Dioba glasovaJezik starih Rimljana zove se latinski prema italskoj pokrajini Latium, u kojoj le i grad Rim. Kako se irila vlast Rima, irilo se i podru je latinskog jezika, koji je istisnuo druge italske jezike. S vremenom je latinski jezik prevladao u cijelom zapadnom dijelu Rimskog carstva, a u isto ne dijelu glavni jezik bio je gr ki. Iz latinskog jezika razvili se dana nji romanski jezici: talijanski, francuski, panjolski, portugalski i rumunjski.

PISMO I IZGOVOR Pismo 1. Latinska abeceda ima 24 slova: A B C D E F G H I K L M N O P Q R S T U V X Y Z. abcdefghiklmnopqrstuvxyz Rimljani su primili pismo od Grka preko Etru ana. Pisali su samo velikim slovima, kako vidimo na natpisima, kojih se velik broj sa uvao i u na oj zemlji. Mala slova nastala su spajanjem i pojednostavljivanjem velikih slova u brzu pisanju. 2. Danas pi emo velikim po etnim slovom: a) vlastita imena i pridjeve od njih izvedene, npr, Roma Rim, Romanus rimski; b) prvu rije u re enici; c) ponajvi e prvu rije u stihu. 3. Latinski se glasovi dijele na samoglasnike i suglasnike. Samoglasnici su: a, e, i, o, u, y; ostali su suglasnici. Diftonzi ili dvoglasnici su: ae, oe, au, ei, eu, ui. Samoglasnici mogu biti kratki ili dugi. Kratko u samoglasnika ozna ujemo znakom , a duljinu znakom . Kad treba svaki samoglasnik diftonga izgovarati odijeljeno, me e se na drugi samoglasnik znak kratko e, odnosno duljine ili znak dijereze ($quot;), npr. aera ili a$quot;era ( itaj: aera), poeta ili poeta ( itaj: poeta). U obi nim latinskim tekstovima ne ozna uje se kvantiteta samoglasnika. Samoglasnik je pred samoglasnikom redovno kratak (Vocalis ante vocalem brevis).

Izgovor 4. Postoje dva izgovora latinskog jezika: klasi ni i tradicionalni. Klasi ni je izgovor starih Rimljana do kraja antike, a tradicionalni se razvio u ranom srednjem vijeku i o uvao se tradicijom.

Jednom i drugom izgovoru zajedni ko je ovo: i na po etku rije i pred samoglasnikom izgovara se j: iam = jam, iustus = justus; me u samoglasnicima izgovara se ij: maior = maijor; y izgovara se i: Syria = Siria, Byzantinus = Bizantinus; x izgovara se ks: lux = luks, Xerxes = Kserkses; c ispred a, o, u i ispred suglasnika izgovara se k: caput = kaput, corvus = korvus, cura = kura, credo = kredo; ch izgovara se h: schola = shola, machina mahina; ph izgovara se f: Delphi Delfi, Philippus Filipus; qu izgovara se kv: qui = kvi, aqua = akva; ngu izgovara se ngv: lingua = lingva, sanguis = sangvis; su izgovara se su u rije ima suavis = svavis, suadeo = svadeo, sueseo = svesko i u njihovim izvedenicama, zatim u vlastitim imenima Suebi = Svebi, Suetonius = Svetonius.

Razlike izme u klasi nog i tradicionalnog izgovora:U klasi nom se izgovoru kod dvoglasnika ae i oe uju dva glasa, c se uvijek izgovara k a tako i t uvijek t i s uvijek s. Kod tradicionalnoga do lo je do promjena koje su iznijete na desnoj strani tablice klasi ni ae aetas lunae aj ajtas lunaj oj pojna k Kikero kentum s rosa Kajsar ti natio amikitia e etas lune e pena c Cicero centum z roza Cezar ci nado amicicita samo pred e, ae, oe, eu i pred i, y me u samoglasnicima pred samoglasnikom tradicionalni

oe

poena

c

Cicero centum

s

rosa Caesar

ti

natio amicitia

Slova y i z nalaze se samo u rije ima uzetim iz gr koga. Sva se ostala slova izgovaraju kao i kod nas. Za U i V imali su Rimljani jedan znak: V, npr. VVA = uva. 5.

Me unarodne rije i koje su potekle iz latinskog jezika izgovaraju se tradicionalnim izgovorom, npr. socijalan (socialis), nacija (natio), filozof (philottophus), erar (aerarium), jer ih nismo primili izravno od starih Rimljana, nego su k nama do le u kasnijim stolje ima.

Naglasak

6. Svaka latinska rije , osim enklitika, ima svoj naglasak. U dvoslo nim rije ima nagla en je uvijek pretposljednji slog, npr. mater. U troslo nim i vi eslo nim rije ima nagla en je pretposljednji slog kad je dug, npr. laudabam, a kad je on kratak, nagla en je tre i slog od kraja, npr. medicus. 7. Slog je dug: 1. kad je u njemu dug samoglasnik, npr. mater; 2. kad je u njemu diftong, npr. Caesar, laudo; 3. kad iza kratkog samoglasnika slijede dva ili vi e suglasnika, npr. arma, contra, ili slo eni suglasnik, npr. dux. Protivno gornjem pravilu, kad se enklitike -que, -ne, -ve spoje s kojom rije i, tada ta rije ima naglasak na svom posljednjem slogu, pa i onda kad je taj slog kratak, npr. bellique, paterque, ali i terraque, temporaque. Razlikuj: itaque (stoga) od itaque (i tako).

Vrste rije i

8. U latinskom jeziku ima, kao i u na em, devet vrsta rije i: 1. imenice (substantiva), 2. pridjevi (adiectiva), 3. zamjenice (pronomina), 4. brojevi (numeralia), 5. glagoli (verba), 6. prilozi (adverbia), 7. prijedlozi (praepositiones), 8. veznici (coniunctiones), 9. uzvici (interiectiones).

IMENICE I PRIDJEVI

Imenice po rodu

9. Imenice su mu koga roda (masculinum, kratica m.), enskoga (femininum, kratica f.) i srednjega (neutrum, kratica n.). Rod je ili prirodan po zna enju ili gramati ki po zavr etku rije i. Mu koga su roda redovito imena mu kih lica, naroda i rijeka, a enskoga su roda imena ena, gradova, otoka i drveta, npr. agricola ratar, Croata Hrvat i Sequana Seina mu kog su roda; mulier ena, Corinthus Korint, Delus Del i fagus (bukva) enskoga su roda.

Deklinacija

10.

U latinskoj deklinaciji razlikujemo dva broja: jedninu (singularis) i mno inu (pluralis). Pade a (casus) ima est, koji odgovaraju na im pade ima, samo je mjesto na eg; lokativa i instrumentala jedan pade : ablativ. Vokativ jednine uvijek je jednak nominativu jednine, osim kod imenica druge deklinacije na us. Vokativ mno ine uvijek je jednak nominativu mno ine. Isto je tako ablativi mno ine uvijek jednak dativu mno ine. Kod imenica srednjeg roda jednaki su oblici za nominativ, akuzativ i vokativ u jednini. Ti su pade i jednaki i u mno ini, a svr avaju se na -a kao i u na em jeziku. Ispor. ligna, maria: drva, mora.

Prva ili a-deklinacija

11 Nominativ jednine svr ava se na -a, a genitiv jednine -ae. Sve su imenice te deklinacije enskoga roda osim onih koje ozna uju mu ku glavu, npr. poeta pjesnik, agricola ratar, i Croata Hrvat. Ispor. u nas: ena; sluga. Casus Singularis Pluralis

Nominativus Genitivus Dativus Accusativus Vocatlvus Ablativus 12.

terra terrae terrae terram terra terra

terrae terrarum terris terras terrae terris

Osobitosti u -a deklinacijiImenica familia ima stari genitiv jednine na -as kad je u vezi s imenicom pater ili mater, npr. pater familias doma in, mater familias doma ica. Kad je imenica dea uz imenicu deus, a filia uz filius, imaju dativ i ablativ mno ine na -abus, jer bi ina e te imenice imale jednak oblik u tim pade ima. Bogovima i bo icama = diis et deabus, sinovima i k erima = filiis filiabusque.

Druga ili o-deklinacija 13. Imenice mu koga roda svr avaju se u nom. jedn. na -us ili -er, a imenice srednjega roda na um. a) Imenice na -us (masculina) i na -um (neutra) Jednina Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Abl. populus narod populi populo populum popule populo verbum rije verbi verbo verbum verbum verbo Mno ina populi populorum populis populos populi populis verba verborumm verbis verba verba verbis

b) imenice na -er (masculina) Jednina Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Abl. magister u itelj magistri magistro magistrum magister magistro puer dje ak pueri puero puerum puer puero Mno ina magistri magistrorum magistrris magistros magistri magistris pueri puerorum pueris pueros pueri pueris

Ve ina imenica na -er gubi u deklinaciji samoglasnik e od zavr etka -er, a samo ga neke zadr avaju; npr. liber, libri knjiga, ager, agri njiva, ali vesper, vesperi ve er.

Osobitosti u o- deklinaciji 14. Vlastita imena na -aius i -eius ste u u genitivu jednine zavr etak -ii u -i, a vlastita imena na ius mogu imati gen. na -ii na -i, npr. Gai, Pompei, Vergilii ili Vergili. Svima navedenim vlastitim imenicama zavr etak je u vok. jedn. -i, npr. Pompei, Vergili. Isto je tako od filius (sin) vok. jedn. fili. Deus, -i, m. (bog) ima nom. mno . dei, dii, di, a dat. i abl. mno . deis, diis, dis. Vok. jedn. je deus. Locus, -i, m. (mjesto) ima mno . loci i loca; loci su mjesta u knjizi (loci librorumrum), a loca su mjesta na zemlji (loca terrarum). Vir, viri m. (mu ) deklinira se kao puer: Vir, viri, viro, virum, vir, viro. Mno . viri, virorum itd. 15. Izuzetno je enskoga roda imenica humus zemlja. enskoga su roda i neke imenice na -us uzete iz gr kog jezika, npr. diphthongus diftong, dvoglasnik, dialectus narje je. Srednjega su roda imenice vulgus svjetina i virus otrov.

Pridjevi 16. Velik broj latinskih pridjeva pripada drugoj, odnosno prvoj deklinaciji. U nom. jedu. mu ki se rod svr ava na -us ili na -er, enski na -a, a srednji na -um. Mu ki i srednji rod deklinira se po II, a enski po I deklinaciji. Neki pridjevi na -er, -a, -um gube u deklinaciji e od zavr etka -er, npr. piger, pigra, pigrum lijen, a neki ga zadr avaju, npr. liber, libera, liberum, slobodan. bonus, bona, bonum dobar, dobra, dobro Jednina Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Abl. bonus boni bono bonum bone bono bona bonae bonae bonam bona bona bonum boni bono bonum bonum bono boni bonorum bonis bonos boni bonis Mno ina bonae bonarum bonis bonas bonae bonis bona bonaorum bonis bona bona bonis

liber, libera, liberum slobodan

Jednina Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Abl. liber liberi libero liberum liber libero libera liberae liberae liberam libera libera liberum liberi libero liberum liberum libero liberi liberorum liberis liberos liberi liberis

Mno ina liberae liberarum liberis liberas liberae liberis libera liberorum liberis libera libera liberis

aeger, aegra, aegrum bolestan Jednina Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Abl. aeger aegri aegro aegrum aeger aegro aegra aegrae aegrae aegram aegra aegra aegrum aegri aegro aegrum aegrum aegro aegri aegrorum aegris aegros aegri aegris Mno ina aegrae aegrarum aegris aegras aegrae aegris aegra aegrorum aegris aegra aegra aegris

Tre a deklinacija A. Suglasni ke osnove 17. Imenicama ove skupine svr ava se osnova na suglasnik. Osnovu dobivamo ako odbacimo u genitivu mno ine nastavak -um. Nekima je u nomin. jedn. krajnji osnovni suglasnik otpao. Imenice s osnovom na suglasnik mu koga su, enskoga ili srednjega roda. 18. Imenice mu koga roda u nom. jedn. ponajvi e se svr avaju na -or (-oris), -o (-onis), -es (-itis), npr. dolor, doloris bol, leo, leonis lav, miles, militis vojnik. jednina nom. gen. dat. ak. vok. labor laboris labori laborem labor miles militis militi militem miles mno ina labores laborum laboribus labores labores milites militum militibus milites milites

abl.

labore

milite

laboribus

militibus

19. Imenice enskoga roda u nom. jedn. naj e e se svr avaju na -do (-Mnis), -io (-ionis), -$s fStis), -us (-utis), npr. fc tudS, fortitUdiim hrabrost, r$tm, rotionis razum, sodetas, ci tStis dru tvo, salus, salutis spas. jednina nom. gen. dat. ak. vok. abl. facultas facultatis facultati facultatem facultas facultate natio nationis nationi nationem natio natione mno ina facultates facultatum facultatibum facultates facultates facultatibus nationes nationum nationibus nationes nationes nationibus

20. Imenice srednjega roda u nom. jedn. naj e e se svr avaju na -us (-oris), -us (-eris), -men (minis). Primjeri: tempus, temporus vrijeme, genus, generis rod, ime. jednina nom. gen. dat. ak. vok. abl. tempus temporis tempori tempus tempus tempore nomen nominis nomini nomen nomen nomine mno ina tempora temporum temporibus tempora tempora temporibus nomina nominum nominibus nomina nomina nominibus

B. Osnove na -i 21. Osnove te skupine svr avaju se na -i. Ve ina imenica mu kog i enskog roda tvori nominativ jednine dodaju i osnovi -s. navis la a, mare more, exemplar primjer

jednina nom. gen. dat. ak. vok. abl. navis navis navi navem navis nave mare maris mari mare mare mari exemplar exemplaris exemplari exemplar exemplar exemplari naves navium navibus naves naves navibus

mno ina maria marium mariibus maria maria maribus exemplaria exemplarium exemplaribus exemplaria exemplaria exemplaribus

Tako se dekliniraju: 1. Jednakoslo ne imenice na -is i -es (parisyllaba); to one koje u nominativu i genitivu jednine imaju jednak br slogova, npr. hostis, hostis neprijatelj, nubes, nubis oblak; 2. imenice na -s ili -er koje ispred zavr etka -is u genitivu jednine imaju dva ili vi e suglasnika, npr. ars, art-is umjetnost imber, imbr-is ki a; 3. neutra s nominativom jednine na -e, -al, -ar, npr. mare maris more, animal, animalis ivotinja, exemplar, exemplaris primjer. 22. Deklinacija imenica s osnovom na -i razlikuje se od deklinacije imenica sa suglasni kim osnovama time to im je zavr etak u genitivu mno ine -ium (pri tome -i- pripada osnovi a -um je nastavak kao i kod suglasni kih osnova). 23. Neutra na -e, -al, -ar imaju osim toga u ablativu jednine -i, a u nominativu, akuzativu i vokativu mno ine -ia. Pamti dakle za ta neutra: -i, -ia, -ium!

Osobitosti u oblicima ili deklinacije

24.

Od jednakoslo ni imenica na -is i -es neke imaju genitiv mno ine na -um, npr. canis, -is, m. pas iuvenis, -is, m. mladi gen. mno . canum gen. mno , iuvenum

Od imenica na -er imaju izuzetno genitiv mno ine na -um:

pater, -tris, m. otac mater, -tris, f. majka frater, -tris, m. brat

gen. mno . patrum gen. mno . matrum gen. mno . fratrum

25. Imenice febris groznica, sitis e a, turris toranj, tussis ka alj, puppis krma, securis sjekira, vis (sila) imaju akuz. jedn. na -im i .abl, jedn. na -i, dakle: febrim, febri; sitim, siti itd. Jednako imaju akuz. jedn. na -im i abl. jedn. na -i jednakoslo na imena gradova i rijeka na -is, npr. Neapolis, Tiberis imaju Neapolim, Neapoli; Tiberim, Tiberi. Pridjevi III deklinacije 26. Pridjevi tre e deklinacije pripadaju -i osnovama. I za njih vrijedi: -i, -ia, -ium, tj. abl. jedn. -i, nom. akuz. i vok. mno . neutra -ia, a gen. mno . -ium. Ima ih sa tri, sa dva i s jednim zavr etkom. Tri su zavr etka: -er, -ris, -re, npr, acer, acris, acre o tar, celer, celeris, celere brz. Dva su zavr etka: -is, -e, i to -is za mu ki i enski rod, a -e za srednji, npr. utilis, utile koristan. Jedan zavr etak za sva tri roda imaju npr. audax, gen. audacis odva an, sapiens, gen. sapientis mudar.Deklinacija pridjeva sa tri zavr etka

jednina m. nom. acer gen. dat. ak. vok. abl. f. acris n. m.

mno ina f. acres n. acria

acre acres

acris (za sva tri roda) acri (za sva tri roda)

acri (za sva tri roda) acri (za sva tri roda) acres acres acria acria

acrem acrem acre acres acer acris acre acres

acri (za sva tri roda)

acribus (za sva tri roda)

Deklinacija pridjeva sa dva zavr etka

jednina m. f. nom. utilis gen. dat. ak. vok. abl. n.

mno ina m. f. n.

utile utiles utilia utilium utilibus

utilis utili

utilem utile utiles utilia utilis utili utile utiles utilia utilibus

Deklinacija pridjeva s jednim zavr etkom

jednina m. f. n. nom. gen. dat. ak. vok. abl. audax audacis audaci

mno ina m. f. n.

audaces audacia audacium audacibus

audacem audax audaces audacia audax audaci audaces audacia audacibus

27. Ovi pridjevi s jednim zavr etkom: dives, divitis bogat, pauper, pauperis siroma an, vetus, veteris (star) imaju u abl. jedn.: divite, paupere, vteere, a u gen. mno . divitum, pauperum, veterum. U nom. akuz. i vok. mno . srednjega roda upotrebljava se jedino vetera od vetus. 28.

Neke nepravilne imenice III deklinacije

Iuppiter, Iovis, Iovi, Iovem, Iuppiter, Iove Jupiter iter, itineris, put; mno . itinera vis, vim, vi, f. sila; mno . vires, virium, viribus itd. bos, bovis, m. i f. govedo; gen. mno . boum, dat. mno . bubus ili bobus senex, senis, m. starac; gen. mno . senum

etvrta ili u-deklinacija 29. Zavr etak nominativa jedn. je -us ili -u, a genitiva jedn. -us.Imenice na -us mu koga su roda, a na -u srednjega. jednina nom. gen. dat. ak. vok. abl. casus pad casus casuui casum casuus casu cornu rog cornus cornu cornu cornu cornu mno ina casus casuum casibus casus casus casibus cornua cornuum cornibus cornua cornua cornibus

30. Imenica domus, -us, f. (ku a) ima abl. jedn. i akuz. mno . po II deklinaciji: domo i domos. Domi (kod ku e) stari je lokativ. Neke imenice na -us zavr avaju se u dat. i abl. mno . na -ubus mjesto na -ibbus, npr. lacus, jezero, portus luka, quercus hrast, arcus luk, tribus (kotar) imaju locubus, portubus, quercubus, arcubus i tribubus. 31. Izuzetno su enskoga roda: Idus (gen. Iduum) 13. ili 15. dan u mjesecu, tribus kotar, porticus trijem, acus igla, manus ruka, domus ku a. 32.

Peta ili e-deklinacijaNom. jedn. svr ava se na -es, a gen. jedn. na -ei. U zavr etku -ei iza samoglasnika e je dugo, a iza stiglasnikaa 3e kratko, npr. dies, gen. diei dan, ali fides, gen. fidei vjera. jednina nom. dies res mno ina dies res

gen. dat. ak. vok. abl.

diei diei diem dies die

rei rei rem res re

dierum diebus dies dies diebus

rerum rebus res res rebus

Potpunu mno inu imaju samo dies i res, a ostale ili nemaju mno ine ili u mno ini imaju samo akuzativ. Imenice te deklinacije enskoga su roda, a izuzetno su mu koga roda dies dan i meridies podne, ali dies mo e u jednini biti i enskoga roda kad zna i: rok, vrijeme, npr dies certa odre eni rok.

Nepotpune imenice (defectiva) 33. Defectiva numero zovu se imenice koje imaju samo jedan broj, i to: singularia tantum ako imaju samo jedninu, a pluralia tantum ako imaju samo mno inu, npr. Singularia tantum iusittia, -ae, f. pravednost aurum, -i, n. zlato Caesar, -aris, m. Cezar Singidunum, -i, n. Beograd Pluralia tantum divitiae, -arum, f. bogatstvo insidiae, -arum, f. zasjeda tenebrae, -arum, f. tmina Athenae, -arum, f. Atena liberi, -orum, m. djeca Delphi, -orum, m. Delfi maiores, -um, m. preci arma, -drum, n. oru je castra, -orum, n. tabor moenia, -um, n. zidine

Imenice s razli itim zna enjem u mno ini 34. Neke imenice imaju u mno ini drugo zna enje nego u jednini, npr.

aqua copia littera auocilium impedimentum finis, m.

voda obilje slovo pomo zapreka me a

aquae toplice; Aquae Iasae Vara dinske Toplice copiae ete litterae pismo; knji evnost auxilia pomo ne ete impedimenta prtljaga fines zemlja

Komparacija pridjeva 35. I latinski pridjevi imaju tri stupnja: pozitiv, komparativ i superlativ. Komparativ se tvori tako da se u pozitivu odbaci genitivni zavr etak jedn. mu koga roda, i to u II deklinaciji -i, a u III -is, i doda za mu ki i enski rod -ior, a za srednji -ius. Pozitiv Gen. jedn. Komparativ m. f. clarus (slavan) pulcher (lijep) acer (o tar) brevis (kratak) sapiens (mudar) clar (i) pulchr (-i) acr (-is) brev (-is) sapient (-is) clar -ior pulchr-ior dcr-ior brev-ior sapient-ior n. clar -ius pulchr-ius dcr-ius brev-ius sapient-ius

Svi se komparativi dekliniraju po III, suglasni koj deklinaciji; imaju, dakle, u abl. jedn. -e, u nom. akuz. i vok. mno ine srednjeg roda -a, u gen. mno ine -um. jednina m. f. nom. gen. dat. ak. vok. abl. n. mno ina m. f. n.

clarior clarius clarioris clariori clariorem clarius clarior clarius clariore

clariores clariora clariorum clarioribus clariores clariora clariores clariora clarioribus

36. Superlativ se tvori tako da se pozitivu u gen. jedn. mu kog roda odbace nastavci -i ili -is i dodaju nastavci -issimus, -issima, -issimum. clarus clar-isstmus, -a, -um brevis brev-issimus, -a, -um sapiens sapient-issimus, -a, -um 37. Pridjevi na -er tvore superlativ tako da se nominativu jedn. mu koga roda u pozitivu doda rimus, -a, -um, npr. liber: liberimus, c ler: celerrimus. 38. Neki pridjevi na -ilis tvore superlativ tako da se pozitivu u genitivu jednine odbaci krajnje -is i doda -limus, -a, -um, na primjer: facilis (lak) difficilis (te ak) similis (sli an) dissimilis (razli an)

facil-limus difficil-limus simil-limus dissimil-limus

Nepravilna komparacija 39. Ovi pridjevi tvore komparaciju od razli itih osnova: Pozitiv bonus (dobar) malus (zao) magnus (velik) parvus (malen) multus (mnogi) Komparativ melior, melius peior, peius maior, maius minor, minus plus (n.), mno ina: plures, -a, gen. plurium Superlativ optimus, -a, -um pessimus, -a, -um maximus, -a, -um minimus, -a, -um plurimus, -a, -um

Opisna komparacija 40.

Pridjevi koji ispred nastavka -us, -a, -um imaju samoglasnik opisuju komparativ tako da ispred pozitiva uzimaju prilog magis (vi e), a superlativ tako da ispred pozitiva uzimaju prilog maxime (najvi e). Pozitiv idoneus (prikladan) diibius (sumnjiv) arduus (strm; te ak) Komparativ magis idoneus magis diibius magis arduus Superlativ maxime idoneus maxime diibius maxime arduus

Antiquus (star) ima antiquior, antiquissimus jer prvo u u izgovoru nije samoglasnik.

Nepotpuna komparacija 41. Pridjevi bez pozitiva Komparativ: exterior vanjski inferior donji posterior kasniji propior bli i superior gornji ulterior onostrani Superlativ: extremus krajnji, posljednji infimus i imus najdonji, najni i postremus najkasniji, posljednji proximus najbli i supremus i summus posljednji; najvi i ultimus posljednji, zadnji

42. U komparaciji dolazi uz komparativ ili quam s nominativom, odnosno akuzativom, ili ablativ (bez quam), npr. Homerus est clarior quam Vergilius ili Vergllio (bez quam). Homer je slavniji nego Vergilije ili od Vergilija. Uz superlativ dolazi partitivni genitiv, npr. sapientissimus omnium najmudriji od svih. Superlativom latinski jezik izra ava esto vrlo visok stupanj, a ne najvi i, pa se takav superlativ prevodi sa vrlo i pozitivom, npr. vir doctissimus vrlo u en ovjek. Takav se superlativ zove elativus.

PRILOZI (ADVERBIA) 43.

U latinskom jeziku ima priloga na ina, vremena i mjesta. Prilozi na ina tvore se od pridjeva. Adverbia modi: Nominativ doctus pulcher acer fortis felix sapiens Genitiv doct-i pulchr-i acr-is fort-is felic-is sapient-is Prilog doct-e u eno pulchr-e lijepo acr-iter o tro fort-iter hrabro felic-iter sretno sapient-er mudro

Od pridjeva na -us, -a, -um i -er, -a, -um tvore se prilozi tako da se u genitivu jedn mu kog roda odbaci zavr etak -i i doda -e. Od pridjeva tre e deklinacije tvore se prilozi tako da se odbaci genitivni zavr etak -is i doda iter. Od pridjeva i participa na -ens i -ans tvore se prilozi tako da se odbaci genitivni zavr etak -is i doda -er. 44. Komparacija priloga

docte doctius doctisstme pulchre piilchrius pulcherrime acriter acrius acerritme fortiter fortius fortissime sapienter sapientius sapientissime Komparativ priloga jednak je komparativu pridjeva u nam. jedn. srednjeg roda. Superlativ priloga tvori se tako da se u superlativu pridjeva zavr etak mu kog roda -us zamijeni sa -e.

ZAMJENICE (PRONOMINA)Li ne zamjenice (Pronomina personalia) 45. jednina nom. gen. ego mei ja mene, me tu tui ti tebe, te mno ina nos mi nostri, nostrum nas vos vi vestri, vestrum vas

dat. ak. abl.

mihi me me

meni, mi mene, me mnom(e)

tibi te te

tebi, ti tebe, te tobom

nobis nos nobis

nama nas nama

vobis vama vos vas vobis vama

Ego je li na zamjenica za 1. lice, tu za 2. lice, a za 3. lice nema u latinskom jeziku li ne zamjenice, nego se upotrebljava pokazna zamjenica is, ea, id sa zna enjem: on, ona, ono. Genitivi mno . nostrum, vestrum dolaze samo u partitivnom zna enju. U ablativu jedn. i mno . prijedlog cum (sa) ve e se sa zamjenicom ovako: mecum sa mnom, tecum, nobiscum, vobiscum. 46. Li na povratna zamjenica (pronomen personale reflexivum)

nom. gen. dat. ak. abl.

sui sibi se se (secum)

sebe sebi sebe, se sobom (sa sobom)

Ti oblici slu e i za jedninu i za mno inu. Latinski jezik upotrebljava povratnu zamjenicu samo kad se odnosi na subjekt 3. lica, a mi je upotrebljavamo i onda kad se odnosi na subjekt 1. ili 2. lica, npr. nutrio me hranim se nutrimus nos nutris te nutrit se hrani se hrani se nutritis vos nutriunt se hranimo se hranite se hrane se

Posvojne zamjenice (Pronomina possessiva)

47. m e u s, m e a, m e u m t u u s, t u a, t u u m n o s t e r, n o s t r a, n o s t r u m v e s t e r, v e s t r a, v e s t r u m moj, moja, moje tvoj, tvoja, tvoje na , na a, na e va , va a. va e

Meus ima vok. jedn. mu kog roda: mi, npr. mi pater! moj o e! 48. Osim tih posvojnih zamjenica latinski jezik ima, kao i na , posvojnu povratnu zamjenicu suus, sua, suum (svoj, svoja, svoje), koja se kao i li na povratna zamjenica prote e samo na subjekt 3. lica, npr. habet suum librum habent suum librum ima svoju knjigu imaju svoju knjigu

49. Pazi na razliku u upotrebi posvojnih zamjenica izme u latinskog i na eg jezika: habeo meum librum habes tuum librum habet suum librum habemus nostrum librum habetis vestrum librum habent suum librum imam svoju knjigu ima svoju knjigu ima svoju knjigu imamo svoju knjigu imate svoju knjigu imaju svoju knjigu

Za posvojnu zamjenicu 3. lica jednine njegov i njezin upotrebljava se u svim pade ima jednine i mno ine eius (to je genitiv jedn. zamjenice is, ea, id), a za njihov upotrebljava se gen. mno . iste zamjenice: eorum (ili earum kad se odnosi na enski rod), npr. liber eius njegova knjiga liber eorum ili earum njihova knjiga. Razlikuj: habet eius librum ima njegovu knjigu, habet suum librum ima svoju knjigu. 50. Pokazne zamjenice (Pronomina emonstrativa) hic, haec, hoc iste, ista, istud ille, illa, illud ipse, ipsa, ipsum ovaj, ova, ovo taj, ta, to onaj, ona, ono sam, sama, samo

Jednina Nom. Gen. Dat. Ak. Abl. hunc hoc hic haec huius huic hanc hac hoc hoc hos hoc hi

Mno ina hae horum his has his haec haec

Nom. Gen. Dat. Ak. Abl.

ille

illa illius illi

illud

illi illorum

illae illarum illis

illa illorum

illum illo

illam illa

illud illo

illos

illas illis

illa

Iste, ista, istud deklinira se kao ille, illa, illud. Jednako se deklinira i ipse, ipsa, ipsum, jedino srednji rod u nom. i akuz. jedn. ima na kraju m, a ne -d. 51. is, ea, id onaj, ona, ono; on, ona, ono idem, eadem, idem isti, ista, isto

Jednina Nom. Is Gen. Dat. Ak. Abl. eo ea eius ei eum eam id eos ea eo

Mno ina id ii (ei) eae iis (eis) eds iis (eis) ea ea eorum earum eorum

Jednina Nom. idem Gen. Dat. Ak. eadem idem eiusdem eidem eundem eandem idem eodem eorundem

Mno ina iidem (idem) eaedem eadem earundem eorundem eadem eodem

isdem (eisdem) isdem (eisdem)

Abl. eodem eadem eodem

Idem, eadem, idem slo eno je od is, ea, id i nepromjenljive estice -dim. U akuz. jedn. i gen. mno . ispred -dem prelazi mun, dakle eundem, eandem, eorundem, earundem. Odnosne zamjenice (Pronomina relativa)

qui, quae, quod koji, koja, koje; tko, to Jednina Nom. qui Gen. Dat. Ak. Abl. quo quae quod qui cuius cui quem quam quod quos qud quo Mno ina quae quibus quas quibus quae quae qudrum quarum quorum

Mjesto cum quo, cum qua, cum quibus ka e se i guocum, quacum, guibuscum. Genitiv jedn. relativne zamjenice esto prevodimo: iji, a, -e. Upitne zamjenice (Pronomina interrogativa)

53. 1. quis? quid? tko? to? Nom. quis quid Gen. cuius Dat. cui Ak. quem quid Abl. quo

2. 3. qui? (ili quis) quae? quod? koji, -a, -e?

Neodre ene zamjenice (Pronomina indefinita) 54. 1. aliquis, aliquid (imeni ki) netko, ne to aliqui, aliqua, aliquod (pridjevski) neki, -a, -o Jednina Nom. aliquis aliquid Gen. Dat. Ak. Abl. alicuius altcui aliquem aliquid aliquo

Jednina N. aliqui G D. Ab. aliquo aliqua alicuius alicui aliqua allquo aliquod aliqui

Mno ina aliquae aliquibus aliquas aliquibus aliqua aliqua aliquorum aliquarum aliquorum

A. aliquem aliquam aliquod aliquos

Mjesto te zamjenice stoji quis, quid (tko, to), odnosno qui, qua ili quae, quod (koji, koja, koje) iza si, nisi, ne, num i relativnih rije i (quo to, quanto koliko, ubi gdje i dr.). 2. qudam, quiddam (imeni ki) netko, ne to qutdam, quaedam, quoddam (pridjevski) neki, -a, -o

Deklinira se samo prvi dio, a -dam se ne mijenja. Pazi! Akuz. jedn. quendam, quandam, gen. mno . quorundam, quarundam. 3.

quisque, quidque (imen.) svatko, sva to quisque, quaeque, quodque (pridj.) svaki, -a, -o

4. quilibet, quidlibet (imen.) tko mu drago quilibet, quaelibet, quodlibet (pridj.) koji mu drago

55. Neodre enim zamjenicama po svom su zna enju srodni op e odnosne zamjenice: quicumque, quaecumque, quodcumque koji god quisquis, quidquid tko god

Zamjeni ki pridjevi (Adiectiva pronominalia) 56. unus, -a, -um jedan solus, -a, -um sam totus, -a, -um itav ullus, -a, -um ijedan nullus, -a, -um nijedan uter, utra, utrum koji (od dvojice) uterque, utrdque, utrumque jedan i drugi alter, -era, -erum drugi(od dvojice) neuter, -tra, -trum nijedan (od dvojice) alius, -a, -ud drugi (od vi e njih) Zamjeni ki pridjevi imaju u gen. jedn, za sva tri roda nastavak -ius, a u dat. jedn. -i, npr. unius, nullius, alterius; uni, nulli, alteri. 57. nemo nitko nihil ni ta Nom. nemo Gen. nullius Dat. nemini nihil nullius rei nulli rei

Ak.

neminem nihil nulla rei

Abl. nullo

Nemo tvori gen. i abl. od zamjeni kog pridjeva nullus. Nihil tvori gen., dat. i abl. od nulla res.

BROJEVI (NUMERALIA) 58. Brojevi su: 1. glavni (cardinalia) na pitanje: koliko? (quot?) 2. redni (ordinalia) na pitanje: koji po redu? (quotus?) 3. dijelni (distributiva) na pitanje: po koliko? (quoteni?) 4. prilo ni (adverbia numeralia) na pitanje: koliko puta? (quoties?) 59. glavni (cardinalia) 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. duo, duae, duo tres, tria quattuor quinque sex septem octo novem decem undecim duodecim tredecim quattuordecim quindecim sedecim, sexdecim septendecim duodeviginti undeviginti redni (ordinalia) secundus, tertius, quartus, quintus, sextus septimus octavus nonus decimus undecimus duodecimus tertius decimus quartus decimus quintus decimus sextus decimus septimus decimus duodevicesimus undevicesimus dijelni (distributiva) singuli, bini, terni (trini) quaterni quini seni septeni octoni noveni deni undeni duodeni terni deni quaterni deni quini deni seni deni septeni deni duodeviceni undeviceni prilo ni (adverbia numeralia) semel, bis ter quater quinquies sexies septies octies novies decies undecies duodecies terdecies quaterdecies quinquies decies sexies decies septies decies octies decies novies decies

unus, una, unum primus,

20. 21. 22. 30. 40. 50. 60. 70. 80. 90. 100. 101. 200. 300. 400. 500. 600. 700. 800. 900. 1,000. 2,000. 100,000. 1,000,000.

viginti viginti unus, unus et viginti viginti duo, duo et viginti triginta quadraginta quinquaginta sexaginta septuaginta octoginta nonaginta centum

vicesimus vicesimus primus, unus et vicesimus

viceni

vicies

viceni singuli, vicies semel singuli et viceni vicies bis tricies quadragies quinquagies sexagies septuagies octogies nonagies centies

vicesimus secundus, viceni bini, alter et vicesimus bini et viceni tricesimus quadragesimus quinquagesimus sexagesimus septuagesimus octogesimus nonagesimus centesimus triceni quadrageni quinquageni sexageni septuageni octogeni nonageni centeni

centum unus, centesimus primus, centeni singuli, centies semel centum et unus centesimus et primus centeni et singuli ducenti, ae, a trecenti quadringenti quingenti sescenti septingenti octingenti nongenti mille duo milia centum milia decies centena milia ducentesimus trecentesimus quadringentesimus quingentesimus sescentesimus septingentesimus octingentesimus nongentesimus millesimus bis millesimus centies millesimus decies centies millesimus duceni treceni quadringeni quingeni sesceni septingeni octingeni nongeni singula milia bina milia centena milia decies centena milia ducenties trecenties quadringenties quingenties sescenties septingenties octingenties nongenties milies bis milies centies milies decies centies milies

60. Od glavnih brojeva dekliniraju se; unus, duo, tres, stotice od 200 do 900 i milia (mno ina od mille; gen, milium, dat. milibus itd.). Nom. duo duae duo tres tria trium tribus tres tria

Gen. duorum duarum duorum Dat. duobus duabus duobus Ak. duo(s) duas duo

Abl. duobus dudbus duobus

tribus

Uz glavne brojeve dolazi brojeni predmet u onom pade u u kojem bi bio da nema broja, npr. Video decem milites. Vidim deset vojnika. Sklonjivi se brojevi sla u sa svojom imenicom: u rodu, broju i pade u, npr. classis ducentdrum navium brodovlje od dvjesta la a. Uz milia dolazi brojeni predmet u genitivu, npr. tria milia militum. 61. Redni se brojevi dekliniraju kao pridjevi na -us, -a, -um. U na em jeziku samo je posljednji broj redni, a u latinskom su redni svi brojevi, npr. godine tisu u devet stotina pedeset i osme anno millesimo nongentesimo duodesexagesimo. Quota hora est? Septima. Koliko je sati? Sedam. U lat. jeziku na pitanje: Koliko je sati? odgovara se rednim brojem, a ne glavnim kao u na em jeziku. Dijelni brojevi 62. singuli, -ae, -a po jedan bini po dva temi po tri quaterni po etiri quini po pet seni po est septeni po sedam octoni po osam novini po devet deni po deset undeni po jedanaest vicem po dvadeset triceni po trideset centeni po sto duceni po dvjesta singula milia po tisu u

Prilo ni brojevi 63. semel jedanput novies devet puta

bis dvaput ter triput quater etiri puta quinquies pet puta sexies est puta septies sedam puta octies osam puta

decies deset puta undecies jedanaest puta vicies dvadeset puta tricies puta centies sto puta ducenties dvjesta puta millies tisu u puta

Latinska mno idba 2 X 2 = 4 bis bina sunt quattuor; 3 X 10 = 30 ter dena sunt triginta.

PRIJEDLOZI (PRAEPOSITIONES) 64. Ve ina latinskih prijedloga stoji s akuzativom. Najobi niji su: ante, apud, ad, cir um, contra, cis, erga, extra, inter, ob, post, praeter, prope, propter, per, supra, ultra, trans. ante portas pred vratima apud parentes kod roditelja ad flumen kod rijeke circum silvam oko ume contra aciem protiv bojnog reda cis Danuvium s ove strane Dunava erga p pulum prema narodu extra muros izvan zidova inter bonos me u dobrima ob eam causam zbog toga post victoriam poslije pobjede praeter legem mimo zakona prope montes blizu gora propter paupertatem zbog siroma tva per fines kroz zemlju

supra caput ultra Savum trans mare

iznad glave s one strane Save preko mora

65. S ablativom stoje: a (ab, abs), e (ex), cum, de, pre, sine. a magistro od u itelja ab urbe condita od utemeljenja grada (Rima) e castris iz tabora ex illo die od onoga dana cum militibus s vojnicima de amicitia o prijateljstvu pro patria za domovinu sine dolore bez bola

Prijedlog a dolazi samo pred suglasnicima, ab pred samoglasnicima i nekim suglasnicima, a abs pred t. Prijedlog e stoji samo pred suglasnicima, a ex pred samoglasnicima i pred suglasnicima. 66. S akuzativom i ablativom stoje: in i sub in scholam u kolu in schola u koli sub terram pod zemlju sub terra pod zemljom

S akuzativom stoje ti prijedlozi na pitanje: kamo? a s ablativom na pitanje: gdje?

GLAGOLI (VERBA) 67. Latinski glagol ima: 1. dva broja (numerus): jedninu i mno inu;

2. tri lica (persona); 3. dva glagolska lika (genus): aktiv i pasiv; 4. tri na ina (modus): indikativ, konjunktiv i imperativ; 5. est vremena (tempus): prezent, imperfekt, futur I, perfekt, pluskvamperfekt i futur II ili egzaktni; 6. pet glagolskih imena (nomen verbale): infinitiv, particip, gerund, gerundiv i supin. 68. Kad glagol dolazi u indikativu, konjunktivu ili imperativu, zove se odre en (verbum finitum), a kad dolazi u glagolskom imenu, zove se neodre en (verbum infinitum). 69. Glagolski se oblici tvore od razli nih osnova: 1. prezentske (npr. od roadre: roga-), 2. perfektne (rogav-) 3. participske (rogato- od roga-to-). Zajedni ki dio svih triju osnova (roga-) zovemo glagolskom osnovom. Od prezentske osnove tvore se: prezent, imperfekt, futur I, infinitiv prezenta, imperativ, particip prezenta, gerund i gerundiv. Od perfektne osnove tvore se: aktivni oblici perfekta, pluskvamperfekta, futura II i infinitiv perfekta aktiva. Od participske osnove tvore se: pasivni oblici perfekta, pluskvamperfekta, futura II, particip i infinitiv perfekta pasiva, particip i infinitiv futura aktiva i supin. 70. Da se upoznaju sve osnove za tvorbu glagolskih oblika, navode se za latinski glagol etiri oblika: prezent, infinitiv prezenta, perfekt i particip perfekta, npr. rogo, rogate, rogavi, rogatum. 71. Prema prezentskoj osnovi dijele se glagoli na etiri konjugacije koje se najbolje vide u infinitivu prezenta. U I konjugaciji prezentska osnova svr ava se na -a, zato se zove a-konjugacija, npr. roga-re pitati; u II konjugaciji na -e, zato se zove e-k onjugacija, npr. mone-re opominjati;

u III konjugaciji na suglasnik, zato se zove suglasni ka. Budu i da izme u osnove i nastavka dolazi kratak samoglasnik (tzv. tematski), ta se konjugacija naziva i konjugacija s kratkim samoglasnikom, npr. scrib-e-re pisati; u IV konjugaciji na -i, zato i-konjugacija, npr. puni-re ka njavati. 72. Li ni nastavci a) za indikativ i konjunktiv: Aktiv indik. perf. 1. lice -m, -o -i -isti Jednina 2. lice -s 3. lice -t -it 1. lice -mus -imus -istis Mno ina 2. lice -tis 3. lice -nt -erunt b) za imperativ: Aktiv Jedn.2.lice Jedn.3.lice Mno . 2.lice Mno .3.lice I ---te -II -to -to -tote -nto Pasiv -re --mini --r -ris -tur -mur -mini -ntur Pasiv

Pregled glagolskih oblika U tabelama su navedeni aktivni i pasivni oblici konjugacija prema osnovama od kojih se ti oblici tvore, tj. prema sprezentskoj, perfektnoj i participskoj osnovi. Ve ina glagola I konjugacije svr ava se u perfektu na -avi, a u participu perfekta na -atum. Zato se takvi glagoli navode samo u 1. licu prezenta i infinitivu, npr. rogo, 1. Isto tako, ve ina glagola IV konjugacije ima u perfektu zavr etak -ivi, a u participu perfekta itum. Takvi se glagoli zbog toga navode ovako: -punio, 4.

Konjugacija: I rogo roga -s roga -t roga -mus roga -tis roga -nt roga -ba-m roga -ba-s roga -ba-t roga -ba-mus roga -ba-tis roga -ba-nt roga-bo roga -bi-s roga -bi-t roga -bimus roga -bi-tis roga -bu-nt J. roga M. roga-te Imperativ J.roga roga M. roga roga roge- m roge- s roge- t roge- mus roge- tis roge- nt roga-re- m roga-re-s roga-re-t roga-re-mus roga-re-tis roga-re-nt Infinitiv prezenta: roga-re pitati pitam pita pita pitamo pitate pitaju pitah pita e pita e pitasmo pitaste pitahu pitat pitat pitat pitat pitat pitat u e e emo ete e

Konjugacija: II mone -o mone -s mone -t mone -mus mone -tis mone -nt mone -ba-m mone -ba- s mone -ba-t mone -bamus mone -ba-tis mone -ba- nt mone -bo mone -bi-s mone -bi-t mone -bi-mus mone -bi-tis mone -bu-nt J. mone M. mone-te mone -to mone -to mone -tote mone -nto mone -a-m mone -a-s mone -a- t mone -a-mus mone -a-tis mone -a-nt mone-re-m mone -re-s mone -re-t mone-re-mus mone -re-tis mone -re-nt

Konjugacija: III scrib -o scrib -i-s scrib -i-t scrib -i-mus scrib -i-tis scrib -u-nt scrib -e-ba-m scrib -e-ba-s scrib-e-ba- t scrib -e-bamus scrib -e-ba-tis scrib -e-ba-nt scrib-a- m scrib -e- s scrib-e- t scrib -e- mus scrib -e- tis scrib -e-nt scrib -e scrib -i-te scrib -i-to scrib -i-to scrib -i-tote scrib -i-nto scrib-a-m scrib -a-s scrib -a-t scrib -a-mus scrib -a-tis scrib -a-nt scrib-e-re-m scrib-e-re- s scrib-e-re-t scrib-e-re-mus scrib-e-re-tis scrib-e-re- nt

Konjugacija: IV puni -o puni -s puni -s puni -mus puni -tis puni -u-nt puni-e -ba-m puni -e-ba-s puni -e-ba-t puni -e-bamus puni -e-ba-tis puni -e-ba-nt puni -a-m puni -e-s puni -e-t puni -e-mus puni -e- tis puni -e-nt puni puni -t puni -to puni -to puni -tote puni -u-nto puni -a-m puni -a-s puni -a-t puni -a-mus puni -a-tis puni -a-nt puni-re-m puni-re-s puni-re-t puni-re-mus puni-re-tis puni-re- nt

Indikativ prezenta

Indikativ imperfekta

Futur I

pitaj pitajte pitaj neka pita pitajte neka pitaju

Konjuktiv prezenta

Konjuktiv imperfekta

Glagolska imena

mone-re

scrib-e-re

puni-re

Particip prezenta: roga-ns (roga-ntis) Gerund: gen. roga-ndi dat. roga-ndo ak. rogandum abl. roga-ndo

pitaju i onaj koji pita

mone-ns (mone-ntis)

scrib-e-ns (scrib-e-ntis)

puni-e-ns (puni-e-ntis)

pitanja pitanju pitanje pitanjem, pitaju i

mone-ndi mone-ndo mone-ndum mone-ndo

scrib-e-ndi scrib-e-ndo scrib-e-ndum scrib-e-ndo

puni-e-ndi puni-e-ndo puni-e-ndum puni-e-ndo

Oblici prezentske osnove 74. Pasiv Konjugacija: I rogo-r roga-ris roga-tur roga-mur roga-mini roga-ntur roga-ba-r roga-baris roga-batur roga-bamur roga-bamini roga-bantur roga-bo-r roga-beris roga-bitur roga-bimur roga-bibivam pitan ili pitaju me ili pitam se Konjugacija: II mone-o-r mone-ris mone-tur mone-mur mone-mini mone-ntur Konjugacija: III scrib-o-r scrib-e-ris scrib-i-tur scrib-i-mur scrib-i-mini scrib-u-ntur Konjugacija: IV puni-o-r puni-ris puni-tur puni-mur puni-mini puni-u-ntur

Indikativ prezenta

Indikativ imperfekta

bijah pitan ili pitahu me ili pitah se

mone-ba-r mone-ba-ris mone-ba-tur mone-ba-mur mone-ba-mini mone-ba-ntur

scrib-e-ba-r scrib-e-ba-ris scrib-e-ba-tur scrib-e-ba-mur scrib-e-bamini scrib-e-bantur

puni-e-ba-r puni-e-ba-ris puni-e-ba-tur puni-e-ba-mur puni-e-bamini puni-e-ba-ntur

Futur I

bit u pitan ili pitat e me ili pitat u se

mone-bo-r mone-be-ris mone-bi-tur mone-bi-mur mone-bi-mini mone-bu-ntur

scrib-a-r scrib-e-ris scrib-e-tur scrib-e-mur scrib-e-mini scrib-e-ntur

puni-a-r puni-e-ris puni-e-tur puni-e-mur puni-e-mini puni-e-ntur

mini roga-buntur roge-r roge-ris roge-tur roge-mur roge-mini roge-ntur roga-re-r roga-reris roga-retur roga-remur roga-remini roga-rentur mone-a-r mone-a-ris mone-a-tur mone-a-mur mone-a-mini mone-a-ntur scrib-a-r scrib-a-ris scrib-a-tur scrib-a-mur scrib-a-mini scrib-a-ntur puni-a-r puni-a-ris puni-a-tur puni-a-mur puni-a-mini puni-a-ntur

Konjuktiv prezenta

Konjuktiv imperfekta

mone-re-r mone-re-ris mone-re-tur mone-re-mur mone-re-mini mone-re-ntur

scrib-e-re-r scrib-e-re-ris scrib-e-re-tur scrib-e-re-mur scrib-e-re-mini scrib-e-re-ntur

puni-re-r puni-re-ris puni-re-tur puni-re-mur puni-re-mini puni-re-ntur

Glagolska imena: Infinitiv prezenta Glagolska imena: Gerundiv

roga-ri

biti pitan

mone-ri

scrib-i

puni-ri

roga-ndus, -a, um

onaj koji treba da se pita

mone-ndus, -a, um

scrib-ndus, -a, um

puni-ndus, -a, um

Oblici perfektne osnove 75. aktiv Konjugacija I: rogav-i rogav-isti rogav-it rogav-imus rogav-istis rogav-erunt Konjugacija II: monu-i monu--isti monu--it monu--imus monu--istis monu--erunt Konjugacija III: scrips-i scrips-isti scrips-it scrips-imus scrips-istis scrips-erunt Konjugacija IV: puniv-i puniv-isti puniv-it puniv-imus puniv-istis puniv-erunt

Indikativ perfekta

upitao sam

Indikativ pluskvamperfekta

rogav-era-m rogav-era-s rogav-era-t rogav-eramus rogav-eratis rogav-erant rogav-er-o rogav-eri--s rogav-eri-t rogav-erimus rogav-eri-tis rogav-eri-nt rogav-eri-m rogav-eri--s rogav-eri--t rogav-eri-mus rogav-eri-tis rogav-eri-nt rogav-issem rogav-isse-s rogav-isse-t rogav-issemus rogav-issetis rogav-issent rogav-isse

bijah upitao

monu-era-m monu-era-s monu-era-t monu-eramus monu-eratis monu-era-nt

scrips-era-m scrips-era--s scrips-era--t scrips-era-mus scrips-era-tis scrips-era-nt scrips-er-o scrips-eri-s scrips-eri-t scrips-erimus scrips-eri-tis scrips-eri-nt

puniv-era-m puniv-era-s puniv-era-t puniv-eramus puniv-eratis puniv-era-nt puniv-er-o puniv-eri--s puniv-eri--t puniv-eri-mus puniv-eri-tis puniv-eri--nt

Futur II

budem upitao, upitam

monu-er-o monu-eri-s monu-eri-t monu-erimus monu-eri-tis monu-eri-nt

Konjuktiv perfekta

monu-eri-m monu-eri-s monu-eri-t monu-erimus monu-eri-tis monu-eri-nt

scrips-eri-m scrips-eri-s scrips-eri-t scrips-erimus scrips-eri-tis scrips-eri-nt

puniv-eri--m puniv-eri--s puniv-eri--t puniv-eri-mus puniv-eri-tis puniv-eri-nt

Konjuktiv pluskvamperfekta

monu-issem monu-isse-s monu-isse-t monu-issemus monu-issetis monu-issent monu-isse

scrips-issem scrips-isse-s scrips-isse-t scrips-issemus scrips-issetis -nt scrips-isse

puniv-isse-m puniv-isse-s puniv-isse-t puniv-issemus puniv-issetis puniv-issent puniv-isse

Infinitiv perfekta

Oblici participske osnove 76. pasiv

Konjugacija: I upitan sum rogatus sam es , ili upitali est -a, -um su me sumu s rogati, estis -ae, -a sunt

Konjugacija: II sum monitus es , est -a, -um sumu s moniti, estis -ae, -a sunt

Konjugacija: III sum scriptus es , est -a, -um sumu s scripti, estis -ae, -a sunt eram rogatu eras s erat -a, -um eramu s rogati eratis -ae, -a erant ero scriptu eras s erit -a, -um erimu s scripti eritis -ae, -a erunt sim scriptus sis -a, -um sit simus scripti sitis -ae, -a sint essem scriptus esses -a, -um esset simus scripti sitis -ae, -a sint scriptus, -a, um scriptum -am, um (-us, -a, um) esse scripturus-a, -

Konjugacija: IV sum punitus, es -a, -um est sumus puniti, estis -ae, -a sunt

Indikativ perfekta

bijah eram eram upitan monitu eras rogatus eras ili bili su s erat Indikativ -a, -um erat me -a, -um pluskvamperfekt upitali eramu a eramus s moniti rogati eratis eratis -ae, -a -ae, -a erant erant ero budem rogatus eras upitan -a, -um erit erimus rogati, eritis -ae, -a erunt sim rogatus sis -a, -um sit simus rogati sitis -ae, -a sint ero monitu eras s erit -a, -um erimu s moniti eritis -ae, -a erunt sim monitus sis -a, -um sit simus moniti sitis -ae, -a sint essem monitus esses -a, -um esset simus moniti sitis -ae, -a sint

eram rogatu eras s erat -a, -um eramu s rogati eratis -ae, -a erant ero punitus eras -a, -um erit erimus puniti eritis -ae, -a erunt sim punitus sis -a, -um sit simus puniti sitis -ae, -a sint essem punitus esses -a, -um esset simus puniti sitis -ae, -a sint punitus, -a, -um punitum -am, um (-us, -a, um)esse puniturus-a, -

Futur II

konjuktiv perfekta

essem rogatus esses pasiv konjuktiva -a, -um esset perfekta simus rogati sitis -ae, -a sint

glagolska imena: rogatus, -a, -um monitus, -a, particip perfekta upitan, -a, -o um pasiva glagolska imena: monitum, -am, rogatum -am, -um (-us, -a, Infinitiv perfekta um (-us, -a, -um) esse pasiva um) esse glagolska imena: rogaturus, -a, -um, moniturus-a, -

Particip futura aktiva

onaj koji e pitati

um moniturum -am, -um (-us, -a, -um) esse monitum monitu

um scripturum am, -um (-us, -a, -um) esse scriptum scriptu

um puniturum -am, -um (-us, -a, -um) esse punitum punitu

glagolska imena: rogaturum, -am, -um Infinitiv futura (-us, -a, -um) esse aktiva glagolska imena: rogatum Supin rogatu Glagoli III konjugacije na -io 77.

Neki se glagoli III kortjugacije svr avaju na -io; to i u prezentskoj osnovi ponajvi e gube kad za njim dolazi i ili e. Evo glavnih oblika: Indikativ prezenta:

Aktiv capi-o (uzimam) capi-s capt-t capi-mus capi-tis capi-unt

Pasiv capi-or cap-e-ris cdpi-tur capi-mur cam-mini capi-u-ntur

Imperfekt akt.: capi-ebam, -as itd.; pas. capi-ebar, capi-ebdris itd. Futur I akt.: capi-am, -es itd.; pas. capi-ar, -eris itd. Infinitiv prez. akt. cap-ere; pas. cap-i Imperativ I: cape, capi-te! impt. II capi-to, capi-to, capi-tote, capi-unto Particip prezenta: capi-ens, -entis Gerundiv: capi-end-us, -a, -um

78. Verba deponentia Neki glagoli imaju samo pasivne oblike, ali zna enje| aktivno. Oni su, tako re i, odlo ili pasivno zna enje pa se pog tome zovu odlo ni glagoli (verba deponentia). Od aktivnih oblika imaju particip prezenta, particip i infinitiv futura aktiva. Pasivno zna enje ima jedino gerundiv. Deponentia se konjugiraju jednako kao i obi ni glagoli u pasivu. Navodimo ih u 1. licu prezenta, infinitivu prezenta i I. licu perfekta, npr.: hortor, hortari, hortatus sum sokoliti vereor, vereri veritus sum po tovati; bojati se

loquor, loqui, locutus sum govoriti partior, partiri. partitus sum dijeliti Imperativ deponentnih glagola I konjugacija: hortare sokoli, hortamini sokolite II konjugacija: verere pu tuj, veremini po tujte III konjugacija: loquere govori, loquimini govorite IV konjugacija: partire dijeli, partimini dijelite

Verba semideponentia 79. Verba semideponentia zovu se oni glagoli kojima su oblici prezentske osnove aktivni, a u perfektu. pluskvamperfektu i futuru II imaju pasivne oblike s aktivnim zna enjem, na primjer: audeo, audere, ausus sum usuditi se gaudeo, gaudere, gavisus sum radovati se soleo, solere, solitus sum obi avati

Tvorba glagolskih oblika A. Oblici prezentske osnove 80. Indikativ prezenta aktivnog tvori se tako da se prezentskoj osnovi dodaju li ni nastavci, npr. roga-o = rogo, mone-o, puni-o. U svim licima III konjugacije (osim u 1. licu jedn.). i u 3. licu mno . IV konjugacije stoji izme u osnove i nastavka tzv. tematski samoglasnik -i- ili -u-, npr. scrib-i-s, scrib-u-nt, puni-u-nt. Indikativ prezenta pasivnog zadr ava u 1. licu jedn. aktivni zavr etak -o i prima pasivni nastavak -r. U ostalim licima dodajemo pasivne nastavke prezentskoj osnovi u svim konjugacijama osim u III i u 3. licu mno , IV, gdje izme u osnove i li nog nastavka dolaze tematski samoglasnici -e-, -i-,; -u-, npr. rog-or, mone-or, leg-or, puni-or; roga-tur, mone-tur, puni-tur; scrib-e-ris, scrib-i-tur, scrib-u-ntur, puni-u-ntur. Konjunktiv prezenta svr ava se u aktivu I konjugacije na -em, upasivu na -er, npr. rog-em, rog-er; u ostalim konjugacijama zavr etak je -am, odnosno -ar, npr. mone-am, mone-ar, scrib-am, scrib-ar, puni-am, puni-ar. 81. U indikativu imperfekta aktivnog i pasivnog izme u prezentske osnove i li nih nastavaka u I i II konjugaciji stoji -ba-, a u III i IV konjugaciji -eba-, na primjer roga-ba-m, mone-ba-s, scrib-eba-mus, puni-eba-ntnr. Konjunktiv imperfekta aktivnog i pasivnog nastaje ako se

infinitivu prezenta aktiva dodaju li ni nastavci, npr. rogare-m, monere-s, scribere-mur, punire-ntur. 82. Futur I aktivni i pasivni I ili konjugacije tvori se tako da se prezentskoj osnovi dodaju nastavci za aktiv: -bo, -bis, -bit, -bimus, -bitis, -bunt, a za pasiv -bor, -beris, -bitur, -bimur, -bimini-, buntur, npr. roga-bo, mone-bit. roga-bor, mone-bitur, U III i IV konjugaciji tvori se futur tako da se prezentskoj osnovi dodaju nastavci za aktiv: am, -es, -et, -emus, -etis, -ent, a za pasiv: -ar, -eris, -etur, -emur, -emini, -entur, npr. scrib-am, scrib-es, puni-ar, puni-eris. 83. Imperativ I u 2. licu jedn. jednak je prezentskoj osnovi u I, II i IV konjugaciji, a u III konjugaciji ima zavr etak -e, npr. roga, mone, puni, scrib-e. U 2. licu mno ine dodaje se prezentskoj osnovi I, II i IV konjugacije nastavak -te, npr. roga-te. mone-te, puni-te; u III konjugaciji dolazi izme u osnove i nastavka -te tematski samoglasnik -i, npr, scrib-i-te. Imperativ II tvori se tako da se prezentskoj osnovi (u III konjugaciji pro irenoj tematskim samoglasnikom -i-, odnosno -ti-, a u IV konjugaciji samo tematskim samoglasnikom -u- i to u 3. licu mno .) dodaju nastavci -to, -tote, -nto, npr roga-to, scrib-i-to, mone-tote, scrib-u-nto, puni-u-nto. 83.a) Infinitiv prezenta aktiva I, II i IV konjugacije tvori se tako da se prezentskoj osnovi doda nastavak -re, npr. roga-re, mone-re, puni-re, a u III konjugaciji tako da se doda -ere, npr. scrib-ere. Infinitiv prezenta pasiva I, II i IV konjugacije tvori se tako da se prezentskoj osnovi doda nastavak -ri, npr. roga-ri mone-ri, puni-ri, a III konjugacije tako da se prezentskoj osnovi doda -i, npr. leg-i. 84. Particip prezenta aktiva tvori se tako da se prezentskoj osnovi I i II konjugacije doda za nominativ jedn. -ns, a za genitiv jedn. -ntis, npr. roga-ns, roga-ntis, mone-ns, mone-ntis; u III i IV konjugaciji stoji pred nastavkom tematski -samoglasnik -e-, npr. scrib-e-ns, puni-e-ns, scrib-e-ntis, puni-e-ntis. 85. Gerundiv se tvori tako da se prezentskoj osnovi I i II konjugacije doda -ndus, -nda, -ndum, a prezentskoj osnovi III i IV konjugacije -endus, -enda, -endum, npr. roga-ndus, scrib-endus, puni-en us. B. Oblici perfektne osnove 86.

Od perfektne osnove tvori se indikativ perfekta aktivnog dodavanjem perfektnih nastavaka: -i, -isti, it, -imus, -istis, -erunt, npr. rogav-i, monu-isti, scrips-istis, puniv-erunt. U indikativu pluskvamperfekta aktivnog dodaje se perfektnoj osnovi: -eram, -eras, -erat itd., npr, rogav-eram, monu-eras, scrips-erat, puniv-eramus. U futuru II dodaje se perfektnoj osnovi: -ero, -eris, -erit, -erimus, -eritis, -erint, npr. rogavero, rogav-eris, monu-erit, log-erimus, scrips-eritis, puniv-erint. 86.a) Infinitiv perfekta aktiva tvori se tako da se perfektnoj osnovi doda zavr etak -isse, npr. rogavisse, monu-isse, scrips-isse, puniu-isse. 87. Konjunktiv perfekta aktivnog tvori se tako da se perfektnoj osnovi doda: -erim, -eris, -erit, erimus, eritis, -erint, npr. scrips-eritis, puniv-erint, Konjunktiv pluskvamperfekta aktivnog tvori se tako da se infinitivu perfekta aktiva na -isse dodaju, li ni nastavci: -m, -s, -t, -mus itd., npr. monuisse-m, scrip-sisse-tis. C. Oblici participske osnove (Osnova participa perfekta pasiva) 88. Particip perfekta pasiva tvori se od glagolske osnove. Zavr ava se na -tus, -ta, -tum ili -sus, sa, -sum, npr. roga-tus, scrip-tus; man-sus, clau-sus. Taj particip spojen s oblicima glagola esse tvori pasivni perfekt, pluskvamperfekt i futur II, na primjer rogatus sum i sim, scriptus eram i essem, punitus ero. Od participa perfekta pasiva tvori se particip futura aktiva tako da se zavr eci -us, -a, -um zamijene zavr ecima -urus, -ura, -urum, npr. rogat-urus, monit-urus, script-urus, mans-urus. Tvorba perfektne osnove 89. 1. Perfekt na -vi rogo, 1. rogavi, rogatum pitati deleo, 2. delevi, deletum razoriti peto, 3. petivi, petitum tra iti punio, 4. punivi, punitum kazniti 2. Ve ina glagola I i IV konjugacije tvori perfekt na -vi.

3. Perfekt na -ui veto, 1. vetui, vetitum zabranjivati moneo, 2. monui, monitum opominjati colo, 3. colui, cultum tovati aperio, 4. aperui, apertum otvarati 4. 5. Perfekt na -i solvo, 3. solvi, solutum odrije iti 6. 7. Perfekt na -i s otezanjem osnovnog samoglasnika video, 2. vidi, visum vidjeti lego, 3. legi, lectum itati (legit ita, legit pro itao je) venio, 4. veni, ventum do i (venit dolazi, venit do ao je) 8. 9. Perfekt na -si rideo, 2. risi, risum smijati se scribo, 3. scripsi, scriptum pisati sentio, 4. sensi, sensum osje ati 10. 11. Perfekt s reduplikacijom do, dare, dedi, datum dati circumdo, cirumdare, circumdedi, circumdatum opkoliti mordeo, 2. momordi, morsum gristi pello, 3, pepuli, pulsum tjerati 12. Glagoli s posebnom konjugacijom (Verba anomala) 90. Pomo ni glagol: sum, esse, fui biti Indikativ sum jesam, sam es est sumus Konjuktiv sim sis sit simus

Prezent

estis sunt eram bijah eras erat eramus eratis erant ero bit u eris erit enmus eritis erunt fui bio sam fuisti fuit fuimus fuistis fuerunt fueram bijah bio fueras fuerat fueramus fueratis fuerant fuero budem (bio) fueris fuerit fuerimus fuentis fuerint I. Jedn. 2. es budi! 3.Mno . 2. este budite! 3.

sitis sint essem esses esset essemus essetis essent

Imperfekt

Futur I

Perfekt

fuerim fueris fuerit fuerimus fueritis fuerint fuissem fuisses fuisset fuissemus fuissetis fuissent

Pluskvamperfekt

Futur II

Imperativ

II. esto budi esto neka bude! estote budite! sunto neka budu!

Particip fut. akt. futurus, -a, -um koji e biti, budu i Infinitiv prez. esse Infinitiv perf. fuisse

Infinitiv fut.

futurum, -am, -um esse ili fore

91. Slo enice glagola esse: absum, abesse, afui biti odsutan adsum, adesse, affui biti prisutan obsum, obesse, obfui koditi praesum, praeesse, praefui biti na elu prosum, prodesse, profui koristiti Particip prezenta imaju samo slo enice praesum i absum: praesens, gen. praesentis prisutan; absens, gen. absentis odsutan. 92. Prosum je postalo od pro(d) i sum. Krajnje d javlja se samo ispred e. Prema tome glasi prezent: prosum prosumus prodes prodestis prodest prosunt Imperfekt: proderam itd. Futur I: prodero, proderis itd. Perfekt: profui itd

93. Possum, posse potui (mo i) u prezentskoj osnovi postalo od pot(e) + sum. U oblicima te osnove ostaje pot- pred samoglasnikom e; ispred s krajnje t prelazi u s, pa odatle ss. U perfektnoj osnovi taj glagol nije slo enica glagola esse, nego uzima osnovu nestaloga glagola potere. Indikativ possum mogu potes potest possumus potestis possunt poteram mogah poteras poterat Konjunktiv possim possis possit possimus possltis possint possem posses posset

Prezent

Imperfekt

poteramus poteratis poterant potero mo i u poteris poterit poterimus poteritis poterunt potui mogao sam potuisti potuit potuimus potuistis potuerunt potueram bijah mogao potueras potuerat potueramus potueratis potuerant potuero budem mogao, potueris uzmognem potuerit potuerimus potueritis potuerint posse potuisse

possemus possetis possent

Futur I

Perfekt

potuerim potueris potuerit potuerimus potueritis potuerint potuissem potuisses potuisset potuissemus potuissetis potuissent

Pluskvamperfekt

Futur II

Infinitiv prezenta: Infinitiv perfekta:

94. fero, ferre, tuli, latum nositi Osnove: prezentska fer-, perfektna tul-, particip perfekta latus. Prezent: Indik. akt. fero fers fert ferimus fertis ferunt Imperfekt: Konj. akt. feram feras ferat feramus feratis ferant Indik. pas. Konj. pas. feror ferris fertur ferimur ferimini feruntur ferar feraris feratur feramur feramini ferantur

ferebam itd. Futur I akt. feram feres feret itd.

ferrem itd. Futur I pas. ferar fereris feretur itd.

ferebar itd. Imper. I fer ferte

ferrer itd. Imper. II ferto ferto fertdte ferunto

Infinitiv prezenta aktiva: Infinitiv prezenta pasiva: Infinitiv perfekta aktiva: Infinitiv perfekta pasiva:

ferre ferri tulisse latum, -am, -um esse

Ostali se oblici pravilno izvode od perfekta tuli i participa perf. latus.

95. Jednako se konjugiraju slo enice: affero, afferre, attuli, allatum donijeti aufero, auferre, abstuli, ablatum odnijeti differo, differre, distuli, dilatum odgoditi; razlikovati se effero, efferre, extuli, elatum iznijeti infero, inferre, intuli, illatum, unijeti offero, offerre, obtuli, ablatum nuditi refero, referre, rettuli, relatum natrag nositi, javljati Ovamo ide i glagol: tollo, 3. sustuli, sublatum di i

96. vo1o, velle, volui htjeti nolo, nolle, nolui ne htjeti (od ne-volo) malo, malle, malui voljeti (od magis-volo)

Indikativ prezenta: volo vis vult volumus vultis volunt velim velis nolo non vis non vult nolumus non vultis nolunt nolim nolis malo mavis mavult mdlumus mavultis malunt malim malis

Konjunktiv prezenta:

velit velimus velitis velint

nolit nolimus nolitis nolint

malit malimus malitis malint

Indikativ imperfekta: volebam nolebam malebam volebas nol bas malebas itd. itd itd. Konjunktiv imperfekta: vellem velles vellet itd. Futur I: volam voles volet itd. velle I --II --Perfekt: volui nolui voluisti noluisti itd. itd. malui maluisti itd. nolam noles nolet itd. nolle noli nolite nolito nolitote malam males malet itd. nollem nolles nollet itd. mallem malles mallet itd.

Infinitiv prezenta: malle ----Imperativ:

Ostali oblici izvode se pravilno od perfektne osnove 97. eo, ire, ii, itum i i Indikativ Prezent eo idem is it imus itis eunt Konjunktiv Konjunktiv Indikativ Pluskvamperfekt eam eas eat eamus eatis eant ieram bijah i ao issem ieras isses itd. itd. Futur II iero budem i ao ieris

Imperfekt ibam i ah ibas ibat ibamus itd. Futur I ibo i i u ibis ibit ibimus ibitis ibunt Perfekt ii i ao sam isti iit iimus istis ierunt ierim ieris ierit ierimus ieritis ierint irem ires iret iremus itd.

itd. Imperativ I i idi ite idite Particip prezenta iens, euntis idu i onaj koji ide Gerundiv eundus, eunda, eundum Infinitiv perfekta aktiva isse Supin I itum II itu II ito ito itote eunto

U indikativu perfekta, infinitivu perfekta i konjunktivu pluskvamperfekta ii pred s ste e se u i. Glagol eo je neprelazan pa dolazi u pasivu samo u 3. licu jedn., npr. itur, eatur, itum est. 98. Jednako se konjugiraju i slo enice: abeo, -ire, -ii, -itum odlazim obeo obilazim; umirem adeo pristupam pereo pogibam axeo izlazim praeterreo mimoilazim ineo ulazim redeo vra am se intereo propadam transeo prelazim 99. fio, fieri, factus sum bivati, postati, dogoditi se Glagol fio slu i kao pasiv glagolu facio, 3. feci, factum initi. Po tvorbi svojih oblika taj glagol pripada me u verba semideponentia. Indikativ Prez. Imperf. fio, fis, fit , , fiunt Konjunktiv fiam, fias, fiat, fiamus, fiatis, fiant

fiebam, fiebas itd. fierem, fieres, fieret itd.

Fut. I Perfekt

fiam, fies itd. factus sum itd.

factus sim itd.

Infinitiv prez.: fieri Infinitiv perf.: factum, -am, -um esse Infinitiv fut.: futurum, -am,. -um esse ili fore Gerundiv: faciendus, -a, -um

Nepotpuni glagoli (Verba defectiva) 100. coepi, coepisse po eo sam memini, meminisse sje am se odi, odisse mrzim

Glagoli memini i odi nemaju oblika, prezentske osnove, nego im perfekt ima zna enje prezenta (perfectum praesens), pluskvamperfekt zna enje imperfekta, a futur II zna enje futura I. Glagol coepi ima perfektno zna enje a oblike prezentske osnove uzima od glagola incipio, 3. po injem. Indik. perf. Konj. perf Indik. pluskpf Konj. pluskpf. Futur II Imperativ Part. perf. pas. coepi coeperim coeperam coepissem coepero -coeptus, -a, -um memini meminerim memineram meminissem meminero meminisse -odi oderim oderam odissem odero odisse -osurus, -a, -um

memento, mementote --

Infinitiv perfekta coepisse

Part. futura akt. coepturus, -a, -um --

101. inquam ka em Prezent: Imperfekt: Futur I: Perfekt: inquam, inquis, inquit, -, -,inquiunt inquiebat , inquies, inquiet inquit

salve! salvete! zdravo! dobro do ao! vale! valete! zdravo! ave! avete! zdravo! budi pozdravljen!

Imperativ salve i ave upotrebljava se kao pozdrav pri dolasku, a pri odlasku obi an je samo pozdrav: vale! volete! Bezli ni glagoli (Verba impersonalia) 102. Bezli ni glagoli upotrebljavaju se samo u 3. licu jedn. i u infinitivu. Dijele se u prave i neprave. Pravi su oni koji se upotrebljavaju samo bezli no, a nepravi su postali od glagola koji se upotrebljavaju i li no s razli nim zna enjem. Evo nekoliko bezli nih glagola: Pravi su: decet, 2. decuit dolikuje dedecet, 2. dedecuit ne dolikuje licet, 2. licuit ili licitum est slobodno je oportet, 2. oportuit treba pudet me, 2. puduit stid me je paenitet me, 2. paenituit kajem se Nepravi su: iuvat me, 1. iuvit apparet, 2. appdruit isp. appareo, 2. apparui constat, 1. constitit praestat, 1. praestitit godi mi; jasno je; pokazati se poznato je bolje je isporedi iuvo, 1. iuvi, iutum pomagati

SINTAKSA SINTAKSA PADE AAkuzativ Dva akuzativa i dva nominativa 103. Populus Ciceronem consulem creavit. Narod je Cicerona izabrao za konzula (konzulom). U toj re enici imamo dva akuzativa: Ciceronem i consulem. Ciceronem je objekt glagola creavit, a consulem je dio predikata jer dopunjuje glagol creavit. Takva dva akuzativa stoje uz glagole: creo biram, facio inim, appello, dico nazivam, extstimo, habeo smatram koga im i si. Akuzativ koji je dio predikata prevodimo na hrvatski ili srpski prijedlogom za s akuzativom ili samim instrumentalom.

104. A populo Cic ro consul creatus est. Ciceron je od naroda bio izabran za konzula. U toj re enici dolazi glagol creare u pasivu a ima uza se dva nominativa: Cicero i consul. Kad glagoli uz koje u aktivu stoje dva akuzativa dolaze u pasivu, imaju uza se dva nominativa. Prvi je subjekt a drugi dio predikata. Nominativ kao dio predikata prevodimo nominativom, instrumentalom ili prijedlogom za s akuzativom. Aktivne i pasivne re enice 105. Discipulus librum legit. U enik ita knjigu. A discipulo liber legitur. Labor animum nobilitat. Rad oplemenjuje duh. Labore animus nobilitatur.

Aktivnu re enicu mo emo izre i i pasivno. U tom slu aju subjekt aktivne re enice dolazi u ablativ s prijedlogom a ili ab zna i ne to ivo, a bez prijedloga kad zna i ne to ne ivo; objekt aktivne re enice postaje subjekt pasivne a glagol dolazi pasiv i sla e se s novim subjektom. Dativ 106. Dativus possessivus Patri est domus. Otac ima ku u. Mihi nomen est Iulius (ili: Iulio). Ime mi je Julije.

Patri est domus zna i isto to: Pater habet domum. Dativ u takvim primjerima zna i da netko ne to ima, pa se zato takav dativ zove dativus possessivus (dativ posvojni). Isp. u nas: jo da mi je zelen vijenac! Uz mihi nomen est vlastito ime sla e se u pade u sa nomen ; ili sa mihi; prema tomu u navedenom primjeru mo e biti Iulius ili Iulio. 107. Dativus finalis Labor nobis honori est. Rad nam je na ast.

Sociis auxilio venite!

Do ite u pomo saveznicima!

U tim primjerima dolaze dva dativa, i to dativ lica na pitanje: komu? i dativ stvari na pitanje: emu? (dativi lica: nobis i sociis i dativi stvari: honori i auxilio). Takav dativ na pitanje: emu? dolazi uz glagole: esse biti, dare dati, venire do i, mittere poslati i sli ne a zove se dativus finalis (dativ svrhe). 108. Dativus commodi Non scholae, sed vitae discimus. Ne u imo za kolu, nego za ivot. Dativi scholae i vitae pokazuju na iju se korist vr i radnja: glagola discere. Takav se dativ zove dativus commodi (dativ koristi). Genitiv 109. Genitivus obiectivus Amor parentum liberis innatus est. Ljubav prema roditeljima djeci je priro ena. U navedenom primjeru amor parentum zna i: ljubav prema roditeljima; oni su objekt te ljubavi. Kad bismo tu misao izrekli glagolom, rekli bismo: Liberi parentes amant. Djeca ljube roditelje. Tu je parentes objekt, pa genitiv parentur nazivamo genitiv objektni. Jednako je objektni genitiv u primjerima: spes praedae nada u plijen, metus nostri strah od nas, imperium Gallorum vlast nad Galima. Objektni genitiv prevodimo najradije razli itim prijedlo nim izrazima. Milites belli periti esse debent. Vojnici moraju biti vje ti ratu. Genitiv objektni stoji i uz pridjeve kao to su: avidus lakom, cupidus eljan, peritus vje t, memor sje aju i se, plenus pun, conscius svjestan. 110. Genitivus possessivus Militum est pugnare. Du nost je vojnika boriti se. Stulti est sine causa ridere. Obi aj (znak) je lu aka smijati se bez razloga. U gornjim primjerima posvojni genitivi militum i stultizajedno sa est tvore predikat. Takav

genitiv prevodimo dodaju i, prema smislu re enice, jedan od ovih izraza: du nost, obi aj, svojstvo, znak. Tuum est communi utilitati studere. Tvoja je du nost nastojati oko op e koristi. Nostrum est patriam defendere. Na a je du nost braniti domovinu. Mjesto posvojnoga genitiva li nih zamjenica: mei, tui, svit, nostri, vestri uzima se srednji rod posvojne zamjenice: meum, tuum, suum, nostrum, vestrum. Ablativ 111. Ablativus separationis Milites nostri patriam servitute liberaverunt. Na i vojnici oslobodi e domovinu ropstva. Solon sud sponte patria cessit. Solon je svojevoljno oti ao iz domovine. vacuus curis bez briga Ablativ separationis pokazuje neko odvajanje a stoji uz glagole: liberare osloboditi, privare li iti i sl. te uz pridjeve liber slobodan, vacuus prazan, bez ega, nudus li en. 112. Ablatlvus causae Rerum omniutn inopia milites perierunt. Zbog nesta ice svega vojnici pogibo e. Achilles morte Patrocli vehementer lugebat. Ahilej se silno alostio zbog smrti Patroklove Ablativus causae pokazuje uzrok zbog kojega se neka radnja vr i. esto dolaze ablativi causae: odio iz mr nje, metu od straha, timore iz bojazni. 113. Ablatlvus qualitatis Caesar fuit excelsa statura et capite calvo. Cezar je bio visoka stasa i elave glave. Svojstvo se ne izri e samo gentivom kao u na em jeziku nego i ablativom (ablativus qualitatis). Ablativ svojstva koji se redovno sastoji od imenice i atributa, ozna uje du evno ili tjelesno svojstvo. 114. Ablativus loci Omnibus locis acriter pugnatum est. Na svim se mjestima vodila estoka borba. Caesar tota provincia dilectum habuit. Cezar je vr io nova enje u cijeloj provinciji. U ablativu mjesta (ablatlvus loci) stoje: oznake mjesta u kojima su rije i locus ili totus. Pamti: terra marique na kopnu i na moru, domi militiaeque u miru i u ratu.

115. Ablativus temporis Antiquissimis temporibus omnia bona communia fuerunt. U najstarija vremena sva su dobra bila zajedni ka. Hora decima u deset sati, media nocte o pono i, vere u prolje e, Kalendis Ianuariis 1. (prvoga) sije nja. Na pitanje: kada? vrijeme se ozna uje ablativom bez prijedloga (ablativus temporis). 116. Upotreba imena mjesta bez prijedloga 1. Romam, Delum, Carthaginem, Athenas, Delphos proficisci u Rim, na Del, u Kartagu, u Atenu, u Delfe putovati; 2. Roma, Delo, Carthagine, Athenis, Delphis redire iz Rima, sa Dela, iz Kartage, Atene, Delfa vratiti se; 3. Romae, Deli, Carthagine, Athenis, Delphis habitare u Rimu, na Delu, u Kartagi, Ateni, Delfima boraviti. Imena gradova i manjih otoka, kad nemaju apozicije, stoje bez prijed1oga, i to: 1. na pitanje: kamo? u akuzativu, 2. na pitanje: odakle? u ablativu, 3. na pitanje: gdje? singularia tantum I i II deklinanacije u genitivu, a ostala imena u ablativu. Domum ku i, domo od ku e, domi kod ku e; rus na selo, rure sa sela, ruri na selu; humo sa zemlje, humi na zemlji. Kao imena mjesta upotrebljavaju se i imenice domus, us, f, ku a, rus, ruris, n. selo i humus, -i, f. zemlja.

ABLATIV APSOLUTNI -imenica u ablativu i particip prezenta ili particip perfekta u ablativu -zamjenjuje vremensku, uzro nu, pogodbenu i dopusnu re enicu -prevodimo ga i glagolskim prilogom pro lim, prijedlo nim izrazom i usporednom re enicom. -ako je u konstrukciji particip prezenta prevodimo ga trajno, istovremeno i aktivno, a ako je particip perfekta prevodimo ga svr eno, pasivno i prijevremeno

Gallia relicta Caesar in Italiam reduit.>Cezar se vratio u Italiju, napustiv i Galiju. (nakon to je napustio, napustio je) ABLATIV APSOLUTNI BEZ PARTICIPA -umjesto participa upotrebljavaju se imenice kojima se izri e ast, slu ba ili dob (puer,consul,rex,dux) ili pridjevi (vivus, salvus, plenus) Catone sene tempora prospera erant. >Za katona starca, bila su sretna vremena. ZAVISNO UPITNE RE ENICE -sla u se prema consecutio temporum -po inju: upitnim zamjenicama- quis? quid? qui? quae? quod? upitnim prilozima- ubi? Cur? Quando? Quo? Unde? Quomodo? upitnim esticama-ne, nonne, num, utrum...am Pitam te to radi . >Rogo te quid agas. VREMENSKE RE ENICE S INDIKATIVOM -veznici su- cum, postquam, dum, donec, quoad, antequam, priusquam, ut, ubi, ubi primum, simul, simul as, simul atque Pozdravio sam kada sam u ao. >Salutavi cum intravi. VREMENSKE RE ENICE S KONJUKTIVOM -veznici su- cum- dolazi samo uz konjuktiv imperfekta ili pluskvamperfekta prema consecutio temporum -konjuktiv inoerfekta prevodimo perfektom nesvr enih glagola, a konj.+kvamperfekta perf.svr .gl. Cum dux execitum lustrare, hostes castra aggressi sunt. >Dok je vojskovo a pregledavao vojsku, neprijatelji su navalili na tabor. UZRO NE RE ENICE -veznici su-quia, quoniam, quod -QUOD + indikativ-uzrok po pi evom mi ljenju (objektivni prikaz) -QUOD + konjuktiv-izjava Gala (subjektivno prikazivanje)-consecutio temporum Galli Caesari gratias eqerunt, quod eos magno periculo liberaverat.>Gali su zahvalili Cezaru to ih je oslobodio velike opasnosti. UZRO NE RE ENICE S KONJUKTIVOM -veznik-cum -uvijek s konjuktivom prema CT Budu i da je broj neprijatelja bio velik, vojskovo a povede vojnike natrag u tabor.>Cum numerus hostium magnus esset, dux milites incastra reduxit. FINALNE RE ENICE -uvijek prema CT, a radnja je uvijek istovremena -glavna re enica-ideo, idcirco, propterea, eo consilio -zavisna re enica-ut, ne, quo (uz komparativ) Zakonima se zato pokoravamo, da mo emo biti slobodni.>Legibus ideo paremus ut liberi esse

possimus. RE ENICE UZ VERBA POSTULANDI -postulo, impero, moneo, persuadeo, oro, rogo, peto, opto, kupio -veznici-ut, ne -radnja uvijek istovremena Te rogo, ne desperes.>Molim te, ne o ajavaj. RE ENICE UZ VERBA IMPEDIENDI -impedio, prohibeo, resisto, obsto, recuso -veznici-ne, quominus -radnja uvijek istovremena Monituit me, ne id facerem.>Opominjao me da ne napravim ovo. RE ENICE UZ VERBA TIMENDI -timeo, metuo, vereor -veznici-ut, ne -sla e se prema CT Pla im se da prijatelj ne dolazi.>Timeo ut amicus veniat. PRAVE POSLJEDI NE RE ENICE -glavna re enica-ita, sic, adeo, tam, talis, tantum -zavisna re enica-ut, i konjuktiv apsolutni (ne sla e se po CT nego se uzima ono vrijeme po kojem bi bila u indikativu) POSLJEDI NE RE ENICE UZ IZRAZE -veznici-fit, accidit, evenit, fieri potest, sequitur, restat, relinquitur, reliquum est, mos est -prema CT POSLJEDI NE RE ENICE IZA KOMPARATIVA SA QUAM Grad bija e odvi e utvr en da bi se mogao zauzeti.>Urbs munitior erat, quam occupari posesset. POSLJEDI NE RE ENICE SA QUIN non multum abest+quin nihil praetermitto+quin facere non possum+quin non dubito+quin nemo est+quin nihil est+quin Ne sumnjam da e danas do i kod mene.>Non dubito quin venturum sis ad me. KOMPARATIVNE ILI POREDBENE RE ENICE -uspore uje se radnja zavisne s radnjom glavne re enice 1.ako sadr avaju stvarnu radnju stoje u indikativu i po inju relativnim pridjevima ili prilozima kojima u gl. Re enici odgovara pokazna rije /KORELATIV)

RELATIV-KORELATIV qualis-talis quantus-tantus quot-tot quantopere-tantopere quotiens-totiens quo-eo quam-tam Quot linguas calles, tot homines vales.>Koliko jezika zna , toliko ljudi vrijedi . 2.mo e po eti komparativnim veznicima kojima u gl.re enici odgovara korelativ zavisna-ut, uti, sicut, quemadmodum glavna-sic, ita, item Ut sementem feceris ita metes.>KAKO POSIJE , TAKO E I ETI. 3.mogu po eti sa QUAM iza rije i komparativna zna enja. Praestat fortiter mori, quam turpiter servire.>Bolje je hrabro umrijeti, nego sramotno slu iti. 4.po inje sa ac ili atque iza izraza koji omogu uje sli nost, jednakost ili razliku. Non idem tyrranis expedit ac multitudini.>Ne koristi isto tiranima to i mno tvu KOMPARATIVNE RE ENICE S KONJUKTIVOM -uspore uju ne to pomi ljeno sa stvarnim -sla u se prema CT -veznici-tamquam,tamquam si,velut,velut si, quasi, proinde quasi, ut si,atque ac si,perinde ac si Radi kao da e ivjeti 100 godina.>Labora tamquam centum annos victurus sis. DOPUSNE ILI KONCESIVNE RE ENICE -s indikativom-etsi, tametsi, etiamsi, quamquam -s konjuktivom- licet, quamvis, cum, ut ->prema CT Uspomena na slavne ljude ostat e, iako su umrli.>Memoria clarorum virorum manebit,etsi mortui sunt. POGODBENE ILI KONDICIONALNE RE ENICE -ne sla u se prema CT -glavna re enica pokazuje posljedicu pogodbe, a u zavisnoj je pogodba -veznici-si, nisi 1.realne pogodbene -i u zavisnoj (protaza) i u glavnoj (apodoza) stoji indikativ -futur 2.u protazi na lat.prevodimo futurom 1. -ako je u protazi preznet svr enog glagola na latinski ga pervodimo futurom 2. Ako u i zna .>Si discis, scis Ako si u io, znao si.>Si discebas, sciebas Ako bude u io, znat e .>Si disces, scies. Ako nau i , znat e .>Si didiceris, scies 2.potencijalne pogodbene PROTAZA APODOZA SADA NJOST Konjuktiv prezenta Konjuktiv prezenta TRAJNO

PRO LOST Konjuktiv perfekta Konjuktiv perfekta SVR ENO -na hrvatski se prevodi kondicionalom 1 sad.-Si discas, scias.>Ako bi u io, znao bi. pro .-Si didiceris, sciveris.>Ako bi nau io, saznao bi 3.irealne pogodbene PROTAZA APODOZA SADA NJOST Konjuktiv imperfekta Konjuktiv imperfekta PRO LOST Konjuktiv pluskvamperfekta Konjuktiv pluskvamperfekta -na hrvatski: SADA NJOST- da+prezent kondicional 1. kad+kondicional 1 kondicional 1 PRO LOST-da+ perfekt kondicional 2 Si tacuisses, philosophum mansisses.>Da si utio, bio bi ostao filozof.