Upload
zana-borisavljevic
View
230
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
8/6/2019 Deca u Kontekstu Masovne Kulture
1/27
VISOKA KOLA ZA OBRAZOVANJE VASPITAA MIHAILO PALOV, VRAC
DECA U KONTEKSTU MASOVNE KULTURE
IVOT KAO ZABAVA I OU PREDSTAVAPredmet: Estesko vaspitanjePremetni nastavnik: Dr Raovan Granid
Specijalizant: Verica Sekulid, br. in. Sas 1 / 2010
Vrac, maj 2011.g.
8/6/2019 Deca u Kontekstu Masovne Kulture
2/27
2
Sadraj:
strana
1. Uvodne napomene o kulturi i umetnosti 32. O lepom kao estetskoj kategoriji 6
3. O kiu kao masovnom proizvodu kulture 20. veka 104. O kulturi na poetku 21. veka 135. O vizuelnoj komunikaciji i medijima 16
6. O deci u kontekstu masovne kulture 17
7. O vanosti estetskog vaspitanja 218. Zakljuak 249. Literatura 26
8/6/2019 Deca u Kontekstu Masovne Kulture
3/27
3
1. Uvodne napomene o kulturi i umetnosti
Pojam kulture je kompleksan pojam jer je vezan za oveka od trenutka njegovog
svesnog postojanja, tj. kultura je ovekovo delo, ona predstavlja proces pretvaranja
ljudske delatnosti u vrednosti materijalne i duhovne. Materijalne vrednosti su
oigledne i vidljive kao to su orua, razliiti instrumenti, odea, arhitektura, skulpture,
i drugi materijalni tragovi ljudskog rada. Duhovne vrednosti se odnose na religiju,
umetnost, jezik, nauku, filozofska shvatanja, obiaje, pronalaske, norme i zakone,
razliite sisteme simbola i komunikacije, verovanja i sl.
U osnovi rei kultura nalazi se latinska re cultus, koja znai obraivanje, gajenje,
negovanje. Taj izraz je prvi put upotrebio Ciceron u svojoj Poslanici Tuskoncima.Ve
nas sama re upuuje na to da kultura nije sama po sebi data, ve da je posledica
ovekovog svesnog truda da se usavri, razvije, da napreduje.
Kultura je istorijski promenljiva i u neprestanom razvoju, jer se u njenoj osnovi nalazi
ljudski rad. Ona je potporno sredstvo u razvijanju oveka kao pojedinca jer podrava,
kultivie i oplemenjuje njegov intelektualni, emocionalni i duevni razvoj i ukljuuje u
ivot ljudi kao socijalne grupe najintimnije i najlinije strane ljudskog bia. Tako kultura
obezbeuje prenos vrednosti s jedne generacije na drugu, ali i stvara uslove za budui
razvoj i promene. (Vigotski S.L., 2005)
Jezik kulture je jezik simbola. ovekova sposobnost stvaranja simbola omoguava
oveku da stvara nove, unutranje realnosti koje ga oslobaaju od zavisnosti od
sadanjosti i okolnosti u kojima postoji. Na taj nain ovek stie duhovnu slobodu i
postaje stvaralac.
Umetnost pripada duhovnim vrednostima kulture. Tokom vremena, kako se razvijala
ovekova misao, i shvatanje umetnosti se menjalo. Re umetnost je prevod latinske rei
ars, a ova grke rei techne. Obe rei su znaile isto to i umee izrade nekog
predmeta, struno znanje, kao i umee uticanja na sluaoce, voenje vojske i sl. Umee
8/6/2019 Deca u Kontekstu Masovne Kulture
4/27
4
je poivalo na poznavanju pravila. Ono to je injeno bez pravila, u nadahnuu ili
fantaziji u antikom perodu nije smatrano umetnou. Priroda je predstavljala
savrenstvo i ovek je bio duan da u svom radu to vie postane slian njoj, jer on
podlee zakonima prirode i njima se pokorava. Sloboda da se od zakona prirode
odstupi nosila je opasnost da se ovek odvue od optimumakoji moe u svom delanju
da dosegne. U muzici nije bilo slobode melodije su bile propisane. Melodije za
sveanosti i zabave su imale naziv nomoi,to znai zakoni. Likovna delatnost je bila
zasnovana na zakonima proporcije. Njih je propisao Poliklet i nazvao ih kanoni.
Znaenje tog izraza je bio mera. Jedini izuzetak je bila poezija, i ona je bila povezana
vie sa filozofijom i prorotvom nego sa umeem. Poezija je nastajala na osnovu
nadahnua, koje je dolazilo od muza i boanskog, i imala je mo da upravlja duama,
da fascinira i oarava.
U srednjem veku se javlja podela na slobodne ( liberales) i proste (vulgares) umetnosti.
Proste su smatrane one koje su zanatlijske, mehanike, a slobodne su bile:
gramatika, retorika, logika, aritmetika, geometrija, astronomija, muzika, dakle to su bile
u stvari nauke (na primer, muzika je shvatana kao teorija harmonije), i kao takve su bile
izuavane na univerzitetima. Umetniki talenti su smatrani za boji dar, a zadatak
oveka je bio da se trudi da tei ka nedostinom savrenstvu koje postoji u bojem
stvaranju, to jest u principima koji su bili izvan oveka.
Tek u 17. veku, sa pojavom renesanse, umetnost je poela da znai proizvoenje
lepog. Lepe umetnosti, les beaux arts, su zauzele povlaeno mesto i one se priznaju
za jedine prave umetnosti. To je znailo da je umetnost poela da se oslobaa
kanonizovanih moralnih i religijskih ciljeva. Srednjovekovni intelektualizam je bio
zamenjen emocionalnim stavom, a kult nadahnua, entuzijazma, genijalnosti,
iracionalnosti se suprotstavlja pravilima, kanonima i krutom razumu. ovek je polako
preuzimao inicijativu i izborio se za identitet stvaraoca. Kod renesansnih umetnika se
javljaju oseanjanezavisnosti, slobode, stvaralatva, oni nisu vie samo zanatlije, ve
dobijaju povlaeni poloaj kod vlastele i stiu uslove za individualni razvoj. Umetniko
delo postaje ostvarenje nezavisne linosti. Pojavljuje se pojam genija, onoga koji ima
uroene i jedinstvene stvaralake moi, svoj boanski dar. Ipak, nagli razvoj nauka je
8/6/2019 Deca u Kontekstu Masovne Kulture
5/27
5
jo uvekpreplavljivao misao o umetnosti i umetnost kao poseban vid ljudske svesti jo
uvek nije bio razdvojen od naunog miljenja. Na primer, Leonardo da Vini je
pokuavao da naukom afirmie umetnost. Prirodu je smatrao spletom esto skrivenih
zakona, koje umetnost ume da proita i prikae u svojim delima. Oponaanje onoga
to je u prirodi Leonardo je smatrao osnovnom slikarskom vetinom.
U 18.veku se konano umetnost i estesko odvajaju od naunog miljenja, a estetika i
stvaralatvo postaju kljuni pojmovi u umetnosti.Takoe je vano da se pojavilo
prepoznavanje da oseanja ine sutinu umetnikog i estetskog doivljaja. Hjum govori
da filozofija nije iznad umetnosti i da ona ne moe da odreuje smisao i vrednost mate
i oseanja.I Gotlib Baumgarten, koji je prvi upotrebio re estetika, smatra da se ona bavi
podrujem oseajnosti, ali da celina ne bi pripadala gluposti, razum treba da je
povezan sa oseanjima. Kant je isticao ulogu mate u umetnosti i ulogu genija koji je u
stanju da stvara svoja vlastita pravila i da bude nezavisan od konvencija i ustaljenih
pravila. Tokom itavog 19.veka je pojam stvaralatva bio povezan samo i iskljuivo za
umetnost. U 20. veku pojam stvaralatva se proiruje i poinje da dobija svoje mesto i u
nauci.
U umetnosti 20. veka koncept lepog se pomerio ka konceptu novog i umetnost nije vie
imala zadatak da budi lepa oseanja, ve i da uzbuuje, okira, pomera naine na koje
se fenomeni ivota uoavaju i doivljavaju.Ekspresija onoga to je unutranje dobija na
najveem znaaju pojavom psihoanalize i pokree pojavu itavog niza eksperimentalnih
pravaca u umetnosti, kao to je, na primer, nadrealizam. Pojavljuju se i pravci koji se
kritiki odnose prema dotadanjoj evropskoj kulturi i umetnosti. Umetnost dobija ulogu
avangarde, koja ne gleda unazad i ne oslanja se na prolost, ve trasira budui razvoj.
Meutim, razruavanje samog jezgra evropske kulturne tradicije uvoenjem razliitih
vrsta eksperimetisanja sa klasinim umetnikim formama nije uspostavilo nove
vrednosti i pokazalo je da ono to je novo ne mora da znai i da je bolje od starog.
Savremena umetnost uzbuuje ula i um, ali zbog nedovoljne koliine lepote, istine i
dobrote ostaje odseena od ovekovog duevnog jezgra.
U 20. veku se, sa razvojem tehnologije u oblasti umetnosti, javljaju nove dileme: da li
su fotografija i film umetnosti, poto su proizvod maine, a ne samo oveka? Da li je
8/6/2019 Deca u Kontekstu Masovne Kulture
6/27
6
industrijska arhitektura umetniko delo? Da li ono to spada u masovnu i komercijalnu
proizvodnju moe da se ubroji u umetniko, poto ima upotrebni karakter i pre je delo
ruku nego misli? Da li je umetnost samo ono to ne slui niemu, tj.slui samo da bi bilo
lepo?
Umetnost je toliko sloena pojava da ju je nemogue jednostavno definisati. Ako je
definiemo kao svesnu ljudsku delatnost, namee nam se pitanje u emu se umetnost
kao delatnost razlikuje od ostalih ljudskih delatnosti. Ako je to stvaranje lepog i
stremljenje ka lepom, odmah emo biti u problemu kako da definiemo lepo. Ako je
definiemo kao podraavanje stvarnosti, pitaemo se ta je stvarnost, da li se ona
odnosi samo na vidljivo ili i na nevidljivo, ono to ini unutranji sadraj ljudske svesti. I
tako dalje, traei sutinu umetnosti u ekspresiji, ili impresiji, ili u stvaralatvu ili bilo
kojem drugom aspektu, ovek se neminovno suoava sa glavnim pitanjem, a to je da
li se umetnost bavi univerzalnim kategorijama i vrednostima koje postoje same po sebi
i nezavisno od oveka ili su one relativne i promenljive, jer su iskljuivo proizvod
ljudskog uma? Drugo vano pitanje koje se stalno namee u oblasti umetnosti i estetike
je vrednovanje ljudskih oseanja da li su oseanja privezak ljudskoj svesti koja
ometaju jasno i racionalno miljenje, ili ine sutinsku odliku oveka putem koje on
moe da ima direktnu spoznaju o sebi, svetu i ljudskom postojanju?
Ipak, moemo sa sigurnou rei da je umetnost celovita ljudska delatnost jerstimulie i
povezuje ovekove misli, oseanja, ula, dovodei oveka u dublju vezu sa osnovnom
njegovom potrebom da nalazi i daje smisao svom ivotu. Posledica njegovog
saoptavanja sebe putem umetnosti je uvek neka vrsta povezanosti sa drugim
ljudima, bogom, prirodom, svekolikim ivotom ili samim sobom.
2. O lepom kao estetskoj kategoriji
8/6/2019 Deca u Kontekstu Masovne Kulture
7/27
7
Izraz estetske kategorije nastaje krajem 19.veka pod uticajem Kanta, a prvi ga je
upotrebio Viktor Bao, francuski estetiar da bi oznaio modifikacije lepog. Ima puno
teoretiara koji su na razliite naine klasifikovali estetske kategorije, no ovde emo
navesti samo Hegelovu klasifikaciju. On navodi lepo, uzvieno,runo, tragino i
komino kao estetske kategorije.
Lepo se u antikoj Groj nazivalo kalon, a u Starom Rimu pulchrum. Oba izraza su
se koristila do pojave renesanse, kada je u upotrebu uao iz raz bellum. Ove rei
oznaavaju lepotu konkretnog predmeta, kao i apstraktnu odliku lepog. U antiko
doba lepo su nabolje definisali Pitagorejci i ta definicija je i danas najpriznatija i
najrasprostranjenija u zapadnoevropskoj teoriji estetike. Lepo je poivalo na
savrenoj strukturi, a struktura na proporciji delova i sve se moglo objasniti
matematikim zakonitostima. Pitagorejci su u muzici, na primer, otkrili da strune
ianog instrumenta zvue harmonino ako je odnos njihove duine odnos prostih
brojeva. Izrazi harmonia i symmetria, sklad i srazmer, bili su korieni u muzikoj i
likovnoj umetnosti. I Platon smatra da su mera i proporcija glavne odlike lepog. Lepo
za njega predstavlja najviu ideju, pored dobrog i istinitog. Za njega je lepo ono to
je neprolazno i uvek lepo, a prolazne stvari i bia su lepi ako u sebi imaju delimini
odraz idealne lepote. Do idealne lepote, koja je ideja o lepoti, dolazi se miljenjem i
ona je nadulna. Po Aristotelu, najvii oblici lepog su simetrija, red i odreenost, a
lepota nastaje iz sklada broja i veliine.Zato nisu samo umetnika dela lepa, ve to
moe biti i predmet iz prirode. Ipak, najvanije je naglasiti da je lepo u ovom
razdoblju obuhvatalo i moralno lepo, to jest estetika je ukljuivala i etiku. Aristotel
kae da je lepo ono to, budui dobro, jeste i prijatno.
8/6/2019 Deca u Kontekstu Masovne Kulture
8/27
8
Platon i Aristotel u razgovoru. Da li bismo ih danas razumeli?
Srednjovekovna misao je apstraktna, oslanja se na boga i apsolutne kategorije, koje
su izvan oveka. U srednjem veku se karakteristikama lepog, kao to su proporcija i
celina, dodaje i sjaj. Toma Akvinski odreuje lepotu kao kombinaciju karakteristika
istinitog i dobrog. On ne odreuje lepotu samo u kontekstu saznanja, ve i u
kontekstu samog predmeta i tvrdi da je lepo ono to se dopada, kada se posmatra
i da poiva na pravoj proporciji i sjaju. Uvodei stvar kao nosioca lepog, Toma
Akvinski je napravio korak od apstraktne ideje lepog ka lepom u umetnosti.
Renesansa donosi zaokret od apstraktih kategorija lepog ka prirodi i pojavnom.
Lepota jednostavno proistie iz harmonije delova.iroki pojam lepog, koji je do tada
ukljuivao i etiku komponentu, postaje isto estetski pojam.
Tokom vremena pojam lepog postaje sve relativniji. Romantiari su, na primer,
smatrali da je lepo sasvim suprotno od tradicionalne teorije o proporciji i regularnom
rasporedu delova, da ono poiva na nedostatku pravilnosti, jer u sebe ukljuuje
ivost, slikovitost, punou i izraavanju oseaja. Oseaji sve vie ulaze u definicije
lepog. Lajbnic i Monteskje istiu da se lepobolje osea nego to moe da se izrazireima i pojmovima.Lepo kao doivljaj, kao percepcija uma, uvodi subjektivnost u
definisanje lepog. Hjum smatra da lepo nije osobina samih stvari, nego da postoji u
umu posmatraa. Lepo je potom shvatanju naa reakcija na poticaj. Kant izjavljuje
da su sudovi o lepom samo pojedinani, subjektivni sudovi.
8/6/2019 Deca u Kontekstu Masovne Kulture
9/27
9
U 20.veku relativizacija pojma lepog je dola do vrhunca i ono je sasvim izgubilo
mesto sutinske kategorije u umetnosti. Umetnost dobija ulogu pokretaa promena i
potresa, a za takav uticaj je ponekad potrebno upotrebiti i runo.U tom smislu, lepo
je postalo statino i dosadno. Somerset Mom izjavljuje: Lepo je kao slepa ulica.
Ono je kao planina na iji se vrh moemo popeti, ali dalje vie nema puta.
Postmodernistiki uticaji u nauci i umetnosti dovode u pitanje nau temeljnu sliku
sveta koja se vekovima razvijala. Postmodernisti nam pomau da uvidimo da je
stvarnost mnogo sloenija nego to smo je do sada zamiljali. Ona ne postoji izvan
nas, ve je mi stvaramo na osnovu naeg iskustva, potreba, interesovanja,
predrasuda i kulturnog naslea. (Gojkov G., 2006). Tako je istina postala relativna i
zavisna od pojedinanog i linog iskustva. Oslobaanje uma od mentalnih
konstrukcija je imalo za cilj da ovek osvoji slobodu i u odnosu na miljenje i da
otvori novo stvaralako polje u kome je ovek gospodar i onaj koji svojim
delovanjem i promiljanjem konstruiestvarnost. Meutim, u veliku prazninu koja se
pojavila naputanjem starog naina razmiljanja uletele su nove konstrukcije,
zasnovane na materijalizmu, pragmatizmu, ideologiji, spektaklu, komercijalizmu.
Uloga umetnosti da okira donela je koncepte koji osim okiranja ne pokreu
nikakve druge ljudske vrednosti. Tako nakon novoosvojene slobode opet dolazimo
do pitanja da li estetske vrednosti zaista mogu da postoje bez etikih.
Moda je najapsurdniji primer negacije ljudskih vrednosti u modernoj umetnosti
uvena izloba anatoma Gintera fon Hagensa pod nazivom Svetovi tela i sloganom
fenomenalni pogled na fenomen ljudskog tela, koja je tokom 2010. godine st igla i
do balkanskih prostora. ( po orovi B., 2010). Ova izloba, koja predstavlja pravu
inverziju ivota, sastoji se od mrtvih ljudskih tela, konzerviranih i plastificiranih
specijalnim postupkom i izloenih poput antikih kipova u muzejskom prostoru, na
kojima dominiraju kolorit i pokreti. Tu su izloena tela koja pleu, skau, voze bicikl,
uestvuju na mrtvakim olimpijskim igrama ili pripadaju mrtvakoj varijanti
Diznilenda Hagenslendu. Mrtvo ljudsko telo tako izloeno postaje roba koja moe
vie puta da se reciklira i iskoristi u svrhu entertainment-a, tj.zabave. Tu se otvara
vie etikih pitanja, kao to je nain na koji su mrtva ljudska tela nabavljena za tu
8/6/2019 Deca u Kontekstu Masovne Kulture
10/27
10
izlobu. Ispostavilo se da ih je Hagens nabavljao jeftino i bez ikakvih problema u
Kini, koja ima visok stepen izvrenja smrtnih kazni i zakon po kome ta tela mogu da
se koriste u naune svrhe. Da bi prevaziao neugodu nastalu tim otkriem u
javnosti, Hagens je na demokratski nain i transparentno ustanovio i program za
donaciju tela. Sam autor je naveo da se ovde radi o slamanju poslednjih tabua i
opsesivno u medijima trino preporuivao svoj izum postupak plastifikacije, a
zatim insistirao na svojoj privrenosti slobodi i demokratiji. Ova izloba, koja i danas
putuje svetom i svuda ima ogroman broj posetilaca, savreno oslikava kulturnu
matricu neoliberalnog kapitalizma koji vlada zapadnim svetom u kojoj su nauka,
umetnost i sam ovek, osloboeni etikih stega, ujedinjeni u spektaklu u kome je
ovek, navodno, osloboen smrti, a u stvari je rtvovanna tritu koje ima jednu
jedinu potrebu proizvodnju i zgrtanje novca.
3. O kiu kao masovnom proizvodu kulture 20. veka
Re kitchje imenica nemakog porekla. Njeno osnovno znaenje je smee, i oznaava
u kulturi modi, literaturi, vizuelnim umetnostima, ono to pretenduje da ima estetsku
svrhu, ali je loeg kvaliteta. Nemaki glagol verkitchenznai neto sklepati. Ova se re
u svakodnevnom govoru odnosi na jeftine sentimentalne masovno proizvedene
predmete koji se mogu kupiti u supermarketima ili prodavnicama suvenira. U umetnosti
se odnosi na bezvrednu imitaciju nekog vrednog umetnikog dela. Takoe se ovaj
koncept vezuje za namernu upotrebu kulturnih elemenata koji se smatraju kulturnim
simbolima ili ikonama da bi se masovno proizvodili kao neoriginalni proizvodi. Odnosi se
i na tipove umetnikih izraavanja kojima nedostaje ili imaju preteranu koliinu
sentimentalnosti, glamura, teatralnosti, vulgarnosti, pretencioznosti. Na taj nain oni susamo povrna imitacija pravog stvaralatva.Postoji jo jedna upotreba rei kikoja se
oslanja na Hegelovu ideju da umetnik treba da pripada duhu svog vremena. U tom
smislu, imitacija dela iz prolih epoha je lana i smatra se kiem.
8/6/2019 Deca u Kontekstu Masovne Kulture
11/27
11
Preslatki Amorprimer kia, jer ovde ljupkost prelazi svoju meru
Re kije postala popularna oko 1930. godine, kada su je teoretiari umetnosti Teodor
Adorno, Herman Broh i Klement Grinberg suprotstavili avangardi. Oni su ki posmatralikao tip lane svesti koja je nastala unutar kapitalistikog sistema i na osnovu tenje za
povrnim zadovoljavanjem eljai zaraivanjem novca.
Adorno ki povezuje sa industrijalizacijom kulture, u kojoj je kultura kontrolisana i
oblikovana prema potrebama trita i ponuena pasivnoj populaciji kao zabava i kao
neto u emu nema izazova. Nasuprot kiu, prava kultura treba da izvire iz
individualnog, da prua izazov i da je usmerena protiv struktura moi i opresije. Po
njemu, ki je parodija katarze i estetskog iskustva.
Broh je tvrdio da ki zavisi od krae stvaralake umetnosti, tako to preuzima i imitira
originalno stvoreno i od toga pravi konvenciju i oprobanu formulu.
Grinberg je smatrao da lepo i istinito u umetnosti postoje u zajednitvu i da se
avangarda javlja da bi branila estetske standarde od uruavanja ukusa koje donosi
konzumersko drutvo, tj. od kia.
Ki se povezuje sa iznenadnom pojavom buroaske klase na drutvenoj sceni, koja nijeimala pre toga izgraen ukus i estetske vrednosti. Takoe je povezan i sa pojavom
industralizacije, koja je omoguila masovnu proizvodnju predmeta i bezbrojne replike
originalnog predmeta. I popularna politika je plodno tlo za ki. Umetnost totalitarnih
drutava je ki umetnost jer ona ne prikazuje sloenost i suprotnosti koje postoje u
ljudskom ivotu, ve slui pojednostavljenoj propagandi politikog pokreta na poziciji
8/6/2019 Deca u Kontekstu Masovne Kulture
12/27
12
moi. Ki je mehanian i ematizovan, neautentian i povran jer je odvojen od
unutranjeg ivota oveka.
Sa pojavom postmodernizma oko 1980. Godine granica izmeu kia i visoke umetnosti
se gubi. Veliki umetnici ukljuuju elemente kia u svoj rad, u konceptualne svrhe, uzironiju ili sa ciljem da naglase povezanost neke sfere ivota sa svojim delom.Na primer,
religiozne slike velikog i cenjenog umetnika, Salvadora Dalija, i danas se smatraju
delima na granici kia. Pojava pop kulture i umetnici poput Endija Vorhola, koji se
poigravaju sa kulturnim simbolima, definitivno ukida visoku i nisku kulturu. Danas su
svi umetniki koncepti koji su prisutni u javnosti dobili pravo da budu podjednako
vrednovani, jer je ukus postao sasvim subjektivna kategorija. Krajem veka ki dobija
pozitivnu konotaciju i predstavlja popularnu umetnost uopte . Podsetimo se da je
Grinberg smatrao da dez i holivudski filmovi pripadaju svetu kia, a danas se tretiraju
kao ozbiljna umetnost. Meutim, njegova izjava da se ki javlja u svetu u kojem su
novac i elje rairenije od ukusa i znanja nikada nije bila aktuelnija.
Salvador Dali: Hrist
Vorhol: Merlin Monro, ikona 20.v.
Moda je vrhunac kia u savremenoj masovnoj kulturi pojava realityprograma u kojima
je sam ovek postao ovaploenje kia. Ti programi se lano predstavljaju kao istinito
prikazivanje oveka kakav on zaista jeste, a u stvari su to manipulativni spektakli u
8/6/2019 Deca u Kontekstu Masovne Kulture
13/27
13
kojima su ljudi kontrolisani i neslobodni, postavljeni u krajnje nehumane uslove, u
ogranienom prostoru i sa ljudima koje nisu slobodno odabrali za zajedniko ivljenje.
U takvim uslovima njihova percepci ja je osiromaena, a odnosi sa drugima konfliktni.
Komunikacija meu ljudima je podsticana potrebom za plitkim senzacijama,
uzbuenjem i primitivnim oseanjima, jer su dobro i lepo dosadni. Verovatno se izvor
dosade krije u injenici da su za doivljaj i stvaranje lepog potrebni izvestan trud i rad
na sebi. Lako zaraen novac, bez pravog rada, je glavni razlog zbog kojeg uesnici
pristaju da budu u tako degradirajuim situacijama i da povreuju sami sebe
ogoljavanjem svoje intime. Takvi programi su svakodnevno prisutni u domovima
prosenog graanina putem televizije. Istraivanja gledanosti pokazuju da savremeni
ovek, koji nema vremena za intimnost sa svojom decom i drugim lanovima porodice i
koji ne uspeva da se izbori sa svakodnevnim profesionalnim obavezama, ima vremena
da prati ovakve programe. Poto je u njima prisutna nepodnoljiva beznaajnost
ljudskog postojanja, postavlja se pitanje zato ih ovek sa toliko strasti prati?
4. O kulturi na poetku 21. veka
8/6/2019 Deca u Kontekstu Masovne Kulture
14/27
14
Uhvaena u mreu ideolokog, komercijalnog i tehnicistikog varvarstva,
savremena kultura ostaje daleko od ovekove samorealizacije, sudbinskih pitanja
i od strukturalnih drutvenih promena...Njoj je blia mitologija svakodnevlja i
modeli pseudoimaginarnog ivota nego susret sa realnou, istinom i lepotom.
Dr Ratko Boovi (2010)
Kultura na poetku 21. veka je dramatino promenila svoj medijum komunikacije i iz
sveta knjiga i uljanih slika je prela na audio vizuelni plan, koje karakterie direktan
kontakt i mogunost spajanja vie medijuma u jednom umetnikom delu. Film, televizija
i novi nosai zvuka su poput mehanikih produetaka ljudskih ula i omoguavaju
oveku snane nove doivljaje. Oni takoe menjaju ulnu ravnoteu u oveku i stvaraju
uslove za novu percepciju koja ljudima menja doivljaj stvarnosti. Ovi medijumi su
zauzeli vei deo naeg drutvenog prostora i u kratkom vremenskom razdoblju uspeli
da se nametnu i ovladaju doivljajnim svetom obinog oveka jer su uli u svakodnevicu
i domove prosenog graana.
Kultura danas nije privilegija samo bogatih i obrazovanih krugova, ve je postala
masovna i demokratska. Meutim, smanjenje kulturnih razlika izmeu drutvenih
slojeva donosi i svoje opasnosti - svojom sveprisutnou masovna kultura sniava
kulturne standarde i omoguava taloenje stereotipnog razmiljanja, predrasuda,
manipulativnih poruka, a najvie od svega, stvara naviku da na kulturni ivot gledamo
kao na domen razonode, razbibrige i zabave. U svom najgorem obliku masovna kultura
moe da poslui uspostavljanju totalitarnih sistema, jer je agresivna i namee se
neverovatnom snagom. Kao i u sluaju bilo koje masovne proizvodnje, ljudi se
nekritiki poistoveuju sa ponuenim modelima koji nam putem medija stiu i podleu
idolatriji koja pokazuje veliki otklon od stvarnosti. (Setimo se samo istovetnog oblaenja
mladih, premravih manekenki, neobrazovanih folk pevaica, reklama za veno mlada
lica, i sl.)
8/6/2019 Deca u Kontekstu Masovne Kulture
15/27
15
Model lepotekoji je u stvari prikaz bolesti
Scena iz filma Mala gospoica Sanajn, u kojoj
jedino ona ima izgled normalan za devojicu od devet godina
Mehanizmi industrijske kulture su pod diktatom trita i novca, tj.komercijalizma koji sve
pretvara u robu. Konzumenti kulture su potencijalni potroai, na njih se utie tako to
im se stvaraju lane potrebe i podstiu elje za posedovanjem mate rijalnih dobara.
Konzument je zauzeo mesto slobodnog oveka.Temelj ljudskog ivota, osnovne ljudske
vrednosti su dovedene u pitanje. Prirodnost, spontanost, privatnost, potreba za lepotom
su uslovi da bi ovek mogao da dopre do svoje unutranjosti i do svojih stvaralakihsposobnosti, a te mu je osobine masovna kultura manipulativnog spektakla,
kontrolisana i neslobodna, gotovo sasvim unitila.
8/6/2019 Deca u Kontekstu Masovne Kulture
16/27
16
Pod uticajem masovne kulture ovek postaje neosetljiv, ravnoduan, plitkih oseanja,
bezvoljan i dosadno mu je. Njeni produkti su povrnost doivljaja, degradacija vrednosti,
izopaavanje ljudskih oseanja, jednom reju degradacija oveka i ovenosti.
U Srbiji, zemlji koja neposredno iza sebe ima petnaest godina ratova, izolacije,dezintegracije, umiranja i siromatva, dogodilo se i veliko unitavanje sistema
drutvenih vrednosti. U tu prazninu su lako uskoili razliiti primitivizmi, turbo folk, ki,
ksenofobija i provincijalizmi zatvorenog drutva koje se osea ekstremno ugroeno i u
kome vie nema ni etike, ni estetike.
5. O vizuelnoj komunikaciji i medijima
Savremena globalna kultura je prevazila jezike barijere meu razliitim narodima
pomou slike i preplavljena je vizuelnim medijima. Mi se svakodnevno sreemo sa
ogromnim brojem slika u popularnoj kulturi, reklamama, vestima, prodaji, pa, tek na
kraju, u umetnosti. Slike koje vidimo imaju razliitu svrhu i uticaje, one u nama stvaraju
irok raspon emocija i odgovora: ugodu, elju, gaenje, bes, radoznalost, ok, konfuziju,ali i oseaj povezanosti sa drugim ljudima Uloge slika su raznovrsne, sloene,
vieslojne i mogu da imaju vie namena i poruka, to zavisi od konteksta u kome se
nalaze, kao i posmatraa koji im daje svoja tumaenja.
Gledanje nije pasivan in. Svaki dan mi putem gledanja i posmatranja dajemo smisao
svetu oko nas. Kad gledamo s namerom, mi vebamo da pravimo izbor i vrimo uticaj -
mi gledanjem pravimo aktivan izbor, odluujemo da budemo u komunikaciji, da
utiemo na drugog ili doputamo da budemo pod uticajem. Dakle, u gledanje je
ukljuena i naa interpretacija i nae rasporeivanje moi u komunikaciji.
Vizuelni mediji imaju svoja pravila i konvencije prema kojima su su organizovani i koji
nam pomau da slikama damo odreena znaenja i da ih razumemo. Kapacitet slika da
utiu na posmatrae i potroae zavisi od ireg socijalnog, politikog i kulturnog
8/6/2019 Deca u Kontekstu Masovne Kulture
17/27
17
konteksta u kojem su posmatrane. Konvencije prema kojima su slike organizovane su
kao znakovi na putu, moramo da nauimo njihov kod da bi one za nas imale smisla i mi
ih usvajamo do te mere da nam dekodiranje ide gotovo automatski. Na primer, kada
vidimo olimpijsku baklju, trenutno znamo na ta se ona odnosi. Meutim, nae
asocijacije na simbole i kodove su daleko od fiksiranih. One su bogate, vieznane i
neprestano se preobraavaju.
Slike nemaju vrednost same po sebi, ve im mi dodeljujemo vrednosti novane,
socijalne, politike, estetske. Osim tradicionalnog estetskog, javljaju se i novi naini
vrednovanja. Na primer, dok se slikarska dela vrednuju po kriterijumu jedinstvenosti,
originalnosti, autentinosti, trine potranje, TV slike se vrednuju na osnovu kapaciteta
da prue informaciju i da brzo prenesu utisak na veliki broj ljudi.
Tehnologija slika ima centralno mesto u naem iskustvu sa vizuelnom kulturom. Setimo
se da veinu uvenih umetnikih dela koja pripadaju evropskoj i svetskoj kulturi nismo
zaista videli, nego su nam dostupna putem reprodukcija i fotografija u knjigama, sa
postera, razglednica, iz televizijskih emisija. Ta elektronski reprodukovana dela su esto
izmenjena u kompjuterskoj grafici.
Moderna sredstva kulturne komunikacije imaju potencijal koji nam omoguava
viestruke doivljaje koji bi mogli da preobraavaju na unutranji ivot - kada bi bila u
slubi ljudskih vrednosti. Slika mnogo direktnije iskazuje ono to rei samo
nagovetavaju, ona moe da nas podstakne na inicijativu, oslobodi vremenskog i
prostornog ogranienja i da pokrene slobodnu i stvaralaku igru koja je svojstvena i
oveku i detetu. U takvoj slobodnoj igri, ovek moe da ima aktivan odnos prema
svom ivotnom iskustvu. Meutim, za takve doivljaje je potrebno biti vaspitan i
obrazovan u duhu negovanja ljudskih i kulturnih vrednosti, a to je danas isuvie skup i
spor proces od kojeg kola odustaje, a za koji porodica nema ni vremena, ni sredstava.
6. O deci u kontekstu masovne kulture
8/6/2019 Deca u Kontekstu Masovne Kulture
18/27
18
Deca su u dananjem svetu sukoba i nereivih suprotnosti i masovnih unitavanja
ljudskih ivota jako ugroena. Ona prerano sazrevaju pokuavajui da se nose sa svim
uticajima kojima su izloena. Njihov unutranji svet je u opasnosti jer se jo nije ni
razvio, a ve se dezintegrie. Nasilje je putem medija svakodnevno prisutno u
domovima prosenog graanina. Iako ne bismo nepoznatim nasilnim osobama dopustili
da nam uu u kuu, oni uskau sa malih ekrana, unosei nasilan renik i ponaanja,
ubistva koja ostavljaju emotivnu pusto i budenemo i besmisao u duama gledalaca.
Koliko je to pogubno za deju duu imaemo prilike tek da vidimo, jer deca rastu i vrlo
brzo postaju bespomoni i nasilni mladi ljudi koji ni sami ne znaju zato su takvi. Ali jo
uvek nije kasno, odnosno nikada nije kasno da se potrudimo da doemo do autentinih
ljudskih vrednosti. Deca, posebno na predkolskom uzrastu, su u tom smislu nai pravi
vodii i putokazi, jerjo uvek imaju sposobnost da mataju, a njihov doivljaj stvarnosti je neposredan i sve. Njihove igre esto pokazuju mudrost, duhovitost i stvaralaki
odnos i prema onome to je odraslom teko.
Ovaj zastraujui posetilac je putem televizije postao
svakodnevni gost u dejim domovima
Psiholoka istraivanja izvedena tokom proteklih godina rata pokazala su da je na
naim prostorima u vreme rata deja igra bila optereena ratom I razaranjem, koji su se
pojavljivali u crteima, slobodnoj igri i meusobnoj dejoj komunikaciji. Meutim, odrasli
su proptali da tome poklone potrebnu panju jer se u stresnim situacijama svest
odraslih obino suzi na ono to je stresno i malo energije ostaje za decu i ono to je pre
stresa inilo svakodnevicu, pa deca ostaju preputena sama sebi i onome to im
osiromaena okolina prua. Sva deca u vrtiu u kojem sam radila su, na primer, u
periodu rata znala imena aktuelnih politiara, ak su imitirali i njihovo ponaanje koje se
8/6/2019 Deca u Kontekstu Masovne Kulture
19/27
19
moglo videti u medijima. Ipak, to deje ponaanje nije bilo negativno. Naprotiv, deca su
radila ono to je prirodno pravila su raznovrsne dramske forme i dramske igre od
svoje svakodnevice i na taj nain je preraivali.
Deja potreba za igrom je stvaralaka i zatitnika i u
nemoguim uslovima
Masovni mediji iza privlanosti arenih slika kriju mnoge opasnosti. Danas toliko
popularni animirani filmovi za decu kojima su deca irom sveta svakodnevno izloena
stvarani su unutar kapitalistike potroake kulture. Poseban procvat su doiveli nakon
II svetskog rata, kada je industrija medija bila u velikoj ekspanziji i kada je uoeno da
deca i njihove elje predstavljaju industrijsko trite sa velikim potencijalom. Tada je
zapoeo proces standardizacije bajki tako da one mogu da preu okvire odreenih
zemalja i da se uklope u ekonomski model masovne produkcije. Holivud je uz pomo
Diznija, kome ne treba osporavati kreativnost, napravio od detinjstva dobar brend,
prikazujui ga kao slatko, uukano, malecno, uureno doba. To je postizano putem
crtea, pojednostavljenih pria sa obaveznim srenim zavretkom, ak i upotrebom
odreenih paleta boja. Danas postoje razvijene TV mree namenjene samo deci i itava
reklamna industrija koja na njima neprestano vrti slike poeljnih proizvoda, kao to su
slatkii ili igrake.
8/6/2019 Deca u Kontekstu Masovne Kulture
20/27
20
Uz priu o Maloj Sireni obavezno idu Iutke, bojanke, odea i
drugi gadeti
Programi prezentovani deci na njihovim specijalnim kanalima zloupotrebljavaju deju
potrebu za iskustvima o svetu i posebno onu za dobrom priom, jer su napravljeni na
trinim principima. Lo uticaj se odraava najvie u unitavanjusame sri svake dobre
prie za decu jer ona nije vie sama sebi svrha. Danas dobra pria nije sama po sebi
dovoljna. Uz nju u paketu idu lutke, posteri, bojanke, igrice i mnogi drugi proizvodi koji
donose kapital na osnovu dejih elja, jer ona se i dalje nakon prie podstiu da
nastave da doivljavaju svet mate prikazan u prii. Deci se, u stvari, oduzima mata, i
njihovi doivljaji ostaju na povrini, a dobra zabava nadvladava poruku prie.
Lek za spreavanje povrnosti doivljaja ve u dejem dobu se nalazi u razvijanju
oseaja za lepo, kritikog miljenja, zdrave distance izmeu svoje svesti i sredine u
kojoj se dete nalazi, kao i u kreativnoj upotrebi svih vidova izraavanja reju,
pokretom, muzikom, bojom i razliitim oblicima. Takvo vaspitanje moe da pomogne
detetu da ostane u vezi sa svojom unutranjou. Zato je potrebno omoguiti mu to
vie umetnikih aktivnosti u kojima ono moe aktivno da uestvuje i stie iskustva o
sebi, ponaanju u zajednici sa drugima, kao i o svetu u kome ivi. U tom procesu dete
e biti u stanju da uspostavi itavu mreu unutranjih i spoljanjih veza i odnosa u sebi i
sa drugima i da stekne svest o sebi, o svom vremenu i drugim ljudima sa kojima gradi
svoju drutvenu stvarnost. Moda je najvanije od svega to e biti u mogunosti da
upozna sebe u ulozi stvaraoca, aktivnog uesnika koji svojim postupcima i ponaanjem
moe da gradi i menja svoj svet.
8/6/2019 Deca u Kontekstu Masovne Kulture
21/27
21
Takoe je vano da se kod deteta podstakne i sposobnost da bilo koji materijal koji se
nalazi u njegovom okruenju upotrebi u slubi svoje due i njenih potreba. U tom
sluaju, i najgori vetaki materijal moe da postane predmet kojideja mata moe da
uini ivim i dragocenim, ali ne treba zaboraviti da nas ivi nestrukturisani materijali, oni
iz prirode, kao to su komad drveta, koljka, kamen, lake povezuju sa ivotom koji se u
njima krije od otuenog tehnolokog okruenja. Oni nam pomau da obnovimo veze sa
prirodom koje nam je savremena civilizacija sasekla, nudei nam zauzvrat tehnoloku
udobnost u domovima, koja nas na vie naina slabi.
U savremenim humanistikim pristupima razvoju deteta smatra se da doivljaj
predstavlja meru rasta i preobraaja, a da dete treba da je u sreditu vlastitog
doivljaja. Na taj nain ono moe da ima autentinu i aktivnu ulogu u oblikovanju
vlastite stvarnosti i vlastite umetnosti. Dete kao stvaralac bie sposobno da prepozna
svoja vlastita oseanja i prave potrebe i da misli slobodno i tako da preispituje svoju
stvarnost. Znae kako da aktivno uestvuje u ivotu, da postavlja pitanja i trai
zadovoljavajue odgovore. Znae i kako da prepozna lepotu, da bude ushieno, da se
prepusti igri i da ostane osetljivo bie.
Mnogo vie od tehnikih sredstava kojima su deca izloena, za propuste u dejem
odrastanju krivi su odrasli koji u njemu nisu prisutni. Da bismo ojaali dete u ovakvim
uslovima odrastanja, vrlo je vano da odrasli ne budu lenji i ne propuste da budu uz
dete kada je ono izloeno ogromnombroju sadraja koji do njega stiu putem masovnih
medija.
7. O vanosti estetskog vaspitanja
Kao i u drugim naukama, koje su vremenom uslonjavale i umnoavale svoje znanje, i
u savremenoj pedagogiji su prisutni razliiti pristupi koji, kao nikada do sada, postoje
paralelno i podjednako su vrednovani, od kulturno transmisionih teorija vaspitanja,
zasnovanih na kultivisanju intelekta i transmisiji informacija i kulturnim univerzalijama
zaetim jo u antiko doba, preko romantiarskih i humanistikih teorija koje se
8/6/2019 Deca u Kontekstu Masovne Kulture
22/27
22
prvenstveno bave unutranjou deteta i samorealizacijom, do progresivistikih teorija
koje su nastale na osnovama postmodernizma i kapitalistikog pragmatizma.Mnotvo
ideja i pristupa je donelo, pored raznolikosti i slobode, i odreenu konfuziju koja tetno
utie na obrazovanje i razvoj kolskog sistema uopte, jer je zamagljeno ono to je
bitno, bez ega se u pedagogiji ne moe to su ljudske vrednosti koje su sutina i
osnovni cilj svakog obrazovanja.
I pored velikog broja teorijskih pristupa, treba imati u vidu da je situacija na terenu
sasvim drugaija, daleko od bogatstva ideja, dirigovana ekonomskim odnosima i
globalizacijom, u kojoj nema mnogo mesta za slobodan razvoj potencijala deteta. Kao i
u kulturi i umetnosti, i obrazovanje je postalo roba, pa su obrazovni sistemi pod
uticajem trinih zakona. Cilj modernog obrazovanja je to bre i jednostavnije
osposobljavanje oveka za ulogu u ekonomskim procesima proizvodnje. Izgradnja
svestranog i celovitog oveka je skupa i spora i sve nedostupnija onima koji nemaju
novac za obrazovanje. Umno i duevno osloboen ovek ne samo da nije potreban u
novom dobu, oslonjenom na filozofiju neoliberalnog kapitalizma, nego predstavlja
opasnost i smetnju u sistemu. Deca u kolama napreduju na osnovu kompetitivnog
testiranja koje je standardizovano prema proseku i koje ne prepoznaje nikakve
individualne razlike. Napredak je omoguen samo onima koji mogu brzo i spretno da se
snau u toj novoj tehnologiji obrazovanja. Veliki broj dece ne uspeva u takvom sistemu
da bude uspeno i ostaje na marginama obrazovnog sistema, bez mogunosti za
pohaanje dobrih i perspektivnih kola. Najgora posledica ovoga je to su takva deca
ne samo izgubljena za budue drutvo, nego to se, ne uspevi da prepoznaju svoje
ljudske potencijale i kvalitete, njihova ivotna energija okree u negativnom smeru i ona
tako postaju teret itavom drutvu.
Principi ekonomskog poslovanja uli su i u obrazovne sisteme. kolski programi se
formiraju na osnovu obrazovnih standarda koji se donose na globalnom nivou, a uz
pomo statistike i prosenosti donose se odluke koje se tiu razvoja buduih generacija
graana. Gde je u takvom obrazovnom sistemu mesto vaspitanja umetnou i
razvijanju estetskih vrednosti?
8/6/2019 Deca u Kontekstu Masovne Kulture
23/27
23
Oigledno je da u ovakvim ekonomskim tendencijama u oblasti obrazovanja nema
mesta za estetske vrednosti i umetnost, ali to samo pokazuje da je njihov znaaj vrlo
veliki. Da bi se deca odbranila od ovakvog duevnog osiromaenja u procesu
obrazovanja, estetsko vaspitanje je od sutinske vanosti. Ono moe da im omogui da
spoznaju vrednosti ljudskog kulturnog naslea i sebe samih. Estetsko vaspitanje se
bavi stvarnou na sasvim drugaiji nain, ono kultivie oveka u odnosu na njegov
unutranji ivot, ukljuuje emocije, intuiciju, sposobnost razluivanja bitnog od nebitnog.
Estetske kvalitete predstavljaju onaj medijum preko koga ovek moe da se sretne sa
pitanjima dobra i zla, lai i istineu ljudskom ivotu, da postavlja pitanja o svojoj ljudskoj
sudbini i i da nae smisao u svom ivotu. Spoznaja do koje ovek dolazi putem
umetnosti je sintetika, trenutna, celovita, ona povezuje misli i oseanja, stavove i
delovanje i razvija prijemivost za lepo, dobro i istinito. Samo ovek kultivisan uestetskom smislu imae potrebnu sloboduda preispituje sebe i svoju linu i drutvenu
stvarnost i bie sposoban da bude stvaralac kulturnih i duhovnih dobara.
Na praktinom nivou, estetsko vaspitanje treba na prvom mestu da oblikuje kod
pojedinca smisao za estetske vrednosti, tj. za njihovo uoavanje, doivljavanje,
vrednovanje i ostvarivanje.
Sposobnost uoavanja lepog razvija se postepeno, sa razvojem ula. Najbolji uslovi za
njen razvoj su estetski oblikovana svakodnevica, kao i istoa i red u detetovom domu.
Boravak u prirodi ini takoevano okruenje za razvoj sposobnosti uoavanja lepog.
Ona je neophodna da bi se razvila sposobnost doivljavanja, koje je u svojoj osnovi
emocionalna. Emocionalna sfera je povezana je sa celokupnim psihikim ivotom, jer
su u emocionalni doivljaji ukljueni u znaenje i smisao koji pridajemo onome to
uoavamo.
Sposobnost vrednovanja je povezana sa oblikovanim estetskim ukusom kojiposmatrau pomae da razlikuje lepo od onog to nije. Estetski ukus je sloen
fenomen koji je zasnovan na viim psihikim funkcijama i relacijama, a ne samo na
ulnom. Razvija se upoznavanjem dece sa vrednim umetnikim delima i postepenim
otkrivanjem estetskih svojstava u njima, uz prikladna tumaenja, koja ne treba samo da
informiu, ve i da inspiriu.
8/6/2019 Deca u Kontekstu Masovne Kulture
24/27
24
Sposobnost ostvarivanjaje najvia u tom smislu to ini oveka aktivnim stvaraocem, a
ne samo pasivnim primaocem utisaka. Aktivni stvaralac koristi svoju svest i volju da bi
izrazio vrednosti koje nosi u sebi.
Sposobnost prepoznavanja, doivljavanja i stvaranja lepog je svojstvena samo oveku.U procesu stvaranja umetnikog dela ovek ima duboko iskustvo o sebi i svojim svojim
stvaralakim snagama. Kroz negovanje estetskog ovek prepoznaje svoje autentine
ljudske potrebe, po kojima se razlikuje od drugih ivih bia. U tom smislu je estetsko
vaspitanje usko povezano sa moralnim vaspitanjem.
Herbert Rid u svojoj knjizi Vaspitanje kroz umetnost oivljava Platonov ideal po kome
umetnost treba da je osnova vaspitanja. On oveka posmatra u njegovoj jedinstvenosti i
smatra da su zadaci estetskog vaspitanja razvoj mate, jezika oseanja i moralnosti.Dakle, umetnost ima snagu da podstakne celovit razvoj oveka.
Tomas Manro naglaava da umetnost obuhvata sve aspekte ljudskog ivota, da je oblik
ljudskog iskustva koji ini ljudski ivot vrednim postojanja i dodaje mu ar i znaenje.
Njegov ideal je ovek kao obrazovani graanin sveta tj.onaj koji je osposobljen da
prepoznaje kulturne i umetnike vrednosti i da ih koristi u izgradnji svoje linosti.
Estetska kultura i vaspitanje umetnou podjednako su potrebni i nauniku i umetniku,
jer svaki ovek je prvenstveno ovek i treba da ivi u skladu sa svojom ljudskom
prirodom, koja ukljuuje osetljivost za lepo, dobro i istinito. Nikola Tesla je otkrio obrtno
magnetno polje tokom etnje po gradskom parku u Budimpeti, dok je recitovao rei iz
Geteovog Fausta. Leonardo da Vini je, pored svojih velianstvenih umetnikih dela, bio
i naunik. Albert Ajntajn je govorio da su sve religije, umetnosti i nauke grane istog
drveta. U ovim linostima, i ne samo u njima, ve u svim velikim linostima koja su
stvarala velika dela su lepo, dobro i istina bili neraskidivo isprepleteni.
8. Zakljuak
8/6/2019 Deca u Kontekstu Masovne Kulture
25/27
25
Pitanje o realnom postojanju i vanosti lepog u ivotu oveka je isto kao i pitanje o
postojanju boga. Mi intelektualnim putem nismo sposobni da doemo do odgovora, ali
oseamoda je ovo pitanje veliko i znaajno za nas kao ljude, to nam ukazuje da ovek
ne moe do velikih i znaajnih istina da doe, a da ne bude ukljuen u njihovo traenje
potpuno, svim delovima svog bia. Razvoj celovite linosti je pitanje opstanka ljudskog
roda, jer se znanja steena bez ukljuivanja intuicije, savesti i oseanja uglavnom
preokreu protiv oveka. Kakva je korist od znanja koje umanjuje ovekovo
dostojanstvo i ne pomae mu da razvije svoje unutranje vrednosti? Kakva je korist od
sveta u kome nema mesta za emocije? Moemo zavriti visoke kole, a ostati
neposobni da komuniciramo sa svojim unutranjim glasom, svojim daemonom, kako ga
je nazivao Sokrat.
Oseati neto je za oveka izuzetno vano, jer putem oseanja mi komuniciramo sa
svojom unutranjou. Degradacija savremenog oveka je povezana na prvom mestu
sa dezintegracijom njegovog procesa miljenja, oseanja i injenja. Posledica ovog
razdvajanja je konfuzija u kojoj ovek gubi kontakt sa svojim unutranjim svetom.
Konfuzija, otuenje, briga i nesposobnost oveka da osea radost ivota imaju koren
prvenstveno u njegovoj nekontroli ula, koja su okrenuta iskljuivo ka spoljnim utiscima.
Lakoa sa kojom se zadovoljavaju ula u spoljnom svetu uinila je tekim unutranje
ovladavanje njima.
Savremeni ovek je osvojio razliite slobode koje su ga dovele do iluzije da je slobodan
da ini ta god hoe. Meutim, imamo razlog da se pitamo da li je takva sloboda
mogua za bilo koje ivo bie? Ili svako ima slobodu u kontekstu onoga to mu je
genetski dato - da ivi u skladu sa sobom i svojom prirodom? Ako ovek ve ima
sposobnost da misli i osea, da razluuje dobro od loeg, lepo od runog, istinito od
neistinitog, da li ostvarenje njegove svrhe lei u preputanju zabavi i razliitim
beskorisnim vrstama uitaka ili u tome da trai svoju sutinu i da se pita (jer on jedini
moe i ume da se pita) ta je svrha njegovog ivota?
Spoljni svet ima kvalitet raznovrsnosti, ali u unutranjem, duhovnom svetu postoji
kvalitet jedinstva. Mi sa lakoom prepoznajemo autentina umetnika dela, ona nas
iznutra dotiu na viestruke naine, u dodiru sa njima mi imamo oseaj da saznajemo
8/6/2019 Deca u Kontekstu Masovne Kulture
26/27
26
tajne o ljudskom postojanju, bez obzira kojoj epohi i civilizaciji pripadaju, jer ona u sebi
sadre neto univerzalno, neto to pripada svim ljudima. U njima se kriju ljudske
vrednosti, od kojih je ljubav kao arhetipska pokretaka sila ljudske evolucije ,najmonija.
Istinu o ljubavi kao svojoj sutini ovekdosee samo kroz autentino ivotno iskustvo,
koje dolazi kroz iskreni trud i borbu, a koje je na kraju nagraeno oseanjem celovitosti i
jedinstva, a tu umetnost igra kljunu ulogu.
9. Literatura:
1. Boovi, R. (2010): Spektakl i medijska kultura, Kulture ritmova i spektakla,asopis za teoriju i sociologiju kulture i kulturnu politiku, Beograd, I - 12 - 52
2. orovi, B. (2010): Svetovi tela, Kulture ritmova i spektakla, asopis za teoriju isociologiju kulture i kulturnu politiku, Beograd, II 53 80
3. Gojkov, G. (2006): Didaktika i postmoderna, Visoka kola za obrazovanjevaspitaa, Vrac4. Grandi, R. (2007):Prilozi estetskom vaspitanju, Savez pedagokih drutava
Vojvodine, Novi Sad
5. Luki, M. (1980): Elementarni problemi etike,Nauna knjiga, Beograd6. Misailovi, M. (1991): Dete i pozorina umetnost,Zavod za udbenike i nastavna
sredstva, Beograd
8/6/2019 Deca u Kontekstu Masovne Kulture
27/27