DRŽAVA KAO SUSTAV UPRAVLJANJA

Dr. sc. Miroslav Drljača1

Zračna luka Zagreb d.o.o.

Zagreb, Hrvatska

E-mail: mdrljaca@zagreb-airport.hr

SAŽETAK:

Država je organizirana društvena zajednica ujedinjena pod zajedničkim političkim sustavom.

Država je istovremeno organ vladajuće klase za ostvarenje njenih klasnih interesa. Prema

međunarodnom pravu i međunarodnim odnosima, država obično označava politički subjekt koji

je suveren, tj. nije podložan nikakvoj višoj političkoj vlasti. Država je sustav upravljanja koji

ima iste strukturne elemente kao i sustav upravljanja bilo koje organizacije: 1) dokumentacijska

osnovica utvrđena: misijom, vizijom, strategijama, politikama, općim i posebnim upravljačkim

ciljevima; 2) organizacija; 3) procesna struktura; 4) resursi; 5) partnerstva i 6) informiranje i

komunikacija. Sustav upravljanja države djeluje poštujući unutarnji i vanjski institucionalni

okvir. Pored toga, ima unutarnji i vanjski kontekst. U radu autor istražuje u kojoj mjeri je

država sustav upravljanja kao i svaka druga organizacija.

Ključne riječi: država, sustav upravljanja, strukturni elementi sustava upravljanja.

1. UVOD

Sustav2 upravljanja organizacija, bez obzira na temeljnu djelatnost i fizičku veličinu, bilo da se

radi o fakultetu, proizvodnom poduzeću, sportskom klubu, udruzi i sl., ima iste strukturne

elemente. Radi se o složenoj strukturi koja živi i razvija se uslijed stalne intenzivne interakcije

svojih sastavnica. Ukoliko bi nedostajao bilo koji strukturni element, sustav upravljanja ne bi

mogao djelovati u smislu proizvodnje pozitivnih učinaka.

Na slobonom tržištu za kojeg je karakterističan visok stupanj konkurentnosti, većina

organizacija ulaže napor u prilagodbu sustava upravljanja uvjetima na tržištu, kako bi osigurale

postojeću ili postigle povoljniju poziciju na tržitu. Ta prilagodba najčešće se provodi kao proces

restrukturiranja.3 Pri tome se polazi od pretpostavke da dobro provedeno restrukturiranje

organizacije doprinosi njezinoj konkurentnosti. Mjerilo su poslovni rezultati organizacije koje

ne treba sagledavati isključivo kao financijski rezultat, već, osobito u nekim slučajevima, kroz

stupanj ostvarivanja misije.

1 Dr. sc. Miroslav Drljača, direktor je Zračne luke Zagreb, d.o.o. Predsjednik je Hrvatskog društva menadžera

kvalitete, inicijator i jedan od osnivača te predsjednik MSEECQI – Middle and South East European Countries

Quality Initiative (Inicijativa za kvalitetu zemalja srednje i jugoistočne Europe), član Znanstvenog vijeća za promet

Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. 2 „Sustav je skup međusobno povezanih ili međusobno ovisnih elemenata. To je grupa elemenata koji ne mogu

biti odvojeni u neovisne dijelove, a da se pritom ne načini šteta cjelini. Svaki se sustav sastoji od dvaju ili više

elemenata što moraju zadovoljiti sljedeće uvjete: 1) svaki dio utječe na djelovanje cjeline, 2) djelovanje elemenata

ili komponenata međusobno je ovisno, što utječe na učinak cjeline, 3) ma kako se komponente dijeli u skupine,

svaka komponenta nema neovisan utjecaj na cjelinu.“ Prema: Robert Chapman Wood, Thomas H. Lee i Shoi

Shibaa, Management of Integrated System, Center for Quality Management, Cambridge-Mass, UK, 1999. 3 Cf. Miroslav Drljača, „Restrukturiranje sustava upravljanja,“ Kvalitet, Broj 1-2, Poslovna politika, Beograd,

2007, str. 69-75 i 139.

Izvor: Kvalitet & izvrsnost, Vol. 5, No. 9-10,

Fondacija za kulturu kvaliteta i izvrsnost,

Beograd, Srbija, 2016, str. 26-31 i 83.

Konkurentnost države kao entiteta, kao zaokružene cjeline, odnosno gospodarstva, također se

mjeri, kako na regionalnoj tako i na globalnoj razini.4

Odgovorni menadžment organizacije nastoji kontinuirano poboljšati sustav upravljanja

provodeći razne mjere poboljšavanja karakteristika svekog od strukturnih elemenata sustava

upravljanja.

2. STRUKTURNI ELEMENTI SUSTAVA UPRAVLJANJA ORGANIZACIJE

Bez obzira na stupanj svjesnosti menadžmenta, sustav upravljanja svake organizacija ima

slijedeće strukturne elemente:

1. Strateški dokumenti kojima se utvrđuje opredjeljenje organizacije5 Misija organizacije utvrđena je u trenutku osnivanja, bez obzira tko je osnivač i o kojem

obliku vlasništva se radi. Misija je svrha postojanja. Organizacija treba ostvarivati

misiju u kontinuitetu. Ukoliko ne bi ostvarivala misiju organizacija bi izgubila svrhu

postojanja. Tijekom životnog ciklusa organizacija, uslijed statusnih, organizacijskih i

drugih promjena, može promijeniti misiju i nastaviti djelovati. Takvi primjeri nisu česti.

Vizija organizacije predstavlja dalekosežnu zamisao o tome kako će organizacaija izgledati

u budućnosti. Vlasnik je osobito zainteresiran za postojanje jasne vizije. Za viziju

organizacije karakteristične su dvije odrednice: 1) dugi rok i 2) predviđanje razvoja

događaja u budućnosti.

Strategija predstavlja način postizanja cilja (plan razvoja). Obično se donosi za

srednjeročno ili dugoročno razdoblje. U funkciji je ostvarivanja vizije i provođenja misije

organizacije. „Misija i strategija dva su najvažnija čimbenika svakog poduzeća. Putem

predanosti doprinosu koji definira identitet poduzeća, misija određuje svrhu postojanja

poduzeća. Strategija poduzeća postavlja ciljeve i navodi pravila za njihovo postizanje. I

misija i strategija moraju biti ambiciozne, ali i izvor motivacije koji nadahnjuje i potiče

ljude.“6 Strategije se mogu mijenjati, dok misija, osim iznimno, ostaje ista. Svakoj

generaciji menadžmenta treba osigurati pravo na vlastitu viziju i strategiju. To znači svakih

sedam do deset godina.

Politike se donose na temelju misije, vizije i strategija. Menadžment organizacije u

pravilu donosi brojne politike poput: politike proizvodnje, politike prodaje,

računovodstvenih politika, razvojnu politiku, politike kvalitete, politiku upravljanja

okolišem, politiku upravljanja ljudskim potencijalima i kapitalom, marketinške politike

i sl. Politike predstavljaju materijalizacija vizije i strategije, odnosno operacionalizaciju

strategija i omogućuju postavljanje općih i posebnih upravljačkih ciljeva. Bez politika

ne bi bilo moguće provoditi strategije, ostvarivati viziju i provoditi misiju organizacije.

4 Svjetski gospodarski forum svake godine objavljuje The Global Competitiveness Report, u kojem rangira više

od 130 zemalja svijeta, prema indeksu globalne konkurentnosti, a koji se izračunava na temelju ocjene grupa

kriterija. Grupe kriterija su: 1) Institucije; 2) Infrastruktura; 3) Makroekonomski okvir; 4) Zdravlje i osnovno

obrazovanje; 5) Visoko obrazovanje; 6) Razvijenost tržišta roba; 7) Razvijenost tržišta rada; 8) Razvijenost

financijskog tržišta; 9) Tehnološka razvijenost; 10) Veličina tržišta; 11) Lakoća poslovanja i 12) Inovativnost.

Prema: World Economic Forum, The Global Competitiveness Report 2015-2016. 5 Miroslav Drljača, „Konzistentnost misije, vizije, strategije, politike i ciljeva kvalitete“, Slobodno poduzetništvo,

Br. 15-16, TEB, Zagreb, 2001, str. 107-116. 6 Pablo Cardona and Carlos Rey, Upravljanje pomoću misije, MATE, Zagreb, 2009, str. 127.

Ciljevi predstavljaju daljnju operacionalizaciju. Radi se o operacionalizaciji donijetih

politika organizacije. Trebaju biti realni, kvantificirani i mjerljivi, kao bi se u svakom

trenutku mogao utvrditi smjer i dinamika njihova ostvarivanja, a time i ostvarivanja politika

organizacije. „U filozofiji upravljanja pomoću ciljeva misija i ciljevi uzajamno su ovisni:

misija je bez ciljeva bezživotna, a cilj bez misije je cilj na sllijepo. Kao i u upravljanju

pomoću ciljeva, ciljevi su ključne sastavnice i sustava upravljanja pomoću misija, no pod

jednim jasnim uvjetom: ciljevi imaju smisla samo ako služe misiji poduzeća.“7

2. Organizacija. Funkcijskom organizacijom utvrđuju se ovlasti i odgovornost unutar sustava

upravjanja. Pored toga, u kontekstu sustava upravljanja kvalitetom i procesnog pristupa,

funkcijska organizacija predstavlja infrastrukturu za implementaciju modeliranih poslovnih

procesa, na koji se način funkcijska organizacija transformira u procesno orijentiranu

organizaciju. Nema dobre organizacije bez modeliranih i implementiranih poslovnih

procesa, kao što nije moguće odvijanje poslovnih procesa bez jasno postavljene

organizacije.

Slika 1. Strukturni elementi sustava upravljanja

Izvor: Izradio autor.

3. Poslovni procesi. Kad se govori o poslovnim procesima kao strukturnom elementu sustava

upravljanja organizacije misli se na slijedeće grupe poslovnih procesa: 1) temeljne poslovne

procese, 2) procese potpore ili logističke poslovne procese, 3) upravljačke poslovne procese

i 4) procese mjerenja analize i poboljšavanja. Rezultat temeljnih poslovnih procesa su

proizvodi i usluge koji se isporučuju kupcu. Na taj način stvorenu dodanu vrijednost

materijaliziraju na tržištu. Ostale skupine poslovnih procesa također stvaraju dodanu

7 Ibid.

Vanjski kontekst

Misija

Vizija

Strategija

Politike

Ciljevi

O

RG

AN

IZA

CIJ

A

P

RO

CE

SI

RE

SU

RS

I

PA

RT

NE

RS

TV

A

INF

OR

MA

CIJ

E

I K

OM

UN

IKA

CIJ

A

Institucionalni okvir

vrijednost, ali je ne prenose direktno na kupca već kroz potporu temeljnim poslovnim

procesima, kroz proizvod ili uslugu kao njihov konačni rezultat. U poslovnim procesima

kao strukturnom elementu sustava upravljanja je materijalizirana kvaliteta sveukupnog

sustava upravljanja organizacije.

4. Resursi. Resursi predstavljaju: ljudske potencijale, radnu sredinu, opremu, sirovinu i

materijal, financijska sredstva, vrijeme, informacije. Vrijeme je osobito važan resurs jer je

neobnovljiv. Naime, ukoliko nešto nije napravljeno u nekom vremenu, može se napraviti u

nekom drugom, budućem vremenu. Međutim, izgubljeno vrijeme prošlo je u nepovrat.

5. Partneri. Pod partnerima organizacije podrazumijevaju se: dobavljači, državne institucije,

obrazovne i zdravstvene institucije i dr. Organizacija s uređenim sustavom upravljanja bira

partnere po kriteriju kvalitete jer partneri mogu bitno utjecati na kvalitetu rezultata

poslovnih procesa, tj. proizvoda ili usluge.

6. Informiranje i komunikacija. Radi se o najmanje tri razine informiranja i komunikacije:

1) unutar poslovnih procesa, 2) među poslovnim procesima te među strukturnim

elementima sustava upravlajanja i 3) sustava upravlajanja s okruženjem. Ovaj strukturni

element sustava upravljanja bitan je također iz razloga ostvarivanja misije organizacije.

Naime, okruženje je u brojnim slučajevima, vitalno zainteresirano za kvalitetu ostvarivanja

misije organizacije. Prije svega se to odnosi na organizacije koju pružaju javni servis

građanima. Institucionalni okvir čine međunarodni i nacionalni propisi (zakoni, podzakonski akti i dr.).

Svaka organizacija mora poslovanje uskladiti s institucionalnim okvirom.

Značajan utjecaj na poslovanje organizacije ima i okruženje, odnosno vanjski kontekst

organizacije.8

3. DRŽAVA KAO SUSTAV UPRAVLJANJA

„Javna uprava predstavlja jedno od strateški važnih područja, a modernizacija javne uprave te

pružanje brzih i pouzdanih javnih usluga nužni su sastavni dijelovi poticajne poduzetničke

okoline i pretpostavka osiguranja boljeg životnog standarda svih građana. Suvremena uprava

mora odražavati harmonizaciju hrvatskog pravnog sustava s europskim, kao i prihvaćanje

europskih upravnih standarda.“9

Da bi javna uprava bila efikasna u poticanju poduzetničke okoline i osiguravanju boljeg

životnog standarda svih građana, trebala bi pružati gospodarstvu i građanima usluge visoke

razine kvalitete. Da bi to bilo moguće, sustav upravljanja javne uprave i države trebao bi biti

razvijen do razine koja osigurava ispunjenje zahtjeva gospodarstva i građana.

„Bit je razvoja sustava da stalno poprima potpuniji i savršeniji oblik, prilagođava se novim

okolnostima kako bi opskrbljivao društvo i pojedinca dobrima potrebnima za egzistenciju te

mu, s materijalnog stajališta, dao traženu kvalitetu postojanja.“10

8 Cf. Miroslav Drljača, „Vanjski kontekst organizacije,“ Zbornik radova 9th Research/Expert Conference with

International Participations Quality 2015, University of Zenica, Faculty of Mechanical Engineering, Neum, Bosnia

and Herzegovina, 2015, p. 1-6. 9 Ministarstvo uprave Republike Hrvatske, Strategija razvoja javne uprave od 2015. do 2010. godine, 12.6.2015. 10 Danijel Benko, „Država kao čimbenik gospodarskog razvoja,“ Polemos, Vol. 16, No. 2, 2013, str. 149-164.

3.1. Strukturni elementi sustava upravljanja organizacije i države

U nastavku donosi se usporedni pregled strukturnih elemenata sustava upravljanja organizacije

i države kako bi se istražile sličnosti i razlike.

Tablica 1. Usporedni pregled strukturnih elemenata sustava upravljanja organizacija i države

Strukturni element sustava

upravljanja

Organizacija Država

Strateški dokumenti

kojima se utvrđuje

opredjeljenje

organizacije11

Misija - svrha postojanja

- društvena uloga

- zadana kod osnivanja

- rijetko se mijenja

- definira se

- objavljuje se

- nije jasno definirana

- elementi se pronalaze u Ustavu

- nije objavljena

Vizija - pogled u budućnost

- definira ju menadžment

- uslijed okolnosti se mijenja

- objavljuje se

- nije eksplicite navedena

- elementi se pronalaze u Ustavu

- nije eksplicite objavljena

- o njoj govore političari

Strategije - način postizanja cilja

- jedinstvena za cijelu

organizaciju

- put ka ostvarenju vizije

- razdoblje 5-10 godina

- način postizanja cilja

- nema opće strategije

- sektorske strategije

- razdoblje 5-15 godina

Politike - poslovno-funkcijske politike

- operacionalizacija strategije

- češće se mijenjaju

- javne politike

- sektorske politike

- operacionalizacija sektorskih

strategija

- rjeđe se mijenjaju

Opći i

posebni

ciljevi

- operacionalizacija poslovnih

politika

- opći – dugoročni

- posebni – kratkoročni

- posebni se kvantificiraju

- operacionalizacija javnih

politika

- opći ciljevi proizlaze iz

sektorskih strategija

- posebni ciljevi utvrđeni

proračunom

Organizacija - organizacijska shema

- funkcijska organizacija

- procesna organizacija

- utvrđuje ovlasti i odgovornost

- sistematizacija

- opisi poslova

- analitička procjena

- pravilnici

- često se mijenja

- donosi ju menadžment

- ima uspravnicu

- trodioba vlasti

- ustroj javne uprave

- utvrđuje ovlasti i

odgovornost

- zakoni i drugi propisi

- rjeđe se mijenja

- propisuje se Ustavom

i zakonima

- nema uspravnicu

Poslovni procesi - imenovanje, modeliranje,

dokumentiranje,

implementacija

- procesna organizacija

- procesni timovi

- voditelj procesa

- utvrđeni zakonima i drugim

dokumentima

- nema procesnog pristupa u

cjelosti

- nema procesne organizacije

- nema procesnih timova

- nema voditelja procesa

Resursi - sirovina - prirodni resursi

11 Cf. Miroslav Drljača, „Konzistentnost misije, vizije, strategije, politike i ciljeva kvalitete“, Slobodno

poduzetništvo, Br. 15-16, TEB, Zagreb, 2001, str. 107-116.

- financije

- ljudski potencijali

- radna sredina

- infrastruktura

- materijalna imovina

- informacije

- vrijeme

- nekretnine

- udjeli u trgovačkim društvima

- financije

- ljudski potencijali

- matarijalna imovina

u inozemstvu

Partnerstva - dobavljači

- državne institucije

- obrazovne institucije

- zdravstvene institucije

- međunarodne organizacije i

institucije

- druge države

- nadnacionalne integracije

Informiranje i komunikacija - unutar procesa

- između procesa

- organizacija prema

javnostima u okruženju

- unutar subjekata

- između subjekata

- država prema okruženju

Institucionalni okvir - zakoni

- podzakonski akti

- norme

- dokumenti koje je donijela

organizaciia

- unutarnji (zakoni, propisi i

drugi dokumenti koje je

donijela država)

- vanjski (međunarodne norme,

direktive, deklaracije,

međunarodni ugovori i dr.)

Vanjski kontekst - nacionalni

- regionalni

- globalni (svjetski)

- regionalni

- nadnacionalne integracije (npr.

EU)

- globalni (svjetski)

Izvor: Izradio autor.

Na temelju usporedne analize strukturnih elemenata sustava upravljanja organizacije i države

proizlaze slijedeće:

3.1.1. Strateški dokumenti kojima se određuje opredjeljenje organizacije

Misija

„Misija je zadatak većeg značenja, od općeg interesa.“12 Svaka organizacija koja uvodi sustav

upravljanja kvalitetom sukladno sa zahtjevima međunarodne norme ISO 9001, ali i druge,

prepoznaje svoju misiju i javno ju objavljuje, dok to kod države nije slučaj. Može se postaviti

pitanje, što je Misija države? Postoji li jednoznačan odgovor kao što je to slučaj kod brojnih

organizacija, gdje misija proizlazi zapravo iz same osnovne djelatnosti? Misija države nije jasno

definirana, ali shvaćena u svojoj biti kao temeljna svrha postojanja, može se izvesti. „Država

kao osnovna organizacijska jedinica ima i treba imati svoje mjesto u razvoju društva i

gospodarstva. Ostvarenje tog napretka u brojnim je koncepcijama današnje države jedan od

osnovnih razloga njenog postojanja.“13

Nadalje, misija države može se pronaći i u Temeljnim odredbama Ustava. Tako se u Ustavu

Republike Hrvatske, Članak 3., navodi: „Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i

ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka,

nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski

višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za

tumačenje Ustava.“14 Može se zaključiti da je misija ili temeljna zadaća države, osigurati i

12 Vladimir Anić: Rjeĉnik hrvatskoga jezika, II. dopunjeno izdanje, Novi liber, Zagreb, 1994. god. , str. 469. 13 Danijel Benko, „Država kao čimbenik gospodarskog razvoja,“ Polemos, Vol. 16, No. 2, 2013, str. 149-164. 14 Ustav Republike Hrvatske, pročišćeni tekst (NN 85/10).

garantirati sustav vrednota naveden u Članku 3. Drugim riječima, misija države je da svim

svojim građanima osigura materijalno blagostanje, slobodu i ravnopravnost, sigurnost i

demokraciju.

Vizija

Viziju karakterizira predviđanje razvoja događaja u daljoj budućnosti. Svaka organizacija koja

se danas bori za poziciju na konkurentskom tržištu ima definiranu viziju. Jednako tako, svakoj

generaciji menadžmenta, dakle svakih sedam do deset godina, treba dati pravo na vlastitu viziju.

Vizija ima institucionalni i ekonomski okvir i definira se unutar tih okvira. Organizacije u

pravilu objavljuju svoju viziju kao poruku javnostima o naporima koje čine u svrhu ostvarivanja

dugoročnih ciljeva materijaliziranih u viziji organizacije. Država ne objavljuje viziju kao

eksplicitnu poruku javnostima već se parcijalno objavljuje u različitim sektorskim

dokumentima poput strategija. O viziji budućnosti države najčešće govore političari dok se

obraćaju biračima. Najčešće su te vizije nerealne.

Vizija države može se izvesti iz Ustava, odnosno sustava vrednota definiranih u Temeljnim

načelima Ustava. U suštini, svodi se na težnju da se u budućnosti stvore pretpostavke države

koja garantira svojim građanima ostvarivanje svih Ustavom zagarantiranih prava na visokoj

razini materijalnog blagostanja.

Strategija

Strategija se može definirati kao „način postizanja cilja“.15 Pri tom se trebaju razmotriti

funkcionalne ekonomske i upravljačke strategije. Njima se utvrđuje put ostvarivanja vizije. S

obzirom da organizacije imaju jasno definiranu viziju, jednostavnije je utvrditi put ostvarivanja

vizije, odnosno strategiju. Organizacije u pravilu utvrđuju jednu strategiju koja se sastoji od

više poslovnih politika. Država također utvrđuje i donosi strategije. Radi se o sektorskim

strategijama. Tako u Republici Hrvatskoj postoji npr.: Strategija prometnog razvoja RH 2014.-

2030, Strategija razvoja turizma u RH do 2020., Strategija razvoja javne uprave 2015.-2020.,

Strategija razvoja poduzetništva 2013.-2020., Strategija razvoja širokopojasnog pristupa u RH

u razdoblju 2016.-2020. i brojne druge.

Politike

Politike predstavljaju materijalizaciju strategija i njenu daljnju operacionalizaciju. Organizacije

donose poslovno-funkcijske politike: politika amortizacije, financijska politika, politika

upravljanja ljudskim potencijalima, politika prodaje, računovodstvene politike i dr. Država

donosi javne i sektorske politike koje predstavljaju operacionalizaciju sektorskih strategija.

Opći i posebni ciljevi

Organizacije donose opće ciljeve kao operacionalizaciju poslovnih politika. Opći ciljevi donose

se kao dugoročni ciljevi. Istovremeno, posebni ili pojedinačni ciljevi jesu kratkoročni ciljevi i

kvantificiraju se kako bi bili mjerljivi. Država također utvrđuje opće ciljeve kao daljnju

operacionalizaciju javnih i sektorskih politika. Financijski aspekt posebnih ciljeva utvrđuje se

proračunom države za konkretno razdoblje (proračunsku godinu).

3.1.2. Organizacija

Organizacijski ustroj važan je za svaku organizaciju iz najmanje slijedećih razloga: 1) utvrđuje

ovlasti i odgovornost unutar sustava upravljanja, 2) predstavlja infrastrukturu za

implementaciju modeliranih poslovnih procesa u funkcijsku organizaciju čime se postiže

15 Vladimir Anić: Rjeĉnik hrvatskoga jezika, II. dopunjeno izdanje, Novi liber, Zagreb, 1994. god. , str. 994.

transformacija funkcijske u procesno orijentiranu organizaciju. U Tablici 2. prikazan je primjer

implementacije jednog modeliranog poslovnog procesa (proces prodaje) u funkcijsku

organizaciju nekog poduzeća, kojem prodaja nije temeljna djelatnost. Da bi se postigla procesno

orijentirana organizacija nužno je sve poslovne procese u organizaciji modelirati i

implementirati u funkcijsku organizaciju.

Tablica 2. Primjer dinamičkog modela procesa prodaje

Organizacijske jedinice

Procesni koraci

Dir

ekto

r

Men

adže

r kv

alit

ete

Sek

tor

up

rav

ljan

ja

lju

dsk

im

po

ten

cija

lim

a

Sek

tor

razv

oja

Sek

tor

pro

izv

odn

je

Sek

tor

mar

ket

ing

a

Sek

tor

up

rav

ljan

ja

fin

anci

jam

a

Ku

pci

Par

tner

i

ćććć

ćć

Slu

žba

nab

ave

Slu

žba

pro

daj

e

Analiza zahtjeva

A-0.1

Izrada ponude

A-0.2

Ugovaranje

A-0.3

Realizacija prodaje

A-0.4

Fakturiranje

A-0.5

Završne radnje

A-0.6

Izvor: Miroslav Drljača, „Prodaja kao proces“, PRO PRO, Broj 22, Suvremena poslovna znanja, Zagreb,

2005, 16-19.

Izradu organizacijskog ustroj neke organizacije prate i odgovarajući dokumenti: Pravilnik o

organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, Katalog opisa poslova, Analitička procjena ili

vrednovanje radnih mjesta, Ugovori o radu i dr.

I država ima svoj organizacijski ustroj. Članak 4. Ustava RH utvrđuje: „U Republici Hrvatskoj

državna je vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, a

ograničena je Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

Načelo diobe vlasti uključuje oblike međusobne suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti

propisane Ustavom i zakonom.“16

16 Ustav Republike Hrvatske, pročišćeni tekst (NN 85/10).

Slika 2. Trodioba vlasti u Republici Hrvatskoj

provedba provedba

poticaji

nadzor nadzor

nadzor

imenovanje

Izvor: Eugen Pusić, Država i državna uprava, Suvremena javna uprava, Zagreb, 2007, str. 42.

„U okviru državne uprave ustrojeno je 20 ministarstava, četiri državna ureda, sedam državnih

upravnih organizacija i 20 ureda državne uprave u županijama. Za obavljanje određenih poslova

iz nadležnosti središnjih tijela državne uprave, u županijama, gradovima i općinama ustrojeno

je ukupno 1.279 područnih jedinica središnjih tijela državne uprave i njihovih ispostava (od

toga 409 područnih jedinica i ispostava sa samostalnim izvršiteljima), a za obavljanje određenih

poslova iz nadležnosti ureda državne uprave u županijama na području općina i gradova

ustrojena je 91 ispostava te 302 matična ureda.“17

Slika 3. Javna uprava u Republici Hrvatskoj

Središnja

razina

Regio-

nalna

razina

Lokalna

razina

Izvor: Ministarstvo uprave Republike Hrvatske, Strategija razvoja javne uprave od 2015. do 2020. godine,

12.6.2015.

17 Ministarstvo uprave Republike Hrvatske, Strategija razvoja javne uprave od 2015. do 2010. godine, 12.6.2015.

Zakonodavna vlast

(Ustav, zakoni)

Izvršna vlast

(uredbe, izravna

provedba)

Sudbena vlast

(presude, odluke)

Grad

Zagreb

Državna uprava

Ministar-

stva

(20)

Državni

uredi (4)

Državne u-pravne orga-

nizacije (7)

Uredi državne uprave u županijama (20)

Županije

(20)

Gradovi (127)

Općine (428)

Agencije

Zavodi

Fondovi

Instituti

Itd.

Područne jedinice

Ispostave Područni

uredi

Lokalna i područna

(regionalna) samouprava Pravne osobe

s javnim ovlastima

Organizacijski ustroj države utvrđen je Ustavom i zakonima. Utvrđuje ovlasti i odgovornost

unutar države. Rjeđe se mijenja, najčešće nakon promjene vlasti.

3.1.3. Poslovni procesi

Organizacije, osobito one koje uvode sustav upravljanja kvalitetom sukladno sa zahtjevima ISO

9001 norme, trebaju: imenovati, dokumentirati i implementirati poslovne procese. Njihovom

implementacijom u funkcijsku organizaciju vrši se transformacija funkcijske u procesno

orijentiranu organizaciju, što je zahtjev navedene norme. Uslijed toga organizacije imenuju i

modeliraju svoje temeljne procese, procese potpore, upravljačke procese i procese mjerenja,

analize i poboljšavanja. Procesima u organizacijama upravljanju procesni timovi, odnosno

ustrojava se opis poslova voditelja procesa. Unutar državnih istitucija također se odvijaju

procesi koji pripadaju istim skupinama procesa, bez obzira na stupanj spoznaje o njihovu

postojanju i načinu odvijanja. Brojni procesi definirani su zakonima ili drugim dokumentima,

npr.: Zakon o proračunu kojim se definira „...planiranje, izrada, donošenje i izvršenje

proračuna, upravljanje imovinom i dugovima, upravljanje javnim dugom, zaduživanje i jamstvo

države te jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, proračunski odnosi u javnom

sektoru, računovodstvo, proračunski nadzor i druga pitanja vezana uz upravljanje javnim

financijama.“18 Drugi je primjer Strategije razvoja javne uprave koja definira brojne procese,

pored ostalog i proces donošenja javnih politika. Nadalje, Strategija novodi tri grupe procesa u

javnoj upravi: 1) temeljne procese ili upravno postupanje i odlučivanje, 2) stručno-kreativne

poslove i 3) horizontalne procese koji predstavljaju zapravo procese potpore (popratne

funkcije).

3.1.4. Resursi

Kao i organizacija i država posjeduje resurse. Odnosi se to na materijalnu imovinu (nekretnine),

ljudske potencijale, financijsku imovinu, upravljačka prava i dr. Država ima i prirodne resurse

kao imovinu kao i udjele u brojnim trgovačkim društivma te nekretnine u zemlji i inozemstvu.

3.1.5. Partnerstva

Svaka organizacija ima brojne partnere s kojima razvija poslovne odnoses: druge organizacije,

dobavljači, obrazovne organizacije, državne institucije, zdravstvene organizacije i dr. Država

također razvija partnerske odnose sa svojim partnerima, a to su: druge države, međunarodne

orgnaizacije i institucije, nadnacionalne integracije i sl.

3.1.6. Informiranje i komunikacija

Informiranje i komunikacija krvotok su sustava upravljanja. U organizaciji informiranje i

komunikacija odvija se najmanje na tri razine: unutar poslovnih procesa, između poslovnih

procesa, organizacija prema okruženju, odnosno javnostima. Država ima također više razina

informiranja i komunikacije: unutar subjekata u državi, među subjektima i države prema

okruženju, odnosno na međunarodnoj razini.

3.1.7. Institucionalni okvir

Radi se o unutarnjem i vanjskom institucionalnom okviru. To su zakoni, norme, propisi i sl.

Kad se radi o organizaciji, njezin vanjski institucionalni okvir su zakoni, podzakonski akti,

norme i sl., a unutarnji institucionalni okvir predstavljaju dokumenti koje je donijela sama

organizacija. Sve to određuje poslovanje organizacije, odnosno njezin sustav upravljanja. U

slučaju države unutarnji institucionalni okvir su zakoni i propisi te drugi dokumenti koje je

sama donijela. Vanjski institucionalni okvir su međunarodni dokumenti: direktive,

18 Zakon o proračunu (NN 15/15).

međunarodni ugovori, deklaracije, norme i drugi dokumenti koje država prihvaća i sukladno

njima upravlja svojim aktivnostima.

3.1.8. Vanjski kontekst

I organizacija i država imaju unutarnji19 i vanjski kontekst.20 Razumijevanje konteksta bitno je

jer utječe na poslovanje i sustav upravljanja. Vanjski kontekst za organizaciju predstavlja

nacionalna, regionalna i globalna razina. Za državu unutarnji konteks predstavlja sveukupno

stanje u državi, a vanjski predstavlja međunarodno okruženje, regije, nadnacionalne integracije,

globalno (svjetsko) okruženje. Razumijevanje vanjskog konteksta u oba slučaja od važnosti je

za upravljanje.

4. ZAKLJUČAK

Unatoč određenim razlikama u statusu pojedinih strukturnih elemenata sustava upravljanja, što

je prije svega uzrokovano posebnostima organizacije odnosno države, može se zaključiti da je

i država sustav upravljanja kao i svaka organizacija, odnosno da njezin sustav upravljanja ima

iste strukturne elemente. Neki strukturni elementi sustava upravljanja kod države nisu eksplicite

izraženi kao kod organizacije (vizija, misija), ali se temeljitom analizom mogu rekonstruirati iz

dokumenta koji određuju ulogu države, kao što su Ustav, zakoni, sektorske strategije, javne i

sektorske politike i dr. Značajne razlike postoje i kod organizacijskog ustroja, odnosno

upravljanja. Na čelu organizacije obično je inokosni poslovnodni organ (direktor, predsjednik,

ravnatelj i sl.) ili višečlana uprava. S druge strane, za državu je karakteristična trodioba vlasti

na zakonodavnu (parlament), izvršnu (predsjednik-ca države, vlada) i sudbenu (sudovi) vlast.

Spoznaja da je i država sustav upravljanja te da ima iste strukturne elemente sustava upravljanja

kao i svaka organizacija, može pomoći u nastojanju za poboljšavanjem, kako u: 1) izradi

strateških dokumenata države; 2) izradi organizacijskog ustroja; 3) utvrđivanju temeljnih

procesa, procesa potpore, upravljačkih i procesa mjerenja, analize i poboljšavanja; 4)

utvrđivanju resursa s težištem na utvrđivanju stvarnog stanja i upravljanju; 5) postavljanju

jasnih kriterija za partnerstva; 6) razvijanju sustava informiranja i komunikacije u svrhu

povećanja transparentnosti; 7) poboljšanju intitucionalnog okvira i njegovoj optimizaciji te 8)

boljem razumijevanju vanjskog konteksta u funkciji utvrđivanja i jačanja vlastite pozicije na

globalnom ekonomskom i političkom tržištu. Ta se poboljšanja trebaju poduzimati u svrhu

prilagodbe novim uvjetima na ekonomskom i političkom tržištu i najčešće se provode kao

proces restrukturiranja.21 Pri tome se polazi od pretpostavke da dobro provedeno

restrukturiranje države doprinosi njezinoj konkurentnosti na globalnoj razini. Sve u svrhu

ostvarivanja misije države.

5. LITERATURA

1. Anić, V., Rjeĉnik hrvatskoga jezika, II. dopunjeno izdanje, Novi liber, Zagreb, 1994.

2. Benko, D., „Država kao čimbenik gospodarskog razvoja,“ Polemos, Vol. 16, No. 2, 2013.

3. Cardona, P. and C. Rey, Upravljanje pomoću misije, MATE, Zagreb, 2009.

19 Miroslav Drljača, Marko Bešker i Josip Čiček, „Unutarnji i vanjski kontekst organizacije“, Zbornik radova 16.

međunarodnog simpozija o kvaliteti Kvaliteta i konkurentnost, Hrvatsko društvo menadžera kvalitete, Opatija,

Zagreb, 2015, str. 455-472. 20 Cf. Miroslav Drljača, „External Context of the Organization“, Mašinstvo, Vol. 12, No. 1-2, Mašinski fakultet

Univerziteta u Zenici, Bosna i Hercegovina, 2015, p. 3-12. 21 Cf. Miroslav Drljača, „Restrukturiranje sustava upravljanja,“ Kvalitet, Broj 1-2, Poslovna politika, Beograd,

2007, str. 69-75 i 139.

4. Chapman Wood, R., Lee H. T., and S. Shibaa, Management of Integrated System, Center

for Quality Management, Cambridge-Mass, UK, 1999.

5. Drljača, M., „Konzistentnost misije, vizije, strategije, politike i ciljeva kvalitete“, Slobodno

poduzetništvo, Br. 15-16, TEB, Zagreb, 2001.

6. Drljača, M., „Prodaja kao proces“, PRO PRO, Broj 22, Suvremena poslovna znanja, Zagreb,

2005.

7. Drljača, M., Bešker, M. i J. Čiček, „Unutarnji i vanjski kontekst organizacije“, Zbornik

radova 16. međunarodnog simpozija o kvaliteti Kvaliteta i konkurentnost, Hrvatsko društvo

menadžera kvalitete, Opatija, Zagreb, 2015.

8. Drljača, M., „External Context of the Organization“, Mašinstvo, Vol. 12, No. 1-2, Mašinski

fakultet Univerziteta u Zenici, Bosna i Hercegovina, 2015.

9. Ministarstvo uprave Republike Hrvatske, Strategija razvoja javne uprave od 2015. do 2010.

godine, 12.6.2015.

10. Pusić, E., Država i državna uprava, Suvremena javna uprava, Zagreb, 2007.

11. Ustav Republike Hrvatske, pročišćeni tekst (NN 85/10).

12. World Economic Forum, The Global Competitiveness Report 2015-2016.

13. Zakon o proračunu (NN 15/15).

THE STATE AS A MANAGEMENT SYSTEM

Miroslav Drljača, PhD

Zagreb Airport, Ltd.

Zagreb, Croatia

E-mail: mdrljaca@zagreb-airport.hr

SUMMARY:

The state is organized social community united under the common political system. In the same

time the state is organ of ruling class for realization of its class interests. According to the

international law and relationship, the state usually means sovereign political subject, which

means it is not susceptible to any political authority. The state is management system which has

the same structural elements as of any organization: 1) documentation base established by:

mission, vision, strategies, policies, general and individual management goals; 2)

organization; 3) process structure; 4) resources; 5) partnership and 6) information and

communication. States management system operates under the internal and external

institutional framework. Besides that, it has internal and external context, too. In this paper

author researches structural elements of states' management system and presents concrete

solutions. In this paper the author presents the results of research to what extent the state is a

management system such as any other organization.

Key words: state, management system, structural elements of management system.