di131_prikaz05

Embed Size (px)

Citation preview

  • 7/25/2019 di131_prikaz05

    1/4

    doi:10.5559/di.25.1.11

    Robert Jackson

    SIGNPOSTS POLICY

    AND PRACTICE FOR

    TEACHING ABOUTRELIGIONS AND

    NON-RELIGIOUS

    WORLD VIEWS IN

    INTERCULTURAL

    EDUCATION

    Council of Europe Publishing, Strasbourg,2014., 130 str.

    Knjiga Vijea Europe pod nazivom Sign-

    posts Policy and Practice for Teaching AboutReligions and Non-Religious World Views inIntercultural Education radje Zajednike pro-vedbene grupeobrazovnih strunjaka VijeaEurope (Joint Implementation Group, JIG)i Europskoga Wergeland centra o obrazo-vanju za demokratsko graanstvo, ljudskaprava i interkulturalnu svijest (EuropeanWergeland Centre, EWC), pod vodstvomsveuilinoga profesora i voditelja Rober-ta Jacksona, o nainu provedbe PreporukeVijea Europe o religioznoj i nereligioznojdimenziji interkulturalnog obrazovanja (Re-

    commendation CM/Rec(2008)12) u zemlja-ma lanicama Europske unije. Temeljnotematsko pitanje koje se provlai kroz sa-draj Preporuke i "Signpostsa" jest: kakopouavanje religioznih i nereligioznih u-vjerenja i svjetonazora pridonosi interkul-turnom obrazovanju u kolama zemaljaEuropske unije u 21. stoljeu? Knjiga je na-mijenjena u prvom redu kreatorima obra-zovnih politika, kolama i visokokolskim

    ustanovama nastavnikoga smjera na na-

    cionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, alii svim zainteresiranim odgojnim strunjaci-ma, kao kvalitetan struni edukativni alatu poticanju razvoja graanske kompeten-cije i interkulturnih vjetina kod uenika,uitelja i nastavnika. Sadraj knjige kon-cipiran je u 10 poglavlja (11-102), nakonega se donosi bogat pregled literature(103-114), cjelovit tekst Preporuke(115-122)i prilozi (115-127). Svako se poglavlje zbogsvoje sadrajne raznolikosti moe rabitikao didaktiki alat u voenju ili moderi-ranju dijaloga u koli, kao koristan materi-

    jal za edukaciju uenika ili za struno os-posobljavanje uitelja i nastavnika u osnov-nim i srednjim kolama te kao vodi zadaljnja akcijska istraivanja u razrednom ikolskom okruenju.

    Zakljuak Provedbene grupe stru-njaka pod vodstvom profesora Jacksona otemeljnoj svrsi "Signpostsa" bio je da ov-dje nije rije o krutim europskim pravili-ma i normama za donositelje obrazovnihodluka, nego o pruanju konkretnih i poti-cajnih smjernica koje mogu biti korisne uprovoenju kreativnoga dijaloga u razre-

    du i koli, u ozraju meusobne toleranci-je, meu uenicima razliite ivotne dobi,odgojnih i svjetonazorskih obrazaca te kul-turno-povijesnoga, religijskoga i tradicij-sko-obiteljskoga naslijea.

    Prvo poglavlje (13-20) The recom-mendation: background, issues and challenges uvodi itatelja u dublje razumijevanjetemeljnih ciljeva i svrhe dokumenta Pre-poruke iz 2008. godine, pri emu se istieda upravo "Signposts" moe olakati te-matske rasprave, promiljanja i djelovanjana nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razi-

    ni o svim sadrajnim tokama Preporuke.Iako do 2002. godine u europskim obra-zovnim politikama rad na interkulturnomobrazovanju nije obuhvaao religijsku di-menziju, objavljivanje Preporuke, nakonBijele knjige o meukulturalnom dijalogu "ivimo zajedno jednaki u dostojanstvu" znailo je velik iskorak u prihvaanju re-ligijske dimenzije, u povezanosti s kultur-nom raznolikosti kao vanog aspekta in-

    DRU[. ISTRA@. ZAGREB PRIKAZIGOD. 25 (2016),BR. 1,STR. 133-149

    146

    http://dx.doi.org/10.5559/di.25.1.11http://dx.doi.org/10.5559/di.25.1.11
  • 7/25/2019 di131_prikaz05

    2/4

    terkulturnog obrazovanja. Predloeni oblikinterkulturnog obrazovanja kakav do-nosi Preporuka, a objanjava "Signposts",obogaen je mnogim dosadanjim oblici-ma religijskog obrazovanja u Europi, pa semoe prilagoditi i raznim konfesionalnimoblicima vjerske nastave u javnim kola-ma. Preporuka ima cilj razvoj vjetina, sta-vova i spoznaja koje olakavaju meukul-turno i meureligijsko (meuvjersko) ra-zumijevanje, ali do toga se cilja ne moedoi ako ga ne podravaju visokokolskeustanove koje osposobljuju uiteljski i na-stavniki kadar. S obzirom na to da Pre-poruka dotie temu religijskog obrazova-nja i konfesionalne vjerske pouke, to de-taljnije objanjava "Signposts", ova je knji-ga to zanimljivija i korisnija jer pomaedonositeljima obrazovnih odluka nanacionalnoj razini u razmatranju i analizipostojeih modela religijskog / vjerskog od-goja u vlastitim javnim kolama.

    Drugo poglavlje (21-26) Introdu-cing Signposts and its key themes upozora-va na vaan aspektpromatranja religije kaokulturnoga fenomena s transcendentalnimreferencijama i na pojmovno razlikovanjeizmeu "razumijevanja religije/a" i "religij-skog razumijevanja" (Cox, 1983) u kontek-stu interkulturnog obrazovanja.

    Tree poglavlje (27-32) Terminolo-gy associated with teaching about religionsand beliefs dotie pitanje terminologije u

    kolskoj i akademskoj literaturi koja se ra-bi u religijskom obrazovanju, a koja neri-jetko predstavlja pravo 'minsko polje' zameureligijski i meu(inter)kulturni dija-log. Glavni razlog tomu jesu, prema mi-ljenjima pojedinih strunjaka, razliitashva-anja i asocijacije u razliitim nacionalnimkulturnim kontekstima (Akkari, 2012).Upravo je pokuaj nadvladavanja te ter-minoloke zbrke doveo do definiranja sa-

    da ve ustaljena pojma "religiozna injeni-

    ca" (Debray, 2002), koji se nerijetko upotre-bljava u akademskim krugovima i u stru-noj literaturi.

    etvrto poglavlje (33-46) Compe-tence and didactics for understanding religions donosi, u skladu s publikacijom VijeaEurope "Developing intercultural compe-tence through education" (Barrett i sur.,2013) temeljne sastavnice interkulturnekompetencije koju treba razviti kod ueni-ka kroz ishode religijskog obrazovanja ukoli. Meu kojima istiu se: njegovanjesenzibiliteta za razliitost religija i nereli-

    gioznih uvjerenja kao elementa koji pri-donosi bogatstvu Europe; promicanje gra-anskoga duha u izraavanju vlastita iden-titeta; poticanje sposobnosti nepristranaanaliziranja i interpretiranja mnogih ra-znovrsnih informacija koje se odnose naraznolikost religija i nereligioznih uvjere-nja, ne dovodei u pitanje potrebu poti-vanja uenikovih religioznih ili nereligio-znih uvjerenja i bez obzira na vjerski od-goj koji je dan izvan sfera javnog obrazo-vanja.

    Budui da je svako poglavlje knjige

    popraeno ilustrativnim materijalima zaedukativni rad 'na terenu', u knjizi se na-vode i dva glavna didaktika pristupa ra-zvoju religijske dimenzije interkulturnogobrazovanja, a to su: interpretativni (Jack-son, 1997, 2004, 2011; Moulin, 2011) i di-

    jaloki (Weisse i Knauth, 1997; Jackson,2004; Keast, 2007; Leganger-Krogststad,2011; Ipgrave, 2001, 2003, 2013; Castelli,2012). Knjiga ne obiluje samo informacija-ma o glavnoj temi nego i upuuje na va-ne europske publikacijske izvore.

    Peto poglavlje (47-58) The classroom

    as a safe space polazi od teze F. Gobba dau usredotoenosti na religiozna i nereli-giozna uvjerenja i svjetonazore u interkul-turnom obrazovanju treba staviti posebannaglasak na "unutarnju razliitost", mo-da vie nego na onu "izvanjsku", jer je ho-mogeno kulturni, jezini i vjerski nacio-nalni (ili etniki) identitet ee povijesniizum nego povijesna stvarnost (Gobbo,2012).Navedeni didaktiki pristupi, prema mi-

    147

    DRU[. ISTRA@. ZAGREB PRIKAZIGOD. 25 (2016),BR. 1,STR. 133-149

  • 7/25/2019 di131_prikaz05

    3/4

    ljenju Provedbene grupe, trebaju usposta-viti u razredu i u koli atmosferu otvorenerazmjene miljenja i uvjerenja meu u-enicima. Ta pozitivna i 'neosuujua' ra-zredna atmosfera i opa kolska klima o-

    buhvaa sadraj pojma "sigurno okruenje"("a safe space"). Posebno je vrijedan prikazkarakteristika "sigurnog okruenja", kakosu to naveli studenti socijalnog rada uSAD-u u jednom od istraivanja na tu te-mu (Holley i Steiner, 2005). Uz navedeno,u ovom se poglavlju iznose rezultati istra-ivanja iz raznih zemalja s razliitim obra-zovnim politikama i strategijama o ulozireligijske dimenzije interkulturnog obra-zovanja (iz Engleske, vedske, Estonije,Norveke, Francuske i Nizozemske). Vrijed-nost objavljenoga sadraja to je vea to serelativno detaljno iznose primjeri prove-denoga projekta Europske komisije REDCo(Religion in Education: a Contribution toDialogue or a Factor of Conflict in Trans-forming Societies of European Countries;

    Jackson, 2012a), koji upuuju na zajedni-ki zakljuak o tome da je religijska kom-ponenta u interkulturnom obrazovanjununa za promicanje tolerancije, meu-sobnog potivanja i socijalne kohezije. Vri-

    jednost ovih prikaza europskih istraivanjalei i u tome to nude, za mnoge europskezemlje jo uvijek nove, metode i strategijedijaloga meu uenicima razliite tradicij-sko-kulturne pozadine, kao to je dijalo-ki pristup srednjokolaca prema osnovno-kolcima po principu 'uenik veleposlanik uenik graanin' (Ipgrave i McKenna,2007; Castelli, 2012; Ipgrave, 2013).

    esto poglavlje (59-66) The repre-sentation of religions in the media usredo-touje se na medijske prikaze religija i kri-tiku prosudbu uenika. Knjiga nas o ovojtemi ponovno upuuje na vane projekte

    Vijea Europe, kao to su: "Autobiography

    of Intercultural Encounters through VisualMedia", kojemu je cilj pomoi mladima ukritikom prosuivanju medijskih prikazareligijskih i kulturnih materijala, i "YoungPeople Combating Hate Speech Onlinerunning between 2012 and 2014". Korisna

    je informacija da je do sada provedenovrlo malo istraivanja o tome kako mladirabe internet kao resurs za uenje o raz-nim religijama (znaajnije istraivanje pro-vedeno je u vedskoj, vie u: Ziper-novszky, 2010, 2013), to moe biti dobarpoticaj i putokaz zainteresiranim mladimistraivaima za daljnja istraivanja.

    Sedmo poglavlje (67-76) Non-reli-gious convictions and world views donositemeljnu odrednicu Vijea Europe gledeodnosa prema religioznom i nereligioz-nom svjetonazoru kao dimenziji interkul-turnog obrazovanja, a ona se oituje u to-me da Vijee podupire pravo na sloboduvjeroispovijedi, ali i na nereligiozna uvje-renja i svjetonazore (Vijee Europe, 2008a).Pritom se posebno naglaava da Vijee Eu-rope pozdravlja i potuje religiozna uvje-renja i svjetonazore u svoj svojoj plural-nosti kao oblik etikog, moralnog, ideo-lokog i duhovnog izraavanja pojediniheuropskih graana, vodei rauna o raz-likama izmeu samih religija i okolnosti upojedinoj zemlji (Vijee Europe, 2007).

    No u ovom se poglavlju, kao ni upreostalim poglavljima knjige, nigdje ja-sno ne definira to obuhvaa pojam "nere-ligiozna uvjerenja", nego se on koncipirakao "kulturna injenica" u okviru iregapodruja drutvene raznolikosti. Slina seterminoloka zbrka vidi i u definiranju poj-

    mova "ivotni stav" i "svjetonazor". Sdruge pak strane, ono to se jasno poda-stire itatelju jest informacija da se svereligije mogu smatrati svjetonazorom(religija kao podskup irega pojma "svje-tonazor"), ali ne i svi svjetonazori religija-ma. Temeljno pitanje koje se indirektnoprovlai kroz poglavlje jest: je li realno ipraktiki mogue povezati razmatranjenereligioznih i religioznih svjetonazora i

    DRU[. ISTRA@. ZAGREB PRIKAZIGOD. 25 (2016),BR. 1,STR. 133-149

    148

  • 7/25/2019 di131_prikaz05

    4/4

    ivotnih stavova u kontekstu interkultur-nog obrazovanja u kolama? Provedbenagrupa strunjaka smatra da je to mogue,dajui primjer Castellijeva modela "dijalo-ga vjere i uvjerenja", kojemu je cilj integri-ranje razliitih stajalita uenika (Castelli,2012). Vrijedan doprinos ovoj temi jesukonkretni primjeri mnogih europskih ze-malja, u kojima se video-konferencijamapovezivalo uenike iz razliitih europskihkola u konstruktivan dijalog o navedenojtemi.

    Osmo poglavlje (77-86) Humanrights issues progovara ire o temi obra-zovanja za demokratsko graanstvo iljudska prava. Tako se navodi da se obra-zovanje za demokratsko graanstvo usre-dotouje prije svega na demokratska pra-va i odgovornosti te na aktivno sudjelo-vanje u odnosu na graanske, politike,

    socijalne, ekonomske, pravne i kulturnesfere drutva, dok se obrazovanje za ljud-ska prava odnosi na iri spektar ljudskihprava i temeljnih sloboda (Vijee Europe,2010). Posebna se panja usmjerava naprava roditelja i skrbnika o odgoju i obra-zovanju djece, za to se navodi da je,prema l. 2 Prvoga protokola Europskekonvencije za zatitu ljudskih prava i te-meljnih sloboda, drava duna potivatipravo roditelja na obrazovanje djece uskladu s njihovim vjerskim i filozofskimuvjerenjima (OSCE, 2007). Jedno od prob-

    lemskih pitanja koja se obrauju u ovompoglavlju jest i rjeavanje potencijalnogasukoba oko razliitih interpretacija ljud-skih prava na individualnoj i kolektivnojrazini, to bi u nekim situacijama mogloznaiti ugrozu tzv. "sigurnom okruenju"u koli.

    Deveto poglavlje (87-98) Linkingschools to wider communities and organisations

    posebno se usredotouje na uitelje i na-

    stavnike i na vanost njegovanja njihova

    pozitivnog odnosa s roditeljima, lokalnomzajednicom, ali i s vjerskim i nevjerskim u-stanovama i organizacijama.

    Sadraj knjige zavrava desetim po-glavljem (99-102) Promoting further dis-cussion and action kojim se potvruje pr-votna nakana autorskoga tima iskazanave u uvodnoj rijei: da "Signposts" imanarav "prirunika", a ne meunarodnogazakonskog akta. Rije je, kako se u knjizinavodi, o "prilagodljivom radnom tekstu"za bolje, kvalitetnije i uspjenije provoe-nje postavljenih ciljeva i zadataka u pro-

    micanju religiozne i nereligiozne dimen-zije interkulturnog obrazovanja.Iako pojedine nacionalne obrazov-

    ne politike ve imaju vlastitu razraenustrategiju razvoja interkulturnog obrazo-vanja, "Signposts" zajedno s Preporukomini vrijedan doprinos opoj Strategiji o-

    brazovanja Vijea Europe od 2014. do 2016.(Council of Europe's Strategy for Edu-cation 2014-2016), napose njegovu raduna demokratskim i interkulturnim kom-petencijama i njezinu Akcijskom planu zarazliitosti. Struni savjeti i kreativne ideje

    koje prua ova knjiga izvrstan su putokazi u kreiranju kvalitetnije profesionalne prak-se na regionalnoj i lokalnoj razini, gdje sena suradnju kole s vanjskim dionicimagleda kao na drutveno-kulturni, a ne sa-mo obrazovni, imperativ. S obzirom na te-matiku, "Signposts" bi zajedno s Prepo-rukom trebao biti prepoznat kao strunaliteratura i metodiki vodi i u visokokol-skim ustanovama koje educiraju uitelje inastavnike religijskog / vjerskog odgoja iobrazovanja u javnim kolama RepublikeHrvatske.

    Putokazi Vijea Europe dani su nam,a na nama je da se po njima kvalitetno,kompetentno i dugorono korisno znamokretati.

    Ksenija Rukavina Kovaevi

    149

    DRU[. ISTRA@. ZAGREB PRIKAZIGOD. 25 (2016),BR. 1,STR. 133-149