesrei tako surovo postupalo? Junak, ratnik, kralj, ija je rije bila zakon, koga je izdao vlastiti sin koga je volio, kome je poputao i nerazumno vjerovao, zlostavljan i naputen od podanika koji su s njim bili vrsto povezani najsnanijim vezama asti i potovanja, kakvim je rijeima David mogao izraziti osjeaje svoje due? U asu svoje najmranije kunje Davidovo se srce oslonilo na Boga i on je pjevao:

Jahve, koliko je tlaitelja mojih,742

koliki se podiu na me!

Mnogi su to o meni zbore:

Nema mu spasenja u Bogu!

Ti si ipak tit moj, Jahve;

slavo moja, ti mi glavu podie.

Iza sveg glasa Jahvi zavapih,

i on me uslia sa svete gore svoje.

Sad mogu lei i usnuti,

i onda ustat, jer me Jahve dri.

Ne bojim se tisua ljudi

to me opsjedaju dumanski

U Jahve je spasenje:

na tvom narodu tvoj je blagoslov!

(Ps 3,1-9)

David i cijela njegova skupina, ratnici i dravnici, starci i mladii, ene i djeca, nou su preli duboku i brzu rijeku. U zoru nije vie bilo nijednoga koji nije preao preko Jordana.

David i njegova vojska doli su u Mahanajim koji je bio kraljevsko sjedite Ibaala. To je bio dobro utvren grad, okruen planinskim predjelom prikladnim za uzmicanje u sluaju rata. Zemlja je bila dobro opskrbljena, a narod je bio prijateljski naklonjen prema Davidu. Ovdje su mu se pridruili mnogi sljedbenici, dok su bogati plemenski ljudi donijeli obilje darova u ivenim namirnicama i druge potreptine.

Huajev savjet je postigao svoj cilj, dajui Davidu mogunost bijega, ali plahoviti i neobuzdani knez nije se mogao dugo suzdrati i uskoro je poao da progoni svog oca. kad je Abalom preao preko Jordana sa svim Izraelcima koji bijahu s njim. Abalom je Amasu, sina Davidove sestre Abigajile, imenovao glavnim zapovjednikom svoje vojske. Njegova je vojska bila velika, ali je bila nedisciplinirana i slabo izvjebana za borbu s iskuanim vojnicima njegova oca.

David je podijelio svoju vojsku u tri bataljuna pod zapovjednitvom Joaba, Abiaja i Itaja Gianina. Njegova je namjera bila da sam predvodi vojsku na bojinici, ali su se vojni asnici, savjetnici i narod estoko usprotivili. Ne smije ti ii, rekli su, jer ako mi pobjegnemo, nee se na to obraati panja, ili ako nas i pola izgine, nee se na to obraati panja; ali ti sam vrijedi kao nas deset tisua.

743 Osim toga, bolje je da bude pripravan da nam iz grada pomogne. A kralj im odgovori: Uinit u sve to vam se ini dobro. (2. Sam 18,3.4)

S gradskih zidova su se mogli vidjeti dugi redovi pobunjenike vojske. Otimaa je pratila ogromna vojska, i u usporedbi s njom, Davidova je vojska izgledala kao aica ljudi. Ali dok je kralj gledao na protivniku vojsku, njegova najvanija misao nije bila kruna ni kraljevstvo, niti vlastiti ivot, a sve to je ovisilo o ishodu bitke. Oevo je srce bilo ispunjeno ljubavlju i alou prema njegovom pobunjenom sinu. Dok je vojska izlazila kroz gradska vrata, David je hrabrio svoje vjerne vojnike zapovijedajui im da podu naprijed, vjerujui da e im Bog izraelski dati pobjedu. Ali on ak ni tada nije mogao potisnuti svoju ljubav prema Abalomu. Dok je Joab, vodei prvu kolonu, prolazio pored kralja, pobjednik u stotinama bitaka uzdigao je svoju ponosnu glavu da uje vladarevu posljednju poruku i on je drhtava glasa rekao: uvajte mi mladia Abaloma! Abiaj i Itaj su primili istu zapovijed. uvajte mi mladia Abaloma! Ali kraljeva brinost, kojom je naizgled izjavio da mu je Abalom bio drai od kraljevstva, drai i od podanika vjernih njegovom prijestolju, samo je poveala ogorenje vojnika prema zlom sinu.

Mjesto bitke bila je uma u blizini Jordana u kojoj je broj Abalomove vojske bio samo nedostatak za njega. Medu umarcima i movarama ove nedisciplinirane satnije postale su zbunjene i nemogue ih je bilo organizirati. Izraelsku vojsku po-tukoe Davidovi ljudi; i velik poraz bijae u onaj dan: dvadeset tisua mrtvih. Abalom, videi da je je bitka izgubljena, okrenuo se da bjei, kad mu se kosa usplcla u grane irokog drveta, a njegova mula je otila ispod njega. On je ostao visei u zraku, rtva svojih neprijatelja. U ovom ga je stanju naao vojnik koji je, bojei se da ne izazove nezadovoljstvo kralja, potedio Abaloma, ali je izvijestio Joaba o onome to je vidio. Joaba nije ograniavala savjest. On je postao Abalomov prijatelj, jer mu je dva puta osigurao pomirenje s Davidom, ali je njegovo povjerenje bilo sramotno iznevjereno. Da nije bilo prednosti to ih je Abalom primio Joabovim posredovanjem, ova se pobuna, sa svim svojim strahotama, nikada ne bi dogodila.

744 Sada je U Joabovim rukama bilo da jednim udarcem uniti zaetnika sveg ovog zla. I uze tri sulice u ruke i zabode ih u srce Abalomu Potom uzee Abaloma, bacie ga u duboku jamu usred ume i navaljae na nj veliku gomilu kamenja.

Tako je poginuo zaetnik pobune u Izraelu. Ahitofel je umro od svoje vlastite ruke. Kneevski Abalom, ija je slavna ljepota bila ponos Izraela, usmren je u snazi svoje mladosti, njegovo mrtvo tijelo baeno u jamu, prekriveno gomilom kamenja, kao znak vjenog ukora. Tijekom svog ivota Abalom je sebi podigao skupi grob u kraljevskoj dolini, ali jedini je spomenik koji je oznaavao njegov grob bila hrpa kamenja u divljini.

Budui da je voda pobune bio ubijen, Joab je zvukom trube pozvao vojsku da prekine progon razbjeane vojske i vjesnici su odmah poli da kralju prenesu vijesti.

Straar na gradskom zidu, promatrajui bojinicu, ugledao je ovjeka kako tri sam. Uskoro se pojavio i drugi ovjek. Dok se prvi pribliavao, straar je rekao kralju koji je ekao pored gradskih vrata: Prepoznajem trk prvog ovjeka: tri kao Sa-dokov sin Ahimaas. A kralj odvrati: To je dobar ovjek, dolazi s dobrim glasom. Ahimaas se priblii kraju i pozdravi ga: Zdravo! Baci se licem na zemlju pred kraljem i nastavi: Blagoslovljen Jahve, tvoj Bog, koji je napustio ljude to su digli ruku na moga gospodara i kralja! Na kraljev eljan upit: Je li spaen mladi Abalom? Ahimaas je uzvratio okolianjem.

Doao je i drugi glasnik govorei: Neka moj gospodar kralj primi veselu vijest. Jahve ti je danas pribavio pravdu izbavivi te iz ruke svih onih koji su ustali na tebe. S oevih usana je opet dolo pitanje: Je li spaen mladi Abalom? Ne mogavi vie prikrivati strane vijesti vjesnik je odgovorio: Neka neprijatelji moga gospodara i kralja i svi koji se diu na tebe u zloj namjeri prou kao taj mladi! To je bilo dovoljno. David vie nije postavljao pitanja, ve se pognute glave pope u gornju odaju nad vratima i zaplaka; jecajui govorae ovako: Sine Abalome, sine moj! Sine moj Abalome! Oh, da sam ja umro mjesto tebe! Abalome, sine moj, sine moj!

745Pobjednika vojska, vraajui se s bojinice, prilazila je gradu, a njihovi povici pobjede odjekivali su brdima. Ali kad su ulazili kroz gradska vrata, vika je zanijemila, zastave u njihovim rukama su se spustile i oni su oborena pogleda napredovali kao poraeni, a ne kao pobjednici. Kralj ih nije ekao da im poeli dobrodolicu, ve se iz gornje sobe ulo jecanje: Sine moj Abalome! Abalome, sine moj! Sine moj!

Tako se pobjeda u onaj dan pretvorila u alost za svu vojsku, jer je vojska ula u onaj dan da kralj tuguje za svojim sinom. I toga se dana vojska kradom vrati u grad, kao to se kradom ulja vojska koja se osramotila bjeei iz boja.

Joab je bio pun ogorenja. Bog im je dao razlog za pobjedu i razdraganost, najvea pobuna koja se ikada dogodila u Izraelu bila je uguena, a ipak se ova velika pobjeda pretvorila u oplakivanje onih iji je zloin plaen krvlju tisua hrabrih ljudi. Surovi, grubi zapovjednik se probio u kraljevu prisutnost i hrabro rekao: Postiduje danas lice svih svojih slugu, koji su danas spasili ivot tebi, ivot tvojim sinovima i tvojim kerima, jer iskazuje ljubav onima koji te mrze, a mrnju onima koji te ljube. Danas si pokazao da ti nita nije do vojvoda ni do vojnika, jer vidim sada da bi ti sasvim pravo bilo kad bi Abalom bio iv, a mi svi da smo danas poginuli. Zato sada ustani, izidi i prijazno progovori svojim vojnicima; jer, kunem ti se Jahvom, ako ne izide, nijedan ovjek nee ostati noas s tobom, i to e ti biti vea nesrea od svih koji su te snale od tvoje mladosti pa do sada.

Iako je ovaj ukor bio teak, ak i grub za skrhano kraljevo srce, David ga nije prezreo. Uvidjevi da je njegov general imao pravo, on je otiao do vrata i rijeima ohrabrenja i pohvale pozdravio svoje hrabre vojnike dok su oni marirali pored njega.

73 Davidove posljednje godineOvo se poglavlje zasniva na 2. Samuelovoj 24, 1. Kraljevi 1 te 1. Ljetopisa 21, 28 i 29.

746 Poraz Abaloma nije odmah kraljevstvu donio mir. Tako se velik dio naroda pridruio pobuni da se David nije elio vratiti u svoj glavni grad i ponovno preuzeti vlast bez poziva iz plemena. U pometnji koja je slijedila nakon Abalomova poraza nije bilo trenutanog i odlunog nastojanja da se pozove kralj, a kad se Judino pleme najposlije zauzelo da vrate Davida, izazvali su ljubomoru ostalih plemena i uslijedila je pobuna. Meutim, ona je ubrzo uguena i u Izrael se vratio mir.

Davidova povijest prua jedno od najupeatljivijih svjedoanstava o opasnostima vlasti, bogatstva i svjetovne asti koji prijete dui, onoga za im ljudi najvie eznu. Malo je njih prolo kroz jedno ovakvo iskustvo spremnih da izdre ovakvu provjeru. Davidov rani pastirski ivot, sa svojim poukama o poniznosti, strpljivog rada i njene brige za stado, zajednica s prirodom u samoi brda, razvijanje glazbenih i pjesnikih talenata i usmjeravanje misli na Stvoritelja, duga disciplina ivota u divljini koja je zahtijevala hrabrost, duevnu snagu, strpljenje i vjeru u Boga, sve je to Gospod odredio kao pripremu za izraelsko prijestolje. David je doivio dragocjena iskustva Boje ljubavi i bio je bogato obdaren njegovim Duhom. On je u aulovoj povijesti vidio potpunu nitavnost puke ljudske mudrosti. Ipak, svjetovni uspjeh i ast toliko su oslabili Davidov karakter dagAje kua opetovano pobjeivao.

Druenje s neznaboakim narodima dovelo je do elje da slijedi njihove nacionalne obiaje i razgorjelo ambicije za svjetovnom veliinom.

747 Izrael je imao ast biti Jahvin narod, ali dok su ponos i samouvjerenost rasli, Izraelci nisu bili zadovoljni s ovom prednou. Oni su vie brinuli o svom poloaju medu drugim narodima. Ovakav duh nije mogao a da ne izazove kunje. Namjeravajui nastaviti s osvajanjima drugih naroda David je odluio poveati svoju vojsku zahtjevom da svi ljudi odreene starosti slue vojsku. Da bi to izvrio, bilo je potrebno izvriti popis cijelog naroda. Prebrojavanje je trebalo pokazati razliku izmeu slabosti kraljevstva prilikom Davidova dolaska na prijestolje i njegove snage i napretka pod njegovom vladavinom. To je takoer trebalo jo vie potaknuti pretjeranu samouvjerenost kralja i naroda. Sveto pismo kae: Tada Satan ustade na Izraela i potac Davida da izbroji Izraelce. Napredak Izraela pod Davidom bio je posljedica Bojih blagoslova, a ne kraljeve sposobnosti ili snage njegove vojske. Meutim, poveanje vojne gotovosti kraljevstva okolnim je narodima ostavilo dojam da Izraelovo pouzdanje poiva na njegovoj vojsci, a ne na Jahvinoj sili.

Premda je izraelski narod bio ponosan na svoju nacionalnu veliinu, oni nisu blagonaklono gledali na Davidov plan za veliko produenje vojne slube. Predloeno novaenje prouzroilo je veliko nezadovoljstvo i stoga se smatralo nunim upotrijebiti vojne asnike umjesto sveenika i sudaca koji su ranije obavljali popis. Cilj njihova pothvata izravno se suprotio naelima teokracije. Prigovarao je ak i Joab koji se dotada pokazao bezobzirnim. On je rekao: Neka Jahve dade svome narodu jo sto puta ovoliko koliko ga je sada! Nisu li, moj gospodaru kralju, svi oni sluge mome gospodaru? Zato trai to moj gospodar? Zato da bude na krivicu Izraelu? Ali kraljeva rije bijae jaa od Joabovc. Tako je Joab otiao i poeo obilaziti sav Izrael, a onda se, najposlije, vrati u Jeruzalem. Prebrojavanje jo nije bilo ni okonano a David se uvjerio u njegovu grenost. Osuujui sam sebe, on ree Bogu: Veoma sam sagrijeio to sam to uinio. Ali oprosti krivicu svome sluzi, jer sam vrlo ludo radio! Sljedeeg jutra prorok Gad je Davidu donio poruku: Ovako veli Jahve: Troje stavljam preda te; izaberi sebi jedno od toga da ti uinim!

748 Biraj sebi ili glad za tri godine, ili da tri mjeseca bjei pred neprijateljima, i ma tvojih

neprijatelja da te stie, ili da tri dana Jahvin ma i kuga bude na zemlji, i Jahvin aneo da ubija po svim izraelskim krajevima. Sada promisli i gledaj to da odgovorim onome koji me poslao!

Kraljev odgovor je glasio: Na velikoj sam muci! Ah, neka padnem u Jahvine ruke, jer je veliko njegovo milosre, a u ljudske ruke da ne zapadnem.

Zemlju je pogodila kuga koja je usmrtila sedamdeset tisua ljudi u Izraelu. Kuga jo nije dospjela u Jeruzalem, kad David, podigavi oi, vidje Jahvina anela kako stoji izmeu zemlje i neba drei u ruci isukani ma koji je podigao na Jeruzalem, i on pade niice sa starjeinama obuenim u kostrijet. Kralj je molio Jahvu u korist Izraela: Nisam li ja zapovjedio da se izbroji narod? Ja sam, dakle, onaj koji sam sagrijeio i grdno zlo nainio, a to uinie te ovce? Jahve, Boe moj, neka tvoja ruka doe na me i na moju obitelj, a ne na taj narod da ga pomori!

Prebrojavanje je izazvalo nezadovoljstvo medu narodom, premda su i oni sami gajili iste grijehe koji su naveli Davida na ovaj postupak. Kao to je Gospod preko Abaloma kaznio Davida, On je zbog Davidove greke kaznio izraelske grijehe.

Aneo koji je ubijao obavljao je svoje djelo izvan Jeruzalema. Stajao je na brdu Moriji, kraj gumna Jebusejca Ornana. David je pod vodstvom proroka poao na brdo i tamo izgradio rtvenik i prinese paljenice i priesnice; a kad je prizvao Jahvu, on ga uslia spustivi oganj s neba na rtvenik za paljenice. Tada se Jahve smilova zemlji, i presta pomor u Izraelu.

Mjesto na kojem je podignut rtvenik otada se trebalo uvijek smatrati svetim mjestom, a Ornan ga je darovao kralju. Meutim, kralj ga je odbio primiti. Ne, nego hou da kupim u tebe i da platim, jer neu da prinosim Jahvi to je tvoje, da prinosim paljenice koje su mi poklonjene. I David dade Ornanu za ono mjesto est stotina zlatnih ekela na mjeru.

749 Ovomjesto, zapameno kao i mjesto gdje je Abraham izgradio rtvenik da prinese svog sina, a sada posveeno ovim velikim izbavljenjem, kasnije je izabrano kao mjesto na kojem je podignut Salomonov Hram.

Ali jo se jedna sjena trebala nadviti nad Davidovim poz-nim godinama. Doivio je ve sedamdeset godina. Tekoe i patnje u njegovim ranim godinama, mnogi ratovi, brige i muke kasnijih godina, iscrpili su njegovu ivotnu snagu. Premda je njegov um zadrao bistrinu i snagu, slabost i starost i elja za samoom spreavali su ga da brzo razumije sve to se dogaalo u kraljevstvu te je ponovno izbila pobuna u samoj sjeni prijestolja. Opet su se pokazali plodovi Davidovog roditeljskog poputanja. Sada je Adonija bio taj koji je teio k prijestolju, stasit i lijep po izgledu i stasu, ali nenaelan i neobuzdan. On u svojoj mladosti nije bio obuzdavan, jer njegov ga otac za svoga ivota nikad nije ukorio niti ga je kad upitao: Zato tako ini? On se sada pobunio protiv Bojeg autoriteta koji je Salo-mona postavio na prijestolje. Zbog svoje prirodne obdarenosti i vjernosti Salomon je bio bolje osposobljen od svog brata da bude izraelski vladar, i premda je Bog jasno obznanio svoj izbor, Adonija je naao pristae. Joab, premda je poinio mnogo zloina, dotad je bio vjeran prijestolju, ali se sada, kao i sveenik Ebjatar, pridruio uroti protiv Salomona.

Pobuna je sazrela i urotnici su se okupili na veliku gozbu izvan grada da Adoniju proglase kraljem, ali je brzo djelovanje nekoliko vjernih osoba osujetilo njihov plan, medu kojima su bili veliki sveenik Sadok, prorok Natan i Bat-eba, Salomonova majka. Oni su kralju iznijeli stanje u kraljevstvu podsjeajui ga da prema boanskoj naredbi Salomon treba naslijediti prijestolje. David je odmah abdicirao u korist Salomona, koji je zatim pomazan i proglaen kraljem. Urota je bila uguena, a njezini su kljuni ljudi kanjeni smru. Ebjatarov ivot je poteen, iz potovanja prema njegovoj dunosti i prijanjoj vjernosti Davidu, ali je uklonjen s poloaja velikog sveenika koji je preao na Sadokovu obitelj. Joab i Adonija su bili poteeni za neko vrijeme, ali nakon Davidove smrti oni su za svoj zloin kanjeni smru.

750 Izvrenjem presude nad Davidovim sinom ispunila se etverostruka kazna koja je svjedoila o Bojem gaenju prema oevim grijesima.

Od samog poetka Davidove vladavine jedan je od njegovih najomiljenijih planova bio podizanje Hrama Gospodu. Premda mu nije bilo doputeno da ostvari svoju namjeru, on nije pokazao manje revnosti i elje u tom poslu. Nabavio je obilje najskuplje grade, zlata, srebra, oniksa, kamenja u raznovrsnim bojama, mramora i najskuplje vrste drveta. A onda je ovo vrijedno blago to ga je sakupio morao predati drugima, jer su druge ruke trebale izgraditi dom za Koveg, simbol Boje prisutnosti.

Uvidjevi da mu je kraj blizu, kralj je sazvao izraelske knezove i predstavnike svih dijelova kraljevstva da to prime u nasljedstvo. eznuo je da im na samrti preda zadau i osigura njihovu suradnju i potporu u velikom djelu to ga je trebalo ostvariti. Zbog svoje tjelesne slabosti od njega se nije oekivalo da osobno prisustvuje ovoj predaji, ali Bog ga je nadahnuo i on se po posljednji put obratio narodu s neobinom gorljivou i silom. Govorio im je o svojoj elji da izgradi Hram, i o Gospodnjoj zapovijedi da to djelo treba povjeriti njegovom sinu Salomonu. Boansko je obeanje glasilo: Tvoj sin Salomon sagradit e meni Dom i moja predvorja; jer sam njega izabrao sebi za sina, i ja u mu biti otac. Utvrdit u njegovo kraljevstvo zauvijek ako bude postojano vrio moje zapovijedi i moje zakone kao danas. Sada, dakle, dodao je David, pred oima sveg Izraela, Jahvina zbora, i pred svojim Bogom, koji nas slua, velim: drite i traite sve zapovijedi Jahve, svoga Boga, da biste zadrali u posjedu ovu dobru zemlju i ostavili je u batinu sinovima nakon sebe dovijeka.

David je na vlastitom iskustvu nauio kako je teak put onoga koji se odvoji od Boga. Osjeao je osudu zbog krenja zakona, te je ponjeo plodove prijestupa, a cijela je njegova dua bila obuzeta brigom da izraelske vode ostanu vjerne Bogu, a da Salomon vri Boji Zakon, klonei se grijeha koji su oslabili autoritet njegova oca, zagorali njegov ivot i obeastili Boga.

751 David je znao da e to zahtijevati poniznost srca, neprekidno povjerenje u Boga, budnost da izdri kunje kojima e Salomon sigurno biti izloen na svom uzvienom poloaju, jer su takvi osobiti karakteri posebna meta Sotoninih otrovnih strijela. Okreui se svom sinu, koji je ve bio priznat kao njegov prestolonasljednik, David je rekao: A ti, sine moj Salomone, poznaj Boga, svoga oca, i slui mu itavim srcem i spremnom duom, jer Jahve ispituje sva srca i zna sve misli i namjere; ako ga bude traio, dat e ti se da ga nae; ako li ga ostavi, odbacit e te zauvijek. Uvidi sada da te Jahve izabrao da gradi Dom za Svetite, budi junak i radi!

David je Salomonu dao detaljne upute za izgradnju Hrama, s uzorcima za svaki njegov dio i za sve predmete za slubu kao to mu je bilo otkriveno boanskim nadahnuem. Salomon je jo bio mlad i klonio se tekih odgovornosti koje e poivati na njemu tijekom podizanja Hrama i vladavine nad Bojim

narodom. David je rekao svom sinu: Budi junak i hrabar, i radi! Ne boj se i ne plai se, jer e Jahve, Bog, moj Bog, biti s tobom! Nee te napustiti niti te ostaviti.

David je ponovno uputio poziv zajednici: Bog je izabrao moga sina Salomona, mlado i njeno mome, a ovo je velik posao, jer nee biti za ovjeka dvor, nego za Boga Jahvu. Zatim je rekao: Pripremio sam, koliko sam mogao, za Dom svoga Boga i onda nastavio nabrajati gradu koju je skupio. tovie, rekao je on: Iz ljubavi prema Bogu dajem jo i syoga zlata i srebra za Dom svoga Boga, osim svega to sam pripravio za sveti Dom. Tri tisue zlatnih talenata ofirskoga zlata i sedam tisua talenata istoga srebra da se obloe zidovi prostorija. Bi li danas jo tko, upitao je okupljeno mnotvo koje je donijelo svoje dragovoljne darove, htio dragovoljno to priloiti svojom rukom Jahvi?

Zajednica je spremno odgovorila: Tada su dragovoljno priloili knezovi obitelji i knezovi izraelskih plemena, tisuni-ci, stotnici i nadstojnici nad kraljevskim poslovima.

752 Dali su za slubu u Bojem Domu zlata pet tisua talenata i deset tisua zlatnih darika, srebra deset tisua talenata, tua osamnaest tisua talenata, eljeza sto tisua talenata. U koga se god nalo dragulja, svi su darivali u riznicu Jahvina Doma Narod se veselio to su dragovoljno prilagali, jer su prilagali iskrena srca Jahvi; i kralj David radovao se od srca.

Potom David blagoslovi Jahvu pred svim zborom. I ree David: Blagoslovljen da si, Jahve, Boe naeg oca Izraela, od vijeka do vijeka! Tvoja je, Jahve, veliina, sila, slava, sjaj i velianstvo, jer je tvoje sve to je na nebu i na zemlji; tvoje je, Jahve, kraljevstvo, i ti si uzvien povrh svega, Poglavar svega! Od tebe je bogatstvo i slava, ti vlada nad svim, u tvojoj je ruci sila i mo, u tvojoj je vlasti da uini velikim i jakim sve. I slavimo te, Boe na, i hvalimo tvoje dino ime. Tko sam ja, i to je moj narod, da bismo imali snage ovoliko prinijeti tebi dragovoljno? Od tebe je sve, i iz tvojih ruku primivi, dali smo tebi! Pridolice smo pred tobom, naseljenici kao svi nai oevi; nai dani na zemlji prolaze kao sjena, i nema nade. Jahve, Boe na, sve ovo mnogo blago koje smo pripravili za gradnju Doma tebi, tvome svetom imenu, iz tvoje je ruke i sve je tvoje! Ali znam, o Boe moj, da ti iskuava srca i da ljubi iskrenost.

ja sam iskrena srca dragovoljno prinio sve ovo, i s radou sam gledao tvoj narod koji je ovdje kako ti dragovoljno prinosi. Jahve, Boe naih otaca Abrahama, Izaka i Jakova, sauvaj dovijeka u srcu svoga naroda tu misao i namjeru, i upravi njegovo srce k sebi! A mome sinu Salomonu daj poteno srce da bi se drao tvojih zapovijedi, tvojih odredaba i tvojih uredaba, da bi vrio sve i da bi sagradio dvor za koji sam sve spremio. Tada David ree svemu zboru: Blagoslovite sada Jahvu, svoga Boga! I sav je zbor blagoslovio Jahvu, Boga svojih otaca, i, pavi niice, poklonio se Jahvi i kralju.

753 Kralj je s velikim zanimanjem sakupljao skupocjene materijale za gradnju i uljepavanje Hrama. Skladao je divne himne koje su u kasnijim godinama trebale odjekivati njegovim dvoranama. Njegovo se srce sada radovalo u Gospodu jer su izraelski oci i knezovi tako plemenito odgovorili na njegov poziv i rtvovali se za ovo vano djelo to je bilo pred njima. I dok su sluili, pokazivali su elju da daju jo vie. Uveali su prinose dajui u raznicu od vlastitih sredstava. David se osjeao nedostojan dok je sakupljao gradu za Boji dom, a vjernost izraena spremnou plemenitih ljudi u njegovu kraljevstvu da dragovoljnih srca daju svoja blaga Jahvi i predaju se u njegovu slubu, ispunjavalo ga je radou. Ali sam je Bog usadio ovu sklonost u svoj narod. On se trebao proslaviti, a ne ovjek. On je bio taj koji je narodu dao zemaljska bogatstva, a njegov Duh ih je uinio voljnim da donesu svoje dragocjenosti za Hram. Sve je bilo Gospodnje, i da njegova ljubav nije pokrenula srca naroda, kraljevi bi napori bili uzaludni, a Hram nikada ne bi bio podignut.

Sve to ovjek prima od Bojeg obilja i dalje pripada Bogu. Sve to je Bog dao u oblikvi dragocjenih i lijepih predmeta na zemlji predao je u ruke ljudi da ih ispita, da ispita dubinu njihove ljubavi prema Njemu i njihovog vrednovanja njegove naklonosti. Bilo da su to blaga ili razum, njih treba poloiti kao dragovoljan prinos pred Isusove noge, a darovatelj treba zajedno s Davidom rei: Od tebe je sve, i iz tvojih ruku primivi, dali smo tebi!

Kad je osjetio da se blii smrt, David se jo uvijek svim srcem brinuo za Salomona i izraelsko kraljevstvo, iji je napredak u velikoj mjeri ovisio o vjernosti kralja. zapovjedi David svome sinu Salomonu: Sada polazim na put sviju smrtnika. Ti budi hrabar i pokai se ovjekom! Sluaj naredbe Jahve, Boga svoga, idi njegovim stazama, dri se njegovih zakona, zapovijedi, naredaba i njegovih pouka, da bi uspio u svemu to poduzme i svagdje kamo se okrene; da bi Jahve ispunio svoje obeanje koje mi je dao: Ako sinovi tvoji budu pazili na svome putu, vjerno hodei preda mnom, svim srcem svojim i svom duom svojom, uvijek e jedan od njih sjediti na prijestolju Izraelovu. (1 Kr 2,1-4)

754 Davidove su posljednje zapisane rijei bile psalam, psalam povjerenja, uzvienih naela i neprolazne vjere:

Rije Davida, sina Jiajeva,

rije ovjeka koji je bio visoko uzdignut,

pomazanika Boga Jakovljeva,

pjevaa pjesama Izraelovih:

Jahvin duh govori po meni,

njegova je rije na mom jeziku.

Ree mi Jakovljev Bog,

ree mi Izraelova hrid:

Tko vlada ljudima pravedno,

i tko vlada u strahu Bojemu,

taj je kao jutarnja svjetlost kad ograne sunce,

jutro bez oblaka,

na kojem se svjetluca zemaljska trava poslije kie.

Da, moja kua stoji vrsto pred Bogom:

on je uinio vjean Savez sa mnom,

u svemu dobro ureen i utvren.

Da, on e dati da napreduje sve moje spasenje

i svaka moja elja. (2 Sam 23,1-5)

Davidov pad je bio velik, ali njegovo pokajanje je bilo duboko, njegova ljubav vatrena, a vjera snana. Njemu je bilo mnogo oproteno i stoga je on mnogo ljubio (Lk 7,48).

U Davidovim psalmima se ogleda itav niz iskustava, od najdublje svijesti o krivici i osudivanja samog sebe do najplemenitije vjere i najuzvienijeg odnosa s Bogom. Zapis o njegovom ivotu govori da grijeh moe donijeti samo sramotu i jad, da Boja ljubav i milost moe dosegnuti do najveih dubina, da vjera moe podignuti pokajanu duu da bude usvojena medu Boje sinove. Od svih obeanja koja njegova rije sadri, to je jedno od najsnanijih svjedoanstava o Bojoj vjernosti, pravednosti i zavjetnoj milosti.

ovjek vene ve, poput sjene bjei ne zastaju, ali rije Boga naega ostaje dovijeka. AT ljubav Jahvina vjena je nad onima to ga se boje, i njegova pravda nad sinovima sinova, nad onima to njegov Savez uvaju i pamte mu zapovijedi da ih izvre. (Job 14,2; Iz 40,8; Ps 103,17.18)

I znam da sve to Bog ini, ini za stalno. (Prop 3,14)

Velianstvena su obeanja dana Davidu i njegovu domu, obeanja koja pogled usmjeravaju na vjenost i nalaze potpuno ispunjenje u Kristu. Gospod je objavio:

755 Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome: da ruka moja svagda ostane s njime i moja miica da ga krijepi Vjernost moja i dobrota bit e s njime, i u mome imenu rast e mu snaga. Pruit u njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu. On e me zvati: Oe moj! Boe moj i hridi spasa mojega. A ja u ga prvorodencem uiniti, najviim medu kraljevima svijeta. Njemu u sauvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran. (Ps 89,4-29)

Njegovo u potomstvo uiniti vjenim

i prijestolje mu kao dan nebeski. (Ps 89, 30)

Sudit e pravo ubogim puanima,

djeci siromaha donijet e spasenje,

a tlaitelja on e smrviti.

I ivjet e dugo kao sunce

i kao mjesec u sva pokoljenja

U danima njegovim cvjetat e pravda

i mir velik sve dok bude mjeseca.

I vladat e od mora do mora,

i od Rijeke do granica svijeta.

Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka!

Dok je sunca, ivjelo mu ime!

Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje,

svi narodi nazivali blaenima! (Ps 72,4-8.17)

Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na pleima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vjeni, Knez mirnosni. On e biti velik i zvat e se Sin Previnjega. Gospodin Bog dat e mu prijestolje Davida, oca njegova. On e vladati kuom Jakovljevom dovijeka. I kraljevstvo njegovo nee imati svretka. (Iz 9,6; Lk 1,32.33)