1
DOMINKO ZLATARIĆ Dominko Zlatarić (Dubrovnik, 1558. - Dubrovnik, 1613.) hrvatski je renesansni pjesnik i prevoditelj. Rodio se u uglednoj i vrlo bogatoj pučkoj obitelji, kao sin Žimuna (Mihova) Zlatarića i Frane, kćeri bogatog plemića Dominika Kladurobovića. Imao je brata Miha, časnika Jurja Zrinskog. Cvijeta i Nikolu te sestru Katu, koju je posmrtno opjevao. Nakon završetka humanističke gimnazije, pohađao je Sveučilište u Padovi, gdje je učio govorništvo, filozofiju i građansko pravo. Od malena je učio talijanski i latinski, a u Padovi i grčki. Znanjem i ozbiljnošću odlikovao se toliko da su ga studenti medicine i filozofije 13. kolovoza 1579. godine izabrali za svojega rektora.[1] U znak priznanja za uvođenje mira i reda medu đacima, Mletačka Republika imenovala ga je «zlatnim vitezom» (eliues auratis). Godine 1580. podignuta mu je kao rektoru na Padovanskom sveučilištu spomen-ploča. Godine 1587. vratio se u Dubrovnik. Bavio se gospodarstvom i književnim radom na svojemu imanju u Cavtatu i Konavlima. Drugovao je s talijanskim i dubrovačkim pjesnicima među kojima s Cvijetom Zuzorić.

DOMINKO ZLATARIĆ

Embed Size (px)

DESCRIPTION

dominko zlataric

Citation preview

DOMINKO ZLATARIĆ

Dominko Zlatarić (Dubrovnik, 1558. - Dubrovnik, 1613.) hrvatski je renesansni pjesnik i

prevoditelj.

Rodio se u uglednoj i vrlo bogatoj pučkoj obitelji, kao sin Žimuna (Mihova) Zlatarića i Frane,

kćeri bogatog plemića Dominika Kladurobovića. Imao je brata Miha, časnika Jurja Zrinskog.

Cvijeta i Nikolu te sestru Katu, koju je posmrtno opjevao.

Nakon završetka humanističke gimnazije, pohađao je Sveučilište u Padovi, gdje je učio

govorništvo, filozofiju i građansko pravo. Od malena je učio talijanski i latinski, a u Padovi i

grčki. Znanjem i ozbiljnošću odlikovao se toliko da su ga studenti medicine i filozofije 13.

kolovoza 1579. godine izabrali za svojega rektora.[1] U znak priznanja za uvođenje mira i

reda medu đacima, Mletačka Republika imenovala ga je «zlatnim vitezom» (eliues auratis).

Godine 1580. podignuta mu je kao rektoru na Padovanskom sveučilištu spomen-ploča.

Godine 1587. vratio se u Dubrovnik. Bavio se gospodarstvom i književnim radom na svojemu

imanju u Cavtatu i Konavlima. Drugovao je s talijanskim i dubrovačkim pjesnicima među

kojima s Cvijetom Zuzorić.