SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

DAMIR MUSLIĆ

REFORMA MEĐUNARODNOG MONETARNOG FONDA

DIPLOMSKI RAD

RIJEKA, 2013.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

REFORMA MEĐUNARODNOG MONETARNOG FONDA

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Predmet: Međunarodne financije

Mentor: Prof. dr. sc. Mario Pečarić

Student: Damir Muslić

Matični broj: 24255

Smjer: Financije i bankarstvo

SADRŽAJ

stranica

1. UVOD........................................................................................................................1

1.1 Predmet istraživanja............................................................................................1

1.2 Problem istraživanja............................................................................................1

1.3 Objekt istraživanja...............................................................................................1

1.4 Svrha i ciljevi istraživanja.....................................................................................1

1.5 Korištene znanstvene metode.............................................................................2

2. PROCES FORMIRANJA MMF-a...........................................................................3

2.1 Osnivanje mmf-a..................................................................................................3

2.2 Ciljevi osnivanja i evolucija fonda........................................................................4

2.3 Članstvo u MMF-u................................................................................................7

2.4 Struktura MMF-a..................................................................................................8

2.5 Izvori sredstava i zajmovi.....................................................................................9

3. AKTIVNOSTI MMF-a............................................................................................14

3.1 Konzultativna uloga MMF-a................................................................................14

3.1.1 Konzultacije po članku IV. statuta...........................................................14

3.1.2 Reprogramiranje dugova u pariškom klubu............................................15

3.2 Financijska podrška fonda...................................................................................17

3.2.1 Politika rezervne tranše...........................................................................18

3.2.2 Politika kreditnih tranši...........................................................................18

3.2.3 Stand-by i prošireni aranžmani...............................................................19

3.2.4 Olakšice u provođenju transformacijskih procesa..................................20

3.3 Nadzor nad međunarodnim monetarnim sustavom..........................................21

3.3.1 Neformalno pračenje..............................................................................22

3.3.2 Pojačani nadzor.......................................................................................23

3.3.3 Aranžman predostrožnosti.....................................................................24

4. ZNAČAJKE REFORME MMF-a U 21. STOLJEĆU.............................................26

4.1 Utjecajni čimbenici na reformu MMF-a u 21. stoljeću.......................................26

4.2 Program reforme MMF-a....................................................................................30

4.2.1 Reforma u upravljanju MMF-om............................................................32

4.2.2 Reforma instrumenata prevencije krize.................................................33

4.2.3 Reforme instrumenata financiranja niskodohodovnih država..............34

4.3 Reforme u međunarodnom monetarnom sustavu.........................................35

5. HRVATSKA I MMF................................................................................................38

5.1 Pristupanje članstvu MMF-a...............................................................................38

5.2 Konvertibilnost hrvatske valute.........................................................................40

5.3 Suradnja hrvatske i MMF-a................................................................................40

5.3.1 Prvi stand-by aranžman.........................................................................42

5.3.2 Prošireni aranžman (EFF – EXTENDED FOUND FACILITIES)...............43

5.3.3 Stand-by aranžman odobren 2001. godine.......................................44

5.3.4 Stand-by aranžman odobren 2003. godine.......................................46

5.3.5 Stand-by aranžman odobren 2004. godine.......................................48

5.4 Ocijene i preporuke MMF-a za 2013. godinu..........................................52

5.5 Svijetska kriza i hrvatska................................................................................53

6. ZAKLJUČAK........................................................................................................54

LITERATURA......................................................................................................................56

1

1. Uvod

1.1. Predmet istraživanja

Globalna ekonomska suradnja a naročito međudržavno valutno povjerenje snažno je uzdrmano II. svj. ratom te svim njegovim negativnom implikacijama. Potreba za što bržom obnovom ratom pogođenih zemalja zahtjevalo je od svjetskih gospodarstava visoki stupanj

ekonomske suradnje čiji je preduvjet reguliran i stabilan međuvalutni režim. Rezultat takvih

težnji je uspostavljanje institucije „Međunarodni monetarni fond“ koja kao središnja globalna monetarna institucija predstavlja jamca globalne monetarne i makroekonomske stabilnosti.

Međunarodni monetarni fond je jedna od najvažnijih međunarodnih financijskih institucija.

Osnovana tijekom konferencije u Bretton- Woodsu 1944. godine s ciljem razvijanja

međunarodne monetarne suradnje. Djelatnost Fonda uvukla se u mnoge pore nacionalnih

privreda u kojima svoju funkciju ostvaruje putem nadziranja, te financijskim i tehničkim

putem. Danas broji gotovo 187 članica među koje se ubraja i Hrvatska koja je članicom postala 1992. godine.

1.2. Problem istraživanja

Problem istraživanja je činjenica da MMF u više od pola stoljeća djelovanja nije uspio polučiti željene rezultate a istodobno nije u fokusu sve širih rasprava o nužnim reformama posebice u svijetlu aktualne globane ekonomske krize.

1.3. Objekt istraživanja

Objekt istraživanja je Međunarodni monetarni fond

1.4. Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha istraživanja je prikazati moguće puteve ostvarivanja reformi fonda te ukazati na nužnost veće brzine, efikasnosti, preciznosti i pravovremenosti djelovanja fonda.

2

Ciljevi istraživanja odnose se na rezultate istraživanja temeljnih značajki Međunarodnog monetarnog fonda, posebice uloge i značaja fonda u svjetskoj gospodarskoj krizi na početku 21. stoljeća i nužnosti provođenja reforme u skladu s trendovima na globalnom tržištu, te prezentaciju dobivenih rezultata.

Za ostvarenje ciljeva potrebno je utvrditi:

1) Kako je tekao razvoj Međunarodnog monetarnog fonda od njegovog uspostavljanja do danas?

2) Na kojim temeljima je formiran fond te koja je njegova uloga u svijetu?

3) Koje su značajke funkcioniranja Međunarodnog monetarnog fonda?

4) Koji su suvremeni problemi Međunarodnog monetarnog fonda?

5) Koje su značajke reforme Međunarodnog monetarnog fonda na početku 21. stoljeća?

6) Kakav je aktualni odnos Hrvatske i Međunarodnog monetarnog fonda?

1.5. Korištene znanstvene metode

Tijekom istraživanja i formuliranja rezultata diplomskog rada u odgovarajućim kombinacijama korištene su sljedeće znanstvene metode: induktivna i deduktivna metoda,

povijesna metode, metoda analize i sinteze, komparativna metoda, metoda klasifikacije,

metoda kompilacije, deskriptivna metoda, metoda generalizacije i specijalizacije, te metode

dokazivanja i opovrgavanja.

3

2. Proces formiranja MMF-a

2.1.Osnivanje MMF-a

Međunarodni monetarni sustav svoj konačni krah doživljava krajem 2. svjetskog rata.

Već i prije rata svijet se počeo suočavati sa problemima međunarodnih plaćanja zbog čega se

počinju tražiti rješenja koja će stabilizirati monetarnu sferu i stvoriti preduvjete za rast

međunarodne razmjene.

U svrhu pronalaska izlaza iz takve situacije 1944. godine u Bretton Woodsu održana je

međunarodna konferencija o monetarnim i financijskim problemima, a u sklopu iste osnovan

je Međunarodni monetarni fond.

Međunarodni monetarni fond – MMF (International Monetary Fund - IMF),

specijalizirana je institucija Organizacije ujedinjenih naroda sa stalnim sjedištem u

Washingtonu1. Njezin Sporazum, odnosno Statut potpisale u 27. prosinca 1945. godine 43

zemlje članice. Statut MMF-a, predviđa ova institucija, unaprijeđuje međunarodnu

monetarnu suradnju, potiče razvoj svjetske trgovine, unaprijeđuje stabilnost međuvalutnih

odnosa, razvija multilateralni platni sustav, suzbija ograničenja u financijskom prometu i

pomaže članicama u rješavanju platnobilaničnih neravnoteža.2

Osnivanjem MMF-a stvoreni su institucionalni okviri za globalni monetarni sustav.

Slom zlatnog standarda te ljudski i materijalni gubici uzrokovani ratom uvjetovali su ovaj

pokušaj stabilizacije svjetskih valuta, a putem monetarne konsolidacije i dostizanje

gospodarskog razvoja što bi u konačnici vodilo do postizanja globalne stabilnosti, globalnog

ekonomskog rasta ali i blagostanja putem povećanja svjetske trgovine.

Dakle, svjetska zajednica krenula je putem koji u prvom planu ima rješavanje

problema stabilnosti nacionalnih valuta što bi omogućilo i međunarodnu razmjenu. U skladu

sa ciljevima Fonda, financijska pomoć bi bila pružena zemljama članicama. Takav proces

rezultirao je uspostavom konvertibilnosti u suvremenom smislu u nekoliko zapadnoeuropskih

država tek 60-ih godina prošlog stoljeća pa upravo te zemlje (SAD, Švicarska, Kanada,

Australija...) postaju zemlje stabilnih valuta i glavni nositelji ovih procesa.

1 Strahinja, D.: Međunarodna ekonomija : Teorija i politika, Digital point tiskara, Rijeka, 2007., str. 173

2 Aćimović, M. : Svjetsko gospodarstvo i međunarodna trgovina, Hoteljerski fakultet Opatija, Opatija, 1995., str.

215

4

2.2. Ciljevi osnivanja i evolucija MMF-a

Ciljevi osnivanja međunarodnog monetarnog fonda prema odredbama Statuta3 su

sljedeći:

1. Unapređenje međunarodne monetarne suradnje putem čvrste i stabilne institucije koja

pruža tehničke mogućnosti za konzultacije i suradnju država na rješavanje

međunarodnih monetarnih problema.

2. Potpomaganje ekspanzije i ravnomjernog rasta međunarodne trgovine i na taj način

doprinosi razvoju i održavanju visoke razine zaposlenosti i ostalih proizvodnih

čimbenika.

3. Unapređenje stabilnosti tečajeva, održavanje pravilnih intervalutarnih odnosa između

zemalja članica i sprječavanja njihovog umjetnog obaranja.

4. Pomaganje i poticanje uvođenja multilateralnog sustava plaćanja u odnosu na tekuće

transakcije između zemalja članica.

5. Pružanje pomoći zemljama članicama putem raspoloživih sredstava Fonda, kako bi

mogle lakše otkloniti neravnoteže i poremećaje u bilanci plaćanja, bez upotrebe mjera

koje usporavaju razvoj u zemlji ili inozemstvu.

6. Smanjenje trajanja i inteziteta neravnoteže u bilanci plaćanja zemalja članica.

U ostvarivanju tih ciljeva, Fond se koristio raznim mehanizmima i instrumentima, a

danas je od originalnog Bretonvudskog sustava ostalo jako malo, a i to što je i ostalo

poprilično je izmjenjeno.

Dva su karakteristična perioda egzistiranja MMF-a, od trenutka njegova osnutka pa do

danas. Prvo razdoblje odnosi se na evoluciju njegova formiranja i prilagodbe uvjetima

međunarodnog monetarnog komuniciranja u poslijeratnom razdoblju, a drugo na početak

suvremenog načina života, tj. raspada njegova monetarna sustava pa do danas tj. do početka

kreiranja međunarodnih ekonomskih odnosa globaliziranog svijeta. 4

3 Srb V., Matić, M. : Bankarstvo u gospodarstvu, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2001., str.253

4 Trlin, V.: Međunarodna ekonomija, Ekonomski institut Zagreb i Sveučilište u Mostaru, Zagreb, 1999., str. 362

5

U tablici 1. prikazan je kronološki razvoj MMF-a i najvažniji događaji koji su

obilježili njegovo djelovanje. Izrazito bitne godine u njegovom razvoju bile su 1964. kada je

aktiviran GAB5 i 1969. kada SPV stupa na snagu. 1971. godina bila je od ključne važnosti jer

označava kraj konvertibilnosti dolara u zlato, a ujedno i uvođenje dodatnog poreza na sav

uvoz u SAD. Tim činom prestao je funkcionirati međunarodni monetarni sistem prema

principima koji su definirani u Bretton-Woodsu. Slijedeći presudni događaj dogodio se 2003.

kada je izvršeno udruživanje MMF-a i Svjetske Banke u provedbi zajedničkih ciljeva do

2015. godine.

Tablica 1. Kronološki prikaz važnijih događaja kroz povijest MMF-a

Godina Događaj

1944. Konferencija u Bretton Woodsu na kojoj je konstruiran statut MMF-a i Svjetske

banke

1945. Statut stupa na snagu nakon što ga je potpisalo 29 država

1947. MMF počinje s radom, prvi zajam odobren Francuskoj

1952. Izvršni odbor odobrio stand-by aranžmane

1962. Izvršni odbor prihvatio uvjete Općeg sporazuma o posuđivanju (GAB)

1964. Aktiviran GAB davanjem zajma Velikoj Britaniji

1967. Odbor guvernera odobrio uvođenje specijalnih prava vučenja (SPV)

1969. SPV stupa na snagu

1971. Ukinuta konvertibilnost dolara za zlato

1973. Prihvaćen sustav fluktuirajućih tečajeva

1981. Vrijednost SPV-a počinje se određivati na pojednostavljenoj košarici valuta od 5

zemalja (američki dolar, njemačka marka, francuski franak, japanski jen i

britanska funta)

1983. Revidiran i proširen GAB

1989. Prihvaćanje strategije rješavanja vanjskog duga zemalja u razvoju

1990. Prijedlog odbora o povećanju kvota sa 90 milijardi SPV-a na 135 milijardi SPV-a

1995. Odobren najveći stand-by zajam do tada, Meksiku

5 GAB – Opći sporazum o posuđivanju- posebna kreditna linija koja predstavlja mogućnost Fonda da posudi

određeni iznos novca po tržišnim uvjetima kako bi nesmetano mogao provoditi svoje funkcije

6

1998. Uganda postaje prva članica kojoj je oprošten dio vanjskog duga u iznosu od 350

milijuna američkih dolara

1999. Povećanje kvota prema 11. Općoj reviziji kvota na 212 milijardi SPV-a

2003. Udruženje MMF-a i Svjetske banke u nadzoru i provedbi ciljeva za globalni razvoj

do 2015. godine

2005. 19 afričkih zemalja oprošten 100% dug u iznosu od 3,3 milijarde dolara

2006. Odbor MMF-a predlaže paket reformi vezanih uz kvote

Izvor: Babić, M.; Babić, A.: Međunarodna ekonomija, Mate, Zagreb, 2000., str.377-383

http://www.imf.org/external/np/exr/chron/chron.asp

Na slijedećem grafikonu prikazano je kretanje vrijednosti dolara. Nakon formiranja

MMF-a, SAD se postavio kao vodeća država svijetskog gospodarstva zbog čega je američka

valuta određena kao međunarodna rezerva. Paritetni tečaj dolara bio je utvrđen u odnosu 35

dolara za 1 uncu zlata. Dolar je zamijenio zlato, najprije kao valuta prilikom obračunavanja, a

zatim kao svijetski priznata valuta i međunarodno platežno sredstvo koje se ne može

konvertirati u zlato. Naime, 15. kolovoza 1971. predsjednik Nixon ukida konvertibilnost

dolara za zlato i tim činom završava era Bretton Woodsa. Nakon tog čina vrijednost dolara

počinje strmoglavo padati.

Grafikon 1. Kretanje vrijednosti dolara

Izvor : http://bs.wikipedia.org/wiki/MMF

0

100

200

300

400

500

600

700

800

900

1000

1950 1955 1960 1965 1970 1975 1980 1985 1990 2000 2005

mg

zla

ta

Godina

Vrijednost …

7

2.3. Članstvo u MMF-u

Članstvo u MMF-u otvoreno je za svaku zemlju koja je voljna svoju, nacionalnu

politiku gospodarskih odnosa s inozemstvom prilagoditi Statutu MMF-a. Gotovo sve zemlje

svijeta članice su Fonda. One mogu istupiti iz članstva, a mogu i zatražiti ponovni primitak.

Od trenutka osnivanja Fonda pa sve do danas broj članica porastao je na 185.

Kao središnja globalna monetarna institucija, MMF izravno utječe na najvažnije

financijske i gospodarske odluke u svijetu. Zbog toga, status njezinih članica izrazito je

privlačan jer podrazumijeva da se radi o stabilnom i za međunarodni kapital privlačnom

gospodarstvu. S druge strane to znači da svaka zemlja koja postane njezina članica ujedno

postaje i članica Svjetske banke koja pomaže zemljema u rješavanju njihovih gospodarskih

problema i financiranju razvojnih projekata kroz odobravanje dugoročnih zajmova.

Grafikon 2. Rast broja članica od 1945. do 2005. godine

Izvor http://rockyoursocks.wordpress.com/2008/02/26/international-monetary-fund-imf/ (10.04.2013.)

0

20

40

60

80

100

120

140

160

180

200

1945 1955 1965 1975 1985 1995 2005

Bro

j čl

an

ica

Godine

8

2.4. Struktura MMF-a

MMF ima karakter pravne osobe, on može sklapati ugovore, raspolagati imovinom,

stjecati je i baviti se raznim poslovima iz monetarne sfere.

Prema čl. XII, st. 1 Statuta IMF njegova upravna struktura sastoji se od:6

1. Odbora guvernera (Board of Governors)

2. Izvršnog odbora (Executive Board)

3. Upravnog direktora (Managing Director) i ostalog osoblja.

Odbor guvernera je najviši organ upravljanja Fonda, a sastoji se od predstavnika svih

zemalja članica. Svaka članica imenuje guvernera i njegova zamjenika koji ih predstavljaju u

Fondu. Najčešće su to ministar financija i guverner središnje nacionalne banke. Guverneri

biraju predsjednika između sebe, a njihov se odbor sastaje redovito godišnje i to zajedno s

Odborom guvernera Svjetske banke. Ti sastanci se održavaju dvije godine zaredom u

Washingtonu, a svake treće godine izvan SAD-a.

Izvršni odbor odgovoran je za vođenje tekućih poslova kao i za pripremu godišnjih

izvještaja u kojemu se diskutiraju sve aktivnosti Fonda i daju preporuke za rješenje tekućih

poteškoća. Izvršni se odbor sastoji od 24 izvršna direktora od kojih 5 imenuju članice Fonda s

najvećim kvotama. Ostalih 19 predstavnici su grupa zemalja raspodjeljenih tako da ti direktori

imaju otprilike jednaku glasačku moć. Izvršni direktori predstavljaju MMF u svojim

zemljama ili grupama zemalja koje su ih izabrale, ali i te zemlje u Fondu. Upravo oni vrše

odabir Upravnog direktora.

Upravni direktor istodobno je predsjednik Izvršnog odbora i šef osoblja zaposlenog u

Fondu, a odgovoran je i za organizaciju, imenovanja i otpuštanja.

MMF je organiziran regionalno i funkcionalno. Postoji pet regionalnih sektora i to za

Afriku, Aziju, Europu, Srednji istok i američki kontinent. Funkcionalnih dijelova ima deset i

to su: administracija središnje banke, devizni i trgovinski odnosi, vanjski odnosi, fiskalni

poslovi, Institut MMF-a, pravni dio, istraživački dio, tajništvo te računovodstvo i financije

Fonda.

6 Babić, M., Babić, A.: op.cit., str. 368

9

2.5. Izvori sredstava i zajmovi MMF-a

Postoji četiri glavna izvora sredstava MMF-a koje on koristi za davanje kredita

zemljama članicama:7

1. upisom kvota članica,

2. posuđivanjem na tržištu,

3. pristojbe za korištenje sredstava, dohodak od investicija,

4. kamate na Fondove SPV-a.

Mogućnosti dobivanja zajmova razlikuju se s obzirom na izvore sredstava MMF-a

namjenjenih za zajmove u funkciji rješavanja poteškoća neuravnoteženosti bilance plaćanja.

One se mogu podijeliti u tri vrste:8

1. Permanentne (stalne) mogućnosti koje se temelje na stalnim izvorima sredstava

MMF-a. U njih su uključeni rezervna (zlatna) tranša, četiri kreditne tranše,

proširena mogućnost kompenzacijskog financiranja i mogućnost financiranja

stabilizacijskih zaliha,

2. Privremene mogućnosti koje se temelje na sredstvima koje MMF posuđuje na

tržištu kapitala. U njih se uključuju mogućnost za financiranje uvoza nafte,

dodatne mogućnosti i proširena mogućnost dobivanja sredstava,

3. Ostale mogućnosti Fonda, kao što su račun subvencija za financiranje uvoza

nafte, račun subvencija u vezi s dodatnim mogućnostima financiranja, trust

fondovi.

Međunarodni monetarni fond u svom poslovanju i djelovanju primjenjuje slijedeće

vrste kreditiranja:

Prava vučenja

Okvirne kredite

Specijalna prava vučenja (SPV)

7 Babić, M., Babić, A.: op.cit., str. 369

8 Mileta, V. : Uvod u međunarodne ekonomske odnose, Centar društvene djelatnosti saveza socijalističke

omladine hrvatske, Zagreb, 1980., str. 139

10

Prava vučenja predstavljaju mogućnost kupnje neke strane valute za domaću valutu.

Članica MMF-a tada je dužna u zadanom roku otkupiti vlastitu deponiranu valutu.

Ako članica zapadne u platnobilanične probleme, ona od MMF-a uzima okvirne

kredite, ali uz vrlo stroge uvjete postavljene od strane Fonda koje mora ispunjavati u zadanom

roku. Kad zemlja dužnik ima manje privredne poteškoće, a uzima okvirni kredit, dobiva

kredit na osnovi tzv. Odredbe pojačanog praćenja, koji se odobrava uz nešto povoljnije uvjete.

Specijalna prava vučenja predstavljaju bezuvjetno pravo vučenja valuta drugih

zemalja, dakle sredstva „vlastitih rezervi“ svake zemlje.9 To nije međunarodna valuta ali je

zemlje mogu koristiti za kupnju konvertibilnih valuta. Predstavljaju međunarodnu rezervu

aktive koju Fond kreira te oblik međunarodne likvidnosti. Specijalna prava vučenja nastala su

kao posljedica potreba za rješenjem koje bi omogućilo adekvatn rast svjetskih rezervi

likvidnosti a da se ne poveća deficit platne bilance SAD-a. Najveća sredstva Fond dobiva

upisom kvote pojedinih zemalja članica.

Svaka članica unosi određenu kvotu izraženu u SPV, koje joj daje određenu glasačku

snagu (broj glasova) i predstavlja osnovu za maksimalni iznos korištenja sredstava Fonda i za

udio u alokaciji SPV. Nakon realiziranog članstva u MMF-u svaka zemlja ima 250 početnih

glasova plus po jedan za svakih 100 000 SPV.

Vrijednost SPV-a u početku je bila jednaka vrijednosti dolara, no nakon ukidanja

konvertibilnost dolara za zlato 1971. njegova se vrijednost izražava putem košarice stabilnioh

svijetskih valuta. Isprva su košaricu valuta činile valute zemalja koje su u svjetskom izvozu

sudjelovale s više od 1%, a 1981. dogovoreno je da se vrijednost SPV-a određuje na temelju

košarice 5 valuta u koje su se ubrajale USD, DEM, japanski jen, francuski franak i engleska

funta. Uvođenjem eura, košarica SPV-a sastoji se od četiri svjetske valute. U skladu s time

zamjenjena je i kamatna stopa za područje Euro zone koja postaje tromjesečni Euribor.

Potrebno je naglasiti kako se vrijednost tečaja SPV-a kalkulira svaki dan, dok se procjena

košare valuta provjerava i prilagođava svakih pet godina.

9 Baban, Lj.. Međunarodna ekonomija, III. Izmjenjeno i dopunjeno izdanje, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek,

1998., str.394

11

U slijedećoj tablici prikazana je struktura košarice valuta na dan 17. travnja 2013.

godine.

Tablica 2. Struktura košarice valuta na dan 17. 04. 2013.

Valuta

Iznos valuta

prema pravilu

MMF-a 0-1

Devizni tečaj

US dolar

ekvivalent

Postotna promjena

tečaja u odnosu na

američki dolar

Euro

0.4230

1.31360

0.555635

0.224

Japanski jen

12.1000

97.92000

0.123570

-0.092

Sterling funta

0.1110

1.52540

0.169319

-0.340

US dolar 0.6600 1.00000 0.660000

1.508542

1 US $= SPV

1 SPV = US$

0.662892

1.50854

- 0.780

Izvor: http://www.imf.org/external/np/fin/data/rms_sdrv.aspx (17.04.2013.)

Prava svake zemlje na dobivanje zajmova od MMF-a definirani su tranšama ili

dijelovima njezine kvote koje su najčešće definirane kao 25% od iznosa njezine kvote.

Slijedeća tablica prilazuje strukturu uplate kvote neke zemlje i njezine mogućnosti dobivanja

zajma od Fonda.

Tablica 3. Kvote prilikom izdavanja tranši

KVOTA KREDIT MMF-A

Zlato Domaća valuta Zlatna tranša Kreditna tranša

Prva Druga Treća Četvrta

25% 25% 25% 25% 25% 25% 25% 25% 25%

Izvor: Babić, M: Međunarodna ekonomija, 1996., Zagreb, str.350

12

Kvota se uplačivala 25% u zlatu, a 75% u vlastitoj valuti. Zemlja je prema prvotnim

pravilima svake godine mogla dobiti zajam u iznosu 25% od svoje kvote. Tih 25% od kvote

koje je uplaćeno u zlatu se zove zlatna tranša, a zajam u toj visini odobrava se automatski.

Nakon demonetizacije zlata, zlatna tranša postaje rezervna tranša (razlika iznosa

upisane kvote neke zemlje i iznosa u nacionalnoj valuti koju za tu zemlju drži MMF).

Uzimanje zajma u visini rezervne tranše zemlja vrši tako da plaća MMF-u svoju valutu u

iznosu od 25% svoje kvote te dobiva protuvrijednost u stranoj valuti. Kad to učini, MMF ima

valutu zemlje u visini 100% njezine kvote.

Kada je iskoristila rezervnu tranšu, zemlja svake sljedeće godine može dobiti zajam u

iznosu od 25% njezine kvote što se naziva kreditna tranša. Ne dobivaju se automatski, već uz

odobrenje Fonda, a kamate svake godine rastu dok se uvjeti Fonda postrožuju. Dobivaju se

tako da zemlja deponitra svoju valutu u Fondu u iznosu 25% kvote. Nakon što iskoristi sve

mogućnosti dobivanja kredita, MMF njezinu valutu ima u iznosu od 200% kvote. Maksimalni

iznos kredita kroz 5 godina jest 125% njezine kvote, tj. zlatna tranša plus četiri kreditne.

Prije nego li MMF odobri kredit zemlji članici, potrebno je izvršiti pregovore s

Fondom. Članica fondu upućuje pismo namjere u kojem potvrđuje da će svoju odluku striktno

provoditi u predviđenom roku. Prihvaćanjem pisma namjere, Fond odobrava prvu tranšu

kreditnog aranžmana, a potom pod strožijim uvjetima i ostale tranše. To podrazumjeva stand-

by aranžmane u sklopu kojih je članica dužna, prije svake slijedeće tranše dokazati da je

postupila u skladu s pismom namjere i da je ispunila zahtjevane uvjete.

Kada neka zemlja zatraži zajam od MMF-a, on joj predlaže određene mjere

ekonomske politike sa svrhom da se u razumnom roku uklone razlozi koji su uvjetovali

teškoće u bilanci plaćanja.

MMF u pravilu financira samo jedan dio neravnoteže u bilanci plaćanja zemlje

članice. Ostatak neravnoteže financiraju drugi kreditori. Uvjetovanjem svog zajma, MMF

ubrzava strukturna prilagođavanja zemlje i tako povećava povjerenje kreditora i investitora.

Time MMF ostvaruje ključnu ulogu u organizaciji financiranja eksterne neravnoteže neke

zemlje od strane drugih zemalja, njihovih središnjih ili komercijalnih banaka kao i Svjetske

banke i Banke za međunarodna plaćanja u Baselu.

Uvjetovanost korištenja zajmova mijenjala se je tijekom vremena u skladu s

promjenama globalne ekonomske situacije u svijetu. Ta uvjetovanost znači prihvaćanje

„dogovorenog“ paketa mjera stabilizacije, koji je najčešće sadržavao tzv. norme ili kriterije

13

izvršenja čiji je cilj ostvariti odgovarajuće devizne rezerve u platnoj bilanci, odgovarajuću

razinu stabilnosti cijena te eventualno stanoviti ekonomski rast.10

Polovina dosad odobrenih sredstava otpada na zemlje u razvoju. Fond svoju pomoć

odobrava isključivo za otklanjanje gospodarstvenih teškoća u bilanci plaćanja, a ne i za

financiranje gospodarskog razvoja zemlje. MMF vrši kratkoročno i srednjoročno kreditiranje

svojih članica. Na odobrena sredstva naplaćuje kamatu koja se utvrđuje svake godine, osim za

sredstva koja su odobrena u sklopu dopunskog i proširenog financiranja. Na takva sredstva

naplaćuje se tržišna kamata uvećana za troškove Fonda.11

Tablica 4. Kvote i glasačka moć izabranih zemalja kod MMF-a u 2008. godini

ČLANICA

MILIJUNI SPV-A

UKUPNI

POSTOTAK

GLASOVI

KVOTA

UKUPNI

POSTOTAK

SAD 42,122.4 17.69 421,961 16.75

Japan 15,628.5 6.56 157,022 6.23

Njemačka 14,565.5 6.12 146,392 5.81

Francuska 10,738.5 4.51 108,122 4.29

Velika Britanija 10,738.5 4.51 108,122 4.29

Italija 7,882.3 3.31 79,560 3.16

Rusija 5,945.4 2.50 60,191 2.39

Švicarska 3,458.5 1.45 35,322 1.40

Švedska 2,395.5 1.01 24,692 0.98

Poljska 1,688.4 0.71 17,621 0.70

Slovenija 275.0 0.12 3,487 0.14

Hrvatska 365.1 0.15 4,388 0.17

Izvor: http://www.imf.org/external/np/sec/memdir/members.aspx#U (17.04.2013.)

10

Zdunić, S.:„Recesija se produbljuje“, Banka, god. IX, br.2., Zagreb, 2000., str.58 11

Aćimović, M: Svjetsko gospodarstvo i međunarodna trgovina, Hoteljerski fakultet Opatija, Opatija, 1995.,

str.217

14

3. Aktivnosti i djelovanje MMF-a

Tri su glavna područja aktivnosti12 fonda: promatranje (nadzor), financijska i tehnička

pomoć. Nadzor se sastoji od procjene propisa o novčanoj razmjeni zemalja članica s obzirom

na uvjerenje kako jaka i dosljedna ekonomska politika vodi stabilnom i čvrstom deviznom

tečaju, te pogoduje gospodarskom rastu i razvoju svjetske ekonomije. Financijska pomoć

uključuje kredite i zajmove članicama fonda s platnom bilancom koja podupire politiku

prilagodbe i reforme. Što se tiče tehničke pomoći, MMF pruža stručnu i drugu pomoć svojim

članicama pri kreiranju i provedbi financijske i monetarne politike, osnivanju institucija,

dogovorima s MMF-om, te statističke podatke.

Temeljna uloga MMF-a mogla bi se definirati kao: 1) konzultativna uloga i 2)

financijska podrška Fonda.

3.1. Konzultativna uloga fonda

Osnovni cilj konzultacija su uvid u makroekonomsku politiku članice, naročito

eksterne politike, i njihova usklađenost s osnovnim ciljevima Fonda. Pritom Fond treba

razmotriti konzistentnost politike vanjske zaduženosti s "održivom" pozicijom u platnoj

bilanci zemlje članice. Fond radi toga u sklopu konzultacija prema članku IV. Statuta obično

izrađuje srednjoročni scenarij zemlje članice i to za razdoblje od idućih pet godina.

3.1.1. Konzultacije po članku IV. Statuta

Redovite konzultacije po članku IV. Statuta osnovno su sredstvo za ostvarivanje

funkcije nadzora nad međunarodnim monetarnim sustavom, odnosno, nadzora Fonda nad

politikom deviznog tečaja u smislu bilateralnih odnosa13. Održavaju se najčešće jednom

godišnje u obliku bilateralnih sastanaka predstavnika Fonda s predstavnicima zemlje članice.

Na sastancima se razmatraju osnovna gospodarska kretanja, tj. polazeći od realnog sektora,

analizira se stanje i kretanja u fiskalnom sektoru, monetarnom sektoru, sektoru gospodarskih

12

The IMF at a Glance: the Factsheet, http://www.imf.org/external/np/exr/facts/glance.htm 13

U smislu multilateralne suradnje, osnovno sredstvo za realiziranje nadzora je analiza svjetskih ekonomskih

kretanja (World Economic Outlook) koja je redoviti predmet razmatranja organa upravljanja Fonda.

15

odnosa s inozemstvom kod kojeg je akcenat stavljen na politicu deviznog tečaja, ocjeni

platne bilance, rezervne pozicije članice i visine vanjske zaduženosti. Pri analizama uzimaju

se u obzir i sva ona kretanja (npr. pitanja socijalne skrbi, tržišta rada, plaća i sl.) koja utječu na

uspješnost provođena makroekonomske politike, a koja u krajnjoj instanci zajedno sa

analizama ostalih sektora, omogućavaju procjenu da li je članica predana razvijanju

gospodarskih odnosa s inozemstvom koji će počivati na pravednim osnovama.14

Dakle, namjera je bilateralnih sastanaka utvrditi da li se članica pridržava obveza

definiranih člankom IV Statuta.

3.1.2. Reprogramiranje dugova u "Pariškom klubu"

Fond pruža tehničku pomoć svojim članicama i daje savjetodavne usluge kreditorima

u sklopu multilateralnih pregovora o odgodi vanjskih dugova pri tzv. "Pariškom klubu". Tri su

temeljna načela koja se primjenjuju kod reprogramiranja dugova u okviru Pariškog kluba: (1)

iminentno neplaćanje na vrijeme (dakle neizbježno je očekivati obustavljanje otplate zajmova

od strane zemlje dužnika), (2) uvjeti reprogramiranja i (3) podjednaka podjela tereta

reprogramiranja među vjerovnicima.

1) Neizbježnost neplaćanja na vrijeme – vlade vjerovnici podržat će zahtjev zemlje

dužnika za reprogramiranjem dospjelih obveza, a to znači dati joj olakšice u otplati duga samo

ako postoje dokazi da ta zemlja neće moći uredno otplaćivati svoje obveze, tj. da će doći u

situaciju neplaćanja na vrijeme ako joj se otplate ne reprogramiraju. Postojanje znatnijih

nepodmirenih obveza po dugovima uzima se kao dovoljan dokaz da je zemlja dužnik došla u

situaciju kad ne može otplaćivati svoje dugove i da je načelo iminentnosti neplaćanja na

vrijeme zadovoljeno. Stručnjaci Međunarodnog Monetarnog Fonda (MMF) izrade projekciju

bilance plaćanja za sljedeću godinu sa svim izvorima i uporabama deviznih sredstava. Kada

su uporabe deviznih sredstava veće od njihovih izvora, postoji jaz financiranja koji se ne

može drukčije premostiti nego neplaćanjem dospjelih obveza.

2) Uvjetovanost reprogramiranja – budući da reprogramiranje dugova znači

smanjivanje tereta otplate, vlade zemalja dužnica su sklonije tražiti reprogramiranje dugova-

nego poduzimati, često neugodne i nepopularne, mjere ekonomske politike radi uredne

14

Srkalović, N.: Alternative oblici suradnje Međunarodnog monetarnog fonda s članicama koji

proizlaze iz funkcije nadzora, Privredna kretanja i ekonomska politika, Ekonomski institut, Zagreb,

vol. 8., 1998., 65., str. 87.

16

otplate. Zbog toga zemlje kreditori uvjetuju reprogramiranje provođenjem određene

ekonomske politike koja će eliminirati uzroke zaduženosti i osigurati uredno otplaćivanje

dugova. Naravno, reprogramiranje ne rješava problem dugova. Ono samo daje predah za

definiranje i provođenje konzistentnog skupa mjera i aktivnosti ekonomske politike radi

rješavanja problema zaduženosti. Samo dobro definirana i odlučno provođena ekonomska

politika može riješiti problem zaduženosti određene članice.

Zbog toga vjerovnici postavljaju zemlji dužniku uvjete za reprogramiranje dugovanja.

Ti se uvjeti mogu ukratko ovako opisati; definirati konzistentan skup mjera ekonomske

politike kojim će se osigurati uredna otplata dugova. U skup mjera ekonomske politike kojima

se uvjetuje reprogramiranje spada restrikcija svih oblika unutarnje (državne) potrošnje, što

znači i opadanje životnog standarda stanovništva, mjere stimulacije izvoza, prije svega

politikom tečaja, ograničavanja (smanjenje) uvoza itd. Budući da je posljedica svih tih mjera

smanjenje životnog standarda u zemlji, vlade zemalja dužnica ih nerado provode. Kao

preduvjet pokretanja pregovora o reprogramiranju dugova u okviru Pariškog kluba, zemlja

dužnik mora zaključiti stand-by aranžman s MMF-om. A da bi zaključila stand-by aranžman s

MMF-om zemlja dužnik mora prihvatiti određene uvjete o provođenju sasvim određene

ekonomske politike. Kad je zemlja sklopila stand-bv aranžman s MMF-om, smatra se da je

načelo uvjetovanosti reprogramiranja ispunjeno.

3) Srazmjerna razdioba tereta na vjerovnike – Načelo razmjerne razdiobe tereta

reprogramiranja među vjerovnicima znači da sve zemlje vjerovnici moraju podnijeti teret

reprogramiranja razmjerno svome udjelu u dugovima (udio koji reprogramiraju). Da bi se ti

uvjeti zaista i proveli, nužno je revidirati obveze plaćanja u pojedinim ugovorima o zajmu

između zemlje dužnika i njezinih vjerovnika. Zbog toga se moraju sklopiti novi ugovori u

skladu sa smjernicama danim u Dogovoru o reprogramiranju.

Da bi se zemlju dužnika natjeralo da ne odugovlači s bilateralnim pregovorima,

uveden je princip da se prije pristupanja novoj rundi pregovora o reprogramiranju u okviru

Pariškog kluba, sve obveze po ranije reprogramiranom dugu moraju poštovati i izvršiti. A to

znači da se prije toga bilateralni ugovori moraju i zaključiti.

17

3.2. Financijska podrška MMF-a

Međunarodni monetarni fond omogućuje svojim članicama korištenje sredstava u

sklopu pojedinih financijskih olakšica kao potporu otklanjanju poremećaja u njihovim platnim

bilancama.15

Članice Fonda mogu koristiti sredstva s računa općih sredstava u sklopu različitih

vrsta olakšica. Obujam korištenja općih sredstava utvrđen je u relativnom iznosu kvote

članice kod Fonda:

Tablica 1. Mogućnost korištenja sredstava Fonda u sklopu pojedinih olakšica

Na temelju

starih kvota

Na temelju novih

kvota

u % kvote od u % kvote od

Politika kreditnih tranši i ''proširena olakšica''

Godišnje 90-110 68

Kumulativno 400-440 300

Olakšice za strukturno prilagođavanje 70 50

Prva godina 20 15

Druga godina 20 20

Treća godina 15

Proširena olakšica za strukturalno prilagođavanje

Maksimalno 250 190

Izuzetno 350 255

Prosječno 150 110

Olakšice za kontingentno i kompenzatorno financiranje 122 95

Kompenzatorno 40 30

Kontingentno 40 30

Uvoz žitarica 25 20

Zaliha 45 35

Olakšice za sistemsku transformaciju 50

Smanjenje duga 40 30

Izvor: Franičević – Grubić, D., et al.: Hrvatska i međunarodne financijske institucije – svjetska pravila

usmjeravanja razvoja, IMO-Institut za međunarodne odnose Zagreb, 1996., str. 20.

15

Baban, Lj., Marjanović, G.: Međunarodna ekonomija, Ekonomski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja

Strossmayera u Osijeku, Osijek 1998., str. 16.

18

3.2.1. Politika rezervne tranše

Kupnja u sklopu "rezervne tranše" označava kupnju specijalnih prava vučenja od

strane članice ili valute druge članice u zamjenu za vlastitu valutu, koja ne izaziva porast

depozita u valuti članice na računu općih sredstava Fonda iznad njezine kvote.16

Rezervna tranša se može definirati kao razlika između iznosa valute neke zemlje koju

drži Fond i njezine kvote. Rezervna tranša dio je deviznih rezervi članice Fonda.

Korištenje rezervne tranše ne smatra se kao korištenje kredita Fonda, pa nema obveze

plaćanja pristojbi i obveze reotkupa. Članica može koristiti rezervnu tranšu bilo kada i to tako

da deponira vlastitu, domaću valutu na račun općih sredstava Fonda u iznosu 25 posto svoje

kvote u zamjenu za (konvertibilnu) valutu druge članice Fonda. Tada depoziti u domaćoj

valuti te članice iznose 100 posto iznosa kvote.17

3.2.2. Politika kreditnih tranši

Članica Fonda može koristiti sredstva Fonda na način da kupi valutu druge članice za

vlastitu, domaću valutu u četiri jednake tranše. Svaka tranša iznosi 25 posto iznosa kvote

članice u Fondu. Uvjeti korištenja kreditnih tranši diferencirani su tako da su uvjeti korištenja

sredstava u sklopu "prve kreditne tranše" liberalniji od uvjeta korištenja ostalih kreditnih

tranši. Primjerice, kod "prve kreditne tranše" se ne primjenjuje "klauzula o konzultacijama"

('review clause"), "kriteriji izvršenja" i obročno korištenje sredstava ("phasiIg of purchases").

Načela "uvjetovanosti" kod "prve kreditne tranše" ne primjenjuju se čak ni kad se sredstva

koriste u sklopu zaključenog stand-by aranžmana. Nasuprot tome, kada se koriste ostale

kreditne tranše, tzv. gornje kreditne tranše, točno se primjenjuju sva načela "uvjetovanosti".

Kada članica iskoristi sve kreditne tranše, depoziti Fonda u domaćoj valuti te članice

iznose 200 posto njene kvote. To je ujedno i gornja granica (limit) zaduženja članice kod

Fonda u sklopu "politike kreditnih tranši".

16

Franičević – Grubić, D.: op. cit., str. 27. 17

Ibidem.

19

3.2.3. Stand - by i prošireni aranžmani

Kreditne tranše mogu se koristiti isključivo u sklopu stand-by aranžmana i/ili

proširenog aranžmana ("extended arrangements"). Prema samoj definiciji, stand-by aranžman

ili prošireni aranžman odnose se na odluku Fonda kojom se članici omogućuje da se koristi

sredstvima s računa općih sredstava u skladu s Uvjetima odluke, u određenom razdoblju i do

određenog iznosa, a članica je obvezna izvršiti reotkup vlastite valute i plaćati naknade

('charges").18 Stand-by aranžmani, kao i prošireni aranžmani nemaju karakter ugovora.

Osnovne značajke stand-by odnosno proširenog aranžmana ovise o vrsti poremećaja

platne bilance, koji je temelj za podnošenje zahtjeva Fondu za korištenje općih sredstava.

Kada je poremećaj u platnoj bilanci članice kratkoročnog ili cikličnog karaktera, Fond može

odobriti stand-by aranžman. Ako je srednjoročnog strukturnog karaktera, potrebna sredstva

iznad obujma korištenja mogućeg u sklopu politike kreditnih tranši te Fond može odobriti

prošireni aranžmana.

Nadalje, stand-by aranžman se može odobriti na rok od jedne do dvije godine, a

prošireni aranžman na rok do tri godine. Reotkup vlastite valute mora se obaviti u roku tri i

pol do pet godina (kod stand-by aranžmana) ili četiri i pol do deset godina (kod proširenog

aranžmana). Rokovi reotkupa se računaju od datuma kupovine specijalnih prava vučenja.

Stand-by ili prošireni aranžman Fond odobrava nakon pregovora između MMF-a, koji

i službenih predstavnika članice Fonda. Na temelju rezultata pregovora, članica sastavlja

poseban dokument tzv. "pismo o namjerama", koje potpisuje ministar financija ili guverner

središnje banke ili obojica. U "pismu o namjerama" navode se namjere, aktivnosti i politike

članice, koje čine njen makroekonomski program za razdoblje trajanja financijskog

aranžmana.

Fond formulira stand-by aranžman kao poseban dokument na temelju određenih

aspekata "Pisma o namjerama". Cilj je da se pojedini aspekti makroekonomskog programa

utvrde kao "kriteriji izvršenja", koji trebaju osigurati obročno korištenje sredstava Fonda, ako

se članica tih kriterija izvršenja vjerno pridržava.

Prigodom zaključivanja "proširenog aranžmana", članica mora podnijeti Fondu

dokument kojim utvrđuje makroekonomske ciljeve i politike za razdoblje trajanja aranžmana

18

Franičević – Grubić, D.: op. cit., str. 40.

20

(tri godine), kao i mjere makroekonomske politike za prvih dvanaest mjeseci. Fond nakon

toga utvrđuje koji elementi iz tog jednogodišnjeg dokumenta mogu biti kriteriji izvršenja. S

obzirom da je kod "proširenog aranžmana" naglasak na stavljen na strukturalno

prilagođavanje, korištenje sredstava i kriterij izvršenja mogu se utvrditi u polugodišnjim

intervalima. U tom se slučaju pojedinih makroekonomski indikatori mogu pratiti kvartalnim

indikatorima.

3.2.4. Olakšice u provođenju transformacijskih procesa

Mnoge nerazvijene i tranzicijske zemlje se nalaze pred imperativom razvoja efikasnog

financijskog sustava, budući da dobro razvijen financijski sustav (sa svojim institucijama i

instrumentima) omogućuje takvu alokaciju štednje u investicije da se postigne visoki povrat

na investirani kapital.19

Zbog toga u okvirima djelovanja Međunarodnog monetarnog fonda postoje olakšice za

sistemske transformacije.

Olakšica je uvedena u travnju 1993. godine i privremenog je karaktera. Svrha joj je

financijska podrška članicama pri uklanjanju poremećaja platne bilance, koji je nastao zbog

sistemskih promjena u članici. Sistemske promjene definiraju se kao prekidi trgovačkih i

odgovarajućih platnih sporazuma (uglavnom klirinških sporazuma). Radi kvalificiranja

članice za korištenje sredstava Fonda, sistemske promjene u zemlji članici moraju se definirati

kao:20 značajan pad izvoznih prihoda uslijed transformacije na tržišne cijene; značajan i stalan

porast neto uvoznih troškova, također uslijed prelaska na tržišne cijene, posebice kod uvoza

energenata ili kao spoj oba kriterija.

19

Grgić, M.: Globalizacija financijskih tržišta i liberalizacija kapitalnih transakcija, Ekonomski pregled, Zagreb,

49.,1998., 2-3, str. 27. 20

Bilas, V., Franc, S.: Uloga inozemnih izravnih ulaganja i načini poticanja, Ekonomski Fakultet Sveučilišta u

Zagrebu, Zagreb, 2006., str. 147.

21

3.3. Nadzor međunarodnog monetarnog sustava

Nadzor nad međunarodnim monetarnim sustavom uključuje nadzor Fonda nad

politikom deviznog tečaja članice i ocjenu politike deviznog tečaja sa stajališta postavljenih

načela. Nadzor kao takav predstavlja jednu od osnovnih funkcija Fonda.

U središtu pozornosti (aktivnosti) "nadzora" nalaze se makroekonomska pitanja, koja

su od zajedničkog interesa međunarodne zajednice i zemlje članice, posebice u smislu obveza

koje je članica prihvatila svojim članstvom u ovoj međunarodnoj financijskoj instituciji. Radi

se o pitanjima gdje se isprepliću interesi nacionalnih gospodarstava, npr. devizni tečaj, devizni

režim i/ili platna bilanca čija je uravnoteženost ključna za uspješno reguliranje inozemnih

obveza članice.

Nadzor nad međunarodnim monetarnim sustavom Fond obavlja na osnovu pravila

ponašanja (code of conduct) koje je razvio u cilju lakše operacionalizacije procesa procjene

spremnosti tj. ocjene predanosti članice razvijanju ekonomskih odnosa s inozemstvom koje će

počivati na pravednim osnovama. Pravila ponašanja uključuju obvezu izbjegavanja restrikcija

na plaćanja koja proizlaze iz transakcija po tekućem računu platne bilance, izbjegavanje

diskriminatorne valutne prakse, izbjegavanje manipulacija deviznim tečajem s ciljem

postizanja konkurentske prednosti, rad na stabilnosti održavanjem sređenog monetarnog i

deviznog sustava.. Njihovo poštivanje jedan je od osnovnih preduvjeta za postizanje onoga

što se definira kao ravnotežna platna bilanca ili održiva vanjska pozicija temeljena na

realističnom deviznom tečaju u uvjetima liberalnog deviznog i trgovinskog režima. Takva

platna bilanca ključni je čimbenik uspješnog reguliranja gospodarskih odnosa članice s

inozemstvom.

Za efikasno izvršenje nadzora nad politikom deviznog tečaja neophodno je izvršiti i

analizu svih aspekata makroekonomske politike. Samo na taj način moguće je utvrditi da li

postojeći način makroekonomskog upravljanja doprinosi stvaranju preduvjeta nužnih za

financijsku stabilnost i održivi rast gospodarstva, što čini sastavni dio obveza koji je članica

prihvatila svojim članstvom u Fondu. Upravo stoga, Fond je razvio oblik suradnje s članicama

poznat pod imenom "konzultacije po članku IV. Statuta Fonda"21.

21

"....svaka se članica obvezuje surađivati s Fondom i s ostalim članicama radi osiguranja pravilnih aranžmana

za tečajeve i unapređivanja stabilnog sustava deviznih tečajeva..."(članak IV, Statuta Fonda).

22

Konzultacije po članku IV jesu osnovni oblik bilateralne suradnje Fonda i članica dok

su pojavni oblici suradnje: (1) Neformalno praćenje (Informal Monitoring), (2) Pojačani

nadzor (Enhanced Surveiliance) i (3) Aranžman predostrožnosti (Precautionary arrangement)

koji se u nastavku rada detaljnije analiziraju.

3.3.1. Neformalno praćenje

Neformalno praćenje obilježava intenzivnija i čvršća suradnja članice s djelatnicima

Fonda, u čijoj se nadležnosti nalazi, nego što to omogućavaju klasične redovite konzultacije

po članku IV Statuta Fonda.

Ovaj oblik suradnje članica dogovara direktno s misijom MMF-a. Misiji Fonda

podnosi se i odgovarajući zahtjev. Neformalno praćenje se, obzirom na različite potrebe i

specifičnosti članica, javlja u vise oblika: od nešto čvršće suradnje na gospodarskoj politici

članice koje se odvija kroz češće dodatne konzultacije članice i misije Fonda, pa do tzv.

Programa u sjeni (Shadow Program).

Osnovna razlika elementa tih pojavnih formi su učestalost konzultacija Fonda i

članice, stupanj participacije misije Fonda u definiranju (dijela ili cjelovite) makroekonomske

politike članice, odnosno, uloga i jačina njezina doprinosa, te preciznost i kvantificiranost

makroekonomske politike članice.

Najblaži oblik neformalne suradnje su "intenzivne konzultacije s misijom Fonda"

(intensive dialogue). Makroekonomsku situaciju članica koje traže takve dodatne konzultacije

s misijom Fonda, obilježava odsustvo platnobilančnih teškoća, zadovoljavajuća razina

deviznih rezervi, ali i neki neriješeni postojeći ili potencijalni složeni

makroekonomski/gospodarski problemi (definiranje budžeta, procjena postojeće gospodarske

politike i njenih posljedica za budućnost i sl.), koji traže temeljito razmatranje i odluku

dalekosežnih implikacija. Upravo ti razlozi navode članicu tražiti još intenzivniju suradnju u

obliku još češćih konzultacija, kako bi se razmijenila mišljenja i stavovi s predstavnicima

Fonda.

Članica može tražiti još intenzivniju suradnju sa misijom Fonda od gore

navedene, ukoliko želi veću uključenost misije Fonda u definiranju i/ili praćenju svog

23

gospodarskog programa/politike. Takav oblik suradnje javlja se u obliku "Programa praćenog

od strane misije Fonda" (Staff-Monitored Program). Smatra se da takva članica nema potrebu

za financijskom pomoći Fonda, a niti za klasičnim financijskim aranžmanom koji se inače

zaključuje samo ukoliko se ocijeni da članici prijeti potencijalna ili stvarna opasnost od

platnobilančnih teškoća (uključujući i stanje međunarodnih pričuve).

Osnovno obilježje ovog oblika suradnje očituje se u karakteristikama

gospodarskog programa koji je povod samom programu, ali i ulozi misije Fonda pri njegovu

definiranju i/ili praćenju. Ovakav program najčešće prati i intenzivna tehnička pomoć.

Motivi zahtjeva za suradnjom u obliku "Programa praćenog od strane misije Fonda"

mogu biti razni, od potrebe stvaranja preduvjeta za ugovaranje novog ili za nastavak već

ugovorenog, financijskog aranžmana, pa do davanja signala međunarodnoj zajednici o

provođenu adekvatne makroekonomske politike i u uvjetima kada ne postoji potreba za

financijskim sredstvima Fonda.

3.3.2. Pojačani nadzor

Pojačani nadzor (Enhanced Surveiliance) kao oblik bilateralne suradnje Fonda ne

izražava formalnu suglasnost Fonda gospodarskom programu članice, niti uključuje korištenje

Fondovih sredstava. "Pojačani nadzor" inicira se na zahtjev članice.

Ukoliko članica smatra to potrebnim podnosi zahtjev Fondu za praćenjem

makroekonomske i strukturne politike/programa kojeg ona provodi. Izvršni odbor prima na

uvid precizno definiran gospodarski program (koji uključuje sve potrebne kvantifikacije)22,

izrađen u konzultacijama s misijom Fonda, te zavisno od njegove kvalitete, ali i iskustva s

članicom po prijašnjim programima, odobrava zahtjev članice za pojačanim nadzorom.

Odluka Izvršnog odbora kojom on odobrava zahtjev članice za Pojačanim nadzorom,

ne znači da Izvršni odbor odobrava makroekonomski program članice, te da preuzima bilo

kakvu odgovornost za program i njegovo provođene (ne postoji formalna suglasnost sa

programom od strane Fonda). Praćenje makroekonomskog programa vrši se putem

polugodišnjih revizija. Pojačani nadzor, kao oblik suradnje Fonda s članicama pojavio se 22

Gospodarski program mora uključivati kvantificirani makroekonomski okvir, "strukturalne točke" programa

kao i "kriterije izvršenja".

24

1985. godine, te je do revizije politike nadzora Fonda 1993. godine bio prvenstveno vezan za

višegodišnje reprograme duga članice. Ovaj oblik suradnje se vrlo rijetko koristi.

3.3.3. Aranžman predostrožnosti

Niti jedan od navedenih oblika bilateralne suradnje Fonda s članicama, za razliku od

financijskih aranžmana (koje Fond ugovara s članicama), ne uključuje formalnu suglasnost

Fonda gospodarskom programu članice, kojom bi on preuzeo (djelomičnu) odgovornost bilo u

definiranju, bilo u njegovom provođene. U tom je cilju Fond, polazeći od principa

fleksibilnosti (da svoje djelovanje prilagođava potrebama članicama), usvojio smjernice i

okvire kojima se članica "podupire na usvajanje korektivnih mjera, koje mogu biti podržane

korištenjem Fondovih sredstava,.... kao mjera predostrožnosti u slučaju pojavljivanja

platnobilančnih teškoća".23 Na taj način se otvorio se put za razvijanje jednog među oblika

suradnje koji bi po svojim karakteristikama bio negdje između konzultacija po članku IV,

"Neformalnog praćenja" i "Pojačanog nadzora" s jedne strane, i financijskih aranžmana s

druge strane.

"Aranžman predostrožnosti" predstavlja varijantu klasičnog "Stand by" aranžmana,

odnosno, "Proširenog aranžmana", a ugovara se u slučajevima kada u trenutku sklapanja

aranžmana, makroekonomsku situaciju ne karakteriziraju platnobilančne teškoće a kada su

strukturalne promjene u gospodarstvu nužne, a provođenje reformi nije moguće ostvariti u

kratkom roku. 24

"Aranžman predostrožnosti" sklapa se bez povlačenja financijskih sredstava.

Izražavanje odsustva namjere korištenja financijske potpore Fonda nema obvezujući karakter

te je Fond spreman članici staviti sredstva na raspolaganje, ukoliko se pokaže da je došlo do

pogoršanja platno bilančne situacije.

Svrha ovakvog aranžmana može se razmatrati s više aspekata. S jedne strane, on

omogućava usku suradnju Fonda i članice (u smislu otvaranja mogućnosti Fondu za

sudjelovanje u izradi gospodarskog programa/plana članice, njegovu analiziranju i praćenju) i

23

Srkalović, N.:op. cit., str.92. 24

U praksi je bilo slučajeva kada su platnobilančne teškoće članice bile očite, a članica se bez obzira na to,

odrekla prava povlačenja sredstava.

25

u uvjetima nepostojanja platno bilančnih teškoća, a koje su prema odredbama Fonda posredan

ili neposredan motiv drugih "klasičnih" oblika suradnje Fonda i članice. S druge strane,

ovakav aranžman često predstavlja pozitivan signal međunarodnom tržištu kapitala da Fond

podržava gospodarsku politikui gospodarske reforme članice. Time se utječe i na reputaciju

članice u međunarodnim financijskim vodama. Taj utjecaj može se promatrati kao pozitivan i

kao negativan, ovisno o prilikama zemlje članice (da li se indicira mogućnost pojave

platnobilančnih teškoća ili se radi o gospodarstvu koje je savladalo početne platnobilančne

teškoće, no koje se nalazi u procesu restrukturiranja, čiji je cilj ostvariti punu stabilnost

gospodarstva).

Fond procjenjuje da će se potrebe članica u tranziciji koje su postigle značajan

rezultat u makroekonomskoj stabilizaciji i strukturnim reformama, za sredstvima Fonda

smanjivati, posebice stoga što velik dio njih već ima otvoren pristup međunarodnom tržištu

privatnog kapitala. Međutim još je uvijek zbog relativne stabilnosti većine privreda članica u

tranziciji, upitna konstantnost tog pristupa, u slučaju pojave platnobilančnih teškoća. Fond

stoga procjenjuje kako je za očekivati da će te članice još neko vrijeme, ali samo privremeno

tražiti pristup Fondovim sredstvima u slučaju pojave platnobilančnih teškoća. U

međuvremenu se čini da će te zemlje, kao i zemlje u razvoju, češće tražiti čvršću suradnju s

Fondom, koja međutim ne implicira isključivo klasični financijski aranžman, već i gore

navedene oblike suradnje a naročito "Neformalno praćenje" i "Aranžman predostrožnosti".

26

4. Značajke reforme MMF-a u 21. stoljeću

Tijekom svoga djelovanja MMF je izvršio dvije važne reforme. Prva reforma je izvršena od 1968.−1971. godine, kada je uveden institut specijalnog prava vučenja, donesena je odluka da dolar više nije konvertibilan prema zlatu, te se uvode prilagodljivi devizni tečajevi.

Druga reforma je izvršena 1978. godine, kada je izvršena reforma postojećeg sustava tečajeva, određen način korištenja fondova koje koristi MMF, uspostavljen je novi režim odnosa prema zlatu, te izvršena šesta opća revizija kvota.

Kako je prethodno istaknuto, krajem 20. i početkom 21. stoljeća, globalna ekonomija bila je izložena pojačanim nestabilnostima i financijskim neravnotežama, što je uzrokovalo da u većini država i regija, nastanu ekonomske to jest financijske

krize. Zbog velikih neuspjeha Međunarodnog monetarnog fonda u obavljanju svojih regularnih aktivnosti, generalizirala se potreba za kompletnom reformom ove

međunarodne financijske institucije, a samim time i g lobalnog financijskog sustava.

Godine 2008. započela je treća reforma Međunarodnog monetarnog fonda.

4.1. Utjecajni čimbenici na reformu Međunarodnog monetarnog fonda (u 21.st)

Veći je broj čimbenika koji je utjecao na reformu Međunarodnog monetarnog fonda na početku 21. stoljeća, a prvenstveno se odnose na događanja na međunarodnom financijskom tržištu uzrokovana globalnom krizom.25 Globalna

financijska kriza zahvatila je većinu stručnjaka i kreatora monetarne politike nespremnima, iznoseći na svjetlo brojne slabe točke ranjivosti monetarnog sustava.

Dok su te ranjivosti u financijskom sektoru rezultirale financijskom krizom na

tržištima razvijenih država, problemi su se proširili na kompletni međunarodni monetarni i financijski sustav, u obliku naglog zaustavljanja tokova kapitala i

nedostatka likvidnosti. Kriza je pokazala da su naoko čvrsta gospodarstva i financijska tržišta u svijetu međusobno usko povezana, te da se kriza brzo širi na

globalnoj razini tj. na cijeli sustav.

25

Camdessus, M. et al.: Reform of the International Monetary System: A Cooperative Approach for the twenty

first century, Palais-Royal Initiative, 2011., str. 1.

27

Svjetska je ekonomija tijekom 2008. i 2009. godine prošla kroz najtežu financijsku krizu u posljednjih 80-ak godina. Kriza je prvotno zahvatila segment

američkog financijskog sustava – kreditiranje nekretnina (hipotekarne banke), a

postupno se širila na bankarski sustav, osiguranje, fondove i burze. To je klasičan

primjer financijske zaraze, gdje se iz jedne zemlje, financijska kriza širi i preljeva u

drugu, a u uvjetima globalizacije brzo zahvaća cijeli svijet. Iz američkih financija kriza se proširila na europske financije, bankarstvo i burze. Reflektirala se snažno i

na realni sektor. Postupno dolazi do usporavanja stope rasta svjetskog BDP-a,

strmoglavo padaju cijene nekretnina, a neki industrijski sektori pretrpjeli su enormne

gubitke. Nekoliko veliki bankarskih imena u SAD-u (investicijska banke Lehman

Brothers) i Velikoj Britaniji su propale. Osim toga, američka je Vlada preuzela (bail-

out) neke banke, a slični proces dogodio se i u nekim zemljama Europske unije. Na

Islandu se 2008. godine nacionalizirala najveća banka u zemlji. Island je desetljećima odolijevao pristupanju Europskoj uniji, no put Islanda u Uniju ubrzala je kriza koja je tu zemlju, koja je bila među najbogatijima u svijetu u samo par

mjeseci dovela do bankrota. Zbog propasti islandskih banaka novac je izgubio i

veliki dio europskih banaka. U Austriji, primjerice, gubitak iznosi tri milijarde

eura.26 Iako se često navodi da su financijsku krizu izazvali loši hipotekarni krediti u SAD-u, te da je se na tržištima nekretnina formirao veliki balon koji se počeo ispuhavati i pokrenuo krizu, evidentno je da je to sustavna kriza (strukturna) znatno

teža od financijskih kriza koje su joj prethodile.

Američka ekonomija se tijekom cijele 2008. godine suočavala s krizom na financijskom tržištu te je pokušavala izbjeći recesiju. U Europi do sredine trećeg tromjesečja 2008. godine više pozornosti se posvećivalo ukljanjanju i suzbijanju

inflatornih pritisaka nego poticanju gospodarskog rasta. Nagli rast cijene nafte u

prvoj polovici 2008. godine, pa i porast cijena prehrambenih proizvoda bio je glavni

uzrok stope inflacije u Europskoj uniji koja je prelazila razinu od 4%, što je dvostruko više od ciljane razine ECB-a. Europska centralna banka intervenirala je

provođenjem restriktivne kamatne politike slijedom koje je u srpnju 2008. godine

referentna kamatna stopa povećana za 25%. Međutim, pad potražnje za energentima i prehrambenim proizvodima u trećem tromjesečju doveo je do usporavanja ekonomskog rasta, koji postaje veća sve prijetnja ekonomskoj stabilnosti od

inflatornih pritisaka. Zbog toga je u listopadu ECB, zajedno s drugih pet središnjih banaka smanjio referentne kamatne stope. Intervencija ECB nastavljena je i u 2009.

godini, pa je u prvom dijelu godine kamatna stopa smanjivana još četiri puta te je u

svibnju 2009. godine bila na razini od 1%. Velika Britanija se, također, suočila s problemima na hipotekarnom tržištu i niskim ekonomskim rastom. Stoga je Banka of England tijekom 2008. godine, u cilju ublažavanja turbulencija na financijskom tržištu, pet puta smanjivala referentnu kamatnu stopu, s 5,5%, koliko je iznosila na početku godine, na razinu od 2% na kraju 2008. godine. Danas ta stopa iznsi samo

26

Island želi “pobjeći” u EU, http://www.dw-world.de/dw/article/0,,4000577,00.html (29.04.2011.)

28

0.5 %.27 To je ujedno bila najniža razina referentne kamatne stope središnje banke Velike Britanije u posljednjih 6 desetljeća. Početkom 2009. godine kamatna stopa

središnja banka Velike Britanije snižena je na 1,5%, što je bila najniža razina od osnivanja 1694. godine, a u prvom tromjesečju 2009. snižena je još dva puta za po 50%, na razinu od 0,50%. Najveću korekciju referentne kamatne stope tijekom 2008. godine imao je Američki FED. Financijska kriza i recesija američkog gospodarstva utjecala je na čak sedam intervencija FED-a tijekom 2008. godine. S početnih 4,25% kamatna stopa je na kraju godine snižena na samo 0,25%.28

Većina burzovnih indeksa je tijekom 2008. godine uslijed krize na

svjetskim tržištima bilježila strmoglavi pad, a gubici financijskih institucija konstantno su rasli. Od početka 2007. godine pa do kraja 2008. godine gubici financijskih institucija narasli su na 744,6 milijardi US$, a do svibnja 2009. Su se

skoroudvostručili i iznosili su 1.410,4 milijarde US$.29

Neke od najvećih banaka koje su u 2007. godini bile nositelji globalnog financijskog sustava, u 2008. godini su bankrotirale i nestale sa bankarske scene.

Stečaj Lehman Brothersa označio je početak kraja investicijskog bankarstva, a nepovjerenje i panika na tržištima se širila, što je uvelike pridonijelo propasti

banaka. U pokušaju spašavanja posrnulih investicijskih banaka dolazi do njihova

pripajanja komercijalnim bankama ili nacionalizacije. Vodeće središnje banke u svijetu su tijekom 2008. godine na financijska tržišta ubrizgavale ogromne količine novca da bi popravile ugroženu likvidnost financijskih institucija . U ovim

intervencijama prednjače FED i ECB, a ništa manje aktivna po tom pitanju nije bila

ni Banka Engleske. Međutim, i pored svih poduzetih mjera, financijsko tržište se nije počelo oporavljati. Banke su novčana sredstva dobivena iz državnih fondova kor istile

uglavnom za pokrivanje svojih gubitaka, dok se kreditna inertnost nastavila, tako da

uložena sredstva nisu doprinijela oporavku gospodarstva.

Zbog toga su vlade bile prisiljene na odlučnije intervencije, kao što su upumpavanje sredstava u banke uz garanciju države za osiguranje kapitala u slučaju novih velikih gubitaka, povlačenje loše aktive banaka u posebne banke pod

nadležnosti državnih organa ili nacionalizaciju, kao krajnju i najsnažniju mjeru. SAD

i Velika Britanija prve su se 2008. godine odlučile za nacionalizaciju banaka, koje su postale vlasnici znatnog dijela udjela u velikim bankama, a primjeri djelomične i potpune nacionalizacije zabilježeni su i u drugim zemljama. Tako je Island u cijelosti preuzeo svoje tri najveće banke, a za nacional izaciju banaka koje se nisu mogle

oduprijeti udaru krize opredijelile su se i mnoge druge zemlje poput Irske, Austrije,

Belgije, Nizozemske, Luksemburga i Danske. Trend nacionalizacije banaka i ostalih

27

http://www.dailymail.co.uk/news/article-2111692/Bank-England-base-rate-stay-time-low-2015.html

(28.0.2013.) 28

Ibidem. 29

Ibidem.

29

financijskih institucija nastavljen je i u 2009. godini. Njemačka vlada je tako početkom 2009. izradila prijedlog zakona koji daje mogućnost državi da nacionalizira banke. FED je pod svoju nadležnost stavio najveće američke investicijske banke, odobrivši im sredstva za preživljavanje financijske krize, dok su čelnici EU u listopadu 2008. jednoglasno podržali plan spašavanja banaka, koji

predviđa garancije za međubankarske pozajmice i dokapitalizaciju banaka. U veljači 2009. Europska komisija je dozvolila članicama EU da nacionaliziraju banke koje su opterećene lošom aktivom, a nacionalizacija bi se smjela poduzeti tek kao posljednja opcija, kada druge mjere ne donose željeni učinak.30

Nacionalizacija banaka imala je za posljedicu dovođenje u pitanje cjelokupnog sustava slobodnog tržišta. Iako ona neupitno vodi vraćanju povjerenja u banke, jer garantira sigurnost depozita štedišama u slučaju propadanja banke, te doprinosi oživljavanju kreditnih aktivnosti, ona ima i niz loših strana. Država kupuje dionice po znatno manjoj vrijednosti od one po kojoj su je kupili dioničari, što može imati za posljedicu masovnu prodaju i strmoglavi pad tržišne vrijednosti dionica i uvećati rizik od bankrota tih banaka. Nacionalizacija banaka često može dovesti i do smanjenja priljeva inozemnog kapitala, a preuzimanje dugova banaka od strane

države uzrokuje i porast javnog duga, što bi za posljedicu može imat i smanjenu

mogućnost njegovog redovitog servisiranja, što vodi ka smanjenju rejtinga zemalja koje su se odlučile na nacionalizaciju banaka. Niži suvereni rejting bi pokrenuo ponovnu procjenu rejtinga nacionalnih kompanija na niže, što bi rezultiralo znatnim

usporavanjem kreditne aktivnosti i dužim razdobljem oporavka nacionalnih ekonomija i njihovog izlaska iz krize. Bankroti financijskih institucija, kao i

intervencije vlada u njihovom spašavanju, već su natjerali rejting agencije na ponovne procjene i snižavanje ranije dodijeljenih rejtinga mnogim financijskim institucijama.

Kako bi vratile povjerenje u bankarski sektor, vlade mnogih zemalja

odlučile su se na donošenje odluke o povećanju iznosa osiguranih depozita, dok je u nekim zemljama čak dano neograničeno jamstvo za štedne uloge. ECOFIN, tijelo koje okuplja ministre financija članica EU, u listopadu 2008. donijelo je prijedlog za podizanje minimalno osiguranog iznosa štednje na 50 tisuća eura, a taj je primjer slijedila i Hrvatska. Planirano je da se osigurana suma depozita za zemlje EU poveća na iznos od 100 tisuća eura. Hrvatska je donijela odluku povećanja osigurane sume depozita sa 100.000 kuna na 400.000 kuna.31

Financijska kriza se dakle jako brzo širila iz jedne zemlje u drugu, a njezine posljedice bile su izraženije u visokorazvijenih zemljama nego u zemljama u razvoju.

30

Ibidem. 31

Vlada osigurava štedne depozite do 400.000 kuna, http://dalje.com/hr-hrvatska/vlada-osigurava-stedne-

depozite-do-400000-kuna/191937 (7.05.2010.)

30

Tijekom krize i u nastavku, 2010. godine, Međunarodni monetarni fond je ostao u središtu međunarodne zajednice nastojeći vratiti globalnu ekonomiju u smjeru održivog rasta i prosperiteta. Nastojanja su usmjerena na pružanje savjetovanja o politici oporavka, jačanja globalne financijske sigurnosne mreže, i utvrđivanja međunarodnog financijskog sustava. Svjetska kriza je međutim, ukazala na potrebu reforme unutar Međunarodnog monetarnog sustava, naročito instrumenata

koji se odnose na smanjenje utjecaja sistemske krize. Naime, bilo je evidentno da

Međunarodni monetarni fond nije sposoban aktivno i pravovremeno reagirati na broj

međunarodnih ekonomskih problema, posebice onih u državama u razvoju. Moglo se

stoga pretpostaviti i da je sam Međunarodni monetarni fond ušao u svojevrsnu krizu.

Posljednji pokušaj značajnije reforme započeo je kao provedba Srednjoročne strategije (MTS) u travnju 2006. godine. No, ostalo je još mnogo stvari koje treba učiniti, a ne samo s obzirom na MTS, nego i izvan granica ovog dokumenta. U 2008. godini predložena je reforma koja će omogućiti savladavanje suvremenih barijera na globalnom planu.

4.2. Program reforme Međunarodnog monetarnog fonda

Reforma Međunarodnog monetarnog fonda, koja je započela 2008. godine može se ocijeniti najvećom reformom od osnutka fonda. Tijekom 2010. godine MMF

ima ulogu podrške vraćanja gospodarstava pojedinih država u globalnu gospodarsku

aktivnost. To uključuje implementiranje politike podrške oporavka i ponovnog vraćanja na put održivog rasta, uključujući, također, ključnu ulogu unutar sastanaka grupe G-20, te pružanje pomoći državama članicama kroz dugoročne programe, uključujući i Fleksibilnu kreditnu liniju (Frexible Credit Lines, FCL). MMF je uveo i

niz novih mjera te zagovarao politiku prilagodbe u nekoliko bitnih područja:32

Jačanje globalne financijske sigurnosne mreže . Tijekom 2010. godine

MMF je povećao kreditne resurse, te odobrio i proveo opću raspodjelu posebnih prava vučenja (SDR) za povećanje likvidnosti globalnog gospodarstva. Revidirao je i

proširio svoje financijske instrumente kako bi osigurao nastavak njihova usklađivanja s potrebama članica tijekom krize i posljedica krize. Kao odgovor na

posebno težak utjecaj krize u mnogim državama s niskim dohotkom, Fond je povećao kapacitet koncesijskih kredita i promijenio okvir provođenja takvih posudbi. Izvršni odbor Fonda tijekom 2010. godine odobrio je financiranje 14 nekoncesionalnih

aranžmana u ukupnom iznosu od 72,2 mlrd. SDR tijekom financijske godine, a

32

Annual Report 2010 Suporting a balanced global recovery, International Monetary Fund, Washington,

2011., str. 3.

31

većina njih je povezana s FCL (52,2 mlrd. SDR). Osim toga, preuzete obveze po kreditima Fonda povoljnim za države s niskim dohotkom naglo se povećao te je

iznosio 2,2 mlrd. SDR.

2) Održavanje politike stimuliranja održivog oporavka u privatnom aranžmanu je primjenjivo, dok projektiranje, komunikacija i sami početak implementacije adekvatne srednjoročne fiskalne strategije, ovisi o specifičnim okolnostima u pojedinim članicama. Preporuka Fonda je bila da se fiskalni poticaji

trebaju u potpunosti implementirati, osim u državama koje se suočavaju s velikim rastom premije rizika, gdje je za početak potrebna veća urgentnost i fiskalne

konsolidacije. U onoj mjeri u kojoj inflacijska očekivanja budu stabilizirana, monetarnu politiku treba uskladiti s napretkom fiskalne konsolidacije. Politika Fonda

više se okreće ka fiskalnoj konsolidaciji i dalje od fiskalnih poticaja.

3) Reforme za jačanje globalnog financijskog sustava. Dok MMF

procjenjuje gubitke financijskog sustava tijekom krize, bilance stanja mnogih

financijskih institucija tijekom 2010. godine pokazuju pozitivne pomake i blagi

oporavak na financijskim tržištima. Politika Fonda savjetuje poprav ljanje bilance

stanja, regulaciju i nadzor financijskog sektora, kako bi se smanjio rizik i podržao rast kredita potrebnih za trajnih oporavak pogođenih gospodarstva.

4) Politika rebalansa globalnog rasta. MMF poziva države koje su imale preveliko vanjsko zaduživanje da u svoje planove uvrste konsolidaciju javnih

financija kako bi održale povjerenje ulagača, a sve u smjeru politike “prijateljskog rasta”. Teret bi zatim pao na one države koje imaju pretjerane viškove na tekućem računu, te koje na snažne globalne zahtjeve mogu odgovoriti pomicanjem od snažnog izvoznog rasta prema domaćoj potražnji. MMF savjetuje da bi rebalans trebao biti

podržan od strane financijskog reformatorskog sektora i odgovarajuće stru kturne

politike u obje države, kako one s viškovima tako i one s manjkovima na tekućem računu.

5) Izgradnja kapaciteta. Kriza je povećala važnost tehničke pomoći MMF-a

za izgradnju kapaciteta u državama članicama i za formuliranje i provedbu makroekonomske politike. Fond je odgovorio hitnim povećanjem potreba u o vom

području, pružanjem tehničke podrške brojnim državama posebice u pitanjima vezanim za makroekonomski aspekt krize.

Potaknut krizom Međunarodni monetarni fond je identificirao ključne prioritete za budući razvoj instituta:33

33

Ibidem, str. 10.

32

1) Preispitati mandat institucije da obuhvati cijeli niz makroekonomskih i

financijskih sektorskih politika koje se odnose na globalnu stabilnost.

2) Nastaviti s jačanjem financijskih kapaciteta, kako bi se pomoglo članovima u njihovim problemima s bilancom plaćanja, uključujući i financi jsku

volatilnost, te smanjenje percipiranja potreba za pretjeranu akumulaciju

rezervi.

3) Jačanje multilateralnog nadzora i bolje integriranje bilateralnog nadzora, te daljnje jačanje unutardržavnog, regionalnog i multilateralnog nadzora.

4) Reforma upravljanja Fondom te povećanje legitimnosti, efikasnosti i

pravovremenosti djelovanja Fonda.

4.3. Reforma u upravljanju MMF-om

Za reformu koja je započela 2008. godine može se reći da je najznačajnija reforma ikada usvojena kada je riječ o upravljanju Fondom. Riječ je o sveobuhvatnom “remontu” ustrojstva upravljanja Fondom. Ona predstavlja preuređenje globalnog ekonomskog poretka koji je uspostavljen prilikom osnivanj a

Međunarodnog monetarnog fonda dakle poslije Drugog svjetskog rata.

U studenom 2010. godine Izvršni odbor Međunarodnog monetarnog fonda odobrio je dalekosežne reforme u načinu upravljanja Fondom. Tada je predloženo udvostručenje kvota na oko 476,8 mlrd. SDR-a (oko 755.700.000.000 US$), s 238,4

mlrd. SDR-a dogovorenih u okviru kvota 2008. Godine. To će rezultirati dodjelom više od 6% udjela kvota brzorastućim tržištima i zemljama u razvoju i više od 6% od dosada zastupljenih kvota u manje zastupljenim zemljama, uz zaštitu kvote dionica i glasova najsiromašnijih država članica Međunarodnog monetarnog fonda. Ukupno

80% pomaka dolazi iz visoko razvijenih zemalja i proizvođača nafte, a samo 20% dolazi iz drugih država u nastajanju.

Ključno je da će se za 110 država, udio upravljačkih kvota povećati ili zadržati na istoj razini. Deset najvećih članova Fonda biti će: SAD, Japan, Njemačka, Francuska, Italija, Velika Britanija, Kina, Brazil, Indija i Rusija. Uz to, glas

najsiromašnijih država u razvoju u Međunarodnom monetarnom fondu biti će zadržan s očuvanjem njihovih glasačkih prava. Ovih deset država predstavljaju deset

dioničara koji će zaista predstavljati deset vodećih država u svijetu. Poredak tih država reformom je stvarno rangiranje ekonomske snage navedenih država u

33

globalnoj ekonomiji.34 Kina prema ovom dogovoru postaje treća najveća članica Fonda, Indija se nalazi na osmom mjestu, Rusija na devetom, a Brazil na desetom

mjestu po snazi glasova u Izvršnom odboru. Četiri države poznate pod akronimom BRIK imaju 14,18% udjela u kvotama MMF-a, dok sad imaju 17,67%. Zemlje u

razvoju imaju 42,49% udjela u kvotama MM-a.

Izmjena globalnog odnosa snaga razvijenih i država u razvoju reflektirati

će se i u načinu izbora izvršnih direktora MMF-a. Do sada su SAD, Japan, Njemačka, Francuska i Velika Britanija imali svoja mjesta u Izvršnom odboru, ali im je bi lo

omogućeno i postavljanje svojih izvršnih direktora. Novim sporazumom, izvršni će se direktori birati glasanjem cjelokupnog Izvršnog odbora u kojemu Kina, Rusi ja i

Saudijska Arabija također imaju svoje mjesto. Ostatak članstva podijeljen je u

izborne jedinice koje biraju izvršnog predstavnika za tu grupu kao cjelinu. U Izvršnom odboru MMF-a SAD će i dalje imati pravo veta.35

Nakon što se reforme provedu, one će se odraziti i na sustav Izvršnog odbora Međunarodnog monetarnog fonda. Postojat će dva mjesta manje za razvijenee

europske države. Kada se reforma dovrši, u odboru će biti još dvije države u razvoju, što će odražavati promjenu kvota.

Izvršni odbor koji nadzire sve operacije Fonda, preporučeni paket mjera daje na uvid Upravnom odboru kojeg predstavl jaju sve države članice, njih 187. Nakon što Upravni odbor prihvati predložene kvote predložiti će izmjene i dopune Statuta, što će biti uvršteno u novi sporazum, a sve radnje oko prihvaćanja prijedloga trebale bi završiti do godišnje skupštine u listopadu 2012. godine. Sastav odbora će

biti podvrgnut reviziji svakih osam godina.

4.4. Reforma instrumenata prevencije krize

U 2010. godini su predložene reforme instrumenata prevencije krize, kojima se

nastoje ojačati alati MMF-a za rješavanje krize. Te reforme uključuju:36

1) Fleksibilne kreditne linije (Flexible Credit Line, FCL), koje su uvedene

u 2009. godini i koje su državama pristupnicama s vrlo jakim politikama ne

34

Izvršni odbor MMF-a odobrio dalekosežne reforme upravljanja fondom, http://www.poslovni-

savjetnik.com/financije/izvrsni-odbor-mmf-odobrio-dalekosezne-reforme-upravljanja-fondom (29.04.2011.) 35

Istorijska reforma MMF-a, http://www.politika.rs/rubrike/Svet/Istorijska-reforma-MMF-a.lt.html

(29.04.2011.) 36

The Fund's Mandate – The Future Financing Role: Reform Proposals, http://www.imf.org/external/

np/pp/eng/2010/062910.pdf (29.04.2011.)

34

zahtijevaju uvjetovanost politika, dodatno se obogaćuju: 1) kreditne linije su

otvorene za jednu ili dvije godinea u tom slučaju, privremena procjena nastavka klasifikacije je potrebna nakon jedne godine, 2) uklanjanje implicitnog pristupa od

1.000% od kvote, čime se omogućuje fleksibilniji pristup u skladu s okolnostima

pojedine države.

2) Nove preventivne kreditne linije (Precautionary Credit Line, PCL)

predložene su za države sa snažnom politikom ali koje ne udovoljavaju uvjetima za

FCL. Pristup bi trebao biti ograničen na 1.000% kvota za razdoblje između 12 i 24 mjeseca uz polugodišnju procjenu nastavka kvalifikacija i performanse u skladu s

ciljevima politike kreditnih linija.

PCL sporazumi mogu biti odobreni za razdoblje između jedne i pedeset devet godina a minimalni jednogodišnji period je namijenjen za aktivnosti koje se odnose na predostrožnost financijske raspoloživosti za razdoblje dovoljno dugo kako bi se omogućilo da država članica napreduje u smanjenju preostale ranjivosti. Polugodišnjom ocjenom bi se pokrili uvjeti kriterija kvalifikacije i performanse u odnosu na politiku ciljeva. Nakon njegovog isteka, novi PCL sporazum bi mogao biti

odobren na temelju pune ponovne procjene kvalifikacije, uključujući i pravila potrebna za rješavanje preostalih ranjivosti.

4.5. Reforme instrumenata financiranja niskodohodovnih država

Novi aranžman Reduciranje siromaštva i rast povjerenja (Poverty Reduction and Growth Trust (PRGT) oblikovan je kao zamjena i razvoj postojećeg instrumenta – Reduciranje siromaštva i rast gospodarstva – instrument egzogenih

šokova (Poverty and Growth Facility – Exogenous Shocks Facility (PRGF-ESF) , a

počeo je s korištenjem u siječnju 2010. godine. Paralelno s donošenjem novog paketa kreditnih instrumenata, MMF je udvostručio financijsku pomoć niskodohodovnim državama. Ovi koncesijski kreditni kapaciteti su povećani na 17 mlrd. USD do 2014.

godine, uključujući više od 8 mlrd. US$ tijekom prve dvije godine. 37

Ovaj instrument ima za cilj povećanje učinkovitosti pomoći niskodohodovnim državama, povećavajući pri tome fleksibilnost koncesionalnih kreditnih instrumenata i uvažavanjem različitosti između niskodohodovnih država. Nova struktura instrumenta PRGF sastoji se od:38

37

Annual Report 2010 Suporting a balanced global recovery, op. cit., str. 12. 38

Ibidem, str. 48.

35

1) Proširena kreditna olakšica (Extended Credit Facility, ECF), kao zamjena za PRGF, omogućava Fondu osiguranje održivog programa angažmana i financiranje država suočenih s dugotrajnim poteškoćama u bilanci plaćanja.

2) Standby kreditne olakšice (Standby Credit Facility, SCF) često koriste tržišta u nastajanju, a pružaju financijsku potporu i pomoć politici država s niskim dohotkom i kraćim vremenskih intervalima potreba za financijskim

sredstvima i također se koriste za mjere predostrožnosti.

3) Ubrzane kreditne olakšice (Rapid Credit Facility, RCF), pružaju hitne, ograničene iznose financiranja kao odgovor za hitne potrebe, uključujući hitnu pomoć uslijed prirodnih katastrofa i sl., sa smanjenim uvjetima za

dobivanje olakšice. Ovaj instrument posebno je pogodan za tekuće potrebe financiranja, ili u slučajevima u kojima je politika implementacije kapaciteta ograničena.

4.6. Reforme u međunarodnom monetarnom sustavu

Svjetska financijska kriza ukazala je na potrebu reforme međunarodnog monetarnog sustava. Reforma međunarodnog monetarnog sustava, također je važna za jačanje uloge i daljnje stabilizacije institucije Međunarodnog monetarnog fonda. Reforma međunarodnog monetarnog sustava treba doprinijeti i boljem balansiranju

svjetske ekonomije, uvođenju reda u fluktuaciju glavnih valuta, te smanjenje nestabilnosti cijena.

Dugoročna pitanja koja vlade trebaju razriješiti odnose se na: 39

1) nepostojanje djelotvornih disciplina prema globalnoj prilagodbi u sustavu,

2) volatilnost tečaja i njihovog ponašanja često nije u skladu s urednim podešavanjem i alokativnom učinkovitošću,

3) poteškoće u vođenju globalne likvidnosti

4) pitanja uloge SDR,

5) upravljanje pitanjima povezanim za donošenje odluka i djelovanje sustava.

39

Camdessus, M. et al.: op. cit., str. 5.

36

Neki od problema koje treba riješiti u okviru reforme Međunarodnog

monetarnog fonda:

Ekonomska i financijska politika.

Politika prelijevanja. Politike država, obje domaće i vanjske, utječu na regionalnu i globalnu stabilnost na način da izlaze iz okvira svojih nacionalnih granica, domaćih politika i stabilnosti. Iskustva pokazuju da MMF često nije bio pravodobno upućen u probleme koja su se pojavljivala u nacionalnim gospodarstvima, što se odrazilo i na različito analitičko razumijevanje i nadzor MMF

nad svojim članovima i njihovoj ekonomskoj i financijskoj politici. Čak i kad su politike prikladne za pojedine države, one mogu imati negativan utjecaja prelijevanjem na druge države.

Pojačanje nadzora. Pojačanje nadzora MMF nad državama članicama nameće se kao obveza. To se posebno odnosi na fiskalnu, monetarnu i financijsku politiku nacionalnih vlada, s posebnim naglaskom na kretanje tečaja i likvidnosti. Jači nadzor podrazumijeva preispitivanje upravljanja ključnim međunarodn im

institucijama i njihovim odnosom sa svim državama.

Iako sve države trebaju imati istu obvezu i postupke procjene, naglašava se da posebnu pozornost treba usmjeriti na države čije politike imaju veći utjecaj na stabilnost međunarodnog monetarnog fonda.

Tečaj

Režim deviznog tečaja je u središtu bilo kojeg monetarnog sustava. Osnovni cilj dobrog funkcioniranja međunarodnog monetarnog sustava treba biti uspostava tečaj koji je razumno stabilan i u skladu s ciljevima međunarodnog monetarnog sustava. U tom smislu, napetosti su danas previše očite. Tečaj danas pokreće kombinacija sadašnjih i očekivanih politika kao i snage na tržištu. Nestabilnost, dakle, može nastati kao rezultat nedosljedne ili neodržive politike (ili miksa politika) koje mogu dovesti do velike i trajne nestabilnosti tečaja, lažne percepcije tržišnih agenata, ili špekulativnim aktivnostima. Za učinkovito djelovanje sustava, nužno je da države provode svoje ekonomske i financijske politike s naglaskom na kretanje tečaja u skladu s njegovim osnovama i globalnom

ravnotežom. Stoga se od MMF-a očekuje čvrsti nadzor nad politikom tečaja njegovih članova. Nadzor MMF-a u tom pogledu je dosta rijedak, ali i općenito ima nedovoljan ili nikakav učinak na tečajnu politiku svojih članova. Potrebno je stog a

definirati specifične obveze država za formiranje politike tečaja, uključujući eventualno i mjerila temeljena na makroekonomskoj osnovi za utvrđivanje nestabilnosti i odstupanja. Takva mjerila mogu, također, informirati o jačanju napora

37

za ublažavanje tržišnog odstupanja od osnove. Konkretno, najrazvijenije države imaju posebnu odgovornost za ublažavanje velikih i trajnih promjena njihovih valuta i negativnih učinaka na ostatak svijeta. Potrebno je pronaći nove načine postizanja stabilnosti u novom međunarodnom kontekstu.

Globalna likvidnost.

Globalna likvidnost je pod utjecajem monetarne politike glavnih

financijskih centara, tečajnih aranžmana, inovacija i rizika u poslovanju financijskog sustava. Uvjeti koju ili preširoki ili preuski, mogu dovesti do neželjenih posljedica. Likvidnost ima različite dimenzije i može se vrlo brzo promijeniti. Kao nužnost se nameće zajednički pristup za razumijevanje i mjerenje globalne likvidnosti, što podrazumijeva bolji nadzor razvoja koji može dramatično promijeniti uv jete

likvidnosti kada su prisutne znakovite promjene povjerenja na tržištu, kao rezultat, primjerice, širenja rizika. Ovaj pristup zahtijeva intenzivnu suradnju između središnje banke i tijela zaduženih za makrobonitetsku politiku najvećih svjetskih gospodarstava i financijskih centara, s ciljem osiguranja uvjeta globalne likvidnosti u

skladu sa sistemskom stabilnošću.40

Jedna od potencijalnih posljedica prekomjerne globalne likvidnosti je

volatilnost tokova kapitala, što može predstavljati izazov za makroekonomsku i

financijsku stabilnost. Reforma dakle, treba obuhvatiti i razmatranje mjera, poput

kontrole kapitala i šire makrobonitetne mjere koje mogu učinkovito djelovati na zaštitu gospodarstva država od negativnih učinaka tokova kapitala. Takve intervencije moraju biti ograničene, i ne smiju utjecati negativno na druge države, primjerice, skretanje tokova kapitala u njima.

U svjetlu iskustva financijske krize 2008. i 2009. godine nužno je provesti mjere kako bi MMF bio spremniji na eventualne financijske krize.

Uloga SDR. Kako je prethodno istaknuto MMF se nastavlja razvijati u skladu s

potrebama svojih članova. Postavlja se pitanje da li nenacionalni instrument valute, poput SDR, može imati ulogu u rješavanju nekih od novih potreba koje se pojavljuju u multipolarnom svijetu..

Upravljanje. Tri su bitna pitanja koja se u posljednje vrijeme pojavljuju, ometaju

efikasno djelovanje međunarodnog monetarnog fonda. To su: 41

1) potreba odlučivanja – stvara strukturu kombiniranja legitimnosti i

učinkovitosti u okviru odnosa između relevantnih skupina vlada država

40

Ibidem, str. 6. 41

Ibidem, str. 8.

38

i predsjednika, njihovih zamjenika i ključnih međunarodnih financijskih institucija,

2) tendencije za revizijom operativnih procesa kao zaštite, sugeriraju na potrebu za mehanizmima prekidanja de facto “pakta o neagresiji” među državama, što ostavlja praktično globalne interese izvan efektivnog zagovaranja,

3) legitimnost deficita MMF-a.

5. Hrvatska i MMF

5.1. Pristupanje članstvu MMF-a

Republika Hrvatska postala je članicom fonda 1992. godine sistemom „parcijalne

sukcesije“ kao jedna od zemalja bivše SFRJ . Naime, novih pet država nastalih na području

bivše Jugoslavije postale su nasljednice sredstava, prava i obveza bivše države u Fondu čime

je svakoj od njih omogućeno da individualno postane članicom ukoliko prihvati uvjete i

obveze koje proizlaze iz toga. Odlukom Odbora izvršnih direktora o uvjetima učlanjenja,

Hrvatska je 14.12.1992. godine postala punopravna članica Fonda. Tom odlukom, njezin udio

u obvezema i potraživanjima bivše SFRJ iznosio je 28,49%.

Svojim učlanjenjem, Hrvatska je preuzela slijedeće obveze prema Fondu:

Obveza uplate kvote u iznosu od 261,6 milijuna SPV-a. Od tog iznosa, od

bivše je države naslijedila 180,1 milijuna SPV-a, stoga joj je preostao iznos od

81,5 milijuna SPV-a.

Obveza otplate dijela dugova u iznosu od 46,1 milijuna SPV-a ( dio kredita

koji SFRJ nije otplatila)

Obveza po osnovici alokacije SPV-a u iznosu od 44,1 milijuna SPV-a

Hrvatska je svoju kvotu uplatila 1. ožujka 1993. godine. Tada je otvorila depozitne

račune MMF-a kod Hrvatske narodne banke (HNB). Kvota je uplaćena na način da je HNB

39

izdala Promissory Notu deponiranu u hrvatskim dinarima i uplatila minimalni saldo na

depozitarnim računima. U tu svrhu korištena je i rezervna tranša Hrvatske kod MMF-a.

U slijedećoj tablici prikazano je stanje depozita Hrvatske i MMF-a kao i pregled svih

obveza koji proizlaze iz članstva u Fondu na dan 31. prosinac 1993. godine.

Tablica 6. Stanje depozita MMF-a na osnovi članstva Hrvatske

Račun općih sredstava Milijuni SPV % kvote

Kvota Hrvatske 261,6 100

Depoziti Fonda u HRD 276,43 105,7

Račun SPV

Neto kumulativna alokacija 44,21 100

Depoziti Hrvatske u SPV 0,82 1,8

Stanje neotplaćenog duga

Stand-by aranžmani 14,8 5,7

Izvor: Radošević, D.: Modaliteti zaključivanja financijskog aranžmana, Ekonomski pregled,

Zagreb, 1994., str.452

1993. godine Hrvatska je iskoristila svoju rezervnu tranšu. Pristupanjem u članstvo

morala je uplatiti 25% povećanja kvote. Zbog suboptimalne razine deviznih rezervi kod

centralne banke, Hrvatska obvezu u visini od 20,3 milijuna SPV-a nije uplatila niti u SPV-u

niti u drugoj konvertibilnoj valuti. Iskoristila je mogućnost plaćanja u hrvatskim dinarima.

Fond je omogućio Hrvatskoj uzimanje kredita od druge članice u iznosu od 20,3 milijuna

SPV-a za domicilnu valutu. Tim kreditom uplatila je povećanje kvote. Istog je dana kupnjom

20,3 milijuna SPV-a za domicilnu valutu iskoristila rezervnu tranšu i njome otplatila kredit

drugoj članici. Niti Fond niti kreditori nisu zaračunali kamatu, proviziju ili naknadu za

primjenu ovog mehanizma.

Troškovi po neto kumulativnoj alokaciji koju je Hrvatska preuzela temeljem parcijalne

sukcesije, ovisno o visini kamatne stope, godišnje iznose između 1 i 2 milijuna SPV-a. Od

40

početka članstva u MMF-u do 1. travnja 2008. godine, plaćeno je ukupno 23.966.313 SPV-a

na ime ovih troškova.

Godine 1998. Republika Hrvatska je u skladu s rezolucijom Odbora guvernera

povećala svoju kvotu za 103 milijuna SPV-a što znači da ona iznosi 365,1 milijuna SPV-a.

Taj iznos čini 0,17 % sveobuhvatnog iznosa SPV-a kod MMF-a.

5.2. Konvertibilnost hrvatske valute

Hrvatska narodna banka je 29. svibnja 1995. godine uputila formalni akt o notifikaciji

članka VIII. Statuta Fonda. Tim pravnim aktom Hrvatska je proglasila konvertibilnost vlastite

valute koja se uspostavila postepenim pristupom. Naime, pristup koji je primjenila Hrvatska

mogao se klasificirati kao tzv. „by-product approach“. Takav način uvođenja konvertibilnosti

pretpostavlja da uvođenje eksterne konvertibilnosti domicilne valute nije bio osnovni cilj

makroekonomske politike. Osnovni cilj bio je postizanje makroekonomske stabilnosti

izražene prvenstveno u niskoj i stabilnoj stopi inflacije.

5.3. Suradnja Hrvatske i MMF-a

Republika Hrvatska uspješno surađuje s Fondom i do sada je sklopila više aranžmana i

to:42

Olakšice za pretvorbu gospodarskog sustava,

Stand-by aranžman,

Prošireni aranžman,

Servisiranje obveza koje proizlaze iz sukcesije bivše države po osnovi SPV,

Devizne pričuve u SPV se drže kod Međunarodnog monetarnog fonda.

Osim toga, suradnja Hrvatske s MMF-om odvija se i kroz redovite konzultacije na

području makroekonomske politike. Fond je pružao hrvatskoj središnjoj banci pomoć u svezi

unapređenja sustava računovodstva središnje banke i sustava nadzora poslovnih banaka.

Osnovni cilj sredstava MMF-a namjenjen je uklanjanju teškoča platne bilance s

kojima se Hrvatska nekoliko puta suočila. Strukturne reforme za koje su sredstva bila

42

Srb, V., Matić, B.: op.cit., str. 264

41

namjenjena, uglavnom su usmjerena na ekonomsku liberalizaciju, restrukturiranje i

privatizaciju. Hrvatske vlasti namjeravale su unaprijediti financiranje mirovinskog i

zdravstvenog fonda te ojačati konkurentnost gospodarstva kako bi privukle inozemna

ulaganja, i to izravno putem pristupačnijeg i regulativnog okvira. Mjere za poboljašanje

financiranja mirovinskog i zdravstvenog fonda, očuvanje povjerenja u bankovni sustav,

povećanje fleksibilnosti tržišta rada i povećanje učinkovitosti poduzeća bitni su za

ostvarivanje ciljeva vezanih uz gospodarski rast i rast zaposlenosti.

U tablici 7. prikazana je suradnja Hrvatske i MMF-a putem odobrenih stand-by i

proširenih aranžmana.

Tablica 7. Financijski aranžmani MMF-a odobreni Hrvatskoj

Sklopljeni aranžmani

Aranžman

zaključen

Istek

aranžmana

Odobren iznos

(milijuni SPV-a)

Stand-by iz 1994. godine 14.10.1994. 13.04.1996. 65,40

Olakšica za pretvorbu gospodarskog

sustava

14.10.1994. 27.12.2002. 130,80

Prošireni aranžman iz 1997.godine 12.03.1997. 11.03. 2000. 353,16

Stand-by iz 2001. godine 19.03.2001. 19.03.2002. 200,00

Stand-by iz 2003. godine 03.02.2003. 02.04.2004. 105,88

Stand-by iz 2004. godine 04.08.2004. 15.11.2006. 97,00

Izvor:

http://www.imf.org/external/np/fin/tad/exfin2.aspx?memberkey1=227&date1Key=2002-11-

30

42

5.3.1. Prvi stand-by aranžman

Prvi uvjet koji je Hrvatska morala zadovoljiti prije nego je dobila taj aranžnam, bio je

smanjivanje inflacije. To je ostvareno provedbom antiinflacijskog programa koji je počeo

1993. godine, a sastojao se od kombinacije restriktivne monetarne i fiskalne politike i politike

plaća te cijelog niza institucionalnih reformi, od zakonskih promjena do uvođenja unutrašnje

konvertibilnosti novca. Nakon provedbe antiinflacijskog programa, cijene u Hrvatskoj bile su

stabilnije nego u mnogim razvijenim europskim zemljama.

Osim antiinflacijskog pograma, Hrvatska je morala ispuniti cijeli niz provedbi za

sklapanje stand-by aranžmana. Na političkoj razini trebala je pokazati spremnost na rješavanje

sukoba na svom i susjednom teritoriju čime bi se smanjio rizik investicija.

U pogledu na gospodarsku komponentu bitna je bila provedba stabilizacijskog

programa. Tu se govori o tri osnovna sidra; fiskalno, monetarno i sidro plaća te četvrtom i

petom sidru koji su se odnosili na liberalizaciju cijena i restrukturiranje javnih poduzeća,

odnosno bankarskog sistema.

Tako je prvi stand-by aranžman Hrvatskoj odobren 14. listopada 1994. godine u

iznosu od 65,40 milijuna SPV-a, što je činilo 25% tadašnje kvote, a aranžman je odobren na

rok od 18 mjeseci. Temeljna funkcija prihvaćanja tog aranžmana bila je održavanje

stabilnosti cijena i platne bilance, koja je već postignuta vlastitom politikom. Aranžman nije

ispunjen u cijelosti, tj. nije uspješno realiziran, te je istekao 13. travnja 1996. godine.43

Tijekom njegova korištenja, povučena je samo jedna tranša u iznosu od 13,8 mijuna SPV, a

18. listopada 1999. godine u cijelosti je otplaćen.

Dobivanjem aranžmana Hrvatska je morala provesti strukturne reforme kojima će

osnažiti tržišnu ekonomiju. Sam cilj programa bio je povećanje realnog GDP-a od 5,5%,

održavanje inflacije na 3,5%, povećanje deviznih rezervi na približan iznos od tromjesečne

vrijednosti uvoza dobara i nefaktorskih usluga te ograničenje deficita platne bilance na 3%

BDP-a.

Strukturna reforma uključivala je i privatizaciju velikih državnih poduzeća i banaka,

poboljšanje financijskog menadžmenta i s njim povezanih institucija, smanjenje poreznog

43

http://www.mfin.hr/hr/mmf (4.11.2008.)

43

opterećenja i razvijanje financijskog tržišta. Reforma je formulirana tako da poveća

produktivnost i profitabilnost te ojača privatnu štednju i mrežu socijalne sigurnosti u cilju

pomoći vojnim invalidima i sudionicima rata, obiteljima žrtava i izbjeglicama iz drugih

krajeva bivše Jugoslavije.

Tim aranžnamom Hrvatska je dobila po relativno jeftinim uvjetima najbolju moguću

tehničku pomoć u oblikovanju njene ekonomske politike.

Zajedno sa stand-by aranžmanom, Hrvatskoj je 14. listopada 1994. odobrena i

Olakšica za pretvorbu gospodarskog sustava (Systemic Transformation Facility - STF) i to u

iznosu od 130,80 milijuna SPV-a. Sredstva po ovoj olakšici povučena su u cijelosti i to u

dvije rate; prva je bila 1994. godine, a druga 1995. Aranžman je u cijelosti otplaćen 27.

prosinca 2002. godine.

5.3.2. Prošireni aranžman (EFF- Extendede fund facilities)

Prvi prošireni aranžman Hrvatskoj je odobren 12. ožujka 1997. godine u iznosu od

353,16 milijuna SPV-a na rok od 3 godine. Taj iznos predstavljao je 135 % tadašnje kvote.

Povučena je samo jedna traša od 28,78 milijuna SPV, a aranžman je otplaćen tek 2002.

godine, međutim nije ispunjen u cijelosti jer je rok za otplatu bio 11. ožujka 2000. godine.

Novi „prošireni aranžman“ je predstavljao proširenje prethodnog aranžmana u dvije

dimenzije:44

- po roku je gotovo srednjoročan (3 godine)

- eksplicitno uključuje institucionalno restrukturiranje (privatizacija, budžetski

rashodi, porezni sistem i slično).

Temeljna razlika prvog i drugog aranžmana jest napuštanje kreditnog ograničenja za

cjelinu bankarskog sistema, ali i zadržavanje tog ograničenja (neto domaće aktive) središnje

banke sve do njenog nultog rasta u zadnjoj fazi primjene. Ograničenja su i dalje ostala za 44

Zdunić, S.:„Recesija se produbljuje“, Banka, god. IX, br.2., Zagreb, 2000., str.58

44

posebne grupe poduzeća i javni sektor. Rast neto domaće aktive cjelokupnog bankarskog

sistema u novom aranžmanu kao mjerilo izvršenja se može napustiti jer je ocjena naše

monetarne i fiskalne vlasti u prethodnom aranžmanu bila iznimno pozitivna. To se očitovalo u

rastu deviznih rezervi, iako ne iz sasvim poznatih izvora, u neznatnom porastu cijena te

stabilnosti tečaja nacionalne valute i proračunskom minimalnom deficitu. Stope rasta BDP-a i

nezaposlenosti nisu bile uključene u ciljeve paketa kao niti norme izvršenja. Kriterij unutarnje

ravnoteže u obliku pune zaposlenosti proizvodnih potencijala zemlje i radne snage je

izostavljen. 45

5.3.3. Stand-by aranžman odobren 2001. godine

19. ožujka 2001. godine Hrvatskoj je odobren stand-by aranžman (kredit) u iznosu od

200 milijuna SPV-a na rok od 14 mjeseci, odnosno do 18. svibnja 2002. godine. Ovaj

aranžman je zaključen kao mjera opreza s namjerom da se odobrena sredstva ne povlače.46

Hrvatska je aranžman okončala uspješno i u predviđenim rokovima, te nije bilo povlačenja

sredstava.

Fiskalna politika bila je usmjerena na smanjenje potrošnje konsolidirane centralne

države i fiskalnog deficita. Potrebne uštede u potrošnji ostvarene su uglavnom smanjivanjem

nadnica, kupovanjem dobara i usluga, investicija i socijalnih transfera.47 Financiranje deficita

bilo je planirano ostvariti prihodima iz privatizacije, bez domaćih banaka kao izvora

financiranja.

Ograničenje dohotka postignuto je smanjenjem dohotka u državnom sektoru,

zaleđivanjem prosječnih dohodaka u javnim poduzećima i socijalnim paketom koji

ograničava povećanje plaća u ostatku ekonomije na nešto ispod porasta produktivnosti.

Monetarna politika HNB-a za 2001. godinu temeljena je na stabilnom tečaju i teži smanjiti

maloprodajnu inflaciju na 4,5% do kraja godine.48

45

Ibidem, str.58. 46

http://www.mfin.hr/hr/mmf (4.11.2008.) 47

„MMF: stand-by za Hrvatsku“, Ekonomist, god. XI., br.3-4., Zagreb, 2001., str.58 48

Ibidem, str. 58

45

S gledišta ugodne razine rezervi, povoljnog pristupa tržišnog kapitala i povoljnih

eksternih izgleda, vlasti nisu namjeravale koristiti zajam već ga tretirati kao mjeru opreza.

Prema ocjeni MMF-a, makroekonomski rezultati u 2001. godini premašili su

programske ciljeve. Gospodarski rast bio je brži, inflacija niža a međunarodne su pričuve rasle

više nego je bilo planirano. Također je i priljev deviza u svezi s konverzijom u euro bio

znatno veći od očekivanog. Unatoč tome što je Hrvatska kasnila s provedbom strukturnih

reformi, glavni kriteriji za ocjenu uspješnosti izvršenja programa bili su ispunjeni. To se

odnosi na kriterij proračunskog deficita, smanjenja broja zaposlenih u državnom sektoru,

međunarodnih pričuva HNB-a i neto domaće aktive HNB-a. Također su ispunjeni i kriteriji

koji se odnose na kredite domaćih banaka odabranim javnim poduzećima, stanje kratkoročnog

inozemnog duga države, te ugovaranje i davanje jamstava za neprivilegirani javni dug s

izvornim rokom dospjeća većim od jedne, ali manjim od pet godina.49

Hrvatska je nedovoljno brzo djelovala u donošenju zakonodavstva kojemu je cilj

smanjenje zaposlenosti u državnom sektoru i fleksibilnije tržište rada.

Tablica 9. Račun Republike Hrvatske u Fondu na dan 31. siječnja 2002. godine

Račun općih sredstava SPV milijuni % kvote

Kvota 365,10 100

Sredstva na računu Fonda 462,17 126,59

Rezervna pozicija u Fondu 0,16 0,04

Sektor SPV-a SPV milijuni % alokacije

Neto kumulativna alokacija 44,21 100

Sredstva u posjedu 85,49 193,39

Dugovanja po aranžmanima SPV milijuni % kvote

Prošireni aranžmani 26,38 7,23

Olakšica za sustavnu transformaciju gospodarstva

70,85 19,41

Izvor: http://www.hnb.hr/mmf/stand-by/2002/second-review-3-2002.pdf?tsfsg=

563aeba6409b6fb5098bc0cf495d5516 (16.04.2013.)

49

http://www.hnb.hr/mmf/stand-by/2002/second-review-3-2002.pdf?tsfsg=9ceb496570112e469eb0c7b0a061e56e

(8.04.2013.)

46

U prikazanoj tablici prikazano je stanje odnosa Hrvatske i Međunarodnog monetarnog

fonda na dan 31. siječnja 2002. Podaci su prikupljeni tijekom drugog preispitivanja u okviru

odobrenog stand by aranžmana.

5.3.4. Stand-by aranžman odobren 2003. godine

Odbor izvršnih direktora MMF-a 3. veljače 2003. godine odobrio je Hrvatskoj stand-

by aranžman u iznosu od 105,88 milijuna SPV-a na rok od 14 mjeseci. Ovaj kredit dogovoren

je više kao mjera opreza, odnosno s namjerom da s odobrena sredstva ne povlače. Aranžman

nije uspješno okončan te je istekao 2004. godine.

Cilj novog programa bio je postizanje napretka na području dugoročne fiskalne

održivosti i jačanje izgleda na održive stope rasta.

Kao glavni cilj ovog programa navodi se stabilizacija udjela javnog duga u BDP-u koji

je dostigao 57,5 % BDP-a.50 Dva najvažnija preduvjeta za to jesu smanjenje proračunskog

deficita i ograničavanje izdavanja državnih jamstava.

Novi stand-by predviđao je i snažnije usporavanje kreditne aktivnosti nego što se to

ranije spominjalo. Jedan od razloga je nešto veći proračunski deficit od prvotnog plana.

Širenje deficita platne bilance uzrokovano je snažnim rastom uvoza kojeg potiče upravo

velika dostupnost kredita.

Neke od obaveza iz stand-by aranžmana:51

Privatizacija Ine

Porezni zakoni

Zakon o proračunu

Donošenje uredbe o državnim jamstvima

Zakon o radu

50

Klepo, M.: „Predsjednik Mesić ponovno u borbi protiv MMF-a“, Poslovni tjednik, god. II, br. 35, Zagreb, 2002.,

str.12 51

Ibidem, str.13

47

Devizni zakon

Privatizacija HPB-a

Zakon o trgovačkim društvima

Zakon o stečaju

Zakon o tržišnom natjecanju

Planirano smanjenje proračunskog deficita značajno ovisi o provedbi usvojene politike

plaća. Primjena novih kriterija za izdavanje državnih garancija potrebna je kako bi se spriječio

daljnji rast te vrste obveza. Privatizacijski planovi hrvatskih vlasti doprinijet će tome da neto

zaduživanje ne prijeđe proračunom predviđenu razinu.52

Prilikom ispunjenja kriterija zadanih ovim stand-by aranžmanom, Hrvatska je zatražila

odgodu za ocjenom uspješnosti koja se odnosi na proračun konsolidirane središnje države,

dospjele neplaćne obveze konsolidirane središnje države, neto raspoložive međunarodne

pričuve i neto domaću aktivu HNB-a.

Tablica 10. Račun Republike Hrvatske u Fondu na dan 1. listopad 2003. godine

Račun općih sredstava SPV milijuni % kvote

Kvota 365,10 100

Sredstva na računu Fonda 364,94 99,96

Rezervna pozicija u Fondu 0,16 0,04

Sektor SPV-a SPV milijuni % alokacije

Neto kumulativna alokacija 44,21 100

Sredstva u posjedu 0,52 0,46

Dugovanja po aranžmanima 0 0

Izvor: http://www.hnb.hr/mmf/stand-by/2003/second-review-29102003.pdf?tsf

sg=391d32eb997f9ac586ee84683e37e4a5 (16.04.2013.)

52

http://www.hnb.hr/mmf/stand-by/2003/pin.pdf?tsfsg=5964bbe773e59a58b68384850f8665eb (7.04.2013.)

48

5.3.5. Stand-by aranžman odobren 2004. godine

Novi stand-by aranžman Hrvatskoj je odobren 4. kolovoza 2004. godine u iznosu od

97 milijuna SPV-a na rok od 20 mjeseci. Ovaj je aranžman također odobren kao mjera opreza,

tj. s namjerom da se odobrena sredstva ne povlače. Prilikom druge provjere aranžmana u

ožujku 2006. godine odobreno je njegovo produženje do 15. studenog iste godine, i povećanje

iznosa korištenja na 99 milijuna SPV-a.53 Aranžman je uspješno okončan nakon što je

njegova treća i konačna provjera zaključena 29. rujna 2006., a službeno je istekao 15.

studenoga 2006. godine.

MMF je ocjenio da je od sredine 90-ih godina prošlog stoljeća gospodarstvo Hrvatske

sve otvorenije, a strukturne reforme napreduju. No ti dobri rezultati postignuti su uz

pogoršanje deficita platne bilance i uz rastući vanjski dug.

Fiskalna politika glavni je instrument za postizanje cilja smanjivanja jaza između

domaće štednje i investicija kako bi došlo do promjene, odnosno stabilizacije udjela vanjskog

duga u BDP-u u srednjoročnom razdoblju. Budući da je težište hrvatske monetarne politike na

stabilosti tečaja, glavna točka strategije hrvatskih vlasti temeljila se na značajnoj fiskalnoj i

kvazifiskalnoj prilagodbi uz poduzimanje mjera za očuvanje stabilnosti financijskog sektora i

ubrzavanje strukturnih reformi. Članovi Misije predviđaju i postupni pad deficita na tekućem

računu platne bilance što bi prvo dovelo do stabilizacije, a zatim i smanjenja tereta vanjskog

duga. Hrvatske vlasti također očekuju da će izgledi Hrvatske za članstvom u EU dovesti do

povećanja inozemnih izravnih ulaganja koja nisu povezana s privatizacijom.54

U 2005. godini težište bi se usmjerilo na smanjivanje izdataka čime bi s ostvarilo

smanjenje deficita na 3,7% BDP-a. Planirano je i smanjenje tekuće potrošnje uslijed

smanjivanja mase plaća kao rezultat smanjenja broja zaposlenih i ušteda u upravljanju javnim

službama.

Vezano uz monetarnu politiku, HNB planira nastaviti s politikom stabilnih cijena

održavanjem uglavnom stabilnog tečaja kune prema euru. Osim toga, HNB planira i započeti

s operacijama na otvorenom tržištu s državnim vrijednosnim papirima radi poboljšanja

upravljanja likvidnošću i olakšavanja prelaska financiranja države na domaće izvore.

53

http://www.mfin.hr/hr/mmf (25.04.2013.) 54

http://www.hnb.hr/mmf/stand-by/2004/h-press-relesase-12082004.pdf?tsfsg=fbe218b25ddc50ae7998dc957d98f14c

(7.04.2013.)

49

Što se tiče reforme javnog sektora, Vlada planira poduzeti mjere za poboljšanje

fiskalne transparentnosti i poboljšanje upravljanja izdacima i dugom, vezano uz predhodne

ocjene MMF-a i Svjetske banke o značajnim slabostima u tim područjima.

Provedba politika u okviru programa općenito je bila dobra, iako je došlo do kašnjenja

u izvršavanju plana strukturnih mjera svi su kriteriji za ocjenu uspješnosti izvršenja programa

bili ispunjeni. Gospodarski rast se povećao, potpomognut privatnim investicijama, a inflacija

je ostala umjerena. Usprkos rastu kreditiranja i inozemnih obveza, monetarni rast i nadalje je

samo nešto iznad programskih očekivanja. Financijski sektor i nadalje je likvidan i dobro

kapitaliziran, iako valutno inducirani kreditni rizik daje razloga za zabrinutost.

Strukturne reforme također su se uglavnom provodile prema planu, uz značajnu

iznimku reforme i privatizacije poduzeća gdje je ostvaren sporiji napredak od očekivanog. Tri

strukturne kontrolne točke za ocjenu uspješnosti izvršenja programa ispunjene su u području

nadzora banaka, reforme zdravstva i pripreme plana privatizacije Croatia osiguranja,

osiguravateljskog društva u vlasništvu države. S druge strane, vlada je nastavila raditi na

nacionalnom planu za restrukturiranje brodogradilišta u suradnji s Europskom komisijom, kao

i na trećoj fazi privatizacije HT-a i drugoj fazi privatizacije naftne kompanije Ina. Svoj

napredak Hrvatska je pokazala kroz prepolovljeni budžetski deficit, povećanu fiskalnu

transparentnost te započete reforme mirovinskog i zdravstvenog sustava.

S druge strane, MMF je upozorio na visoku zaduženost zemlje, presporoj privatizaciji

i restrukturiranju državnih poduzeća, osobito u brodograđevinskom sektoru. Unatoč velikom

inozemnom dugu, sposobnost gospodarstva da se nosi s njime se poboljšala. Također se

poboljšao i pristup tržištu, a poraslo je u povjerenje u njega. Snažniji izvoz i veće pričuve

zadržali su udjel servisiranja duga ispod, a pokrivenost pričuva iznad projekcije iz izvornog

programa.55

55

http://www.hnb.hr/mmf/stand-by/2006/stand-by-trece-preispitivanje-i-ostalo.pdf?tsfsg=8ee459f054544a7

2102 348e78830df6a

50

Grafikon 4. Omjer servisiranja duga u razdoblju od 2003. do 2006. godine

Izvor. http://www.hnb.hr/mmf/stand-by/2006/stand-by-trece-preispitivanje-i-

ostalo.pdf?tsfsg=8ee459f054544a72102348e78830df6a (15.04.2013.)

U slijedećoj tablici prikazano je korištenja sredstava u sklopu 27- mjesečnog stand-by

aranžmana. Važno je napomenuti da su hrvatske vlasti tretirale ovaj aranžman kao mjeru

opreza, bez namjere da povlači sredstva.

18

20

22

24

26

28

30

2003 2004 2005 2006

% i

zvo

za r

ob

e i

ne

fak

tors

kih

usl

ug

a

Godine

Posljednja procjena

Izvorno

51

Tablica 11. Plan povlačenja sredstava u sklopu 27-mjesečnog stand-by aranžmana

Datum

Iznos povlačenja

Uvjeti Mil. SPV-a % kvote

4. 8. 2004. 92,09 25,22 Odbor odobrava stand-by aranžman

30. 10. 2004. 0,818 0,22 Ispunjeni kriteriji za ocjenu uspješnosti izvršenja

kriterija postavljeni za kraj rujna 2004.

14. 9. 2004. 0,818 0,22 Ispunjeni kriteriji za ocjenu uspješnosti izvršenja

kriterija postavljeni za kraj prosinca 2004.

Zaključeno prvo preispitivanje.

31. 10. 2005. 0,818 0,22 Ispunjeni kriteriji za ocjenu uspješnosti izvršenja

kriterija postavljeni za kraj rujna 2005.

15. 2. 2006. 2,456 0,67 Ispunjeni kriteriji za ocjenu uspješnosti izvršenja

kriterija postavljeni za kraj prosinca 2005.

Zaključeno drugo preispitivanje.

30. 4. 2006. 0,66 0,18 Ispunjeni kriteriji za ocjenu uspješnosti izvršenja

kriterija postavljeni za kraj ožujka 2006.

15. 8. 2006. 0,66 0,18 Ispunjeni kriteriji za ocjenu uspješnosti izvršenja

kriterija postavljeni za kraj lipnja 2006. i

zaključeno treće preispitivanje.

31. 10. 2006. 0,68 0,19 Ispunjeni kriteriji za ocjenu uspješnosti izvršenja

kriterija postavljeni za kraj rujna 2006.

Ukupno 99,0 27,1

Izvor: Misija MMF-a (9.11.2008)

52

5.4. Ocjene i preporuke MMF-a za 2013. godinu

Članovi Misije preporučuju jačanje poticaja na rad kroz brže povećavanje dobne

granice za umirovljenje na 65 godina za žene, dodatno povišenje dobne granice za

umirovljenje na 67 godina i za muškarce i za žene, povećanje kazni za prijevremeno

umirovljenje te kroz pojačanje kontrole nad očigledno zloupotrebljavanim sustavom

invalidskih mirovina. Članovi Misije MMF-a preporučuju povećanje nulte stope PDV-a na

određene proizvode u maloprodaji – što je i zahtjev EU – na 10 posto, umjesto na najmanje

dopuštenih 5 posto. Preporuke su i za uvođenje suvremenog poreza na imovinu utemeljenog

na vrijednosti te prijenos dodatnih odgovornosti za rashode na jedinice lokalne uprave i

samouprave.

Gospodarstvo se još uvijek bori da ponovno započne rast nakon duboke recesije u

2009. godini. Gospodarski izgledi otežani su ustrajnom slabošću domaće potražnje,

nepovoljnim vanjskim okružjem i duboko ukorijenjenim problemima s konkurentnošću. Osim

toga, veliki inozemni i devizni dug ukazuje na veliku osjetljivost na inozemne šokove.

Mjerama hrvatskih vlasti koje su usmjerene na fiskalnu konsolidaciju u 2012. vjerojatno će se

ostvariti ciljani manjak.

Nakon što je u 2010., drugu godinu zaredom, zabilježeno smanjenje BDP-a, u 2011. je

zabilježena njegova stagnacija.

Predviđa se da će se BDP dodatno smanjiti za 1,5 posto u 2012., dok će njegov

skroman rast od 0,75 posto predviđen za 2013. biti potaknut očekivanim velikim javnim

ulaganjima i malim poboljšanjem inozemne potražnje.I ovaj izvještaj MMF-a ponovio je neke

stare zaključke a to je da su nam potrebne reforme kako bi u srednjoročnom razdoblju postigli

snažan rast BDP-a uz dodatak da je plan za reforme trebao biti davno donesen.

Ovakve ocijene MMF-a snažno su djelovale na sindikalnu scenu hrvatske koja pruža

jaki otpor Vladi RH prijeteći socijalnim nemirima i prosvjedima. Unatoč tome Hrvatska čini

mnoge reforme i iskazuje političku volju i želju da pokušajem donošenja nacionalnog

konsenzusa, reforme nisu duboke ni sveobuhvatne a Vlada RH kao da čeka povoljniji

politički trenutak za provođenje nužnih mjera do samoga kraja.

53

5.5. Svjetska financijska kriza i Hrvatska

Nakon SAD-a, globalna financijska kriza počela se širiti i europskim zemljama i

time nanovo aktualizirala pitanje treba li nam vanjska asistencija, odnosno pomoć MMF-a,

za prolazak kroz to turbulentno stanje. Iako bi to politički bio vrlo nepopularan potez jer se

uz misiju MMF-a vežu bolni rezovi u gospodarstvu koji su nam bili nametnuti rigidnim

stand-by aranžmanima, stručnjaci ne odbacuju takvu mogućnost olako, posebno ako se

situacija u gospodarstvu dodatno pogorša.56

Iako je Hrvatska narodna banka s više od 8 milijardi eura deviznih rezervi do „zuba

naoružana“ za obranu tečaja, stručnjaci smatraju da od samog tečaja Hrvatska ima većih,

strukturnih gospodarskih problema koji padaju na leđa Vladi, a bez sumnje opravdavaju

alarmiranje MMF-ovih stručnjaka.

Najveći problemi odnose se na usporavanje gospodarskog rasta koji niti ove niti

sljedeće godine neće garantirati redovnu otplatu kamata na državni dug, zatim sve sporiji rast

izvoza i rastuća neravnoteža trgovinske bilance, ali i galopirajući vanjski dug. Problem

predstavlja i prisutnost pada stranih investicija bez kojih će oživljavanje gospodarske

aktivnosti biti dodatno otežano.

Nimalo ugodan kratkoročan problem je i potreba refinanciranja postojećih dugova

države, koji u sljedeća četiri mjeseca dolaze na naplatu, a riječ je o iznosu od 800 milijuna

eura. Napeto stanje na domaćem deviznom i tržištu novca koji sve više poskupljuje bankarsko

financiranje, ali i vrši jak pritisak na slabljenje kune, nikako ne doprinosi ocjeni stabilnosti

sustava.

Nedavno su MMF, EU i Svjetska banka u rekordnom roku u Mađarsku plasirale

injekciju od 20 milijardi eura kako bi spriječili prelijevanje krize koja bi mogla biti samo

najava onoga što čeka druge istočnoeuropske države ovisne o posuđivanju novca izvana. U

analizi budućeg stanja navodi se kako bi upravo Hrvatska, zbog proračunskog i trgovinskog

deficita te vezanosti kredita uz strane valute, mogla biti prva zemlja nakon Mađarske kojoj

će trebati pomoć MMF-a. Osim Hrvatske, kojoj se u minuse navodi i činjenica da strane

banke drže 90 posto bankarskog tržišta, sličan rizik zbog izloženosti stranim izvorima

financiranja trpe i Rumunjska, Bugarska, Srbija i baltičke države.57

56

http://business.hr/Default2.aspx?ArticleID=6e3a5edf-996e-454f-8b3c-41da6e516611 (9.11.2008)

57

http://business.hr/Default2.aspx?ArticleID=951f2c7f-d0f4-4b09-a76a-bb184aa8d966 (10.11. 2008.)

54

Ukoliko bi se financijska kriza prelila iz Mađarske u navedene zemlje, gubitak

likvidnosti unutar njih bio bi poguban za talijanske, austrijske, grčke i švedske banke, koje

dominiraju na tim tržištima i koje bi zatim krizu mogle preliti u svoje matične države.

Upravo zbog toga, međunarodne financijske institucije krizu žele zadržati unutar granica

Mađarske.

MMF ima na raspolaganju 250 milijardi dolara za interventno kreditiranje, što neće

biti dovoljno za rješavanje svih potreba. Razvijene zemlje imaju previše svojih problema a

da bi mogle osigurati nove depozite za kredite, pa bi se MMF trebao obratiti Kini ili

zemljama sa zaradom od nafte. Za donošenje odluka u MMF-u je potrebno 85 posto glasova

s time da Amerika kao najveći ulagač ima kontrolnih 17 posto glasova. Kina ima samo 3

posto glasova i povećano ulaganje u MMF uvjetovat će većim utjecajem, a tim se

reformama najviše opiru Engleska, Francuska i Njemačka. Sve do vodi do stvaranja novog

svjetskog poretka među vladajućim silama.

U Hrvatskoj se zasad izbjegava opcija financijske pomoći Fonda. Umjesto novog

stand-by aranžmana brojni ekonomisti smatraju kako bi se Hrvatska svoju najtežu godinu u

pogledu refinanciranja dugova mogla prebroditi bez financijske asistencije MMF-a ukoliko i

sama primjeni mjere racionalnog ponašanja koje joj je MMF i preporučio. Prema toj ideji,

Hrvatska bi sama sebi trebala nametnuti svojevrstni stand-by aranžman.

6. Zaključak

Međunarodni monetarni fond središnja je svjetska monetarna institucija sa jasnom

ulogom razvoja monetarne suradnje na globalnoj razini. Uloga fonda kao jamca svjetske

monetarne suradnje od presudne je važnosti za globalnu makroekonomsku stabilnost i

međuvalutno povjerenje. Fond među svojim članicama obavlja mjenjačku funkciju koristeći

njihove uloge u zlatu i nacionalnoj valuti. Fond regulira tečajnu stabilnost država članica i

brine nad monetarnim povjerenjem na globalnoj razini. Zbog toga je status članice Fonda vrlo

bitan, jer podrazumijeva da se radi o stabilnom i sigurnom te za međunarodni kapital

privlačnom gospodarstvu.

55

U drugom poglavlju rada pod nazivom „Proces formiranja MMF-a“ objasnio sam

proces nastajanja ove važne institucije te kronološkim sljedom obradio najvažnije dogođaje

oko nastajanja i formiranja fonda.

Poglavlje „Aktivnosti MMF-a“ objašnjava najvažnije smjerove, zadatke, politike i

instrumente kojima se fond koristi kako bi izvršio svoje ciljeve. Kroz konzultacije, financijsku

pomoć i nadzor fond vrši svoju ulogu i pomaže svojim članicama u rješavanju problema i

jačanju monetarne stabilnosti.

Četvrto poglavlje koje obrađuje reformu MMF-a daje prikaz dosadašnjih reformi

fonda i objašnjava čimbenike i programe koji su odlučujući u reformi ove institucije. Tijekom

svoga djelovanja MMF je izvršio dvije važne reforme. Prva reforma je izvršena od

1968.−1971. godine, kada je uveden institut specijalnog prava vučenja, donesena je odluka da

dolar više nije konvertibilan prema zlatu, te se uvode prilagodljivi devizni tečajevi. Druga

reforma je izvršena 1978. godine, kada je izvršena reforma postojećeg sustava tečajeva,

određen način korištenja fondova koje koristi MMF, uspostavljen je novi režim odnosa prema

zlatu, te izvršena šesta opća revizija kvota. Zbog velikih neuspjeha Međunarodnog

monetarnog fonda u obavljanju svojih regularnih aktivnosti, generalizirala se potreba za

kompletnom reformom ove međunarodne financijske institucije, a samim time i globalnog

financijskog sustava. U 2008. godini započela je treća reforma Međunarodnog monetarnog

fonda.

Odnosi Hrvatske i Fonda obrađeni su u petoj cjelini rada sa naglaskom na prikaz

stand-by aranžmana hrvatske i fonda kao i zahtjevima fonda prema Hrvatskoj koji su nužni za

bljolji i stabilniji prosperitet Hrvatske u globaliziranom svijetu. Uključivanjem u

međunarodne integracijske procese, Hrvatskoj se otvaraju mogućnosti bržeg i stabilnijeg

razvitka. Uloga inozemnih izravnih ulaganja u ostvarenju tog razvitka može biti

neprocjenjiva, stoga Hrvatska ima za cilj privlačenje stranih ulagača. Otvorenost hrvatskog

gospodarstva, kao i pokretanje strukturnih reformi pozitivno su ocjenjeni od strane Fonda,

međutim, do tih se rezultata došlo uz pogoršanje deficita tekućeg računa platne bilance i uz

rastući vanjski dug. Posljednjih godina taj trend pokazuje sve izrazitiji rast zbog čega je

Hrvatska postala izrazito osjetljiva na vanjske šokove, koji su gotovo nezaobilazni pod

prijetnjom globalne financijske krize. Upravo zbog toga razmatra se o opciji novog stand-by

aranžmana kojim bi se ublažile posljedice te krize. Iako vlada za sada izbjegava tu opciju,

ukoliko to postane neizbježno, Hrvatska će biti primorana posegnuti za financijskim

aranžmanom MMF-a. S druge strane postoje vjerovanja kako će se Hrvatska moći nositi s

56

krizom ukoliko si sama postavi ciljeve koje bi joj i MMF izadao prilikom sklapanja novog

stand-by aranžmana.

LITERATURA

KNJIGE:

1) Strahinja, D.: Međunarodna ekonomija : Teorija i politika, Digital point tiskara, Rijeka,

2007.

2) Aćimović, M. : Svjetsko gospodarstvo i međunarodna trgovina, Hoteljerski fakultet

Opatija, Opatija, 1995.

3) Trlin, V.: Međunarodna ekonomija, Ekonomski institut Zagreb i Sveučilište u Mostaru,

Zagreb, 1999.

4) Mileta, V. : Uvod u međunarodne ekonomske odnose, Centar društvene djelatnosti

saveza socijalističke omladine hrvatske, Zagreb, 1980.

5) Grgić, M.: Globalizacija financijskih tržišta i liberalizacija kapitalnih transakcija,

Ekonomski pregled, Zagreb, 49.,1998.

6) Baban, Lj.. Međunarodna ekonomija, III. Izmjenjeno i dopunjeno izdanje, Ekonomski

fakultet u Osijeku, Osijek, 1998.

7) Babić, M.; Babić, A.: Međunarodna ekonomija, Mate, Zagreb, 2000.

8) Srb V., Matić,M. : Bankarstvo u gospodarstvu, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek,

2001.

9) Srb, V.; Matić B.: Bankarsko poslovanje, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2003.

10) Srb, V, Matić, B..: Monetarne financije, Ekonomski fakultet, Osijek, 2003.

ČASOPISI:

1) Mileta, V.: Institucije međunarodne privrede, ROGZD, Zagreb,1991., str.125

2) Zdunić, S.:„Recesija se produbljuje“, Banka, god. IX, br.2., Zagreb, 2000., str.58

3) Zdunić, S.:„Recesija se produbljuje“, Banka, god. IX, br.2., Zagreb, 2000., str.58

4) Mileta, V. : Uvod u međunarodne ekonomske odnose, Centar društvene djelatnosti

saveza socijalističke omladine hrvatske, Zagreb, 1980., str. 140

5) Klepo, M.: „Predsjednik Mesić ponovno u borbi protiv MMF-a“, Poslovni tjednik, god.

II, br. 35, Zagreb, 2002., str.12

57

6) Srkalović, N.: Alternative oblici suradnje Međunarodnog monetarnog fonda s

članicama koji proizlaze iz funkcije nadzora, Privredna kretanja i ekonomska politika,

Ekonomski institut, Zagreb, vol. 8., 1998., 65., str. 87.

OSTALI IZVORI:

1) http://www.hnb.hr/mmf/stand-

by/2003/pin.pdf?tsfsg=5964bbe773e59a58b68384850f8665eb

2) http://www.hnb.hr/mmf/stand-by/2003/second-review-

29102003.pdf?tsfsg=31c6cc41a30f2730a4a98962d4cf920a

3) http://www.hnb.hr/mmf/stand-by/2004/h-press-relesase-

12082004.pdf?tsfsg=fbe218b25ddc50ae7998dc957d98f14c

4) http://www.hnb.hr/mmf/stand-by/2006/stand-by-trece-preispitivanje-i-

ostalo.pdf?tsfsg=8ee459f054544a7 2102 348e78830df6a

5) http://business.hr/Default2.aspx?ArticleID=795e8138-3e97-4dd1-92bc-

68b380445d7b&open=sec

6) http://business.hr/Default2.aspx?ArticleID=6e3a5edf-996e-454f-8b3c-41da6e516611

7) http://www.hnb.hr/mmf/stand-by/2002/second-review-3-

2002.pdf?tsfsg=9ceb496570112e469eb0c7b0a061e56e

8) http://www.mfin.hr/hr/mmf

9) http://www.imf.org/external/ np/pp/eng/2010/062910.pdf

10) http://www.politika.rs/rubrike/Svet/Istorijska-reforma-MMF-a.lt.html

11) http://www.imf.org/external/np/exr/facts/glance.htm

12) http://dalje.com/hr-hrvatska/vlada-osigurava-stedne-depozite-do-400000-

kuna/191937

13) http://www.dailymail.co.uk/news/article-2111692/Bank-England-base-rate-stay-

time-low-2015.html

14) http://www.dw-world.de/dw/article/0,,4000577,00.html

58

15) http://www.poslovni-savjetnik.com/financije/izvrsni-odbor-mmf-odobrio-

dalekosezne-reforme-upravljanja-fondom

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom Reforme Međunarodnog monetarnog fonda izradio samostalno pod mentorstvom prof. dr. sc. Mario Pečarić, primjenjujući metodologiju znanstveno-istraživačkog rada, koristeći literaturu koja je navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući naveo u diplomskom radu na uobičajeni ili standardni način citirao sam i povezao fusnotama s korištenim bibliografskim jedinicama.

Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika. Suglasan sam sa objavom diplomskog rada na stranicama fakulteta.