Dr. sc. Mateo Žagar Hrvatska pisma

8/13/2019 Dr. sc. Mateo agar Hrvatska pisma

1/10

1

Dr. sc. Mateo agar

Glagoljica i irilica povijesna hrvatska pisma

Uz latinicu, koja je ve vie od pola tisuljea glavno hrvatsko pismo, a po-

sljednjih dvjestotinjak godina jedino slubeno i uobiajeno, u srednjem vijekusupostojala su uz nju i dva slavenska pisma: glagoljica i irilica. Prvo je svojudominaciju izgubilo tek na poetku XVI. stoljea, a drugim se na ogranie-nom prostoru (npr. u Bosni, Hercegovini, Poljicama) preteito pisalo sve doXVIII. stoljea.

Hrvatski se jezik, kao narodni (vernacula) i u prepletanju s crkvenoslaven-skim, isprva biljeio upravo tim pismima - glagoljicom zacijelo jo od IX. st,a irilicom tek od neto kasnije. Do tih odreenja doli smo rekonstrukcijom,na temelju pouzdanih povijesnih vrela koji navode da je u to doba na hrvat-

skom prostoru bio proiren Metodijev nauk, iako najstariji spomenici obajupisama potjeu tek iz XI. stoljea. S druge pak strane, premda su Hrvati pri-mili kranstvo zapadnim posredovanjem, i premda su prvi tekstovi njihovekulture bili latinski, najstariji tekstovi hrvatskog jezika na latinici potjeutek iz sredine XIV. st.

Srednjovjekovna hrvatska kultura izrazito je policentrina, prostor politiki i cr-kveno-politiki razjedinjen. Zastupljenost pisma i jezika, njihov odnos, funkcional-na razdioba (s obzirom na tekstne tipove), ovisi o naslijeenoj tradiciji, izloenosti

utjecaju susjednih kultura, financijskoj i moralnoj potpori feudalnih i crkvenih vla-sti, o vlastitoj ekonomskoj snazi, geografskom poloaju (mogunosti komunicira-nja) i sl. Sjeverno od rijeke Krke i njezina utoka u more, kod Skradina, prevladala

je glagoljika pismenost, juno pak irilika. U panonskoj Hrvatskoj, sjeverno odrijeka Kupe i Save tek su rijetki zasvjedoeni primjeri obaju slavenskih pisama; tra-dicionalna je literatura isticala kako je to prostor gdje je najranije potisnuta hrvatskaslavenska pismenost, a u posljednje vrijeme sve se ee istiu indikacije da se iondje pisalo glagoljicom neto due.

Karakteristinoj tropismenosti treba pridruiti i trojezinost. U srednjem su vi-jeku Hrvati pisali, osim svojim jezikom (oknjievljenim u razliitim smjerovima),dvama jezicima koji su obiljeili evropsko srednjovjekovlje, njegova oba pola za-padni i istoni: latinskim i staroslavenskim jezikom (hrvatskoga tipa). S prvim su se

ve susreli naseljujui ove prostore, dok su se s drugim upoznali tek neto kasnije u IX. st. Prvi nisu mogli razumjeti, dok im je drugi (u to vrijeme zapravo praslaven-ski s dijalektalnim bugarsko-makedonskim osobinama) bio gotovo posve razumljiv.I staroslavenski (crkvenoslavenski) jezik i glagoljica i irilica naslijea su bizantskekulture. Latinski jezik i pismo, nesumnjivo, zapadne. Bipolarnost, karakteristina zaprva stoljea s vremenoj je nestajala, pogotovu na liturgijskom planu (prilagoiva-

nje zapadnoj liturgiji osobito se snano provodilo u XII. i XIII. st); knjievnost kojuje isprva vie obiljeavalo naslanjanje na istone izvore sve se vie obogauje prevo-enjem zapadnih tekstova; u glagoljikim se tekstovima zamjeuju utjecaji latinskeortografije; sve se ee istie kako su i staroslavenski jezik i glagoljica pismo Svetog

Obla glagoljica

Uglata glagoljica


2/10

2

Jeronima, da bi se iskazala lojalnost Zapadnoj crkvi itd. S vremenom je svijest o tojkulturnoj dvojnosti u samoj hrvatskoj kulturi, na periferiji obiju Europa, opadala,ali je Rimskoj kuriji postajala zanimljivom ba u tom smislu, kao sredstvo priblia-

vanja nesjedinjenom Istoku. Odatle i neke papinske povlastice hrvatskim glagoljai-ma, kao i nastojanje da se od XVII. do XIX. st. glagoljikim knjigama i rusificiranim

jezikom pokau otvorena vrata pravoslavnim Slavenima.

GlagoljicaOvo autorsko slavensko pismo, koje je Konstantin Filozof sastavio uoi Moravskemisije, polaska meu Slavene 863. g, i koje se do kraja IX. st. i kasnije proirilo meu

veinom slavenskih naroda, upravo je najvie obiljeilo hrvatsku kulturu. Nakonkraja XII. st. jedino se na dijelu hrvatskoga prostora Istri, Kvarneru, zadarskomkraju i Lici ovo pismo zadralo, - tovie vrlo bogato koristilo, sve do kraja XIX. st.Isprva se njome pisao, upravo kao i latinicom latinski, samo staroslavenski (u hrvat-skoj redakcijskoj inaici) kao ugledni jezik knjige, i to za sve kulturne potrebe, nood XIII-XIV. stoljea piu se njome i tekstovi istog narodnog jezika (ponajvie a-kavskoga). Glagoljicom su pisani i liturgijski tekstovi i srednjovjekovna knjievnost

i tekstovi pravnoga (administrativnoga) karaktera te osobna korespondencija. Tekpoetkom XVI. stoljea latiniko e pismo zadominirati u svim navedenim funkci-

jama, i otada pa sve do kraja XIX. st. krug e se njezine uporabe postupno suavati.U XIV. st. nakratko e je esi posuditi od Hrvata i formirati u Pragu tzv. emauskikrug. Kasnijih e se stoljea glagoljica e se u Evropi poznavati ponajvie upravopreko hrvatskih tekstova. Odatle i pokuaji nekih istraivaa da i njezin nastanak

vezuje za Hrvate i hrvatski prostor. Tek od poetka XIX. st. postaje jasno da se hr-vatska uglata glagoljica razvila iz starije, oble inaice koja je ponajvie sauvanau tekstovima bugarsko-makedonske provenijencije. I najstariji hrvatski glagoljikitekstovi, pa i najpoznatija Baanska ploa, pisani su takvom oblom glagoljicom,

dodue ve sa zamjetljivim posebnostima.

U paleografiji susretan oblik hrvatska glagoljica odnosi se uglavnom na posebantip glagoljikog pisma koji se na hrvatskom sjeverozapadu (Kvarneru i zadarskomkraju) oblikovao sredinom XIII. st. uslijed nagle i velike produkcije, u posebno po-godnim uvjetima za razvoj glagoljske pismenosti. Izduivanje slova, pravokutnioblici slovnih oka, koordiniranje unutar retka, brojna uporaba ligatura itd. izdvo-

jili su ovaj pismovni tip kao poseban, a prema slinostima s nekim irilikim pale-

ografskim osobinama, esto se naziva i ustavnom glagoljicom. Naime, posrijedi jesveano pismo, uspravnih, odvojenih slova, gdje su dodue oigledne brojne minu-skulne osobine, najpogodnije upravo za liturgijske kodekse. Prva hrvatska tiskanaknjiga, Misal iz 1483, kao i jo nekoliko inkunabula, otisnuta je upravo tim glago-ljikim tipom, U XIV. stoljeu formira se i brzopisna, kurzivna glagoljica, kojom sepiu brojne listine, matine knjige, zakonici i korespondencija. Najstariji hrvatskipravni tekst, i jedan od najstarijih slavenskih uope, Vinodolski zakonik iz 1288.sauvan je u mlaem prijepisu kurzivnom glagoljicom.

Posljednji kodeks pisan ustavnom glagoljicom, kao izrazom kontinuirane tradicije,

otisnut je 1893. u Rimu (Misal, u pripravi D. A. Paria). Kurzivnom se glagoljicomkatkad pisalo i na otoku Krku sve do potkraj XX. st.

Hrvojev misal (1404)Prvotisak misala (1483)


3/10

3

Hrvatska irilica (bosanica, poljiica)

irilicom su Hrvati pisali najkasnije od XI. st. i to na razmjerno irokom prostoru.Najstarija zasvjedoena irilika slova nalaze se na glagoljikom tzv. Supetarskomulomku (iz sredita Istre) iz XII. st, a ima ih nekoliko i na Baanskoj ploi koja je naprijelazu XI. u XII. st. napisana, a sredinom XIX. st. i pronaena na otoku Krku. Naistonom polu hrvatskoga glagoljatva, juno od rijeke Krke, ovo je pismo nakonXII. stolea posve potisnulo glagoljicu i nastavilo se razvijati kao glavno pismo uz jaku konkurenciju s latinikim pismom u priobalju, i to od sredine XIV. st. DoXIX. st. latinica e potisnuti i hrvatsku irilicu na svim podrujima gdje se njomemnogo pisalo: u Bosni, Hercegovini, Poljicama i zaleu Splita (povremeno jo i ireu Dalmaciji), dalmatinskim otocima (ponajvie Brau), u Dubrovniku i njegovojokolici.

NaHumakoj ploi, kamenom spomeniku iz Hercegovine napisanom vjerojatno uXII. st., meu irilikim slovima lako se da prepoznati i nekoliko glagoljikih slova.Na otoku Brau napisana je znamenitaPovaljska listina(1250), a u Poljicama veliki

Poljiki statut(1444). U Dubrovniku je sve do u XVI. st. djelovala slavenska kan-celarija, gdje su se dokumenti pisani hrvatskim jezikom pisali irilicom. Hrvatskie latiniki tekstovi ondje prevladati tek s renesansom i humanizmom. U Bosni iHercegovini pak franjevci piu irilicom gotovo do XIX. st. (npr. Matija Divkovi uXVI/XVII. st, Stipan Margiti XVIII. st). Prva je hrvatska irilika knjiga dubro-

vake provenijencije (Oficij s molitvama Bogorodici), a otisnuta je u Veneciji 1512.

Svi ti regionalni tipovi irilice imaju poprilino zajednikih paleografskihosobina koje ih dijele od irilica istonog dijela balkanskoga polutoka. Ispr-

va se te osobine tiu samo kurzivnog pisma, ali vrlo brzo kurzivne osobineprodiru i u ustavno, sveano pismo. Stoga, izmeu ostaloga, u terminolo-kom neredu, pronalazimo i ope nazive za taj tip irilikog pisma: zapadnairilica, hrvatska irilica, bosanica (bosanica).

Hrvatska irilica (zapadna irilica, bosan//ica)Vinodolski zakon (1288, kurzivni prijepis iz XVI. st.)

ibenska molitva (sredina XIV. st.)

Poljiki statut (1444) Nauk krstijanski fra Matije Divkovia (1611)


4/10

4


5/10

5


6/10

6


7/10

7


8/10

8


9/10

9


10/10

10

Documents

Dr. sc. Mateo Žagar Hrvatska pisma