SADRŽAJ

1. UVOD………………………………………………………………………………………...2

2. PRAVA I OBAVEZE U ODGOVORNOSTI POSLODAVCA…………………………..4 2.1. Značaj osposobljavanja zaposlenih………………………………………………………..4 2.2. Profesionalno obrazovanje, obučavanje i vaspitanje za siguran i bezbjedan rad…………5 2.3. Osposobljavanje i provjera osposobljenosti zaposlenih…………………………………..6 2.4. Obuka zaposlenih za obavljanje poslova u industriji za obradu metala…………………..6

3. OPASNOSTI I MJERE ZAŠTITE NA RADU U INDUSTRIJI OBRADE METALA..7 3.1. Opasnosti pri radu u industriji obrade metala…………………………………………….7 3.2. Mjere i sredstva za zaštitu od povreda u industriji obrade metala………………………..9

4. OPĆA NAČELA SIGURNOSTI PRI RADU KOD ORUĐA ZA RAD....................10 4.1. Smještaj mašina i uređaja u industriji obrade metala…………………………………...12 4.2. Natpisi, oznake i uputstva………………………………………………………………13

5. ZAHTJEVI U VEZI SA POGONSKOM ENERGIJOM………………………………..13 5.1. Rukovanje i upravljanje…………………………………………………………………13 5.2. Zaštitni uređaji i naprave………………………………………………………………...13

6. KALJENJE………………………………………………………………………………....16 6.1. Opasnosti i mjere zaštite pri radu………………………………………………………..17

7. OPASNOSTI I MJERE ZAŠTITE PRI SJEČENJU,GLODANJU I BRUŠENJU… ....21 7.1. Sječenje………………………………………………………………………………..... 21 7.2. Glodanje……………………………………………………………………………….....23 7.3. Brušenje………………………………………………………………………………..…24

8. OPASNOSTI I MJERE ZAŠTIT PRI ZAVARIVANJU………………………………..25 8.1. Gasno zavarivanje……………………………………………………………………......26 8.2. Električno zavarivanje…………………………………………………………………...30

ZAKLJUČAK…………………………………………………………………………….....35

LITERATURA……………………………………………………………………………..36

1

1. UVOD

Svako proizvedeno dobro ima svoj „životni vijek“čija dužina zavisi od načina rukovanja, ali i od održavanja inačina remonta istih. Svaka radna sredina koja u svom okviru sadrži i mašinsku radionicu ima za cilj da izradi i održava svoje proizvode u radnoj sredini takvoj da bude u skladu sa svim pravilima i normama koje propisuje Zaštita na radu kao institucija u čijem domenu je obezbjeđivanje sigurnog i bezbjednog rada svih učesnika radnog procesa.

Dobrim i uspješnim preduzećem se ne može više smatrati ono preduzeće koje je ostvarilo visok profit već onokoje je pored profita obezbjedilo svojim zaposlenima sigurnu i bezbjednu radnu sredinu u skladu sa Ustavnim izakonskim normama koji se odnose na rad i zaštitu na radu. Preduzeće koje u svojoj djelatnosti sadrži I obavljanje poslova obrade metala u opštem aktu iz zaštite na radu mora obuhvatiti dijelove koji se odnose na zaštitu na radu na sredstvima za rad, sredstvima i opremi lične zaštite na radu i i na lica koja rukuju njima.

Ovaj diplomski rad je koncipiran tako da omogući svakom čitaocu da shvati opasnosti koje prijete u radnoj sredini kakva je industrija obrade metala i da shvati potrebu za upoznavanjem i primjenom mjera zaštite na radu.Da bi rad bio što jasniji, osvrnuo sam se istorijski na pojavu potrebe poslodavaca i zaposlenih za sprovođenjem mjera zaštite na radu i na način kako su to radili prvi Inženjeri ZNR.

Pored teorijskog pristupa problemu mjera zaštite na radu u industriji obrade metala, pomenuo sam i neke konkretnei praktične primjere sprovođenja mjera propisanih pravilnicima u riječi i ilustracijama. Opisao sam neke najvažnije tehnike obrade metala I opasnosti koje iz njih proizilaze.

Takođe sam navodio i dijelove Zakona o radu koji se posebno odnose na pitanja vezana za zaštitu radnika putem pravnih normi i obaveza koja se nameću poslodavcima ali i samim radnicima kao zaposlenima.

Ako se okrenemo neko vrijeme unazad, problem poslodavaca sa povredama zaposlenih nijeuticao na njihov profit jer je u to vrijeme radnika bilo dosta, a njihova cijena mala. Razvoj industrije i nauke zahtijevao je od radnika znanje i stručnost u obavljanju određenih poslova, a to je stvorilo problem poslodavcu da u svoju radnu sredinu ne može više uvoditi nekvalifikovanu jeftinu radnu snagu. Ukoliko bi došlo do povrede radnika, njegovo ispadanje iz radnog sistema bi prouzokovalo zastoje, a samim tim i pad produktivnosti i, analogno, pad profita.

Vremenom ti problemi sa povredama u radu su se gomilali, pa su primorali poslodavce da pristupe preduzimanju određenih mjera u cilju spriječavanja povreda. U početku nije postojala organizovana borba protiv povreda na radu, preko organizovanih službi, kojima bi to bio osnovni

2

zadatak. Vlasnici preduzeća kao poslodavci su rješavanje ovog problema povjerili istaknutim stručnjacima – inženjerima. Njihov zadatak je bio da putem tehničke zaštite utiču na smanjenje broja povreda, a samim tim na smanjenje izdataka i gubitaka koje su povrede prouzrokovale. Međutim, pojavile su se znatne teškoće jer prvi stručnjaci za zaštitu na radu upreduzećima su morali odmah rješavati neodložna pitanja zaštite na radu.

U početku se ovom problemu prilazilo iskustveno, bez sistemskih rješenja, međutim razvojem proizvodnih snaga i modernizacijom sredstava za rad, pristupilo se sistemskom rješavanju zaštite na radu.Bez obzira da li se radi o domaćem ili stranom, pravnom ili fizičkom, privatnom ili državnom licu, ono je, kao poslodavac, dužno da obezbjedi i sprovodi utvrđena pravila i norme zaštitena radu.

To može učiniti na jedan od tri načina i to:

• da organizuje stručnu službu za poslove zaštite na radu,

• odredi stručno lice za poslove zaštite na radu,

• angažuje ovlašćenu organizaciju za poslove zaštite na radu.

Poslodavac je taj koji je, bez obzira na koji se od ova tri načina odlučio, odgovoran za sprovođenje mjera zaštite na radu. Poslodavac je dužan da, ukoliko ima više od 20 zaposlenih, pravo na zaštitu na radu reguliše preko opšteg akta iz zaštite na radu. Ovaj akt sadrži „mjere zaštite na radu i način njihovog sprovođenja, a naročito prava, obaveze i odgovornost svih zaposlenih, način obavljanja stručnih poslova zaštite na radu, način utvrđivanja i provjere zdravstvenog stanja zaposlenih koji rade na poslovima sa posebnim uslovima rada i drugih zaposlenih, način osposobljavanjai provjere osposobljenosti za bezbjedan rad, korišćenje sredstava i opreme lične zaštite na radu i druga pitanja od značaja za zaštitu na radu.

3

2. PRAVA, OBAVEZE U ODGOVORNOSTI POSLODAVCA

Kako god da reguliše pitanja zaštite na radu, poslodavac je dužan da obezbjedi da isti budu dostupni svim zaposlenima i da ih upozna sa pravima i obavezama u vezi sa zaštitom na raduu radnoj sredini i na radnom mjestu.

U radu će biti pomenute obaveze poslodavca, posebno interesantne za sprovođenje mjera

zaštite na radu industriji obrade metala.

U okviru tih obaveza, neophodno je da poslodavac donese akt o procjeni rizika za sva radna mjesta na osnovu Pravilnika o načinu i postupku procjene rizika na radnom mjestu. „Akt o procjeni rizika zasniva se na utvrđivanju mogućih vrsta opasnosti i štetnosti na random mjestu i u radnoj okolini, a na osnovu kojih se vrši procjena rizika od nastanka povreda i zdravstvenog oštećenja zaposlenih”.Poslodavac kada primi zaposlenog u radni odnos mora da mu obezbjedi zdravstveni pregled, a naročito onim zaposlenima koji se raspoređuju na radna mjesta sa povećanim rizikom.Takođe, mu mora obezbjediti stručno osposobljavanje za bezbjedan rad.

Poslodavac je obavezan da obezbjedi svu potrebnu opremu i sredstva lične zaštite na radu kao i ispravna i sigurna sredstva i oruđa za rad. Prilikom njihove kupovine dužan je da dostavi proizvođaču uslove u pogledu zaštite na radu koje moraju da ispunjavaju isporučena sredstva rada odnosno sredstva i oprema lične zaštite na radu.

Poslodavac mora odrediti mjere za pružanje prve pomoći, gašenje požara i evakuaciju zaposlenih.

2.1. Značaj osposobljavanja zaposlenih za bezbjedan rad

Nedostatak u upoznavanju sa opasnostima, posljedicama i mjerama za tehničku i ličnu zaštitu,nedovoljna uvježbanost u vršenju određenih poslova i izvođenja sigurnih radnih postupaka,kao i pomanjkanje ličnog iskustva radnika –čest je uzrok za brojne povrede i nesreće na radu. Eliminisanje ili ublažavanje ovih uzroka sastoji se u permanentnom obučavanju i vaspitanju radnika sa ciljem da se u njegovim stavovima prema radu i opasnostima postignu pozitivne promjene.

Cilj i smisao suzbijanja subjektivnih faktora kao agenasa za povrede i nesreće na radu sastojise u korišćenju i primjeni utvrđenih metoda i postupaka za njihovo eliminisanje ili smanjenje.Kao najvažnije preventivne mjere i postupci koji su se u praksi smanjenja povreda i nesreća pokazali kao efikasni jesu: profesionalna orijentacija i selekcija, profesionalno obrazovanje,obučavanje i vaspitanje za siguran i bezbjedan rad, propaganda, briga za socijalne i drugeprobleme radnika, stimulisanje radnika, premještanje.

4

Neke od ovih mjera nisu baš popularne, ali su se pokazale veoma efikasne. Tako se profesionalna orijentacija sastoji u racionalnom izboru adekvatnog zanimanja ili vrste posla za svakog čovjeka prema njegovim psihofizičkim osobinama, sposobnostima i sklonostima, koje su procijenjene od strane određene stručne komisije.

Premještanje se kao krajnje sredstvo primjenjuje onda kada se ni na jedan način ne mogu otkloniti subjektivni faktori koji utiču na nastanak povreda tokom rada. Ova mjera predstavlja izraz krajnje nemoći menadžmenta preduzeća jer je primorana da „eliminiše“ radnika kao uzročnika negativnih pojava u procesu rada.

2.2 Profesionalno obrazovanje, obučavanje i vaspitanje za siguran i bezbjedan rad

Osnovni cilj i svrha ove obrazovne djelatnosti sastoji se u tome da se zaposleni sistematski I permanentno upoznavaju sa opasnostima i štetnostima na radu, posljedicama koje iz toga proističu, mjerama i sredstvima za tehničku i ličnu zaštitu, te da se obuče i osposobe za samostalno i bezbjedno obavljanje poslova i radnih zadataka i nesmetano odvijanje tehnološkog procesa proizvodnje. Na ovaj način, lica na radu treba da steknu potrebna znanja,vještinu i navike tako da njihovo ponašanje i stavovi kod obavljanja tehnoloških postupaka,operacija i manipulacija budu usklađeni sa zahtjevima koji garantuju bezbjednost na radu.

U tom smislu, obrazovanje iz oblasti zaštite na radu treba da pomogne dvojako:

- da zaposleni, pošto su prethodno upoznati sa opasnostima i mjerama zaštite – budu

spremni da preduprijede pojavu moguće povrede ili oštećenja, i

- da budu osposobljeni da tačno, brzo i efikasno reaguju na opasnosti koje nastaju iz

objektivnih razloga i da time doprinesu da nastale posljedice budu što manje i lakše.

Slika 1. Uticaj obuke na procenat povreda

5

Brojnim istraživanjima koja se odnose na utvrđivanje uticaja obučenosti radnika i poštovanje propisa u sprovođenju mjera zaštite, došlo se do podataka koji pokazuju pozitivno djelovanje ove obrazovne djelatnosti na smanjenje broja povredana radu i povećanje produktivnosti proizvodnje.

Kriva, na Slici 1, pokazuje uticaj obučavanjaradnika i njihovog radnog iskustva na smanjenjebroja povreda na radu. Tako se vidi da se brojpovreda naglo smanjuje sa intezitetom(instruktažom) i dužinom radnog staža radnika.

2.3. Osposobljavanje i provjera osposobljenosti zaposlenih

”Poslodavac je dužan da izvrši osposobljavanje za bezbjedan rad zaposlenog kod zasnivanja radnog odnosa, rasporeda na druge poslove, uvođenja nove tehnologije ili novih sredstava za rad, promjene procesa rada i ponovnog raspoređivanja na rad poslije odsustvovanja koje je trajalo duže od godinu dana.

Poslodavac je dužan da donese program o osposobljavanju za bezbjedan rad zaposlenih, uskladu sa procjenom rizika na radnom mjestu, kao i da, po potrebi, mijenja ili obnavljanjegovu sadržinu u zavisnosti od uvođenja novih procesa rada, novih tehnologija i sredstavaza rad.

Osposobljavanje se sprovodi po programu osposobljavanja u toku radnog vremena, a troškove osposobljavanja snosi poslodavac.

Poslodavac je dužan da zaposlenog, u toku osposobljavanja za bezbjedan rad, upozna sa svimv rstama opasnosti na poslovima na koje ga raspoređuje i o konkretnim mjerama za zaštitu naradu, koje su potrebne radi otklanjanja opasnosti po život, odnosno oštećenje zdravlja.

Poslodavac kod koga, na osnovu ugovora, ili po drugom osnovu, obavljaju rad zaposleni drugog poslodavca dužan je da ih upozna sa mjerama za bezbjedan rad. Osposobljavanje zaposlenih za bezbjedan rad poslodavac obavlja teorijski i praktično. Provjeru teorijske i praktične osposobljenosti za bezbjedan rad zaposlenih poslodavac obavljana mjestu rada.

Periodične provjere teorijske i praktične osposobljenosti za bezbjedan rad zaposlenih, koji rade na poslovima na kojima je, prema aktu o procjeni rizika, prisutna povećana opasnost odpovređivanja ili oštećenja zdravlja, određuje poslodavac programom o osposobljavanju.

2.4. Obuka zaposlenih za obavljanje poslova u industriji za obradu metala

Industrija za obradu metala sadrži različite mašine i uređaje, alate i pribore, ukratko sredstva za rad različitih namjena, koje zaposleni u njoj opslužuju. Samim tim je potrebno obezbjediti stručno osposobljavanje zaposlenih za one djelatnosti i radne aktivnosti koje će obavljati (mehaničari,cijevari, varioci, monteri, tokari...).

6

U okviru obuke, budući zaposleni se upoznaju sa konstrukcijom sredstava za rad, sa procesom koji ta sredstva izvode, sa ograničenjima i potencijalnim poremećajima koji se javljaju u toku procesa rada, sa mjerama zaštite na radu u opštem i u konkretnom smislu uključujući i sredstva lične zaštite, te mjerama prve pomoći i gašenja požara.

Nakon obuke i uspješno završene provjere znanja, zaposleni postaju kvalifikovani za učestvovanje u procesu rada u skladu sa Pravilnicima i Zakonom o zaštiti na radu. Bez obzira kojim se poslom bavi u radionici, zaposleni je dužan da se informiše i obnavlja svoje znanje kako bi bio u toku sa inovacijama koje su vrlo česte u svijetu mašinstva. Zaposleni koji rade na poslovima na kojima je, prema aktu o procjeni rizika, prisutna povećana opasnost od povređivanja ili oštećenja zdravlja moraju pristupiti periodičnim provjerama teorijske i praktične osposobljenosti za bezbjedan rad zaposlenih.

3. OPASNOSTI I MJERE ZAŠTITE NA RADU U INDUSTRIJI OBRADE METALA

3.1. Opasnosti pri radu u industriji obrade metala

U industriji obrade metala, svaki uređaj ili alatka za rad predstavlja potencijalnu opasnost za radnika. Opasnost je veća ukoliko se ta sredstva za rad ne koriste u skladu sa Pravilnikom i Zakonom o radu i ukoliko ih koriste lica koja nisu stručno osposobljena za rad sa njima.Posebnu opasnost predstavlja obrada materijala na mašinama za rezanje metala, obrađivanje drveta, rezanje bravarskim alatima, drobljenje različitih materijala, kao i svaka druga vrsta tehnološkog postupka pri kome dolazi do kretanjačestica materijala ili parčadi izlomljenog alata.Opasnosti od povreda se ne javljaju samo prilikom obrade materijala u industriji obrade metala već mogu da nastupe i u drugima fazama procesa rada kao što je faza dopremanja sredstava za rad i materijala, njihovog skladištenja, pripreme za obradu. Ove opasnosti su utoliko veće ako se radi o materijalima ili dijelovima koji imaju isturene šiljaste ili oštre dijelove ili krajeve,kao npr.: limovi, profilisani materijali, šipkasti materijali, glodači, razne vrste noževa zamašine, alatke i razni drugi materijali i alati.

Znatno veću opasnost pri radu predstavljaju pokretni dijelovi ili alati koji mogu da imaju kružno

– rotirajuće ili pravolinijsko, odnosno translatorno kretanje.Mašine kod kojih alat ima kružno kretanje su: bušilice, glodalice, brusilice za okruglobrušenje, ručne bušilice itd. Kod strugovaglavno kružno kretanje izvodi predmetobrade. Opasnosti od povreda predstavljaju ielementi mašina kao što su: zupčanici,remenice, osovine, valjci, ležajevi, spojnice,razne vrste ekscentara, zamajci i dr ( Slika 3). Opasnost je još više povećana ako ovidijelovi, kao rotirajući, nose na sebi raznevrste zavrtanja, navrtki, povišene ispuste, neravnine i sl.

7

Slika 2. Primjeri radnih operacija u industriji obrade metala koje mogu da izazovu povrede

Dalje, rotirajući elementi moguda budu sa ispustom ili udubljenjem, kao i sa oštrim završetkom, što može još više da povećaopasnost. Kao tipičan predstavnik elemenata sa ispustom i udubljenjem može se navestistezna glava materijala kod struga.

Slika 3. Primjeri opasnih kružnih kretanja

Pokretni dijelovi koji imaju translatorno kretanjemogu da predstavljaju izvor povreda u

viduuklještenja, pritiska između pokretnog inepokretnog dijela, udara, posjekotina,

odsijecanja,preloma i sl.( Slika 4). Tipičan predstavnik ovakvevrste kretanja su mašine alatke –

kratkohode idugohode rendisaljke, kao i razne vrste presa imehaničkihčekića, makaza za

siječenje limova,mašina za savijanje lima, za siječenje furnira i sl.

8

Slika 4. Primjer opasnog translatornog kretanja

Svaki učesnik procesa rada u mašinskoj radionici,ali i svako drugo lice koje dođe u priliku da

boravi u njoj, bilo da se radi o licima koji su prisutna radi kontrole procesa rada ili su u

neformalnoj posjeti,moraju da bude upoznata sa opasnom zonom koja postoji u industriji obrade

metala. Pod opasnom zonom podrazumijeva se određeno mjesto ili prostor gdje može doći do

povrede usljed zahvatanja pojedinih dijelova tijela ili odjeće odstrane pokretnih dijelova mašina

ili uređaja. Opasne zone, takođe, mogu da postoje i oko mašina i uređaja kod raznih prenosnika

kretanja i energije, materijala koji se obrađuje, kao iraznih vrsta alata kojima se vrši obrada. U

većini dobro opremljenih metalnoj industriji za obradu metala mogu se vidjeti i razni tipovi

dizalica, a najčešće mosnih dizalica koji naročito povećavaju površinu opasne zone. Njihova

potencijalna opasnost prijeti i u momentima kada nije u radnom procesu,često zbog

neosiguravanja kuke i užadi, što može imati za posljedicu nekontrolisano kretanje pojedinih

dijelova mosne dizalice.

3.2. Mjere i sredstva za zaštitu od povreda u industriji obrade metala

Pri upoznavanju mjera za zaštitu od povreda na radu u industriji obrade metala, najprije se treba

upoznati sa obavezama proizvođača i korisnika sredstava za rad.

Obaveze proizvođača sredstava za rad su:

1.Smanjenje rizika pomoću konstrukcije;

2. Ugradnja sistema zaštite;

3. Uputstvo za upotrebu;

4.Dodatne mjere (eventualno vršenje obuke zaposlenih).9

Obaveze korisnika sredstava za radsu:1. Obuka zaposlenih;2. Propisivanje bezbjedonosnih mjera rada;3. Obezbjeđenje ličnih zaštitnih sredstava;4. Vršenje nadzora; 5.Izdavanje odobrenja za propisani način rada.

Naravno da i radnik nije isključen iz svih ovih obaveza koje smanjuju rizike od povreda na radu tako što je on obavezan da ispoštuje svaki zahtjev koji mu se nameće od strane poslodavca, a koji je u službi bezbjednosti rada i u skladu sa Pravilnikom i Zakonom o zaštitina radu. Takođe je obavezan da procesu rada pristupi savjesno i bez ikakvog uticaja raznih hemijskih sredstava na njegovo stanje (droga, alkohol i sl.).

4. OPĆA NAČELA SIGURNOSTI PRI RADU KOD ORUĐA ZA RAD

Tjelesna oštećenja kod oruđa za rad gotovo su isključivo nesretni slučajevi (nezgode,povrede,ozljede).To su oštećenja koja su nastala naglo,određenim,vidljivim djelovanjem nekog kratkotrajnog događaja pri radu.Najčešći uzroci nesretnih slučajeva kod oruđa za rad jesu :direktan kontak sa pokretnim nezaštićenim djelovima, povratni udar,djelovi rasprsnutog alata, leteće čestice materijalaprašina i slično;mehaička neispravnost,neispravnost električne instalacije, neispravana radni postupak pri radu, nepostojanje uređaja za zaštitu,nedovoljno poznavanje oruđa za rad od strane radnika, podcjenjivanje opasnosti od strane radnika, neispravnost zaštitne odjeće i obuće.

Zaštitne naprave kod oruđa za rad mogu se podjeliti u 4 glavne skupine:

- Nepomične

- Naprave za blokiranje(električni ili mehanički, elektronski)

- Automatske ( npr. za uklanjanje ruku, za izvlačenje ruku)

- Za daljinsko rukovanje i za prinošenju materijala (dvoručni sistem pustanja stroja u rad automatsko prinošenjematerijala, specijalni alatai za prinošenje alata)

Veoma je važno da zaštitne naprave predvide već pri konstruisanju. Zaštitne naprave koje se naknadano ugrađuju i izazivaju veće troškove i često nisu uspješne jer se veoma teško prilagođuju postojećoj konstrukciji.Nadalje je važan razmještaj strojeva prema toku tehnološkog procesa, kao i stalno i pravilno održavanje oruđa za rad. Povoljno je da strojevi budu obojeni svijetlim bojama (npr.sivom) a zaštitne naprave crvenom bojom. Oruđa za rad moraju uvjek biti čista i uredna pripremljena za siguran rad.

Pogonski strojevi moraju biti smješteni u zasebne prostorije (strojarnice). Svi pokretni strojni djelovi moraju biti zaštićeni odnosno ograđeni, pokriveni.To se napose odnosi na zamašnjake,

10

remenice,zubčanike,spojke i sl.Paravodi ili vodovi za odvod plinova moraju biti do visine 2 m iznad poda ozidani ili omotani izolacijom od nezapaljivog materija. Kod eksplozivnih pogonskih strojeva treba predvidjeti napravu koja sprečava povratni udarac ručke kojom se takvi strojevi stavljaju u pogon ili napravu koja omogućuje isključivanje kad se motor stavi u pogon.

Stavljenje u pogon i zaustavljanje pogonskih strojeva objavljuje se pravodobno posebnim znakom u svim radionicama.Zabranjeno je obavljanje popravaka na pogonskim strojevima, kao i čišćenje pokretnih djelova za vrijeme dok je stroj u pogonu. Podmazivanje je dopušteno samo posebnim napravama koje isključuju svaku opasnost.

Jame za zamašnjake , odnosno za pokretne djelove poogonskih strojeva moraju biti ograđene ogradom od najmanje 1m, koja će u visini 0,20m iznad poda biti tako izrađena da se spriječi da noga zaposlenog slučajno ne upadne u jamu.

Slika 5. Ograda kosog transmisiskog remena i ograda transmisije

Zamašnjaci, remenje i remenice i svi drugi pokretni djelovi transmisije moraju biti ograđeni. Vertikalno i koso remenje, užeta i lanci, bez obzira na njihovu brzinu i širinu, moraju se oraditi do visine 1,8 metara iznad poda , a takvi glavni djelovi moraju se ograditi do visine od 2m iznad poda. Horizontalni transmisiski djelovi koji se nalaze na visini nižoj od 2m iznad poda moraju se potpuno ograditi. Horizontalni djelovi koji se nalaze na visini iznad 2m od poda, a širi su od 10cm i kreću se brzinom većom od 10 m/s, moraju se oklopiti bar sa svoje donje strane.

Navlačanje ili nabacivanje na ramenice smije se izvršiti samo za vrijeme dok stroj miruje, i to jedino pomoću posebnih naprava za tu svrhu.Transmisiska vratila moraju biti tako izrađena da se mogu zaustaviti neovisno od drugih transmisiski vratila. Horizontalna vratila koja se nalaze niže od 2m iznad poda potrebno je ograditi odnosno obložiti, a vertikalna ili kosa isto tako do visine do 1,5m iznad poda. Krajevi vratila koji strše više od ¼ promjera niže od 2m iznad poda moraju se obložiti. Prijelazi preko transmisiski vratila moraju biti čvrsto izrađeni sa sigurnim ogradama. Ležišta transmisija treba da su po mogućnosti s automatskim podmazivanjem. Zubčanici na visini ispod 2 m iznad poda moraju biti opremljeni zaštitnim kutijama. Svi dijelovi na transmisijama (mazalice,klinovi,vijci i sl.)koji strše moraju biti zaštićeni ili glatko izvedeni.

11

Kod svakog radnog stroja mora postojati mogućnost da se stroj stavi u pogon i zaustavi neovisno od ostalih radnih strojeva, i to sa radnog mjesta poslužioca. Električni pojedinačni pogon je znatno manje opasan od transmisiskog, al postoji opasnost od električne struje.Svaki stroj mora se dati odmah isključiti ako usljed prekida u pogonskom stroju dođe do zastoja. Kotlovi i kotlovski uređaju, kao i posude od pritiskom moraju u svemu odgovarati posebnim propisima.

Svaki kotao pod pritiskom mora imati propisanu armaturu (manometar,sigurnosni ventili, vodokazne cijevi), koja se mora nalaziti u potpuno ispravnom stanju. Najviši dopusteni priitisak kotla mora biti značen na posebnoj metaknoj pločici na smom kotlu,a isto tako vidljivo crvenom crtom i na manometru.Kotlovi kamen i mulj u kotlu moraju se temeljito čistiti suvremenim metodama.Pri radovima u kotlu mogu se upotrijebiti električne ručne svjetiljke i električni sprovodnici koji odgovaraju propisima za električne instalacije iako su ti uređaji u potpuno ispravnom stanju. Napon ručnih električnih svjetiljki izmjenične struje treba svesti na napon od 42V ili niže. Parnim postrojenjima može ruovati samo osoblje kvalificirano za tu službu.

Mjere i sredstva zaštite od povreda u industriji obrade metala podrazumijevaju: pravilan smještaj mašina i uređaja u mašinsku radionicu; upotrebu natpisa, oznaka i uputstava koji osiguravaju bezbjedan rad mašina i uređaja, a samim tim i sigurniju radnu sredinu; odgovarajuće zahtjeve u vezi sa pogonskom energijom; pravilno i olakšano rukovanje i upravljanjem mašinama i uređajima; upotrebu zaštitnih uređaja, naprava i blokada; ispravne kontrolne instrumente I signalne uređaje; posebne zahtjeve u zavisnosti od sredstava za rad (kao npr. sredstva rada pri kojima se oslobađa prašina, ili pri kojima nastaju visoke temperature i dr.). U daljem tekstu će biti obrađene samo neke, posebno interesantne za radnu sredinu kao što je mašinska radionica,što im ne daje veću važnost od ostalih.

4.1. Smještaj mašina i uređaja u industriji obrade metala

Pri smještanju mašina i uređaja u industriji obrade metala mora se voditi računa o njihovom položaju u odnosu na druge objekte bilo da se radi o stubovima, zidovima, gredama; ili građevinskim objektima u okviru mašinske radionice i slično; a sve to u cilju obezbjeđivanja: sigurne i pregledne zone rada; neutralisanja opasnosti od mogućih mehaničkih povreda (od dijelova koji padaju i odlijeću), zdravstvenih oštećenja (otrovne i agresivne materije, zračenja, bliještanja svijetlosti i dr.) i drugih neželjenih pojava; zatim slobodnih prolaza i pristupamašinama i uređajima; obavezne slobodne površine za rukovaoca mašine ili uređaja koja nesmije biti manja od 2m kvadratna ; kao i površine za odlaganje materijala, odnosno predmeta obrade.Takođe se na ovaj način obezbjeđuje i sigurnost drugih mašina i uređaja i ostalih pokretnih i nepokretnih dijelova u mašinskoj radionici.Potrebno je voditi računa o rasporedu mašina i uređaja u odnosu na izvore dnevne svijetlosti (prozori, svijetlarnici) ili obezbjediti zasebnu lokalnu rasvjetu za svaku mašinu i uređaj u mašinskoj radionici.

12

4.2. Natpisi, oznake i uputstva

Sredstva za rad u mašinskoj radionici moraju biti označeni uočljivim i trajnim natpisom sa podacima o proizvođaču, tipu, seriji, fabričkim brojem, godinom proizvodnje i osnovnim tehničkim karakteristikama kao što su: snaga, napon, broj okretaja, radni pritisak i temperatura i slično.Takođe je poželjno pored tastera, ručica, poluga i sl., postaviti pločicu sa kratkim i jasnim opisom funkcije i načina rukovanja tim tasterom, ručicom ili polugom, bilo u riječi na službenom (poželjno i engleskom) jeziku ili u slici.Ukoliko se radi o mašini ili uređaju sa komplikovanijim i složenijim procesom rada, dobro bi bilo postaviti uputstvo za upotrebu tog sredstva za rad i listu kvarova (troubleshooting) unjegovoj neposrednoj blizini.

Ukoliko se radi o mašini ili uređaju koji predstavljaju opasnost moraju se postaviti odgovarajući

trajni znaci upozorenja ili uputstva.

5. ZAHTJEVI U VEZI SA POGONSKOM ENERGIJOM

Zahtjevi za vrstu i kvalitet pogonske energije su određeni odgovarajućim propisima.Sredstva za rad na električni pogon koja se koriste u mašinskim radionicama, koje su u većini slučajeva opremljene aparatima za varenje koji koriste acetilen i kiseonik, a nerijetko i drugim opasnim materijama, moraju udovoljiti zahtjevima posebnih tehničkih propisa.Sredstva rada koja su pogonjena sa motorom sa unutrašnjim sagorijevanjem moraju biti smještena u posebnu prostoriju sa odvodom ispušnih gasova izvan objekta i dovođenjem svježeg vazduha. Temelji moraju biti takvi da ne prenose vibracije na objekt.

5.1. Rukovanje i upravljanje

Sredstvo za rad mora imati uređaj za puštanje u pogon i zaustavljanje (npr. prekidač, sklopka, pedala, ručica i sl.). Mora postojati način ili uređaj za rastavljanje od izvora energije (zavisno o vrsti energije, npr.prekidač, rastavljač, glavni ventil i sl.).Uređaj za upravljanje mora biti tako konstruisan i smješten da obezbjeđuje radniku fiziološkipoložaj tijela.Sredstvo za rad na kojem postoji opasnost za radnika mora na odgovarajućem mjestu imati uređaj za hitno zaustavljanje kojim se može spriječiti opasnost (npr. STOP prekidač, uže i sl.).Aktiviranjem uređaja za hitno zaustavljanje ne smiju se pojaviti nikakve dodatne opasnosti.Rotorajući dijelovi i zamašne mase koje treba zaustaviti u kratkom vremenu moraju imati uređaj za kočenje.Ukoliko se radi o mašinskoj radionici gdje su neka radna mjesta na visini većoj od 1 m (npr. U mašinskim radionicama  gdje se vrši remont pomoćnih brodskih motora, remont propelera idr.), moraju imati siguran pristup i moraju biti ograđeni čvrstom ogradom visine 1 m.

5.2. Zaštitni uređaji i naprave

Sredstva rada moraju biti tako projektovana i izrađena da onemoguće ulazak bilo kojeg dijela tijela radnika u opasnu zonu, što je najvažniji zadatak primjene mjera i sredstava za zaštitu u mašinskoj radionici.

13

Zaštita zaposlenih na sredstvu za rad obezbjeđuje se konstrukcionim rješenjem sredstva ili njegovog dijela i to:

1. izborom odgovarajućeg konstrukcionog materijala,

2. prikladnim oblikovanjem mašine ili urađaja,

3. zatvaranjem u kućišta pokretnih dijelova, električne opreme i drugih izvora opasnosti

4. ugradnjom izolacijskog materijala za zaštitu od udara električne struje,za

toplotnuizolaciju za zaštitu od buke i vibracija te za zaštitu od jonizacijskog i

nejonizacijskog zračenja,

5. ugradnjom odgovarajuće mehaničke i električne opreme i instalacija (uređaji

zazaštitno blokiranje, uređaji za zaštitu od električnog udara, zaštitu preopterećenja i

dr.)

6. hermetizacijom tehnološkog procesa

7. automatizacijom i daljinskim vođenjem procesa

Za tu namjenu sredstva za rad trebaju biti snabdjevena:

1. zaštitnim napravama,2. zaštitnim uređajima,3. zaštitnim blokadama,4. uređajima za daljinsko upravljanje (za specifična sredstva)

Zaštitne naprave (ograde, kućišta, branici, štitnici i sl.) su djelovi sredstva rada koje onemogućuju ulazak bilo kojeg dijela tijela radnika u opasnu zonu, a štiti radnika i odrasprsnuća, loma, požara, eksplozije, trovanja i sl.

Zaštitne naprave moraju udovoljiti sljedećim uslovima:

1. da su dovoljnočvrste i otporne2. da su izrađene od prikladnog materijala3. da su odgovarajućih dimenzija4. da svojim položajem i izvedbom ne stvaraju nove izvore opasnosti,5. da se mogu skinuti bez upotrebe alata

Zaštitni uređaji su dijelovi sredstva za rad koji služe za zaštitu radnika i koji, izmeđuostalog:1. onemogućavaju ulazak bilo kojega dijela tijela u opasnu zonu (dvoručno upravljanje,

daljinsko vođenje procesa i sl.)2. osigurava sredstvo rada od previsokog pritiska ili previsoke temperature (sigurnosni

ventili, ograničavač temperature – termostat i sl.)3. onemogućava nekontrolisani rad (regulacioni sklopovi, elektromagnetni ventili i sl.)

14

Zaštitne blokade su dijelovi sredstva za rad koji osiguravaju međusobno djelovanje zaštitnihnaprava i zaštitnih uređaja, npr.:

1. ograničenje hoda reznog alata2. ograničenje dizanja tereta3. ograničenje istodobnog izvršavanja više operacija4. nemogućnost pokretanja sredstva rada ako nisu u funkciji zaštitne naprave ili uređaji

5. ograničenje brzine i sl.

Uređaj za daljinsko upravljanje trebaju se na sredstvima za rad izvesti u slučajevima:

1. kada se radi na mašini/uređaju sa toplotnim zračenjem

2. kada se radi sa mašinom/uređajem sa opasnim zračenjem (rentgenski aparati)

3. kada se radi sa mašinom/uređajem koja stvara buku iznad dopuštenog nivoa

4. kada se radi sa mašinom/uređajem, a pritom se u radu oslobađaju različite materije

štetne za život i zdravlje radnika (gasovi, pare, aerosoli i dr.)

5. kada se radi sa specijalnim mašinama kod kojih se daljinskim upravljanjem može

postići bolja preglednost rada, a time i veća sigurnost pri radu.

Kontrolni instrumenti i signalni uređaji

Kada se na sredstvu rada osigurava nadzor nad sigurnim radom kontrolom parametara rada(npr. struje, napona, temperature, brzine i sl.), na sredstvo rada se postavljaju kontrolni instrumenti. Oni se moraju održavati i baždariti u propisanom periodu. Signalni uređaji (npr.zvučni, optički i sl.) upozoravaju radnika na opasnost.

Sredstva rada pri kojima se stvara statički elektricitet

Ako se na sredstvu rada javlja statički elektricitet koji može izazvati eksploziju, požar ili smetnjuu proizvodnji moraju se primjenjivati standardi za zaštitu od statičkog elektriciteta. Zavisno o tehnološkom procesu, koriste se različite mjere i standardi zaštite od statičkog elektriciteta:

1. Uzemljenje

2. Održavanje određene vlage u vazduhu

3. Korištenje antistatičkih premaza

4. Korištenjem poluprovodljivih materijala za podove ili zidove

5. Jonizacija vazduha

Navedene mjere se mogu kombinovati tako da daju najbolje rezultate, a da ne štete tehnološkom

procesu.

15

Sredstva rada pri kojima se oslobađa prašina

Na sredstvima rada kod kojih se pri radu stvaraju određene koncentracije prašine postoje

opasnosti od:

1. eksplozije uslijed stvaranja eksplozivnih smjesa prašine i

2. oboljenja radnika kada rade u prostorijama gdje se stvara prašina iznad MDK4.

Takva sredstva rada trebaju biti smještena u posebnu prostorije ili osigurati efikasni lokalni odsis prašine s mjesta nastajanja opasnih koncentracija prašine. Odsisni uređaj prašine mora biti povezan s uređajem za puštanje sredstva rada u pogon.

Sredstva rada pri kojima nastaju buka i vibracije

Sredstva rada kod kojih se pri radu stvaraju buka i vibracije (razne brusilice, bušilice, sjekači idr.) moraju biti tako izvedena da nivo buke i vibracija bude u granicama zahtjeva propisa obuci i vibracijama.

Ako sredstvo za rad proizvodi buku veću od dopuštene, moraju se primijeniti sve ostale

tehničke mjere za zaštitu radnika:

1. zvučna izolacija

2. smještaj sredstva rada u posebnu prostoriju

3. posebna izvedba temelja sredstva rada

4. izdvajanje radnika u izolacijsku kabinu

5. izdvajanje radnika u drugu prostoriju s daljinskim upravljanjem

Radnicima se moraju osigurati lična zaštitna sredstva za zaštitu sluha i skratiti vrijeme rada u takvim prostorijama prema rezultatima ispitivanja. (frekventna analiza buke sa dopuštenim vremenom izlaganja radnika).Na kraju je potrebno naglasiti da se sve naprave i uređaji koji služe za zaštitu moraju konstruisati i instalirati tako da ne remete proces rada.Pored svih ovih mjera, metoda, pravila i standarda koje se sprovode u cilju zaštite na radu, važi još jedno pravilo, a to je da se moraju maksimalno koristiti odgovarajuća lična zaštitna sredstva i oprema.

6. KALJENJE

Pod termičkom obradom podrazumjeva se proces obrade proizvoda metala i legura pomocu toplotnog uticaja s ciljem promjene strukture građe u čvrstom stanju i poboljšanja mehaičkih, fizičkih, i tehnoloških osobina. Termička obrada je u metaloprerađivačkim preduzećima jedan od najvažnijih tehnoloških zahvata kojim se najčešće presudno utiče na nivo kvaliteta proizvoda.

Kaljenje je jedan od postupaka termicke obrade metala , koji se sastoji iz zagrijavanja čelika na temperaturu 30-50 stepeni Celzijusevih iznad kritične tačke kod Ac3 ( eutektoidnih) i A1,3

16

( nadeutektoidnih čelika), držanja na ovoj temperaturi i brzog hlađenja u vodi, ulju, na zraku ili nekom drugom sredstvu za kaljenje. Najčešće se hladi zajedno sa peći, gdje se peć ugasi sa čelikom koji je još unutar nje.

Radnici u ovakvim industrijama su izloženi velikim opasnostima na radu. S toga se na sve moguće načine pokužava zaštiti zdravlje radnika i povećati njihova produktivnost na radu.

6.1 Opasnosti i mjere zaštite pri radu

U industriji obrade metala u postrojenju termicke obrade metala radi sprečavanja zagađivanja čovjekove životne okoline odvođenje otpadnih tehničkih voda koje sadrže masne, lako zapaljive, otrovne ili agresivne tvari moraju se predvidjeti posebne kanalizacione mrže. Moraju imati ugrađene uređaje za pročišćavanje, odmašćivanje ili neutralizaciju voda prije njihovog ispuštanja u gradsku kanalizacionu mrežu ili septičku jamu. Otpadne tehničke vode pri čijem miješanju može doći do kemijskih reakcija i stvaranja otrovnih tvari ili eksplozivnih spojeva moraju se odvoditi u neutralizacione jame posebnim kanalizacionim cijevima koje moraju biti položene u zemlju.

Sve otpadne vode moraju se učiniti neškodljivim prije puštanja u kanalizaciju. Nije dozvoljeno odvođenje otpadnih tehničkih voda iz kruga organizacije u gradsku kanalizacionu mrežu, rijeke, jezera, more, kanale i slično, bez prethodnog pročišćavanja. Radi odstranjivanja štetnih otpadaka i njihovog deponiranja mora se izabrati mjesto koje mora biti uređeno tako da se isključi mogućnost zagađenja zemljišta, podzemnih voda i čovjekove radne i životne okoline. Razvod energetskih instalacija elektrike, plina, pare, komprimiranog zraka, ulja i sl. do pojedinih potrošača u krugu organizacije potrebno je voditi izvan prometnica i drugih opasnih mjesta tako da su trajno zaštićene od mehaničkog oštećenja.

Instalacije moraju biti postavljene na mjestima koja isključuju mogućnost da se na njih razlije rastaljeni metal ili šljaka. Predmetne instalacije postavljaju se pod zemlju ili na visinu izvan manevarskog prostora dizalica i drugih transportnih sredstava u skladu s posebnim propisima. Priključivanje crijeva pneumatskih alata za crijevne izvode zračnih vodova i njihovo skidanje može se vršiti samo poslije obustavljanja dovođenja zraka. Pričvršćivanje crijeva za priključke cjevovoda i alata mora se vršiti odgovarajućim stezačima. Regulaciona armatura cjevovoda mora se postaviti na sigurna i dostupna mjesta za opsluživanje ili se mora osigurati daljinsko upravljanje. Na mjestima gdje su postavljene armature sa stalnim opsluživanjem mora se osigurati odgovarajuće osvjetljenje. Zabranjena je ugradnja sistema vodenog i parnog grijanja u prostorijama gdje se proizvode i skladište aluminijske, magnezijske i druge egzotermne smjese kao i metalni natrij, kalij i druge tvari koje se u kontaktu s vodenom parom razlažu uz eksploziju ili dolazi do paljenja. Ugrađivanje cjevovoda koncentriranih kiselina na mjestima rada i prolazima nije dozvoljeno.

Ugrađivanje cjevovoda za transport zapaljivih, otrovnih i nagrizajućih tvari nije dozvoljeno

17

preko pomoćnih i administrativnih prostorija, razvodnih uređaja, elektroenergetskih prostorija i sistema za ventilaciju. U proizvodnim i skladišnim prostorijama gdje se nalaze otrovne tvari kao i tvari koje stvaraju eksplozivne koncentracije plinova, para ili prašine mora se vršiti stalna kontrola radne okoline. Komandni pultovi, gdje se javljaju povećane štetnosti i opasnosti, moraju se smjestiti u posebne kabine u kojima su osigurani propisani radni uvjeti. Komandni mehanizmi uređaja i sistema transporta moraju imati sigurnosne uređaje za blokiranje kojima se osigurava propisani redoslijed operacija. Radnicima organizacija je dužna osigurati korištenje osobnih zaštitnih sredstava, uređaja i naprava prema utvrđenim vrstama i opsegu opasnosti pri obavljanju određenih poslova.

Slika 6. Sredstva za zastitu na radu

Transporteri sirovina čija cijela dužina trake nije vidljiva s mjesta uključivanja u pogon, moraju biti opskrbljeni sigurnosnom sajlom za isključivanje koja je postavljena cijelom dužinom transportera. Transporteri moraju biti opskrbljeni zvučnom ili svjetlosnom signalizacijom, kojom se objavljuje puštanje transportera u rad. U cilju sprečavanja prodiranja prašine iz prijemnih bunkera u drobilicu ili miješalicu ne smiju se bunkeri pri ispuštanju sirovine potpuno isprazniti.

Dodavanje materijala u drobilicu, uređaj za mljevenje i transport usitnjenog materijala mora biti mehanizirano. Uključivanje u rad drobilice i uređaja za mljevenje mora biti blokirano startnim uređajima napajača kojima se onemogućuje dovođenje materijala u ove uređaje za vrijeme pogona. Uređaji za uključivanje u rad sistema za drobljenje i mljevenje moraju biti blokirani na način da se ti uređaji ne mogu pustiti u rad bez uključenih uređaja za vlaženje materijala ili vlažno otprašivanje pri drobljenju i mljevenju. Prije ulaska radnika u drobilicu ili uređaj za mljevenje radi čišćenja, pregleda ili popravka, elektromotorni pogon mora biti isključen, a na uređajima za uključivanje moraju biti postavljeni znakovi upozorenja sa naznakom zabrane uključivanja zbog popravka.

Uključivanje uređaja za drobljenje ili mljevenje smije vršiti samo rukovaoc odnosnog uređaja. Isključivanje drobilice ili miješalice iz pogona (osim u slučajevima kvarova) dozvoljeno je samo onda kada je cjelokupan materijal prerađen, a dodavač materijala prethodno ispražnjen i isključen. Pri ulasku u drobilicu ili miješalicu radnici moraju koristiti

18

sigurnosne pojase i druga odgovarajuća osobna zaštitna sredstva. Preglede i popravke unutrašnjih dijelova drobilice ili miješalice vrše najmanje dva radnika od kojih se jedan nalazi nad otvorom za punjenje a čiji je zadatak da osigura siguran rad. Pri obavljanju radova postavljaju se privremeni drveni poklopci nad otvorom za punjenje drobilice ili miješalice radi sprečavanja slučajnog upadanja stranih predmeta. Kod drobljenja materijala pri čijem se mljevenju može stvoriti eksplozivna smjesa moraju se poduzeti mjere zaštite od eksplozije. Zabranjeno je uzimanje uzoraka iz mlina kada je u radu. Razmak između osi rotacionih sušara mora biti najmanje tri promjera najvećeg bubnja, a razmak od čeone strane ložišta sušare do zidova zgrada mora iznositi najmanje 5 m. Rotacione sušare moraju biti opskrbljene uređajima za usisavanje plinova i hvatanje prašine. Svi otpadni plinovi prije puštanja u atmosferu moraju se prečistiti.

Prije puštanja postrojenja za prženje u rad potrebno je provjeriti: - opće stanje i sigurnost cjelokupnog postrojenja, - sistem za hlađenje vodom, - ispravnost mjerno-regulacionih instrumenata i sigurnosne instalacije.

U pogonima pržionice, zbog mogućnosti pojave povećanih koncentracija sumpor-dioksida, svaki radnik mora imati kod sebe sredstvo za zaštitu organa za disanje. Za vrijeme rada uređaja za sinterovanje (aglomeraciono prženje) nije dozvoljen prilaz radnicima u opasnu zonu uređaja.

Radi sprečavanja mogućih kvarova kojima se ugrožava sigurnost radnika na radu, sistemi za hlađenje peći moraju imati kontrolnu-mjernu instrumentaciju sa signalizacijom i blokadom kojom se u slučaju povišenih temperatura isključuje pogon. Cjevovod za dovođenje zraka u peć mora imati sigurnosni uređaj kojim se sprečava prodiranje plina iz peći u slučaju prestanka upuhivanja zraka. Instalacija za dovođenje zraka u peć mora biti opskrbljena zvučnom i svjetlosnom signalizacijom. Prije puštanja peći u rad treba provjeriti hermetičnost rashladnog sistema u peći. Dovođenje materijala do plamenih peći mora se vršiti transporterima zatvorenog tipa ili na drugi način kojim se osigurava siguran rad radnika. Sistem za transport mora imati sigurnosne uređaje za blokiranje kojima se osigurava propisani redoslijed operacija, ako se dovođenje materijala do plamenih peći vrši transporterima zatvorenog tipa. Šaržiranje peći mora biti mehanizirano, a brtvljenje izvedeno tako da se onemogući oslobađanje prašine i plinova. Šaržiranje ljevaoničkih peći malog kapaciteta može se vršiti i ručno. Dovod zraka, kisika i goriva mora imati automatsku blokadu kojom se isključuje dovod kisika i goriva u peć u slučaju kvara na sapnicama i mlaznicama.

Peći moraju biti opskrbljene uređajima za odvod plinova koji omogućavaju stalan podtlak u peći. Širina slobodnih prolaza oko peći mora biti najmanje 3 m. Uklanjanje naljepaka, ozidavanje i popravak peći može se vršiti ako temperatura u peći nije veća od 313 °K (40 °C). U izvanrednim slučajevima, kada je potrebno obavljati manje zahvate u peći pri temperaturi većoj od 313 °K, organizacija je dužna propisati posebna uputstva za rad kojima se osigurava rad na siguran način. Na platformama električnih peći smiju se nalaziti samo neposredni izvršioci. Zabranjeno je unošenje vlažnog i nauljenog materijala u peći.

19

Slika.7 Pržionica

Elektropeći se moraju isključiti iz pogona u sljedećim slučajevima: 1. ako se utvrdi oštećenje vodiča različitih faza ili mogućnost spoja elemenata pod naponom sa metalnom konstrukcijom koji bi doveli do kratkog spoja, 2. pri nestanku vode za hlađenje u sistemu za dovod , 3. kod loma elektrode, 4. u svim slučajevima kada daljnji rad peći može da utječe na sigurnost radnika na radu.

Dodatna šaržiranja peći mogu se obavljati samo kada je peć isključena. Sistem za hlađenje elektropeći vodom mora biti hermetičan i opskrbljen automatskom kontrolom i signalizacijom. Podizanje i spuštanje elektroda kroz poklopac elektrolučne peći mora biti mehanizirano i upravljano sistemom daljinskog upravljanja. Mehanizam za podizanje i spuštanje elektroda mora biti opskrbljen krajnjim isključivačima. Metalne konstrukcije i platforme elektropeći moraju biti zaštićene od previsokog napona dodira. Svi otvori na peći moraju biti zatvoreni poklopcima osim u toku šaržiranja peći, metalurške obrade.

Pod oko peći mora biti ravan, bez rupa i pukotina i izrađen od vatrostalnog materijala. Unutrašnje površine prostorija i objekata u kojima se obavljaju procesi metalurgije moraju biti obrađeni posebnim premazima radi kompaktnosti i izbjegavanja hrapavih površina.

Prostorije u kojima su smješteni strojevi moraju imati izveden sistem opće i posebne ventilacije kojim se osigurava usisavanje prašine, plinova i dima, tako da njihova koncentracija bude ispod maksimalno dozvoljene koncentracije propisane po standardu.

Sistem za odvođenje prašine na oruđima za rad mora biti povezan s uređajem za uključivanje oruđa za rad tako da se oruđe za rad ne može staviti u pogon ako sistem za otprašivanje nije uključen.

20

7. OPASNOSTI I MJERE ZAŠTITE PRI SJEČENJU,GLODANJU I BRUŠENJU

Radnicima koji obavljaju određene poslove odnosno radne zadatke moraju se osigurati odgovarajuća osobna zaštitna sredstva prema vrsti posla koji obavljaju i utvrđenim štetnostima, a radnici su dužni da ih namjenski upotrebljavaju i da ih održavaju u ispravnom stanju.Sva mjesta, na kojima može doći do pada radnika u dubinu kao što su bazeni, jame, kanali i sl. moraju biti ograđena, a pri radu noću i osvijetljena svjetlošću jakosti najmanje 30 luxa.Sigurnosnom ogradom moraju biti ograđena i mjesta na kojima su smješteni spremnici i posude koje sadrže vruće, jetke i otrovne tvari, kao i druga mjesta na kojima može doći do ugrožavanja života i zdravlja radnika.

Strojevima smiju rukovati samo oni radnici koji su osposobljeni za obavljanje tih poslova na siguran način kojim se osigurava rad bez ugrožavanja vlastitog i tuđeg života i zdravlja. Dijelovi strojeva koji se pokreću, osim reznih alata i transportnih traka, moraju biti ograđeni sa svih strana. Ručni alati na mehanizirani pogon moraju imati uređaj za zaustavljanje kojim se zaustavlja pogon pri ispuštanju alata iz ruku. Strojevi i uređaji koji se u toku rada premještaju moraju se prije početka rada na određenom mjestu na siguran način učvrstiti. Pri obradi kratkih i uskih komada moraju se upotrebljavati posebne pomoćne naprave za njihovo potiskivanje i pridržavanje. Prije početka rada na stroju, radnik mora provjeriti da li je alat stroja ispravan, pravilno postavljen i sigurno pričvršćen, te da li su zaštitne naprave ispravne, dobro postavljene i sigurno pričvršćene. Na stroju smiju biti postavljeni samo oni alati koji se koriste za određenu tehnološku obradu materijala.

Alati koji nisu potrebni u fazi rada stroja moraju se sa stroja skinuti i odložiti na odgovarajuće mjesto. Brzina obrade na stroju mora biti određena prema karakteristikama stroja, alata i materijala kojim se obrađuje. Pričvršćivanje i skidanje alata sa stroja smije se obavljati samo uz pomoć za to predviđenog alata prema uputama za rukovanje i održavanje stroja.

7.1. Sječenje

Mehaničke škare : visina ograde treba da odgovara debljini komada koji se reže.Stroj se ne smije stavljati u pogon dok predmet rada nije dobro ispravno namjesten.Valja paziti na dobru rasvjetu.

Ručne kružne pile moraju imati pokretnu zaštitnu napravu koja pri praznom hodu pokriva cijeli obod lista pile.Debljina razdvojnog klina na stolu kružne pile mora biti manja od širine reza, a najmanje za 1/4 veća od debljine lista pile.Razdvojni klin mora biti postavljen tako da mu vrh ne bude niži od dna najvišeg zupca pile.Razdvojni klin mora biti podjednako udaljen od vrhova zubaca pile.Udaljenost ne smije biti veća od 10 mm niti manja od 3 mm. Ako se na kružnoj pili koriste listovi pila različitih promjera, moraju se postavljati razdvojni klinovi odgovarajućih dimenzija s mogućnošću horizontalnog i vertikalnog namještanja i sigurnog učvršćenja.

21

Uređaji za podizanje i spuštanje lista kružne pile i zaštitne kape moraju se ugraditi prema uputama proizvođača tako da se omogući siguran rad radnika. List kružne pile iznad i ispod radnog stola mora biti pokriven zaštitnom napravom osim onog dijela kojim se neposredno reže. Zaštitna naprava lista kružne pile mora biti učvršćena tako da se za vrijeme rezanja ne može pomicati uzduž ni okomito na list pile. Zaštitna naprava lista kružne pile mora biti postavljena tako da ne umanjuje vidljivost rezanja ali najviše do 6 mm iznad predmeta koji se obrađuje.

Ako je predmet koji se obrađuje neravan, zaštitna naprava postavlja se na visinu prema najvišem dijelu predmeta. Širina raspora u stolu kružne pile mora biti za 1 - 3 mm šira od širine razvoda zubaca pile. Pri rezanju materijala koji je se u toku obrade može pomicati odnosno okretati mora se koristiti naprava za sprečavanje okretanja odnosno prevrtanja materijala.

Slika 8. Kružna pila

Kružne pile s više listova i automatskim posmakom materijala moraju imati uređaj za zaštitu od povratnog udarca.Članci u zaštitnoj napravi protiv povratnog udarca odbačenog materijala ne smiju biti od mekog ili krtog materijala, a njihova širina ne smije biti veća od 10 mm. Potisni valjci za automatsko pomicanje materijala na kružnu pilu moraju biti zaštićeni čvrstim oklopom.List kružne pile s njihalicom mora biti pokriven čvrstom zaštitnom kapom do visine rezanja.Poprečni hod klatne i povlačne pile mora biti ograničen tako da list pile ne može prijeći kraj radnog stola.List tračne pile mora biti pokriven zaštitnim oklopom po cijeloj dužini, osim dijela kojim se reže, najviše do 6 mm iznad predmeta koji se obrađuje.

22

Slika 9. Tračna pila

Zaštitni oklop mora na siguran način sprečavati iskakanje lista pile ili njegovih dijelovi.Pomična zaštitna naprava lista pile od oklopa vodećeg kola lista pile do predmeta obrade, mora biti izvedena tako da se može sigurno namještati i mehanički učvrstiti na odabrani položaj. Ručno podešavanje vodilice lista tračne pile može se vršiti samo dok pila nije u radu.Pri rezanju neravnog materijala moraju se koristiti uređaji koji sprečavaju okretanje odnosno prevrtanje materijala za vrijeme obrade.

7.2. Glodanje

Kod brzohodnih glodalica mora se upotrebljavati specijalni alat namijenjen za velike obodne brzine, a dimenzije alata moraju biti u skladu s karakteristikama strojeva.Na glodalici je zabranjena upotreba osovinskog nastavka - trna bez upotrebe gornjeg ležaja, osim ako je konstrukcijom stroja od proizvođača predviđena upotreba osovinskog nastavka - trna bez gornjeg ležaja.Obrada materijala smije se vršiti samo okruglim glavama - držačima noževa, osim ako je proizvođač stroja predvidio drugačije.

Rotirajući alat kod radova sa ili bez vodilice mora biti zaštićen odgovarajućom zaštitnom napravom. Glava lančane glodalice mora biti prekrivena zaštitnim oklopom do najnižeg položaja.Zaštitni oklop ne smije dodirivati lanac sa strane vodilice.Predmet obrade se ne smije pridržavati rukom, već mora biti učvršćen držačem.Alat nadstolne glodalice mora biti zaštićen odgovarajućom zaštitom.Svi alati strojeva za čepovanje moraju biti zaštićeni osim na mjestu rezanja. Hod gornjeg i donjeg alata mora biti podešen tako da onemogući zadiranje jednog alata u drugi.Kod obrade metala nepravilnog oblika mora se koristiti naprava za vođenje predmeta.

23

Slika 9. Glodalica

7.3. Brušenje

Opasnosti nastaju od letećih čestica materijala i brusnog kola te sitne prašine, zatim od rasprsnuća brusnog kola i dodira s njime. Glavne zaštitne mjere sastoje se u upotrebi zaštitnog oklopa, prirubnica brusnog kola propisane kvalitete i dopuštene obodne brzine. S obzirom na posebnu opasnost od brusilice postoji prilično opsežna literatura o zaštitnim mjerama.Zaštitni oklop zaštićuje od letćih čestica materijala i od sitne prašine. Prirubnice služe samo kao držači brusnihkola, a upotrebljavaju se jedino u sklopu sa zaštitnim oklopom. Promjer prirubnica za suho brušenje i kod brusova od korunda mora iznositinajmanje 1/3 a kod brusova za mokro brušenje najmanje ¼ promjera brusa . Ako je obodna brzina brusa veća od 11m/s , promjer prirubnice mora iznositi najmanje polovinu promjera brusa. Pokretni i nepokretni valjci na cilindričnim brusilicama kao i brusna traka moraju biti zaštićeni i od slučajnog dodira po cijeloj dužini.

 Kod tanjurastih i drugih brusilica dio brusne ploče i njen obod koji se ne upotrebljava mora biti zaštićen oklopom, a radni stol mora biti što bliže primaknut brusnoj ploči.Kod rada na tračnim brusilicama mora se na pogonskom i vodećem kolu brusne trake izvesti zaštitna naprava s ugrađenim mehaničkim sistemom za odsis brusne prašine.Hod radnog stola mora biti mehanički osiguran od mogućnosti ispadanja iz vodilice.

24

Slika 10. Brusilica

Za kombinirane strojeve za obradu metala i sličnih materijala na kojima se obavlja više radnih operacija primjenjuju se pravila zaštite na radu propisana za svaku pojedinu radnu operaciju.Kod rada na kombiniranom stroju za obradu metala i sličnih materijala i ako se kod izvođenja radnih operacija koriste pojedini alati, moraju se alati koji se pri obradi ne koriste, zaštititi ili skinuti.

8. OPASNOSTI I MJERE ZAŠTITE PRI ZAVARIVANJU

Radovi zavarivanja,toplotnog rezanja i lemljenja mogu se obavljati samo na mjestioma pripremljenim u skladu sa propisanim normativima tehničke i protivpožarne zaštite. Oprema,aparati, uređaji i prateće instalacije za zavarivanje mogu se upotrebljavati samo ako su ispravnom stanju i prilagođeni važećim tehničkim propisima. Mjesta za zavarivanje mogu da budu stalna i privremena. Stalna mjesta za zavarivanje su ona mjesta na kojim se , u tehnološkom procesu proizvodnje ili u radionicama, zavarivanje oavlja stalno ili sa kratkim prekidima. Privremena mjesta za zavarivanje su mjesta na kojima se zavarivanje obavlja prema potrebi i u vrijeme određeno u odobrenju. Zavarivajne mogu da obavljaju radnici stručno osposobljeni za rukovanje i upotrebu opreme za zavarivanje i upoznati sa propisanim mjerama zaštite na radu koje treba preduzeti prilikom zavarivanja. Ruzkovodilac radova ne smije dozvoliti da zavarivanje obavljaju rradnici koji ne ispunjavaju propisane uslove. Neposredno odgovorna lica moraju prethodno da budu upoznata sa zakonskim obavezama, odgovornošću i mjerama zaštite od požara i eksplozije, kao i sa drugim mjerama koje treba preduzeti prilikom korišćenja opreme za zavarivanje i izvođenje radova.

Stalna mjesta za zavarivanje moraju da budu prostorno požarno izdvojena. Ako se u tehnološkom procesu proizvodnje koriste zapaljivi materijali, zapaljive tečnosti ili gasovi, stalna mjesta za zavarivanje moraju da budu izdvojena kao poseban požarni sektor, tako da zidovi, vrata, pod i tavanica obezbjeđuju otpornost na vatru najmanje 2 sata. Kada su stalna mjesta za zavarivanje u radionici, radionica mora da bude požarno izdvojena od drugih prostorija ili

25

objekata i sagrađena od ne zapaljivog ili teško zapaljivog materijala, sa ne zapaljivim podom i tavanicom, propisno izvedenom gromobranskom i električnom instalacijom i uređajima za ventilaciju.Zavarivanje na privremenim mjestima može se obavljati samo poslje pribavljenog odobrenja, koje izdaje ovlašteni radnik organizacije udruženog rada, druge samoupravne organizacije i zajednice, gdje se obavljaju radovi zavarivanja. Odobrenje se izdaje na osnovu privremenog zahtjeva izvođača radova zavarivanja.

8.1. Gasno zavarivanje

Prilikom rukovanja sa punim buradima

Ne otvarati ih nikad čeličnim sjekačem jer postoji opasnost da se pojavi varnica i dođe do eksplozije. Umjesto njega, upotrebljavati alat izrađen od mesinga ili bronze. Tokom pražnjenja skupiti ostatke kalcium karbida (občno u prahu) u neko posebno bure. Nikako ih ne bacati na pod, jer on može i da se ovlaži. Tako skupljen prah potapati u sud sa velikom količinom vode, pod uslovima da se sud nalazi u prinudno provjetravanoj prostoriji ili slobodnom prostoru, koji je udaljen od bilo kakvog plamena.

Prilikom rukovanja sa praznim buradima

Skladištiti praznu burad tek pošto suprethodno oprani. Burad ne treba koristiti kao sjedište prilikom zavarivanja ili toplotnog rezanja gasnim plamenom jer mješavina vazduha i acetilena, stvorena dodirom zaostalog kalcijum karbida sa vlagom, može da eksplodira u dodiru sa varnicom istopljenog metala. Ukoliko se burad upotrebljavaju moraju da budu obavezno prethodno oprana.

Prilikom puštanja u rad razvijača acetilena treba:

- Često prati metalnu korpu za kalcijum karbid ( kontaktni razvijač) ili kutiju (razvijač sa kapanjem vode na karbid) da bi se odstranio stvoreni kreč,

- Mjenjati vodu prilikom svakog punjenja razvijača,

- Redovnopregledati cjevovode i ventile koje kreč može da zapuši

Nikad ne treba ispuštati vodu iz razvijača koji je napunjen gasom, sa ciljem da se izbjegne zamrzivanje. Tokom rada razvijača, također, postoji opasnost od stvaranje eksplozivne smjese. Zbog toga, preduzimati određene mjere predstrožnosti: čistiti razvijač poslje svakog punjenja kalcijum karbidom;stalno projetravati prostorije u kojima se nalaze razvijači;predvidjeti,kada je to moguće, odstranjivanje razvijenog gasa;nikad ne treba prilaziti razvijaču, naručito ako je otvoren, sa ne zaštićenom svjetiljkom ili plamenom; obavezno zabraniti pušenje u okolini razvijača; nikad ne treba odmrzavati razvijač plamenom.

Ne treba otvarati razvijač sve dok se gas sasvim ne odstrani. Također, ne treba ga otvarati prilikom ponovnog punjenja, npr.,ukoliko se na udaljenosti od 5m nalazi plamen ili vatra. Ne

26

treba utvrđivati propustljivost suda razvijača plamenom. Bezopasna je metoda provjere propustiljivosti sapunicom. Ne treba otpušavati razvodnu mrežu acetilena mlazom kiseonika. Na žalost, i pored preduzimanja svih mjera predstrožnosti prilikom puštanja u rad i tokom rada, nije isključena mogućnost pojave opasnosti. Da bi se opasnost svela na minimum, izrričito je zabranjeno da ne stručna lica projektuju nove ili održavaju već gotove razvijače. Isto tako zabranjene su bilo kakve dorade djelova, pa čak i ne predviđen način rukovanja sudom(kod prenosnih razvijača), npr. Tumbanj, jer može da dođe do neželjenih promjena njegovih karekteristika, kao što je opasno povećanje količine razvijenog gasa.

Razvijači acetilena i acetilenske stanice

Pregledi i ispitivanja opreme i oruđa za proizvodnju i punjenje acetilena u sudove, acetilenskih stanica za proizvodnju i razvođenje acetilena, kao i podstanica z napajanje i razvijanje acetilena vrši se:

- Prije puštanja u pogon,

- U roku od 3 godine od predhodnog ispitivanja za razvijače ( generatore) acetilena kompenzaciono-sabirne sudove, kompresore i njima pripadajuću opremu i pumpe rastvarača,

- U roku od 6 godina od predhodnog ispitivanja za sve vrste ostalih sudova, kolektore, cjevovode sa priključnim radnim mjestima za potrošače i stanice za rastvarač acetilena

Pokretni razvijači acetilena sa punjenjem do 10 kg kalcijum-karbida u jednoj sarži ispituju se u roku od godinu dana do predhodnog ispitivanja. Pod acetilenskom stanicom podrazumjevaju sei cjevni vodovi za kiseonik i njima pripadajuća armatura, a ako se razvođenje kiseonika vrši sa centralnog mjesta pomoću boca sa kiseonikom, smještenih u posebnoj prostoriji.

Opasnosti od eksplozije smjese gasova

ACETILEN + VAZDUH

ACETILEN + KISEONIK

Najveća opasnot prijeti pri nižem sadržaju acetilena 7 – 13% u smjesi sa vazduhom, odnosno oko 30% u smjesi sa kiseonikom dakle u uslovima koji se prakično najčešće stvaraju a koje bi obavezno trebalo izbjeći prilikom zavarivanja sudova.

Pravila ponašanja kod upotrebe boca sa acetilenomi kiseonikom

Radnici koji vrše zavarivanje upotrebom boca acetilenom i kiseonikom moraju da se pridržavaju sljedece pravila:

- Prilikom korištenja acetilena iz boce,otvaranje ventila mora da bude lagano i do kraja,

27

- Prilikom postavljanja reduktora pritiska na bocu sa kiseonikom, za pitivač i navoj, kao i alat i ruke radnika ne smiju da budu zaprljane masnim materijalima,

- Boce moraju da budu zaštićene od dejstva sunčevi zraka

- Boce se ne smiju zagrijavati preko 35⁰C

- Boce se nesmiju kotrljati niti skladištiti u horizontanlnom položaju

- Boce moraju da budu zaštićene od pada pomoću obujnica ili lanca

Parove boca treba stavljati tako da se redukcioni ventili ( proširivači) ne nalaze između boca. Na taj način ne mogu da se sudare niti oštete. Osim toga, u slučaju nekog paljenja gasa u ventilu, neće biti dovedena u opasnost druga boca.

Plaminski osigurač potpuno zaštićuje kompletni uređaj za gasno (acetilensko-kiseonično) zavarivanje.U slučaju eksplozije gasne smjese u gorioniku on sprečava udar gasa u dovodnu gumenu cjev, a plamen gasi ugrađena cjevčica na principu Davyjeve svjetiljke. Istovremeno, plamenski osigurač sprečava zavarivanje sa preniskim pritiskom, jer isti mora premašiti 0,03 atm.

Porast toplote za bocu pod pritiskom predstavlja povišenje pritiska. Povišenje toplote prema tome, predstavlja, opasnot od eksplozije! Pune boce uvjek štititi od jake vrućine! Boce moraju da budu na rastojanju najmanje 5m od grejnih uređaja, odnosno 10m od otvorenihizvora vatre!

Slika 11. Sigurno pričvršćene boce kod gasnog zavarivanja

Prije isključivanja redukcionog ventila, slavinu boce nakratko vrijeme otvoriti. Prljavština i vlakna od zapeetivača bivaju oduvana. Gasni mlaz nikad ne upravljati na čovjeka! Također, ne treba upravljati mlaz na druge boce pod pritiskom. Armature za gas su precizne naprave. Težina smotanih gumenh crijeva i gorjenika može da ošteti redukcione ventile, a pokazivanje

28

manometara da učini pogrešim. U tom neredu ventii mogu da se ne primjećeno otvore ili da promjene podešene veličine pritiska. Stoga: koristiti posebno napravljene oslonce za gumena crijeva, kao i za prenosna kolica. U slučaju sumnje da li gori gas ili kiseonik izlazi iz boce nikad ne probati plamenom! Treba četkicom namazati sumnjivo mjesto sa sapunicom ili drugim sredstvima koje pjeni. U takvom slučaju zamjeniti zaptivač ili pritegniti slavinu. Ne primjenjivati nikakvu silu! Crijeva za gas, kao pokretni dio uređaja za gasno zavarivanje,naručito su izložena opasnostima. Crijevo treba da je dugačko najmanje 3 m.

Boca koja se prevrne uvjek prestavlja opasnost. Teška boca prilikom pada može nekog da povrijedi. Armature mogu da se oštete i da više ne zaptivaju. Prilikom pada sa veće visine boca može čak da eksplodira. Boca za gas protiv pretvaranja uvjek treba osigurati lancima obujnicama, pričvršćenim za zid ili posebnim staklom.

Zavarivač ili rezač ne treba da imaju direktan dodir sa crijevima za gasove. Npr.,može se desiti nepredvidivo cimanje koje, usljed nesigurnog stajanja zavarivača, može da dovede do pada ili eventualno propuštanje gasa na nezapitvenim mjestima izazove natapanje njegovog odjela kiseonikom ili gorivim gasom. Naručita opasnost postoji od mogućeg povratnog udarca! Iz toga razloga po pravilu, nikad ne stavljati crijeva za gas preko ramena.

Gorionici za zavarivanje i toplotno rezanje koji su preko gumenih crijeva vezai sa bocama za gas, ne smiju nikada da se stave u neki sanduk ili sud. Hrđavi zapitveni ili neprimjetno malo otvoreni gasni ventili propuštaju gas. Sud se može napuniti mješavinom gorivi gas- vazduh, koja je sposobna da eksplodira.

Crijeva za gas po mogućnosti ne treba polagati preko saobraćajnog puta u radionici ili na gradilištu. Ako se to ne može izbjeći, crijeva za gas treba zaštititi pomoću posebnih mostiva za crijeva za gas. Svaki dio prostorije treba da ima posebna vrata sa spoljne strane, koji nisu povezani međusobno, niti sa zavarivačkom radionicom. Zavarivačka radionica mora da bude odvojena od prostorije za smještaj- čuvanje gasova- protivpožarnim zidom, sa minimalnom vatrootpornošću od 2 časa.

Svaki zavarivački posao predstavlja izvjesnu opasnost od požara. Prije svakog zavarivanja treba ispitati kuda rastopljene metalne čestice mogu da se otkotrljaju. Kod preduzimanja mjera predostrožnosti, misli na ugroženi domet u prostoru ispod radnog mjesta.Potraži sve otvore prolaze i pukotine i dobro ih zatvori. U slučaju zavarivanja cjevovoda, nedostaje u unutrošnjasto cjevi potrebna količina kiseonika iz vazduha. Tek iza kraja cijevi nastaje plamen kada ostatak gasa koji je još sposoban da sagorjeva i još uvjek zagrijan iznad tačke paljenja izađe u slobodan prostor. Taj plamen prestavlja opasnost od požara, koji je udaljen od mjesta zavarivanja i u nekim slučajevima može da se nalazi u drugoj prostoriji.

29

8.2. Električno zavarivanje

Opasnosti prilikom zavarivanja otkrivenim električnim lukom:

- Od samog uređaja za zavarivanje, odnosno električnog napona

- Od električnog luka kao izvora svjetlosnog zračenja

- Od električnog luka kao izvora toplote

- Od razvijenih gasova, dimova, metalnih para i sl.

Prilikom zavarivanja elek. lukom postoji mogućnost da dođe do nesreće. Uzrok nesreće može da bude sam uređaj za zavarivanje ( odnosno električni napon ), zatim električni luk kao izvor zračenja i električni luk kao izvor toplote.

Slika 12. Zaštita kod električnog zavarivanja

Nesreće od električne struje

Opasnot za zavarivača može biti ne samo napon u električnoj mreži nego i napon praznog hod aizvora struje za zavarivanje ako on iznosi više od 42V, a zavarivač je „dobro uzemljen“ ili ako pri dobroj sopstvenoj izolaciji dospije u kolo struje između komad akoji se zavaruje i ručnog kabla, za zavarivanje ili pak između 2 kabla za zavarivanje. Potrebno je obratiti pažnju da svi metalni djelovi, koji su pod naponom,budu dobro pokriveni. Priključak na elktričnu mrežu se, po

30

pravilu, obavlja preko utikača, koji mora biti mehanički otporan i dobro izolovan od dodira. Priključak sa strane mreže vrši se preko stege koja je, također moraju biti pokrivene radi osiguranja protiv dodira. Kućište aparata treba da je stalno uzemljeno, jer ma kakav spoj sa njim može imati opasne posljedice, naručito ako zavarivač dođe u dodir s jedne strane sa tjelom mašine, a sa druge strane, ne zaštićenim ( ne izolovanim) držačem elektrode, tako da mu struja prođe kroz tjelo. U slučaju priključka sa utikačkom kutijom, uzemljenje se postiže zasebno žilom u dovodnom kablu

Zavarivanje u zatvorenim-skučenim prostorima

Prilikom radova u rezervoarima(npr.kotlovima), cijevnim vodovodima i sl. I u slučaju radova u postrojenjima gdje je prostor skučen dozvoljeno je raditi samo jednosmjernom strujom . U se praksi za povećanje sigurnosti prilikom ovakvih radova najčešće koriste zavarivački pretvarač il ispravljač na nižim naponom praznog hoda. Na kućištu ovih aparat treba da je utisnuta posebna oznaka. U slučaju transformatora, koriste se oni sa zaštitnim prekidačem koji viši napon praznog hoda, najkasnije poslje 0,2 s uspostavljanja električnog luka, snižavaju na najviše 42V. Ovakav parat mora biti obilježen na vidnom mjestu oznakom 42V a isto tako snadbjeven kontrolnim uređajem sa svjetlećom sijalicom koja pokazuje da zaštitni uređaj funkcioniše.

U slučaju radova u uskim, vlažnim ili pregrijanim prostorijama, moraju se koristiti izolovane podloge i podmetači, zatim kožne rukavice ili iz drugih materijala, koji izoluju tjelo prema podu, zidovima, djelovima aparata pod naponom ili slično. Pri ovakvim otežanim uslovima rada mora se obratiti posebna pažnja da priključak zavarivačkog kabla bude dobro pokriven i da na izolaciji nema oštećenih mjesta. Ogoljela mjesta predstavljaju za zavarivača veliku opasnost. Popravak oštećenog kabla uvijanje izolacionom trakom je nedovoljno. Danas se sve više koristi postupak popravke „suhim vulkaniziranjem“ , za neposrednu primjenu na licu mjesta .

Opanost od zračenja

Električni luk odaje svjetlosne zrake koje na oko djeluju kao jaka sunčeva svjetlost. A ova svjetlost je zasljepljujuća. Osim vidljivih zrakova, iz električnog luka zrače nevidljivi zraci zv. Infracrveni i ultraljubičasti zraci. Toplotni zraci izazivaju povećanje temeperature. Ako ovi zraci djeluju na oko duže vrijeme javit će se povećanje temperature rožnjače i zjenice na 40⁰C i više , što može vremenom da izazove ozbiljna oboljenja očiju ( katarakt).

Iz ovog razloga obavezno je korištenje ručne zaštitne maske ili pokretne naglavne zaštitne zavarivačke kacige sa standardizovanim zatamnjenim zaštitnim staklom. Upotrebom pokretne naglavne zaštitne kacige, elektrolučni zavarivač ima neuporedivi preimućstva, jer mu se oslobađa ljeva ruka ( ili desna) koju može upotrijebiti u druge svrhe. Ispred skupog zaštitnog stakla stavlja se, da bi se uštedili izdatci zbog češćih izmjena stakla, bezbojne pločice od običog prozorskog stakla, koji se mjenjaju kad se oštete il jako zaprljaju usljed brizganja. Prilikom

31

zavarivanja u zaštitnim gasovima zračenje je naručito jako. Ovdje se često koriste stakla sa odsjajem koja odbijaju jedan dio zrakova. Ručna zaštitna maska je prevaziđena.

Posredni zraci, oni koji potiču sa sausjednog radnog mjesta i koji pod izvjesnim okolnostima usljed odbijanja na zidovima mogu da pogode oko sa strane, naručito su škodljivi. Protiv ovog štitimo se premazivanjem zidova tamnom bojom, koja upadne zrake ne reflektuje kao i nošenjem naočala, po mogućnosti sa specijalnim staklom i zaštitom sa strane. Trebalo bi uopšte da se elektrlučni zavarivač mnogo više nego do sada navikne na nošenje zaštitni naočala. On na taj način izbjegava istovremeno vrlo neprijatnu povredu komadićima troske (često još i vruće i oštrobridne) koji lete velikom snagom na ručito prilikom čišćenja šava i tamo se najčešće tako učvrste da ih samo očni ljekar može ukloniti, a zavarivač je na nekoliko dana nesposoban za rad. Okviri zaštini naočala treba da omoguće nošenje korekcionih naočala.

Slika 12. Zaštita od zračenja pri električnom zavarivanju

Noseći okvir mora biti od nezapaljive materije. Ultraljubičasti zraci mogu na nepokrivenim djelovima tjela da izazovu opekotine kože kao što je to sa jakim sunčevim zracima. S toga, svi nepokriveni djelovi tjela (lice,vrat,ruke) od zračenja moraju biti zaštioćeni odgovarajućim zaštitnim štitovima ili rukavicama. Rukavice ispunjavaju, dakle, 2 zadatka jednovremeno: štite od struje i zračenja. Zračenje električnog luka ne djeluje na unutršnje organe, a pogotovo ne na polne organe.

Lična zaštitna sredstava

Radi zaštite od metalnih i drugih brizganja, zavarivač nosi radno odjelo koje je po mogućnosti ne zapaljivo, od dobrog materijala i koj etreba da bude pripijeno uz tjelo. U najvećem broju

32

slučajeva dovoljna je kožna kecelja koja treba da je dovoljno dugačka i da gore dopire do vrata. Za obuću se obično biraju dublje cipele ili čizma. Pantalone zavarivač ne smije da ulači u cipele ili čizme već treba da padaju preko njih, inače može se dogoditi da užarena metalna varnica padne između nogavice i cepele ili čizme, i na taj način izazove na nogoma teške opekotine. U ovom slučaju dobro je koristiti kao zaštitu kožne gamašne- dokoljenice Ne obavljati ni jedan posao bez odgovarajućih ličnih zaštitnnih sredstava! Ne upotrebljavati nepravilno nepropisna lična zaštitna sredstva jer neodgovoran odnos prema njima može, također, da ima teške posljedice! Ne korišćenjem ličnih zaštitnihg sredstava, svuda gdje je to propisano i gdje su ona potrebna, stvaraš uslove za povređivanje i profesionalno oboljenje.

Ugrožavanje zdravlja od gasova, dimova i metalnih para

Provjetravanje može biti centralno i lokalno. Za vrijeme topljenja obložeih eletroda javljaju se gasovi i dimovi kao i metalne pare naručito prilikom upotrebe bazičnih i celuloznih elektroda koji mogu u znatnoj mjeri da nadraže organe za disnje. Uticaj na samog zavarivača ukoliko je manji, ukoliko je veći vazdušni prostor koji pripada njegovom radnom mjestu. Provjetravanje utiče pogodno. Ventilacija može da bude centralna za cjelu radionicu ili svako radno mjesto može da dobije zasebnu odsisnu instalaciju koja je najčešće u vezi sa radnim stolom. U upotrbi su razne konstrukcije sa donjim odvodom, sa odvodom sa strane ili gornjim odsisavanjem, pri čemu su se kao nabolje pokazale instalacije sa gornjim odsisavanjem, jer koriste toplotno podizanje gasova.Maska zavarivača je, isto tako dobra zaštita, naručito one maske koje dosežu čak do ispod brade i štite zavarivača od gasova i dimova kao prosti ručni i zaštitni štit. Postoje i specijalne naglavne kacige sa sistemom za uduvanje ili usisavanje vazduha. Prilikom zavarivanja i lakih i obojenih metala u zaštitnim gasovima danas se u svijetu koriste i posebne konstrukcije pištolja sa ugrađenim sistemom za isisavanje. Ako se zavarivanje mora obavljati u skučenim prostorijama ili rezultatima i kotlovima neophodno je odgovarajuće isisavanje vazduha. Mora se voditi računa o dovoljnom dovođenju i odvođenju svježeg vazduha po potrebi i pomoću ventilatora. Ventilaciju tako dimenzionisati da nikad ne nastane promaja. Ventilacija u kotlovima ne smije se vršiti uduvavanje kiseonika koji se uvlači u odjela i snižavca tačku zapaljivosti odjela, tako da metalne varnice koje okolo brizgaju mogu da prouzrokuju teške opekotne, a u više slučajeva su i dovele do pogibije. Ako prilikom zavarivanja cinka, mesinga i olova kao i pocinkanovih, poolovljenih ili premazanih limova olovnim bojama ventilacija nije dovoljna da odvede otrovne pare, zavarivač mora da stavi zaštitnu masku za disanje.

Posebne mjere zaštite od požara i eksplozije prilikom zavarivanja

Objekat u kome se nalaze stalna mjesta za zavarivanje mora da bude izveden od materijala odgovarajućeg stepena vatrootpornosti (zid podtavanica), električna instalacija izvedena u skladu sa važećim tehničkim procesima,Ventilacija prostorija da bude efikasna u sprečavanju stvaranju eksplozivnih koncentracija da objekat bude zaštićen gromobranskom instalacijom i do objekta obezbjeđen ne smetan pristup vatrogasnim vozilima. Na stalnim mjestima zavarivanja ne smiju

33

da se drže i upotrebljavaju lako zapaljive tečnosti i zapaljivi materijali. Prilikom zavarivanja na privremenim mjestima zavarivanja, pod, odnosno prostor, mora da bude očišćen od zapaljvog materijala u poluprečniku od 10 m , od privremenog mjesta zavarivanja. A ako se ne moze da se ispuni ovaj uslov , onda se zapaljivi materijal mora da zaštiti impregniranim prekrivačima, ili metalnim, ili azbestinim paravanima, ili zavjesama, tako da rubovi prekrivača i preklopi budu ne propusni za varnice. Ako se prilikom zavarivanja podovi kvase, radnici koji vrše elektrozavarivanje moraju da budu zaštićeni od mogućih udara električne struje. U zoni zavarivanja unutar 10m od mjesta rada, svi otvori ili pukotine moraju da se prekriju, kako bi se sprijecio prelaz varnice u susjedne prostorije, i da se postae zavjese, ili ekran oko mjesta rada, čija visina ne smije da bude niža od 1,8m. Sistemi cjevnih vodova, transportnih traka i sl. mogu da prenose varnice do udaljenih zapaljivih materija moraju da budu protupožarno zaštićeni u skladu sa važećim propisima ili van pogona. Zavarivanje se ne smije obavljati nametalnim pregradama, zidovima, tavanici ili krovu, koji imaju gorivu oblogu, niti na zidovima ili oregradama od zapaljivog materijala. Zavarivanje metalnih cjevi i drugih materijalnih djelova (konstrukcija nosača ) koji su u dodiru sa zidovima, pregradama,tavanicama ili krovovima od zapaljivog materijalane smije se vršiti u slučajevima da se zavarivanjem može izazvati požar usljed toplotne provodljivosti. Prilikom zavarivanja metalnih zidova tavanica, krovova, cjevovoda i drugih, zapaljivi materijali na drugoj strani moraju da se uklone. Ako se zapaljivi materijal moze ukloniti, onda se na suprotnoj strani od mjesta rada postavlja vatrogasna straža. Na mjestima zavarivanja odgovarajući protupožarni aparati moraju da se drže u pripravnosti. Ako u objektu, gdje se vrši zavarivanje postoje zidni hidranti vatrogasna crijeva sa mlaznicom moraju da budu spojena dovodnim cjevima i pripravna za upotrebu. Radnici koji obavljaju zavarivanje, moraju da budu obučeni u ruovanju raspoloživom opremom za gašenje požara na mjestu zavarivanja i sistemom za uzbunjivanje u slučaju pojave požara. Kod izdavanja odobrenja za zavarivanje, ovlašteni radnik mora da odredi pravo obavzno prisustvo vatrogasne straže za vrijeme obavljanja zavarivanja, u propisanim slučajevima. Vatrogasna straža sa odgovarajućom opremom i sredstvima za gašenje požara mora da ostane kod mjesta zavarivanja još najmanje jedan čas poslje završetka zavarivanja.

34

ZAKLJUČAK

Ovaj diplomski rad je koncipiran tako da omogući svakom čitaocu da shvati opasnosti koje prijete u radnoj sredini kakva je industrija obrade metala i da shvati potrebu za upoznavanjem i primjenom mjera zaštite na radu.Da bi rad bio što jasniji, osvrnuo sam se istorijski na pojavu potrebe poslodavaca i zaposlenih za sprovođenjem mjera zaštite na radu i na način kako su to radili prvi Inženjeri ZNR.

Pored teorijskog pristupa problemu mjera zaštite na radu u industriji obrade metala, pomenuo sam i neke konkretnei praktične primjere sprovođenja mjera propisanih pravilnicima u riječi i ilustracijama. Opisao sam neke najvažnije tehnike obrade metala I opasnosti koje iz njih proizilaze. Takođe sam navodio i dijelove Zakona o radu koji se posebno odnose na pitanja vezana za zaštitu radnika putem pravnih normi i obaveza koja se nameću poslodavcima ali i samim radnicima kao zaposlenima. Nedostatak u upoznavanju sa opasnostima, posljedicama i mjerama za tehničku i ličnu zaštitu,nedovoljna uvježbanost u vršenju određenih poslova i izvođenja sigurnih radnih postupaka,kao i pomanjkanje ličnog iskustva radnika –čest je uzrok za brojne povrede i nesreće na radu. Eliminisanje ili ublažavanje ovih uzroka sastoji se u permanentnom obučavanju i vaspitanju radnika sa ciljem da se u njegovim stavovima prema radu i opasnostima postignu pozitivne promjene.

U industriji obrade metala, svaki uređaj ili alatka za rad predstavlja potencijalnu opasnost za radnika. Opasnost je veća ukoliko se ta sredstva za rad ne koriste u skladu sa Pravilnikom i Zakonom o radu i ukoliko ih koriste lica koja nisu stručno osposobljena za rad sa njima.Posebnu opasnost predstavlja obrada materijala na mašinama za rezanje metala, obrađivanje drveta, rezanje bravarskim alatima, drobljenje različitih materijala, kao i svaka druga vrsta tehnološkog postupka pri kome dolazi do kretanjačestica materijala ili parčadi izlomljenog alata.Opasnosti od povreda se ne javljaju samo prilikom obrade materijala u industriji obrade metala već mogu da nastupe i u drugima fazama procesa rada kao što je faza dopremanja sredstava za rad i materijala, njihovog skladištenja, pripreme za obradu. Ove opasnosti su utoliko veće ako se radi o materijalima ili dijelovima koji imaju isturene šiljaste ili oštre dijelove ili krajeve,kao npr.: limovi, profilisani materijali, šipkasti materijali, glodači, razne vrste noževa zamašine, alatke i razni drugi materijali i alati.Također kod varenja zracenje,stetni gasovi itd. Zbog svih tih opasnosti radnici su dužni pridržavati se pravila zaštite na radu, i nositi odgovarajuću zaštitu.

35

LITERATURA

1. Ekinović S.: Postupci obrade rezanjem, Mašinski fakultet, Zenica, 2003,

2. Radmilo M. Arsenijević: Zavarivanje opasnosti i zaštita,Niš,1981,

3. Cebalo R.: Alatni strojevi i obradioni sistemi,Zagreb.2000,

4. Prof.Dr.Ahmet Hadžipašić: Termička obrada metalnih materijala,Zenica,2006

5. Kraut: Strojarski priručnik, Tehnička knjiga, Zagreb 1965.

6. Web: www.ram-rijeka.com

7. Web: http://www.iproz.hr

8. Kalajdžić M.: Tehnologija mašinogradnje, Univerzitet u Beogradu, Mašinski fakultet, Beograd, 1981.

36

37

38

39

40

41

42

43