SUVREMENA UMJETNOSTD.Hopkins, After Modern Art 1945-20001. POLITIKA MODERNIZMA: APSTRAKTNI EKSPRESIONIZAM I EUROPSKI ENFORMELRealizam i apstrakcija su bile glavne poslijeratne orijentacije u umjetnosti, povezane s kulturnom klimom najmonijih svjetskih politikih rivala komunistika Rusija favorizirala je socijalni realizam za iru publiku, dok je kapitalistika Amerika i zapadna Europa privukla interes avangardnom umjetnou.

Izgubljena politika: Apstraktni EkspresionizamU Americi, upravo prije II.svjetskog rata, Depresija 1930-tih potakla je mnoge mlade umjetnike da prihvate naela ljevice. Federal Art Project, uspostavljen kao dio Rooseveltovog New Deal-a, omoguio je posao za mnoge umjetnike s poticajem da rade javne murale u stilu sovjetskog socijalnog realizma. Odreeni projekti su takoer omoguili umjetnicima prostor za eksperimentiranje, nekoliko od njih e postati glavni predstavnici avangarde Jackson Pollock, Mark Rothko i Arshile Gorky. Pollock i Rothko su podupirali rat protiv Faizma i sviao im se nain na koji su francuski nadrealizam i nizozemski De Stijl kombinirali umjetnike inovacije i drutvene i politike vizije. Njihovi pogledi su bili internacionalistiki, a to je bilo ono u emu su se razlikovali od izolacijske ideologije Federal Art Project-a. Od sredine 1930-tih oba umjetnika su bili lanovi Udruenja Umjetnika koje se bavilo uspostavljanjem boljih uvjeta za umjetniko djelovanje. Znaajno je da je Rothko, s ostalim umjetnicima i intelektualcima, drastino promijenio svoje politike aktivnosti kasnih 30-tih kada je Kongres Amerikih Umjetnika podrao niz kontrveznih sovjetskih akcija (npr.Ribbentrop Pact, napad na Finsku...). Dolo je do razoaranja u politiku. 1938. francuski nadrealist Andre Breton zaduio je umjetnike Diega Riveru i Leona Trotsky-a da naprave vaan manifest Prema slobodnoj revolucionarnoj umjetnosti koji je isticao da umjetniki i socijalni radikalizam trebaju ii zajedno. Amerika 1942. ulazi u Drugi Svjetski Rat i pesimizam sve vie raste, dolaze emigranti. inilo se da su dvije glavne estetske opcije bile mogue: 1. realistian nain (odraz drutvenih potreba, ali ipak slikovno ogranien), 2. postkubistika europska apstrakcija (nedovoljan izraz emocija). Smatralo se da povezanost nadrealizma sa nesvjesnim i mitovima daje mogunost indirektnog referiranja na politiku kroz apstraktna djela. U poznatom pismu New York Times-u, 1943., slikari Rothko i Adolph Gottlieb branili su svoja posljednja djela od nerazumjevanja kritike istiui da Ne postoji dobra slika o niemu. Smatramo da je jedina relevantna tema ona koja je tragina ili bezvremenska. Takvi stavovi su irili grupe umjetnika, uz Pollocka, Rothka i Gorky-a, bili su tu Willem de Kooning, Barnett Newman, Robert Motherwell, Clyfford Still i Gottlieb. Iako su ubrzo oznaeni kao Apstraktni Ekspresionisti (kako ih je nazvao Robert Coates, 1946. u kritici 1

izlobe), nikada nisu bili organizirani u skupini, no bili su ujedninjeni posredstvom Peggy Guggenheim. Dolo je do odmaka od nadrealizma u novo osnovanoj Galeriji umjetnosti ovog stoljea gdje je izlagala nekolicina apstraktnih ekspresionista, pogotovo Pollock. Kritiari Clement Greenberg i James Johnson Sweeney su odobravali tendencije iz 1943, dok je izloba Problem kritiarima (Putzel, 1945) traila naine da se okarakterizira novi estetski pokret. Umjetnici su isticali svoju individualnost, a pokuaji definiranja grupe bili su neuspjeni (Subjekti umjetnika i rasprave Studio 35). Jackson Pollock uvari tajne , pokazuje kako su stilistike postavke apstrakcije proizale iz Kubizma, Ekspresionizma i Nadrealizma, uklopljene u rastui interes za mit i primitivizam. Brzi potezi kistova iskazuju ekspresivnu uurbanost, centralni dio predstavlja samu tajnu naslova, no to je neitljiva kaligrafija (njegov stilski rukopis APESPERKTIVNO DJELO). Figure s lijeva i desna pokazuju utjecaj Picassa i Ameriko-indijanskih totema, arhainih figura. To je utjecalo na njegov daljni razvoj. Slika je bila interpretirana kao analogija Pollockovih radnji. Njegova problematina osobnost, koja je dovela do alkoholizma, bila je razlog da u nadrealistinim procedurama kao to je automatizam, vidi priliku da iskae samog sebe. Jedno od prvih djela koje je izveo u tehnici 'drippinga' je Full Fanthom Five, 1947., naslov je aluzija na Shakespearea i sadri skrivenu dubinu. U kasnijim radovima Pollock koristi tapove umjesto kistova, ritmino nanosi boju na velika platna postavljena na pod studija. Njegovi radovi promijenili su percepciju slike kao postavljenu vertikalno, on je postavlja horizontalno i tako iskazuje svoje tjelesne impulse i akcije. U djelu One (Number 31) iz 1950. ini se kao da je Pollock potpuno napustio figuraciju , vano je samo djelovanje tijela. No, u jo jednom znaajnom radu iz te godine Autmn Rhythm vide se poetne naznake likova ivotinja koje su poslije izgubljene u velikim vizualnim poljima.

Estetika Hladnog RataU kasnim 40-tima, apstraktni ekspresionisti su bili pod utjecajem pojma 'modernog ovjeka' kako je istaknuo povjesniar Michael Leja. Ta ideja je inila ovjeka iracionalnim dok je i tipian film noir prikazivao figure progonjenih individualaca, zloina izvan njegove kontrole. Nije teko zamisliti Pollocka kako se pronalazi u takvim idejama. Ideologija nove klase u nastajanju, 'poslovnih liberala' oznaila je ekspanziju na globalnoj razini. Psihoanaliza sluila je da se objasni ovjekova izoliranost u zastraujuem svijetu i da se otkrije iracionalnost ekstremnih politikih pokreta kao to su Faizam i Komunizam. Pollock je smatrao da je iracionalizam neto to se moe kontrolirati, a Amerika vlast je napredak u psihoanalizi vidjela kao sredstvo koje moe iskoristiti. 1948. g. Pollock postie uspjeh na tritu omoguavajui apstraktnom ekspresionizmu da prodre na kulturnu scenu. Proces ekonomske ekspanzije i kolonijalizacije doveo do sve vee potranje visoke klase za kupnjom umjetnina i uvozom i Francuske.

2

Sloboda koju su liberali vidjeli u Pollockovim djelima oznaavala je Amerike demokratske vrijednosti nasuprot slubenoj komunistikoj kulturi. Postojala je tenja da se proiri utjecaj Amerike na Europu, a to se postiglo u kasnim 50-tima kroz Muzej Moderne Umjetnosti (MOMA) u New Yorku. Muzej je osnovan 1929. bio je posveen iskljuivo umjetnosti zapada. Oznaio je ameriku umjetnost 40-tih kao kulminaciju u povijesti moderne umjetnosti. Organizirane su putujue izlobe, 1958/9. Novo ameriko slikarstvo koje je oznailo nametanje amerike umjetnosti Europi, bili su pokazani na Documenti u Kasselu. Apstraktni ekspresionizam je bio isprepleten s politikom Hladnog rata. Greenberg istie pojam robnog ovinizma koji je u apstraktnom ekspresionizmu znaio prodorno, muko slikarstvo.

Umjetnost i drutvena funkcijaU Francuskoj i Italiji poslije rata javljaju se jake komunistike partije, umjetnici su vodili rasprave o drutveno orijentiranom realizmu i ekspresivnom eksperimentalizmu. Poslijeratna Italija je politiki slaba, este su promjene vlasti. Javljaju se grupe vezane za partiju komunista (PCI), kao to su Fronte Nuovo delle Arti (1946) i Forma (1947). Renato Guttoso je bio vezan za grupu Forma do 1948. Ideoloka diskusija, 1959/60 ispreplitanje ritma talijanskog baroka i predratnog modernizma Picassa i Kubizma. Stilistiki i ikonografski aludira na talijansku slikarsku tradiciju, pogotovo povijesne kompozicije. 1942. njegov pokuaj da napravi sliku religiozne tematike Raspee, izazvao je zgraanje javnosti jer je prikazao golu Magdalenu. Umjetnici kao Boris Taslitzky i Andre Fougeron radili su velike kompozicije na temu herojskog otpora ili industrijskih nemira. Mladi francuski umjetnici su se ugledali na Leger-a i Picassa (Pokolj u Koreji, kritika amerikoj intervenciji u korejskom ratu). Picassov modernitet je bio u sukobu s beskompromisnim realizmom slikara kao to je Fougeron. Atlanska civilizacija, 1953., osuda uspona politike Hladnog Rata. Gotovo povijesna slika namjenjena iroj publici, jednu uz drugu je postavio realistine slike na ilustratorski i svjetovan nain. To je bila antiteza apstraktnog ekspresionizma. Barnett Newman predstavljao je tendenciju apstraktnog ekspresionizma koja se udaljavala od Pollockove linearne gestikulacije i bila je u slubi proirivanja skale boja. Vir Heroicus Sublimis predstavlja antitezu Fougeronovoj Atlanskoj Civilizaciji, na vizualnoj razini. Platno je prekriveno crvenom bojom, na taj nain eliminira tradicionalnu kompoziciju to mu je zajedniko s Pollockom. Obraa se javnosti, njegova djela znae kraj dravnog kapitalizma i totalitarizma. No ironino je da oni koji su bili u stanju kupiti te slike dio su tog dravnog tijela. Dok su umjetnici kao Newman i Robert Motherwell razvijali simpatije prema anarhiji i smatrali svoje radove negacijom amerike kulture, javne izjave Rothka i Newmana u kasnim 40-tima referiraju se na tragedije i uzvienost umjesto da radimo katedrale od Krista, ovjeka ili ivota, mi ih radimo od sebe, od naih osjeaja. (metafizike preokupacije).

3

Tjelesno i nadmono: Francuska i AmerikaNakon II.svjetskog rata Francuska je bila opsjednuta s 'proiavanjem', to je bila elja da se izbriu sjeanja na nacistiku okupaciju. Ta klima je donijela i egzistencijalne filozofe koji su se bavili dilemom morala i osobnih sloboda (Sartre, Merleau-Ponty). Umjetniki uspon dolazi sa serijom izlobi u galeriji Rene Drouin, od 1943. pa nadalje. Jean Fautrier imao je izlobu Taoci u Drouinovoj galeriji, 1945., a to je bio jedan od prvih znakova novog umjetnikog pravca. Fautrier je kratko bio zatoen u Gestapu, 1943.i za vrijeme dok se skrivao u predgrau Pariza stvorio je serije glava i torza morbidno inspiriran zvukovima koji su dolazili iz okolnih uma gdje su zatvorenici bili mueni i ubijani. Uznemirujue rasprivanje tijela koje je prikazano na njegovim slikama oznailo je pomak prema enformelu kojeg odlikuje istananost brutalnog materijalizma, nedostatak forme i nepovjerenje u vanjski svijet. Jako mlada djevojka, jedva prepoznatljivi ljudski oblici su rezultat igranja s materijalima. Slojevi tanke boje naneseni na upijajui papir postavljen na platno s jo jednim slojem boje i laka dodanim na kraju. Predstavnici ovog stila bili su uz Fautrier-a i Wols te Jean Dubuffet. Raspad strukturalne jedinstvenosti moe se protumaiti kao namjerna negacija utopijske, prijeratne geometrijske apstrakcije kojom se koristio nizozemski modernist Piet Mondrian. Uglavnom se sva djela referiraju na tjelesne i organike forme, no radovi Wolsa pokazuju novi apstraktni jezik u kojem se on koristi grebanjem i prolijevanjem, ima nekih slinosti s Pollockom. Ipak, on je bio slikar klasinog platna. Njegovi rani radovi podsjeaju na paukovu mreu koju je svojedobno radio Paul Klee. Bili su izloeni u Drouinu 1945.u malim osvijetljenim kutijama. Jednako kao apstraktni ekspresionisti, Wols je ovjekovjeio traginu sudbinu svog vremena. Njegova umjetnost je bila mjeavina romantinog samosaaljenja, udnje za pradavnim i nedovrenih gesta. Kao to je sluaj i s amerikancima, takav interes je bio kao i onaj nadrealistini za mitom i primitivizmom. Manhattan, 1948/9. slikana povrina sastavljena je od nekoliko aktivnosti, koristio je prste i tapove, no u sutini ovaj rad je ipak tradicionalniji nego Pollockov. Jean Dubuffet je najutjecajniji enformel umjetnik, uz ostale karakteristike ovog pravca on ukljuuje i interes za djeju umjetnost, amaterizam i ludost. To je prikazao na svojoj izlobi Mirobolus, Macadam et Cie 1946. Takoer je i istraivao procese stvaranja tako da je gravirao, dubio dlijetom u otporne povrine. Takva djela podsjeaju na zidne grafite koje je fotografirao Brassai. Vie od apstraktnih ekspresionista prezirao je umjetnost kao instituciju. Michel Tapie bio je kritiar koji je razvio pojam drugaija umjetnost, dok je sam Dubuffet stvorio kolekciju grube umjetnosti (Art Brut, koju su uglavnom radili drutveni izopenici i luaci), a bila je prikazana u Drouinovoj galeriji 1947/50. Neestetska naela obiljeavaju njegovu seriju radova Tijela ena 1950. Okrenuo se enskoj golotinji jer je bila povezivana s prividnom ljepotom, a on je to vidio kao inicijativu za obnavljanje poruenih

4

vrijednosti. Na psiholokom nivou ta njegova opsesija znak je djejeg istraivanja tijela i nezreli nagon za unitavanjem onoga to je unutar tijela. Metafizika, 1950. Koncentriranje na bijedne tjelesne oblike u enformelu je dovelo do pretpostavke o poveznici s milju francuskog pisca George Bataille-a. On je 30-tih razvio tezu da je nedostatak forme, zavodljivost i prihvaanje neugodnog, pretjeranog i tjelesnog, rezultat namjere da se dokine idealistika estetika koja se vee za nadrealizam. Suraivao je s Fautrierom na nekoliko projekata. Brassai Maar koji se preselio u Pariz 20-tih godina, fotografirao je lou stranu grada, pod utjecajem nadrealizma. U isto vrijeme poeo je fotografirati i grafite, a takve slike prikazuju razrueni urbani pejza to je utjecalo na umjetnike enformela. (Smrt). Mark Rothko 40-tih godina od djelomine figuracije i aluzije na mit i primitivizam, prelazi na apstraktna postkubistika djela u kojima se ostatak figuracije vidio samo u slojevima boje. Vjerovao je da je najznaajnija umjetnika tema prolosti figura, sama u trenutku nemoi. Figurativna slika vie ne moe posjedovati spiritualnost, to ga je dovelo do izobliavanja figuracije. Od 1950.nanosio je oblake boje koji su predstavljali forme tijela, a postojale su asocijacije i na pejzae. Rothkovo prelaenje granica razlikovalo se od onog Dubuffeta ili Fautriera. Arshile Gorky koristio se seksualnom ikonografijom sastavljenom od interakcije izmeu linija i mrlja boje koja pobuuje neurotine snove koncentrirane na tijelo. Robert Motherwell bio je najobrazovaniji meu apstraktnim ekspresionistima, kasnije je radio pod utjecajem poezije Simbolizma (Baudelaire i Mallarme). U pet popodne, 1949.iskazuje njegovo poistovjeivanje s panjolskom borbom protiv Faizma. Crno-bijeli kontrasti su aluzija na Goyu, Velasqueza i Pikaza, te panjolskog pjesnika Lorcu njegovo aljenje za smru borca s bikovima, a uveani prikaz bikovih genitalija je metafora na plodnost apstraktnog ekspresionizma. panjolski graanski rat vidljiv je iz okruglih formi uz tamne reetke to je kontrast izmeu slobode i zatvora, ivota i smrti. Clement Greeberg je vidio francusku i ameriku umjetnost u likovima Dubuffet-a i Pollocka. Istaknuo je da Dubuffet znai materiju, materijalno, osjeaj, to je suprotno misticizmu amerikanaca. Pollocka je opisao kao jaeg i brutalnijeg, manje tradicionalnog od Dubuffeta. Smatrao je da je amerika umjetnost muevnija, no to je bilo vezano i uz politiku Hladnog rata.

ModernizamU svojim tekstovima Avangarda i Ki i Prema novom Laocoontu istaknuo je da bi trenutnu poziciju avangardne umjetnosti trebali razumjeti prema njezinim vezama s kapitalizmom. Rekao je da nakon 1848. porasla otuenost umjetnika, a to je dovelo do paradoksa jer kako nisu komunicirali sa svojom publikom, sami su se morali zalagati za apsolutnu autonomiju umjetnosti (radikalni formalizam). Likovnu umjetnost treba sauvati od uplitanja masovne kulture, treba je odvojiti od drugih oblika umjetnosti, ne bi se trebala oslanjati na apstrakciju glazbe kao to se slikarstvo 19.st. oslanjalo na literarne predloke. Da bi se neka slika proglasila umjetnikom ona treba zadovoljavati odreena pravila, jedno od njih je plonost. Smatrao je da je apstraktni ekspresionizam djelomino uspio odgovoriti na slikarske izazove (pronali odgovor na europsko pitanje o avangardi), uspostavili su ravnoteu izmeu 5

plonosti povrine i prividne dubine, a kako je to zahtijevalo odbijanje tradicionalne kompozicije izgledalo je kao da se slika mogla nastaviti i izvan svojih okvira. (Pollock). Tri umjetnika Helen Frankenthaler, Morris Louis i Kenneth Noland upoznao je Greenberg 1953. za posjeta Heleninom studiju u New Yorku. Njezina poznata slika Planine i more posebno se dojmila Louisa tako da je napustio tradicionalno slikarstvo kistovima i upustio je u prolijevanje akrila na velika platna. To je bilo u skladu s plonou modernizma. Njegova serija Veo odie svjetlou i ujednaenom teksturom. Greenberg je smatrao da ovi njegovi radovi imaju neke feministike karakteristike.

Posljedice Modernizma: Greenbergove kritikeU Velikoj Britaniji, poslijeratna atmosfera u Londonu zamijenjena je optimistinom, javlja se figuracija, no daleko od metropole, grupa umjetnika Ben Nicholson, Barbara Hepworth i Naum Gabo nastanili su se u St Ives-u u Cornwellu, ve poznatom umjetnikom centru. Njihova geometrijska apstrakcija, koja je poprimila i meunarodnu slavu 30-tih, utjecala je na slikara Petera Lanyon-a. Preoblikovao je svoj nain rada i posvetio se postkubistikom oblikovanju prostora te volumena interijera i eksterijera. Bojewyan Farms, 1951/2 prikazuje malo selo u Engleskoj, sadri nekoliko ivotinjskih likova i razliitih oblika uklopljenih u kompoziciju. Tek su kasnih 50-tih ovi umjetnici prihvatili novu ameriku umjetnost. Galerija Tate moderne umjetnosti SAD-a bila je otkrie. Lanyon je postigao odreeni komercijalni uspjeh u Americi kasnih 50-tih i povezao se s Rothkom. Kritiar Fried objavio je svoj vaan esej Tri amerika slikara, 1965. kao katalog izlobe K.Nolanda, Jules Olitski i Franka Stelle u Fogg muzeju s izjavom u dvadeset godina ili vie gotovo sve najbolje slike i skulpture napravljene su u Americi. Slikar i kritiar Patrick Heron stao je u obranu britanske umjetnosti, rekao je da su rastue tendencije apstrakcije prema plonosti i simetriji suprotnost europskoj senzibilnosti koja je teila arhitektonskoj harmoniji. Henri Miscaux je bio pjesnik i vizualni umjetnik, njegovi kaligrafski radovi predstavljaju sjedinjenost pisanja i slikanja. Nekada poput halucinacije vide se ljudski pokreti kao u bitci. 50-tih je izradio seriju crtea pod utjecajem droge. Greenbergova vizija modernizma je u skladu s velikim urbanim metropolama. Volio je Pollocka usprkos njegovom 'goticizmu' , radi pokuaja da se nosi s izazovima urbanog ivota. Ipak je Willem de Kooning radije nego Pollock, taj koji je proizveo apstraktno ekspresionistike radove s korijenima u urbanom ivotu. Imao je strogo akademsko obrazovanje, a ljudska figura je ostala njegova polazna toka koja biva podijeljena u djelove ili uklopljena u infrastrukturu Sintetikog Kubizma. Nekada je konstruirana i pomou ekspresionistikih poteza uljanom bojom kao to je sluaj sa enama iz ranih 50-tih. Najvie se pribliio apstrakciji u svojim crno-bijelim platnima od 1947/9 kada su slikovni oblici sjedinjeni u jedinstveno polje. Njegove aluzije na dijelove tijela, zgrade i pejzae zgusnuto su postavljene u jedinstvo energije, no ipak se mogu raspoznati.

6

Kritiar Rosenberg je bio u sjeni Greenberga, no imao je potpuno drugaije vienje apstraktnog ekspresionizma, rekao je da je platno postalo polje akcije radije nego prostor za izraavanje. Platno nije postalo slika nego dogaaj. Povjesniar umjetnosti Fred Orton smatrao je da je politika ipak dio apstraktnog ekspresionizma usprkos Greenbergovim idejama o purizmu.

2. DUCHAMPOVO NASLIJEE: RAUSCHENBERG JOHNS AXISPromjena umjetnike dominacije iz Pariza u New York u poslijeratnom periodu najbolje se vidi u Marcel Duchamp-ovom djelu Boite en valise (kutija u koferu), 1941. koje se sastoji od kolekcije minijatura i primjeraka njegovih radova do 1935. Tu je ukljuena i umanjena Fontana. Duchamp je uvijek ivio izmeu Pariza i New Yorka, a naavi se u Francuskoj za vrijeme poetka rata, odluio je spakirati svoje stvari. Stvari prikazane u njegovoj Kutiji su rana ulja na platnu koje je prikazao kao reprodukcije. Objekti koji su nekada bili readymade (pojam koji je uveo Duchamp za obine predmete kojima je dodijelio umjetniki status) sada su paradoksalno dobili kvalitetu izrade. Djelo se takoer referira i na masovnu proizvodnju, smatrao je da je na skromnoj razini. Uglavnom, rad ima dvojaku funkciju, to je prijenosni muzej, ali i kofer putujueg trgovca. Predstavlja prijelaz izmeu dva svijeta stare Europe i mlade Amerike s komercijalnim muzejima i umjetnikom slobodom. To je svojevrsna konstrukcija kulturalne transplantacije. Odreeni radovi iz Kutije mogu stajati samostalno, bilo je ukupno 69 radova, ukljuujui i minijaturu Velikog Stakla i tri ranije verzije readymadea uz Fontanu muki pisoar koji je u originalu bio rotiran za 90 stupnjeva, sada ironino vraen u svoj prvotni poloaj, tu je i Paris Air prazna ampula kemiara koju je Duchamp ponovno zaepio, te Putnikova aktovka. Ready made objekti su sada postali hand made. Duchampovo miljenje da bi se umjetnost trebala uklopiti u drutvena dogaanja, suprotnost je miljenju Greenberga da umjetnost mora biti 'proiena'. Za Duchampa umjetniki identitet je u pitanju.

Marcel Duchamp1940-tih Duchamp se nalazi u New Yorku, centru dadaistikih aktivnosti izmeu 1915 i 1923. Njegova Kutija je izloena u galeriji Peggy Guggenheim, 1942. i bila je odraz kulturalne promjene koju su osjeali mnogi emigranti iz Europe. Za razliku od francuskih nadrealista s kojima se sprijateljio, Duchamp nije previe pozornosti obraao na generaciju apstraktnih ekspresionista. On je najavio umjetnost koja je bila privlana oku jo 1912. Za njega su se otvorila dva puta: izazov readymade proizvoda ili stvaranje ikonografije tehnikog doba u ironinom, linearnom stilu. Samodovoljan pejza (Wayward landscape), 1946. takoer je bio dio Kutije. Na prvi pogled to je apstraktna slika, no zapravo vidimo veliku mrlju mukog sjemena na crnom satenu. Bila je namijenjena za privatnu svrhu, kao neobian poklon ljubavnici koji predstavlja poudu, ali ono to je najvanije to je prvi primjer BODY ART-a, pravca koji e se pojaviti 60tih, a koji je direktno povezan s tijelom i tjelesnim identitetom.

7

Veliko staklo(originalan naziv je Mlada skinuta do gola od neenja), 1915/23. treba naglasiti da je ovo zaista slika koju se moe itati, u velikoj mjeri je bazirana na Duchampovim biljekama, uglavnom iz tzv. Zelene Kutije, tako da se moe zakljuiti da je on ponovno zaetnik novog pravca a to je UMJETNOST VEZANA ZA TEKST. Tehnika inovativnost rada je u tome da se sastoji od dva komada stakla postavljena jedno iznad drugoga. To je interaktivno djelo jer ukljuuje promatraa, ne ograniava ga, primjena metala je referenca na suvremeni svijet, mlada je prikazana kao mehanika forma. U lijevom donjem dijelu vidimo grupu neenja koji pokuavaju uzbuditi mladu prikazanu u gornjem dijelu. Njihovo uzbuenje proizvodi ljubavno gorivo koje je prebaeno do mlade uz pomo vizualnih sredstava. Veina promai svoju metu, a devet rupa predstavlja njihove pokuaje. Ovo djelo je ironija na novi slikarski pravac amerike umjetnosti koji je povezan s mukim umjetnicima kao to je Pollock i njegovo 'dripping' slikanje. Nakon 1940. nije javno iskazivao svoje nezadovoljstvo s trendovima. Njegovo posljednje djelo Datost (Etant Donnes) poeo je raditi u tajnosti oko 1946., a otkriveno je tek 1969.,nekoliko mjeseci nakon njegove smrti. Izloeno je u Muzeju Umjetnosti u Philadelphiji i predstavlja prvi primjer INSTALACIJE, anra koji e se kasnije razviti. Djelo se sastoji od razbijenih vrata kroz, a kroz rupe gledatelj promatra unutranjost. Gola ena lei u izmiljenom pejzau i dri lampu to zbunjuje jer je prvi dojam da je bila silovana. U ovom djelu Duchamp problematizira voajerstvo, povezano je i s njegovim ranijim djelima pogotovo Velikim staklom kao da je njegova mlada sada ova ena. Vrata su prepreka izmeu svjetovnog i spiritualnog ivota. 1957. Duchamp je odrao vano predavanje Kreativni in kada je rekao da umjetniko djelo ne nastaje samo uz pomo umjetnika ve i promatraev stav utjee na djelo. Rui miljenje modernista da je umjetnost sama sebi dovoljna i da ne ovisi o vanjskim faktorima ni sudjelovanju publike.

Doprinos publike: Cage, Rauschenberg i assemblage (sklapanje)John Cage je bio prvi koji je promicao Duchampove ideje u Americi, glazbenik, sreo Duchampa 1942. Zanimao ga je Zen Budizam i zato mu se kod Duchampa sviala ljubav prema paradoksu i humoru te potreba da se smanji razlika izmeu umjetnosti i ivota. U stilu Zena Cage je vidio ljudski um kao neprijatelja kreativnosti, umjetnost se sastojala od besmislene igre. Kod Duchampa to je bila Fontana kojoj je gledatelj sam trebao pronai svrhu. BLACKMOUNTAIN COLLEGE, 1933-1957., North Carolina mala ali progresivna umjetnika kola s velikim osjeajem za zajednicu. Otvorena 1933., Joseph Albers je bio pozvan u kolu i postao ravnateljem. Analitiki stavovi prema interakciji boje, s ostalim naelima vezanim za Bauhaus postalo je temelj umjetnike edukacije u Americi. Nekoliko utjecajnih osoba vodile su ljetne kole 40-tih i 50-ih, ukljuujui i Johna Cagea kao njihovog suradnika, koreografa Merce Cunningham-a i pjesnika Charlesa Olsona koji je postao ravnatelj nakon Albersa, 1952. Meu studentima ove kole bio je i slikar Robert Rauschenberg, ijoj se prvoj izlobi divio Cage u New Yorku 1952. On je cijenio Cageove ideje proizale iz Dadaizma koje su prerasle u 'happening' u ljeto 1952., a nekoliko lanova je tome pridonijelo. Nekoliko sudionika izvodilo je simultane radnje: Cage je itao tekstove kao to je Amerika Deklaracija o Pravima,

8

Rauschenberg je putao ploe Edith Piaf, a plesa Cunningham je plesao okolo publike koja je bila postavljena u krune i kvadratne formacije. Uvoenje Zen Budizma u vizualnu umjetnost predstavlja djelo Rauschenberga Bijele slike iz 1951. koje su u formi kria visjele sa stropa kao dio okolia. To je bila reakcija na energinost apstraktnog ekspresionizma, one su bile pasivne i znae kretnju prema objektnom slikarstvu. Cageovo djelo u stilu Zena 4min.i 33sek. ukljuivalo je koncert na kojem se svaka sekvenca sastojala od tiine. Publika je bila pozvana da slua tiinu, zapravo su oni bili ti koji su stvarali glazbu. Rauschenberg se uvijek nalazio izmeu Dadaizma i Apstraktnog ekspresionizma. Bijele slike je zamijenio crnima na kojim je boja aplicirana na bazu prekrivenu tkaninom ili zguvanim papirom. Uveo je nove materijale u svoje radove. Kubisti su prvi koristili kola, a dadaist Schwitters koristio je smee u 'azemblau' Merz. Djelomino u njegovom stilu, Rauschenberg je uklopio novine u bazu svoga rada. 1952. Graanin Ashevill-a, dvodijelna je slika u kojoj je cijeli list novina, lagano prekriven smee-crnom bojom, pobuuje asocijacije na smrt. U ostalim radovima spajao je tekst i fotografiju u novu koncepciju. Rani primjer takvog rada je Rebus, 1955. u kojem su uklopljeni razliiti fragmenti reprodukcija leteeg insekta, fotografije trkaa, reprodukcija Botticelijeve Venere, stranica s kominim stripovima, sve postavljeno u liniju s dijelovima boje, sadri poruku koju nije mogue deifrirati. Do 1960-tih, Rauschenberg je razvio novu tehniku koja se sastojala u spajanju razliitih informacija, a referirala se na ekspanziju masovne potronje i medija u Americi 50-tih. Njegova inventivnost se dalje razvila u tzv.kombinacijama spoj svakodnevnih predmeta, slika i skulptura. U jednom od ovih radova, poznatom Krevetu iz 1955. dolazi do pomicanja slike iz horizontalnog u vertikalni poloaj to asocira na Pollocka. To je poveznica i s poloajem spavanja, a asocijacije na tijelo idu dalje kad promotrimo boju koja se izjednaava s tjelesnim tekuinama. Umrljane povrine plahti imaju seksualne konotacije, a s obzirom na to da je Rauschenberg objasnio svoje bijele slike kao nositelje nevinosti, ovu moemo promatrati kao njihovu suprotnost. Kritiari su je opisali kao da izgleda da ju je ubojica nainio sjekirom, no on ju je vidio drugaije. Izjavio je da mu je najvei strah da se netko ne pokua uvui u nju. Gornji dio slike je suprotstavljen sa simetrinim donjim koji predstavlja rukotvorinu to se moe povezati s enskim dijelom populacije i rodnom podijeljenou. Neto ranije, 1953. Rauschenberg je simboliki spojio materijale kulturalne vrijednosti u svoje Prljave slike i Zlatne slike koje su se sastojale od zemlje u plitkim posudicama i zlatnih listia koji su prekrivali bazu od kolaa. Ovaj stil koji je nazvan 'azembla' dosegao je svoj vrhunac izlobom Williama Seitza Umjetnost azemblaa u MOMA, New York, 1961. Joseph Cornell, jedan od amerikanaca koji je dao odgovor na nadrealizam prije rata, izloio je minijaturne pejzae. Klaustrofobini interijeri, puni aluzija, od francuskog simbolizma do hollywoodskih filmova, bili su odraz njegovog ivotnog stila u predgrau New Yorka gdje se brinuo za zahtjevnu majku i brata invalida. Nasuprot Cornellovoj senzibilnosti, Seitz u svom katalogu osvrnuo se na amerike tendencije, Ed Keinholz i Bruce Conner su koristili runou da bi se rugali licemjerju drutva. Seitz je opisao 'azembla' kao nain izraza kritikih mladih umjetnika.

9

McCarthizam i muevnostRanih 50-ih Hladni Rat je bio na vrhuncu, rat u Koreji i irenje Komunizma zavreno je 1953. Predsjednik Truman je donio 'naredbu o odanosti' 1947. Senator Joseph McCarthy je vodio vladavinu terora koja je zavrila 1957. U takvoj atmosferi umjetnici ljeviari su se osjeali ranjivo. Rauschenberg je putovao u Europu sa slikarom Cy Twombly-em. Imali su elju da upiju europsku kulturu. Italija i Rim su ih se posebno dojmili i Rauschenberg je dvaput posjetio studio Alberta Burija u Rimu. Njegove Vree iz ranih 50-tih sastojale su se od zalijepljenih vreica i bile su dio enformela koji se odvijao u Francuskoj. Njegovi radovi se takoer referiraju na tijelo i sadizam. (utjecaj na Rauschenberga). Twombly je takoer preuzeo odreene elemente enformela pogotovo Dubuffetove grafite. Bio je predan senzualnosti mediteranske kulture to je rezultiralo njegovim ostankom u Rimu. Djelo Atenska kola posvetio je Raphaelu. Talijanski enformel imao je osobit karakter, pogotovo u slikama Lucia Fontane koji je snano artikulirao prostorni dinamizam talijanske futuristike umjetnosti tako da je oslobodio sliku buei je i reui. Do 1964. Rauschenbergovi radovi su imali politike konotacije i moda je to razlog zato je osvojio prestinu veliku nagradu Biennalea u Veneciji, dok su Twombly-a ameriki kritiari otpisali jer im se inio previe 'europski'. Od 1953-54. Willem de Kooning je bio taj koji je vie neko bilo tko drugi utjelovio mukost apstraktnog ekspresionizma. Radio je polufigurativne prikaze ena koje su bile ironian odgovor na one od Dubuffeta. Htio je prikaz ene izdii od ideje idola, slike su mu agresivne i neizbjeno posjeduju muevnost. ena i bicikl, motiv usta koji se ponavlja je zanimljiv, smatra se da je to utjecaj Bacona, a on je takoer koristio i motiv bicikla. Rauschenberg je napravio jednu zanimljivu gestu u stilu Duchampa kada je pri povratku u Ameriku 1953.nagovorio de Kooninga da mu donira jednu sliku da bi ju mogao izbrisati. Krajnji rezultat je bio Izbrisani de Kooning i potpisan Robert Rauschenberg. Ovo je bio in negacije autorove prisutnosti u djelu. Iako je kratko bio oenjen, Rauschenberg je priznao da je biseksualac. McCarthyeva politika je homoseksualnost povezivala s Komunizmom. 1954.slikar Jasper Johns postao je Rauschenbergov suradnik tako zamijenivi Twombly-a. To je bio poetak njihove romantine veze, a znailo je odmak od toliko isticane mukosti apstraktnog ekspresionizma. Odnos izmeu Pollocka i njegove supruge, slikarice Lee Krasner takoer se moe gledati u smislu da je ona bila diskriminirana kao ena. Ona je radila u skuenom prostoru dok je on koristio veliki studio. Nakon njegove smrti ona je napravila snane kolae, u jednom od njih elavi orao iskoristila je dijelove njegovog platna i problematizirala odnos identiteta.

Metafore seksualnog identiteta: Jasper Johns

10

Johns je svoje najranije radove unitio. Postigao je uspjeh meu kritiarima kada je trgovac umjetninama Leo Castelli pozvao Rauschenberga u zajedniki studio i kupio sve njegove radove te ih izloio 1958. Meta s gipsanim odlijevima poziva se na Duchampa (Veliko staklo i Datost). Ova slika-skulptura je igra percepcije i koncepta. Kutije koje se mogu zatvoriti u gornjem dijelu slike, sastoje se od dijelova tijela koji mogu asocirati i na homoseksualnost u prikazu zelenog penisa i indirektno kao na primjer u mogunosti zatvaranja kutija i drutvena meta. Za koritenje drutvenih amblema utjecaj su pruili ameriki umjetnici Marsden Hartley i Charles Demuth (Vidio sam br.5 u zlatu). Johns radi Broj 5 1955. Hartley i Demuth su takoer bili homoseksualci. Jedna od Duchampovih najneobinijih gesta bila je stvaranje enskog alter ega Rose Selavy (to je igra rijei Eros, c'est la vie, to je ivot). Ovaj lik Duchampa kao transvestita je fotografirao Man Ray, a pojavio se na etiketi parfema. To je bilo Duchampovo razumijevanje umjetnosti kao feminizirane u suprotnosti s mukom proizvodnjom. Ameriki kipar Robert Morris napravio je Ja-kutiju 1962., takoer pod utjecajem Duchampa. U centru je prikaz golog, samopouzdanog, heteroseksualnog umjetnika pred otvorenim vratima u obliku slova I.

Estetika i ravnodunostOvdje je bitan de Kooning koji se vraa figuraciji ranih 50-ih. Greenberg je to vidio kao skroman prikaz. Gledajui Johnsovu Zastavu iz 1954.u kojoj je amerika zastava koritena kao tema slike/kolaa, vidimo odgovor na Greenbergov pojam o umjetnosti. Nemogue je odvojiti reprezentativnu funkciju zastave od plone, apstraktne moderne slike. Ironija je i u materijalima koje je koristio, to je neobina tehnika u kojoj je enkaustika postavljena povie baze pokidanih fragmenata novina. To je dalo vie efekt zamrznutosti prije nego to je postiglo ekspresivnost. Na pojedinim mjestima vide se ostaci novina tako da se metaforiki prikazuju tadanji dogaaji. Rekao je da mu je ideja za ovu sliku dola u snu. Povjesniarka umjetnosti Moira Roth je ujedinila Johnsa, Rauschenberga i Cagea pod pojam 'estetike ravnodunosti'. Fasciniranost Duchampom omoguila im je izbjegavanje politikih konotacija. Johnsove serije brojeva koji se mogu itati horizontalno, dijagonalno i vertikalno, zamjena su za apstraktni ekspresionizam jer omoguuju itanje slikovnog polja od jedne strane prema drugoj. No, brojevi se mogu povezati i s McCarthizmom jer su serije brojeva esto koritene u pijuniranju. Jasno je da se njegovi brojevi odupiru brojanju pa tako i interpretaciji. Larry Rivers Washington prelazei Delaware kritiko djelo, napravljeno kao skica, povezano s kiem, prikaz akademske ikone patriotizma. Pokazuje da nisu sva djela prikazivala politiku nemonost. Smatra se da je i Duchamp u djelu Alegorija anra koristio tematiku Washingtona. To je bio kola napravljen za natjeaj Vogue-a za naslovnicu s portretom G.Washingtona za njihovu ameriku ediciju u veljai 1943. Duchampovo rjeenje sastojalo se od Washingtonovog

11

profila i karte Amerike od gaze koja je bila umrljana jodom referira se na rane i pruge sa zastave, te ukljuuje lane zvijezde. Pribliio se antipatriotizmu.

Readymade objekti i replike1960. Johns je napravio Obojenu broncu to su bile konzerve na postolju. To je bila njegova nova faza u shvaanju Duchampa koja je sad bila usredotoena na njegove readymadee. Uvodei masovno proizvedeni ready made u umjetnost, to je simbolizirano postoljem i koritenjem kiparskih procesa u aplikaciji bronce, Johns je nadiao koncept jedinstvenosti i jednakosti. Nazivi na etiketama jednakih objekata su bili runo napisani da bi se naglasila razlika meu njima, jedna konzerva je takoer bila otvorena, a druga zatvorena. Duchamp nije bio zadovoljan s Neodadaizmom i 1962.alio se Hansu Richteru o postupcima uvoenja readymade-a u umjetnost. Neki kritiari su smatrali da je on uzdigao readymade objekte u sferu umjetnosti, a da je sada govorio kako su ti objekti ravnoduno birani. Pomaknuo je granice reproduciranja kada je 1964.dao doputenje galeriji Schwarz u Milanu da proizvede ogranienu broj 14 readymade predmeta, svaki 'original' iz istog kalupa. Sherrie Levine je dala ironian komentar na Duchampovu tradiciju feminiziranja prikaza. 1991.napravila je seriju pisoara u bronci Fontana nakon M.Duchampa. Robert Gober je takoer napravio dvije skulpture pisoara postavljenu jednu do druge. Njegovi radovi su esto aludirali na homoseksualnost.

3. UMJETNIK U KRIZI: OD BACONA DO BEUYSAPojam umjetnika u poslijeratnom periodu bio je onaj herojski. Moda zbog Picassovih promjena stila, Duchampove slave Dadaizma ili Mondrianove univerzalne apstraktne vizije. Modernistiki umjetnik je nosio nadmonu senzibilnost. Takav stav je potrajao do 1945. Drutvene promjene su promijenile i umjetnikov poloaj. Kulturalna vrijednost koja se vezala za koncept jedinstvenosti promijenjena je zbog razvoja tehnologije. Europske zemlje su oivjele ljudsku ikonografiju.

Humanizam i individualizam: Britanska i Francuska figuracija 1950-tihVelikoj Britaniji sredinom stoljea radovi kiparice Barbare Hepworth i kipara Henry Moorea osigurali su internacionalni umjetniki ugled koji joj je nedostajao u 19.st. Mooreova figurativna skulptura kombinacija je univerzalne retorike i duboko ukorijenjene engleske samozatajnosti i uskogrudnosti. Najbolji njegov rad je Radni model za naslanjajuu figuru iz 1951. Predstavlja novu viziju tjelesne ravnotee, ujedinjuje tenju za harmonijom i organski element koji je zatien vanjtinom to je postignuto kroz rupe. U stilu Neo-romanike koja je vladala u Velikoj Britaniji, on priziva prototipe stijena koje je oblikovala plima i rakove koji izlaze iz koljaka. Svoj komercijalni uspjeh postigao je u New Yorku u MOMA 1946. Njegove javne skulpture velike, zdepaste poluapstrakcije, lijevane u bronci, podignute na postolja, ironino su se pozivale na 'tradiciju' jer su bile smjetene ispred zgrada u Bauhaus stilu. Mooreov graanski humanizam, predaja kulturalnom liberalizmu socijalizma centralizirane drave, moe biti suprotstavljen samokritinosti slikara Francisa Bacona. 12

1946. Tri studije za figuru u podnoju Raspea, predstavlja antitezu Mooreovoj velikodunosti. Bacon prenosi antiljudsku poruku iz Nadrealizma pozivajui se na primjer G.Bataille-a koji je dao osjeaj da ovjek nije tako uzvien ve da egzistira zajedno s ivotinjskim svijetom. Bacon je radio ivotinjske prikaze koji su ironiki nastojali primiti manje panje nego oni ljudski. Preferirao je fotografiju vie nego modele i slijedio je Futuriste i Dadaiste u uklapanju kretnje u sliku. No on je zapravo bio tradicionalist. U kasnijim slikama kao to je Studija za portret Luciana Freuda, 1971., koncentrira se na boju i shematiziranju interijera. Njegove figure su esto postavljene protiv utopijske uniformiranosti visoke modernistike apstrakcije i dizajna. Studija pavijana 1953. koristio je platna koja su mu dozvoljavala da boju rasporeuje tako da ostavlja tragove u svrhu vidljive strukture. Nekada je boju nanosio na platno spuvama. Kao slikar izolirane figure, Bacon je takoer pokazao individualnost. To mu je bilo zajedniko s mladim Lucianom Freudom koji je u hiperrealistinom stilu napravio Interijer u Paddingtonu, 1951. bodljikava biljka jednako nam zaokuplja panju kao i mladi. Svim detaljima je dana jednaka vanost to je utjecaj fotografije. Do 1959. kritiar John Berger, koji je podupirao drutveno orijentiranu umjetnost, potvrdio je da individualistiko otkrie stvarnosti sadri ideoloko stremljenje prema statusu quo. Freuda je zanimala pragmatika percepcije i emocionalna bitka s motivom. Individualna etika Londonske kole ukorijenjena je u egzistencijalne principe Francuske koji su bili prenoeni kroz rad Alberta Giacomettija, vicarskog kipara koji je bio Nadrealist sve do sredine 30-tih, a tada se posvetio radu inspiriranom ivotom. Radovi su mu puni tjeskobe, a dok je Moore rezbario, Giacometti je modelirao, gnjeio i rezuckao tanke krhke figure dok nije izrazio kompleksna i kontradiktorna prostorna shvaanja. Htio je pokazati kako je model u studiju rastao i u isto vrijeme nestajao. Nepominost modela u djelu Akt 1955., doarano je linijama obavijenim oko zglobova poput ica, dijelovi su zamreni ili izbrisani. U periodu od 1948-53.postigao je komercijalni uspjeh i 1955. izlagao na izlobi Umjetnikog Vijea (osnovanom 1946). Jo jedna francuska kiparica Germaine Richier je tada postigla znaajan uspjeh u Londonu na izlobi u galeriji Hanover. 'Muevna' kvaliteta njezinih deformiranih bronanih figura, muila je kritiare u Engleskoj i Francuskoj jer su postojale predrasude o tome to oekivati od enskih umjetnika. Njezin rad Oluja smatran je djelom jednih od Rodinovih uenika ili parikog kipara Antoine Bourdella. Napravljena je prije rata, a kasnije se njezin izraz promijenio, figure su se inile dramatinima ii traumatiziranima. Imala je neke zajednike karakteristike s britanskim kiparima Lynn Chadwick, Reg Butler i Eduardo Paolozzi. Zajedno su izlagali na venecijanskom Biennaleu 1952. i za njih je kritiar Herbert Read rekao da izraavaju 'geometriju straha'. 50-tih godina, pod utjecajem Sartre-a Egzistencijalizam i Humanizam (1942), ovaj period vidio je umjetnike kao tragine genije, izolirane i ekcentrine figure. Antoine Artaud, bivi nadrealist, potvrdio je tu tezu o umjetniku. Bio je hospitaliziran u psihijatrijskoj bolnici, poistovjetio se s Van Goghom i radio autoportrete da bi preao granice identiteta. Na jednom svom djelu iskopao si je oi da bi dosegao unutarnjeg sebe, a na drugom

13

oteenom povrinom zbog upornog preraivanja dostie teko postignuto dostojanstvo. Povezanost s katarzom imala je utjecaj i na Body Art koji e se pojaviti 70-tih.

Umjetnost i proizvod: Novi Realizam1950-tih dolazi do velikih promjena u Francuskoj, kraj kolonijalne moi. Financijska pomo stie iz Amerike pod Maralovim Planom koji je donio modernizaciju. U usporedbi s Amerikom porast u proizvodnji i nije bio tako velik. Knjievni kritiar Roland Barthes u svojim Mitologijama, kolekciji prije objavljenih eseja, razaznao je drutvene predrasude i tenje k masovnoj proizvodnji. Ideja o privlanosti iroj publici govorila je o avangardnom snu, a u isto vrijeme umjetnici su se trebali nositi s ubrzanim drutvenim promjenama i padu interesa javnosti. Galerije su se teko nosile s pojavom kina. NOVI REALIST pokret koji je djelomino odgovorio na ovu situaciju, a lanovi su bili: Yves Klein, Arman, Jean Tinguely i Daniel Spoerri. Grupa je osnovana kada je njihov glavni kritiar Pierre Restany objavio manifest u travnju 1960.govorei da od kad je tafelajno slikarstvo postalo iscrpljeno do kraja, nastupila je avantura za stvarnim. U Francuskoj se ponovno prihvaa Dadaizam, pogotovo Duchampov readymade. 1959. Tinguely i Spoerri su upoznali Duchampa za njegovog posjeta Parizu. To je bilo presudno za razmjene izmeu Novih Realista i amerikih Neodadaista Johnsa i Rauschenberga. S obzirom na to da su Francuske galerije sporo prihvaale trendove, Novi Realisti su postigli dobru reputaciju u Americi uklopivi se u Pop tendencije. Izlagali su uz Warhola na izlobi u galeriji Sidney Janis u New Yorku, 1962. Ranom smru Kleina u lipnju 1962., grupa se razila. Reagirali su na kapitalizam i konzumerizam. Najbolji primjer je Armanova serija Akumulacije (Gomilanje) kutije koje su prepune identinih readymade objekata u razliitim stanjima to je reakcija na masovnu proizvodnju, zastarijevanje i uniformiranost. U limbu poziva se na Barhesovu viziju masovne proizvodnje igraaka, opisane u Mitologijama. Kante za smee prikaz kanta punih smea drutvenog podrijetla s preciznim nazivima: Kuansko smee, Malo buroasko smee. 1960. Arman i njegovi prijatelji napunili su galeriju Iris Clert u Parizu sa smeem, naslova Full up, kao odgovor na jednako poznat i paljivo isplaniran dogaaj prije dvije godine Kleinovu Prazninu. Sastojao se od pranjenja i proiavanja jednog prostora, to je bio manifest nematerijalnosti, koncept koji je bio njegova glavna preokupacija. Arman je tome suprotstavio s materijalnim ostacima masovne proizvodnje. Daniel Spoerri je zapoeo proizvodnju Slika-zamki krajem 1950-tih. U poetku su izraavale njegov siromaan ivot, prikazivale skromne ostatke hrane na stolu, pribor za jelo i mrvice, fiksiranog poloaja bile su namijenjene da vise na zidu. Anegdota o topografiji sree, 1962., usvaja oblik formata knjige, na pozadini je prikazan stol s ostacima hrane iz njegove hotelske sobe. itatelj tako rekonstruira povijest tih skromnih objekata uz pomo autorovih asocijacija i serije fus-nota njegovih suradnika iz Fluxusa. To je kritika na vrijeme u kojem ivi.

14

Komercijalizacija spiritualnosti: Yves KleinMeu Novim Realistima Yves Klein je najlukavije obiljeio nemilosrdne promjene uloge umjetnosti u drutvu. On predstavlja mjeavinu samo-proglaenog mesije i showman-a velikog ugleda. Bio je gotovo djeaki romantian, volio kultove i rituale. U dvadesetima se pridruio sekti nastaloj na uvjerenjima Heindela. Naglaavali su evoluciju trenutne materijalnosti u buduu spiritualnost. Smatrali su da je prazan prostor pun duha. Klein je sebe vidio kao proroka koji bi trebao osloboditi ono nematerijalno. Njegova Praznina sadri pojam praznine Zen Budizma. U njegovoj najsnanijoj performativnoj gesti, Slikar postora baca se u prazninu, Klein se vidi kao primjerak ljudskog potencijala. (Heindelovi sljedbenici su predvidjeli doba kad e ovjek moi levitirati). Volio je umjetno i izmiljeno i predstavljao zasienost s egzistencijalistikom autentinou. Vidovito je prepoznao kljunu ulogu koju e fotografija igrati na nain da vremenski vezan performans oblikuje u tri fotografske montae. Njima je vjeto transformiran relativno siguran skok na prethodno postavljenu ceradu koju su u savrenom usponu drali prijatelji koji su se bavili judom. Jedna od njih je objavljena kao dio odline ale novina koje su izale samo jedan dan nedjelju 27.studenog, 1960. Iako su ove novine stavljene samo na nekoliko tandova u fotografske svrhe, njihova proizvodnja pokazuje da je Klein vrlo rado asimilirao svoju spiritualnost logici masovne naklade. Pred kraj ivota suoen s kritikom da mu je rad previe 'otrcan', on je to pretvorio u neto pozitivno izraavajui potrebu za ogorenou i svjesnom izmiljanju sa notom neiskrenosti. 1954. objavio je knjiicu Yves-ove slike, djela koja je napravio od 51-54.god. u razliitim gradovima. To nisu bile fotografske reprodukcije postojeih slika, ve su listovi bili proizvedeni obojani papir. (problematizira autorstvo). 1955.Klein je poeo raditi Monokromne slike, nakon eksperimentiranja s razliitim bojama, zadrava se na jednoj koja mu predstavlja beskrajni prostor ultramarin plava. Monokromne slike su bile inovacija iako kao preteu moemo smatrati Malevicha, dok je Rauschenberg proizveo Bijele slike. Klein je takoer uveo i nove tehnike, kao to je valjak za bojenje te koritenje vezivne tvari da bi dao 'pranjavi' izgled svojim kromatskim povrinama tako poveavajui vizualnu izraajnost. Ta njegova plava boja je ubrzo postala njegov zatitni znak koji je on patentirao pod nazivom I.K.B (Internacional Klein Blue). 1957.Klein je imao kljunu izlobu u Galeriji Apollinaire u Milanu. Izloio je svoje monokromne slike, sve neuokvirene i uniformirane zbog veliine i naina izrade. Bile su prodane po raznim cijenama nakon to je Klein razgovarao sa svakim kupcem osobno. U tome lei ideja spiritualne izraajne komunikacije izmeu umjetnika i gledatelja te prihvaanje umjetnikog djela kao artikla (to e kasnije izraziti Pop-art). 1959.napravio je ritualne performanse koje su odraavale njegov pronicav osjeaj za ekonomiju. Ostvario je transakcije u kojima su bogati kupci kupovali ne slike, ve

15

Nematerijalnu Slikovnu Osjeajnost, koju su dobro platili. Nakon to im je Klein dao raun, bili su pozvani da ga spale, jer kako je on isticao vanjske manifestacije su bile samo pepeo njegove umjetnosti. Thierry de Duve je smatrao da on ini zloin protiv svojeg avangardnog nasljea. Njegovi performansi su bili uvod u novi anr poslijeratne umjetnosti. Antropometrije plavog doba u Internacionalnoj galeriji suvremene umjetnosti u Parizu, 1960. To je bio prikaz kreativnog ega povezanog s mukou. Dok je orkestar svirao Monotonu simfoniju (utjecaj Cagea) koja se sastojala od jedne note u trajanju od 20 sek., Klein, obuen u odijelo navodio je nekoliko golih enskih pomonica, koje je on opisao kao ive kistove, da svojim obojenim tijelima ostavljaju trag na platnu. Njegove ruke su ostale neumrljane. Ironizirao je Pollockovo akcijsko slikarstvo, jednako je horizontalno poloio platno i izbjegao dodir. Smatrao je da su njegovi modeli utjelovljenje ivotne energije i najavio je novu ne-autorsku umjetniku proizvodnju.

Tjelesna trgovina: Piero ManzoniUmjetnik koji je na mnoge naine djelovao u sjeni Kleina bio je Piero Manzoni iz Milana, na kojeg je sredinom 50-ih utjecao rad Lucia Fontane. Od njega je naslijedio osloboenje od estetskih veza, simbolizirano inovativnom prostornom instalacijom koristei neonska svjetla. Povezao se i s mlaim istomiljenicima Nuklearnom grupom. 1957.vidio je Kleinovu monokromnu izlobu u Milanu i zapoeo je svoje Akromatske slike. Htio je osloboditi prostor od bilo kakve figuracije da bi doao do potpune nule. Slike su bile bezbojne s mnogim krinkama: kruh u mnotvu redova ili izraslina od fiberglasa na hrpi, spojeni kvadrati platna. Manzonijev se svojim radovima referira na samog sebe, na putovanjima po Europi potpisivao je ljude kao skulpture i tako se rugao birokratskom certifikatu o autentinosti. Linije iz 1959.sastojale su se od linija razliitih duljina nacrtanih na rolama papira ili kartama i zatim stavljane u tube ili posude s naljepnicom. Na jednoj od njih je pisalo beskonana duljina to je primjer kasnije konceptualne umjetnosti. Umjetnikov dah sastoji se od balona napunjenih 'boanskim zrakom'. Namjeravao je takoer i sauvati svoju krv u boicama. Njegovo najpoznatije djelo je Izmet umjetnika iz 1961.kada je 90 posudica napunio svojim izmetom. Na slici Umjetnik sa svojim izmetom vidi se Manzoni kako dri jednu od njegovih posudica, to se referira na fotografije umjetnika u svojim studijima. (Namuthove fotografije Pollocka kako radi u svom studiju bile su mu poznate). Usko vezano za Duchampa, ove posudice su bile i odgovor na duanske artikle, umjetnika djela su jednaka proizvodima u duanu i tako radi parodiju na reklame fotografira se sa svojim proizvodom u svojoj 'tvornici'. Izjavio je da bi se njegove posudice trebale prodavati po trenutnoj cijeni zlata (utjecaj Kleina). Pribliio se Kleinovoj ljubavi prema katolikim ritualima. 1960.napravio je pseudoeuharistijski performans gdje je publika bila pozvana da jede tvrdo kuhana jaja obiljeena njegovim otiskom. Promjena umjetnikog statusa u Europi i roenje interakcije izmeu publike i umjetnika, pretpostavlja metafiziku dimenziju. Evocirane su slike muenitva i ponovnog roenja.

16

Umjetnik-junak: Beuys i zapadno-njemaka umjetnostJoseph Beuys u svom kasnijem performansu Kojot on sebe predstavlja kao amansku figuru koja komunicira sa ivotinjom oboavanom od amerikih Indijanaca. Tako simbolino eli obnoviti izgubljenu vezu materijalistikog zapada. U zapadnoj Njemakoj tradicija avangarde bila je izbrisana. Nacisti su preferirali klasicizam, a ne 'degenerinu' umjetnost modernizma. Naslijea Bauhausa, Dadaizma i Nadrealizma su ponovno otkrivena. Djelomino je prihvaen enformel i taizam, uglavnom iz Francuske, ranih 50-tih, pogotovo u radovima Ernst Wilhelm Nay-a. No kad je odrana izloba Documente u Kasselu, 1959., Nay-ev rad postavljen blie Pollocku nego francuskim slikarima. Direktor izlobe Arnold Bode htio je pokazati usporedivost u estetikoj snazi, no ta snaga se nije mogla vidjeti u drugim aspektima. Nay, kao i ostali europski apstraktni umjetnici bili su klasu nie kraj amerikanaca. Od tada zapadnonjemaki umjetnici su se upustili u kompleksnu bitku za obnovom svog modernistikog identiteta. S jedne strane postojala je elja za obnovom internacionalizma, za oslobaanjem od prolosti i prihvaanjem novog idealizma. Grupa Zero nastala 1958.u Dusseldorfu, stvorila je bliske veze s europskim anti-enformel trendovima. Klein je bio vaan kontakt. Sredite umjetnosti se odmaklo od prijanjih centara i dolo je do uspostave eksperimentalnih Fluxus dogaaja u kojima su se mladi njemaki glazbenici i umjetnici druili s amerikancima to je znailo interdisciplinarnu, Cageom inspiriranu praksu. Joseph Beuys, baziran u Dusseldorfu, postao je profesor kiparstva na Umjetnikoj Akademiji 1961. Prvi put se ukljuio u Fluxus 1962/4, to je bilo u skladu s njegovim odbijanjem estetskog formalizma i elje za dijalogom. No, kada se sukobio s lijevoorijentiranim studentima na Tehnolokom Fakultetu u Aachenu, 1964., odluio je promijeniti svoj put. Kiparski obrazovan, odluio se na koritenje neuobiajenih materijala: komadi drva, metal, industrijski ostaci, potroene baterije, vosak i filc (vrsta tkanine). Fasciniran povijeu, mitologijom, alkemijom i R.Steinerom (zaetnikom antropozofije skup teorija o postanku ovjeka) koji je utjecao i na Kadinskog. Steinerova predavanja O pelama, 1923., govorila su o vienju ovjeka kao pelinje kolonije i primjera za ljudski razvoj. Tako se Beuys poeo baviti procesualnom skulpturom koja se sastojala od mjeavine tekueg i krutog pod utjecajem topline. To je bio koncept drutvene skulpture u kojem je bitan drutveni dijalog. Kut s filterom i masnoom, 1963., zapravo je instalacija. Trokutasta gaza je postavljena u kut s masti. Aludira na fiziku promjene koje moe izazvati temperatura u sobi tako da razrijedi masu koja ne moe 'pobjei' iz trokutaste strukture. Njegova poznata Stolica od masti, 1964., nestabilna je masa oblikovana u fiksirani geometrijski poloaj. Pozivao se na parolu Svatko je umjetnik i smatrao da je Duchampova tiina precijenjena. No kritiar Benjamin Buchloh tvrdio je da je Beuys krivo shvatio Duchampa i da je dao naivni koncept reprezentacije koristei metaforu ovaj objekt predstavlja tu ideju, ta ideja je predstavljena tim objektom.

17

Njegov je rad zapravo imao autobiografske elemente. Koristio je mast zbog avionske nesree koju je doivio 1942. Tvrdio je da ga je spasio nomadsko pleme Tartara koji su mu prekrili tijelo masnoom da bi sauvali toplinu. to god bila istina, materijali koje je on koristio znaili su njegovo ponovno roenje i metaforu spiritualnog ozdravljenja. Jedno od njegovih najsnanijih djela je Klavir prekriven filcom, 1966., dio veeg performasa i posveeno djeci koja su deformirana jer su njihove majke koristile antidepresive. Ostale akcije su bili pseudo-rituali. ef kojeg je izveo u galerijama u Kopenhagenu i Berlinu, sastojao se od devetosatne akcije leanja u roli filca s dva mrtva zeca na glavi i nogama, filc ga je titio od vanjskih utjecaja, a cijela akcija izraz je amanske komunikacije sa ivotinjama. Zec se ponovno pojavljuje u radu Kako objasniti slike mrtvom zecu kojeg je izveo u Dusseldorfu. Glavom pokrivenom medom i zlatnim listiima proveo je tri sata u razgovoru s mrtvim zecom smatrajui da ak i mrtva ivotinja ima vie intuicije nego neki ljudi sa svojom glupom racionalnou. Njegove 'telepatske' mogunosti dosegle su svoj vrhunac u Kojotu, performansu koji je trajao tjedan dana. Njegovi pokreti su bili ritmizirani i ritualni, tap za hodanje i deka od filca imale su razliite konotacije osnovne ljudske potrebe, preivljavanje i atributi pastira. Svaki dan donosio je primjerke Wall Street Journal-a i irio ih po podu. Tada bi ivotinja hladnokrvno mokrila po njima. Njegov liberalizam doveo ga je do gubitka posla profesora. Bio je takoer i ekoloki osvijeten to je izrazio u projektu 7000 hrastova, urbanom projektu sadnje hrastova zapoetom u Kasselu kao dio Documente 7, 1982. Sadnja drvea kraj bazaltnih stupova, trajala je pet godina, iako je sam Beuys umro 1986. Usprkos trudu da postigne uspjeh u Americi, taj uspjeh nikada nije bio siguran. To je ironino spomenuo u podnaslovu Kojota Ja volim Ameriku, Amerika voli mene. Usprkos tom trudu, nije vjerovao u ameriki materijalizam, poistovjetio ga je s formalizmom. U razdoblju 'smrti autora', Beuys je pokuao otkriti identitet. Utjecaj MOMA-e i Novog Amerikog Slikarstva, umjetnici su okrenuli u svoju korist. Grad koji je svjedoio gradnji Zida 1961., umjetnici su se osjeali izolirano i nisu vjerovali u politiku ideologiju. Georg Baselitz koji se iz istone preselio u zapadnu Njemaku sredinom 50-tih, radio je groteskne prikaze tijela. Slavna mokraa (The great piss-up), 1962/3., eksplicitan prikaz genitalije trebao je osvijestiti sve zatakavane i potisnute osjeaje nakon holokausta u zapadnoj Njemakoj.

4. NEJASNE GRANICE: POP ART, FLUXUS I NJIHOVE POSLJEDICE1950-tih godina masovna potronja i masovna kultura (film, televizija, oglaavanje) bili su prodorni. Za Clementa Greenberga to je bilo izrazito negativno jer je znailo ki. U djelu Avangarda i ki iz 1939. spominje koritenje masovne propagande od strane Njemake i Rusije te potiskivanje avangarde. U vanom eseju Thomas Crow kae da je Greenberg zapravo

18

cijenio to to je avangarda bila vezana za razvoj masovne kulture u 19.st., i da je smatrao da se meusobno nadopunjuju. Crow nadalje smatra da je avangarda uvijek podrazumijevala razbijanje granice izmeu 'viih' i 'niih' oblika umjetnosti koristei se slikama iz popularne kulture. U Americi, Johns i Rauschenberg koristili su masovne proizvode na nain da su negirali Greenbergovu tezu o Modernizmu, te su se nekada referirali na homoseksualnost. Oni nisu bili svjesni te razlike izmeu 'vie' i 'nie' umjetnosti, a nasuprot njima, londonska Grupa Nezavisnih rano je postavila kriterije za ono to je postalo poznato kao 'Pop' estetika, prihvaajui ki.

'Pop' kultura i mehanika reprodukcija: Grupa NezavisnihGrupa Nezavisnih se okupila u Londonu kroz ICA (Institut Suvremene Umjetnosti), 1946., osnovali su je britanski predstavnici Nadrealizma: Roland Penrose i Herbert Read. Ovu instituciju karakteriziralo je eksperimentiranje nasuprot Neoromanikim i realistinim strujama britanske umjetnosti 50-ih. Grupa Nezavisnih je bila sastavljena od umjetnika, arhitekata, fotografa i povjesniara umjetnosti i dizajna koji su organizirali razne programe predavanja od 1952-55, na teme kao to su dizajniranje helikoptera, automobila, oglaavanje, znanost i najnovija znanstvena i filozofska dostignua, to se bitno odrazilo na njihovu djelatnost. Smatrali su da kultura ne bi trebala odraavati visinu umjetnike djelatnosti ve bi trebala biti puna razliitih oblika drutvenih radnji. Poistovjetili su se s kapitalistikim kulturalnim konzumentima. Glavni kritiar grupe bio je Lawrence Alloway koji je bio protiv vrijednosti temeljenih na unikatu u korist ire fronte kulture karakteriziranoj brojnim artefaktima od ulja na platnu do masovno proizvedenih filmova i asopisa orijentiranih na odreene grupe. Ova otvorenost raznim kulturama oznaila je prvu upotrebu termina 'Pop' oko 1955.godine. Alloway 1961.odlazi u Ameriku i kurira brojnim izlobama s naslovom 'Pop-art'. Dva dogaaja su definirala djelatnost Grupe Nezavisnih: 1. Predavanja kotskog kipara Eduarda Paolozzija koji je preuzimao djela iz komercijalnih izvora. Radio je kolae, serija Bunk sastavljena je od razliitih ready made objekata koji su bili spojeni u kompoziciju. Nisu smatrani umjetnikim djelima sve do 1972.kada su uklopljene u svilotisak. Bio je fasciniran popularnom kulturom i tehnologijom te se referira na povijest kao la i zagovara ivot u sadanjosti. Propituje robne pozicije i stereotipe. 2. Izloba Paralela ivota i umjetnosti koju je postavio Paolozzi 1953. u suradnji s arhitektima Alisonom i Smithsonom te fotografom Nigel Hendersonom. Sastojala se od dramatino i nehjerarhijski postavljenih fotografija iz raznih izvora. Iako su bili ukljueni i primjeri 'lijepe', visoke umjetnosti (Pollock, Klee, Dubuffet), oni su oito bili reprodukcije svedene na kulturalno niveliranje. Autentian umjetniki rukopis podreen je principima reproduciranja.

19

Inspiraciju su crpili iz dvije knjige: Temelji moderne umjetnosti (Foundations of Modern Art), Amedee Ozenfata i Mehanizacija preuzima vodstvo (Mechanization Takes Command) Siegfried Giediona. Njih je karakteriziralo fotografsko postavljanje jednu do druge umjetnosti i tehnologije. Grupa Nezavisnih je prihvaala opu rasprostranjenost fotografije to ih je pribliilo zakljucima kritiara Waltera Benjamina koji je analizirao ulogu fotografije u potkopavanju autorskog djela. Raspravlja o nestanku aure umjetnikog djela kroz tehnologiju reprodukcije. Od 1960-tih pa nadalje, umjetnici koji su vidjeli fotografiju kao nositelja promjene u funkcioniranju slike u drutvu, kasnije e sve vie propitivati poziciju ljudi i individua.

'Estetika izobilja': Pop Art u Velikoj BritanijiGrupa Nezavisnih su bili prva generacija umjetnika radne klase i bili su vie tehniki i komercijalno obueni nego klasino obrazovani. Dok se britanski pisac Richard Hoggart zalagao za ponovnu afirmaciju domae Britanske kulture radnike klase, u doba propadanja amerikanizacije, Grupa Nezavisnih su otvoreno slavili ameriku kulturu, izbjegavajui zauzimanje politikih strana. Za Alloway-a oni su predstavljali 'estetiku izobilja' u vrijeme kada se Velika Britanija prilagoavala na skromnost. U toj mranoj atmosferi nije ni udno da su gledali prema raznolikosti kulture koja je nadila depresiju. Richard Hamilton je smatrao da je masovnu publiku trebalo dizajnirati putem medija, a ne obrnuto. No, zagovaranje amerike potronje odvojilo je Grupu Nezavisnih od Europe. Duchamp je ovdje ponovno uzor i Hamiltonu i Paolozziju, iako je Hamilton s divljenjem oponaao 'tehnike prezentacije' modnih dizajnera u prikazima kao to je Hers is a Lush Situation iz 1958. u kojem su elementi reklame za Cadillac uklopljeni u slikarske aluzije na ensku anatomiju. (moe se usporediti s neto apstraktnijim prikazom ene Duchampa u Velikom Staklu). Hamilton kasnije radi repliku unitenog originala, Ona ($he), 1958/61. od Duchampa nasljeuje fragmentiranu kompoziciju, ali i podvojenost konstruirane enstvenosti. Referira se na poziciju amerike kuanice u drutvu. Toster je simbol mehaniziranosti spolnog ina, a na blistavo istom podu su vidljive kapljice krvi. Propituje rodne stereotipe. Paolozzijev kola je suprotnost, koristi lik mukarca za prikaz njegove zdrave pozicije u drutvu. U djelu Evadne in Green Dimension, 1952.prikazuje Charlesa Atlasa koji dri podignut auto, referencu na Henry-a Forda i penis koji su postavljeni uz pin-up djevojku, to je zapravo alegorija njegove uzbuenosti. Muka seksualnost je vezana za tehnologiju u razvitku. Izloba za koju se smatra da ujedinjuje ideje Grupe Nezavisnih (interdisciplinarnost umjetnikih podruja) - Ovo je sutra odrana je u galeriji White Chapel u Londonu, 1956. Bilo je postavljeno 12 paviljona razliitih umjetnika i dizajnera. To nije bila samo izloba Grupe Nezavisnih jer je ukljuivala neke dizajnere koji su radili na konstruktivistiki i apstraktni nain. No, dva paviljona su bili iskljuivo iskaz ideja Grupe Nezavisnih. Prvi je onaj koji je organizirao Hamilton sa suradnicima i napad je na razna ljudska ula i najavio je pojavu 'happeninga' u Americi. Projekt je ukljuivao 16-metarsku figuru Robbija Robota ispred paviljona uz sliku Marilyn Monroe. Unutra se nalazio spuvasti pod s mirisom jagode, jukebox, te slika Van Goghovih suncokreta. Borili su se za panju.

20

U katalogu je reproduciran Hamiltonov kola koji se uzima kao paradigma cijelog britanskog pop arta - to je to to dananji dom ini tako drugaijim i privlanim?, izobilje, san jednog konzumenta, sve smjeteno u jednoj dnevnoj sobi. Vjeto je uklopio slova 'pop' na palicu koju dri miiavi mukarac, Charles Atlas. Bilo je raznih ikonografskih analiza, a ak je dolo i do spora oko autorstva. Drugi paviljon koji je suprotnost ovom, a takoer je specifian za Grupu Nezavisnih, je onaj Paolozzija, Hendersona i Smithsonsa, bio je otar, samotan in. Sastojao se od nepotpunog ivotnog prostora i vrtne kuice za razliku od Hamiltonovog doma iz snova. Centralni je bio Hendersonov kola koji je zadovoljavao njegovu zanimaciju za ljudsku sliku naglaenu fotografskim manipulacijama. Pod je bio ironino prekriven s klasinim primjerima obiteljskog ivota ruzinavom biciklom i razbijenom trubom, dok su razbacana kamenja i zemlja podsjetili Raynera Banhama, povjesniara dizajna Grupe Nezavisnih, na iskapanja nakon holokausta. Razliitosti izmeu ova dva paviljona mogu pomoi u razumijevanju Grupe Nezavisnih. Dick Hebdige vidi ih kao predane politici uitka, a povjesniar umjetnosti David Alan Mellor istie da je koritenje ikonografije robota i znanstvene fantastike u mnogoemu povezano s Futurizmom tog perioda. Hamilton je bio profesor na Londonskom Kraljevskom Koledu Umjetnosti kasnih 50tih. 1961. na izlobi Mladi suvremenici predstavila se slijedea generacija umjetnika, studenata Kraljevskog koleda David Hockney, Derek Boshier, Patrick Caulfield te neto stariji R.B.Kitaj. Hockney preuzima povrinsku organizaciju slike, zadrava intimni karakter teme. Otvoreno problematizira tada u Britaniji kanjivu homoseksualnost u slikama pod utjecajem Dubuffeta. 1963. ide u Kaliforniju i promovira seksualne slobode, koristi stilizaciju koja se nekada inila trivijalnom. U radu Sunbather, 1966., privukla ga je novela Johna Rechy-a Grad Noi, slavio je homoseksualnost prikazima golih mukaraca koji izlaze iz bazena ili se nalaze kraj njega. No iza toga se nalazi nelagoda vezana uz dobar ivot. Kritika apstraktnom ekspresionizmu bio je rad A bigger splash, ironija automatizma, tehnike apstraktnog ekspresionizma. Seksualna otvorenost bila je drutveno uvjetovana. Ve 1952. patentirana je kontracepcijska pilula to je donijelo promjene u ponaanju mladih. Dolo je do pojave feminizma (Betty Friedan enska tajnovitost i Germaine Greer enski eunuh, znaajne publikacije). Allen Jones istraivala je enske fetie u Pop stilu (enski stol, 1969.), a Pauline Boty napravila je parodiju uz pomo fragmenata iz porno asopisa It's a man's world II.

'Rupa izmeu umjetnosti i ivota': Performansi, Fluxus i anti-umjetnostVelika Britanija osuuje razlike izmeu vie/nie kulture koje su se dogaale u Americi, tako da pokuava zatvoriti 'rupu' (kako je to Rauschenberg opisao) izmeu umjetnosti i ivota. Tako da se paralelno s Pop artom pojavljuju se i manifestacije performansa i Fluxusa koji je zaobilazio trite dok je Pop art upravo suprotno raunao na trite. Traila se interdisciplinarnost skulpture i slikarstva. Korijeni performansa nalaze se jo u Black Mountain koledu pa stoga i u Dadaizmu, Cageovom nastojanju da ukljui publiku u

21

interakciju to je bilo u suprotnosti s Greenbergovom zatvorenou. Budui poklonici ovog anra sudjelovali su na Cageovim neobinim predavanjima glazbe u Novoj koli za Drutvena Istraivanja u New Yorku, 1958/9. Tu su bili Allan Kaprow ideolog 'happeninga', zatim George Brecht i Dick Higgins, koji e se posvetiti avangardnoj glazbi, te Litvanac George Maciunas, promicatelj Fluxus dogaaja. Dijelili su elju za vezom izmeu umjetnika i publike, kroz prelaenje granica medija. Performansi koje je izveo Kaprow, kao to je 18 happenings in 6 parts, odrani su u New Yorku, a izveli su iz uvjebani vizualni umjetnici ije je eksperimentiranje bilo vezano za promociju brige za odreena mjesta, pogotovo Memorijalnu Crkvu Judson koja je meu prvima podrala pribliavanje vjere i moderne umjetnosti, te Reuben Galeriju u kojoj je tih 18 dogaaja odrano. Performansi su tako preuzeli oblik kompleksnog vizualnog dogaaja koji su graniili s kazalitem po narativnom sadraju i koritenju rekvizita, no oni su morali nagovarati gledatelja na sudjelovanje. Jim Dine Automobilska nesrea, 1960. odgovor na brojne nesree u kojem su mu stradali prijatelji, oivio je traumu kroz akcije, slike i zvukove. U tamnoj sobi, oponaajui dio automobila, pokuavao je izbjei da ga 'pogode' svjetla koja su drali njegove kolege performeri. Sve je bilo popraeno zvukovima sudara, dok je djevojka recitirala nepovezane reenice. Kasnije je odmotao papirnate runike s rijeima 'help', i rasporedio ih po publici. Nasuprot toga, tipini Fluxus dogaaji kao to je Emmett Williamsova Counting Song(brojalica) 1962., u kojem je jednostavno brojao publiku, bili su primjeri za performanse glazbenika i pjesnika. Fluxus je takoer od Cage naslijedio i misticizam, pojam kojeg je razradio Maciunas u svom Manifestu iz 1963. Fluxus zna biti intrigantan za ponaanje i drutvenu zajednicu. 1962., na koncertu u Wiesbadenu, korejski umjetnik Nam June Paik izveo je dogaaj Zen for head, interpretacija kompozicije eksperimentalnog umjetnika La Monte Young-a, koji je ukljuivao crtanje linije na papiru postavljenom na pod koristei glavu i kravatu umoenu u boju i sok od rajice. Tri godine kasnije Shigeko Kubota, jedna od nekoliko enskih sudionika Fluxusa, prenijela je konotacije na krv Paikovog rada, u ensko slikanje vaginom, koristila je kist privren za donje rublje. To je reakcija na Kleinovo koritenje enskog traga u slikanju. Takoer treba spomenuti jo jedan Fluxus dogaaj koji se bavio problematikom spola Cut piece Yoko Ono, kada je publika bila pozvana da joj ree dijelove odjee. Fluxus nije imao vrsti estetski plan. Maciunas je imao internacionalne ambicije za Fluxus. Smislio je logo dok je asistirao na La Monte Young-ovoj publikaciji i vodio AG Galeriju u New Yorku. Zatim se preselio u Wiesbaden u zapadnoj Njemakoj da bi radio kao dizajner za Ameriku zranu bazu i brzo je privukao istomiljenike. Prvi Fluxus dogaaj odran je u Wiesbadenu 1962.pod nazivom Fluxus Internationale Festspiele Neuester Musik (Eksplozija glazbe) kada je Paik izveo spomenutu akciju. Uslijedilo je nekoliko festivala po Europi. U jesen 1963. Maciunas se vratio u New York i tako naglasak stavio na Ameriku. No krajem 1964.nestabilno jedinstvo bilo je raskinuto kada je Maciunas podrao demonstraciju Henry Flynt-a protiv koncerta njemakog skladatelja Stockhausena jer kao 'ozbiljan dogaaj'

22

bio je previe imperijalistiki. To je odraavalo Flyntove simpatije prema amerikom pokretu za graanska prava i maru na Washington M.L.Kinga 1963. Flyntove i Maciunasove akcije bile su protiv drutvenih razlika, to se oitovalo i u Pravilniku Fluxusa u kojem se Maciunas zalagao za reorganizaciju drutva. No to je udaljilo pojedine lanove grupe kao to je Brecht koji je smatrao da pokret radije mijenja savjest nego to intervenira, a Kaprow ih je smatrao neodgovornima. Iako se Fluxus nastavio do 1970-ih, postao je buntovan. Razilaenja u miljenima donijela su snanu notu anti-institucionalistike umjetnosti 60-tih (ponovno naslijee Dadaizma), dok je destrukcija takoer bila dio Fluxus radnji. Na primjer, Paikova poznata One for Violin Solo kada je nakon laganog podizanja instrumenta povie glave, naglo ga razbio svom snagom. Anti-umjetniko raspoloenje koje je vladalo u Velikoj Britaniji zabiljeeno je u zagonetnom kovegu (ponovno uzor Duchamp) kojeg je napravio John Latham, umjetnik 'azemblaa'. U neobinom radu Still and Chew, njegovi studenti Umjetnike kole St.Martin u Londonu, bili su pozvani u njegov dom da bi zajedniki provakali stranice Greenbergove knjige Umjetnost i Kultura posuene iz sveuiline knjinice. Tada je od ostataka napravljen 'napitak' i stavljen u bocu, te vraen u knjinicu nakon ega je naravno, Latham izgubio posao. Njegov suradnik Gustav Metzger, nakon mjesec dana je izveo slinu akciju destrukcije radom Destrukcija na umjetnikom simpoziju koji je privukao mnoge ikonoklaste u London. Britanski ikonoklazam se uglavnom negirao u slubu samo jednog dogaaja destrukcije, a to je Jean Tinguely-ev Homage New Yorku kada se ispred MOMA-e zapalio, a ugasili su ga gradski vatrogasci. Ako je Fluxus promovirao anti-umjetnost, takoer se paradoksalno i prodavao. Njegovi pomagai patentirali su raznoliku ediciju objekata koje je Maciunas tada izraivao s nevjerojatnim cjenikom. U ponudi su bile male kutije kao to je Water Yam ili Flux Clippings. Flux stamps Roberta Wattsa promijenile su klasian sistem potanskih marki jer su takoer funkcionirale kao reklama na koverti. 1964. Maciunas je uspostavio Fluxshop i iako nije bio uspjean, rezultiralo je radovima kao to je Willem de Ridder-ov European mail-order House/Fluxshop, 1964/5., instalacija koja promovira fotografsku montau. Pokazuje koliinu Fluxus objekata koji su bili proizvedeni. Lokacija snimljena na originalnoj montai je zapravo dnevni boravak umjetnika, a njegova prijateljica Dorothy Meijer pozira. Vide se razni fluxus proizvodi, a meu njima i Finger box-set japanskog umjetnika Ay O-a (razvitak Duchampove kutije). No, Fluxusova 'masovna proizvodnja' ipak nije bila stvorena u svrhu zarade ve u svrhu eliminacije umjetnike 'aure' koju je spominjao Walter Benjamin. Cles Oldenburg bio je bogati veanin koji se kolovao na Yale-u, a siromani dio New Yorka iskoristio je kao vrstu samoanalize. Stvorio je okruje The Street (Ulica) koja se, za prikazivanja u Galeriji Reuben, sastojala od krhotina dasaka i vrea koje su visjele sa stropa tako evocirajui organske otpatke. Ovo je tada postala lokacija performansa pod naslovom Snapshots from the city serija vinjeta lagano osvijetljenih, prikazao je psiholoku dramu poistovjetivi se s gradskim skitnicama.

23

Oldenburg je zatim stvorio svoj alter ego, transvestita pod imenom Ray Gun, to je bila njegova potisnuta elja za stvaranjem 'uline djevojke'. Ovi likovi su se pojavili i u performansima Ray Gun kazalita, pokuaj da se nia klasa uklopi u Ray Gun tvornicu poznatu pod imenom The Store (Duan). To je bio svojevrstan hram vulgarnosti, skupio je erotsko donje rublje, komade pite i torte iz slastiarnice. Pozirao je sa svojim proizvodima to je bio ironian odgovor na modele iz izloga salona vjenanica. Propitivao je kapitalistike naine distribucije umjetnosti, proizveo je grubo napravljene plastine skulpture, elje konzumenata hranu i odjeu, koji su bili obojeni u stilu apstraktnog ekspresionizma. Kasnije su bili prodani po redovnim cijenama.

Pop-Art u Americi: Lichtenstein i WarholAmeriki Pop-art je marketinki reguliran. Pokret se pojavio 1962. kada su kritiari kao Gene Swenson smatrali da Alloway-ove ranije 'pop' radovi karakteriziraju slike u duhu izlobi Rosenquista, Lichtensteina i Warhola. Pokret nije kreiralo samo trite, ve ga karakterizira i brza prihvaenost muzeja. Alloway-ov rad est slikara i Objekt u Guggenheim muzeju bio je pretea. Pop-art umjetnici slue se jasnom kompozicijom suvremene apstrakcije, koriste dizajnirane predloke ve poznatih komercijalnih uspjenica, u uveanom ili ponovljenom formatu. Lichtensteinove slike poteza kistom iz 1965/6. predstavljaju kritiku slobodnog izraavanja, no kao i drugi njegovi radovi uzor imaju u stripovima. Zamjenjuju ranije Johnsove kritike na apstraktni ekspresionizam koristei se grafikim idiomom i pretvarajui ekspresiju u jedan obian znak pod utjecajem kulture. Koristi stripove, u fizionomiji likova osjea se rodna podijeljenost jer etvrtasta eljust koristi se za mukarca, a plava kosa ili suze za ene. Uloge spolova su razraene i u djelima prikaza borbi, njegovi mukarci su esto u ratovima na nepoznatim lokacijama Azije, to se referira na upletenost Amerike u rat u Koreji i Vijetnamu, te u prikazima soba gdje su ene esto u ljubavnoj agoniji. Njegova apstraktnija forma dizajna (grafika stripa preneena u dizajn) kvalificirana je kao umjetniki ki tog vremena. Nasuprot njega, Warhol je bio protiv modernistikih protokola, a iako je problematika njegove homoseksualnosti postala aktualna tek nakon njegove smrti, on je koristio 'camp' kao svoje glavno oruje. (Notes on camp) Susan Sontag definira camp kao sklonost prema artificijelnom i pretjerivanju. Warhol na primjer koristi zlatne listie kao kolae s prikazima cipela posebno dizajniranih za slavne osobe. 1961. u prodavaonici enskoj rublja u New Yorku, Warhol organizira svoju prvu izlobu. Slike iz komercijalnih grafika su bile prikazane iza lutaka u duanskom izlogu. Spojene su dinaminost (muke) 'visoke umjetnosti' i produktivnost (enske) masovne kulture, to upuuje na rodne konotacije. 1962. zapoeo s ikonografijom potroakog drutva novanice, boce Coca-Cole na velikim platnima, ili slike limenki juhe Campbell, koje su bile prikazane na njegovoj prvoj samostalnoj izlobi u Los Angelesu, Galeriji Ferus. Postavljanje ovih produkata u redove impliciralo je na rutinu kupovine i tehnika masovne proizvodnje. Pretvorio je prijetnju mehanizacije umjetnikoj autonomiji, u estetski argument tvrdei kako eli postati maina, i

24

zapoljavajui asistente da rade djela u sito tisku u studiju Factory. Istaknut je muki upravljaki stav, narav kapitalistike proizvodnje. Kroz poistovjeivanje s 'enskom' potronjom, Warhol se pribliio Duchampu, no njegov je stil bio vulgarniji pogotovo kad se trebalo suprotstaviti 'plodnosti' apstraktnog ekspresionizma. Njegov 'wallpaper' s motivom krave, odrednica je zidna tapeta, a implicira znaenje dekorativnog i parodiju na teke misli Modernizma o tome gdje apstraktna slika kompozicijski zavrava. Antimodernistika koncepcija predstavlja njegove najpoznatije teme: Marilyn Monroe i Elizabeth Taylor, koje su bile gay ikone i predmet mukih elja, zbog javnih patnji u svojim heteroseksualnim vezama, intima je konstruirana unutar ljubavnih afera. Raene u sito tisku, funkcija minke ima transvestitske konotacije. Jedna od ranih slika Before/After je obrazac reklame za plastinu kirurgiju preuzet iz novina prikazujui transformaciju eninog nosa kirurkim zahvatom. 1957. i sam Warhol je operirao nos. Aplicirajui tintu poput minke, ironino je pratio put modernistike slike i integriteta povrine (Greenberg). Njegova slavna izjava je da bi ga upoznali, publika samo treba pogledati povrinu njega ili njegovog rada, nema nieg dubljeg. Francuski kritiar Charles Baudelaire u eseju Slikar modernog ivota, u dijelu pod naslovom Slava kozmetike, istie da je sposobnost kreiranja apstraktnog jedinstva u boji i teksturi koe izjednaava ovjeka sa skulpturom, a to je neto uzvieno i boansko. Warholova Marilyn Monroe je upravo tako pretvorena u boanstvo, iako se njegova Zlatna Marilyn iz 1962., sastojala samo od glave postavljene na zlatnu pozadinu to evocira bizantske ikone. Serija Disasters (Katastrofe) 1962/64., bave se pitanjem privatnih tragedija u masovnoj kulturi. Tako nedugo nakon njene smrti, prikazuje Marilyn, u diptihu ponavlja okvire, na nekima je slika jedva vidljiva jer je prebojana, konotacija su na film, kojim e se Warhol kasnije i baviti. 129 die in Jet, novinskim naslovom ironino oivljava neoklasine 'povijesne slike' prikazujui herojsku smrt, namjerno kontrastira linosti poznatih osoba (Marilyn, Kennedy) s anonimnim ljudima. U drugim serijama Elektrine stolice i Tunafish disaster bavi se anonimnim ljudima koji su trenutano dostigli slavu upravo kroz smrt. Problematizira jednakost izmeu klasa. Demokratizacija procesa je esto bila tema njegovih radova. Zanimljivo je ustvrdio da kad je kraljica Elizabeta II. probala Coca-Colu ponuenu od predsjednika Eisenhowera, imala je jednak okus kao i ovjeku na ulici. Smatra da svi izgledaju i misle jednako, no Warholovo koritenje jednakosti imalo je moralnu podlogu. U vanom eseju Thomas Crow kae da nas serija Katastrofe podsjea na svakodnevno ponavljanje tragedija. To se moe usporediti i s Warholovom izjavom da kad vidimo jednu te istu sliku vie puta, nestane efekta, jednako je i s nesreama koje su prezentirane kroz masovne medije.

25

Neki su kritiari takoer smatrali da koristei kolorit i dajui nesreama imena kao npr.Lavander Disaster, otkriva sklonost voajerstvu, proglaavajui ga 'dekorativnim'. Kako god bilo, on koristi utjecaj medija i prihvaa da se mediji nalaze izmeu javne i privatne sfere, pa tako koristi implementaciju fotografije, jeftine, anr, novinske fotografije koje se mogu povezati s amaterskom upotrebom fotografije jo jednom 'pop' umjetnika iz Los Angelesa, Ed Ruscha. U djelu Twentysix gasoline stations (26 benzinskih postaja), prvoj od serija samo-objavljenih knjiga, stvorio je neumjetnike prikaze postaja na cesti 66 izmeu L.Aa i Oklahome. Warholovo prenoenje reportane fotografije u 'Lijepu Umjetnost', ima svoje korijene u ranijoj fotografskoj praksi. 40-tih fotograf Weegee fotografirao je automobilske nesree za novine prije nego to je postao 'umjetniki' fotograf kada je MOMA kupila i izloila njegov rad. Kasnih 40-tih kada je Warhol prvi put ivio u New Yorku, Weegeeova knjiga Naked City (goli grad) bila je bestseller. Weegee je esto u fotografijama prikazivao 'zamraenje' stanje oka rtava nesree, a Warhol je to 'zamraenje' doslovno iskoristio kada je svoje slike katastrofa upotpunio monokromnim panelima koji problematiziraju nestanak slike.

'Pop' i politika: Amerika i Zapadna NjemakaOpenito gledajui, ameriki 'pop' uivao je u luksuzu Kennedy-eve ere, to je vidljivo iz primjera Tom Wesselmanna i Mel Ramosa koji u svojim slikama stavljaju jednu do druge glamurozne aktove i lijepo pakiranu hranu. Ali James Rosenquist, kao Warhol, povremeno je pokazivao njihovu plitkost. Radio je kao plakatni umjetnik na velikim panoima koji su ga kasnije usmjerili ka koritenju fragmentiranih prikaza. Painting for the American Negro (slika za amerikog crnca), odgovor je na probleme graanskih prava, prikazuje konotacije zadovoljstava konzumenta s politikom naznakom. Koristi bizarnosti kao to je ilustrativan prikaz poduzetnika ije noge moda ekaju da ih ulati neki djeak, a vrsto stoje na glavi iluzionistiki naslikanog crnca. Na drugom kraju je uveana glava aktivista za prava crnaca ili vozaa automobila, koja je uinjena anonimnom tako da je prekrivena krikom torte. Prikaz torte se ponovno pojavljuje u Rosenquistovom radu President Elect (izabrani predsjednik), ovdje predstavlja 'prazna obeanja', torte za svih. Neto ranije, Rauschenberg je prikazao Kennedy-a u sitotisku. Kako je ameriki san slabio 60-tih, Rosenquist je tu promjenu prikazao u radu F-III, mural u tradiciji Picassove Guernice, s prikazima atomske eksplozije i elje (ponovno torte), zajedno s prikazima bombaa F-III. Ti avioni su bili kljuni u sve veem angamanu Amerike u Vijetnamskom ratu. Rosenquist je smatrao da su lagodni ivoti amerikih radnika u ratnoj industriji bazirani na smrti. Ed Keinholz je takoer komentirao drutvena dogaanja, pomogao je da se uspostavi prepoznatljivi 'funk' idiom Zapadne Obale, 1957. u galeriji Ferus. 1970-tih njegov stav o prole dvije dekade prikazan je na Documenti 5 u Kasselu. Five car stud sastojao se od lutaka u prirodnoj veliini i pripadajuim rekvizitima. Bio je to zastraujui prizor, osvijetljeni svjetlima njihovih parkiranih automobila, estorica bijelaca, sakrivenih lica, muili su svoju crnu rtvu.

26

1970-tih u Americi su se odravali poslijeratni prosvjedi, doivjeli su vrhunac kad je nasljednik predsjednika Johnsona, Richard Nixon, odluio bombardirati sjevernu vijetnamsku bazu u neutralnoj Kambodi. Oyvind Fahlstrom, brazilski umjetnik koji je ivio u vedskoj, ali je posjeivao i Italiju i Ameriku, u svom djelu World politics monopoly (monopol svjetske politike), 1970., dramatino je prikazao tenzije Hladnoga Rata. Poziva gledatelje na 'igru', magnetski dijelovi igrae ploe su pomini i tako oznaavaju odreeni stupanj drutvene/politike autonomije. Nije bio dio 'pop' pokreta i odupire se kategorizaciji, no satirian humor je tipian za njegove radove. Gerhard Richter i Sigmar Polke su se preselili u zapadnu Njemaku s istoka upravo prije gradnje Berlinskog zida. Nastanili su se u Dusseldorfu gdje, osim to su mogli vidjeti asimilirani Fluxus, vidjeli su i reprodukcije 'pop' radova Lichtensteina i Warhola, oko 1962. Krenuli su putem unutarnje ironije 'pop-arta'. Njihova prva izloba, performans Life with Pop a demonstration of capital realism (ivot s 'popom' prikaz kapitalistike realnosti), pokazuje da su u sutini bili intimniji od njihovih amerikih kolega. Bila je odrana u duanu namjetaja, a Richter i Kondrad Lueg su sjedili u 'lanom' dnevnom boravku u kojem su oni, zajedno sa razliitim kuanskim pomagalima, bili podignuti na postolje. Predmeti koji su ih okruivali ukljuivali su i tek objavljene memoare Winstona Churcilla, te televizijsko emitiranje programa o eri Adenauer. (to se dogaalo 2.10.1963., dan kada je Konrad Adenauer dao ostavku na mjesto kancelara). U okolnom prostoru, gledatelji su prolazili kraj figura Kennedy-a i trgovca umjetninama Alfreda Schmela. Umjetnici su se ironino predstavili kao suuesnici u samodovoljnosti koju je stvorilo Adenauerovo 'ekonomsko udo'. U ostalim Polke-ovim radovima vidljiv je inferiorni kulturalno/ekonomski poloaj zapadne Njemake u usporedbi s Amerikom. U radu Rasterbilder promijenio je Lichtensteinovu stilizaciju tokica stripa tako da je svoje fotografske prikaze pretvorio u molekularna polja. To im je dalo mutni efekt. Kod Zeica ova tehnika je znaila kritiku kapitalistikom trgovanju enskom seksualnou. to blie gledamo ovu sliku sve je nejasnija. Komentirajui ove toke, Polke je povezao njihovo ponaanje sa svojim, izjavio je volim sve toke, oenjen sam za mnoge od njih, elim da toke budu sretne, toke su moja braa, i ja sam takoer toka. Richter je slino koristio fotografiju kao ready-made subjekte, esto radei na obiteljskim slikama, iako je rad Eight student nurses, prikaz osam rtava umorstva, bio povezan s Warholovim istraivanjem medijski izazvane morbidnosti. No za razliku od Warhola, Richter je radio slikane simulacije fotografija s mutnim linijama prikaza da bi stvorio efekte objekata izvan fokusa. Neto kasnije prikazao je mrtve lanove bande, grupu terorista koji su poinili samoubojstvo u zatvoru u Stuttgartu, nakon neuspjelog pokuaja otimanja aviona. (poveznica s Warholom i slikama katastrofe). Problematizirao je mogunosti slikarstva i fotografije to ga udaljava od 'popa'.

27

5. ODSTUPANJE OD MODERNIZMA: MINIMALISTIKA ESTETIKA I VIE Nepovezani: Reinhardt, Stella, JuddU Americi 60tih, radove Reinhardta i Franka Stelle smatrali su dvosmislenima. Ad Reinhardt je s jedne strane bio odan modernizmu , alio je svaku zabunu oko forme umjetnosti te je estoko barnio filozofiju ''umjetnost kao umjetnost''. Na svojim je crnim slikama, koje je stvaro od 1955 do 1967, praktiki iskljuio kompozicijski sluaj koji se sastojao od niza monokroma. S druge strane nije imao vremena za avatare modernizma: apstraktne ekspresioniste. Smatrao je takvo slikarstvo ''neistim brakom'' izmeu apstrakcije i nadrealizma, te je kritiki ismijavao njihove simpatije prema Jungovoj teoriji analitike psihologije koje su pokazivali u naslovima djela. Reihard je simpatizirao forme misticizma. To se najbolje vidi na njegovim crnim slikama. Mnogi mlai umjetnici ga cijene te im je bio uzor: Don Judd, Sol LeWitt te Frank Stella. Stelline vlastite crne slike iz razdoblja od 1958-60. uinile su ga slavnim. Utvrdio je da unutranja logika slika kao npr. 'Die fahne hoch!' kreira njhovu prirodu kao objekta. 2 incha iroke nepromjenjene trake crnog koje su proizale iz irine njihovih nosila. Tu je saeo nunost formata. Ovo su kritizirali modernisti koji sliku definiraju kao utvrenu seriju estetikih granica. 'Die fahne hock' znai 'podignite zastavu' i fraza je nacistike pjesme koja je i pandan ironinom klanjaju prema Jasperu Jonesu. U slijedeem nizu radova, Stella dramatino prelazi od modernizma ka 'objektivnosti' (objecthood). Na oblikovanim platnima oblaganim aluminijem iz 1960. odrazi slike unutarnjih modela diktirani su urezima u kutevima ili u stranama nosaa, ali i od rupa u sreditu. 'Eu nasse' naziv sadri u sebi mnogo konotacija na crninu koja najvjerovatnije u sebi reflektira Stellinu identifikaciju s neuglednom stranom New Yorka. Kad je radio te radove bio je na emocionalnom dnu, vidio ih je kao kontinuitet sa tradiciom crnih slika proizalih iz noir filma i cb fotografije iz 40tih. Po tome je Stella bio Waholov prethodnik u njegovom djelu 'Disasters' ova usporedba moe biti proirena i na druge slinosti izmeu ta dva umjetnika koja su tako oito razliia - koncept umjetnike produkcije je srodan industrijskoj proizvodnji. Don Judd je vjerovao da su i slika i skulptura po sebi iluzonistike i trebale bi biti zamjenjene sa kreacijom koju je on nazvao 'odreeni objekti' u doslovnom smislu. Stvara novi umjetniki anr koji je ukljuivao jednu ili ponavljanu umjetniku formu. Bio je dio ireg pokreta prema minimalizmu, objekti su bili nesavijeni, prazni i ponekad u cijelosti podjeljeni u grupe prema omjeru: dio-naprama-cijelina. Izraivali su ih radnici u tvornicama prema njegovim uputama , a rabio je materijale poput hladno valjanog elika i pleksiglasa. Stellini i Juddovi radovi nisu bili relacijski, odnosni. Bili su strukturalno jasni, pragmatino sloeni, poredani prema pravilu: jedna stvar nakon druge. 28

Anthony Caro - britanski kipar, prvo je vrednovao Henrya Moorea, da bi nakon toga preao na ameriki modernizam kasnih 50tih. Slijedio je primjer amerikog kipara Davida Smitha koji je 40tih i 50tih upotrebljavao industrijske procese zavarivanja nebi li proizveo rafinirani elik ili neki drgi metal te je tako uspostavio praksu konstrukcije iji su pioniri bili Pcasso te ruski konstruktivisti. Caro je napravio radikalni preokret prema horizontalno orijentiranim apstraktnim skulpturama. Zauzimajui velike zemljane povrine, skulpture je bojao u svijetlu boju amerike postslikarske apstrakcije kako bi se suprostavio njihovoj teini i uinio da elementi lebde nad zemljom. Ovo balansiranje sa relacijskim modelima nije se svidjelo Stelli i Juddu. Za njih je relacijska umjetnost bila prava modernistika umjetnst , ali su smatrali i da ugroava europsku senzibilnost. Smatrali su da je nova amerika umjetnost karakterizirana direktnom i snanom prezentacijom direktnih stvari dok je europska umjetnost bila vie racionalistika.

Minimalizam i antiracionalizamEtiketa minimalizma proizala je iz naslova eseja iz 1965. koji je bio o povlaenju fizikog napora iz estetikih izraza britanskog filozofa Richarda Wollheima. Robert Morrison proirio je principe anti-idealizma. Ranih 60tih bio je angairan u pokretima koji su teili jednostavnosti, te plesu kakvog su tada razvijali njegova supruga Simone Forti, Trisha Brown i drugi u Judson Memorial Theatre. U skulpturi je istraivao Duchampove tijelom i rodnim identitetom. Izmeu 1962. i 1965. organizira plesne dogaaje performanse - 'Site' i 'Waterman Switch', ali je pribliavanje skulpture plesu bilo predloenou njegovom prvom performansu: 'Column' iz 1961. U tom performansu glavni je performer 8 stopa duga perploa obojana u sivo koja je stajala na praznoj pozornici 3 i po minute. Manipulirana icama pala je na pod gdje je opet bila 3 ipo minute. Performans je predstavljao antropomorfne aluzije na muku seksualnost te trenutna dogaanja u slikarstvu prelazak s vertikale na horizontalu. Na svom djelu ' Notes on sculpture' razjanjava interes gledatelja kako su tako cijeloviti objekti zapravo uoeni preko getalt teorije. Mi moemo op