duši

trtčj

koja iuibe

kući i do ~kupljenim

· r~ijtli sl-

i o­je S~t­

mhdire a sr Cr­vjerni i

napadaji ~* d:. u na­

r.~jiclle na filjodrešitija !U5 je na­

Crkvu, da pak se

i biskupe. d;ago, ~a­

pn-a jei A !Stina

upravo ta-kako

Spanjolri, Nt· Ah dakako

niti će kada skulell3 na

držaVU. K~ za bilo koJI već za 5\'t

Crkve

1 ugled u

i•

Pojeđini brof 50 para.

List izlazi tjedno. Godišnja pretplata 30 Din. Za inozemstvo 60 - Oglasi po

naročitoj tarifi.

GOD. Vl BROJ 14

ŠIBENIK, 7 travnja 1935

Rukopisi se ne vraćaju - Adresa ured­ništva i uprave: ŠIBENIK pp. 17.

Čvrsti u vjeri! Naša ·su sela naš ponos. Ona

1ftam Cianas pretstavljaju najzdra­viji i najbolji dio naroda. Seoska je duša još zdrava i svježa, kao šlo je svježa i ona divna priroda s kojom živi i čuvstvute. Priroda je pr~krasna knjiga kOJU ju ispi­-salo Božje pero, i iz nje naš se­djak uči veliku mudrost. Zato on -i t ma više vjere nego građanin l

Možda će kogod prigovoriti, ·da nije svugdje tako, da ima i po :selima dosta korova i drača.­Nažalost, i to je istina. Ali tome :nije krivo naše selo, već oni koji .tnrze selo, njegov mir i njegovu :sreću. Krivi su neprijatelji sela l Dni koji u naše katolička sela J11nose nekatoličke misli.

- Nedavno mi se tužio jedan :seljak, da mu je neki postolar ,."dokaziyao", kako na križu nije umro Isus, nego neko drugi, koji ;je bio njemu sličan, a onda se Jie, nakon th đana, Isus javio i ·;kazao, da je uskrsnuo. Ova lu­-đačka besmislica silno je uznemi­rila dušu tog dobrog seljaka i [pitao me je, da mu to razjasnim, rpa da bi onda on pooio onog ~postolara.

ja sam mu rekao, neka pita 1postolara, gdje je to našao? Koji je savremenik Isusov to zabilježio? "Odakle on zna, da Isus nije umro rna križu? - Mi, naprotiv, ima­.mo u Evanđelju, koje je napisano ·od onih k'o ji su bili i živjeli s lsusom, ja~nq zapisano, da je Isus umro na križu 1 treći dan uskrs­

. nu o! Sveti Ivan je stajao pod ·križem Isusdvim i razgovarao

·se s Njime. A Ivan je sigurno poznavao Onoga, na čijim je gru­

tdima, pred par sati, počjvao. Seljaku se dizveqrilo lice:

."A-a, tu smo mi! A onaj me varalica htio prevariti. Odmah idem k hjeinu

1 da mu odbntsim u brk

pravu 1s}inu!" , To 1znos~m zato qa se vidi,

, kako neprijatelji hoće da pokvare ttaš~ selo. Najprije mu nastoje

· dCiuzeti vjeru, a onda će im' sve , drugo biti lakše. ·

Osobi td se u zadnje . vrijeJlle ' opaža, ~ako qolaze razni ljudi (a i žene l) u naša sela, pa·prodaju neke' knjižice, u kojima se, tobo­že, Qalazi "nova mudrost" i "pra­vo kršĆansiVoY ~ Takv\ma zat­vorimo yrata, to su aqvenHstičke

'G\' aralice!!

Pod blagoslovotn Neba odlaze za kruhorn

Na ntorskoj pučini Običaji su druga narav. Zato ih

je i teško iz naroda iskorijeniti . Zive desetljeća, prenašaju se kroz vjekove. I dobro da je tako, jer se na taj na­čin uidrže i svi oni do'bri običaj i koji su puni pjesme i ljepote.

A sada nešto o običaju koji se godimice ponavlja u Francuskoj, na bretonskoj obali.

Tamo, na toj o'!Jali, počiva i luka St. Malo. Svršetkom svake zime, ta inače mirna i šutlijiva luka, neobično oživi za nekoliko dana. Tada se bre­tonski ribari spremaju na ribolov, ko­ji će ih odvest! daleko tamo na sjever, u islandske vode.

Pred polazak odzvanjaju okolišne uvale i one kamenite Škrape koje iz­jeda more u svom vječitom grgo1ju. To ribari poRravljaju svoje lade tuc­kajući čekićima, zamahujući sjekira­ma i škripeći pilama.

Zadnji je <lan, kad konačno raz­vijaju jedra, najživopisniji. Sama žur­IlJa i .podcikivanje.

Bretonski ribari su katolici . I to uvjereni i gorljivi. Zato oni taj dan, prije nego se izljuCCle i pozdrave svoje najmilije, posvećuju Bogu. Dan od'la.­sk1 je -dan pobožnostn i usrdnih moli­tava.

Lij~~ i dirljiv je prizor te ribarske pdbožnbst1. U luci su poredane sve lade. Jedna do 'druge kao oni 'bakalari koje 'bretonski ribari slažu u njihove utrobe.

Lađe su pripravljene i okićene kao .nev,jeste prije polaska pred oltar. Posred luke, na povišenoj stijeni, diže se Marijin kip, koji se svake godine na

Dolaze i razni vikači, pa u ime Židova Karla Marksa propo­vijedaju zamamnu i lažnu nauku komunizma i hoće, da u svoje bezbožne i protunarodne mreže uhvate našeg seljaka, obećavajući mU jednakost, pravdu, slobodu. - Takvima pokažimo prstom na n~sretnu Rusiju, g~il! su ti lažni učitelji isto to obećavali, samo da tlođu na vlast, a danas dobro znamb kako ' izvr~uju svoja obe­~(\nja. Pbkažimo im prstom na 150 rnilljuna plerpeh!~pg ~uskog naroda, koji uzdiše za pravdom i za slobodom, uzdiše za kruhbm duše i fiJeld: "Hljeba, hljeba, gospodaru, he vi8jesrhb davno h(jebal"- '

To su grobari, a ne spasit .elji čovječanstva!

Dolaze i razhi drugi, :S svima i~, je isti c}lJ: dtrovati duše na~ih s~lJaka. Više ~uta ih je , . te~ko

taj dan iznosi iz crkve i postavlja na već određeno mjesto. Oko Marijinog kipa niže se mnoštvo zahvalnih darova koje je podarila duboka vjera tih ri­bara. - I sada, kad je već sve pri­pravno i gotovo, upućuje se velika povorka žena i ~jevojalca, dje& i sta­raca. Prate nadbiskupa iz Rennesa ko­ji u rukama pobožno nosi zlatnu po­kazn icu s bi jelom posvećenom Ho­sti jom.

Lađe se nižu jed'na do druge. Kao neprekinuti lanac. I pred svakom sc lađom zaustavi nadbiskup i blago­Slovi je Svetotajstvom. Ribari su na bđama, i sa zastavama, koje razvije­r, •· lepršaju zrakom, pozdravljaju pro­cesiju.

Svi: i oni Ikoji polaze, i oni k'oji ostaju pjevaJu i mole .. 'A njihove po­božne pjesm~ i molitv, miješaju se s mirisom tamjarM i s J:'čl2rlraganim gla­sovima zvonova.

Pjesma srca i prirode! A sve u počast skrivenom u Bogu!

l

Kon()!m zime odlaze na varavu morsku pučinu i ostaju na njoj čitavo ljeto. Vraćaju se tek na odmaku jeseni.

Tako se to ponavlja svake godine. Kroz tiesetljeća i desetljeća. Kroz sto­~jeća i stoljeća. Odlaze ocevi, muževi i b'raća, a ostaju žene, djeca i zaruč­nice, koje se, dok se oni peku na suncu i njišu na valovima, neprestano mole za .njihov sretan povratak.

I gorak život, kad je u znaku vje­re i pod lblagoslov~m1 Neba, sladak! je i lijep.

Irila e N

prepoznati, jer oni znadu vješto svoje vučje tijelo omotati ovčjim runom.

Mi takvih ne trebamo l Daleko od na~ih poštenih htvat­skih i katoličkih sela! Mi poznamo samo jednog učitelja, a to je Kristl Sve što se protivi nauci tog Bo­žanskog Učitelja za nas je laž i zabluda t Naša su sela katolička, i takva hoće i dalje bih l

Mi smo ponosni na našu vje­ru. Ona nas uči svim Istinama. Naš katolički katekizam odgovara nam ha sva životna pitanja. Mi katolici rlisrtw ~ lude ", koji kraj širokog mbq.t, kao nesretni pjes­nik Heine, čefcarod uzalud odgo­vor na "zagonetku bolnu i pras­taru : §to je čovjek? Otkud je do­šao? Kamo ide? Ko je nad zvi­jddarRa?" - Ne' Nama hisu "prsa puna tuge, glava puna sum-

Katoličke pobjede

Crna internacionala radi! Cotanagpur nam je nepoznat. A

kako bism~ i znali za n j, kad se nalazi među 'brdima daleke Indije , bez bo­gatstva i slavne prošlosti.

Po čotanagpurskim uzvtsmama ne idu samo pogani nego i djeca svi­jetla, koja su vodom krštenja preporo­đenđ u Kristu. - Tamo se prostire i rančijska biskupija koja je prošlog mjeseca slavila 50 godi~jicu o tkada je na n jezino tlo prvi puta stupila noga misionara.

Kad je pred pedeset godina do­šao tamo isusovac o. Lievens, zapušte­na plemena Uraonaca., Mund~ i mno'­gih drugih stenjala su, kao robovi, pod kopitom silovitih hinduističkih vele;­posjednika. 1 misionari su bili oni ko­ji su nagovorili engleske vlasti da iz­dadu zakon o zaštiti malih posjednika. Taj zakon je oslobodio te lju~ i pru­žio im sigurnost za materijalni život.

Razumijevajući i lakšajući njiho­vu bijedu, misionari su postali obljub­ljeni kao majka među d.jeoom.

Danas se vide n j i hovi plodovi: Odje su se pred 50 godina, pod buj­nim krošnjama stal00.1a, častili drveni i kameni kumiri, sada 300.000 čota­nagpurskih stanovnika moli Očenaš i izgovara: Vjerujem u Krista i u ka­toličku Crk'VU! - Pa i to:- gd~ e su prije djeca uzimala u ruke luk i str~ licu, sada uzimaju olovku i lmjigu prosvijetljujući um i oplemenjujući srce.

- Tako radi "crna internaciola" !

VJERA UCENJAKA. Pisac Dennerl je izoao jednu knjigu u kojoj dokazuje da je 97 posto učenjal.."a i pronalazača vjerovalo u BQga! - A danas će ti koji nepismen L komunista reći da ne vjeruje ništa l

nje" radi tih pitanja, jer mi na njih imamo jasne i uzvišene od­govore.

Naš seljak, uglavnom, još nije zaražen. Zdrav je. Zdravo tijelo b'rzo svladava nezdrave klice. Me­đutim, ipak budimo oprezni, jer se dogodi, da i najzdravije tijelo podlegne bolesnim klicama. Stoga, podižjmo bolnice za one koji su već zaraženi, a zaklonište za zdrave, da ih očuvatno.

Tu ćemo najbolje uspjeti, ako .raz~ijemo ustrajan 'rad u Kato­ličkoj Akciji", kako nam to toplo, u svom korizmenom pismu, pre­poručuje, preuz. biskup.

"Budite trijezni i bdijte, jer neprijatelj vaš đavao obilazi kao tfčući htv i traži koga da proždre: a vi ' se njerini protivite č v rs t i u v j eri" (Sv. Petar1.

P. Ćiklić

l

Strana 2.

Nedjeljno evanđelje s poukom

Nedjelja muk~ (gluha) EVANDELJE SV. IVANA (8, 46-

59). U ono vrijeme govoraše Isus mnoštvu Židova: Ko će me od vas prekoriti za grijeh? Ako vam isti­nu govorim zašto mi ne vjerujete? Ko je od Boga, riječi Božje sluša. Zato vl ne slušate, jer nijeste od Boga. Tada odgovoriše Židovi i rekoše mu: Ne govorimo li mi dobro, da si ti Samaritanac i da je đavao u tebi? Odgovori Isus: Nije đavao u meni, nego štujem oca svojega, a vi me pogrdiste. Ali ja ne tražim slave svoje: Ima koji traži i sudi. Uistinu, uistinu govo­rim vama: Ko opsluži riječ moju, ne će vidjeti smrti u vijeke. Reko­še dakle Židovi: Sad upoznasmo, da je đavao u tebi. Abraham je umro i proroci, R ti každ: Ko ops luži riječ moju, ne će okusiti smrti do vijeka. Zar si tl veći od oca našega Abrahama, koji je umro? I proroci su umrli. Za ko­ga sebe cijeniš? Odgovori Isus: Ako ja sam sebe slavim, slava je moja ništa ; ima Otac moj, koji me slavi, za koga vl kažete, da je Bog vaš, a ne poznate ga; a ja ga poz­nam, i kad bih rekao, da ga ne znam, bio bih kao i vi lažac, ati ga znam i riječ njrgovu držim. Abraham, otac vaš, čeznuo je, da vidi dan moj; vidj~ i obradova se. Tada mu rekoše Zidovi. Još ti ne­ma pedeset godina, a Abrahama si vidio? Reče im Isus: Uistinu, uistinu vam govorim: Prije nego Abraham bješe, ja jesam. Uzeše tada llamenje, da bace na njega; a Isus se sakri i iziđe iz hrama.

PO tiKA:

More grijeha, koje je po onom istočnom poplavila zemlju, nije se do­taklo svojim valovima Isusovih nogu. Njegov začetak nije u grešnom Ada­movom sjemenu, već u Duhu Sveto­mu kroz bezgrešnu Majku Mariju . R.i­Jieči i djela Njegova dokazuju, da je 0:1 sama nevinost i sveto t. Zato je I­sus mogao i najljućim protivnicima doviknuti: "Ko će me od vas prekoriti za grijeh"?

A mi kršćani, Kristovi sljedbenici, koji b-ismo morali ići po Njegovim sto­pama, ako ispitamo svoje djetinstva, mladost i muževno doba, prisiU1eni smo priznati žalosnu čin~enicu: " ... jer sam sagriješio mnogo mišlju, riječju i djelom".

Zaista, mi nijesmo djeca Božja po naravi, već sinovi Adamov'i, ali smo po milosti postali sinovi Božji. A gdlje nam je sada bi.jela hal jina, ko­ju smo primili na krštenju uz opome­nu svećenika, da je neokaljanu pone-

F. J. Biersack:

Moja prva trgovina jednog dana reče moj otac, me­

sar: "Danas netko mora i ć i u Gaćeleze do Hrgića, po tele koje sam već po­godio!"

"Zvonko!" poviče prvi pomoćnik šegrtu. - I Zvonko je nataknuo ka­pu, uzeo štap i potražio konop za tele.

"Ma nastoj, da se brzo povratiš" napomenu otac.

Tada više nisam mogao izdržati. "Oče", rekoh, "po tele t1ih i ja

mogao ići l" "Ti .. ?" Ne~~o 1čud'no me je pogledao.

Još ne 'biJah zapravo navršio jedana­estu ~odinu, a već sam poznavao sva sela 1 !11"';Selja u okolici. Ta više puta sam prah? .oca, kad je obilazio sajmo­ve. Zato lĆI po tele - to je uživanje!

Otac je '!leko vrijeme promišljao a on~ se namršti i reče: "Ddbro; neka tt bude! - Ako ga dove<;ieš kući dobićeš 50 dinara; ako ne onda ~ pazi, momče!" '

Samosvijestno nabijem kapu na glavu, pograbim štap i konop.

KATOLIK

semo na sud Božj i ? NaLa. lo t, izgulb-il'i. smo je! Al i ljubav Božja i naša vlastita korist zah ti jeva da je potražimo, da se ponovno s njom zaodjenemb. Znate li gdje ćemo je naći ? Pred is­povjedn ikovim noga ma ! Ko rizma je za to na jprikladnije vri jeme.

"Ko je od Boga, riječi Božje sluša". - Isu je došao na zemlju , da nam pokaže put u nebo. Kroz tri go­dine svog javnog života nije ni slova napisao, već je samo naučavao i pro "' povijedao. A prij e nego li će uzaći na nebo, zapovijeda a po tolima: Idite po svemu svijetu propovijedajući Evan­đelje. Ko uzv jeruje spa iće se, a ko ne bude vjerovao, o udiće e.

To je I usova oporuka, kbju su apostoli i nj ihovi zakoniti nasljednici revno izvrši li. Po njima je riječ I u­sova dbšla; i do na .

Ako hoćemo da budemo "od Bo­ga", d'užni smo slušati ri j eč Božju, koju nam naši dušobrižnici navje ­ćuju. !(o ,primi sjeme riječ i Božje u tio'bru i č istu reu, donijeće sto truki plod, 'biće odabrana Božja pšenica koju

će Bog sahran iti u svoju žitnic~,. ;: vječno blažen stvo . Ko ne sluša nJeCl Božje nij e od Boga. Kukolj je u Bož­joj pšen ici ! Po _že~vi bi ć-e bač~n _u ~­gan j da se spal!; 1 to u oganJ VJečnt, gdje će biti plač i škripanje zubi.

Dok farizeji psuju i grde Isusa, dobacu j u ći mu: Đavao je u tebi! -On o taje miran i blag. Uvjerljivim riječ ima na toji osvoj iti njihov razum i srce. No kad' je uvidio, da su se to­liko zaboravili u svo joj mržnji, da ga namjerava ju kameno ati: Isus se sakri i iziđe iz hrama.

fi s nama je Isu bio uvijek ustrp­ljiv do skrajnih granica. Učinio je sve što je mogao da nas osvijesti, da nas spasi . Toliko puta na m je oprostio uvrede, glasom savjesti kori nas za grijehe, po svećenicima poziva na ob­raćenje i pokoru. jao se nama, ako ustra jemo tvrdokorno u zloći. Tada će nas Isu zapu titi i pobjeći od nas. A to će b it i za nas naj te:l..a. kazna! jer ima li većeg zla nego kad čovjeka za­pusti Bog?

Ali ne, mi ćemo biti Božji!

Da sam ja u kovačnici ... ! er:o'bitna je i tina da ima Bog i

da njegova Providno t mudro ravna svim bićima. No če to e de i da lju­di saspu u nebesa bezumniltovu sve­togrdnu psovku: "Nema Boga!"

Zašto? j er - kažu oni - na svijetu postoji zlo. - ~lo fizičko: prirodne mane, bole ti, nesreće, sta­rost, smrt; zlo moralno: kao grijeh, pokvareno t, te ona nejednaka i ne­pravedna podjela zemaljskih dobara.

Mnogo sv jetliji umovi od ovih uznosili su se k izvorima zla nam je­rom da odgonetaju tajnu n1egovog postojanja, kao veliki filozofi: Toma, Augustin i 'bezbroj njihovih nasljedni­ka, ali nikada e iz njihovih duša ni­je izvio oblak, koji bi Boga, kao sum­njivo biće, zamračio. Još manje zator­nički plamen, koji bi ga u nevjeri zatro!

Dubbki i divni istraživaoci Božje slave, za koju znadu da joj je sve na svijetu podređeno, promatrahu Božja tijela: i pojavu zla na svijetu u svije\lu vjere, dok ovi gledaju na sve to kroz mutne naočare nevjere. - Velika je to razlika! Veća nego gledati s visa ili uz džbun duboke doline na ljepote koje nas okružuju.

Komu su slični oni koji radi po­stojanja zla na svijetu sa'blažnjuj'u se nad Bogom! i njegovom Providnošću? Naliče drzovitom bezumniku koji rupi u kovačnicu i, ne znajući zašto služi raznoliki oštar, tup, ravan j savinut alat, izbaci napolje kovača i sav taj nerazumljivi alat, pa stade vikati: Da sam ja u kovačnici, ve bi to bilo druk­čije! - A onda sam stade kovati. Ali uzalud' mijeh diše i uzdiše. - Bez a lata nema zanata!

"Kada ga budeš gonio, ne ovijaj konop oko ruke, negt ga drži u šaci, da ga odmah možeš ispustiti i da te tele ne vuče za sobom . . . " za mnom je mudro vikao Zvonko, kad bijah već vani.

Bio je prekrasan dan. Jesensko sunce je toplo obasjavalo kuće i polja.

"Kamo to ideš" pitao me Joso Sprljanić.

"Po tele!" "Kad je tako, onda i ja idem s

tobom." "A' kakvi! Zar misliš da je to

igra? Sto ti pada na um! ... " "Nu, kako se junači ... ! " Stari krojač Bakota podbočio se

pred kućom i stoji. "Kamo to, kamo, momče?" - upita.

"Moram po tele!" od'vrnuh po­nosno.

"Tako! ... To tele, - hm - tri­sta mu njegovih!"

Upravo sam osjećao, kako sam rastao.

Domalo sam morao skrenuti s ravne, bijele ceste na razvožen, grbav kolovoz. Išao sam između travnika i njiva. Tamo preko, na rubu močvar­nog predjela, dizale su se seoske ku­ćice.

A sada još uzbrdo, uz Kovću. Zašto sam počeo brzati, pa još uza strminu? Hej, potpuno sam samcat u šumi, to nije štomudrago. Sada ~ ve<:. •bio dobar sat na putu.

Mogao 'bi koji takav nadrikovač slično učiniti s apotekom i apotekarom. Teško tada bolešnicima, ako ne bi netko nad ulazom napisao: "Apoteka k ludome čovjeku".

Pred' veličanstvom nebesja, ure­šenog tolikim svjetovima koj i su mno­go veći od' naše rodne zemalj ke kugle, klanjamo se i slavimo Boga. - A pred pojavom zla da se o Bogu sablaz­nimo ili da Ga zaniječemo? Kao skok u smrt pogrešan je za k l j u čak: PostOij i zlo, dakle nema Boga! Koliko je pa­metnije reći : Postoji dobro, dakle ima Bog!

Bog gleda na općeniti red stvari i bića, a mi vidimo samo pojedine d'o­gađaje 'bez unutarnje međusobne po­vezanosti. Otuda svi nclši krivi i po­grešni zaključci!

Divna su zvjezdana nebesa, ali i ona se katkada sukobe, lom~ i mrve. I šuma je lijepa, a ipak često u njoj cvili pila i od'jek-uju udarci jekire. Li­jep je život ptica u zraku, riba u mo­ru. A gle čovjeka: Na ptice peri pušku, ribama zasijeda udicom, ostima' ti mre­žom. Zar nije to za njih zlo? A1i čovjek se radi toga zla ne buni, nego samo radi onoga koje šiba njega, kra­lja prirode!

Bez sunca nema dana, bez vjere nema jačih osvjetljenja u duši. Vjera, :J. i filozofija, ta najviša nauka, dovode nas do onog prvog čovječjeg pre tupka koji mi nazivamo istočnim grijehom. A tu je baš izvor svih zala! Zato je čovjeku vjere Uasna mllt,lka i smrt Isu­sova, kao i ro što svaki od' nas mora kročiti za njim opterećen snopom Jrr­stova .

"Tako - tele", rekao je Hrgić. "Da, da ,tele ... biće sve u redu ... !"

Uputih se prema pojati. "Hoće li koliko trebati čekati?" -

upita Hrgić. "A koga?" nadometnuh. "Pa, razumije se - onoga koji

će doći po tele." ' "Ta ja ću ga uzeti!" , "Ti?" Seljak je kimao svojom sivom

glavom i nešto pod nosom mrm1jao. N~povkon uđe sa mnom u pojatu i pnveze tele za moj konop. Bi1o je prekrasno malo tele. I nikako nije ra­do išlo sa mnom.

"Na, na, samo pođi, na ... " Neko vrijeme je sve išlo dobro

pa sam već mislio: "1 još stoje i tisuć~ puta zapitkuju i kimaju glavom kao da je voditi tele Bog zna što." :.__

Ali tada se tele, najednom za­u tavi. Vukao sam ~ i gurao ali ono se rasko:ačil? i t:'rd'ogjla.vo 'opiralo. Na sve Je 'btlo pnpravno, samo nije htjelo naprijed.

"Ajde! ..• Hopla, hopsa ... " opo­našah joškana i ostraga ga uxtipnuh.

Tako je išlo opet dalje. Pa još ' kako! . Zaista, bilo je krasno telašex!. Tako Je nedužno skakutalo pokraj me­ne, da se čisto rastu~ih na pomisao: doskora će morati umrijeti - -

Tada siromašno telašce zamuče· J>O:Sred .PrP?šnog s~kutanja njego~ pnrodm krtk zaplov1 preko Wlja, Sve

Broj 14.

Toma, sumnjivče, što si vidio nas livadi? - Zuti se i nJiše klasje.

Sto vid!je na vršidbi, na gumnu?' Ded, pričaj mi o muci, smrti, pokopu pšeničnoga zrna. - Pokosili nevi­no klasje, isprematili ga i 'kao mrtvo darovali ga zemlji.

I nakon toga ništa drugo ne znaš o pše.ničnome zrnu? - Posijana li­vada zazelenjela se busenjem, a za­tim se okitila novim klasjem.

A s čega si, Toma, tako mrk? - · Siromah sam l

jesi li čuo za onu: "Sta~na n~ tom svijetu samo mijena jest?" A nije­ni ona Gundulićeva lažna: Kolo sre­će naokolo vrteći se ne prestaje!

J. Mijat'

Papinski nunciji Francuzi imaju svoju državu, Ni­

jemci svoju, a mi svoju. Svaka d'ržava ima točno određene granice koje ju. ome~u i preko kojih ne smiju slo­bodno, bez dozvole, prelaziti tuđi dr­žavljani. - Ali opet, ne smi jemo mi­sliti da u države potpuno jedna odu druge odijeljene, bez ikakvih veza.

Među dr:l..a.vama po toje razne ve­ze. I njih, većinom, podržavaju diplo-­matski pretstaV!flici.

Diplomat ki pretstavnici? To s1lL poslanici koje države šalju u veće inostrane gradove, da tamo tumače­ITlamUere i zastupaju interese svoje do­movine. Takve poslanike poznamo podY. imenom konzula.

A znate li da takve poslanike ima. i naš Papa? Oni se ne zovu konzuli: nego nunciji. Tako d'anas ima Papa. svojih nuncija u 39 država.

Nunciji, papinski poslanici, vode~ brigu samo o vjerskim razmjeramal katoličke Crkve u pojedinim država­ma. O njima redovito izvješćuju sve­tog Oca. Oni su postavLjeni i zato d&. kod dotičnih vlada tumače želje ka-­ftolik'a i zagovaraju njihova prava.

I u našo j državi, u Beogradu, živir papinski ili apostolski nuncij, koji se: zove preuz. g, Hermenegild Pellegri­netti, naslovni nadbiskup Adane. Ro­dom je Talijanac, ali veoma dtJtiro.. pozna naš jezik.

Naš nuncij, kako možete vid'jetL u kalendaru, slavi na 13 ovog mj. svoj, imendan. - Zato mu ga mi, ovom prigodom, od srca česti ta. mo i že limb. mu dug život i ugodan boravak među, nama. - ev~

Osiguranje ribara Poduzeti su koraci za osiguranje naših: ,

ribara l unapređenje čitavog ribarstva. Već je sa strane vlastl odobreno da se osnuje posebni fond za pomaganje ribara u slu­čaju bolesti iznemoglosti, nesreće ili smrti Uz ostale prihode svaki bi ribar bio du­žan doprinašati za taj fond sed'mično je­dan dinar.

Ovo osiguranje bi bilo po volji, dol{" se ne provede zakonita dužnost osiguranja. za svakog pojedinog ribara.

tamo do pojate. Svega mu obuze ža­lost.

"Samo idi, no - samo idi!'' pro­muklo ga nagovarah.

Kad smo d9šli do Kovće, ob1stin · se moj strah: Iznenada mi se istrgnu. Spotalmem se i padoh. I tele se frn­dolavalo po šumi. P?trčah za njim, alt se opet spotaknem 1 padnem. Dahtao·· sam i trčao sve brže. A omili teleta,~ uopće više nisam vidio.

Sada je mqja žalost postala još. veća.

Sjedoh na panj i promiš}jah o. svom položaju. Na oči mi navirale suze. Gledao sam pedesetdinarku koju noću dobiti. Ped-esetdinarka, takva hr­pica novaca, koju ne mijenjaš, nego je­lZ poštovanja pred• njezinim srebrnim 1

b lijeskom, položiš u ,,talmjin", kadi si je prije već d'va dana nosio u najdul).. ljem i najsigurnijem dnu hlačnoga džepa . . . A onda je tu bilo i nešto . drugo: "Pazi se, momče'' - zvonilo. mi u ušima.

"Kući?" pitao sam se. ,Radije sve drugo !"

Potpuno utučen povratio sam se· Hrgiću

"A gdje ti je tele?" - prvo što zapita. 11

"Otrgnu lo mi · se, poblj~o ... " promucah.

"l to mi govoriš? .. Sad će te. kod kuće baš lijepo pohvaliti, :zar ne?" '

bor! svi ko~ no l R

ntr

Ime~

Gos V3ll

lltSt

da od Iju brn

, ovom· i želim()

rak medu - evw

Yoljl, dok:· osiguranja.

idi!" pro-

f

l :;~ e se fm: njim, alt

r. Dahtao rđa ielefa

psta!a još

[

l·išljah <> navirJ.!e

ru-k1l koJU w.~ h:~

nego Je­'srebrn i~ '' kad Sl

t 'najdu0. h\aČ!loga

· 0ešto o l ., L t~'()ll l o.

Broj 14.

Po dr: a vi JAVNI R.ADOVJ. Mini tar građevina

d'r. Kožul predao je novinarima uredbu, ko­jom su od'redenl javni radovi. Prema toj uredbi određena je i gradnja neizgrndenlh dtjeiOYn cestA : Karlob:lg - Tribanj - Ob­rovac ; Sukošan - Biograd - Pakoštane - Vodice - Sibenik - Prlmo' ten - R.o· goznica - eget (Trogir) . To bi stajalo nekih 30 mil ijuna dinara .

STOOODJSNJICA "LIJ E P E NASE" . Pred sto godina je pjesnik Antu n Mihano­vić Ispjevao pjesmu ,, Hrvatska domovina" . Poslije su Hrvali tu pjesmu koja je poznata. bo ,,Lijepa naša domovina" , uzeli 7a svo­ju narodnu himnu. - Pjesma sc l danas nakon slo godina, zanosno pjeva .

SLOVENSKO NOVI NARSTVO. Prvi slovenski časopis izašao je pred 140 godi­na pod imenom ,,Slovenska praktika". A danas sc tiska na slovenskom jeziku 9 dnevn ika, 33 tjednika i 147 mjesečnika.

BRIJEG SE R.U SI. Na zapadnoj strani ce-;te koja vod'i u selo Podstrana blizu Splita počeo sc rušiti brijeg u đuljln i od 60) metara. Opasnost je efu brijeg sruši mnoge ku6e i fPI'eknje velike predjele obra­đene zemlje.

ST R.AJK R.UDAR.A . U nizu ostalih raaničkih štrajkova u našoj d ržavi pojavio be l t4aj k 1300 rudara u Kaknju . Rudari štrajkuju, jer im nisu isplaćene nadnice već od siječnja .

ZA PR.OGONJ ENE KR.SCANE. Mari­borski biskup dr Ivan Tomažič razaslao je svim svoj im župskim uredima okružnicu, u lrojoj poziva svećenstvo i 'Vjernike da ustraj ... no mole za progonjene kršćane u Meksiku i Rusiji.

PUTOVANJE NA OSI VAGONA. Prošlih dana je kriomice doputovao na osi ispod spavaćeg vagona grčki radnik Nikola Anaguostopullos. Policija ga je uh­vatila.

GUVERNER NJ . V. KRALJA. Odlu­Irom Kraljevskog Namjesništva za guver­nera Njegovog Veličanstva Kralja Petra II imenovan je g. Jeremija 2ivanovlć , senator. Gospodin 2ivanović će se starali za školo­vanje i )Odgoj Njegova Veličanstva.

IZBORNA MJESTA. Završavaju se pri­pravni radovi za Izbore. Već su odredeni svi pretsjednid biračkih odbora. U či tavoj dr­žavi biće 6.959 glasačkih mjesta.

I ADVOKATI SE OSUĐUJU . Obično se advokati pojavljuju na sudu kao nedUžni branitelji svojih stranaka. Ali ne uvijek l O­vog mjeseca je sreski sud' u Velikoj Kikindi osudio tri advokata: dvojicu zbog uvrede t kleveta, a jednoga radi prevare t pront)­vjerenja. - Ne pomaže !oliko poznavanje zakona i zakonskih kazna, koliko vjera u Boga!

ZA NED ]ELJNI POCINAK. Na sa­stanku '(lOŠlanskih zvaničnika u Zagrebu pod~ nesen je predlog, u kojem listonoše traže da se u cijeloj državi oslobode nedjeljom od dostave svih običnih pošiljaka. U nedje­lju bi se dijelila samo ekspresna pisma l brzojavi. -Svakako je to opravdani zahtjev .

Tada mi nešto sijevnu u pameti. "Hrgiću, pobre", za pen tl j ah, ,,imate li ko je drugo tele?"

"Ništa od toga" - smijao se i veselo vrtio glavom. Uopće je neobično bio razdragan.

A meni sunu već druga misao, pa istrčah iz dvorišta. Bježao sam kroz selo l krenuo prema samotnim kućama. I sada sam išao od kuće do kure, dovikivao preko plooova, kroz prozore i u otvorene staje, kairo sam već nebrojeno puta slušao oca: "Imate li na prodaju tele?"

Mujo, gospodar, stajao ue baš na pragu svoje kuće.

"Imate li prodati kakvo tele'?" "Ti si mesarov, Grguričin, a?" "Da". "Dakle, ti trebaš tele? - Pa za­

pravo imam jednoga koji bi bio za prodaju. Hoćeš li ga pogledati?"

"Zašto ,ne, samo gdje je?" Uđosmo u staju. Trista mu nje­

govih, to tele je bilo d'eset puta ljep­ie od onoga prvoga! To sam odmah spazie. "0, samo kad bih ga imao!" mislio sam. Odmah ga stadoh opipa­vati, kako sam, već toliko puta, vidio oca.

"Lijepo tele", pohvalih, "d'obro 'Ugojeno!"

"Po što je sada telad?" Rekao sam mu ci jenu. Počesmo

se pogađati, popuštati i približavati 5e lconačno j pogodbi. . "Dinar više ili manje" - zaključi

KATOLIK

More biJesni l prevrće brodeve

U borbi za život Ljepota mora je neopisiva . Nje­

govo bogatstvo je nei crpi\'Q. Ali lo isto more, uza u ljepotu i bogatstvo, trašno je ,kad mu se uznemire d ublj i­

ne, a valov i, kao brda , zaigraj u u ma h­nitosti i bi jesnilu nad njegovom po­vrš inom.

U noć i i zmeđu 29 i 30 prošlog mje eca opet je more pokazalo stra­hotu svog b ijesn ila . Te noći je zapu­hala ork~ska bura, koja je juriJa, brzinom od 120 kilometara na sat. Svim lađama, trgovačkim i ribarskim, koje e nado e na moru, zaprijeti smrtna opasno t.

U Sibenik u stizaval i brzojavi iz Zirja, Jezera i Prvić-Luke, koji u zva li u pomoć ponestru1im ribar kim lađama.

U pomoć je pošao parobrod ratne mornarice "Silni" koj i je najpr ije pa­sio dvije lađe i.l Zirja , izmed u Sed1a i Kosmerka , a onda , kod Tetovišnjaka, tri l ađe iz Jezera , koje su e punih dvadeset sa ti borili s vjetrom i va­lovima, dok se ne zakloniše u jednu uvalicu .

Glavar sela Kapr ije Cvitan Ra­dovčić opazio je kako mu neki bro­dolomci, šest mil ja daleko od Kaprija , mašu u " Leuti" i zovu u pomoć. Gla-

Na braniku

var im je priskočio u pomoć vojim motornim jedranjakom " v. Petar" i spasio 6 ljudi i j dnu žen u. Njihov jedrenjak "Božj i da r" , koji je za so­bom potezao "Leutu", prevrnuo se i poton uo. j edren jak je vlasni št,:o g. Storića iz Neviđana .

vitan Radovč ić je spasio kod otočića Ravnja i tri ribar ke lađe iz Prv tć-Lu.ke i odveo ih ku ći .

Ne zna ju e još ve potankosti o še ter im r ibarskim l ađama iz Z la rina, a li smo dobi li vijesti , da su sve spa­šene.

Najveća se ne reća dogodila kod Turanjskog grebena. Tamo je potonuo, na 29 ožujka u ll sati noć i, jedren jak " Pa lma", via ništva S torić Krševana iz Neviđana . Poginuo je mornar Boško Skrakov koji za sobom ostavl ja troje osirotjele d jece. Seljaci iz sela Boro­tula spasi li su vlasn ika Storića 'i Au­gustina Mihaljev i ć, a li je S torić, rad i iznemoglosti, naskoro izdahnuo.

Poginuli vlasnik jedren jaka "Pa l­ma" je bra t Božidara S tor ića, kojem u je izmed u Zi rja i Kapri ja potonuo jedrenjak "Božj i dar".

- Tako, zaista , ne znamo ni da­na ni časa!

Što govori Muha:m.ed Ako n iste tako često čuli za bud i­

ste i lbrahmance, sigurno ste za muha­medance. I kod nas ih ima skoro dva mili juna.

U Arabiji, u g radu Meki je savije­no prvo muhamedanske gni jezdo. U nJoj se, godine 570 posl ije Krista, rod io Muhamed, o nivač muhamedan­stva , i u n joj poče propovijeda ti svoju no u vjeru.

Muhamed je već zarana postao sirota. Bez oca i majke. Kao dječak b io je najprije šegrt, a onda trgovački putnik neke udovice, s kojo m se je lposlij~ i oženio.

Muhamed, kao trgovački agent, dosta je putovao. Na tim putovan jima upozna mnoge vjere, a osobito židov­sku i kršćansku. U svojoj domovini je, naprotiv, gledao neslogu i razdi­jeljenost arapskih plemena, koja su se klan jala krivim bogovima. Zato on odluči ta plemena udružiti u jednoj novoj vjeri, koja će ih prepoj iti du­hom jedinstva .

I za ista: Muhamed se prikaza u Meki kao novi, od Boga poslan i, pro­rok kojemu se prikazao anđeo Gabriel i naručio mu da počne propovijeda ti novu vjeru.

zadnji Mujo - "nije mi do toga, jer već odavno poznam tvog oca."

Pogodismo se po deset dinara kilogram žive vage. I sada je došao čas da sam prvi puta udario u ruke. Uisti­nu: Stari Mujo, ta privržerlaj i poštena seljačka korenika, pruži mi svoju sme­đu, žuljavu desnicu i ja snažno udarih o nju, da mi se upravo srce stoplile.

" !-!oćeš li ga sam odvesti kući ?" pitao Mujo.

"Za to me ne mori skrb!" rekoh. jer sada sam već imao iskustva.

Nije prošao ni jedan sat , kad eto me 'blizu kuće. Pred n jom su stajala sei j ačka kola. Da, Hrgić je bio u mes­nici. Tada me zagleda.

"A, pogledajte ga !" reče mojim roditeljima, kako mi je njegovo tele zagudi lo.

"juš ima jednoga!" poviče mo ja majka.

Da, Još jednoga! Sada smo imali dva teleta. Jer je i Hrgić bio dognao svoje.

Otac me je nadario potpuno no­vom srebrnom ped~setdinarkom. Bio je na me ponosan . Segrt Zvonko se s otvorenim ustima čud'io, kad je saznao čitavu stvar. Poslije je imao preda mnom veliko poštovanje.

Da, kupio sam tele. - Samo to? Bilo je prvi puta da sam se zavezao od'l uonom rLječju i potvrdio je udar­cem o poštenu sehjačku niku. Poslije sam uvijek častio tu ruldu i nikada je nisam lukavo, s varkom u srcu, stisnuo.

Muhamed je nauča ao samo jed­nog Boga. Zato je uvi jek ponavljao: "Nema Boga do Boga, a Muhamed' mu je prorok."

l Krist i Mojsije su za nj bili proroci, a li manj i od njega.

P itajte muhamedance, u što vje­ruju, pa će vam odgovori ti: U jedno­ga Boga Alaha, u proroka Muhameda, u zle i dobre duhove, u vj ečn i život koji se proživ ljava u raju ili pa klu ...

Vjeru ju ,dakle, u ra.-j i u pakao. Ali u tom njihovom ra ju uživaju se sve tjelesne naslade. Utl pjev ptica i zelen i1o gajeva j ešće se najizabran ija jela i piti na jukusnija pića .

Muhamed zapovij eda svojim vjer­n icima da se mole i klanjaju Bogu, da poštuju starije i roditel je. Zabran juje im lihvu, uživan je svinjskog mesa i alkoho.Mnih pića, ali im zato naređu j e širenje muhamedanstva oružanom si­lom, i 'dopušta da imaj u četiri zako­nite žene, a robinja koliko hoće .

Muhamedanci još njeguju i d vije čudne biljke: Fa talizam i fanatizam.

Sto je to? Fatalizam je vjera u sudbinu. Ra­

di štogod hoćeš, dogQdiće se ono što t i je dosuđeno.

Fanatizam je vjersko zanešenja­štvo ko je ne pozna nikakve snošlj ivosti prema drugim vjerama. Ono tjera svo­je žrtve .da nasiljem' i krvlju predobi­vaj u• i /preobraćaju d'rugovjerce na mu­hamedan tvo. I povjest nam govori, kako su Muhamed i njegovi nasljedni­d mačemf i ogn jem osvajal i tuđe zem­q j~ i narivavaH im svoju ~eru .

Tako smo, u par crta, u poznali 'muhamedansku ili, kako naš sel jak kaže, tursku vjeru.

Je Ji to ona prav~ i istinita vjera ? Prava vjera ne smije kočiti druš­

tveni napredak, ni pogodovati čovječ­jim strastima. A zar to ne čini muha­medanstvo svojim naukom o sudbini i dopuštanjem mnogoženstva ?

Muhamed svoj nauk n ije potyr­d io nikakvim čudesnim znakovima, a ni njegov privatni život n ije bio ću­doredno idealan. - I zar mi može­mo reći za v jeru ko ja se ponosi takvim osnivačem, da je istin ita?

Istina je samo jedna, a ta mora biti potpuno čista. Cišta. od jutarnje rose!

Defensor

USMRCEN ZLOCINAC. Nad zločin· cern Adamom Mayerom izv~a je smrtna kazna u Osijeku. Taj zločinac je lani u Slavonskom Samcu počinio trostruko umor­stvo. - Ko se laća mača, od mač.a će l pogl nuti.

DR. BAUER. NA ODMOR.U. Nacfbi­skup dr. Bauer je došao, radi odmora, u našu Dalmacij u. NalaZI se u Supetru na otoku Braču.

Strana 3.

Po s vijetu lj! RA JU I l l J/ BElG IJE U 13clg'ij l

su uposleni kao radnici: 70.000 F rancu t..a. 64.000 lloland<!l..a., 49.000 Poljaka, 35.000 Tali jana, 13.000 Nijemaca, 12 700 f nglea, 10.700 Ceha, 9.700 Luk-.cnbur2ana i 8 '.i OO jugo !avena Vlada je odluči l a da olpus!i većin u Inozem ni h radnika i da na njj­hovo mj to postavi svoje.

SV C NIK NA JA PANSKOJ UNI­V · RZ !. Olae Sauver Candau, Isusovac, i­menovan je za predaval-a na sveu čili~! u u Tokiu . n će slu~člma fran cuskog jc:Fik.a tjedno predavali o Isti nama ka to!i{ke vje­re, jer im je bez njihova poznavanja nemo­guće razumijeva li francusku knj iževnost.

U OPASNOSTI ZIVOT A. Iz llelsi ng­forsa poru čuj u , da je blizu grada Frediks­ham bilo na ledu oko 200 ribara, kad sc je otrgnu la čitava ledena ploča l odnijela sve lc r ibare. Pošlo je u pomoć više aviona koji ih sad !raže.

PRA\ A ZADOVOLJ ST! N A. U Travan­cor"!, prednja Indija , jedan je poganin raz­bLo raSJ*.!o i kip Majke Bo/je. U znak ža­losti 'ka to lici su talvori li svoje škole i du~

ne, a svojim prosvjedima prisiWe državne vlasti da sve ogrdn ika osude na 2 godine !amrtice i da mijene gradsku upravu , što nlje odmah post upala po zakonu. - Mi ka­tolici ćemo imati to liko prava koliko ih izvojštimo!

NAJVECE DR.VO. Ovih dana se sru­šilo najveće drvo na svijetu, sekvoja, koje je raslo dvanaest kilometa ra daleko od San f ra ncisca u Americi. Drvo je bilo visoko 102 met ra.

MINISTAR. ODSTU PA. Prošle je go­dine pro je tni ministar u Meksiku N. Bas­sols morao dali ostavku na svom položaj u, jer su sc protiv njega, sa svij u strana, per digli najoštriji prosvjedi radi nacrta ha­slavnih predmeta u dravnlm školama. Taj nacrr je bio potpuno bezvjerski, ali, eto, rad i njega skrši vrat.

2ELJ EZNICKA PRUGA. 1 ajduža ne­prekidna željCLTJička p ruga na svijetu jest ona od Cadiza u Spanjo lskoj do Hanrana u Ki!aj u. Ta je pruga duga 15.425 kilome­tara, a vodi preko gradova Mađrid - Pa­riz - Berlin - Moskva - Harbin -Peking.

PR.OTI HRKANJU. Patentni ured' u Londonu je patentirao apa rat proti hrka­nj u. Taj aparat sc objesi povrh postel je, i, kada hrkanje poslane previše glasno, na­mještena elekt rična ig la počne hrkača boc­ka li. - Kad' će se izumili aparat da ludi postanu pametni , a zl i dobri?!

ITALIJA J R ATNI Z RAKOPLOVI. I­talija je počela obnavljati sve svoje ratne zrakoplove. Tako će, prema nacrtu , do kon­ca god'ine 1937 bi li obnovljena čitava nje­zina ra tna flota . Za te popravke je odredena svo ta od 4 milijarde i 800.000 milij una dinara Orade se i brojn i bombarderi koji će moći nositi materijala do 2000 kg., a l­maće brZin u, u visini od 8000 metara, 330 kilometa ra na sat.

UMIR.E NAJVECI BOGATAS. Novi­ne donašaju vijesti , da se na svom imanju u gradl.ću The Casemenls, bori sa smrću

najveći bogataš svijeta Rockfeller. On sa­da i ma 96 godina, a bio se zavjerio <fa će

živjeli do 8. srpnja 1939, kad bi mu se na­vršila stogodišnjica života . - Ali smrt se ne potkupljuje milijunima'.

NE UGODNI DOGAĐAJ U MOSKVI. Kad je Staljin, prigodom zadnjeg kongresa Sovjeta u Moskvi, ušao u dvoranu kongresa, g lazba je zasvirala komunističku ,,lnternad~

onalu". Svi prisutni, osim diplomatskog zbo­ra, ustadbše t stojećki dočekaše Staljina. Kao su novinari pitali diplomate, zašto su ostali sjedlti , rekoše im: Staljin ne zali­zi mlje nijedno službeno mjesto u vladi, a ,,internacionala" nije narodna himna, nego medunarodna revolucionarna pjesma. - So­vjetska novinstvo nije o tome ništa smjelo pisati!

BR.ZJNA AUTOMOBILA. Francuz Chasseloup je, godi ne 1898, postigao svojim automobilo m brzinu od 63 kilometra na saL A najnovij i svjetski automobolsld re­kora, koji je odnio Englez Campbell, iz­nosi 445 km. na sal

NAJPOZNATIJI SVETAC. O nijed­nom se svecu, u 2ad'nje vrije~, toliko ne piše kao o sv. F ranji Asl~kom u. Kroz zaef­nj ih 50 god'i na napisali su učenjaci, knji­ževnici l sodjolozi preko 2600 knji'ga o njegovom duhu i njegovoj veliči ni.

CUDNE NOVINE. ,,Illum inateđ Qu.a­d'ruple Conste llation" je najveća novina na svijetu. Visoka je 2 i ~ m,e~. a široka l me'* i 80 cen timetara. Stampa se u New­yorku, a izlazi svakih l OO godma jedanput. Novi broj će izaći godine 1950.

l

____ S_lrana~4~·----------------------------·-----------------K_A_T_O_L_I _K _____________________________________________ B_r_o~j_1_4_. __ __

Naši dopisi Mirlovići

K TOLIC:KI l-tR. ATSKI PONOS to može učiniti na t!rvat ki narod, kad je u njemu malo katoličkog ponosa, neka govori l ova činjenica. - Mirlovl ći je raštrkano selo u općini Drni '. Broji p reko 3000 du­ša, a jedva jedna kola . Sredi te, oko koje­ga se sve vrti, to je crkv'3. i \1jihbv obljublje­ni župnik fra 2.arko Carev, radi n i tih kao pčela. Za. vrijeme rata od11ijeli su im božje vijesnike, njihova divna zvona. i to ne bi do ta ! Požar zahvali Božji hram - crkvu . Izgori krov, kao i svi kipo\·i, slike, za tavo, .kand!Ua i svijećnjaci . l\'arod oa lo ćen . jeti se ponosa s ojih pradjedova, katolička svi­je~ ! se probudi . kupljaju e dobrovolj ni doprino i vak daje kako Iko mote. Od sakuplje'le svote , a tednjom crkovi nars tva i marom župnika, nabav ljaju se : krasna nova zvona, za lava koja nadvisi ljepo tom tolike u bi kupiji , predivni kip sv. nle, i jo" mnogo loga. - apokon i novi ,, Kri lni Pul" . 2-1 pro log mjeseca bio je dan pravog narodnog lavlja. Bio je to dan svečanog blago lova "Puta Križa". Tom zgodom, po­sebnim na"i nom, is aknu se Pi 'ja a \ i ' : Križ koji predvodi pobožnost ,,Put Kri ža" -sa znakovima Sp3si leljeve muke, koji Mu pred J 900 god. izdjelja grijeh, sada Mu ga izdjelja njegova ljubav. 1 ije mi na umu, da opi ujem tok svečanosti koju je preci.'vod io, uz prigodni govor, O. Gvardi, jan sa Visovca, već sam htio pokazali. što može na hrvatski narod, dok je u njemu katoličkog ponosa. - Učesnik.

Veli Pat (Dugi Otok) NEOBIC:NI SLutAJ . U nedjelju 24.

III. doživje li smo potresnl slučaj. edaleko mjes ta uzdizao se ovef:i kamen iti Križ, koji su mješćani, pred ne punu godinu, bili po­aigli obilatim doprinosom. Vjernici su ra­do dolazili u njegovu blizinu da Isusu, u a'uhu, prikažu svoje dnevne brige l napore. Tako spomenutog dana, želeći obaviti svoj običajni 'pohod, opazi nekoliko osoba već iz daljega da na običajnom mjestu nema l<riža. Kad' su došli na mjesto, ugledaše rremili prizor: dese tak metara daleko od' ras­komadanog Križa leži, na po mrtva, dje­vojčica od kojih devet godina. U beznadnom slanju od'ni}eli je kući, gdje je nakon krat­ke i leške smrtne borbe izdahnula. - S protivne slrane, uz samo cementirano pod­nožje Križa, gdje nije pao ni jedan komad kamena, našle se kapi krvi. Po tom'e,· i po zadnjim riječima umiruće djevojčice, sud~ se, da je unesreć.enica zadobila smrtni ud'a­rac uslijed nenadnog i nespretnog pada na ošur krug sa visine podnožja, gdje se je r.alazila u času, kad se je Križ lomio . Ne možemo dovoljno protumačiti, kako je mo­gao Križ- inače čvrsto građen - pri tihom vremenu tako lako pasti , đok je mogao odo­lijevati i najvećem nevremenu. - Citav na­rOd, šlo je i razumljivo, silno je uzbuđen.

GRIPA. Cuje se aa je svijetom zavla­d'ala gripa, pa lako nije nl nas ovoga pula poštedi!~ . Gotovo je u svakoj kući po koji boles~il~, a neg<fJ.e i v'~ njih.

BEZ K! SE. Kao da smo usred ljeta : već dva mjeseca zemlja žeđa za kišom . Bura je na dnevnom redu, pa se od zelenja 1 usjeva malo očel..:uje, ako Bog ne blagoslovi. Vjerujemo da Bog svoje neće zapustiti!

'

prdizvađa

jedino

R.UL~HOU l

NAJSTARIJA ZAOREPCANKA. Anto­nija Turner, koja se rodila u Karlovcu kao kći liječnika, nalazi se sacfu u zagrebačkom Domu Milosrđa, gdje je, kao najstarija ~grepčank~. navršHa 5Voj l 01 rođendan.

N. P. u. s. e. P. s.

l

Kalendar Travanj

7 l NedJelJa Muke. - Gluha. 8 sv. OlonlzJJe. 9 ., MariJa Mlslrska. 10 " EzekiJel - sv. Melllda. OJ Prvak 11 " Leon L, oaoa. 12[ Sedam 2alos!l B. OJ. Marl]e. 13 sv. Hermeneglld, mut.

Sedam žalosti

BI. Dj. Marije Iako se ruke muči telja nijesu ni­

kad dotakle tijela Marijina, ipak mi je resimo palmom mučeništva, dapače je nazivljemo Kraljicom mučenika. I to opravdano ! Marirji, doi ta, p risto je pro­rokove riječi: "Velika je kao more žalo t tvoja" - "0 vi svi, koji putem prolazite, dođite i vidite: imali boli, kakva je bol moja."

Da ima boli i tr~jen ja na svijetu svi to vidimo i osjećamo. Covjek se rađa. i umire sa suzom u oku. Od tog općeg zakona nije bila isključena ni Ona, koja je bila oslobođena od' istoč­nog grijeha. Ona je, pače, imala trpje­ti mnogo više od drugih. To remek­d)elo Božje ljubavi, mudrosti i sve­moći, kako je u svemu bilo veliko( bilo je veliko i nenatkriljivo i u ža­lo ti.

Marijine su boli nenatkrlljive, jer je čitav njezin život jedno neprekidno i trajno mučeništva.

Sv. Ivan apostol, u svom Objav­ljenju, govori kako je vidio Isusa u slici jednog jaganjca koji je ležao za­klan. Ovaj žalosni prizor gledala je Majka Isusova kroz cio svoj živbt. On joj ue ogorčavao svaku radbst.

Marijine su boli neizreciv~, jer je ona neizrecivo ljubila svoga Sma, ka­ko ne može da ljubi nijedna druga majka. Mari ja je u I su~u lju~ila ne samo jedinca sina, već UJedno 1 svoga Boga. . .. .

Da bismo mogli upoznatii 1 shvar. titi veličinu Marijinih boli, trebalo bi da upoznamo Isusa onako kako Oa je ona poznala; trebalo bi da shvatimo Njegove neizmjerne savršenosti, kao što ih je ona shvaćala. Eto, stoga nam je nemoguće izreći svu veličinu Ma­rijinih boli i shvatiti svu dubljinu nje­zinih žalo ti.

Velika rijeka žalosti ko ja je, za či­tavog života, tekla kroz Marijino srce, ima 7 slapova, u kojima se je, na o­obiti način, istakla jačina boli i žald-­

sti. To su onih 7 mačeva, što su pro­boli n,jezino pres eto srce.

Prvi ma~ probode joj ree, kad joj je prorok S imun navijestio: "J tebi će samoj proba ti mač dušu". -Drugi: kad je morala s malenim Isu­som bježati u Egipat, u dalelđ i tuđi kraj, ispred srdžbe Irudove. Treći : kad je izgubila Isusa u hramu. Cetvrti: kad je susrela Isusa gdje nosi križ na Kalvariju. Peti: kad je gledala Isu­sa kako umire na križu. Sesti: kad je mrtvo tijelo I u ovo primila u S'loje krilo. Sedmi: kad su polagali Isusa u grob.

Evo, u ovoj prežalosnoj Majci, divnog primjera za sve nas. I mi mora­mo u ž i vo tu trpjeti do ta toga. U svo­jim bolima upirimo pogled u žalosnu Gospu, i učimo se hrabro, strpljivo, potpuno odani volji Božjo.j, podnositi svoje križeve, boli i nevolje. Pogled' na žalosnu Majku Isusovu, d'onijeće utjehe našoj ožalošćenoj duši i daće mm snage da strpljivo snosimo svoj križ.

Od žalosti Majko sveta, Rane Sinka tvog propeta U srce nam posta vi.

~ ~ ._, - ...... - ... -·- - - - ....... - - - .l.

~ - . Z ivot Sibenika

PREMJESTAJ UPRAVITELJA BOL­NICE. Upravnik banovinske bolnice u Si­beniku, đr. j. Machiedo, premješten je u Knin kao upravitelj tamošnje bolnice.

SIJELO KATOLICKIH DR.USTAVA. Prošle nedjelje su se katolička d'ruštva i njihovi prijatelji sastali na zajed'nl'čko sijelo u ,,Katoličkom Domu". Preč. g. J. Felidno­Vić je predavao o zvijerstvima komunista, koja su počinjena u zad'njoj španjolskoj revoluciji, i o junaštvu katolika. Clanovi omladinskog Križarskog Bratstva odigraše dva prizora iz povjesno -junačke drame ,,Pe­lar Svačić''. Tamburaški zbor je nastupio s nekoliko glazbenih komada, a bral C:at!ak s deklamacljom.

ODL!JEV DIJELOVA KATEDRALE. Putničko turističko društvo je poslalo u Sibenik jednog radnika Roj! će odljeU u sa­dr! značajnije dijelove, kipove i 're~ijefe na našoj kaled'rali. Ti odlijevcl će se poslat! na izložbu za propagandu turizma u London.

DUJiOVNE VjElBE SREDNJOSKOL­SKE OMLADINE. Po starom pohvalnom običaju naša srednjoškolska oml,adina prošlih đana obavila je duhovne vježbe. I ove go­d'ine obavilo ih je skupa đaštvo realne ~mnaaje i učiteljske škole. Posebice su ih obavi)i učenici, posebice učenice. Učenicima je u ka tedrali sv. Jakova propovijedao gimn. kateheta vl č. don Ante L e t i n t ć, a učeni­cama u crkvi sv. Dominika mp. o. đr Ber­nardln P o l K> n i j o . Sv. ispovijed 1 sv . pri~est, sa zaključnim . govorima, bila je u katedrali. Bilo što većeg ploda!

CETRDESETSATNO KLANJANJE. U srijedu 10 t. mj. počinje u katedra!li s v . J a k o v a pobožnost čelrd'esetsatnoga klanjanja. U ll s. je svečana sv. Misa uz asistenciju preuzv. biskupa. U 12 s. preuzv. liiskup izlaže Svetotajstvo, koje se nosi u procesiji unutar crkve. Zatim redom sl!je­d'i klanjanje. U 61/2 s. uveče počinje sve<­čana pove emj~, u 7 s. prigOdna euharistička propovijed korlzmenog propovjed'nika, na­kon koje ,,Zbor Sjemeništa" pjeva "Smiluj se meni Bože", a zaUm je blagoslov. Isto je u &!lv'hta'kf i pelak naveče, dok u subotU nema propovijedi, već je samo povečert nja i blagoslov. Klanjanje svakoga dll.na

počinje u 8 s. ujutr~· a u 101/4 je pjevana sv. Misa.

POST I NEMRS. U nedjelju nema nl posla ni nemrsa. U ponedjeljak, utorak, ~tv;rtak i subotu je samo post. U srijed'u i petak je post i nemrs.

RASPORED NEDJELJNOGA BOOO­SLUlJA. Katedrala sv. jakova: U 6 s. ·župska tiha sv. Misa, u 9 i 91/2 s. (školska) tihe sv. Mise, u 101/ 2 s. svečana sv. Misa, nakon koje korizmena propovijed u l 11/4 s; u 6 s. pp. 'blagoslov. - D o­l ačka župska crkva: U 7 s. sv. Misa, ~ 4 s. pp. ,,Put Križa" . U po~d;et;ak u 6 s. pp. pjevana povečernja 1 bligoslov. -V ar o š k a ž u p s k a er k v a, : U 6 s. tiha, u l O s . pjevana sv. Misa, u 2 s. pp. ,,Put križa". U četvrtak u 51/2 s. pjevana pove­černja, u 6 s. konizmena propovijed. _, Crkva sv. Frane: Tihe sv. Mise u 6, 7, 19 i l 01/ 2 s., Rjevana u 8 s., blagoslov u 5 s. PP· - C r k v a s v . L o v r e : Tihe sv. M)Se u 6, 7, 8 i 1()1/2 s ., pjevana sv. Misa u 9 s.; krunica seP.am žalosti Bl. Dj. M. prije blagoslova. u 5 s . 'PP·• pjeva se "Puna tuge". U peillk u 5 s. pp. ,,Put križa". -Cr k v a s v . D o m i n i k a : U 7 s . tl ha, u 10 s. pjevana sv. Misa, u 3 s. P'P· blago · slov, preko koga se pjevaju stihovi o muci Isusovoj ,,Prijatelji moji".- Crkva sv. L u ce : U 7 s. tiha sv. Misa, u 41/2 s. pp. blagoslov. U petak blagoslov u 4 s. pjl. -Nova CrkV'I'l: U 8 i 9 s. tlhe sv. Mise, u 21/2 s. pp. ,,Put križa" i blagoslov , -Cr k ·v a s v. I v a n a : U 7 s. fi ha sv. Misa. U <ldorak u 51/ 2 s. pjevana pove e rnj!J. 1 bl,a~ goslov.- Crkva sv. Duha: U 61/2 s. liha sv. Misa. - C r k v a s v . N e d j e­l j i e e u C r n i e l : Sv. Misa u 7 s. -Sjemenišna crkva sv. Martina : U 8 s. liha sv. Misa za puk.

KNJIGE DRUS1VA SV. JERONIMA za g. I 935. mogu Članovi prldignuti kod mjesnoga Povjereništva u Tr af i e l K a­rit a s" (kraj knjižare g. Orge Rad,fu).

LJEKOVITI ,,PLANINKA" CAJ. U današnjem broju na~ga lista prilož.en je letak o ljekovitom čaju ,,P l a n i n k ll", na koji upozoravamo.

U FOND NASEG LISTA darovali su: Preč. don F. Antunović 40 dinara; don A. Mad'irazza, mjesto čestitke prepozilu don R. Pianu, l O.

DAROVI UBOSKOM DOMU U SIBE­NIKU U VELJACI. Da počaste uspomenu pok. Dr Ante Dulibića: Obitelj Marka Ma­ričića 20 dinara; Dragutin Vidović 20; Kvirin Smodaj 20; Bećir Porobi ć lO; D~-pot Ante 20; Ante Marušić 30. - Da počaste uspomenu pok. Otilije Pasini: Dr Niko Ba­rišić 20; Don jerko jurin 10; Vladimir Simić 30; Dr Vjekoslav Rismonda 20; Rita Lušić 20; Bianka Isler 10; Obitelj pok. Vinka Su puk 20; Dragutin Vidović 5; Gru­bišić Petar l O; Poduzete Olivari 30; Stipe Sare 100; Dr Ante Blažević 50; Pavao Goleš 20; Braća Lušić 100; Niko Kečkemet 20; Tonka ud. Petruželo 20; Sime Burić, drž. odvj. 20; Đino Molić-Strkalj 20; O­bitelj Beroš 100; Božica Berović 10; Dr Eklor Meichsner 25; Ivan Brnjoki 10; Scolton Antica l O; Topić ud. Klementina 1 O; Joso Zorić pok. Paška 20; Sinčić Sla-­vomir 20; Marija Vukić 20; Marija i El­vira Za.goreo l O; Stipe Sto$ić 20. (Slijedi)

Dobre knjige "Sluge Antikrsta" - naslov je naj­

novije jeronimske knjižice po dinar. Pisac. poznali naš publicista, koji se s razumlji­vih razloga krije pod šifrom Dr. K. B., us­pio je da ovdje, ukratko, preglednb i jasno dade uvid u jedno prevažno pilanje, ko­je baš on pozuaje kao nitko kod nas. Neki podnaslovi Iz ove knjižice neka pokažu svu njenu zanimljivost i savremenost: Protokol sionskih mudraca . Postanak i organi'zacija Slobodnih Zidara. Kult đavla. Umorstva. Korupcije. Masonska sloboda , jednakost i bmtstvo i t. d.

Knjižica ,,Sluge Antikrsta" deseti je svezak jeroniJnske ,,dinar-štampe" l tom se knijžicom završuje prvo godište. Sve te knjižice redom daju odgovore i upule o najvažnijim savremenim pitanjima. Knjižice pišu najbolji naši stručnjad! j •pi'Sci. A d'a ih može svatko što lakše nabavili, prod'aju se samo po jedan dinar .

Svaki mjesec izlazi nova knjižica. Tko želi širiti te brošurice, heka se javi jeronim~ skom 'povjereniku u svom mjestu ili izravno na ad'resu: Uprava "Jeronlmsko Svijetlo", Zagreb, Trg Kralja Tomislava 21.

Izraz naše duše. To su one mnogo­brojne vjerske pjesme b.'Uje iznikoše u na­rađu, i sada se prenašaju od koljena na koljeno. Između svih lih pjesama najčuvenija i najpoznatija je ,,0 o s (p i n p l a č".

Prvi poznali ,,Gospin plač" spjevan je od Fra Matije Divkovića joŠ godine 1631. Međutim, u zadnjih dvjesti godina udoma­ćio se u Bosni, Hercegovini, Slavoniji i Dal­maciji omiljeli ,,Oos~n plač" iZ pera Fra PetJ·a Kneževića . I taj ,,Plač", 180 godina na kor lp rvog Izdanja, izdala je, u dvadeset i šestom izdanju, uprava "Glasnika sv. Ante" u Sarajevu pod naslovom "Muka O. N. Isu­sa Krista l Plač Majke Njegove".

Knjižica se naručuje kod Uprave "Glas­nika Sv. Ante" - Sarajevo, l./264 uz cijenu od' 5 dinara.

l • v J J l l J. l . ..

' ,:cc~ !J

,,,.,..-~~l>-

:~~~ ·~-..Tou•u~

Veliki izbor proljetnih cipela za dame, gospodu i djecu. ,

ŠIBENIK SPLIT K~alja Tomislava Marulićeva 7,

POSMRTnA ZADHDBR SV. JOSIPA U 5PLITU. (Zagrebačka 1. I.)

Osigurava svojim članovima uz malenu mjesečnu članarinu pbsmrtnu pripomoć prema tarifi.

Kao zastupnik jednog velikog osigura­vajućeg drušlva sklapa sve vrsti osigura­nja života, kao l o lgluanje protiv požara sve uz najpovoljnije uvjete l uz maks!: mainu sjgurn.ost.

PBVJtlfJIIlTVO U llBEIIU ureduje svake nedjelje od 81/1 4o lO pr, ppd. t od 41/t do 6 p. p. u Katoličkom Domu, a prekq s~dmlce Informacije se doblju u TraHcl ~ Karttas•. Adresa povjereništva~ Put Uboško~ doma (kuća Olivari). . .

J.' t r: r

Vl~snfk l odgovorni Uredrtlk: S već. Ivo Org~ rev - Ul. Kr~lja T6MisJaH 53. _ Tiskara Kači~ (O. B. ~uljević)