I n t e r v j u – t o m I s l a v K u l j I š , I I d I o

Razgovarao: Krešimir Mišak

DOBROBITI IZLAŽENJA U SUSRETPOTREBAMA DJETETAOno najvažnije što je djetetu bitno, u prvim danima i satima nakon rođenja, je povezivanje, „bon-

ding“ između mame i bebe koji se ne smije propustiti jer je to kontakt sa svijetom i obrazac svih budu-

ćih veza u životu

SVJETLOST: Što su to primar-ne potrebe i kako one izgle-daju iz perspektive djeteta, a kako iz perspektive roditelja?

Dijete ne povezuje toliko uzrok i po-sljedicu koliko to ljudi misle.

TOMISLAV: Moramo razumjeti da se ne radi o primarnim potrebama

tijela nego mozga, njegovog neu-ralnog sustava, njegove fiziologije, što zahtijeva određena stanja, određeni odnos. Dakle, ništa ovdje nije fizički…

SVJETLOST: ..osim, u konačnici, sa-mog mozga.TOMISLAV: Da, no ono najvažnije što je djetetu bitno, u prvim danima i satima nakon rođenja, je poveziva-

nje, „bonding“ između mame i bebe koji se ne smije propustiti jer je to kontakt sa svijetom i obrazac svih budućih veza u životu. Iza povezi-vanja važna je osjetilna stimulacija, ono što zovemo maženje djeteta. Jako je važno da djetetovo tijelo bude maženo, da njegovi neuralni završeci u koži budu stimulirani, jer to izravno vodi do boljeg razvoja mozga. Tako se povezuje s ma-

svjetlost 49

Naš mozak i mi kao ljudi smo daleko složenija stvorenja od onog što roditelji obično percipiraju i od onog na što uka-zuje ovaj bihevio-ralni sustav odgoja koji podrazumijeva kaznu, nagradu, po-hvalu i kritiku

mom i dolazi u stanje sigurnosti, ima osjećaj „siguran sam u svoje roditelje, oni se osjećaju dobro, mogu se nositi sa sobom, sa svojim emocijama“ dakle važno je da su oni stabilni, emocionalno zreli. Za-tim, tu je povjerenje djeteta da ćeš uvijek, kad god te trebam, biti tu za mene, da se mogu prepustiti i biti samo dijete, da ne tražiš od mene da odrastam prije nego što trebam ili sam za to spreman. Spomenuo bih viđenost kao pojam koji se po-javljuje kasnije, negdje od godine i pol nadalje, dakle potreba djeteta da dobije stanje viđenja, prihvaća-nja i potvrde onoga što ono osjeća u sebi da jest, kako bi taj dio moglo afirmirati u sebi kasnije, za cijeli ži-vot. To je osjećaj sebe, onog auten-tičnog kako se ja u sebi osjećam.

SVJETLOST: Kako male bebe vide odnos uzroka i posljedice?TOMISLAV: Pojam uzroka i poslje-dice nešto je što je vezano za dije-love mozga koji se razvijaju kasni-je, dakle za lijevu polutku, za jedno linearno razmišljanje, za što će di-jete postati spremno otprilike s tri godine i više. Tek će tada moći ja-sno razumijevati uzrok i posljedicu tim dijelom mozga, na onaj način kako mi to percipiramo. Djetetov sustav mozga prije tog razdoblja je drukčiji, odnosno dijete funkci-onira iz drugog dijela mozga, tzv. limbičkog socijalno-emocionalnog mozga. Ono je stvorenje tog moz-ga koji je jedan veliki ‘snimač’ koji samo uči, pamti i sprema sva isku-stva kako bi kroz njih sutra mogao predviđati budućnost i stvarati automatska reaktivna ponašanja. Kroz ta iskustva ranog djetinjstva djetetov sustav stvara sliku o tome kakav svijet jest. Ako su ta iskustva ostavila ozlijede djetetov sustav stvara sliku da je svijet loš, opasan, da povrjeđuje, da se ono mora braniti, štititi, da je nesigurno i ne-zaštićeno. Taj doživljaj postaje srž osobnosti a da ne znamo da smo mogli biti drukčiji. Budući da ima-mo taj doživljaj svijeta nezamisliv nam je nekakav drugi.

PRIRODA KAO ODGAJATELJSVJETLOST: Drugim riječima, nešto potpuno suprotno od onoga što odrasli pripisuju maloj djeci…TOMISLAV: Postoji i dio mozga u djetetu koji je zadužen za pamćenje posljedica, dobrih i loših. Dakle, postoji način podsvjesnog učenja djetetovog sustava s ciljem izbjega-vanja lošeg i težnje ka dobrom. Svi sisavci imaju taj mehanizam, to je najprimitivniji, temeljni dio učenja

i vrste memorije smješten, jednim velikim dijelom, u cingularnoj vijugi i s te strane kažnjavanje može imati za rezultat da dijete nauči, dakle ne svjesno nego podsvjesno, kako ugraditi u sustav iskustva da će određena ponašanja imati određenu sankciju. Njegov sustav ta ponaša-nja automatski gasi, inhibira, kako bi izbjegao sankcije. Međutim, nije uvijek tako, pogotovo kad se radi o primarnim potrebama. Tempera-mentnija djeca će se boriti za ono što im treba, unatoč sankcijama i batinama, jer jednostavno od toga ne mogu odustati, pa su potpuno zbunjena i razočarana roditeljima koji ne razumiju o čemu se radi i što je to što njima treba. Naš mozak i mi kao ljudi smo daleko složenija stvo-renja od onog što roditelji obično percipiraju i od onog na što ukazuje ovaj bihevioralni sustav odgoja koji podrazumijeva kaznu, nagradu, po-

hvalu i kritiku ne bi li se na taj način modeliralo dijete i podučilo što smi-je, a što ne smije. Ne radi se o tome da mi dijete moramo podučiti što smije a što ne kroz te četiri nabroja-ne stvari, već da razvijemo u njemu prirodni potencijal, dobru socijalnu i emocionalnu inteligenciju, kako bi kasnije u životu samo u tim si-tuacijama moglo imati primjeren i adekvatan, zdrav i autentičan odgo-vor, da se zna ponašati na način da ne odustaje od sebe, a opet da je to socijalno društveno prihvatljivo. To nije stvar podučavanja, instruiranja, kažnjavanja ili nagrađivanja djeteta. To je kapacitet dobro posloženog mozga, dobro posloženog sustava koji je zahtijevao dobre uvjete, a ne podučavanja o tome kako treba funkcionirati u društvu. Te poduke o socijalnoj integraciji, pogotovo kroz nagradu i kaznu, ustvari ostavljaju dalekosežne negativne posljedice za dijete. Pođimo samo od toga da je prirodi izuzetno važno da jedinka kvalitetno socijalno funkcionira. To je nešto što nam omogućava prosperitet, napredak, afirmaciju i nastavak vrste. Kad pogledamo što je sve priroda predvidjela i riješila - od toga da od dvije gamete ra-zvije tako složen sustav kao što je bebino tijelo, a sutra ljudsko tijelo – dakle, sve to odrađuje priroda, mi o tome pojma nemamo, na taj dio uopće ne utječemo. S te strane gledano, nema nam druge nego da imamo povjerenja u prirodu kada je tema fizički razvoj tijela. A kada se radi o socijalnom ponaša-ju, koje je ustvari dovršetak posla, dovršenje kvalitetne jedinke, što je također posao prirode, tu misli-mo da mi, nesavršeni roditelji ili društvo, moramo preuzeti stvar u svoje ruke i nemamo povjerenja u prirodu.

SVJETLOST: Čini se da je temeljna razlika: djelovati iz empatije ili djelo-vati iz neke vrsti ‘logičkih’ zaključaka koje je um u svojoj neukosti uspio matematički dokučiti. Primjerice, instinkti govore „podigni bebu dok plače“, a logika temeljena na nedo-

svjetlost 50

statnim ulaznim podacima govori „nemoj to učiniti“... TOMISLAV: Pa i sam Einstein je re-kao da je ta intuicija u nama ustvari pravo znanje koje je duboko u nama usađeno i naša stvarna osobnost, naš stvarni dar. Um bi trebao biti sluga tog dara, a ne obrnuto.

PROGRAM „RODITELJSTVO 0-6g“SVJETLOST: O čemu govorite kroz program “RODITELJSTVO 0-6g” Cen-tra Prirodno roditeljstvo i na temelju kojih suvremenih spoznaja?TOMISLAV: Ono što mi radimo kroz Centar je ustvari širenje, dopuna ili promjena percepcije i perspektive roditeljima, odnosno pomaganje roditeljima da istinski sagledaju i razumiju svoje dijete, da vide zašto se određene stva-ri događaju ili zašto dijete ima određena ponašanja, da sagledaju razvojne procese u djetetu i njiho-ve preduvjete, dakle da duboko razumiju svoje dijete. Nikako ne radimo savjetovanje ili instruiranje roditelja što bi oni trebali raditi. To je nešto što mislim da nije pravi put. Roditelj će najbolje poznavati svoje dijete i imati pravu reakciju ako uspije dijete duboko razumjeti. Naše reakcije i ponašanja promi-jene se kada razumijemo zašto se dijete ponaša na određeni način. Dok imamo predodžbu da je dijete „zločesto“ dotle je naše ponašanje s tim u skladu. Kad promijenimo perspektivu i vidimo da dijete iz određenih razloga ima određenu potrebu, i ako znamo kamo će to dovesti, onda je naša reakcija opet drukčija. Ja pomažem roditeljima da steknu točnu perspektivu što se događa s njihovim djetetom i iznađu svoj autentični odgovor primjeren specifičnostima vlasti-tog djeteta.

SVJETLOST: Na temelju kojih spo-znaja je formiran program “RODI-TELJSTVO 0-6g”?TOMISLAV: Interesantno je da ono o čemu govorim kroz sve ove module, a to je cijeli jedan ciklus predavanja

i radionica, nije u biti toliko znanost ili knjige o roditeljstvu nego spozna-je iz razvojne i kliničke psihologije te neuroznanosti i psihoterapije o ranom razdoblju razvoja sustava djeteta, dakle o onom što utječe na formiranje cjeloživotne osobnosti. To sam tijekom posljednjih desetak godina intenzivnog bavljenja ovom tematikom ekstrahirao iz velikog broja znanstvenih radova, knjiga, istraživanja, spoznaja, ali i kroz svoj osobni terapeutski rad s ljudima u kojem imam svakodnevna svje-dočanstva bivše djece i beba, kroz razne tehnike kao što je regresija, što nam omogućava jasan uvid što je to što djetetu treba i koje su posljedice ako to ne dobije. Ono što ustvari sagledavam kakvo bi roditeljstvo trebalo biti isto je što suvremena neuroznanost i razvojna psihologija jasno dokazuje i nastoji promovi-rati u današnjem društvu. Da bi program “RODITELJSTVO 0-6g” bio dostupniji svima, a ne samo u Zagre-bu, napravili smo formu video-tečaja tako da je sada program dostupan svima, bez obzira na mjesto stanova-nja. Jednostavno se može upisati preko naših strani-ca www.prirodno-roditeljstvo.com i pratiti s njih preko svog računala od kuće. Program če-sto prolaze i osobe koje nisu roditelji samo zbog rada na sebi jer je to ujedno i priča o svima nama i od-govor na pitanje zašto smo takvi kakvi jesmo. Osim video tečaja i ci-klusa interaktivnih predavanja odr-žavamo u Centru i posebno osmi-šljene iskustvene radionice koje su izuzetno moćne

za promjenu perspektive, za sagle-davanja kroz osobno iskustvo jer posebne vježbe roditelje dovode u poziciju da vide očima djeteta, da dožive određene interakcije na isti način kako ih doživljava dijete. Nakon toga se stvari drastično mi-jenjaju nabolje. Nikad više nećemo raditi neke stvari nakon što osvije-stimo na svojoj koži i osjetimo kako to dijete doživljava. Radionice su posvećene temama koje je najteže pojmiti kao što su razvijanje osjeća-ja sebe i unutarnje vrijednosti, pro-blematika separacije djeteta od ro-ditelja kao i stvarni smisao postav-ljanja granica djeci. S roditeljima koji se suoče s osobnim unutarnjim opstrukcijama u roditeljstvu i žele poraditi na tome ili osvijeste svoje probleme nastale u djetinjstvu radimo terapeutski individualno. Osobno najveće ispunjenje osjećam kad se vide evidentni pomaci u kvaliteti roditeljstva i posljedično razvoju djece te u odnosima u cije-loj obitelji.

svjetlost 51