Duše robova

7/29/2019 Duše robova

http://slidepdf.com/reader/full/duse-robova 1/238

I



BLIOTEKA MODERNE LITERATURE

DVADESET TREĆE KOLO ll l t

SVEZAK 133.

IVAN ARALICA

Uređuje ZLATKOCRNKOVIĆ

Duše robova

Fotografija na ovitku Agencija za foto-dokumentaciju

Likovno opremioALFREDPAL ,,.._,:.,



NAMfi ZAGREB 1984



ISTOG PISCA

mu ima vrijeme, Zagreb 1967rimjer se zvao Laudina, Split 1969

p, Zadar 1971janik, Zagreb 1971jene paklenih crteža, Zagreb 1977netko siv i zelen, Zagreb 1977

u trgovištu, Zagreb 1979bez sna, Zagreb, 1982



RVI DIO



Gvardijan proloskog samostana Anđelo Vrljić, tjedandana pred Božić, došao je iznenada u Trilj, svratio uGrabovčevu kovačnicu i, kao da to usput čini, kao dasamo zbog toga ovamo nikad ne bi došao, predao Ši-munu Grabovcu dvije stare puške, zamotane u komadcrnog sukna koje se bojom nije razlikovalo od fratar-

skog habita, pa ga je, jednako neprimjetna, mogaonositi i na ramenu i ispod haljine. On je i do tadaGrabovcima bio mušterija, pa im nije trebao objašnja-vati što je među tolikim kovačima njih odabrao da mu poprave oružje, iako nisu bili ni vrsniji od drugih niti suse posebno bavili puškarstvom, kao što su činili kovači uSinju, Livnu i Imotskom. K njima je i prije i sadadolazio jer su mu bili na putu između Proloskog Blata,gdje je na otočiću bio samostan, i Sinja, gdje je čestozasjedalo vodstvo redovničke provincije, davalo upute iobavljalo duhovne vježbe. A što u Sinj nije vukaotovare alata, ili što u Sinju nije kupovao potkove, čavle izakovice, jasno je kad se zna da je željezo lakše nositikraći nego duži dio puta.

Zazor no nije bilo ni što Vrljić donosi oružje: puške jeimao svatko, pa i redovnici, kad se smjelo javno, a kadne, onda u potaji. Bez oružja je teško u kojoj god državi

živio, pogotovo ako živiš na granici, kao što su morali prološki fratri često putovati iz Imotskog polja, koje jetursko, u Sinj, koji posjeduje Venecija. Oko svakegranice je mnogostruko veća napetost nego u unutraš-njosti, bio rat ili mir, jer je svojom zlovoljom potiču



ružani čuvari, prebjezi, krijumčari i osvetnici svakee.

Čudno je bilo što Vrljiću baš sada pade na pamet dake vadi iz trapa u samostanskom zidu kad su tu uu i vlazi proležale od posljednjeg rata, više od dvade-godina, pomažući fratrima da dokažu imotskim zai-

ma da su pokorni i miroljubivi te jedini među mu-rcima hodaju nenaoružani, goli kao goli miševi.uškama su cijevi iznutra dobro očuvane jer ih jetitila masnoća, ali je s vanjske strane rđa učinilaje: bridove nazubila a plohe izrovala, pa cijev nali-e na kamen koga su pritisli lišajevi. Masno orahovoo, otporno na vlagu, prognjilo je samo na nekolikosta, gdje su godovi bili rjeđi i tkivo među njima

kše. Ali su zato otponac, zupčasto kolo, čašice zamen i barut, čak i opruge, koje su bile doslovnojepljene lojem - ukratko, čitav mehanizam za palje-- istrunuli kao da su građeni od zovina drva, a ne od

bolje kovine.Ostavljajući oružje, Vrljić je rekao:

Napravi kad budeš mogao, nije preša. A pošaljieš li čovjeka od riječi, ili nam poruči da ti pošaljemoga momka. Ali, brate Šimune, koliko god radio, i štoradio, čini tako da se ne dozna čije su.

Šimun Grabovac povjerio je popravak oružja Matiji,m najmlađem sinu, sedamnaestogodišnjem momkui je pokazivao izrazitu sklonost za izradu kovačije štougrađuje u oružje, satove, ukrasne ograde, stalke iličito pokućstvo i posuđe. I sam Šimun, u šali, agotovo njegova dva starija sina, Štipan i Blaž, ne

eći se, govorili su da ga te sitnurije privlače, jer jen podizati veliki malj i njime na nakovnju popravljatimeše i motike, šiljiti čavle i oblikovati šine i osovine za

režna kola. Matija se branio, nije lijenost posrijedi,rotiv, za izradu tih »sitnurija« potrebno je i više

meti, više marljivosti nego za potkivanje konja ivanje alata, koje i slijep kovač može oblikovati jer jek kuje isto.

Matija se oko pušaka bavio i više nego je trebalo: birao je najbolje željezo, kovao i kalio, brusio vatrenim brusom, vrtio i zupčao, sve polako, sve s ure na uru i sdana na dan, kao da je čovjek u zrelim godinama koji jespoznao da je izgubljeno vrijeme samo ono u kojemusmo na brzinu napravili ružnu i nevaljalu stvar, a kori-

sno je upotrijebljeno svako vrijeme, ma koliko da smoga utrošili, ako smo ga upotrijebili na izradu dobrih ilijepih predmeta, jer vrijednost i ljepota valjda i trajusamo zato da opravdaju trud i vrijeme koje je čovjek unjih utrošio.

Braća su ga ismijavala i korila da zabušava, a otac bi ponekad i na kraće vrijeme ostavio svoj posao, nadniose nad sina i dobrohotno promatrao kako Matija iscr-tava crteže ili ih turpijom dorađuje. Obično bi rekao:-Sveca mi, isti djed Mijat. Ovako bi i on, od sunca dosunca - i samo dvije reze. I pored očite naklonosti, ni onnije zaboravljao da se našali na Matijin račun. Govorio je: - Ako te puške prološkim fratrima služe za obranu,imotski će zaim fratre prije pobiti nego što im Matijadogotovi oružje.

Upravo kad je puške očistio od loja i rđe, a na jednuugradio nov otponac, proni se glas Triljem da se dvade-set i petog siječnja, netom iza sunčeva zalaska, nadKosincem pojavila užarena kosmata glava, koja se kotr-ljala nebom i oko sebe prosipala oganj kao što kotač prosipa blato dok se u jurnjavi kreće po vlažnu putu. Utren oka prošla je put od sjevernog do zapadnog nebos-klona uz tutnjavu kakva se čuje samo u mračnim oluj-nim noćima. Da se pojavila, da se kotrljala nebom, da jesijala plamenove kao što orač sije pšenicu — svi su se

slagali. Ali, da je na svom kratkotrajnom putovanjuzastala časak nad brdom Borićevcem, na čijem je vrhusagrađen Sinj - nisu bili jednodušni. Jedni su govorili:»Zastala je i zasvijetlila je nad njim.« Drugi: »Mimoišlaga je ovaj put.«

Nije to bio malen spor, veći je i od prepirke, kad bi je bilo, da li se vatrena glava pojavila ili nije. Jer, ako se ina tren zaustavila nad Sinjem, pa mu odozgor »zasvijet-





ezo, pa je za posao na puškama ostajalo malo vre-na, nešto prije dolaska oca i braće u kovačnicu, ito u prekidu za ručak. Tako je posao, usporavan ie što Grabovčeva kovačnica nije imala pogodnaa, finih turpija, tankih dlijeta i uskih svrdala, sadaao još polaganije. Došao je i svibanj, a tek je jedna

ka bila dovršena.druge strane, Vrljić se nije pojavljivao niti je slaoičajene poruke: je li posao dovršen, i kada da dođestvari? Iako je Grabovcima poslije objave rata bilono zašto je prološki gvardijan izvadio puške iz trapa i

ih preko vati, i dalje su njegovu narudžbu držaliažnom, ostavljajući Matiji da se on njome zabavlja.o je trajalo sve do polovice lipnja, dok iz Prološca,denaca i Kamenmosta ne dođe u Trilj grupa preb-a, koja se tu malo zadrža i odmah sutradan proslijediigurnije mjesto.

Zdrava nas pamet uči da bi čovjeka trebalo kažnjavatimo za počinjena nedjela. Ali, eto, niti je kada vladalo

će kada zavladati nestašica slučajeva kad čovjekanjavaju i za ono što misli i za ono što, možda

mjerava. Nazivlju to mjerom opreza i drže je vrlodrom mjerom. Koliko je mudra, vidjet će se u Vrlji-u slučaju. Često, ako ne i redovito, umjesto daiječe ono što je moguće očekivati, samo neka sečice pretjera u pritisku, a iživljavanje je u pritiscimazbježno, mjera opreza, sprečavajući da prsne čir ikne plamen, samo još više raspiruje vatru i gnojnasta čini bolnijima.motski zaim Sejdalija Murizović, a s njim bašlije i sveje imalo ili držalo da ima pravo na glas u vladanju,

rašeni da će kao i za prošlog rata fratri dignuti bunu,

rati vlastodršce u gradske zidine i osuti po njima tučuva i vatre, zatvoriše prološkog gvardijana, očekujućiće narod ostati miran i kod kuće dok je on u njihovimama. Jer, ustanak neće imati glavnog organizatora, aale usijane glave mirovat će u strahu da će pobunaviti njegovu smrt. Okovali su ga u lance, noge i ruke,oredo i nasurnit. Da pokažu pristašama, koje valja

udobrovoljiti, i protivnicima, koje treba zastrašiti, sva-kog ga jutra oko desete ure izvode na sjeverni bedemimotskog grada što se diže nad stravičnom dubinomModrog jezera.

Kroz dvije susjedne puškarnice nad jezero i provaliju proturili su dvije jelove oblice, koje su, na dijelu koji jezaglavljen u puškamicama, krute i debele, a pri vrhu, nakrajevima što strše nad urvinom, tanke i savitljive.Vrljiću kroz oba rukava na habitu proture vrbov kolac skoga je kora oguljena, pa je gladak i ravan kao da jeglačan. Dva vojnika uhvate fratra za rukave, prenesu ga preko zida i, kad ih vrbovina zajaše poprijeko, ostave davisi na jelovim gredama. Usporedo ili naizmjence, malo jedan malo drugi, čakijama guraju kolac prema tankimvrhovima jelovih oblica, koje se od polovice stanu podteretom svijati. Odatle vrbov kolac ne treba više gurati,on sam polagano i sve brže klizi, pa da ga vojnici nezadržavaju kukama, u tren bi oka doklizio do vrha, a

odatle zajedno s Vrljićem poletio prema stijenju i vodi.Kažu, vodi bez dna, što je svejedno. Ne obavlja se zastrašivanje nad Modrim jezerom tako

brzo kao što su prebjezi ispričali Grabovcima. I pri- preme i predstava teku polako i traju dugo.

Najprije jedan bašlija, koji bi i medu stadom bikovamogao biti grlat glasnik, pozove narod, vjernike i nev- jernike, da se skupe na Pode i pogledaju. Tek onda kadse dovoljno gledalaca zgrnulo, dovode na zid Vrljića, provlače mu kolac kroz rukave i teatralno ga spuštaju nagrede. Sad im se, dok on visi na svom mjestu, tek nežuri. Dovikuju mu pogrde i čakijom podižu mantiju da pod njom tobože nešto vide. Međusobno se smiju i želedoskočicama nasmijati publiku ispod bedema.

Najuspjelija im je točka »igra čakijom«. Kad vrbo-vina prijeđe na vitki dio jela i počne sama kliziti premadubini, na znak »sad« otkvače kuke od kolca i dopustemu da klizi do samog kraja. U gledalištu nastaje tajackoji traje sve dok ponovo, na isti onaj znak, ne zakvačekukom kolac i Vrljića ne povuku k sebi.



frf

ako se momci šale dok se gvardijan vozika do ruba iruba natrag, ukočen kao klin, ne mičući ni tijelom niama, da pomicanjem ne bi sam skrivio svoju pro-

t. Njegovo lice ne vide ni oni uz njega na zidu ni onie na Podima. Prvima je okrenuo potiljak, a drugi sunjega deleko, ali je lako pogoditi da nije užitak dati modru vodu ispod sebe i plavo nebo nad sobom,

što je bio užitak u drugim prilikama pred takvimcima.

Za cijelo vrijeme zastrašivanja onaj izvikivač, s gla-m govečeta, smišlja šale poput ove:Ako se i jedan rajetin pobuni, ovoga ovdje što sesro, poslat ćemo na Modro jezero da opere gaće.esi li ti, Mati ja, gotov s onim puškama? - upitao jeimun sina prvi put s prizvukom čuđenja što ih jošije

opravio.Bližio se početak srpnja kad kroz Trilj prođe i drugiizbjeglica. Oni donesoše vijest da je imotski zaim, uzstvo proloških knezova Kiše i Nikolića, pustio Vr-

a iz tamnice, i on se, živ a teško bolestan, navezao načić u Prološkom jezeru. Što se preobrnulo u zaimo-glavi da je odustao od mjera opreza?pored prijetnje gvardijanovu životu, pod okriljemi narod je tovario svoju imovinu na konje i magarce iz krševita bespuća, u malim grupama, da ne budu

mijećeni, odlazio u primorje. Govorili su: »Ako ta-zulum čini nad uglednim čovjekom, što će tek nad

ma činiti kad na nas dođe red!« A kad se odljevnovništva, tih i skriven, kao kad iz mijeha curi vinoz rupu koju ne možeš pronaći, kad se bježanija

mijetila, opet se sastadoše na vijeće zaim i bašlije dauče što im je činiti. Kao što se to obično događanima, ugoneći strah drugima u kičmu, sami su do sržiustrašeni, pa im se ona toliko hvaljena mjera oprezaa ukaza kao obična glupost. Rekoše, vidi kako semo sjetili: ostavimo ih na miru da bi ostali mirni. Ali,vakva odluka jer joj je izvor oprez, a ne čovjeko-lje i snošljivost, nije daleko od budalaštine. Jer, na

ru.i miranne može živjeti onaj koji j e visio na

gredama iznad jezera sve dok u njegovoj blizini gospo-dari onaj isti što ga je već jednom na gredama mučio. -Matija - rekao je tada Šimun sinu - ostavi sve

poslove i dovrši puške. Nije ni taj Vrljić najveća budala pod suncem pa da zaimu dopusti da ga još jednom voza po gredama.

Matija je, s puškama povijenim u ono isto suro sukno, put Prološca krenuo u osvit dana dvadeset i trećegsrpnja, a oko ure poslije podne u Trilj je stigao glasnik izSinja i javio da je jutros rano turski vojvoda i bosanski begler-beg Šeik Mehmed-paša krenuo iz Livna sa šezde-

set tisuća vojnika, pa prethodnice njegove sile treba uHanu očekivati o podne, a čitava će mu ordija konako-vati u Cetini. Još danas će paša, jer njegova vojska nemakomore, pojedine odjele otposlati u četovanje, da robeljude i plijene hranu za stoku i za sebe.

- Zato, narode - vikao je glasnik - nosi sve što imaš,skrivaj sve što ne možeš ponijeti, pa šuma ti mati, brdase hvati. I zapamtite, kućna vrata ostavite za sobomširom otvorena, neka na njih slobodno ulazi i pljačkaš i bjegunac. Ostavite li ih otvorena, možda ćete ih, kad sevratite, naći čitava. A zaključate li ih, jamčim vam daćete ih naći razlupana.

Čuvši što se jutros događalo u Prologu, Šimun se

objema šakama uhvatio za glavu. Sigurni znaci glavobo-lje koja se redovito javljala kao posljedica nepromišlje-nog koraka. S bunara je donio vedricu punu vode inajednom je izlio na užareni tiganj. Vatra je zacvrčala, para je ovila kovaču glavu, a pepeo je letio kovačnicomkao da je usred ljeta snijeg s Kamešnice počeo provija-vati kroz staru ploču. Kad je pred večer napustio kuću,više ostavljajući za sobom nego što je nosio uza se, glaveovijene crvenom maramom da mu se od bubanj a bo-lova, koji tuku kao čekići o prazan nakovanj, ne bi jraspala lubanja, rekao je:



Samo da je Matija s nama!A Matija je te večeri, prema dogovoru s ocem, zano-

ispod Biorine u zaseoku Kutleša, gdje mu je bilana teta Luci ja, očeva stričevka. Do jutra, kad se onajao s tetom, vijest nije stigla pod Biorinu. Kad seje za upad čulo, Matija je bio u Lovreću; a kad je u

vreć vijest donio neki prosjak, Matija je prolazio krozelak Bekavci i spuštao se prema Prološkom jezeru.Nije htio silaziti na obalu gdje se u šašu, vrbovini i

vidjelo malo pristanište od suhozida. Zaustavio se ua strane na jednoj izbočini, otkuda se lijepo vidjelolo jezero i otočić na njemu, otkuda će lakše dozvatiprijeko, jer ga mogu čuti i vidjeti gdje god bili. Dok upute čamac po njega, i dok čamac bude plovio dotaništa u šašu, on će se polagano spustiti do vode.

Bila su »popasna doba«, onaj dio ljetnog otpodnevase sunce spusti zapadu, kad zapuše smorac i kad

e, koje su preko dana u sjenicama dahtale od vru-e, izlaze na pašu. Nije bilo velikih stada ni čobana,

mo se čulo zvonce u jednoj udolini poviše pristaništačijeg se stada ne vidi ni jedno runo, ali će biti da jeobrojno kad je pred njim tako mala klepka. Ipak, iedno zvonce bilo mu je dovoljno, prije nego što ćeusta saviti dlanove i pozvati fratre, da ga uvjeri kako

mir oko njega prirodan i bezazlen.Otočić na Prološkom jezeru, gdje je smješten samo-n, nastao je na mulju koji se za niskih vodostaja, kadvaja, koja jezero napaja, uskrati vodu, pojavljivaoogo prije nižih dijelova jezerskog dna, od kojega senajniži ne bi pokazali ni u vrijeme najvećih suša.

da, u ljetnim mjesecima, sprud od gnjileži i glineri su pomalo, s godine na godinu, optočili jakim

om i u šupljinu, kao u neku veliku rupu, nasuli zemljudok sprud nije postao toliko visok da ga voda nije

vila ni za najvećih poplava, niti su ga na sjevernomru spirali valovi. Uza sav trud nekoliko pokoljenja

se napravi tvrdo tlo zaštićeno vodom, to je naplavinai naplavina ostala. Samo koja godina nebrige i već biaštitni zidovi urušavali a valovi danonoćno, na ma-

lom i velikom vjetru, podlokavali obalu i vraćali zemljuu dubinu, otkuda je u danima gradnje i iznesena. Tajkomadić zemlje na vodi nije u središtu imao čvrstustijenu kao što je Visovac ima. On je od mulja podignutna mulju. I kao što na mulju čudom stoji, isto takokojim čudom može i potonuti u mulj.

Zato na njemu nije ništa od kamena građeno osimcrkvice, a i njoj su zidovi tanki a krov od šimle. Uz nju,koja je tek odskora obnovljena jer je otok u prošlomratu više od dvadeset godina bio pust, podignuta jedugačka prizemnica čiji su zidovi od duplog pletera,između koga je nabijena ilovača, a krov od ševara kojiizobilno raste na blatnjavim obalama jezera. Kuća imašest vrata, sve jedna kraj drugih, i šest ćelija u koje sekroz ta vrata ulazi izvana. Nisu vrata iz vrta jedini pokazatelj raskoši i udobnosti ove nastambe, ima ih još.Ako je dasaka i bilo da se začepe prozori i izlazi,naprave stolovi, klecala i klupice, nije ih bilo za podove itavan, pa je pod nabijen glinom koja je, da ne puca, pomiješana sa slamom, a kreveti su na rašljatu kolju,visoki, viši od čovjeka. Onaj koji na njima leži okrenutnauznak i otvorenih očiju, može biti sretan u vrijemevelikih kiša što je visoko ponad zemlje i što mu se vlaganeće uvući u križa, sretan što je ispod krova od slame,koji, doduše, vlazi, ali ne prokišnjava.

Nasuprot uboštvu građevina, otočić je nosio raskošnoraslinje: nekoliko mladih jablanova koji još nisu uspjeli porasti nebu pod oblake i mimo sve bujne grmovesmokava i loza. Čokoti su u dva reda optočili otok. Posredini na kojoj nema građevina, nanizani su redovi, aoko crkve i stojne kuće mladice im se s raskošnim lišćem

dižu na kolje i nadomještaju hodnike, trijemove i lođe.Štaviše, loza brajda koja je neobuzdano rasla i obilnorađala, jer joj nije manjkalo ni zemlje ni vlage, puzla je po krovovima, po krovu od ploča na crkvi i krovu odševara na samostanu, pa je i dio gdje su se dizalegrađevine i dio gdje su bili vrtovi - čitav otok - naliko-vao na vinograd u čijoj su sredini težačke kolibe.

Matija je, koliko mu je grlo dopuštalo, otegnuto,



ko se već doziva preko vode, onima na otoku udovini rekao tko je i otkuda dolazi, da im donosiihove stvari« i da pošalju čamac po njega.

Uplašene njegovim glasom, zakliktaše ptice po ševarudigoše se nad jezero, odasvud, samo se od pristaništaoglasi nijedna, kao da tamo gdje ljudi često zalaze

ne love račiće i ne viju gnijezda. Ako je itko živ podkrošnjatim lozama, kod ovolike ptičje graje, da

tijina glasa i nije bilo, morao se trgnuti i upitati što seodilo kad ptice umah polijeću i toliko klikću unama. Ako taj samo površan pogled baci po brini,rat će na kuku vidjeti momka. Zaludu, nitko mu seodazva, niti se na otočiću primjećivalo kakvo kreta-

Nakon duže stanke on se ponove izdera, ali glasnije, ie, koje su se bile stišale od prethodnog uzbuđenja,uše u zrak kao da je top opalio. Pa opet ništa!

dugo. Onda se nešto pomače ispod jedne loze uz

lu otoka. Pljesnulo je po vodi kao da ptica u letuiče površinu, a ispod lišća se ukaza crni pramac.koro je isplovila čitava ladica. U njenu središturavio se fratar i, sad s jednog sad s drugog boka,vaća vodu veslom sličnom lopati za vijanje žita,

mjeravajući čamac ravno na pristanište.Toga dana smorac, otpodnevni zapadni vjetar, zbogke sparine gotovo je izostao, pa je plava voda jezera,je dobrano osekalo jer je Suvajin dotok prekinut a

arenja su velika, mirovala kao ulje, i crni je čamackao čisti plavac podižući za sobom valove koji bi se,

skliznu uz bokove i odvoje od krme, lepezasto širiligubeći nikad spoj sa čamcem. Svaki za sebe, valovi su

ikovali na čapljino pero, a svi zajedno na raširenuezu koja i crtežom na sebi i oblikom pera oponašaneke raskošne ptice sitna tijela. Dosljedno toj ptici,ađica zvana trupac nije više bila neugledno plovilotijelo crne ptice s bogatim repom, u čijem pjenuša-

m perju, kao živi ognji, iskre sve dugine boje... I tapa ptica iz bajke ide pravo prema njemu. Bože, što lj^

će mu donijeti? Sanjajući što mu ptica nosi, zaboravio jeustati s kamena i krenuti joj u susret dolje, u pristanište.

Zbog tog zanosa ljepotom ptica mu je lepezasta repazbilja donijela velik dar, najveći u životu, onaj štoomogućava da kao starci pričamo unucima o sretnimslučajnostima koje se događaju jednom i nikad više.

- O fra Ante! Bježi! Na pristaništu te čekaju zaptijeimotskog zaima - povikao je netko iz uvale, gdje se čulozvonce i gdje su, vjerojatno, ispod grmlja pasle ovce.Sudeći po glasu, vikao je dječak u dobi mutiranja jer mu je glas bio hrapav, čas jedar čas piskutljiv.

Ladaru nije trebalo javiti što hoće oni u zasjedi-čamac da se prebace na otok. Dok su iz šipražja načistinu pristaništa iskakali oboružani ljudi, on s nekolikosnažnih zaveslaja s desne strane bliže krmi okrenu trupac prema samostanu i lijepa Matijina ptica polomivlastiti rep. S još desetak dopunskih zaveslaja s lijevog, pa s desnog boka dade trupcu dovoljno zaleta da plovi i bez vesala, a sam legne po dnu lađe jer su s obale nanjega bile uperene puške. Da progoniteljima pokažekako će se braniti, preko krme isturi dugu puščanu cijev.Jedan od gonilaca izmetnu pušku i pade po zemlji.Lađar mu uzvrati. A ptice sa svih strana, one što su već bile u letu i one što ih pucnji podigoše, zagraktaše izacijukaše, svaka svojim glasom i svojim strahom.

Kad je čamac otplovio sam dalje od puškometa, fraAnte se diže i prihvati vesla. Oni s obale još tri puškeisprašiše na njega. Vidjelo se kako sačma pršti po vodi,nekoliko metara iza krme, upravo po novom paunovurepu, iskrištu kapljica i svjetla.

Još dok se lađar okretao, a progonitelji iskakali iz

zaklona, dva se vojnika odvojiše od zasjede i potrčaše prema udolini otkuda se čulo zvonce i otkuda je fratrudošao glas upozorenja. Tamo je u krošnji velikog hrasta pucketalo suho granje, ali se od lišća nije vidjelo tko galomi. Uslijedi nekoliko vojničkih povika, »eno ga«,»drži odonud«, »nećeš uteći«, potom kotrljanje kamenjaniza stranu i dahtanje ljudi u trku, i naposljetku „očajnikjrjci onog istog glasa što se oglasio kad se čamac .



nuo od otočića. Posljednji krik bio je hropac i krk-je.

Čamac je umaknuo, ptice su se smirivale i počeleati po vodi i obali, a jedan od zasjedača prišao jeeki, koja je rasla na travnatu sprudu tik do vode, ieo joj sjeći grane jataganom. Sjekao je sve dok od

ma ne ostade samo goli kolac. A kako je dvije nasu-tne strane posrijedi ostavio neposječene, kolac po-de križ izrastao iz zemlje.Na taj smrekov križ, mrtva i obljevena krvlju, raspeše

anina vežući mu ruke, vrat i noge dugim hvojamaoloze.Onaj isti vojnik što je kresao smreku, valjda starje-a, pa će biti da je sam i smislio tu prijetnju s raspetim,e na kameno mulo i viknu preko vode:Ej, vi tamo! Pogledajte kakav smo mu muštuluk

i! Mi glasonošu takvih vijesti penjemo na Judinoo.mreku, to nedužno stablo, ponegdje jedino zelenje

hrvatskoj zemlji, otkako se na njemu objesio Isusovadnik Juda iz Karijeta, zovu drvetom izdajica i, kadkažnjavaju, njime ih kažnjavaju, pa smrekovina služi

kolac, vješala ili držak koplja. Koliki su na njojrli kao izdajice a da izdajice nisu bili; a kolike suajice smreku koristile da ubijaju vjerne i odane!

spod Sidoče kod Mustapića kuća sustigao je na putuca s torbicom na ramenu, u novoj odjeći kao da ide

nedjeljnu misu, sijede uščuvane kose, bijele i sjajnesvilene niti, što je njegovu rumenom licu davaloz čistoće i zakašnjelog mladenačkog veselja, komu niine ni nevolje ne mogu ništa. Naprotiv, što više stari iviše pati, što je bliži kraju staze na kojoj ga nevidljivieo prati, sve je više razloga da bude miran i rado-

n, jer staza patnje i starenja biva sve kraća. Vidjelo seu riječima kojima je dočekao Nlatiju.

- Požurio ti, sinovče! Dobro što žuriš, preša ti je. Ali,ako si odlučio stići kamo ideš, kad bježiš, što bježiš putem? Put je da se njime ide polagano i bez straha. Atko bježi, mora prečacem i bespućem. Tko te vidi datrčiš putem, odmah će reći, ili je lud ili je nešto ukrao,nekog napao, učinio kakvu štetu. Svakako, povikat će,

drži ga, ne daj mu da uteče. A kad te vide da trčiš poljem ili šumom, svatko će reći, pusti čovjeka neka bježi, nevolja mu je. A zašto ljudi čine tako? Jer hoće da putem idu nedužni i mirni, a šumom neka trče lupeži iubojice.

Zar je moguće, pitao se Matija, da je pretrčao odProloškog jezera dovde? Kako god da je išao, činilo muse da ide sporo i da smrekovo raspelo ide za njim. Dok je gledao preda se, vidio ga je nekoliko koraka iza sebe.I da ga zbaci s leđa i gurne na kraj vidika, češće seokretao uvjeravajući se da ga nitko ne slijedi. A čim bi pogled ponovo usmjerio preda se, opet mu je raspetisvom težinom bio na vratu. Prvi put je upoznao strah uobliku pogona za bježanje. Nikad ovoliku udaljenost ne bi pretrčao za tako malo vremena da nije vidio raspinja-nje na smreku, zadahtao bi se i pao poslije tri kilometra.A da ga starac nije zaustavio, još bi trčao ne osjećajućiumor. Samo žeđ i vrućinu. Podnošljivo, jer je zahlad-njelo, bližila se noć. Neka sinovac ne misli da su starca njegovi ukućani

ostavili samog na putu da bude lak plijen neprijatelju ilikakvom našem grabljivcu. Sam ih je savjetovao: djeco,dajte mi nove hlače i koporan, kad već sprašavam, dasprašavam što valja, i ostavite me samog; vi ste mladi,možete potrčati, bilo bi šteta da vas zbog starca pohva-

taju. A tko će dirati u star panj? Samo strvinar. Nekamu bude, svući će s njega novu odjeću, zasitit će se, ineće ga dirati, a ljeti se i gol može preživjeti. A sve jeon, sinovče, tako smislio i naredio zbog čudnog starenjakoje ga je snašlo u posljednje dvije godine. Od pasa panaviše, prsa i što je u njima, želudac i glava kao da se pomlađuju, dobro jede i bistro misli, ali mu noge klecajuJ koraka im je sve. kjaćLAko „ovako nastave, jednog će





a zemlji biti brži od potjere... Tko brze noge ima, taje spasiti.

Matija se oprosti sa starcem. Nije baš potrčao ali nijehodao, pa stade brzo odmicati. I pored toga što ječao neka žuri tko može, neka njega ostave samog,ac se teška srca odvojio od prolaznika.

inovče, hoćeš li u Zadvarje? - doviknuo je zaMatijom. — Samo nas tvrdo Zadvarje može

braniti.Bože, blago ti se onomu tko se iz njeg brani, a teško tienomu tko ga osvaja. Ja sam i jedno i drugo kušao.

Neću, striče, u Zadvarje. Vrljić ide ispred mene i urvoj će prilici poručiti momu ocu da ode narološko

ezero i sa smreke skine mrtvog sina. Moram uTriljrije nego što ta vijest tamo stigne, da ispričam ocu

akoam pobjegao s križa.Nije našao oca, našao je pusto selo.Kako su sitne i smiješne međusobne zadjevice suse-a, dizanje pozdrava, izbjegavanje društva i ogovara-pred otvorenim vratima kojima vjetar maše i pred

ašenim mačkama, jedinim živim ostacima raspršenihišta...retraživao je i kuće obitelji s kojima su se njegovi

ničili, s kojima nisu razgovarali, s kojima su se karalikli. Da je ikoga od njih susreo, čak i one zatucanendiće koji su lani Grabovcima na sjenokoši zapalilino, prišao bi im i zamolio ih da mu kažu u kojem jevcu otišao njegov otac. Medu ljudima je teško, bili tiatelji ili neprijatelji, bez njih je ne samo nemogućeo i tjeskobno.

Ne naišavši ni na koga, izbio je na obalu Cetine,nuo preko mosta i, kad je bio na sredini, nizvodnoedao jato bijelih gusaka kako, zbijene, plove povoj vodi. Ne gaču, pa se doimlju kao priviđenje. Zaiku od mačaka, koje su od njega bježale ili u njegaašeno buljile staklenim očima, guske mirno plove neući za onog tko ih promatra. Zato su one u selune živjele. Jer, život zahvaćen strahom ne može sevati pravim životom. Ne zna se za koliko, ali z

koliko god bilo, makar za dlaku, strah je bliži umiranjunego životu.

Bezbrižno jato u plovidbi, njegova bjelina i mirnoća, podsjetili su ga na dužnost. Usput je iz neke jame sugašenim krečom izvadio poveći grumen, otrčao doočeve kovačnice i na čađavim vratima s vanjske strane

napisao da se vratio i da je živ.

Iz Trilja je krenuo Cetini nizvodno, kanjonom i klisu-rom, po usku putu za tovarne životinje, uvjeren da naove strane Mehmed-paša neće slati u četovanje svoje jedinice dok ne razori Sinj. U Čaporicama, iz kojih sužene, djeca, starci i stada pobjegli u planine, našao jenekoliko muškaraca kako, s jednom nogom u bijegu,čuvaju kuće i straže putove. Nahranili su ga, i s njima je prenoćio. Za oca mu nisu znali ništa reći, ali su mukazali da prijeđe na desnu obalu Cetine i ode u Bisko.Čuli su da se tamo skuplja vojska za pomoć opsjednutoj posadi Sinja, pa kako uza se nosi dvije puške, mogao bise i sam priključiti četama ili dati puške na zajamljudima koje dobro poznaje.

Za hlada, prije nego će ugrijati, prešao je rijekugazeći vodu na ustavima iznad mlina. Dok je pojeo ono prijesna kruha što mu ga u Čaporicama dadoše za popudbinu, i napio se vode iz lokve pune žaba, već je bio u Bisku. Tu mu, na pitanje gdje se vije barjak iskuplja vojska, odgovoriše, eno, u Ercegovcima kodcrkve svetog Ilije, na ledini zvanoj Mandekuša. Tamo je

bunar pun vode i hladovina ispod hrastova što rastu pokraj groblja.Idući preko polja i neplodnih čistina, na kojima ne

raste ništa granatije od čička, pod najvišim je hrastomugledao bijeli šator na čijem se vrhu vio snježni barjak sa crvenim križem u sredini. Oko njega bijaše još neko-liko šatora, skromnih i sasvim neuglednih, bez šara iukrasa, od običnog voštanog olatna, zelene boie kakvu





no pa na drugo koljeno, padao je odjednom na oba ilo mu je poletjelo naprijed. Da ne bi bradom udariool i sve na njemu porazbacao, prolio i porazbijao,pre se rukama o nešto mekano, slično jastuku, što je

pilli držao pod nogama. Letio je glavom pravo na, nadbiskup se pobojao da će tresnuti o dasku, pa je

maknuo da mu tintarnica, koja će prva vrcnuti, ne bia na skute i prolila crnilo po bijelom suknu.

Ouesti asini nulla sanno se non gli istruisci per a1 — rekao je Matijin pratilac nadbiskupu uz najpo-

niji smiješak koji su mu mogle istisnuti oči i usne.Na licu onih dvaju časnika pojavi se služben osmijeh,čen kao sve u njima i na njima. Da im krajevi mišjihca nisu poskočili naviše, ne bi se ni primijetilo da su

udostojali reagirati. Do jučer su to bili zgodni momcikomorskih plaćeničkih četa, koji su muštrali malo-jnu gradsku posadu i udvarali se djevojkama sred-g staleža. Sve je bilo kao u opereti dok Mehmed-paša

pregazi Prolog. Njihovo uozbiljenje počinje onogautka kad im pretpostavljeni narediše da budu Cupil-vojni savjetnici i zapovjednici četa koje će on priku- Njihovo ukočeno i pomalo smiješno držanje treba

umjeti: ono se redovno susreće kod ljudi kojimažbeni položaj daje određen značaj, primjerice da sučni, hrabri ili neporočni, a oni ništa od toga u sebi neaze. Međutim, kako bez tih osobina ne mogu ostatipoložaju, oni ih glume, na zaprepaštenje svoje oko-

i na svoje vlastite jade.Va, basta con gli scherzi!2 - rekao je Cupilli. - Sef enuto, figlio mio, di propria volonta sotto laandierarociata? - upita on Matiju, što je pratilac preveo:ita te jesi li ovamo došao od svoje volje ili te

kogod dovukao?Od svoje volje, ujače — rekao je Matija poslije

raće stanke, u kojoj je odvagnuo da li jevamo

Ova magarad ništa ne zna ako ih ne poučiš silom.Ala, dosta šale! . . . ^

doguran ili je svojevoljno došao. Pribran i u ovakvim prilikama, on je znao razlučiti svoju volju od nasiljačudnog pratioca, za koga je mislio da je malo šenuo pameću i više ga sažaljevao nego što se na njega ljutio.

- Ma kakav ti je on ujak, budalo!Matija se sjeti svoga učitelja Ivana Posilovića, koji bi

uvečer, poslije rada i samo preko zime, skupljao bistrijemomke, buduće domaćine, i učio ih čitati i pisati bosan-čicom, nešto malo vjeronauka, mnogo više uljudbe i poljodjelstva. Uz ostalo, govorio je i o oslovljavanjusvećenika. Istina je, govorio je on, da u Bosni nijezazorno svećenika zvati ujače, pa kako smo i mi izRame, u tom nazivu ne nalazimo ništa čudno, ali stra-nom uhu, koje za takvo oslovljavanje nije čulo, ono sedoima neuko i divlje. Zato »ujače« treba zamijeniti s»duhovni oče«.

Od svoje volje, oče! - ispravi se Matija misleći da je sada sve u redu.

Nu sad, oče! - zlurado će pratilac i bezvoljno prevede: - Ma, mormoro: di propria volonta.Costui forse nemeno sa qual'e Ja sua e quaie volonta altrui.1

Sa lui piu di cio che tu pensi. Figlio, bacio questacroce e nell' animo giura la fedelta. Felice ti siail combattere! Ed ora potete andarel 2

Matija je ispod šatora izišao zbunjen. Ako već prisežena vojničku vjernost, prisegu je htio da dade kao čovjek prisebna duha, koji točno zna što čini; i da je dadeodgovornim ljudima koji će je ozbiljno prihvatiti.

Ovako, na brzinu, kao da sve izgori, dao je najvećizavjet koji je dosad ikomu dao, i kojega se, bez obzirana pratiočevo ponašanje (ludu se čovjeku svaka neuzima ozbiljno), namjerava strogo pridržavati.

1 A, promrmljao je: od svoje volje. Taj možda i ne zna što je njegova volja a što tuđa.

2 Zna on više nego što ti misliš. Sinko, poljubi ovaj križ i uduši mu se zakuni na vjernost. Bilo ti sretno ratovanje! A sadmožete poći.









Naoko je Gliubauaz imao sve što mu je trebalo: trojka ga je priznavala za svog vođu; u logoru je bio jedini koga bi već prvog dana logorovanja svi upoznali; u očima starješina vrijedio je za boljeg od ostalih. Pa ipak je bio nezadovoljan: mrzio je sveoko sebe, pretpostavljene i sebi ravne, one koji su mu podilazili i one koji su mu se suprotstavljali. Da bi prikrio bezrazložnumržnju, smišljao je sve smionije šale koje su zbog drskosti davno prestale biti šale, a zbog mržnje koja ga je držala u stalnojnapetosti, dovodile su ga u sukob, gdje će tikve pucati. Svakomu drugom to bi se već dogodilo. Njemu nije, jer je stopu postopu osvajao pravo da svakoga nekažnjeno napastuje.

Da bi to postigao, imao je svoju strategiju i svoje trikove kao što ih ima svaki napasnik. U tom zanatu niti je u Splitu bio prviniti će biti posljednji, štoviše, sav mu je repertoar iz sredine od koje potječe, koja ima i vještijih tumača od Grimanija. Ako toštogod znači, a bit će da znači, ne radi se o misliocu koji će sijevnuti i utrnuti se, radi se o virtuozu starih melodija koje traju i

poslije njega, kao što su trajale i prije nego ih je on svirao.Prvih je nekoliko dana Zuanne Gliubauaz promatrao nove ljude i među njima birao prikladne za svoju prvu sprdnju, još

nesiguran, u strahu da ne nabasa na opora čovjeka pa da ga ovaj ne ošamari, čime bi zapečatio svoju sudbinu. Momcima se približavao oprezno, tobože im se povjeravao i tražio da mu se povjere, a jedno je oko držao na svojim drugovima, koji su seunaprijed smijali onomu što će im prirediti veliki meštar.

Izvježbanim njuhom nanjušio je da je Jakica Šimleša iz Bajagića za početak bolji od ikoga, neobično pričljiv, jedan od onihljudi koj ima je jezik mnogo brži od pameti. Kako mu je pamet kasnila nekoliko sati, koji dan, a često ne bi ni stigla, Gliubauazga je lako navlačio na tanak led, pa kad bi svom težinom ljosnuo na leđa, dosita se smijao njegovoj težnji da bude viđen i cijenjen,mudar i upućen. Na Šimleši je Gliubauaz stjecao glas nenijd mašjVOg zajebanja, bez ikakve opasnosti, jer je taj



mak, i ne dosjećajući se da ima šake, mislio da sečima može obraniti, a budući da mu je pamet izosta-, u svoju se govorljivost zapetljavao kao mače uđu.aman kad su svi, osim Zuannovih pajdaša, povjero-da je Šimleša kriv što ispada budala a da je njegov

givač samo nedužan šaljivdžija, Gliubauaz je prona-Dukića iz Košuta, do jučer pristojna i pristalamka, za koga je odnekuda doznao da noću pušta

da se, a i da mu se obdan u gaćama katkad dogodiva nezgoda. Ne mareći je li to posljedica straha,hlade ili mana preostala iz djetinjstva, Zuanne ga jeo na zub i momak je u nekoliko dana izgubio pamet.d bi Gliubauaz i njegovi drugovi prolazili poredmka iz Košuta, začepili bi nos, pitali ga gdje je tuina kad tako smrdi, i savjetovali mu da onu stvar eže uzicom kao otvor na vinskom mijehu, ako misli s

ma spavati u crkvenoj kući pokraj groblja. U dva serata pokušao usprotiviti, ali je uspio samo da sejuti i još više izbezumi. Zatim se obrati za pomoćim znancima, ali mu je oni uskratiše, držeći dakrenje poda se zaslužuje grdnju. Osami se, i dok biZuanne napadao, on bi spas nalazio u šutnji.

Ni Dukićev slučaj nije nikoga u četi posebice uzbudio,kad je Gliubauaz i među starim vojnicima i međudošlicama nastavio pronalaziti sve nove i nove bu-e, ovoga zbog urođene mane, onoga zbog nekogtupka, u momke se počeo uvlačiti strah da Gliubauaza njima ne zapazi nešto vrijedno sprdnje, da i oninog dana od nemoćnog bijesa ne propišaju krv. Jedniod njega bježali, a drugi su trčali za njim, smijali se

govim šalama, hvalili ga i darivali. Tako je, od tre-ka kad se u četu uvukao strah od poniženja i podije-e na ulizice i plašljivce, Gliubauaz, zajedno sa svoja

pratioca s kojima je sve počeo i bez kojih ne bi bioa postigao, postao gospodar duša i zavladao logo-

m. Drugarstvo se nije moglo razviti, jer je svatkoirao da nešto ozbiljno pred nekim kaže, bojeći se dazvaliti glupost, pa će taj ili tko^drugi dojaviti Gliu-

bauazu, a ovaj će ga za tu izreku, kao prase za rep, potezati po logoru i svrstati u hrpu budala, kojih je većčitav vod, s kojima se ne izruguju samo Gliubauaz injegove tri sjenke nego i svi oni koji su mu iz straha pristali biti sjenke. Zavladao je strah od iskrenosti, povjerenja i ozbiljnosti, zavladala je lažna veselost,

sprdnja i podbadanje puno dvosmislenosti. Najgore ješto se ispod zajebancije, kako je stanje duhova volionazivati Gliubauaz, krila mržnja i namjera da se stra-hom od poniženja zavlada ljudima.

Oni su se na Mandekusi pripremali da jednog dana,kad budu spremni, upadnu u Sinjsko polje, napadnuzasjedače s leđa i pomognu opsjednutoj posadi u gradu,ali ni svrha njihova dolaska pod barjak križa nije ostala pošteđena Gliubauazovih šala. Dapače, nju je s poseb-nim zadovoljstvom rušio. Šegačeći se, on je davao naznanje da se tu ne radi ni o kakvoj pomoći opsjednutomgradu, da će se grad obraniti ako se sam obrani, da se turadi o nečemu drugom, a o čemu - tada bi kažiprstom pritisnuo sljepoočnicu pokazujući gdje se skriva odgo-vor, ali on nije lud da bisere sipa pred svinje. Rekao bi:

- Vrag je politika.Iako mu nikada nisu mogli pogoditi kad misli ono što

govori, a kad govori ono što će poslije tvrditi da jemislio, ovdje nije dopuštao nedoumice. Svi su moraliznati da on ne zapaža samo smiješnu stranu ljudi, da nijesamo zabavljač već i mudar čovjek, da je on, poslužimose njegovim omiljenim izrazom, »kurbin sin« veći odsvih kurvinih sinova. U njega je ključ za misterij što serađa na Mandekusi pokraj bijelog šatora iz koga pismalete u svijet, a tko tim misterijem vlada, tko vidi što

donosi sutrašnji dan, pa još ako ga se zbog nečega boje,taj može reći da je gospodar nad ljudima.Tako je to išlo sve do trenutka kad je Joško Ozidžija

pred mnogima rekao da se ne bi smjelo dopustiti onojčetvorici »kurbinih sinova«, osobito »kurbinu sinu nadkurbinim sinovima«, da ih vodaju za nos i pretvaraju u budale. .- Našlo se doušnika koii Gliubauazu iavišeOzidžiiinu







,k ,„







e je Gliubauaz dovlačio pred nadbiskupa kao stoku.pilli je u Matiji prepoznao ono što u Splitu zovuudar Morlak«, rijedak ali opasan uzorak, jer ga »ludirlaci« drže dostojnim poštovanja i slijede kao poganiča. On pohvali Matijinu odanost vjeri i obeća ukoritiubauaza, »koji je požrtvovan vjernik, ali je katkad

tašan«.Lozovina, čiju je naklonost Matija stekao otprve,moći će mu da istraži tko su Gliubauaz i njegovoštvo.mena »kurbinih sinova« upućivala su da bi mogla bitianska, ili da su doseljenici s apeninskog kopna ka-bi mogao biti Confusione Silvestrino i Ottavianoaretti, ili da potječu od mletačkog plemstva čiji

padnici služe kao vojne i civilne starješine po primor-m gradićima, kakvi su možda Norberto Morosini,dinando Benzon, a djelomično i glasoviti Zuanneubauaz zvan Grimani. Tim prividom oni su se uoru obilato koristili dajući svagda znati da nisu istoi momci koji su došli iz Cetine i zagorskih sela, da supredstavnici posebne pasmine u kojoj je civilizacija

eko uznapredovala, a kršćanska misao doživjela sa-enu čistoću.Začudo, »kurbini sinovi«, koji su se tim nazivom

osili i nadmetali se tko je veći »kurbin sin«, krili suzmija noge da su doista bili porod sluškinja koje su

ele sa svojim gospodarima, seljanki koje su legleznak poslije obećanog vjenčanja što se nije obistinilo,ošanki koje je na žalu prevarila topla noć irnarskih žena koje su, ljubeći se u nevrijeme, pogri-le u brojanju dana kad je muž otplovio i kad bi se "

o vratiti, te bi mogle s ljubavnikom bez opasnostiudnjeti i kad ne bi smjele.Najčešće su ih nalazili gole, još mokre od porođaja,prozorčiću nahodišta, o ponoći, kad samo mačke itke noćobdije kruže ulicama. Nerijetko, su ih nalazilikućnom pragu pravih ili potvorenih očeva, u odvom kanalima, u perivoju, na žalu i pokraj puta. Uodištu su im svećenici i kumovi, odreda dojilje,}...................................................................................

podvornici, nadijevali imena i unosili ih u knjige rođe-nih. Nije bilo zabranjeno, štoviše, preporučivalo se, bezikakve aluzije na očinstvo, da se nahočadi daju imena i prezimena gradskih kapetana, pokrajinskih i gradskihnamjesnika, generala i admirala koji su se proslavili u bitkama ili diplomaciji, a sve radi toga da se i na taj

način umnoži slava vodećeg staleža u državi.Kad bi odrasli, postali najamni poljodjelci, zanatlije,mornari, nosači, potucala, ribari, prosjaci i ostali jad i bijeda, ime je, u sredini koja je znala za običaje nakrstitkama, postajalo trajno obilježje tko su i čiji su.Kako ćeš pogriješiti tko je, ako čuješ da jedan Benzoncijepa Tartagliama drva, a jedan Morosini prodaje sr-dele ispod cijene. Te poslove ni Benzoni ni Morosini,slavno mletačko plemstvo, nisu nikad obavljali u Splitu, pa čak ni njihova kopilad.

Ali, kumovi su se na krštenju znali i našaliti. Iz šale jenastalo prezime Silvestrina Confusione (Zbrka), koji jeu nahodište, prije nego će ga poškropiti svetom vodom,morao napraviti velik nered. A Ottaviano Amarettimora da se kumovina učinio po nečemu gorak kad su ganazvali Gorki.

Ponekad bi se kumovi, rjeđe svećenik, tko zna da li dase narugaju ili iz patriotskih nagnuća, dosjetili da sedijete prozove po kojoj hrvatskoj riječi. Tako je nastalo prezime najvećeg među »kurbinim sinovima«. Njega susmetlari našli jednog kišnog svibanjskog jutra na otvorukanala u koji se slijevala voda s tržnice donoseći sobomotpatke lišća, kore s povrća, zemlju, špice i koštice. Našlisu ga usred mulja. Malo je trebalo, svega nekoliko pedalj a, da se stropošta u kanalizaciju, odakle nikada ne

bi izišao. Da se ovjekovječi zasluga gliba što je jednaduša ostala živa, a druga, koja ga je napustila, spasi odgrijeha, kumovi mu nadjenuše prezime Glibavac, kojesvećenik ublaži zabilježivši ga kao Gliubauaza, što sečitalo kao Ljubavac, pa umjesto porod gliba dijete postade porod preljuba. On sam, Zuanne, tomu pridodaGrimani kad je bio već odrastao momak, svjestan da mu je glib (Jpdpše ..darpvap Život, a]j,jpduzsp pravo da se



naziva prezimenom nekog plemića. Kako je upravo tih godina na glas došao jedan admiral iz porodice Grimani, prozvao se Grimanitvrdeći da to prezime zaslužuje, jer što je admiral Grimani u floti oko Kandije, to je on nad ribarskim brodicama u poljudskoj lučici,zapovjednik koji se mora slušati. Nešto da mu udovolje, nešto da mu se narugaju, ljudi su ga tako i zvali, to prije što mu je to plemstvo po rođenju pripadalo. Htio je da se tako zove, pa neka se zove! Da mu se udovolji, a i stoga što je Glibavac teško pisatikao Gliubauaz, i u ovom štivu javljat će se odsad pod imenom Grimani. Čudno je što su se i Grimani i Morosini i Amaretti dičiliimenom »kurbinih sinova«, koje je približno točno označavalo porijeklo što su ga pažljivo krili. Ali, za njih naziv »kurbini sinovi«

nije prokazivao kako su došli na svijet, već - stupanj snalažljivosti u životu. Mali »kurbin sin« je onaj koji u životu jedva sastavljakraj s krajem, a veliki je »kurbin sin« onaj što sve mota oko prsta, kome je život ples i pjesma i na koga se odnosi izreka: drugi zasrećom idu, a za njim sreća hoda. To je onaj koji lako vara, a prevare mu nitko ne otkriva. Kad ih gospoda žele porijeklom osloviti,ne nazivaju ih »kurbinim sinovima«, nego »mulom«, kao da bi čovjek mogao biti sin majke kobile i oca magarca. »Mulo« je krvavirez kojim gospoda zidaju zid između sebe i njih, a »kurbini sinovi« su svrdlo kojim se taj zid buši.

Nakon takvih rezova, koji su se u svim oblicima života susretali svakog dana, moglo se očekivati da će Grimani i njemu slični promijeniti pasju ćud ulagivanja gospodaru i lajanja na okolinu. Ali, umjesto da zapazi sličnost Glibavca s Grabovcima, jer jesvejedno da li ti je porijeklo od graba u planini ili od gliba u gradskoj kanalizaciji, on je uporno, potican nagradama, tražio međunjima razlike, i bio spreman udružiti se i sa crnim đavlom samo ako je protiv Hrvata. Pa da su barem nagrade bile velike, nego jadi mizerija, koji groš, koji real, toliko da se ispuni jednodnevna mudrost da je najvažnije lokati, žderati i pritiskati!

Sitno profiterstvo i prezir prema Hrvatima bilo je ^









mu visokog časnika, obrnuše konje i poredaše se okoga ukrug, u nakani da, oblijećući ga, smanje razmak ad mu budu dovoljno blizu, odjednom bace tkolje, tko palu, tko džilit. Unakrst bačeno oružje nećeustiti Nakiću da umakne. Ne pogodi li ga njih pet,odit će ga ostalih deset. Nakić je uzalud pokušavao

hati iz kruga. Kud god bi krenuo preko ledine kojomojahao, krug bi se zbio i mogao je samo konjem na

nja, prsima na prsi. A tamo gdje je krug bio prorije-, u pravcu neprijateljeva odstupanja, ispriječila se

uga s vrbovim grmljem koju konj nije mogao presko- Uto netko viknu:Amo se, junaci, pogibe nam serdar!

ravnata močvarna zemlja pod kopitama dvadesetak ja zatutnjala je kao bačva. Neprijatelj se razbježao,ored Nakića projaha onaj što je zazvao pomoć,rdijan visovačkog samostana.

Matija, hvataj koplje! I čvrsto ga drži! - rekao je.

Kad su momci u logoru na Mandekuši čuli što jekić rekao zapovjedniku kopnene vojske, njegove suči osjetili kao svoje i poistovjetili se sa serdarom,možda i nije bio tako odlučan pred Sopeom. Ali, što

od i kako god na Roškom slapu rekao, Nakić je išaoneprijatelja i u općem mrtvilu bio jedini koji je Sinjumogao. A onda je tu bila i ta zgoda s povikom »Amojunaci«! Možda je preuveličana, možda je, šireći seusta do usta, i uljepšana.

Ali, kad bi momci čuli »Amo se, junaci«, nekakvi biarci potekli njihovim žilama, u glavi im se mutilo, asuzile. Tko zna što je to bilo. Bilo je nešto ugodno, a

se zamišljaš serdarom, pa gledaš kako svoji svomešavaju život, i ako si onaj što viče i postaješ trubahonska, i ako si onaj što u galopu jaše ledinomivljući se tom glasu.

Ej, Prdilo - zazvao je Grimani Jurišu iz Cvrljeva -anjaš li pjesme o budalastom Nakiću? Serdar, možeeti kao miš u pamuku, a on digao glavu: ja ću sam.ne zna koii mu magarac glavu nosi. ___, _

Matija, pusti da mu kosti prebijem - molio jeOzidžija. Nemoj još zasad - odgovori mu Grabovac.A kada će? - naruga se Grimani.Ako itko, ti ćeš to znati - reče Grabovac.

Sve do jučer teklič bi silazio s Visoke, gdje je postav-ljena straža s dalekozorom, i donosio vijesti, jednu crnjuod druge. Najprije bi otišao nadbiskupu pod šator, prednjim se ispričao ili mu dao pismene zabilješke izviđača, pa bi se tek onda pojavio među vojnicima. Dok bi primao hranu za sebe i za izvidnicu u planini, dok biužinao, odgovarao je na pitanja što se s Visoke vidi. Naupit što misli hoće li se Sinj održati, pogledao bi unebesa, čime bi kazao da sudbina branilaca nije samo u

njihovim rukama.Sve do jučer slušali su kako je serasker Mehmed-- paša, čim je svoj logor iz Hana premjestio gradu na trimilje i koševima punim zemlje zaštitio svoje tobdžije,otpočeo tući grad po kamenju na kojemu stoje zidovi, unadi da će se temeljne stijene urušiti i otvoriti put pješacima. Bijući neprestance grad zrnima od dvjesta itrista librica, prvi je dan uzgred poharao kuće na sjever-nom i južnom obronku Borićevca. Bile su odreda male itrošne, većinom od pletera i oblica, sa slamnatim kro-vom. Od prvog bi se udarca rasule, a gorjele su kratko jer namještaj nije bio bogat, spremište oskudno, a slamau krovu i šiblje u zidu suho. Buknule bi kao da će čitav

dan plamtjeti, a dok bi dlanom o dlan udario, vatra segasila i na brijegu ostajala crna mrlja. Podgrađe jenestajalo bez veličanstvenog treska i orljave, onako kaokad dokon čovjek razara mravinjak što mu stoji na putu,ali mu ne priječi da prođe.

Sve do jučer slušali su kako topovski pogoci, makoliko librica težili, novoj crkvi na ledini ispod Kamičkane mogu naškoditi ako lupaiu DO nienim debelim zido-









izvuče iz planine. Hvala mu što je i toliko pomogao. On je sa starcem došao iz ovog pravca otkuda potjera dolazi, a starac ga je ovdje ostavio i sgrupom otišao ovim putem prema sjeveru. Više nema što reći.

Ljudi, ima li tko vode? Nema - naređuje Grimani, dok sve ne istreseš.Rekao je što je imao reći - reče Grabovac i pružiZuniću svoj mijeh s vodom.Pretjeruješ - reče Grimani. Ništa ja ne pretjerujem. Moj je Bog rekao: akoneprijatelj tvoj ogladni, nahrani ga; ako ožedni, napojiga. Samo se po sebi razumije da njegovo društvo nemavode kad njega na rastanku nisu napojili, i da ćemo ihnaći tamo gdje neka voda teče ili se lokvi. Samo kad bismo našli nekoga da nam kaže gdje su ovdje izvori i bunari. Naći ćemo - rekao je Morosini.U nastavku potjere Grimani se odrekao suradnje dvojice drugova. Zadužio je Amarettija i Morosinija da sjede ispod zida, čuvaju Šain-agu i Zunića,

čekaju njegov povratak i zarobe svakoga tko naiđe tim putem.

10

Gljev, polja i šume oko njega, bijahu pusti, narod se još nije vratio iz zbjega. Nije bilo nikoga da im kaže gdje su izvori i bunari. Kad su pred bunjom u jednoj njivi ugledali starca prošarana suncem i s jenkama, jer je sjedio ispod oskoruše, učini im se da bi to mogao biti čovjek koji se tu skriva, ali ihrpa stare odjeće i pokrivača koje su iz bunje iznijeli da se prozrače. Kad ga zovnuše, on im ne odgovori, već četveronoške pobježe kroz niska bunjinavrata. Teško su ga izmamili da iziđe pred njih, a kad se pojavio žmireći poluslijepim očima, poželio je sreću »Alahovim sinovima«. Gimani je zamahnuoda mu zaušnicom plati »Alahove sinove«, ali se Ozidžija našao u blizini i uhvatio ga za ruku, odgurnuo u stranu i sam poveo razgovor sa starcem.



Dide, ničega se ti ne boj, mi smo naši. Ja sam izTurjaka. Nego ti nama kaži gdje u Gljevu ima vode?Bog ti pomogao, sinko! A, iz Turjaka si. Neka si mizdrav, pa čiji god da bio i otkuda god da jesi. A vode,kažeš? Sinko, nje u ovo doba malo gdje ima. Ali, pomom računu, moralo bi je biti u bunariću poviše Jag-njića kuća. Pa onda, može biti da štogod nađete u lokvikod Smoljinih staja, koju zovu Velika kruška, jer u njojraste kruškino drvo. Našli biste je i u čatrnji ispodPrešla, ali je to, djeco, daleko, preko dva brda. Gdje je

bilo, gdje ne bilo, u Studencu kod crkve svetog Jere naćićete je pa koliko nađete, tamo nikada ne presuši.I što sad? Dok bi obišli sve te njegove lokve, zašlo bi sunce, a po mraku ne možemo.Što hoćeš? Čovjek ti je rekao gdje sve vode ima, ati odluči na koju ćeš stranu.Odlučiše da pođu crkvi na Studenac. Crkva se vidjela, prema njoj je vodio put kojim su i do sada išli. Ako su dovde, idući tim putem, bili bjeguncima

na tragu, možda im budu i odavde.Voda u Studencu izvirala je iz tupine, polako, kao da se tupina znoji. Čini se da je vodonosni sloj i otkriven kad su ljudi primijetili da se na tom

mjestu zemlja podlijeva i kad nema kiša, pa su prionuli da lopatama odgrnu ilovaču i dođu do izdašnije vodene žile. Jer, kad se pogleda uokrugStudenca, vide se hrpe šljake koja je izvučena dok su vrelo otkrivali. Naišavši na tvrdu tupinu ukliještenu među dvije stijene, ljudi su zastali obeshrabreni i pod kapi podmetnuli tri kamenice u koje se slijevalo sve što kapne iz suhe planine. Zimi, u proljeće i u jesen vode je bilo u izobilju, a ljeti si trebao poraniti ako si mislio od noćnog dotoka naliti mijeh ili, ako si zakasnio pa došao s mnogima, čekati kraj vrela sat-dva dok voda ne do teče i dok nedođeš na red.

Oko vrela, po hrpama ilovače i škriljevca, rasle su kupine čiji su grmovi viši od onih što rastu na goleti. Sasvim zaklanjaju Studenac s južne i zapadnestrane, stoga se čini da leži u rupi dubljoj od one u kojoj se



..liU ulid,



jedan prolaz i izbija na ledinicu obraslu barskom travom, niskom jer su je gazile noge vodonoša i grizli zubi njihovih tovarnih životinja.Kad u toj rupi nema ljudi, a to se ljeti rijetko događa, na pojilo po danu slijeću ptice, a noću se došulja sve što je žedno, i što hoda i što

plazi. Gledajući kako Grimani srlja prema Studencu, kao da njegovu pohlepu za plijenom mora poštivati i onaj koga će zarobiti,Grabovac je viknuo, sjetivši se ptica s Prološkog jezera, i radi družine i radi njega:

- Stanimo! Tamo nekog ima.Ozidžija i svi momci zastadoše. Samo Grimani, Con-fusione, časnik i alfijeri ne poslušaše. Kad su se odmakli i osamili, pa im postade

nelagodno, stadoše i oni, a Grimani upita kako zna da tamo nekog ima.Pogledaj - reče Grabovac i pokaza na jato pticakoje su kružile nad Studencem.Pa što?Ti, pa to da ne znaš! Njih osamnaest bjegunaca, ni četa da ima četovođu, ni prisebni ljudi da se zrelo ponašaju - bilo je tu izgubljenih izvidnika,

zaostalih stražara, nekoliko zabu-šanata, tri pijanca i više oboljelih od srdobolje. Nitko nikoga nije poznavao prije ovoga bijega odHana do Studenca, pa su jedan prema drugomu bili nepovjerljivi i osorni. Putovali su i obezglavljeni i bezglavo, ne mareći za drugarstvo,dogovor, zajednički oprez i slogu, misleći da se trenutno spašavaju s društvom, ali, dođe li do gustog, da se mogu spašavati i bez njega.Stoga se nitko ne sjeti da nad Studencem postave stražu, kad se sa tri konja natiskaše u jamu, odlučni da se tu odmaraju i čekaju dok im znojna stijena ne napuni mjehove i ne nakvasi grla. A da se stražarenja tkogod i sjetio, nitko ga ne bi poslušao da stane na stražu.Jer, čovjek koji životari u zajednici s mišlju da se sam spašava dok se ona topi, nije spreman ni prstom maknuti kad je treba štititi, pate zajednice i ne propadaju što bi morale propasti, već što su njihovi članovi uvjereni da im nema





tko za vrijeme vojne dopadne ropstva, ima se izdvojiti onoliko koliko će biti dovoljno za njegov otkup; ako tko izgubi konja i oružje bez svoje krivnje,izdvaja se toliko da mu se podmiri šteta. Onaj dio plijena što ostaje poslije izdvajanja za državu i oštećene, dijeli se tako da svakom vojniku

pripadne jedan dio, podčasnicima kao za dva vojnika a časnicima kao za četiri. Tako piše u zakonu i toga se mora pridržavati svaki vojnik i svakistarješina, bilo mu krivo ili pravo. Po ovoj zakonskoj odredbi, tumačio je Grimani, časnik je sastavio prijedlog raspodjele o kojemu se ne možeraspravljati, a tko bude rovario protiv njega ili se drzne usprotiviti, postaje slučaj za državnu inkviziciju.

Na ime državne polovice odvaja se dvanaest najsnažnijih robova, što je u skladu s dodatnim uputama o podjeli ratne dobiti, koje kažu da državnidio, kad je god to moguće, bude u robovima, jer su prijeko potrebni za popunu gubitaka na galijama, kojih, i pored mnoštva zločinaca što se

prikivaju za veslačke klupe, nikad dosta, pa je u ratu teže sastaviti uhranjenu i snažnu veslačku ekipu nego s navoza u more porinuti novu galiju.Dok se robovi dodijeljeni državi ne mogu otkupljivati, pa ma koliku svotu za otkup ponudila njihova rodbina, dotle se robovi što će pripasti

privatnim licima mogu nuditi i rodbini i njihovoj državi da ih otkupi, a mogu se, ako imaju vjerodostojna jamca, i sami poslati u svoju zemlju daisprose otkupninu. Ali, dopunska uredba kaže i to da bi bilo poželjno da vlasnici tih robova, iz rodoljubivih pobuda, robove prije prodaju na galijunego ih daju na otkup, ako taj otkup nije znatno veći od cijene koja se daje za jednog galeota. Štoviše, država ne ostaje samo kod preporuke, ona

poreznim olakšicama potiče vlasnika roba da ga proda njoj, a povisivanjem poreznih nameta sprečava ga da jeftino i olako daje na otkup. Zato se preostali robovi dodjeljuju onim ljudima koji će htjeti i znati postupati prema željama države, i preča će im biti zajednička stvar nego vlastita dobit.









ftUmre neki gulikoža i crkva ne dopusti njegovoj rod-

i da ga sahrane u groblju.Župnik te crkve držao je za osobne potrebe magarcai mu je nosao knjige i misno ruho. Kako je togarcu bio jedini posao, od svih putova poznavao je

mo onaj što vodi od župnikove kuće do crkve. Dove ga je gospodar morao pred sobom goniti jer je,svako magare, bio lijen i nerado je išao na posao, a

crkve je na svoje jasle znao doći sam.Župnik i pokojnikova rodbina prepirali su se pred garcem, pa to navede jednog od rođaka na prijedlog spor riješi dugouhi, on je ovdje jedini nevin, njemupokojnik nije zamjerio kao župniku kad mu nije htiotiti neki zalog, niti ga je zadužio kao što je zadužioj rod ostavivši im svakomu ponešto od velikog tka. Župnik pristane na magareći sud jer se uplašio

govora da je u ovom slučaju previše osoban, da jeustio u groblje sahraniti i veće lihvare od ovoga, aaci jer su se nadali da će magarac, kad na njeg ovare mrtvaca, krenuti istim putem kao i uvijek:no župnikovoj kući iza koje je bilo groblje.li, magarac, na opće zaprepaštenje, s mrtvacem nama ne krenu prema župnom dvoru, nego lipovim

oredom iziđe iz grada i zaustavi se na brijegu, gdje surazapeta vješala na kojima su javno vješali zločincehranjivali ih podno brijega, u dolini s debelom

ačom. Tu se zgrbi, zareve i ritne zbacivši sa sebe ivaca i samar i pobježe kao da mu je netko konjskehe bacio pod rep, pa gulikožu prema magarčevojsudi sahrane tamo gdje i spada.

Mazzocco je bio rodom iz Soresina kraj Cremone,e je probio uši svima u Sinju hvaleći svoje rodno seloavni grad pokrajine u svakoj zgodi kad bi odlučio

unuti na ovaj život ovdje, ove ljude, njihove navade iav.U miru su mu lopovi donosili ukradene predmete iku, sigurni da će im platiti koliko se pogode i da ihe odati, a u ratu bi nostaian trtrnvac. štn s

Jao.-..,

punom novca ide na repu vojske i odmah, netom se

plijen podijeli a vlasnici još ne znaju vrijednostdobitka, kupuje od vojnika što bi mu se učinilo probitačno, nikada sve odreda i nikada pod svakucijenu...

Ima li u momaka štogod lijepa za prodati, pitao jena lošem hrvatskom jeziku, koji je bolje ne navoditi.

Za njega ništa, rekao je Ozidžija, i upitao ga kakvo je mito dao Mehmed-paši kad je on jedino njegovukuću poštedio rušenja.

Nikakvo, ako će mu se vjerovati. Sreća je takohtjela da je njegovu kuću, koja ima kameni krov pa gasačma karteča ne može prošišati kao slamnati,odabrao alajbeg arnautskog alaja za svoje sjedište.

Ima li Ermenegildo spremljen novac koji će ponijeti na onaj svijet i pokušati potplatiti ključararajskih vrata, gdje mu bez masna podmaza neće datini priviriti, pitao ga je Ozidžija, dajuću mu znati dasve može kad je mogao u Mehmed-paše kupiti poštedu svoje kuće.

Nema sav novac koji bi trebao imati. Tamo je,momče, sve na visokoj nozi, pa je i mito veliko. Ipak,njega ne brine kako će novce skupiti i hoće li se suci iključari na nebu dati potkupiti, nego kako će na onajsvijet prebaciti tolik novac. Raspitivao se kodsvjetovnih i crkvenih lica zna li tko adresu koje

banke na onom svijetu, ili bar ispostave neke odzemaljskih banaka. Ali nitko o tomu ne zna ništa. Onsam ne može vjerovati da jedna banka, kakva jeBanka svetog Jurja u Genovi, ima svoju ispostavu uCarigradu, u gnijezdu razvrata, a nema je nakršćanskom nebu.

Koliko tražiš za ovog roba? - upita MazzoccoOzidžiju. Ovaj to ne shvati kao ozbiljnu ponudu.Mislio je, taj nastavlja svoju jezičavu sprdnju.Bi li ti kupio?Bi, ako se pogodimo. Mali, kako ti je ime? - obrati

se Šain-agi na koga se ponuda odnosila. Ne prodam li ga na galiju, dvadeset reala moramdati državi. To da računaš, a od ostaloga da vidimštonudiš - reče Ozidžija.







da se opet vrate na svoje. Šimunu Grabovcu, drugomgospodaru Grabovčeva doma u Trilju, ta šutnja nije biladraga. Još hajde-de da znade kako Zulalija više nema,ali ako su živi, volio bi da su od njega tražili pomirenje. Ion i njegov otac stalno su pri sebi imali nešto novca,spremni da ga uruče Zulalijama na prvu mirovnu po-nudu.

Godine su prolazile, oca je sahranio, oženio se, izro-dio tri sina, primiče se kraj, a Šimuna i dalje pritišćeosjećaj da je još na putu, da nije stigao kamo je krenuo.Takvo je osjećanje bilo teško podnositi i kad je vladaomir, a kad je zaratilo, postade neizdržljivo. Zato je iobolio.

A kuća Saliha Zulalije, u kojoj je Šimun bolovao,imala je turobno pročelje okrenuto putu i rijeci. Širokaa nisko nadsvodena vrata, kroz koja je u unutrašnjedvorište mogla proći zaprega, iznad njih dva prozorčićas kamenim pragovima i željeznim šipkama, krupno neo-tesano kamenje oblijepljeno krečom - to je bilo sve.Zimi izvan dosega sunca, ljeti u hladu jablanova, kraj

prasne ceste i rijeke od koje zapuhuje vlaga, za sušnihvremena pročelje je imalo sivu boju plijesni, a kad sukiše i debele rose, s jeseni i proljeća, pa lišajevi pokamenju ozelene, pročelje postane nešto pitomije. Pri-zemni dio stojne kuće ni do ulice ni do dvorišta nijeimao prozore. Nizak i vlažan, nije služio za stanovanje,

pa je u jednoj polovici bila konoba i ostava, a u drugojspremište alata, ugljena i željeza. Za oba dijela ulaz je

bio zajednički, sa dvorišne strane. Na njemu su vrata od

borovine sa zakovicama i zasunima kao u tvrdavskih.U dio prizemlja gdje se čuvao ugljen, Grabovci susmjestili Mesuda Zunića. Tako je prvi put otkako oni utoj kući stanuju, prizemlje poslužilo kao tamnica, ali,kako je građena, gotovo je nevjerojatno da bivšimgospodarima za tu svrhu nije služila i više puta. Odnaramaka slame i nešto posteljine Zunić je sam sebinamjestio ležaj na ugljenu jer je bio suh. Po slami je

prostro ono isto sukno u koje su Vrljić i Mati ja zamota-vali puške, a za pokrivač mu je poslužio više nego

pohaban sukanac kojim su nekad na oranju i na putova-nju prekrivani znojni konji. Noću je u prostoriji bilotamno kao u rogu, a danju je kroz šuplju vrž na borovimvratima u mlazu upadalo svjetlo i otvor je nalikovao naveliko volovsko oko koje, izlijevajući snop zraka, gleda i

pazi na zatvorenika.Sutradan posjetio ga je »likar« Jure. S usijanim ko-

madom željeza nalik na lemilo nekoliko je puta prišao blizu rani. Rana se zamastila od stopljene sukrvice ignoja, gorjela je od vrućine željeza iznad sebe, ali nijezacvrčala, jer se usijano željezo nije dotaklo ni ranjenog

ni zdravog tkiva. Njega je oblio mrtvački znoj, ali nijevriskao, jer je obećao da će liječenje otrpjeti, i otrpio ga je. Na rastaljenu ranu »likar« je stavio žumanjak jajetarazmućen u maslinovu ulju, koje je prethodno dobrozasolio. Melem je ovio lanenom krpom i posavjetovaoZunića da prvih pet dana što manje hoda.

Pobrinuo se i za njegovu srdobolju. Matiji je naložioda ispod hambara, po policama ili na tavanu, gdje ih višeima, nakupi mišjih brabonjaka i saspe u lonac pun vode.

Neka tomu doda pregršt pljeve od ošuljana ječma i kuhadva sata na tihoj vatri. Potom će tekućinu procijeditikroz rijetku krpu i dati Zuniću da pije po tri lončića nadan, najbolje poslije jela. Protumačio je da mišji izmetima zdrava isparenja i liječi sve bolesti crijeva.

Da li ljekarije, gospodareva briga o njegovu životu ilinada da bi jednom ipak mogao izići u dan što u njegovutamnicu gleda kroz borovu srčiku, nikad se neće znatikoje od toga troga pojedinačno, ili koje najviše, učini dase Zuniću ponovo povrati zdravlje. To zdravlje nije bilanikakva bujica, nikakva silina. On je bio i ostat će onošto je Grimani rekao: skakavac sličan čovjeku. U nj seživot vraćao u ruhu prijaznosti, nekog brižnog veselja i uvolji za razgovor i beskrajnu poslušnost. Matija se uza njzadržavao i dok bi ga hranio i kad ne bi imao što raditiu kovačnici. Nepotrebno i nerazumljivo zbližavanjeroba i gospodara išlo bi i brže da iznad njih, na katu, nije

bolovao Šimun Grabovac.

II





ovca. Ako sada nitko ne ide, neka mi javi kad će ići. Ii mu o čemu se radi. Reci: »Fra Pavle, što god tiao, znaj da ćaća ne želi da se po Rami priča: u Triljud Grabovaca u ropstvu umire naš čovjek.«Ćaća - rekao je Mati ja kad se vratio iz Sinja - fraPavle kaže da od naših sada u Ramu nitko živ glavu

emije pomoliti. Ali on čuje da trgovcu Mazzoccuolazitac Sain-age Mandića otkupiti sina. Sastat će seodranične kule na Bilom Brigu, pa bi se, kaže, po Šain-giismo moglo poslati.

Eto tebe, eto njega, imate vremena, on neka goori, ti sastavljaj.U pismu su Matijina objašnjenja o otkupu, a sviasi i sve što nosi osjećanje potječe od Mesuda.)

Moj jarane, Sulejmane, pokaži se, ne krij lice, izbaviiz tamnice!

Veledragi pozdrav od mene, Mesuda Zunića, sužnjaoljnoga, mom dragom pobratimu Sulejman-begupčiću. Dajem ti znati da sam dopao velike nevolje.obi me jedna mletačka četa i pri podjeli plijena dadeMatiji Grabovcu i njegovoj družini, a oni me zatvo-u kletu tamnicu bez sunca i mjeseca. I ranjen sam i

estan bio, i još sam, i nitko ne zna da li ću ikad sasvimraviti. A ozdravim li ili ne ozdravim, Grabovci meju prodati vladi za galeota. Državi će dati porez od et reaia, a oni će dobiti oko dvadeset, jer mornarica u

u i slabašna roba plaća najmanje trideset zlatnika. Ame daju na otkup, Grabovci moraju državi platitideset reaia. Zato je uvijek cijena roba dvaput većaotkupu nego na tržnici galeota. Vlast od otkupamlje veći porez da bi spriječila odljev robova, što bićalo silu turske a umanjilo silu mletačke države.užnju je kao sužnju, u mraku i na posnoj hrani, ali,ko ih ide kao privremenih gospodara, Grabovci suri sa mnom, liječe me i ne drže strogo, kao što drugiove čuvaju. Ucijenili su me sa trideset reaia, tolikoporez plate i da pokriju svoje troškove, a sedam reaiamili bi u darovima, vuni, mesu, brašnu. Nije mnogo

spram cijene drugih robova, ali za mene siromaha to jenedostižan novac.

Gledao sam ne bi li se našao tkogod da jamči za me. I u ovoj tuđinskoj zemlji ne nade se nitko da uzme na seokove kojima sam okovan, a ja da, kao što drugi sužnjirade, odem u svoj kraj i da prosim od ulice do ulice, od

odžaka do odžaka, pa da isprosim kleti otkup za svojuubogu dušu i grešno tijelo. A da nekoga iz Rame zovemda tamnuje dok ja budem nosio prosjačku torbu, niti znam koga bih zvao, niti bi se našao tko bi na to pristao.

I nema kud ni kamo nego da se na jarana svogaobratim, na tebe, Sulejmane.

A sada te molim, moj brate i moj pobratime, jer sebraća i junaci u nevolji poznaju, da me preporučiš ajanima, buljukbašama, kapetanima i ostalim čelebi- jama na krajini. Ako vam Bog da, pa uhvatite sužnja izCetine, da ga date za moju zamjenu. Ako ti ga vojska nehtjedne dati, ti ga za svoje pare kupi i pošalji ovamovijest tko je, otkuda je, pa da se mijenjamo. Ako u tomuuspiješ, mnogo si uspio, jer kad se o zamjeni radi,država odustaje od poreza, pa otkup dođe upola manji.

Ako roba naći ne možeš, a novaca sam nemaš, molione koji imaju u Kopčićima i u Prozoru da ti uzajme. Kad se vratim, sluga ću biti onomu tko je dao prilog zamoj otkup, prodat ću sve svoje, ali ću se i tebi i njimaodužiti.

Pozdravi babu svoga Rezul-bega, svog brata Hasana i svukoliku čeljad svoje poštovane kuće.

Moj jarane, Sulejmane, vodi brigu za me! Ne vodi je samo za se. Mislim, Suljo, na se.

15

Matija je dobio podsjetnicu od ureda za otkup robovai u njoj obavezu da javi je li Mesuda Zunića dao naotkup ili će ga voditi na makarsku tržnicu. U makarskuće luku, pisao je ured, petnaestog studenog uplovitigalije, 4Qvesti novac i kupce koji će pokupovati sve



obljenike, strpati ih na lađe, odvesti u rogozničkuu gdje brodovi zimuju, i tu ih učiti veslanju, da bi uljeće mogli isploviti na pučinu i upustiti se u bitke sremenom i neprijateljem. Nitko Matiju, ni uredm podsjetnicom, ne požuruje, može on prijaviti daob otkupljen od rodbine i dan uoči kupoprodaje u

karskoj, ma i nekoliko minuta prije tog čina, ali se neje dogoditi da rob nakon tog čina ne bude prodan naiju niti bude otkupljen. Potrebe za galeotima suike, pa je dužd izdao novu naredbu kao dopunuoj: samo se muškim robom može platiti državi dio u

nom plijenu; tek ako je u plijenu samo stoka, stvari,e i djeca, državni se dio može plaćati drugim-platež-

m sredstvima; a svako izigravanje propisa u vezi sovima treba kažnjavati samo jednom kaznom - da seje na galiju krivac za izgubljenog roba.Nije ovo trebalo mojoj kući - rekao je Šimun

abovac.Kad su se cijepala drva za zimu, vrata Zunićevemnice morala su biti otvorena jer su se u nju unosilepanice i slagale pored hrpe ugljena, da posluže zajev na ognjištu, a još više za tiganj, bude li potrebno.niću su noge vezali dužim konopom koji mu priim koracima nije smetao, zapovjedili mu da unosi

panice i podsjetili ga da se iz dvorišta ne smije udaljitioraka.

Tragom što ga je ostavio za sobom kad je prvi putao iz podruma po drva do mjesta gdje su Šimun i

ovi mu cijepali, vraćao se toliko točno da ni gazio nijegdje nego u otiske svojih stopala na vlažnoj zemlji,da mu ne bi prigovorili kako prekoračuje zadane

de kretanja. Matija je prvi zapazio kako rob ni zaku ne želi odstupiti s dopuštene staze, pa reče ocu ići, a oni prasnuše u smijeh. Kad se pak Mesudjetio čemu se smiju, i sam se nasmijao osjećajućielost Grabovaca kao nagradu za svoju poslušnost.i bio je za to nagrađen.Nije ovo trebalo mojoj kući - rekao je Šimun kad

pred večer, pošto je za Zunićem zatvorio podrumska

vrata, njegovom stazom uputio prema kovačnici, u na-mjeri da pogasi vatru u tignju.

Otkako su spremali drva za zimu, Zunić je svaki dannapuštao tamnicu, nekoliko je puta išao i u polje, kopatiozime usjeve, ali je najviše radio u dvorištu ili je ukovačnici nadimao mijeh i pridržavao konje pri potkiva-nju. Nije imao snage da na silu hvata konja za prednjunogu, podigne je i prisili ga da se na tri ukipi, nije konjemogao obarati na zemlju kao što su mogli Grabovčevisinovi, ali je posjedovao tajno djelovanje na konje. Inajljući, onaj za koga kažu da bije i ujeda, u njegovoj bise prisutnosti smirio. Niti bi se ritao, niti grizao. Tresao bi se kao u groznici i njištao nešto glasnije nego što diše pri vuči na usponima, dok bi mu on podizao nogu i zvaoSimuna da dođe, dlijetom očisti kopito i pripremi ležajza potkovu.

Mesud Zunić bijaše pitomo čeljade. Onako poletan,rumenih obraza, bolesnih očiju, sitne kosti i mršava

tijela, ostavljao je dojam čovjeka koji ni travku kraj puta bez potrebe neće zgaziti, koji se nudi da pomogne ikoji se trudi da dade potpun odgovor ako ga se nešto pita. Kad bi ujutro krenuli na posao, Grabovci nisumogli a da sobom ne povedu Mesuda, čak i kad ne biimao što raditi. Navikli su se na njegovu prisutnost, nanjegove priče o Rami i opsadi Sinja, i na njegovu poslušnost: donesi ono, prihvati ovo. I nisu ga drukčijezvali nego »naš Mesud«. Govorili su, zovni našeg Me-suda, otvori vrata našem Mesudu, zatvori podrum zanašim Mesudom. I kad se činilo da se Mesud zauvijek snjima saživio, Šimun ponovo reče:

- Na stranu šala, Mesude, ali ti mojoj kući nisi bio potreban. Tko mi te je dao, za zlo mi te je dao.Mesud je oborio pogled zemlji, bez riječi, kao da traži

oprost što je svojom nazočnošću ugrozio sigurnost Gra- bovčeve kuće. Kao da je sam krivac što su ga zarobili, ikao da će sam biti kriv što će ga prodati na galiju, a ovešto su ga liječili i hranili baciti u svako zlo i neimaštinu.Kao da je sam skrivio što iz Rame ne dolazi odgovor na_















rosjaci neće. Kad je sin donio gunj, Šimun ga raskrilibaci Mesudu na pleća poprativši darivanje napome-

m da će mu služiti na putu, a još više na veslačkojpi, jer se u njemu može i kisnuti i spavati.rije nego će Šuša stupiti pod nadsvođena vrata, a onagnuti da glavom ne udari u svod, Mesud zamoli

muna Grabovca da mu dojavi u Makarsku ako za ovadana, dok oni budu na putu, stigne poruka odejman-bega Kopčića. Stigne li, rekao je Grabovac,će je glavom donijeti ili će iz Sinja poruku donijetiub listonoša koji fratrima prenosi poštu.utnici su se držali Šimunova savjeta da ne lome vrat

žurbe, i polaganim će hodom stići Brnasoviće, najda-do Ugljana, jer Brnasovići svoje robove gone pješicemi jašu, pa se sporo kreću. Put do Čaporica je uzak,

ečen u kanjon Cetine, pa su malo gdje mogli jahatiredo, ali jašući i jedan za drugim na razmaku kolikouga Mrvica, mogli su se čuti i tiho govoreći.retežno je Mesud pričao, ali je teško reći je li

govarao s Matijom ili sam sa sobom.

talno se navraćao na nekoga Sadrudina Kapetano-a, prozorskog papučara. Ne muža podložna ženama,o vlasnika radionice za izradu papuča i nanula. Sve

zgode koje je Mesud pričao bile o njemu.Mislio je da je izvorište njegova stradanja u prozor-j čaršiji, u onom dućanu od jelovih dasaka gdje ga jeekivao Sadrudin i podučavao što smije, što ne smije,emu je ta poduka mnogo značila jer u čaršiji za

omašna momka iz Varvare nitko nije mario. Tajrudin mu se sada činio zlim duhom, a istina je da nijeni prije svetac ni sada zloduh. Bio je čovjek koji jedrost izabrao kao struku u kojoj će se istaknuti.ko to biva u malim mjestima, gdje se mudrost nemačime ni sa kime uspoređivati, prije pameti i prijenja, Sadrudinu su trebali lakovjerni ljudi koji će

Mesud je svu krivnju za svoju nesreću svaljivao naSadrudina: da njegovog poganog jezika nije bilo, onsada ne bi gazio stazu pored Cetine. Kao da je Mesud, ili bilo koji zavedan čovjek, imao pravo na lakovjernost!Kao da su ljudi s duševnim stanjem koje prethodizavođenju nevini, a zavodnik ravan oskrvnitelju!

Mesud ne zna koliko je Sadrudin poznavao Kur'an dasu ga u pohodu na Sinj zadužili da za vrijeme juriša pjeva odgovarajuće ajete. On sam je tvrdio da zna sve,da je neimenovani hafis. Vjerojatno u vojsci nije znaonitko bolje od njega, ali da je znao čitavu knjigu naizust,teško je povjerovati. Kao papučar, bio je neradišančovjek i neradišnost ga je tjerala na učenje. Takva pobuda za prihvaćanje knjige ne vodi velikom znanju,ako se znanjem ne smatra i veliko opsjenarstvo. Jošmanje bilo mu je vjerovati da knjigu od korica do koricaumije istumačiti na našem jeziku. Ali, nema sumnje da je ponešto iz knjige i znao naizust i razumio što znači.

Dok se jurišalo na opkope iza kojih su se utvrdilimještani sela Otoka, čije je selo zbilja otok na Cetini,strašno se ginulo. Prije nego što se priđe zemljanomnasipu, trebalo je pregaziti rijeku, koja se, doduše, pretvorila u plitak gaz, ali i plitka i duboka voda najgorisu od svih brisanih prostora. Sadrudin se smjestio ušibi ju vrbova panja, istina, izložen vatri s meteriza, alisasvim na kraju dometa puščanih zrna. I dok su vojnici padali u rijeku, stvarajući nasip od leševa, preko koga ćeu trećem jurišu živi pretrčati ne okvasivši opanke, Sa-drudin je pjevušio uvijek iste riječi.

Nakon bitke upita ga Mesud što pjeva uvijek isteajete. Ne pjeva on isto, kako se Mesudu čini, nego

govori više puta ono što je važno ponavljati do besko-načnosti. A što je to u jurišu, kad se najluđe gine, takovažno čuti? I Sadrudin je tumačio: ljudi vole žene, volesinove i lijepe konje, njive i usjeve, u svemu tomu možese uživati, a užitak je dopušteno dobro ovoga svijeta. Akad jurišaš, moraš znati: ako pobijediš, sve ćeš to dobrouživati na ovom svijetu; ako pogineš, dobit ćeš ih u

a ti Hd atrinacn 11





meno. Kako Sadrudin tumači tu pojavu? On ne mislisu to loši predznaci. Za pravovjerne nema lošihdznaka, nebo je na njihovoj strani. Istina, tumačio jedrudin ono što su svi znali, da će na sudnjem danug obilježiti pravedne od nepravednih tako da ćevedni imati bijelo lice a nepravedni crno kao ugljen, i

se, sljedbeno takvom obilježavanju, sva crna zname-tumače kao nepovoljna, a bijela i crvena kao po-na.

Sutradan, u sumanutoj bježaniji niz Borićevac, kad subanasi izrazili neposluh pa se preostalim odredimailo da krenu za njima, neki Vakija zovnu Sadrudina ie mu da noćas nije bio dobar tumač znakova.

Mirjam, majka proroka Ise, sinoć nam je doistarnim obrazom predskazivala crn dan i crn obraz

jemu.Ne sinoć i ne noćas, dripce - rekao je Sadrudin -ego od maloprije, otkako oni zlikovci okrenuše leda

i ih kukavički slijedite.Kad vođe proreknu bolje dane, a njihovo se proroš-

ne ispuni, nisu krivi oni nego njihovi podanici kojino proroštvo ne znadoše ostvariti.

18

Kako su sami namjeravali na Zadvarje, bojali su se daBrnasovići kod Blata prijeći most na Cetini i prekoa otići u Omiš, pa se više neće sresti prije Makarske.

o se Matija požuri. Kad su kod Smoljanovića kuća,to prije Blata, sustigli Iliju Piplicu, on im reče daasovići neće na Gata, noćit će u Zadvarju, a žure se

bi stigli prije noći i mogli što duže terevenčiti. Matijada uspori onako kako je mogao hodati Piplica igov rob Bećo, a oni su se zbilja kretali polako.o što Beći nije dopuštao da jaše mazgu, može se

umjeti: roba koji će prekosutra biti prodan nitko nedi. Ali što sam nije jahao, to je već čudno. Kad gatija upita za razlog, odgovori da je na povratku

namjerava pretovariti, pa želi da do Makarske dođe štočilija. A nije da mazgu ne jaše, nego je ne jaše čitavim putem.

Kad je put kamenit ili posut oštrim šljunkom, što režei potplate i nepotkovana kopita, Piplica bi zastao, izuostare nazuvke i obuo nove opanke, pa se smjestio mazgi

u samar; a kad bi naišao put ravan, kroz polja ili prekoledina, kakvog je bilo više nego kamenitog jer je birao pitoma prodolja, Piplica bi sjahao, izuo nove opanke istavio ih u torbu, a ponovo obuo nazuvke, debele bječveod vune i kostrijeti čija su stopala podšivena s nekolikoslojeva kozjih koža, od kojih su se dva bila već raspala ivijala oko nogu kao da je za obuću prionulo lišće. Kadgod je Piplica sjahivao ili uzjahivao, mijenjajući obuću,njegov se rob, inače miran i zamišljen čovjek, prezirnosmiješio. Piplica se na porugu nijemog roba nije nimaloljutio. Naprotiv, strpljivo ga je podučavao. Kako nevalja biti rastrošan, kako i bogati i siromašni moraju bitičuvarni ljudi; kako su siromašni siromasi jer je netko unjihovu rodu, kao u Pipličinu djed, bio raspikuća, ili susami rasipni; a kako su bogati bogataši jer su s koljenana koljeno u porodici živjeli ljudi što slažu zrno do zrna ikamen na kamen, pa imaju i dvore i pogače u njima. Ašto se njegova preobuvanja tiče, to je bar jasno: tko sestaroga ne nanosi, novoga se neće naderati. Da bi nasebi što duže imao nove opanke, kojima je na potpla-tima još neobrijana volovska dlaka, mora što više deratistare nazuvače, mora ih krpati i potkrpljati. Bećo ga nijerazumio. Ni njegove riječi koje su mu bile strane, ninjegov život koji nije mogao sagledati iz okova, pa se idalje smiješio kao čovjek koji svojim mjerilima važe

tuđe postupke i smatra da su neobični.Kako o mazgi i opancima, tako je Piplica govorio i osvom Beći: on je stvar što se po milosti Providnosti posjeduje i prema kojoj treba postupati obzirno, pazitida je ne izgubiš, njegovati da je ne pokvariš, okrepom i poštedom učiniti je što vrednijom i što trajnijom. Davaomu je komade prosova kruha u vrijeme užine i ručka, pitao da li je žedan, ali teško da je razumijevao ili da je



o razumjeti kako je Beči pri duši, kako doživljavaju sudbinu, što misli i čemu se nada. Istina, Bećo je

vorio jezikom koji nitko nije razumio, pa se nisugli povjeriti jedan drugomu, bio je iz daleka i nepoz-a kraja, pa ni o kakvom otkupu nije moglo biti riječi.

se to može smatrati preprekom za prisnije općenje

eđu roba i gospodara. Ali, kad je Piplica vidio kakotija i Mesud razgovaraju kao da su susjedi, upitatiju vodi li na tržnicu stričeva sina ili turskog vojnika.tija reče da bi i Piplica s Bečom pričao o svemu ičemu kad bi Bećo znao hrvatski: zid pokraj zida šuti,jek pored čovjeka ne može.

Bit će da je tako. Ipak, Piplica nije Beću doživljavaočovjeka, pa ni kad je prema njemu ljudski postu-. Izražavao je taj protuslovni odnos ovako: »Ja

am kriv što je on zarobljen, ni što će biti prodan, toje sudbina kojoj je i sam kriv; hranit ću ga i pojiti i sebe, ali ga ne mogu voljeti više nego sebe.

poredbe radi, on voli, pazi i štedi i svoje opanke iju mazgu, ali nikada ne misli kako je opankovoj duši

k njime gazi kamen, niti pita mazgu ima li kakvihmjedaba na odluku da je u Makarskoj dobro nato-.«

Onaj tko je bio vojnik i pri diobi plijena dobio roba,gao se osjećati prevaren ako je u dobiti bilo mnogojenika, ali se mogao osjećati i počašćen za slavodo-

e ako je rob bio samo njegov i ako ga je dao na skupup - i jedno i drugo pripada ratniku kao prirodnaljedica njegova ratovanja. Onaj tko nije bio vojnik o je sam stupio u družinu za hvatanje robova kad jeio neprijatelja u rasulu, taj je roba shvaćao kao

radu za svoju smionost. Ali, onaj koji je kao Piplicaao do roba daleko od vojske i vojevanja, daleko i odmisli da se ugura u pljačkašku grupu, shvaćao ga je

onaj koji naiđe na novčanik pun novca.iplica se krio sam u Begovoj draži, u bunji nedalekosvog čobanskog stana, kad mu je žena došla javiti danjima, zbjegu iz Bajagića koji se krio u Stipanovićaini, došli glasnici i javili da se turska vojska od noćas

povlači. Bilo bi dobro, rekla je, da se sam ispne naVeliku Knežicu i sa visa pogleda je li to istina. On je posluša.

Vidio je ljude u velikim i malim skupinama kako pješke ili na konjima hite prema Livnu, ali s velikeudaljenosti nije vidio jesu li to bjegunci ili progonitelji.

U toj dvojbi dočekao je noć i zaspao, a sutradan, čim jeotvorio oči, ugledao je put prazan. Dok je on spavao, bjegunci su pobjegli, ako su mogli, progonitelji su odvelisvoj plijen, ako se dao uhvatiti, a između zaraćenihtabora, koji su se sada kretali u suprotnom pravcu,ostala je planina i dug put kroz nju, kojim se nitko višenije usuđivao kročiti, koji su grabljivci promatrali svisova i prisoja, odlučni da s njega pokupe ono što nanjemu zapaze. Tko god bi njime duže išao, izložio bi sezlovolji i nemilosrđu onih što ga promatraju, pa ako jetko morao prelaziti planinu, držao se sporednih prolaza.I Piplica je na svom odjeljku, a to je bio dobar komadravnog puta u njegovu vidokrugu, osmotrio svaki pe-dalj, svaku svjetlost i sjenu, u potrazi za zagubljenimstvarima, kojima se s pravom nadao kod tolike trke uzProlog i niz Prolog. Bar kakvu dugmetu ili staroj pot-kovi.

Dok se sunce držalo istoka, penjući se sve više i više ižareći sve gore, zasljepljivalo mu pogled, a kamenje iraslinje na kosini Knežice, okrenute istoku, izjednača-valo u svjetlosti, nije zapazio ništa; ali, kad se sunce primaklo podnevu i otputilo prema zapadu, a istršalokamenje i nisko grmlje dobilo izdužene sjenke, zapazida grm kupine, koja, obrasla u visoke strukove kovilja,raste ispod puta i crvenog kamena, ima nešto tamniju

sjenu od ostalih kupina, pa ako usred nje nije nikla malasmreka, u njoj bi morao biti neki predmet, vreća ilikomad odbačene odjeće. Promatrao je sve dok sunce ne poče gubiti sjaj i ne prestade vjetar koji ljeti svakogotpodneva puše s mora. Vjetar je stao, a kovilje se nadtamnom kupinom i dalje njihalo, kao da ga ono neštocrno u korijenu ziblje. Vratio se ženi, koja ga je čekala uBegovoj draži, i po savjet i po pomoć.



Njih dvoje su preko noći, uz velike napore, premdaenik nije bio težak, prenijeli polumrtvog Beću, kako

nazivali čovjeka, u Begovu dragu i smjestili na ležajhrastova lišća. Kad su mu sutradan na svjetlostiledali lice i vidjeli čovjeka koji jedva diše, pogotovosu mu pretražili leda i našli da je pun modrica,

inom podnadulih a na više mjesta i prokrvarenih,mislili su da je njihov noćašnji trud bio uzaludan, i zah i za nesretnika. Zato su odlučili da ga ne miču izgove drage, niti da komu kazuju za njega dok ne videe li ostati živ, jedno, da se ne muče vukući ga doagića, a drugo, da im se selo ne bi rugalo kako sug lakomosti otale dotle vukli mrtva čovjeka.

Kozje mlijeko lijek je svakoj bolesti jer koza pasekovite trave i brsti ljekovito grmlje. Još ljekovitije

se neka od tih trava, kao pelin i sljez, štir i kopriva,ha na kozjem mlijeku. Uz to planinski zrak, dnevnedovine u staji s lisnatim krovom i noćna osvježen ja

epili su roba, pa se nakon petnaest dana u njegovimma pokazalo nešto vedrine. Za Piplicu i njegovuu, koji su robu željeli dobro zdravlje i dug vijek,oljno.edne noći pred ponoć Bećo se uznemiri, što nije biogov običaj. Možda je snivao da se dignuo visoko ietio daleko, tamo na Metohiju, otkuda je došao.nemirio se kad je ugledao pločaste krovove svogaa, kuće po bregovima, na osami, s dvorišnim zidovimakoje je navaljena drača, crvene oranice, jata svraka ina, stada bivola, a na ulicama Peći mnoštvo kola kojeteglili konji s oglavima od žute kože, sa crvenimama po redinama, hamovima i u grivi.

Neka on sanja koliko mu drago, govorio je Piplicai, na snove ima pravo svaki čovjek. I kad je slobo-, a još više kad je u ropstvu. Beću moraju vezati zaovske jasle, noćas konopom a sutra pravim bukagi-

ma, jer bi se u Begovoj draži moglo dogoditi novoo: ne samo da Bećo sanja da je leptir, nego da se iobrazi u leptira.

Neće on to svojevoljno učiniti, rekla je Pipličina žena,u plavetnilu bi ga pojele lastavice. Ali je moguće da do pretvorbe dođe i bez njegove volje.

Gledaj, zapazio je Piplica, kad su upalili luč, on mašerukama. Dovoljno je da mu na njima naraste perje pada poleti.

Ustrašena je žena donijela uže. Što je sigurno, si-gurno je: vezan ne može poletjeti ni Bećo preobražen uleptira.

Sutradan je po svem Bajagiću tražio željezne buka-gije, ali ničije ne nađe slobodne. Pred večer je molio idrvene misleći da još ima nezauzetih, ali su i one, što ih je god bilo, grlile noge sužnjeva. Ovoga puta kovači sukovali nove. Piplica nije imao novaca ni za željezo ni zakovača, a bio je rukat čovjek, pa uze bradvu i ode uBegovu dragu da od smokvićeve grane, koju je zimusslomio led, sam napravi bukagije.

Smokvićeva grana još je bila neisušena, ali i kad budesuha, bukagije neće biti lakše od petnaest oka. Još akose robu vežu ruke, njegov je položaj beznadan.

Piplica je bio miran sve do odlaska u Makarsku.Međutim, prije polaska na put iskrslo je pred njegastrašno pitanje kako nabaviti pristojnu odjeću i obuću ukojoj bi se bez srama mogao pojaviti u gradu, u kojoj bise kretao među ljudima kao ravan s ravnima. Ono što jeu njega bilo upotrebljivo bijahu dvoje hlače, iskrpane, i jedan stari haljetak. Sve ostalo ne zna se gdje je zakrpaa gdje sukno od koga su hlače sašivene - krpež svrhkrpeža, vještina za koju je njegova žena morala dobiti pokrajinsko priznanje da su ga u Zadru dijelili. A nisuga dijelili ne zato što za taj sport ne bi bilo dovoljno

takmaca, nego zato što je interesenata bilo toliko da nijetrebalo činiti ništa za njegovo unapređenje.Otkuda odjeća nego je posuditi? A tko rado posuđuje

svoju odjeću na tako dalek put? Da se u njoj hoda pokiši i vjetru, da se u njoj noćiva po ušljivim hanovima,da se u njoj jedu masna jela. A da se i ne govori što sesve putniku na putu može dogoditi: može ga tko umlatitii svući s njega odjeću, može mu je tko ukrasti dok spava.



vorili su mu: da je do Sinja, još nekako, ma, da je iSplita, ali u Makarsku ne damo!edva je, i to zato što mu je bio kum, u Šime Čugureamčio polovnu kabanicu, uz obećanje da će mu platitideset gazeta kad proda roba. Preko prijatelja jeovorio Nikolu Đuđeliju da mu dade kapu, nov kro-

i haljetak, uz naknadu od dvadeset pet gazeta akoeću vrati kakvu je i uzeo, a ako bude kakva mrlja naili zaparotina, za svaku mrlju plaća dvije gazete, a

rasparano koliko ljudi procijene da stoji učinjenaa.ve je kako-tako nabavio, čak i lanenu košulju, što

di posebice nerado daju, ali kad dođoše na rednci, nitko da mu ih posudi. Neki su mu govorili nekabos, neki da se opanci ne posuđuju ni kad bi u njimacrkve išao, a neki da zna plesti oputu, pa neka ih samravi. Samo mu je Šime Čačija, njegov tetkić, rekaomu ih daje bez naknade, ali da traži od njega da muvrati isto tako nove kakvi su kad ih ustupa, njih ilie druge koje će na pazaru kupiti. Pošteno? Ne,

ako!Čačija je htio da Piplica izvede još jedan podvig sličan

mu kakav je izveo prije pet godina, kad su ga zvalisvjedoka na suđenje drumskom razbojniku Rogiću.taj put u Splitu posudio je opanke, od svog brata, alido Splita i od Splita natrag išao bos. Nosio ih je naama samo dok je ulazio u sudnicu. Za objed su mu

sudu dali deset gazeta, ali se on gladan, samo o koriha i vodi, vratio u Bajagić. Bratu je dao deset gazeta,emu su ostali novi opanci. O tom se pothvatu i danasa, netko kao priču o čudaku, netko kao šalu o škrcu i

ali. Interesantno je da zgodu s gazetama i opancimako ne drži karakterističnom za ponašanje siromaha.i to stoga što je i bogatstvo i siromaštvo relativanam, i ne opravdavaju nas ako se za svoje čine, bilipništvo ili škrtost, na njih pozivamo, ili medu siro-sima ne postoji pojam siromaštva?itan život prisiljava čovjeka da sitnom mjerom mjerile i velike stvari, pa nije čudo što takav čovjek

postaje sitničav. Piplica je iz složene situacije s opan-cima htio pošto-poto izići kao pobjednik, ali ovoga putane tako da na makarskoj tržnici kupi nove opanke i dadeih Čačiji u zamjenu za njegove, jer bi njemu tada ostale poderane, nego da Čačiji vrati njegove kakve su i posu-đene, a da sebi kupi nove. To nije mogao postići druk-čije nego da Čačijine opanke nosi dok jaše na mazgi, ada hoda u nazuvcima ili bos, što nije bilo moguće u ovim potonjima jer je bilo zimsko doba. Izuvanje i obuvanjeopanaka zaokupilo je u cijelosti Pipličinu pažnju, pa muse sve što mu se događalo, i putovanje, i susreti, inoćenja u hanovima, i rob Bećo, pretvaralo u brigu okoopanaka.

Prvo što je Matiji udarilo u oči bila je Pipličinazaokupljenost opancima: kako u njima putovati a saču-vati ih čitave? I učinila mu se ta zaokupljenot i zgodnomi smiješnom, ali samo do trenutka kad je poželio daPiplicu nacrta, na kamenu kamenom, na željezu dlije-

tom i šilom, na drvu nožem, što je kovačev sin, sitnore-zac, savijač lima i željeza činio krišom i za svoju dušu.Tada mu se Piplica učini rakom samotnjakom koji seuvukao u napuštenu puževu kućicu. Što ga je dužeslušao kako priča i priča, što je više postajao čovjek koji je našao zaklon u opanku, u tuđoj koži kao rak u tuđojljušturi, onaj početni dojam da pred sobom ima dobri-činu, koji je slučajno došao do roba pa s njim čovječno postupa, pretvorio se u zamračenu sliku dobrodušnogsiromaha koji igra istu surovu igru kakvu bi igrao i da jezao i bogat silnik. Taj ni u malom prstu nema ni trunkasućuti prema čovjeku koga će prodati. Prokleta koža, prokleta puževa kućica i proklet opanak u koji se Piplica

uvukao!Stjecajem okolnosti, za koje nitko ne snosi krivnju,

Hrvati o kojima ove priče pripovijedaju žive u brdovitojzemlji bez dobrih putova, zemlji punoj kamenja, drače ičička. Ipak je malo na svijetu tako lakonogih pješaka, ikad se vrzmaju po domaćem brdu i kad stave put podnoge i nakane otići u daleki svijet. Da bi hodali lagano i brzo. DOtrebni su im miliiuni ooanaka. Mala računica o





m o opancima, jer su ga samo oni zaokupljali dok sevao ili obuvao, hvalio je glatkoću, miris, vitkost inost koža iz kotorskih tvornica.

19

Momče, kita za Zadvarje pita: je V Zadvarje u noćnulo, je V mehana kod Sladića hana, je li u njojmarica Ana, da mi toči vino i rakiju.jevao je Andrija Brnasović kad su ga sustigli utanovcu na vodi Drinak gdje s braćom jede mjesni sir ji konje. Njega nije prolazila volja da put do Makar-provede u nezaboravnom slavlju, da nakupi doživ-a o kojima će pričati do kraja života, a svaki ćeočinjati: »Kad su njih trojica Brnasovica pošli pro-ati roblje.« Obično se na kraju puta ocjenjuje je liveseo ili tužan, i zbraja ono što smo vidjeli i što nam

dogodilo. Ako netko još na početku putovanja hoćeto-poto da na kraju ocjena bude visoka, a doživljaja

čitav jedan život, onda kao Andrija postaje nemiran iud. Svojim raspoloženjem i urođenom nametljivošćudrija je vršio nasilje i nad sobom i nad svoja dvačevića, pa su i oni, da mu ne bi činili nažao i da ne bipustili sreću i zabavu, i sami ludovali.

Čim su im se pridružili, Andrija je veselje pokušaonijeti na Piplicu i Grabovca. Na Piplicu ponajprije,mu se Mati ja učinio zakopčanim momkom, nekomnom mješavinom stidna i ponosna čovjeka.

Andrija je nosio nadimak Balin, okruglo puščanoo, a tko mu ga je dao, dao ga je imajući na umu

gov niski rast, široka pleća, jajoliku glavu i okretnostuženu sa stalnim nemirom i napetošću. Imao jeašne crvene obraze, rasječenu bradu s dlakama kaoekinjama, prijeteće nisko čelo i žmirkave prasećeSve dok nije obradatio, njegov je nadimak podsje-na olovnu kuglicu, ali kad je odrastao, zamomčio se,eo pjevati i hvatati se u kolo, vrištati i stalno pričati oama, nadimak ie dobio značenie silovita i bikovita

momka sklona kavgama, svađi i svakojakom bezobraz-luku.

Za Andriju Brnasovica ili, češće, za Brnasovica Ba-lina govorili su da je vragu pobjegao iz torbe. To su murekli i kad je sa dva brata u vrijeme rasula turske vojskeotišao u Prolog i zarobio Arslana, Musu i Salkana,

krimskog Tatarina, čovjeka mutna imena i nepoznatanaroda, te čobanina s Vlašića, kojima je, čim ih jeulovio, rekao da se odsad zovu Arslan, Musa i Salkan, pa ma kako ih do tada majka zvala. Ne zna se točnokakav je sve čovjek koji vragu uteče iz torbe, ali kad toza Brnasovica Balina kažu, bit će da taj može do plijenadoći i kad se nije borio, i da robu može držati začepljenausta, udarajući ga za svaku izgovorenu riječ, jer ga držiza svoju stoku, za koju se nije čulo da govori.

Andrija bi u svakoj obitelji bio Balin, naprasit čovjek pun erotskih nemira. Samo, njegove bi se osobine druk-čije očitovale nego što se očituju kod pripadnika poro-

dice Brnasovica, glasovite u Kijevu i čitavom vrličkomkraju. Porodica ga nije učinila onim što je bio, on je sniskim čelom na svijet došao, ali ga je učinila onakvimkakav je. Rođen u obitelji ponosnih ljudi, imućnih zatošto imaju svoga kruha do kruha, što nose opanke odsvojih goveda, a nedjeljom i četvrtkom jedu meso svojihovaca i prasadi, u porodici čije ime izaziva strahopošto-vanje, on je kao član te porodice bez premca bio ograni-čen u svačemu: niti je imao štogod svoga, niti je mogaoučiniti što ga je volja, kao što drugi ljudi, siromašniji odnjega, čine, niti se oženiti kad mu dođe vrijeme, koje jenjemu, blago rečeno, već prošlo. Andrija se dičio poro-dičnim imenom, a nije ni znao koliko to ime mrzi što ga

sputava u njegovim ljudskim prohtjevima. Za svojeljubavne tjeskobe nije okrivljavao porodicu nego njenastarješinu. Svu svoju pritajenu mržnju usmjerio je naPotrošila.

A tko mu je taj Potrošilo?Potrošilo je obiteljski nadimak Pavla Brnasovica, naj-

starijeg sina od njih petoro brace iz koljena kojemu





e udavati, što su mnoge činile, ali je malo kojažala obećanje. Umjesto posnim djevojaštvom, takvae kuća napunila nezakonitom djecom od više nepoz-h očeva. Zato se od takvih žena tražilo da se zarede,postanu »picokare« (redovnice koje izvan samostanae u redovničkom odijelu), svetice i bogomoljke, na

bi one pristajale samo da dođu u posjed. Međutim,jet čistoće rijetko su održavale, iako je u njihove

move muškarcu bio zabranjen pristup. S muškarceme spetljale u šumi, na polju i livadi, razvrgle zavjet,le se i borile da na muža prenesu očevu'zemlju.

Otimačina za zemlju iskaljivala se najviše na ognji-ma sa ženskom djecom, jer je seoba, lijenčina i izumi-ja bilo malo, a nesreća da izrodiš žensku djecuogo više.

Rat za nasljeđe nije se vodio izravno između preten-ata međusobno i svih njih zajedno preko nemoćnee, ratovalo se preko investitora, države i biskupske

nze. A ratovalo se za komad žutog papira, za »inve-u«, po kojoj je neka obitelj dolazila u neotuđivosništvo zemlje. Da bi netko dobio žuti list ispisanom tintom, morao je podmititi zakupnika desetine dadade preporuku kako je valjan težak, serdara da su

mci iz njegove kuće dobri vojnici, svećenika da jeožan, a ni činovnici u kancelarijama investitora nisuveštidu« ni pisali ni izdavali bez većih pologa uove blagajne. Novac utrošen na mito nije, doduše,ravan iznosu kojim bi se zemlja kupila da se kupo-

a, ali je ulagan uz velik rizik. Mnogi su mitili, ali nisumitili; mnogo je takmaca i nikad ne znaš, kad mitoeš, daje li tko više od tebe, pa uzalud daješ.

otrošilo je, dok su se još njegova braća ženila aove žene rađale, vidio da će slava Brnasovića kratkoati, budu li se množili takvom brzinom: nema godinese u obitelji ne ljuljaju po dvije kolijevke. Braćumogao obuzdati da se ne množe.

Međutim, kad su za ženidbu stasali sinovci, Potrošiločuna da će za desetak godina njih jedanaestoricaesti jedanaest žena i izroditi u prosjeku po sgdrnprp

djece. S tim porodom Brnasovići neće više biti sita,odjevena i ohola porodica nego gomila siromaha, mišjeleglo koje je parenjem upropastilo samo sebe.

Jedne noći Potrošilo je sanjao rupu, svu izlizanu odulaska u nju i izlaska iz nje, oko rupe nisku travu sličnuklekovini navrh planine koju je bura prisilila da raste uz

zemlju, i mnoštvo miševa koji kuljaju iz grotla. Probu-dio se i u bunovnom stanju začuo kako u kući od podruma do kata u svakoj prostoriji škripe kreveti, kaoda je kuća postala mlinica u čijim sobama mlini melju limelju. Nije znao da li škripu stvarno čuje ili je onanastavak sna o rupi, jer je u budnom stanju, dok ješkripu slušao, čuo mišje cijukanje i gledao ih kakoiskaču iz rupa.

Potrošilo je sazvao braću i njihove sinove, dva ože-njena i devet neženja, od kojih šestorica gledaju zasuknjama a trojica su još nezainteresirana, i zamolio ihda prosude hoće li im reći ludu ili mudru besjedu. Pošto je u kratkom uvodu iznio svoje proračune o mišjemtempu razmnožavanja, budu li se sinovi ponašali kaonjihovi očevi, predložio je da odsada ne bude ženidbe uobitelji ako se njome posjed ne uveća bar za tri danaoranice. To će se u prvom redu postići ako momci prispjeli za ženidbu traže udavače u porodicama kojeizumiru. Istina je da one zemlju ne nose u miraz, ali jeisto tako istina kako investitori, da ne izazovu velikatrvenja među takmacima, ako se dobro podmaže zakup-nik poreza, serdar i kancelisti, »inveštidu« daju obiteljinevjestina muža.

Samo tri godine nakon toga dogovora Potrošilo jeoženio dva sinovca i dobio »inveštidu« na deset dana

oranice i dvjesta dunuma pašnjaka. U mito je odlaziovelik novac, nije ga bilo moguće namicati iz redovnih prihoda, stoke i žita, pa on ponovo sazove muške glave,oženjene i neoženjene, i reče im da će se ubuduće moćiženiti kojom god htjednu, samo da pri sebi nema zla biljega ili tjelesne mane, ako kući radom na strani privrede novca u iznosu od dvadeset reala. Može imanje, ali onda moraju prihvatiti ženidbi* § onom koju



stariji odaberu, kako bi udavača u mirazu ili uveštidi« namirila ono što mladoženja nije uspio zara-

Za onom dvojicom sretnika koji se oženiše prijerošilova sna, i drugom dvojicom što ih je sam uspioniti »inveštidom«, po godinama starosti za ženidbu

pjeli su Grgur i Balin.Dok se od Sinja povlačila turska vojska, a obezglav-na posada u Vrlici napustila grad i krenula premaninama, Balin je nagovorio Grgura i Štipana daete s njim kamo su i drugi išli, da zasjednu i zarobekog vojnika, jer će tako, lakše nego da zarađujukolo, doći do reala potrebnih za ženidbu.rijedlog koji je Balin i u djelo proveo nije samo

rdio njegov ugled prvaka među svojim stričevićima io na duži rok odredio odnose onoga koji je smion idar prema onima koji su poslušni, nego je i u samominu izazvao prevrat. Čovjek za koga su svi znali datvrdu pamet i šaku, jer je imao obraz da se busa u

a i za ono zbog čega bi trebalo poniknuti glavom,ednom je povjerovao da je pametniji od sviju i daećuje sve oko sebe, čak i one protiv kojih se ustre-o, kad im otkriva koliko su spram njega mali i ni-vni, da ne bi napuhivanjem ispali smiješni.Balin je u ratu kratkotrajno sudjelovao, što i nijeno, jer je sudjelovanje u ratu onoliko koliko seuše u miru. I njegov se slučaj uklapa u istinu da ratstrašan zbog žrtava i štete koju izazove dok traje, ali

sto tako, možda i više, štetan što iza sebe kao ugledneslužne ljude ostavlja osobe koje nas uvjeravaju da su

atu, trajao on mjesec ili godinu dana, postali pamet-

pa im se prvima mora davati riječ i onda kad je očitone znaju ništa.Balina od drugih ratnika spašava činjenica da zasadpuca na visoko: on je radi buže krenuo u rat, on seom ovjenčan želi povratiti iz Makarske. On od me-e do mehane liječi rane svome bolesnom srcu. Ali,bi se moglo vidjeti kakva je rana na njegovom srcu,elo bi se da je nalik na Potrošilovu rupu: razlistala

ruža sa žbunjem klekovine, koju su, kao medu Tulovimgredama na Alanu, vjetrovi prisilili da se uvitiči i priljubitlu.

20

Sve mehane sazidane uz put nisu samo svratišta,mjesta za okrepu i prenoćište. Mnogo više od toga, onese u glavama putnika priviđaju kao čarobne kutije ukojima su skriveni uzbudljivi doživljaji, susreti koji se pamte i užici koji krijepe od jedne do druge postaje iodsad do kraja života. Ni oni koji često putuju, pa su ne jednom doživjeli kako mrak i hladnoća biju iz zidova tihvelikih kuća, koje su mrtve kad ih nitko ne posjećujeisto kao kad ih ispune ljudi tuđi jedan drugomu, ni tičesti putnici nisu sasvim bez nade da ih u nekom hanučeka iznenađenje, ne znaju kakvo i koje, ali bi se o glavumogli kladiti da je u nj ugrađena i neka lijepa žena.Uzalud je što se očekivanje nije ni jednom ispunilo, ilise ispunilo rijetko, krnje i sa ženom koja u snove nespada, ta nada u putniku koji traži doživljaje, a koji ihne nalazi, stalno tinja i čeka onu koja će je dahom i pogledom uglazbiti.

Isto kao za ženama, a najčešće usporedo s njima, i zakrčmama se uzdiše, i o njima se pjesme pjevaju. Nikadzato što se tu jede i spava, uvijek kao o trlu na komu sevrti vrteška sreće i cvjeta pun život.

Sladića han zidan je s donje strane puta, koji seusponito protezao kosinom na kojoj se smjestilo Za-dvarje, na kuku što su ga bivši vlasnici Kresovići proširilis nasipom među dva grubo zidana podboja. Na toj

zaravni, udaljenoj od prvih seoskih kuća kojih tristametara, našlo se mjesta za dvije usporedo sazidanekatnice, staru, pokrivenu kamenim pločama i novu, podveronskom kanalicom, koja je zidana poslije oslobođe-nja od Turaka na prostoru gdje je do tada bio bunar sasjenicom, dva groba s nišanima i kamena klupa zarazmišljanje onima što su tu sjedili u ljetne večeri igledali vodu Cetine kako se ljeska pod mjesecom.



Od nišana, a bila su po dva u svakom grobu, novi susnici napravili nogare, a od nadgrobnih ploča stolove,sada ispred starog dijela kuće stoje dva kamena stolakojima se uzdiže loza, trenutno gola, s nekolikoova na nedozrelom vrhu pruta. I sjenica je, podignutakamenim kolonama, porušena. Netaknut je ostao

mo bunar s kamenom krunom i gvozdenim vitlom zaačenje vedra. On je s onu stranu tezge iza koje Sladić vino. Kažu, da mu voda, dok nalijeva dvolitraš,e bliže ruci.kamena klupa begova Kresovića ostala je nedirnutapomaknuta s mjesta, samo što onaj koji na njoj sjedigleda više vodu koja u dubini noći teče, nego vatrua plamenjem liže cjepanice naslagane u kaminu ti-nu za hanove: udubina u zidu nad kojom se uzdižeor dimnjaka što ide s vanjske strane kuće kao dopun-gradnja.ladić je Grabovca, Brnasoviće i Piplicu dočekaoed konjušnica i upitao namjeravaju li noćiti ili će se

moriti pa produžiti putovanje.Kud će produžavati kad je sunce gotovo leglo naninu, rekao je Piplica, koji se strašio noći po divljimovima što od Zadvarja stoje pred njima.

Ništa on ne zna, svatko je svoj kormilar, kaže Sladić.je pred nepun sat otpratio turmu od trideset ljudi,

u htjeli zanoćiti, a noć će ih zateći na najgoremstu, u Prosici. Tamo će i spavati uz vatre. Imaju

vo kad im se ne plaća konačište.ako je turmi, govorio je Piplica, u turmi su trideseto-

a, čitava vojska, a njih je samo petorica na petnjeva. Oni će u hanu zanoćiti, pa koliko koštalo da

talo.Na izbor im je, kaže Sladić. Ako će noćiti u mehania je prostrana, ima vatru u kaminu, kameni pod, dvaa po sredini na kojima se za nuždu može i ležati,latit će im po osobi dvije gazete na noć. Ako žele

nu od soba u koje se odlazi stepenicama, stajat će ihka, bez obzira na broj osoba, dvadeset gazeta. Ali

mo ako leže na podu. Ako pak žele slamaricu s jednim

pokrivačem, plaćaju groš svaku. On im preporučujesobe, jer će u mehanu po svu noć navraćati putnici, onće sam biti na nogama jer su pazarni dani te moradanonoćno biti na usluzi. Ako tko želi u mehani noćiti itu donijeti slamaricu, ne dolazi u obzir, slamarice ovamone unose.

Brnasovići su bili za sobu, prostranu, da u njoj moguspavati tri roba na golu podu i njih tri brata na slamari-cama.

Još prostraniju, rekao je Piplica, da se i on u njusmjesti sa svojim robom, obojica na golom podu. ABrnasovićima se ponudio da će, spavajući u sobi kojuoni plaćaju, stražariti uz robove, pa momci u mehanimogu mirno jesti i piti.

Matiji se nije plaćalo dvadeset gazeta, a nije mu se nispavalo s Brnasovićima, pa je platio noćenje u krčmi, zasebe i Mesuda. Zauzeli su mjesto na Kresovića klupi jedan do drugoga. Matija se brinuo o vatri. Mesud nijemogao jer su mu bile vezane i noge i ruke.

Kad su se Brnasovići iz sobe vratili u krčmu, pošto suu nju bili unijeli tri slamarice, robovima stavili bukagijena noge a grivne putila na ruke i Piplicu ostavili da uznjih stražari, ponašali su se kao da su u sijenu našlizlatnu potkovu. Sručili su se niz stepenice jedan svrhdrugoga i samo ih je raspored spasio da se ne prostru po podu. Naime, Balin je bio prvi. Da je na njega pao krovsa crijepom, taj se ne bi ugnuo, a kamoli njegova dvastričevića. Rastrčaše se po prostranoj krčmi i domalo senađoše za jednim od gostinskih stolova.

Balin lupnu objema šakama po debeloj jelovini iviknu Sladiću što ima za iće i piće. Između mjesnog sira,

pršuta i pečene prasetine ne htjedoše izabrati ništa posebno, nego narediše da im se donese od svačega pomalo. Istodobno složno pogledaše na stepenice nizkoje su se maloprije skotrljali i prasnuše u smijeh. Balinnaruči dvije litre crnog, za prvu ruku, Štipan vrisnu, aGrgo upita obojicu ne bi li malo i onoga odozgo. Krčma je grcala od njihova smijeha. Očito, nešto im se na katusvidjelo.



Brnasovići su jeli dugo, a pili često. Govorili su da jeogaj suh, moraju ga zalijevati da bi hrana sišla douca. Trebala su im tri dvolitraša crnog da niz jednjak ave posljednje mrvice kruha i sira. Sa četvrtim dvo-

ašem i sami su plivali u vinu.Grgur je postao plačljiv, ljubio je čaše i nožice stola,

io braću u obraz i čelo i ponavljao da ih obojicu jako. U njemu se vino pretvorilo u čistu ljubav, a kad biio još dvije litre izliti u se, odlepršao bi pod oblake,zračan i nevin kao anđeo.

Vino je sapetog Štipana, koji je u svakom poretku bionji i pri svakoj diobi posljednji, pretvorilo u gromo-snog psovača. Psovao je sve svece sreda, skidaoesa na zemlju, psovao rodbinu, samo se nije znalou ni zašto se krotki Štipan toliko razgoropadio. Daostane samo pri bogaranju, svoju je raspojasanubodu obogatio s nekoliko masnih pjesmica. Pošto suse pjesme s mnogo putenosti strašno svidjele, da se

bi ponavljao, htio se prisjetiti i više od tri pjesme, alivi napori bili jalovi.

Na iskapu petog dvolitraša, vino ih je još jednomobrazilo u otupjelost i posvemašnju njemoću. Da sui da su budni, pokazivala su samo njihova otvorena

a s jezkom koji više nije znao izgovoriti ni jednuč, i lice s očima koje su plivale u tekućini slijepo kao

manjce u vodi.Balin, koji se držao uspravno i naduto kao da vino umu nije moglo izazvati nikakvu pretvorbu, kao da je

mo pojačavalo njegovu nadutost, duševnu i tjelesnu,ukao ih je uza stube, jednog po jednog, i zavalio na

hove slamarice. Kad se sam vratio u mehanu, sa

penica je upitao Sladića:rodaje li se ona što nam je dijelila slamarice?ve se u krčmi prodaje - odgovori Sladić.

Onda, pošto ti je roba?Kao tebi, za dva sata upotrebe real i dvadesetroša.

Mnogo.Ukrotiti toliku snagu i toliko vina nije lagan posao.

Gdje ću je naći?Evo ti svijećnjaka. Svijeća u njemu gori dva i polsata, zajamčeno. Možeš djevojku napustiti i prijenegošto svijeća dogori. Poslije ne smiješ. I evo ti ključa.Pođi

uza stepenice, pa na kraju hodnika posljednjavrata.Pokucaj, otvorit će ti. Ona unutra tkaje. Pogledajodbljesak njena svjetla kroz prozor, eno ga nakamenomstolu. Poslušaj! Zar ne čuješ kako tara tuče?Čim je netko zakucao na njenim vratima i počeo ključ

uvlačiti u ključanicu, sigurni znaci sa ga Sladić šalje, Ana je ugasila svijeću. Onaj će svana unijeti svijeću što gori imjeri vrijeme. Ali ključ nikako da nade ključanicu. Ananije znala je li taj čovjek napit pa ga oči izdaju, ili jeustrašen pa mu ruka drhti — kroz njen su život prošli i

jedni i drugi. Sama se umiješala i otvorila vrata.Ana uze svijećnjak iz Balinovih ruku i postavi ga na

dasku pričvršćenu za zid, gdje se još dimio stijenj njeneugašene svijeće. Zatim sjede na postelju pokazujućiBalinu da sjedne na škrinju po čijem su poklopcu naba-cane zečje kožice. Između njih je stajalo tkalo, ali nijestvaralo nepremostivu prepreku. Samo dva koraka ustranu po podu prekrivenu ovčjim kožama i već su jednouz drugo.

Pri svjetlu svijeće jaka plamena, jer je bila debljanego duža, sobica je bila žuta. U kutu je gorjela pećicaod gline, kakve zidaju u Bosni, pa je u sobi bilo vruće i

Balin se, onako sit i napit, počeo grdno znojiti. Mirisalo je na ispranu ovčju vunu i vrijesak, od koga je nekolikostručaka bilo utaknuto na spojevima drvenine razboja.

Ništa ljepše nego se u ovoj mekoći od toplote i krznasvući do košulje i izuti, hodati bos i polunag, zavaliti sena postelju, prekriti se novim vlasatim biljcem i čekatida isto učini i Ana iz pjesme. Onda će biti lijepo. Fesićkita će doći do onoga o čemu pjesma pjeva: do Za-dvarja, do hana i mehane, do lijepe Ane i njenih usluga.A ima li išta na svijetu ljepše nego kad nam se ostvarujeono što smo pjesmom poželjeli. Samo, Andriji se nijesvlačilo. Rekao je:

- Ja sam Brnasović iz Kijeva. Jesi li čula za Brnaso-



e? - Kad je rekla da nije, otpočeo joj je kazivati duguupijanu priču o njihovoj imovini i dobru glasu. Svi-a je gorjela, on je pričao, a vrijeme je za drugu stvar

kupljeno.Hvalio se prostranim Brnasovića zemljištem, u ko-

u ima njiva, livada, krša i šume, ponosu porodice

e se zove Vodički vrh, jer su u njemu dva planinskala oko kojih Brnasovići svakog ljeta zapale dviječine, pa kad kreč raznose i prodaju po selima, kunu»Jest, kreča mi...« Grubišina luka je kao svaka

a, zemlja uz živu vodu, u prodolju, najplodnija, a imee od nekog Grubiše koji je, kad je onuda oko Kijeva

rila kuga, pobjegao nekud s kućom i čeljadi... Jaša-a jama je i jama koja je prozvana po zulumćaruaru što je tu dovodio žene da ih siluje, i njiva okoe koja daje deset torova prosa i kad je nerodnaina... Kraj mamorja je opet nekakva njiva na bri-

u po kojoj je razasuto veliko kamenje, kažu nad-bni spomenici, jer je zemlja bila ukopište građanasu živjeli na uzvisini zvanoj Gradina, ravnu polju od

dana oranice. Nigdje zemlja ne rađa tako kao nastu gdje su bila groblja i stari gradovi. Zato Brnaso-na njivi Kraj mamorja sade grah i ozimicu, pa imaju

e i kad je nitko nema, tamo u ožujku i travnju.Stani, Brnasoviću! - rekla je Ana kad se naslušalasve Brnasovići posjeduju. Ono što je ovdje nave-o samo je mali dio onoga što je on izgovorio dok jeeća dogorjela do polovice, a on pričom o svojojodici, pričom o sebi tko je i kakav je, odgađao

nutak kad će se svući pred ovom lijepom ženom.si li ti Sladiću platio da ovamo dođeš i ispričaš mi

si, ili si mu platio da se ljubimo? Ako si došao podrugo, morao bi skratiti tu priču o sebi, jer za ono posi došao neće biti vremena. Ako si pak došao da mishvališ, nastavi, slušat ću te i dalje, ali ni tren višeo ostane nedogorene svijeće toliko da ti posvijetlido Sladićeva šanka.

Zurio je u nju sitnim očima, bucmastim licem i prije-niskim čelom, ne shvaćajući pravo što mu prigovara.

Tomu nije vino bilo razlog, ni kad je bio trijezan,Andrija nije mogao primiti ništa od onoga što su mudrugi govorili ako se to ne bi podudaralo s onim što je otoj stvari nosio u sebi. Bio je prepun sebe, jer je inače bio tijesan, pa u njega ništa ne može što tamo već nije.A kako ga je trenutno ispunjavala misao, prokleto

teška, da se mora svući, njene su riječi odjeknule unjemu kao zapovijed: »Ne pričaj mi tu, svalači se!«Otkuda joj pravo da ga ponižava? Tko je ona pred jednim Brnasovićem! Hoće li je opomenuti da ne vri- jeđa, ili će nastaviti svoje, a ona neka prigovara koliko je volja! I u Kijevu ljudi govore koješta kad vide daBrnasovići rastu u svojim očima.

I nastavio je o odjeći koju Brnasovići nose kad idu namisu, o njihovom kuhinjskom sudu, o slozi koja međunjima vlada, o svetkovinama koje svetkuju, o juncu štoga kolju na Ivandan, o mjesecu koji samo njima svijetli,o hamovima njihovih konja - i sve tako dok od svijećenije ostalo manje od malog prsta.

- Ja nemam ništa protiv tvoga pričanja, Brnasoviću. Nisi ti prvi koji ženi plaća da bi joj pričao o sebi i da bi seu pričanju prepričao. Ali mi je dužnost da te upozorimkako je plaćeno vrijeme za naš susret pri kraju: stijenjsvijeće već pucketa i uskoro će zaplivati u posljednjimkapima voska. Da se i ti ne ugušiš u svojoj priči kaostijenj u rastopljenom vosku, podsjećam te da je vre-mena za ljubav ostalo malo.

Sve joj se čini, nastavila mu je govoriti, da on i nenamjerava s njome leći. S druge strane, vrijeme nedopušta ni da se svuče, pa će ga u ovo nekoliko minutanečemu naučiti. Za ljubav nema druge mjere nego je

vrijeme. Za dva sata, na noć, za desetodnevnog putova-nja, na godinu - velika i mala, svaka je ljubav u vremen-skom okviru. Budala je svaki onaj koji se u vrijemedano ljubavi na sebe usredotočuje. Sebe razglabaj sasvih strana dok si sam, a kad si s onim koga ljubiš, budi snjime čitav! Jer, svijeća kupljena ili darovana brzo ćedogorjeti. Treba znati: ova svijeća ljubavi gori dva sata,tp je vrijeme u koiemu će.miona,biti sve.,Kad ta dva







ladić se zatekao na vratima krčme u bijeloj kecelji, oje skute brisao ruke i korio Andriju Brnasovića da

e lijepo napraviti tolik trošak, a ne platiti u gotovu.bao je odmah reći da nema novca, ne bi ga ostavionužne podvorbe, ali mu ne bi ni dao sve što mu

dne na pamet. Andrija je uzjahivao konja i kleo se

maru imenom svoje obitelji da će se na povratkui, džepova punih novca, svratiti, i kod njega i kodh onih kod kojih je ostao dužan, i platiti i preplatitije dugove.

Možda bi potezanje između Sladića i Andrije potra-do odlaska da se ispod sunca, koje baca blato u lice

arnicima, nije pojavio jahač u crvenom. Taj je opči-Sladića kao zmija plijen. Smješkao se odbojnim

eškom starijih ljudi kad glume nevinašce. Uz slatkastmijeh, toliko je, ni mokre ni nečiste, trljao ruke oelju da se moralo misliti kako mu je posebno stalo doa da se pred crvenim jahačem pokaže čistih ruku.

A njegov se gost, prolazeći usput pored Ane, kaoežban konjanik kad podiže džilit sa zemlje, prignuostranu, ruku podvukao pod skut ženine suknje i, kaduspravljao, razgolio joj noge do pola bedara. Išao bi iiše da Ana nije ustuknula pred njim. Ona ostadeezeknuta, a jahač krene prema Sladiću držeći međuprsta, kao što se drži cvijet, neku stvarčicu koju je

ao ispod Anine suknje. Nije se vidjelo što drži. Ili seimalo što vidjeti.rodaje li se ovo? - upitao je kad se našao predrčmarom.

Tako-tako! S tom robom nikad ne znaš na čemu si.ođe, pa stane!

Ne vjerujem ti kad oko tvoje kuće vidim ovakvemomke - reče jahač i pokaza na AndrijuBrnasovića. -Taj bi i pticu u letu.Za razgovora između krčmara i jahača u crvenom,a je ostala odrvenjena, kakva je bila i prilikomačeva dolaska. List je lozovine uhvatila s obje ruke,nijela ga licu i za nj zaklonila oči, nos i usta. Ili plačee zbunjena, kao svaki čovjek koji uporno sanja o

sreći, a što više sanja, to ga više poniženja tuku, pa ga unedoumicu dovodi činjenica da je u njemu nada to većašto je oko njega više beznađa.

- Možeš mi vjerovati, harambašo - reče Sladić. - Ti bolje od mene znaš da je žena kvarljiva roba. Dok je nisiimao - da mi je; kad si s njom legao - što ću od nje!

Zato bi ovu robu po hanovima trebalo mijenjati svakugodinu-dvije.

Jahač u crvenom puhnuo je u svoje prste i, činilo se,otpuhnuo stvarčicu koju je našao pod Aninom suknjom.Zatim je jagodice kažiprsta i palca, među kojima jedržao nevidljivi predmet, sitno popljuckao, istrljao je-dnu o drugu, kao da ih umiva, a onda ih obje obrisao okabanicu. Napokon, da se uvjeri kako na njemu nemaAnina traga, pogledao je s posebnom pažnjom i jago-dice i mjesto na kabanici na kojemu ih je obrisao.

Na rastanku, gledajući Anu zaklonjenu iza lozovalista, rekao joj je neka ne izigrava nevinost. Žena njenih

godina, njena iskustva i njene pameti, ne bi se smjelastidjeti šale koja će ući u usmeni zbornik domišljatostiharambaša u crvenoj dolami.

Kad se mala turma od Šodanovih kuća po obroncimaTilovice uputila prema Prosici, za sobom je imala danhoda u kojemu se postupno oformila, a pred sobomdrugi dan putovanja pri čijem će kraju dosegnuti cilj,iscrpsti svoju svrhu i raspasti se, ako slučaj ne budedrukčije htio. Do Zadvarja se saznalo radi čega je tko unju stupio: Brnasovići jer im nitko ne treba u turmi kadsu sami turma, i nitko za vođu kad samo sebe priznaju zavrhovnike; Matija jer otac prodaju Zunića nije htioudariti na velika zvona koja bi u turmi od domaćih ljudi

zbilja zazvonila, a za Brnasoviće je znao tko su, dasvojeglavi i oholi mogu biti, ali podlaci nikada; Piplica, jer bi u turmi od svojih sumjestana trpio uvrede na koje bi se njegov rob podsmjehivao.Za sve se njih znalo zašto su tu, i da će se u nevoljisložno držati jedan drugoga, samo se za crvenog jahačanije znalo ni tko je ni odakle je. Nisu ga mogli pitati, jer podalje, na distanci nemogućoj za razgovor.





i da se ne dižu s mjesta. Da se ne muvaju oko mlinara,njemu sav taj prostor treba da može komotno podeša-vati kamenove, sipati zrnje u koš i brašno u vreće. Oniće spavati, on ne smije, jer koliko prekosutra, ne padneli kiša, u jaruzi neće biti vode ni da se magarad napoji.

Konje su smjestili u staju, gdje se uz dva domaćamagarca našlo mjesta i za njih. Predvorje sa stupom nisukoristili, nije imalo vrata, stupa je na otvorenom, od njeu predvorju suklja hladan propuh, a kapljice, koje sedižu ispod bata, nakvasile bi im odjeću za manje od ure,

pa su se svi ugurali u mlin, sjeli na klupe uza zid i, poštosu nešto povečerali, namjestili se da zaspu.

Nedugo iza njihova smještaja, polagano su se otvorilavrata i u mlinicu je ušao jahač u crvenom. Ogledao se pomlinici da vidi tko je unutra i, valjda, da pronađemlinara i zamoli ga za prenoćište. Tko je mlinar, nije mu

bilo teško pogoditi, mlinari su u mlinu bijeli kao snje-ško, ali crvendać ne oslovi gospodara ove kuće, većodluku da li će ovdje ostati donese sam. Mlinar je čekaoda bude zamoljen, unaprijed spreman da molbi udovo-lji, ali došljak, spazivši da u kutu pokraj ognjišta, blizuvatre, stoji nezapremljen trupac na koji se može ugodnosjesti, svuče kabanicu, objesi je iznad svog sjedišta,sjede i poče preslagivati drva na vatri, od koje je mlinicadobila novu svjetlost. Mlinar se nakrevelji od čuđenja,ima nas svakakvih. Kako bi došljaku ionako dopustio

prenoćiti, pitao ga-ne pitao, odmahnu rukom i ode zasvojim poslom.

Nisu dugo ostali mirni kad se na vratima začu kucanjedječjih prstića. Mlinar viknu. - Naprijed, tko si božji-ali se vrata ne otvoriše. Kucanje se ponovi. Ovoga putakucali su članci odrasla čovjeka, ali ni oni ništa manjeobzirno nego dječji prije njih. Videći da neće ući svedok im sam ne otvori vrata, mlinar skoknu, otvori ihširom i reče neka ulaze.

U mlinicu je ušao dječak vodeći za ruku sredovječnačovjeka, koji je gazio pipkajući nogama kao da je podmlina šupalj pa će, ugazi li neoprezno, propasti u vodu.. ._-J&uda.ti, Cvitko, po noći?.- rekao je

Što mogu — branio se čovjek. — Noć ne čeka, a putse neće skratiti.Vidiš, Cvitko, sve zauzeto. Oprosti, ništa ti ne vidiš,ali znaj da nas je unutra dvanaesterica. Kud ću stobom?Čuj, dođi ovamo na vreće. A ti, mali, popni se nanaćve.Tamo će ti biti dobro. Samo, Cvitko, da znaš, svioniovdje, sužnji i njihove delije, kod mene konakuju

bez pare, ali ćeš mi ti plat iti za sebe i za njih. Najprijetivečeraj, ako nemaš, ja ću ti dati. I onda da mi

platiš: jednu š to j e dosad nisam čuo. Neću ni o Musi n ioTroglavu Arapinu, nego nešto onako, domaće, to

bihhtio.Uz govor, mlinar je između mlina i zida složio dvije

prazne vreće i na njih posjeo slijepog Cvitka. Da se imana što nasloniti i da u snu ne bi pao po mlinskom kolu,straga i sa strane postavi daske, pa se Cvitko lijeposmjestio kao u naslonjač.

Bio je najbliži jahaču u crvenom, bijahu jedan nasuprot drugomu i, da su obojica ispružila noge, palci bi imse dodirivali.

Dječak koji je doveo Cvitka, čim je vidio da mu je

djed smješten, popeo se na naćve, umotao se u komadsukna koje su donijeli stupati i zaspao. Ne znajući da sedječak uvio kao svilena buba, Cvitko je zamolio mlinarada svrh njega baci koju praznu vreću, nazepst će, živ je,lako se znoji i sklon je prehladama.

On je sam u jednu ruku uzeo komad ječmena kruha,u drugu priručni mijeh, pa zalogaj kruha sa gutljajemvina, kad se to smekša i oslača, proguta i izmijeni

pokoju riječ s mlinarom. Nije imao potrebe da prati pogledom ono što sam radi i što mlinar čini, pa jeneprestano držao glavu u istom položaju, kao svi sli-

jepci. Iz razgovora se vidjelo da je to uman čovjek, prilagodljiv, s trunkom nerazmetljive šaljivosti koju jestalno kontrolirao. Vladao je sobom i pokušavao je



ovladati svojom okolinom i svojim sugovornikom, akako se to ne može ako ih ne poznaješ, poticao jemlinara da mu priča kako on zamišlja sutrašnji pazar.

e što ie primao.odliudiiitaim ie davaoišlo jepreJko



či, pa je, besjedeći, birao što će reći, a slušajući,muzao je iz riječi najviše što se moglo.Osim sitne razlike u boji bjeloočnice, rožnice i zje-e, koje su bile za nijansu bljeđe nego kod mladihdi, oči su mu bile nepovrijeđene, ali su mu na jagodi-ma, vjedama i čelu ostali tragovi opekotina od vatre, u

m mu je plamenu, vjerojatno, zgasnuo vid. Nije ui imao ni trunka tuposti koja u mladim danimaježava slijepce od rođenja, ni povučenosti koju takvi

epci steknu pod starost. Baš kao da se nije ni pomirioljepoćom ni naviknuo na nju, raspitivao se o sva-

mu i posjedovao živahnost koja je bila bliska pros-du i borbenosti.Nije se dugo bavio pjevanjem pjesama, tek otkako jejepio, a to nije bilo davno. Prije sljepoće morao seiti nečim mnogo značajnijim od posla kojim se baveepci i dangube, ali kad je bio prisiljen da se njimei, u svoje je pjesme unio spoznanje iz prvotnog dijelag života, kad je imao vid i obavljao važne poslove, parazlikovao od ostalih pjevača koji su ponavljalivno poznate sadržaje.znad Cvitkove glave, od kraja do kraja mlinice,tezala se jablanova greda uzidana u dva suprotnaa, da čvrsto stoji i da na sebi nosi koševe za žito iznad

mlina. Na dijelu iznad Cvitkove glave, u graduhu pozabijani čavli o koje je mlinar objesio smotanud, njih dvanaest. Jednako su pletena, različito šaranatomu ih vlasnici razaznaju.

Dok Cvitko bude pjevao, red će se uža iznad njegoveve jedva primjetno njihati i umnogome nalikovati najan koji je pticu okovao za stablo, svjedočeći tako da

vaka prava pjesma pjeva ispod užeta s omčom.

23

Zna li mlinar i njegovi gosti, znaju li ljudi u ovomtoljubivom domu zašto Cvitko noćas pjeva? Je limu do zabave? Otplaćuje li večeru koju je pojeo, i

krov koji mu je udijeljen? Nije njemu ni do zabave ni dootplate duga. On noćas pjeva zbog istih onih razlogazbog kojih i slavuj pjeva u noćima. Nekoć je, u davnodoba, na jasenovoj grani noćivao slavuj, san ga savladao pa je prespavao noć. Kad ga zora probudi, opazi kako ga je bršljan svega obrastao i prikovao na jasenovu koru.

Teškom se mukom oslobodio korjenčića na žilavim povijušama. Otada slavuj noću pjeva da ga bršljan neobraste.

A Cvitko će noćas pjevati o Ani Bartulović, krčmariciu Zadvarju, koja sanja o spasu i proklinje dan u koji serodila, dok joj golubica slijeće na rame i u kljun kupisuze s njena lica, pa polijeće nad oblake i moli nebesa da pomognu Ani.

Jednog se jutra Tonka Bartulović, Anina majka, kad je kćeri bilo dvanaest godina, požalila rascvaloj grani jorgovana:

— Deset godina samujem, jedanaestu neću.

Njen je muž Tonči, da zaradi bogatstvo, otišao dobro-voljno u vojsku i od prvog dana služi u Drugoj hrvatskojkonjičkoj pukovniji, čija je matična kasarna u Veroni. Neka znade grana jorgovana da joj već drugu godinuniti piše niti šalje novac.

Otkako ne zna što joj je s mužem, dolazi joj u posjeteharambaša Blata na Cetini Ivan Balaš i moli je da muodmah, sama ili po nekomu, poruči kad Tonči dođekući. Želio bi ga prvi vidjeti i reći mu nešto važno.

Dok je Tonka u sjetnom razgovoru s jorgovanomotresala svoga muža sa srca kao blato s opanaka, Tončise krio kod seljaka Stefana Saludecia u mjestu Ankon-

ske marke zvanom Portonuovo i čekao zgodu da se brodom prebaci do Omiša. On je postao žrtva pukovnikova obećanja kamerlengu i podestatu grada Edola,koji je dugo hrvatska pukovnija opsjedala, da im Hrvatineće opljačkati grad ako se predadu, a ako pruže otpor,kad grad osvoji, prepustit će i građane i njihova dobraHrvatima da se oko toga pozabave tri dana kako oni toveć znaju...... .



Grad se predade, a mnogi vojnici, iako im je strogoranjeno, ne odolješe srcu da koju ne povale i da

god ne drpnu. Podestat prigovori pukovniku da niježao časnu riječ. Samo iz njegove radne sobe vojniciodnijeli dva zlatna propela, tri kutije sa srebrninom ie za tri suknje. Pukovnik se zakle podestatu da će

rću kazniti svakoga vojnika kod koga nađe ukradenuar. I postroji vojsku. Ne nađe ni u jednog ništa. Ipak kradljivci, tvrdio je podestat, i ponuka pukovnika daleda bubanj svoga bubnjara, koji se za njim posvudae kao sjena. Tako se u prah smrvila mudra zamisao

nča Bartulovica da se pomogne šupljinom bubnja kadbubnjanjem nije mogao pomoći.Znao je da će jedan gospodin pred druga dva gospo-a, iako su prije nekoliko dana bili krvni neprijatelji,koži šugavog bubnjara lako pokazati koliko drži doane riječi, pa se u hitnji zavrgnuo bubnjem i pobje-. Do šume su ga gonili drugovi iz pukovnije, i samii na pukovnika i njegova gospodska obećanja, a kadašao u šumu, vratili su se na trg Edola i rekli da jevrnitelj pukovnikove časne riječi bio brži od njih.

U očekivanju da se bubnjar Tonči vrati, prođošenki i harambaši Balašu dvije godine. Izmučen čeka-m, reče harambaša:Pored tvoga vrta punog cvijeća pruža se mojada na kojoj napasam konja. Ti izidi ruže brati, a ja

doći konja istimariti. Ti se pretvori u rumenu ružu, au u bijeloga leptira. Kad nas ljudi budu gledali, rećieno leptir oprašuje ružu.

Te se večeri bubnjaru dogodilo isto ono što se dogo-Stojanu Jankoviću kad se vratio iz turskog ropstva i

ući našao svatove svoje žene, pa je zapjevao »Gni-do vila ptica lastavica, vila ga je devet godinica«, irio se, a žena je napustila mladoženju i poletjelajanu u naručje. Samo, bubnjaru ne dadoše da sedstavi lijepom pjesmom.

Kad je zakucao na vrata, njegova je žena bila ruža sirom na žutom tučku. A kad je kazao tko je, sijev-a je puška i sastavila ga sa zemljom,JUsa nj nije bilo

bubnja, ali dva zlatna križa jesu. Tonki, koja se odrumene ruže pretvorila u tužnu vrbu, harambaša jetumačio da je vrijeme za veselje, a ne za plač. On većdrugu godinu znade da je bubnjar osuđen na smrt.Balaš, komu su vlasti tajno dojavile da bude na oprezu,već drugu godinu čeka njega, njegovo zlato iz bubnja i

nagradu za njegovu glavu, a usput, da bude bliže doga-đajima, igra leptira nad laticama ruže rumene.Tonka se po Blatu hvalila, na skupu i u povjerljivu

društvu, da joj je drago uza se imati harambašu: dok snjom hoda, njegova sablja mrsi joj skute suknje. Ta islične izjave padaju u vrijeme kad je Balaš dokazivaocrkvi i vlastima kako nema prepreka da se oženi Ton-kom, a potom dobije državnu i biskupsku »inveštidu«na imanje njena muža, pokojnog »banđekina«, komu se po zakonu kuća mora raskućiti.

Neki ljudi iz sela i okolice, više ugledni u narodu negoutjecajni kod vlasti, staviše žestoke prigovore i na vjen-

čanje i na »inveštidu«. Na stranu to što je Tonči bio»banđen« i što ga je trebalo ubiti, nije zgodno da ženuženi ubojica njena muža. Na te prigovore biskup se pokoleba, niti odbi niti odobri Balašev zahtjev za vjen-čanjem. Prešuti i odgodi, a zažmiri na oba oka što Balaši Tonka žive zajedno nevjenčani. Viđeni ljudi prigovo-riše i za »inveštidu«: ni na koji način ta »inveštida« nemože pripasti Balašu, i ako se oženi Tonkom i ako se neoženi. Dok živi kao udovica, »inveštida« je njena i njenekćeri, a kad se uda, isto kao da je umrla, »inveštida« ne prelazi na muža, jer ona ne može biti ničiji miraz.Ukoliko Balaš oženi Tonku, »inveštida« će ostati urukama njene kćeri dok se i ona ne uda, a sve do smrti,

ako ne nađe ili ne bude tražila muža.Tonku pri tište ista onakva neizvjesnost kao kad se

Tonči nije javljao iz vojske. Ni sablja u skutima suknje,nakon dvije godine svađa, nije bila ono što je bila kad suse leptir i ruža združili, pa Tonka reče svom nevjenča-nom mužu:

-Znaš li, dragi, što si nekada govorio? D,a,nas nitko



e rastaviti osim smrti. Pa ni ona, jer ćemo iskopatib do groba i ispružiti ruke jedno prema drugomu. Adošao je dan kad ćemo se sami rastati.

Balaš zato nije dopustio da je pokopaju na groblju.ranio ju je u vrtu ispod jorgovana. On kaže, jer se odne može rastati. Drugi kažu, ne smije, da je tkogod

opa, našao bi joj ranu pod srcem.Tajna gubitka Tonkina povjerenja u harambašu nijegla ostati skrivena. Rijetki su vjerovali da bi uzrok gao biti uskraćivanje vjenčanja i »inveštide«. U selurođakinje žive s rođacima nevjenčane jer crkva nenaje njihovu zajednicu, jedan svekar s nevjestom, trijeste s djeverovima i jedan očuh s pastorkom. Amanje je deset obitelji koje obrađuju zemlju i pla-u desetinu, a »inveštide« još čekaju.Kćerka Ana je bila uzrok Tonkinom odlasku podmlju.Za četverogodišnjeg druženja majke i Balaša izrasla

djevojku mliječne puti, sličnu majci, a, kako ih nijelilo više od četrnaest godina, reklo bi se da su mlađaarija sestra. Kad su se muškarci za njom počelietati, Ana je sišla na Cetinu, pogledala svoj obraz ui i rekla:Tijelo je moje vitko kao jablan ukraj rijeke, alo i glatko kao jablanova kora. O, galebe, što melijećeš, reci tko će mome jablanu grane polomiti, au izgrepsti noktima upisujući u nju svoju strast?

Na Jurjevdan, kad je u praskozorje s ostalim djevoj-ma trčala do mlina i prije izlaska sunca u pjenušavoj

i ispod vitla prala lice da preko čitave godine bude

po, doista je postala ljepša. Mirisala je na jasenovet onako snažno kao predio od Zagvozda do Turijecvjetaju jasenove šume. S mirisom u tijelu dotrčalaući, uzburkana kao voda ispod mlina, dvorište zaki-jasenovim granjem, a u rupicu na kućnim vratimaenula kitu crnog trna, da zli duhovi ne ulaze u kuću,

se na trn ubodu, da ne oduzmu blagu mlijeko, ženiljivost i mužu pamet.

Ušla je u kuću i ono se dogodilo na mjestu gdje jeleptir iznad ruže i prije nadlijetao.

Različito venu jablanove grane. Ako su u rujnu po-lomljene, kad je list očvrsnuo, venu polako, list se suši,ne ugiba, a kad se osuši ili na grani ili na krilu vjetra, jošće dugo gledati u sunce i šuštati na kiši. Ako je pak

grana posječena o Jurjevu, kad su grančice mliječne ališće kao pjenušava voda u kojoj djevojke uljepšavajulice, vene brzo, vene u jednom danu i od nje ne ostaneništa osim šiblja i malo bezobličnog praha. Da budemanje bola, šuma se i siječe u jesen, kad je dozrela, a neo Jurjevu, kad je sva u sokovima, mliječu i zelenilu.

Lomljava jablanovih grana i Tonku je slomila, kad je poslije pitanja - što je tebi, Ane moja - doznala da joj je na Jurjevo očuh počeo lomiti grane i otada ih lomisvaki dan kad ostanu sami.

Skrivila je majčin odlazak pod ledinu, a sebi dugo putovanje, bez izgleda na povratak.

Još za majčina života Ana je bila u trećem mjesecutrudnoće. Poslije majčine smrti Balaš joj predloži da seizbavi ploda, pa će ponovo nastaviti curovanje. Njemu je to više trebalo nego njoj. Rodi li ga, seljani će lakoizračunati da se začelo tri mjeseca prije bakine smrti i da je unuče Tonku otjeralo u smrt. To bi bilo opasno i za jednog harambašu, čiju čednost brani župnik, a vlast onjemu ima visoko mišljenje kao o odanu, požrtvovanu inesebičnu starješini.

Dao je Anu u kuću krčmara Sladića, da mu, dok nerodi, služi kao služavka, da dijete, čim bude rođeno,dadu u nahodište. Tada će se Ana čista i pomlađenavratiti u Blato. Uvjerio ju je da ne griješi djevojka koja

novorođenče daje u nahodište. To čine i žene iz dobrostojećih brakova kad narode mnogo djece, to čine slu-škinje koje zanesu sa gospodarima, seljanke sa zemljo-vlasnicima, neudane s oženjenim dangubama, to činesve žene kojima plod užitka nije potreban koliko samužitak. U otvoru na zidu nahodišta vrtuljak, na koji seodlaže u povoj povijeno tjelešce, vrti se cijelu noć. A iznahodišta, kad Dtići ODernate, poliieću na more, U



njihovu je životu jedina neriješena stvar hoće li nadugim plovidbama biti čistači paluba, veslači ili komesi.

Kad se Ana oslobodila bremena i djeteta, ponovo sezarumenjela, a pjege rodilje isparile joj s jagodica, ponju je, jedne jesenske večeri, dok je Split vrio od mošta,a ulice bile skliske od sladora i prljave od slame imagarećeg izmeta, došao očuh Balaš. Ana je do kasnoradila u Sladićevoj krčmi u kojoj je gostiju bilo višenego ikad. Kad se uspela do svoje sobe na mansardi,našla je u svom krevetu očuha i upitala ga što hoće. Dok su se prepirali treba li da nastavi kao što je počela na

Jurjevo ili s time treba prekinuti, dok se Ana opirala aBalaš ostajao uporan, ona sve beznadnija jer nije vidjelaizlaza, on sve uporniji jer je znao da mala nema izboranego da pođe tamo kamo ju je on usmjerio, u Sladićevukuću došla su dva podestatova čuvara ćudoređa da

pretraže sobe triju njegovih djevojaka i vide jesu li one poštene sluškinje ili su djevojčure koje mame ljude ukrčmu i šire nemoral po gradu. Anu su našli s nepozna-tim muškarcem i zapovjedili joj da se spremi u zatvor.Muškarca su ostavili da prespava u djevojčinu krevetu,kad svoje kuće u Splitu nema, i savjetovali ga da seubuduće ne odaje bludu: ne mari što za ove stvari predsudom odgovaraju samo kurve, i kurviši su krivi zakurvanje i zaslužuju prijekor što svoju pohotu ne iživlja-vaju u zakonitim vezama.

Sutradan, pošto je bubnjar sat prije objavio naroduda se okupi u što većem broju pred gradskom vijećni-com, podestat je Ani, koja se ne da urazumiti lijepim

riječima, izrekao kaznu za bludne radnje: mjesec danačišćenja gradskih ulica u vrijeme kad su najprljavije.Selu je Balaš govorio, a selo ga je slušalo, kako je

Anu dao u grad na nekoliko mjeseci da prije udaje naučidomaćinske poslove. Mladoženja ne gleda zlato okovrata, koje je očuh Ani pribavio, nego vez na prsluku irukavima, po kojemu se vidi zna li cura plesti i vesti, znali dvore pomesti, vode donijeti i na ognjištu vatru nalo-žiti. Ali, umjesto da sve to nauči u gospodskoj kući, ona

je pošla po zlu pu^u, pa sada mete ogrozdjne ijjalege po

splitskim kaletama. Čim joj istekne kazna, nagovorit ćeSladića, kod koga ostaje jer joj nema povratka u Blato,da je iz Splita preseli u svoj han u Zadvarju. Možda setu, u seoskoj osami, opameti i suzdrži od bluda. Ostaneli u Splitu, bludničila ili ne bludničila, podestat će, kad ju

je već jednom ubilježio u svoje knjige, po nju poslati policiju kad god mu splitski težaci usmrde grad sasvojom magaradi i ljetinom.

Otada Balaš uživa sva dobra bubnjara Bartulovića i priča po Blatu:

- Koji mi kažu da sam od huda roda rođen, sami suse u zlu rodu rodili. Koji mi kažu da sam zao čovjek,njima samima zmija na srcu spava. Da bubnjara nisamubio ja, ubio bi ga prvi na koga bi u selu naišao kad bi sesaznalo da je »banđekin«. Njegovu sam ženu volio, a štomi nije postala i zakonita supruga, krivi su smutljivci i

bolest koja mi je otrže iz naručja. Kćer bubnjara isoldatuše htio sam učiniti gospođom, ali ona pođe stran-

puticom. Pred zakonom sam čist kao suza, a pred Bo-gom ako sam štogod skrivio, jer nas je pred njim malo

bez trunja u oku, ja ću se molitvom, pokorom i miloda-rima otkupiti od svojih grijeha.

Pjesma se Cvitkova otegla, osušila su mu se usta i htio bi potegnuti iz mijeha dva gutljaja. Tek da se nepceskvasi, a duša nadahne novom pjesmom. U hrvatskojzemlji, gdje je svaka budala knez a knezovi budale,mnogi će te magarac učepiti. Budući su magarci, nećeših moći zvati na sud, ali ćeš o magarećoj bahatostiispjevati pjesmu i ispričati priču. A pripovjedač koji

pjeva uoči sajma robova, dok šumi voda od Veprica domora, ne gleda kolikim, već kakvim će se ljudima dopa-sti. Zato je harambaši Blata zaludno trubiti krajinom dasu tri zlodjela u kući bubnjarevoj izvršena a da zločincanema. Uzalud se kune: isto kao kurva u plač, tako selupež uzda u kletvu.

Neka mu narod i povjeruje, neka mu nebo i oprosti,ali pjesma mu neće ni vjerovati ni oprostiti. Ona će gastaviti u stihove da se o njemu pripovijeda, i takoobraniti svoju dušu od povijuša. ____.................

i

L i:



24

Krik je bio slabašan. Ni mlinara, koji je imao najtanji ne bi probudio da za njim ne uslijedi tresak daske, aom se zaustavilo mlinsko kolo i prestala se glasitiila. Pomisli da je presahnuo dotok vode i poče

vati sušu i planinu. Ali, dok je još bio pri psovci, nadnjem je čuo stenjanje.Obje su luči pogažene, a vatru, koja nije mogla dogor-

jer je sam mlinar, prije nego što će zakunjati, na njuožio dva borova panja, netko je pogasio, sudeći polju na ognjištu što se dimilo kao ugarci poliveniom. Iza žrvnjeva u istočnom zidu bio je prozorčić,k kao puškarnica, kroz koji je mjesec u zenitu ubaci-malo svjetlosti prema kojoj se mutno vidio mlinski

men, a na kamenu Cvitko, povaljen potrbuške, kakovu gura u procijep između odboja i koša, a uzak stor kroz koji ničija glava još nije prošla, da je bila i

ma, a nekmoli kad za njom ide čitavo tijelo. Kad se

bližio, mlinar je vidio da Cvitko ne nasrće od svojee. Oko njegovih ramena bilo je sputano uže, čiji jegi kraj ovijen oko osovine mlinskog kamena vukaotka dok je mogao vući, a kad se Cvitko zaglavio, užeglo, mlin je stao, i sada voda udara u vitla koja se neeću, ali snažno zatežu. Mlinar izvadi nož iz pojasa,reze uže, žrvanj krenu, a tijelo olabavi i on gaignu.

Mlinaru je bilo lakše prerezati uže i Cvitka posjesti učnicu, nego iz glavnje, koja je sačuvala vatru, izma-i plamičak o koji će zapaliti luč. Nadimljući se dagori žeravu, uzimao je duže predahe, i umjesto da

i puni pluća zrakom, stanke je koristio da psuje i daada sebi na sebe sama što je bio toliko dobar i tolikaala da na konak primi ovolike nepoznate ljude. Da

na žrvnju našao rasut Cvitkov mozak, na leđa birtio vlast, koja bi mu kožu oderala dok bi dokazaonije kriv. A našao bi ga da dotok vode nije oslabio inja kamena smalaksala tako da si ga mogao rukomstaviti.

Dvije upaljene luči koje je mlinar podigao na grede,otkrile su Brnasoviće pri oružju, kako promatraju što sedogađa, spremne i krv proliti za obranu sebe i svojihrobova, ali spremne i da sve vide, da sve čuju pa, ako senjih ne bude ticalo, ponijet će se kao da ništa nisu ni čulini vidjeli.

Luči su otkrile i Cvitka kako sjedi u mučnici s koma-dima užeta na sebi i dječakom uz koljena. Dječak jenetremice gledao u njegovo lice preko koga su, jedanniz sljepoočnicu a drugi preko čela prema korijenu nosa,tekla dva krvava potočića, mileći i ne razlijevajući se.Dječak je potočiće gledao kao da ispituje od čega su, alikad se s onoga što je tekao niz sljepoočnicu obori kapljai pade na bijelu Cvitkovu košulju, kojoj ovratnik prokr-vari, dječak vrisnu, a Matija mu priđe tješeći ga daumukne, da djedu nije ništa, da mu se neće ništa nidogoditi, spavao je, pao i malo ga je po glavi počešalo.

Pri iste dvije luči Matija je vidio kako se Cvitkudogodila nesreća, vrlo slično obrastanju slavuja na jase-novoj kori. U mraku, kad je vatra bila pogašena, nečija je ruka skinula uže s klina na gredi iznad Cvitkove glave,splela je omču i polako je, da usnuli pjevač ne osjeti, prebacila preko njegove glave, podvukla pod pazuho iopasala prsni koš. Oba kraja užeta, jer je omča bilaspletena na sredini, ruka je vezala za dva drveta zabijena u mlinski kamen, a služila su za ručno okretanjekad nestane vode. Kako se kamen vrtio, tako su sekrajevi užeta namatali na ta dva drveta, kao kad ženenamataju pređu na rašlje, da bi najednom, kad se nama-tanje užeta približilo kraju, Cvitko bio naglo povučen inabijen glavom između odboja i koša. Da je u vitlo

udarala jača voda, kamen bi ga zdrobio.Gdje je onaj u crvenoj dolami što je zanoćio u kutukraj ognjišta? - zapitao je mlinar.Zar je netko takav sjedio pored vatre dok sam ja pjevao? - pripita ga Cvitko.Pitanje na pitanje nije dalo odgovora.

—Tko je taj? — pitao je razljućeni mlinar licem u licesvakog od Brnasovića. - Zar on nije s vama došao?



Brnasovići su ostali mirni, odlučili su da se ne pačajumlinarove stvari i da uzvrate udarac samo ako budu

adnuti. Dok mlinar vrijeđa, neka vrijeđa, vrijeđaj tko je slabiji. Ali, dirne li tko u njih i njihovo

sništvo, neka hvata zaklon dok može.Kad je vidio da od bešćutnih Brnasovića neće dobiti

ovora, mlinar se obratio Matiji: tko mu je bio onajeni?I sam bih htio znati.

Mlinar je pobjesnio. Što bi budala sada htjela znati!ovao je s neznancem odatle dotle, a nije ga upitao nikle je ni čiji je. I sad, kad ga je iznenadio, sad bi htioti tko je! Oprezan čovjek neće ni s kim ni sto metaraovati ako mu ne zna imena i ako nije ispipao kako.

Krijete vi njega, jer ste isti kao i on.Nemoj tako, prijatelju! Ta nas crvena dolama od

advarja prati. Ni da nas sustigne kad mi usporimo,ia nam se pridruži kad mi padnemo na počinak.ačuio sam se kad je sinoć za nama ušao u mlinicu.

Kako da se ne ljutim? Mislio sam, turma ste, ljudie međusobno poznaju, neće drugomu činiti zla. Anid Zadvarja s njim idu i ne znaju tko je! Što ste mualia vas slijedi! Zna se: neće li tko u turmu, ne smije jojia repu stajati. Ne sluša li, klekni i pucaj.

Ako me uho ne vara — umiješao se Cvitko — ovaj

to s tobom govori mlad je čovjek. Ako su irugijegovih godina, ne bi se trebalo čuditi da su i u krevet

jime legli a da ga ne upitaše otkuda je. Mladosteakovjerna i zato je treba podučiti, ali je ne trebaaratiad vjeruje u bratstvo svih ljudi. Kamo sreće da i urobođu s takvim uvjerenjem!

Vidi! - pokazivao je dječak Matiji. - Slijeva mu senjedra.

Mlinara to upozorenje smekša. Ne dva, nego petavih potočića klizilo je niz Cvitkovo lice. Jedan, štoišao posred čela, skliznuo niz lijevu stranu nosa itao u brku, napunio je Cvitku usta puna krvi, pa jeio gdje da je ispljune.

Imaš li čistu krpu? - pitao je Matija mlinara.Imam ja — rekao je Mesud. Kako su mu ruke bile u belenzucima, pozvao je Matiju da iz njegove torbe,ukojoj se nalazio čitav smotak krpica što ih jesam

skupljao po smetlištima, prao i sušio, izvuče kolikomutreba, posluži se njima i vrati ih natrag.Mlinar je donio vode iz potoka, Matija je namočio

krpicu i počeo Cvitku s lica spirati krv.- Trebat će paučine — rekao je Grabovac.Mlinar je prislonio ljestve uz gredu i otišao pod

sljeme gdje i nije bilo ničega drugoga do paukove mrežekoju je brašno pobijelilo, vjetar uznemirio, a luč osvijet-lila, pa se doimala kao ribarska mreža na sušilu.

Obrisao je Cvitku i usta i obraze, a kad mu je htioobrisati i krv na košulji, pa mu otkopčao gornju dugmadna haljetku, iz njedara je ispao svitak papira, nagorio pri jednom kraju. Kako je zajedno s papirom ispalo i nešto pepela, Matija je zaključio, i ne upitavši Cvitka što otomu misli, da mu je onaj što ga je htio žrvnjem samljetihtio i vatru podmetnuti u njedra tutnuvši mu u njihgorući svitak.

Mlinar je donio paučinu, a Matija papir pruži dječakuda ga pridrži dok on djeda opremi. Kad je zaustavio krv,sjeo je na rub mučnice i počeo čitati u sebi, mičućiusnama, svitak nađen u Cvitkovim njedrima.

Štipanu, biskupu makarskom, od Cvitka Rasica po-klon i pozdravljenje!

Presvijetli gospodine i moj gospodaru! Nisam kasnio izvršiti vašu gospodsku naredbu, iako jeod moga vida, koji već petu godinu kopni, ostalo malo, još samo da raspoznajem dan od noći, a od predmeta samo sjenke, kao kad drveće gledaš u maglenoj noći. Jure, koga u ovom kraju drže najboljim likarom, rekaomi je da se strpim još godinu dana, dok mrena na obaoka sasvim ne dozori i ostavi me u potpunom mraku.Onda će on sa tri pandžice od šišmiša zakvačiti očnumrenu i odstraniti je, pa ću, kaže, vidjeti kao što sam prije pet godina gledao. §a,d& obvezu, koju sam pred



vaši/n gospodstvom uzeo i obavljao dugo godina, davam javljam sve što se zbiva sa zemljom koja pripadavašoj menzi, obavljam uz pomoć svojih ukućana i mi-lošću Božjom, koji je htio da čovjeku bez vida i višekoristi sluh. Ja sam se propitao o svemu što vas zanima i,evo ću vam sada o svemu po redu pisati.

Odvajkada je običaj u ovom kraju da se dva puta na godinu, na Cvjetnu nedjelju i na Vodokršće, blagoslovimjesto gdje je čovjek ubio čovjeka, da selo ne bi tuklakrupa, pritiskao led i morila suša. Čini se to i na mjestuubojstva »bandekina«, i oni su ljudi, i njih je pred

Bogom grijeh ubiti, ako i nije pred zakonom, pa seblagoslov obavlja na sva tri mjesta gdje su posljednjih

godina ubijeni »banđeni« ljudi. Kad je proljetos u pro-dolja oko Cetine pala ljuta slana i pozebla razlistale

pupove na vinogradima, ljudi rekoše da je to pokaranjeza smrt »bandekina« Bartulovića, i dođe njih devet izbratovštine svetog Kuzme i Damjana da blagoslove prag njegove kuće, gdje je poslije mnogo lutanja i patnji

poginuo, ali ih dočeka harambaša Balaš i otjera pucajući za njima iz puške. U srpnju, kad je proso bilo za žetvu, pade grad i obi više od polovice roda. Narod i za to krivi Balaša, i dogodi li se još koja nepogoda, a mjesto Bartulovićeva ubojstva ne bude blagoslovljeno, svaštase može dogoditi. Zato bi mudro bilo da se vaše gospod-

stvo umiješa i prisili Balaša da bratovštini dopusti blagoslov bubnjareva praga.

Istina je što je vaše gospodstvo čulo, o čemu sam mu i ja dva puta pisao, da je zemlja vaše menze u Grobnoj

Gomili blizu studenca u kraju zvanom Dragljani većčetvrtu godinu neobrađena. To je zemlja po strani sa pet dana oranice, sa dva dunuma koševine, jednom kući-com, a ostalo je pod šumom i grmljem. Kad se obradikako valja, i kad je godina rodna, može hraniti manjuobitelj. Vi ste »inveštidu« na nju dali Balašu u onovrijeme kad je on postao harambaša i kad je dobivaoredom sve »inveštide«, i biskupske i državne zemlje,koje su ostale bez starih vlasnika. On je zemlju s po-četka obrađivao, ali slabo, dok se nije domogao bolje.

Otkako je ušao u kuću Bartuiovića, sasvim je napustio zemljište u Grobnoj Gomili. Nudio ga je, kao i drugu zemlju koju sam nije mogao obrađivati, seljacima smalo zemlje da je rade u napolicu. Ali nitko ne htjedeuzeti zemlju u Grobnoj Gomili, jer traži mnogo truda, amalo daje.

Neka vaše gospodstvo postupi kako hoće, neka daje»inveštidu« komu je njega volja dati, ali ja i dalje tvrdimda je grijeh davati zemlju onomu koji je sam ne možeobrađivati i daje ju u napolicu sirotinji. Ja kažem dabiste vi sami trebali zemlju dati tim vrijednim a ubogim

težacima i na taj im način skinuti s leđa harambašu Balaša. Ako vaše gospodstvo mene želi poslušati, nekaodmah oduzme »inveštidu« na zemlju u Grobnoj Go-mili i dade je izbjeglici iz turske zemlje Miji Kutleši,koga je Balaš već ujarmio, dao mu kućicu u GrobnojGomili i sve imanje oko nje, da mu daje pola od uroda snjive i pola od prinove iz tora. Kad biste to učinili, vašebi gospodstvo u Boga steklo veliku milost, a u seljanima

Blata svoje privrženike, jer bi vidjeli da ćete i njih sutra,ako zatreba, braniti od nasilja i nepravde. A ovaj Mijo

Kutleša baš je zaslužan milosti jer je bez krivnje moraobježati od svoje kuće, gonjen od čovjeka slična Balašu.

Moj gospodine i moj gospodaru, na veliku ste mekušnju stavili kad ste mi u zadnjoj knjizi pisali da vam

po duši javim komu bi trebalo dati »invešt idu« na zemlju pokojnog bubnjara Bartulovića, i što znam o želji njegove kćeri Ane da postane »picokara«. Nimnoge priče koje po selu kolaju o kući Bartulovića, ni

moj mrak ne pomažu mi da razlučim pljevu od zrnja.Sve važno što se događa između žene i muškarca dogodise bez svjedoka, pa ako ti netko i od njih dvojega priča

što se tamo zbilo, ne možeš mu vjerovati, jer čovjek nemože biti nepristran kad ga se nešto tiče. Svijet vidi ono

što se dogodilo, a zbog čega je tako bilo, ne zna panagađa. Istina je da je Balaš čovjek pun pohote, da sumu do sada dvije žene umrle, da o njemu seoske dje-vojke imaju što reći kad bi htjele govoriti, da ga nekerasDusne snaše štite, ali i'a ne znam ie li on Anu na silu





koji su s njom u Zadvarju razgovarali kažu da uvijek priča o skorom odlasku, a ne mari za ono što se oJco nje zbiva. Što god odlučili, vi ste vlasni odlučiti. Ali vas Bogom molim, ako vam je stalo do mira, da »inveštidu« na Bartulovićeva dobra ne dajete Balašu, jer ćete timeizazvati smutnju u narodu i ohrabriti zle ljude da razaraju tuđe obitelji kako bi prigrabili njihova imanja. Neka znaju da se vaša

zemlja ne može otimati. Time ćete i sebi prištedjeti teške glavobolje. Klanjam se vašem gospodstvu i l jubim vam svete ruke.

Pošto je u naslovu na talijanskom jeziku, kako se uobičajilo, napisao da uputu prosljeđuje svojoj kancelariji, biskup je na bjelini ispod pošiljaočeva potpisa hrvatskim jezikom pribilježio:

da se ovo pismo pošalje župniku Blata, na znanje i

ravnanje, i da odmah blagoslovi prag Bartulovićevekuće;da se u Makarsku pozove bjegunac Mijo Kutleša

pa, ako za njega uz Cvitka Rašića budu jamčila još dvadomaćina, i ako ga perovođa ocijeni kao poštena iradišna čovjeka, neka mu se izda »inveštida« na GrobnuGomilu;da se u vezi s Anom Bartulović ne poduzima ništadok nam ne jave iz Splita je li ona na ispovijedi izrazila

želju da postane »picokara« i kupila odjeću toga reda;bio bih sklon prijeći preko njenih bludnih grijeha ako jena njih bila prisiljena, ali bi teško išlo s harambašomkoji se neće dati otjerati s Bartulovića njiva nad kojimabiskupska menza ima vlast tek u petom dijelu.Kad je pročitao, odložio pismo, naslonio se na nosač koša i zagledao pod sljeme, kad je nakon duže neizvjesnosti shvatio tko koga

ganja, tko što hoće i tko što neće, zbog čega jedan radi ovo a drugi ono, Matija je ostao ustravljen, bez snage da išta kaže i učini.Pomisao da je iz pisma doznao ime crvenog jahača, da bi to ime mogao izreći i najednom se naći u središtu paklene moći, pomisao da

će ponovo fejti uvučen u c»ng





kakvog su oblikovale vode Trakače. Skitnice, beskućnici, prognanici, mladići koji bi se odmetnuli od kuće, djevojke koje su tjerali kad bi im trbuhnarastao, onemoćali prosjaci, isluženi mornari, bolesni vojnici, svi oni koje su tjerali od kuće ili kuće nisu imali, svi oni kojima je za petama bilo zlo anisu imali kamo, svi koje grad nije htio i oni koji noću u njemu nisu imali mjesta a danju bez njih ne bi mogao, svi su se oni spuštali u koritoTrakače i zavlačili u rupe na istočnoj obali, tražeći u zemlji pod laporovim pločama onaj kutak intimnog prostora bez koga čovjek ne može.

Krivo imaju kad kažu da sunce grije radi raslinja, da granjiva radi gradova i lijepih predjela. Sunce i grije i granjiva radi sirotinje u Trakači, čiji sustanovi vlažni a ognjišta bez drva. A mjesec, radi čega se on penje na nebo? Radi putnika koji su pobjegli iz mlinice gdje se melju ljudski životi.Mjesec ih je doveo na ravne ploče preko kojih leži nešto vode, nasuprot pećinama i sprudu Trakače. Mjesec im je obasjao taj čudni brijeg pun prezida,monolitnog kamena i sipke zemlje, zakićen kojekakvim prozorima i vratima, dimnjacima i direcima, užadima i posuđem. Sva vrata i svi otvori bez kapaka

bili su slijepi, osim jednoga pri dnu i nasuprot njima, onoga čija ih je svjetlost izdaleka i dozvala amo.Osvijetljena spilja imala je zid koji je začepio prirodni otvor i u zidu oblikovane pragove s nadvratkom, a da li je imala i vrata, nije se vidjelo. Ako

ih je i imala, morala su biti otvorena, da kroz njih izlazi dim, a ulazi svježi zrak, bez čega vatra na ognjištu ne bi gorjela. Konje i mazgu vezali su zanekakva stabla i, kako nije bilo ni zvona ni zvekira, a vrata su bila otvorena, da ne uđe nenajavljen, Matija je drškom kandžije udario o prag i proizveonekakav šum, ali iznutra nitko ništa ne upita niti odobri da se uđe. Zato su ušli nenajavljeni i zastali pred onim što su vidjeli.

Preko čitave prostorije uz strop se protezala kvrgava greda na kojoj su iznad ognjišta visile verige, a nasred kuće žena niska rasta. Iako malena,

žena se i takva mogla držati rukama za gredu, ali niie. niene. su šake





tankom uzicom vezane za drvo. Raskrečenih nogu stajala je na hasuri od site. Lice joj je zapaljeno od vrućice, onako okruglo, usađenomeđu ramena, bez duše i bez uma, potpuno odsutno i poživinčeno od bola.

Dojam poremećenosti pojačavao je čovjek također niska rasta, sličan ženi kao brat sestri. Oboje su bili od onih malih ljudi koji nisu patuljci, ali nisu ni daleko od njih, ljudi zbijenih, priraslih za zemlju, kao smrekovi grmovi.

Iz zemljanog vrča bez nosa i drška čovjek je lijevao vodu u svoj lijevi opanak i davao ženi da pije. Supalj i sa strana i na potplatu,opanak nije mogao biti dobra čaša. Čini se da je posrijedi bila neutaživa žed, jer je čovjek nekoliko puta nalio opanak i žurno ga prinio

ženinim ustima. Pri poslu je mnogo lijevao i prolijevao, a najviše bi putem iscurilo, pa je u ženina usta dospijevala jedva svaka stota kap.Čovjek ih je vidio čim su ušli u njegovu kuću i prijateljski im se nasmiješio, ali, zauzet prečim poslom koji će učas završiti, ostavio

je goste da ga malo pričekaju. U međuvremenu je rekao:- Kažu, daj rodilji vode iz lijevog muževljevog

opanka da se ne muči. I što me košta da joj to dadem!Onda je obuo onako mokar opanak, ostavio raskre-čenu ženu da visi i pošao prema Grabovcu i Mesudu, razdragan što ih vidi, kao

da su mu rođaci koje je čekao cijelu večer, a oni nikako da dođu, i dođoše u pravi trenutak, kad mu je najteže, kad ne zna što će, kao daih je Božji vjetar nanio.

- Otkako su joj počele muke - rekao je domaćin - iotkako sam je namjestio kako se rodilje namještaju,sjedim ovdje i šaram po lugu, slušam njen plač i gledamkako na vatri pisti grabov panj. Kažu, sirovo pa pisti. Nevjerujem, proljetos je usječeno. Bit će ono drugo: pisti lidrvo na vatri, dolaze ti prijatelji. Stalno mislim, tko ćetebi doći, Šćepane? I nju pitam, a ona samo jauče.

Najednom je stao, kao da mu je nešto zasmetalo.- Pobogu brate, što su tebi ruke u lancima? — A kad

mu ne odgovoriše: - Znam. Ovo je rob, vodiš ga r»£



prodaju. Šteta! Ali, tko ste da ste, od Boga ste mi, i bit ćete Šćepanovi gosti. Daj, posjedajte uz vatru!

Teško je bilo sjediti i grijati se i domaćinu, koji se pjenio od srdačnosti, i došljacima pored žene koja je visila na gredi ispuštajući svremena na vrijeme krikove od kojih je svoj trojici mrzla krv u žilama. U sjenci ženinih krikova Šćepan je postajao sve govorljiviji iglasniji, ne što ga se njene muke ne bi ticale, nego baš obratno, što su ga mučile kao da su njegove. Nije znao kako bi joj pomogao višenego što je pomagao, kad bi joj i smio pomoći, pa se uzdao u vrijeme, da će ono sve razriješiti, a dok ono razrješava ovo ovdje, on ćes ljudima pričati o nečem davnašnjem.

Kao pripadnik kršćanske vjere grčkog obreda, koja se drži židovskog običaja da rodilji, koja je nečista čim je trudna, ne treba dolazitiu posjet, ne treba s njome jesti ni uz nju leći, a najmanje je dopušteno pomagati joj pri porodu, kao pravovjerni počinio je grijeh i kad

joj je vezao ruke za gredu i kad joj je davao vodu iz opanka. Ona će se sama morati poroditi, sama oprati sebe i dijete, sama pokopati posteljicu, sama poviti novorođenče, poleći ga u kolijevku i podojiti. Hoće li moći? Šćepan pamti porod prvog djeteta što ga jerodila zimus, u noći, dok se kiša mrzla na granju. Dijete je palo na hasuru i on je ženi odriješio ruke. Bila je u nesvijesti, pala je na

pod i dugo se nije budila, pa je učinio nemoguće i nedopustivo, izvukao je dijete ispod njena koljena. Vjeruje da ga njeno tijelo nijezgnječilo, da se dijete ili mrtvo rodilo ili se na hasuri smrzlo. Ovoga puta nije onakva studen, ovoga puta gosti su mu došli, ovoga putanesvjestica ne bi smjela dugo potrajati. Zato se Šćepan radovao pištanju grabovine, zato toliko priča i zato je toliko uzbuđen.

- Gledajte, ljudi, što to opet Šćepana očekuje? Zima je, nije njihovo vrijeme, a jedan se ipak našao da obleti svijeću - rekao jeŠćepan.

Oko plamena svijeće oblijetao je siv leptirić, jedan od onih neuglednih što se kriiu ukukulieni u ranama laDora



i koji polijeću čim zatopli, od sunca ili, kao večeras uSćepanovoj rupi, od snažne vatre.

- Ili je na putu ili se sprema krenuti. Kako bilo da bilo, Šćepanu će brzo pismo u ruke - opet je on govorio.

Njegova je kuća i od njega se nije moglo doći doriječi.

Prije nepune tri godine Šćepan je dva dana predĐurđevo iz svog sela Vitova Dola, koje leži uz obalu dvasata južnije od Budve, s magarcem pod tri mješine vinakrenuo kroz dugu Paštrovića planinu prema selu Očini-ćima, gdje je živio njegov pobratim Medić, patuljak kao

i on, namjeravajući s njime proslaviti krsnu slavu. Negdje ispred Vrela, u bukviku iz koga je tekao laganizvor, naišao je na hajduka Đuzela. Po hajdučku, on muzapovjedi da rasprti mješine i s rastovarenim magarcemkrene kamo je pošao.

Kad Đuzel izvuče nož i htjede prerezati uže i praćekoje su držale mješine vina na samaru, Šćepan se izmačeod magareta, izvuče kuburu, nacilja u Đuzela i opali. Ne

pogodi ga ni u prsa ni u glavu, već uz čelo i odnese mu počelak s komadom kose. Đuzela oblije krv, salije mu seu oči, i on pade na zemlju pričinjajući se mrtvim.

Đuzelu rana zacijeli, ali od nje ostade vidljiv trag,duboka zaparotina preko čitava čela koja je progutala ikomad kose, onu s ruba čela, ukras i muškarcu i ženi. Porani je uskoro dobio i novo ime: kako za ovna koji počelu ispod rogova ima trag crne dlake kažu da je brzdast,tako su i Đuzela, čija je jogunasta ćud podsjećala na ćud

prčevita ovna, prozvali Brzdasti Đuzel.

Mogao je krišom doći Sćepanovoj kući i osvetiti muse, ali to ne bi bilo slično Đuzelu. On je htio natjeratiŠćepana da živi dugo u bezgraničnom strahu, sebi dati

priliku da prijeti i junaci se, a narodu da priča o povrije-đenom Đuzelu koji će, kako je uvijek bio bez milosti iširoke ruke kad se dijelila odmazda, jadnom patuljkuŠćepanu napuniti tur i bogzna kakvo drugo zlo nanijeti.Poručivao je u Vitov Dol, po komu je stigao poručiti, da

jave onoj nakazi od čovjeka neka ga očekuje u svakodoba dana i noći. na svakom miestu. pdie pod se sakrin

on će ga naći, kud god otišao, on će ga stići, i kad mudođe, kad ga stigne, neće on njega ubiti, jok, patuljkatakva čast ne ide, nego će on njega uljepšati ljepšegnego što jest: odrezat će mu oba uha, nos, komad kosesa čela i još nešto.

Šćepanu su savjetovali da uzme za ženu Maru Radi-vojevu, ženu svoga obličja i stasa, koja ga je pripravnaslijediti i nakraj svijeta, pa da ode s njom nekamodaleko, tamo da služi dobre ljude, tamo da prosi milostu milostivih, tamo da se kloni zlih i da čeka pismo kojeće mu sigurno doći kad Đuzela netko ubije. Takvi kao

što je on ne žive dugo.Jedan trgovac iz poznate budvljanske obitelji Zano-vića svojim ga je brodom dovezao u Makarsku, razglasionjegov podvig i preporučio svojim prijateljima Ivičevi-ćima da ga ne ostave bez potpore. Ta se potpora, koju suIvičevići htjeli dati u obliku posla, da im bude čuvar krava, i u obliku stana, da se nastani iznad sjenika unjihovu dvorištu, svela na polovicu kad je od njih doz-nao da svatko tko želi stanovati u trokutu između trigradske kule mora prijeći na katoličku vjeru i tri putatjedno prisustvovati misi i četiri puta ostalim obredimakoji se redovno vrše u gradu, jer je narod u ratovima

podivljao, slegao se svakakav i sa svih strana, svih vjera i bez ikakve vjerske poduke.

Šćepan se nije prepirao treba li ili ne treba uživati mir među gradskim zidinama onaj tko pripada crkvi koja setamo podiže. To se zna da samo takvima pripadaju sva

prava, drukčije nije ni u Paštrovićima, ali je Ivičevićima

rekao: njima hvala na ponudi, on je ovamo došao privremeno, dok mu leptirića oko svijeće ne obleti, aonda će on dobiti pismo i vratiti se u svoj Vitov Dol.

Kad je tako, rekli su mu, svaka ti čast još jednom.Čovjek se mora držati vjere svojih djedova i klanjati sesjenama svojih predaka, među koje će i sam kad ode usjenke. Ali, Šćepane, tu ćeš vjeru platiti stanovanjem uTrakači. Propise ovdje propisuje vlada, a vlada kaže:

jedoa vjera i dosta!____

I



I premda su ga srdačno primili, Šćepan je u svojojTrakači i izvan nje, kao svi izuzetni ljudi, ostao sam.

Radio je u polju, sjedio u Trakači, služio po gradskimkućama i bio sretan što nikomu ne čini zlo, i zadovoljanako ga njemu ne čine. Ipak, imao je nečistu savjest što

je, čekajući leptiriću i pismo, priželjkivao smrt jednogčovjeka, pa makar taj čovjek bio i Brzdasti Đuzel. Eto,govorio je sebi, kako nas zli ljudi čine zlima! Jedno-stavno, uskrate nam prostor, na kojemu bi se, i vrijemeu kojemu bi se, mogla razlistati naša dobrota.

Odlučivši ostati vjeran vjeri svojih Paštrovića, Šćepan

je sebi oduzeo prednost što je uživaju novoobraćeni uzajednici koja je i sama nesigurna, pa daje mnogo daokupi pristaše sa svih strana. A opredijelivši se daĐuzelu sam ne učini ništa, već da se osloni na ostalenjegove neprijatelje, učinio je svoju sudbinu ovisnom odjelima drugih ljudi. S jedne strane istrajavati u sebi isvomu, a s druge svoje oslobođenje prepustiti drugima,nije nimalo lako jer se u tom ravnovjesju jedan dio bićaneumjereno troši, a drugi kržlja. Oba se pak izopačuju.Otuda njegovo krajnje praznovjerje i njegova nepre-sušna dobrota: trebalo je sačuvati nadu da će Đuzela

jednom nestati, i trebalo se svidjeti ljudima o kojimaovisi dok čeka spas. Ljudi kao Šćepan, ljudi koji žive

privremen život, koji samozatajno ostaju pri svojem ičekaju spasonosne promjene, na kraju, kad privreme-nost obuhvati razdoblje dugo kao život a za čekanje biločega postane kasno, uvide da je čekanje rješenja oddrugih i ne mijenjati se u međuvremenu značilo prilago-

diti se, što će reći, promijeniti se.Kao čovjek s maslinovom grančicom u ruci, Šćepan je

više puta pitao Matiju da li baš mora prodati Mesuda, akad bi mu Matija odgovorio da je pokušao sve, ali ništane ide ako sebe ne želi uvaliti u nevolje, Šćepan bi svaki

put požalio da je to baš njih dvojice dopalo, Matiju da prodaje, Mesuda da bude prodan. Ne zna se komu jegore! Ne valja, pa ne valja - ponavljao je. JSvaki putkad bi Šćepan počeo i zjjvršio razgovor o

prodaji, Mesud bi se i Matija pogledali i zašutjeli. Šutnju bi prekinuo Mesud:

Da se jaran javi...!Daj, Bože! Još je na vrijeme - rekao bi mirotvoraci ne hajući da više za Sulejmana Kopčića nemanikakvavremena.Kad je Mara vrisnula tako da se od krika osulo

nekoliko zrnaca lapora sa svoda, a Mesud, kao praviznalac, rekao da bi trebalo pripaziti, ženi je pukla voda idijete će brzo van, upitali su ga otkuda on zna toliko o

porodu. Majka mu je pola Varvare dočekala na ruke,odgovorio je. Od nje je mnogo čuo, mnogo i zaboravio,ali ponečega se i sjeća.

Šćepan je kao okorjeli mirotvorac, koji maslinommaše i gdje ide i gdje ne ide, tumačio da je dobro što seuz porodilju nađoše njih trojica od triju različitih vjera.Moći će učiniti sve što porod, dijete i rodilja budutražili: što jednom vjera brani, drugomu dopušta; a što

brani prvom i drugom, dopustit će trećemu - pa za njihnoćas nema zabranjena posla, što je njega, prije nego suoni došli, tjeralo u veliku tugu.

U čast otkrića da je među njima babičin sin i Šćepa-nove tvrdnje da su ljudi svestraniji kad pripadaju raznimvjerama i narodima, Matija je Mesudove noge oslobo-dio bukagija i zamijenio ih belenzucima s ruku, koje sunakon toga postale slobodne za rad.

Pokaži što znaš — rekao mu je.Kotluša je tu, a gdje ti je, Šćepane, voda? - rekao

je Mesud.Ovdje - rekao je Šćepan i pošao do lonca velikakao amfora, ali u njemu vode nije bilo. — I ovdje

— udario je po dva prazna mijeha obješena o kuke,kojenije trebalo provjeravati, vidjelo se na prvi pogled daniu njima nema vode.E pa, vodu si mogao pripremiti — rekao je Matijamisleći na opseg Šćepanovih vjerskih zabrana.Mogao sam. Ali je luda glava Šćepanova zaboravilašto može, a, što ne može.._„.„ ...._______........ ..... ._

1

L



Ako su mislili donijeti čistu vodu i ne prekršiti općin-ske naredbe, po vodu su morali na gradsku česmu, a uovo doba noći straže ih neće propustiti kroz gradskavrata. U Trakači medu stijenj em nađe se vode u ovodoba godine, ima je i gdje lagano teče, ali tekla ili netekla, voda je zagađena muljem i izmetom, nije ni zarashladivanje svinjama, a kamoli za novorođenče i po-rodilju.

- Braćo - rekao je Šćepan - vode će biti ali menemojte izdati.

- Zar ti mi sličimo na tužibabe? - rekao je Matija.Makarska je vodu dobivala iz Vrutka kanalom koji je

išao pobriježjem Trakače, krivudajući za mekšom zem-ljom u koju ga je bilo lakše ukopati, do gradskog trga,gdje se podizala česma sa slivnicima od kamena. Vodu

je u rano doba turske vladavine doveo neimar Hajrudin,onaj isti koji je sagradio i mostarski most, koji jeMakarsku opasao sa tri kule i dva zida, ne držeći, valjda,ništa do utvrda ako unutar zidina nema dovoljno vode.Čini se da je vodovod gradio s malo novca, možda i nasvoju ruku, štedeći na zidu i kulama. Vodovod je lijepozamislio, ali ga je izveo u lošu materijalu, ostavivši ga

bez nekoliko bunara koji bi prihvatili višak vode i čuvali je za dane kad zavlada suša ili neprijatelj raskopa kanal.S vodom je od prvog dana došla blagodat a uz njuvječna kubura, koja je, dok je kanal bio nov, bilarijetka, samo za velikih suša, ali je učestala i ljeti i zimiotkako je Hajrudinov kanal od učetvrt položenih ploča,od nagorjele hrastovine, od pečenih zemljanih cijevi, odtupine, od svega i svačega, počeo propuštati vodu, a

popravci bili djelomični i nestručni. Od sto barila, kolikoih se za sat iz Vrutka ulije u kanal, jedva tri dođu načesmu, a da bi i ta tri došla, općinske su vlasti izdalenaredbu:

Ostaje zabranjeno starim i novim stanovnicima grada Makarske, osobito onima koji stanuju u spiljama potokaTrakače, kvariti žlijeb koji dovodi vodu na javnu česmu,bilo da vodu piju, u njoj rublje peru ili poje blago.

Naređuje se gradskim sucima i svim građanima da pogledaju ima li provala na žlijebu, da pronađu i prijavekrivca i da to odmah dadu napraviti. Tko provali kanal,ima platiti globu od pet reala i o svom trošku popravitinanesenu štetu.

S kotlušom u rukama, s mjehovima i loncem, sva sutrojica zašla u noć, prešla dno Trakače i prtila po sipkom

pijesku zavale na suprotnoj obali jaruge, dok nisu došlido njena kraja, do smrekova grma, ispod koga je Šćepankleknuo i rukama zagrebao po pijesku, skinuo s ne-

kakve ploče koju lopatu zemlje, ploču povukao sebi, aispod nje se pokazao žlijeb od pečene zemlje. Kao navinskoj bačvi, u žlijebu je provrćena rupa i začepljenadrvenim čepom. Šćepan ga je iščupao, a mlaz, kao kaddječak mokri, potekao je u kotlušu koju je podmetnuoMesud.

Kad je voda prekrila dno posude i nastavila curitiglaseći se najjednoličnijim noćnim šumom, sva su trojicasjela i čekala. Mesud je slušao vodu i ona ga je prenijelana Vran. Tamo ima stijena iz čijih pukotina istječe voda,slijeva se niz kamen i otječe u blato. Da bi napunio

bardak, moraš u grlo izvora utisnuti žljebast list. Paž-ljivo, da list prione na kliski kameni otvor, da se voda ne

podlijeva ispod njega, već da po njemu pline i s njega prokapa. I dok tren curi a tren kapuca, vodonoše sjede,čekaju i čekaju, a oko njih je nepovrediva tišina kamene

planine i šum nečega što slabo teče i sporo prolazi. Kaoda svoj glas ugađa spram ritma toka i protoka vode i

života, kao da se obraća nekomu tko s njim čeka nalije-vanje bardaka na izvoru u Vranu, Mesud je kazao:Što čekaš, Sulejmane! Što čekaš, jarane!Daj, Bože, da se javi — odazvao se Šćepan. — Daj,Bože, svakomu ono što želio, ako to drugomčovjekunije za zlo - mirio je on pred Bogom svoja dvaznanca.A, tako ti, Šćepane, kradeš općinsku vodu! - rekao

je domalo Matija videći da ih razgovor punuzdahanikamo ne vodi. Svak,aludostmorajjmatikraj, inačeće

1



odvesti u ludilo, a veće ludosti od vezivanja misli uzostvarivo nema.

Nisam ja ovo smislio. Onaj što mi je ustupio spilju,ta me hoću li mu platiti dvadeset gazeta ako miaže jedan koristan izum. Kleo se da je i njega tolikotao, i obećavao da ću ga i sam za te pare prodati kadem napuštao Trakaču. Što valjanu stvar ne bih kupiosam mu pokupovao i stare slamarice, dva raskli

na stolca i pet izlizanih mješina, kaže njemu Šćepan.ih, i on mi pokaza ovo. Da sam znao što mi prodaje,

bih kupovao. Šćepan ne želi imati okapanja s vlama. Ali, ovo koristim samo u krajnjoj nuždi. Za ovu

u Šćepan ni onoj svojoj nije kazao.Dok se voda u kotluši grijala, što nije trajalo dugo jer vatra bila jaka, žena je ispuštala krik za krikom.sud bi je između krikova upitao izlazi li, ali ona nijeovarala. Ipak, s jednim je krikom pomiješala riječazi«, pa su sva tri muškarca poskočila na noge kao da

spod njene suknje istrčati dijete i stupiti pred njih,u košuljici. Čekajte, ono će još koje vrijeme uzčine vapaje izlaziti na ovaj šareni svijet.

Mesud je kleknuo na hasuru i obje ruke zavukao ženid suknju. Oprezno je obuimao, a onda lagano poteg-. Žena je ponovo vrisnula, a mrvice su lapora zabub-le po posudu i pokućstvu. Izvlačeći ispod suknjeko i rumeno dijete, Mesud je rekao:retan si, Šćepane! Muško.e li? - odazvao se Šćepan i prešao na savjete

Matiji kako će Mari odriješiti ruke, kako će jednijetio postelje namještene pokraj vatre i čime će jeokriti.

Dvaput si sretan, Šćepane! — rekao je Mesud kad jemlakoj vodi okupao dijete.to, brate?in ti je samu sebi odriješio pupak. A to će reći dae taj u životu znati svašta i imati svega.

Neka! - rekao je Šćepan noseći pokrivač od trivnovske mješine kojim će Matija pokriti Maru. -

Nekana, a što će imati, to i nije toliko važno. Samo

muzi-

kanti pjevajući zarađuju za život, svi ostali, oni kojiimaju i oni koji nemaju, šakama i pameću.

Mesud je sjeo na pod, ispružio noge, po nogamarazastro pelenu i povoj, na njih stavio golo dijete i pozvao oca.

Kucni ga kažiprstom po kurčiću — rekao je Mesud.

Zašto? To u nas nije običaj.Što ti, Šćepane, znaš što jest, što nije. Kucni! Kadga oženiš, sutradan ujutro pitaj ga je li mu kucanje bilood koristi.Šćepan je kucnuo i sva su trojica prasnula u smijeh.- Nemam vas čime opiti - rekao je Šćepan - ali ću

vas napojiti.I pili su iz vrča koji su punili dok vinski mijeh nije

ostao prazan.Jesi li ti, Matija, promislio? Moraš li ti prodavatiovoga Mesuda? Vidio si kako je povio dijete. Kako jemoje, tako bi i svoje. Jesi li ti promislio?Da promislio! Ubio se razmišljajući, ali ništa dasmislim.Da se jaran javi... Neka idu do vraga i gali ja i Trakača! Da znam pjevati, zapjevao bih, da znam svirati, zasvirao bih. Neznam ništa, osim pričati priče, a ne znam ni njih.Kad pričam smiješnu priču, na kraju mi dođe da plačem.Kadispričam tužnu, na kraju se smijem. Kažem,

Šćepane,koji je vrag s tobom, ti si neki naoposum čovjek, štoćereći obrnut. E, vidite sad, da ja vama pričamtužnu priču, neću, jer biste se i vi i Šćepan smijali, nego ćuvamraspaliti jednu veselu, pa ćemo se na kraju smijati iljuto proplakati. Do plača mi je, da znate. A ti,Mesude,zaboravi na pismo Sulejmana Kopčića. Zaboravi,čov

ječe! I ja bih zaboravio na pismo iz Vitova Dola,nego,leptiriće mi ne daju da zaboravim, malo-malo pa jednadoleti i kruži, kruži. Onda, da započnem. Ovako.I pričao je lijepe priče, šaljive. Šteta što ih ovdje ne

možemo ispripovijedati, mada je pričanje magično samoonda kad priča priču rađa. Ali broj novorođenčadi valjaograničiti, jer lijepo pripovijedanje ima izvorište, šareni



luk sličan dugi i kraj koji svršava tamo otkuda se počelo, da bi moglo početi novo pričanje i novo slušanje.Upravo onako kako je proricao Šćepan, njihov se smijeh pretakao u nešto što nije moglo biti plač, ali po količini sjete i turobnosti, to stanje i nije

bilo dalekom od njega.Zamoren nesnom i potišten sutrašnjim danom, Me-sud je učio Šćepana što da čini ako mu se žena ne bude mogla brzo ni lako očistiti.- Iskopaj iz zemlje šaku nevenova korijena ili, nađeš

li neven u cvatu, kapu punu cvjetova. Istući to u avanugdje se kava tuca i potopi u vrelu vodu, pa ostavi da semoči jedan dan. Potom još jednom kuhaj vodu sve dok ne uvri do polovice, procijedi je kroz krpu i daj porodiljida to pije tri puta na dan po jednu času za četiri dana. I

neka leži u toplu kraj vatre.A ako je zabole sise:- Vari komoraču s pitomom metvicom u vinu i to joj

privij na bradavicu. Ako dijete sisu nagrize, operi jemlakim mlijekom, a potom na nju stavi list trave zvanemetilj.

Rodilja je zaspala, dijete je utihlo, do jutra je bilo, ako ih zvijezde nisu varale, još dugo, pa su sva trojica potražila najbolji položaj za krepak san,koji će, ma u kom položaju bili, na stolici s naslonom kao Mesud i Mati ja, ili na hasuri kraj vatre kao Šćepan, brzo doći u umorna tijela. Vatru su podložili da ih grije sprijeda, a u svijeću nalili novo ulje da ih ne ostavi u mraku, i kad su imali zaspati, jedan, drugi, pa treći, usporedo ili naizmjence,gledali su svijeću i oko nje desetak leptirića koje je toplina vatre izvukla iz kukuljica u rupama lapora. Nije više bila jedna, s jednom putanjom i jasnim pismom, bilo ih je više, a sve su na bjelini svjetlosti ispisivale poruke, pismo svrh pisma, proročanstvo svrh proročanstva, dugo, neprestance, toliko dase na bjelini osim crta koje dolaze niotkud i odlaze nikamo, ispremiješanih, izukrštanih i slivenih, ništa nije moglo pročitati.

Sudeći po njihovim putanjama, a nema razloga da Šćepan ne vjeruje poruci deset leptira kad je vjerovao



poruci jednoga, dani su onoga koji čeka da netko drugi dotuče njegova neprijatelja beskrajno dugi, neizvjesni i, blago rečeno, zamršeni. Toliko zamršenida će i on sam prije nestati na bezbrojnim putanjama, kružeći oko svoga izdajničkog uvjerenja kao leptirića oko svijeće, nego što će dočekati da gaoslobodi tuđa volja i tuđa snaga.

27

Mati ja nije poranio na tržnicu kao što su ranili svi oni koji su se Makarskoj primakli sinoć ili u toku noći, da bi što prije došli na red, prodali roba,dobili novac, kupili što im treba i odmah sutradan u jutarnjim satima krenuli svojim kućama u daleka sela. Njega je, iako nije imao ugodan ležaj, prevario san, koji je pred zoru postao dubok i težak. Kad se probudio, hladno sunce već je blještalo po lokvama mutne vode u Trakači, od čega je dandobivao nešto kristalno i bio hladniji nego što jest.

Šćepan je predlagao Matiji da konje i mazgu ostavi kod njega u Trakači, da sam s Mesudom ode na tržnicu, oprosti se s njim (bilo mu je teškospominjati prodaju) i vrati po svoju živinčad, ode s njima na tržnicu, kupi žito, natovari i potraži turmu kojom će natrag u Trilj. Matija ne pristade dakonje ostavlja u Trakači. Šćepan opet nije htio da mu prijatelj, neupućen kakva je gužva i otimačina pazarnim danom, bude okraden i ponudi se dakrene s njim u grad, da se svrate u dvorište Ivičevića, da on zamoli svoga poslodavca da primi Matijine konje i mazgu do podne u štalu, gdje njihovamazga boravi sama, otkako su stare konje prodali. Bilo bi šteta, govorio je Šćepan, da dječurlija, koja sa sprtvama u ruci trči od živinčeta doživinčeta i otimlje se koje će prvo uhvatiti balegu, kad vide da je gospodar u redu za prodaju robova, počupaju konju i kobili rep, što re dovno rade, jer se dlaka iz repa, od koje se plete tunja, dade lako prodati u mjestu gdje je ribolovaca mnogo, a konja malo.



1

i



Ivičević, gojazan sredovječan čovjek blagih plavih očiju i mesnata nosa, čovjek čiji je nastup govorio da svoju dobroćudnost lakounovčuje, čak i ne oštećujući druge, dočekao je Šćepana pitanjem što ga nema ni jučer ni noćas, puna je kuća poslova, derati ovce,cijepati drva, ložiti vatru, nositi vodu, peći bravčad. Da oprosti njegov pošteni obraz, žena mu se porađala i tko zna bi li se i rastala sdjetetom da ne dođoše ova dva čovjeka što za njim ujahaše u dvorište. Ivičević ga je potapšao po ramenu, nazvao ga junakom, poželiomu mnogo djece i opet ga podsjetio da se prihvati posla, sadere ovcu što visi o klinu i spremi je u lonac. Hoće, sve će on to brzo uraditi,nego Šćepan moli gospodara da u štalu kod mazge utjera konje svojih prijatelja. Tko mu brani, odobravao je Ivičević, samo se čudi štose tako brzo sprijateljio s nepoznatim ljudima. Jer, moj Šće-pane, kad oni nisu prijatelji jedan drugomu, kako tebi mogu biti prijatelji?Jesu, prijatelji su oni, rekao je Šćepan i ostao zbunjen pred svojom tvrdnjom: kako mogu biti prijatelji ljudi koji jedan drugoga

prodaju? Dobro, neka bude kako Šćepan kaže, samo neka brzo smjesti konje i prihvati se posla. Vjerojatno će i u Trakaču trknuti,odnijeti ženi malo juhe i mesa, tko će nju nahraniti ako on ne donese iz Ivice vica krčme!

Matija je odriješio povodac s Mrvičina ulara i njime zavezao putilo na Mesudovim rukama. S dvorišta na Široku ulicu izveo ga je na

povocu, kao što su svoje robove vodili ljudi koji su kroz gradska vrata ušli pješice. Sputani Mesud s lancem na nogama hodao jesporo. Matija nije išao uz njega da s njim ne bi razgovarao. Više se nije imalo o čemu govoriti. Sve je potonulo, ostala su samo njihdvojica i između njih komad užeta, a kad toga užeta nestane, bit će kao da se nikad nisu ni susreli. Izbili su na »Kamenice« ispod stolnecrkve koja se gradi već sedamnaest godina, a radovi su još na početku, i zastali na širokom stubištu koje od »Kamenica« vodi premacrkvenim vratima.

Pred njima se sterao glavni makarski trg zvan »Kamenice«, koso položen od uzvisine do morske obale, kao



daska za pranje od praljina pasa do vode u vedru, tako slične vodi u okrugloj makarskoj luci. Po sredini trga, od crkvenih stepenica donadomak Hajrudinovoj kuli, razdvajajući trg na dvije polovice kao ispružena pašnjača s vezom od četvrtastih ploha, tekao je nizackamenice, njih pedeset dvije, uzidane u zidić. Klesane su, neznano kada, od žutog vulkanskog kamena, poroznog kao spužva, išaranogkao krv crvenim venama, kamena tako različita od ljutog i sivog domaćeg vapnenca koji se teško kleše a još teže dube. Ovaj kamen,sličan onom zelenkastom kamenu kojim su Rimljani pločili putove po gradu i čitavom Laciju, dao se rezati i dupsti, ali ga nije bilolako razbiti, upravo stoga što je bio porozan, pa su ga udarci samo mrvili. Iako su bile dobro čuvane, mnoge su kamenice razbijene,krpane i lijepljene, neke je nagrizlo vrijeme, u nekih se udubina izobličila.

Na kamenicama se prodavalo sve i svašta, u kamenicama samo zrnasta roba, ječam, pšenica, proso, grah, leća. Bile su baždarene nakvartu, kvartu i pol, kako koja, mjerene svakog mjeseca, obilježavane crvenom bojom do koje je visine koja mjera. Kad bi kupac,

prebirući žito na dlanu da vidi nije li snjetljivo i zem-ljavo, grickajući ga da provjeri je li suho, odlučio da je roba i kakvoćom icijenom za njega, prodavač bi iz svojih vreća sipao zrnje u kamenicu, a kupac bi izmjereno žito iz kamenice grabio u svoje vreće.

Na vijest da sjevernu obalu Jadrana bije glad, da je turska država i prije objave rata obustavila trgovinu žitom s primorjem i da ćese sedamnaestog studenog održati tržnica robova, jedine robe koje ovdje ima za izvoz, da će žuti zlatnici padati po »kamenicama« kaolišće u jesen, da se ovdje i prodaju robovi da bi se žito kupilo, nekoliko je smionih brodara i nakupaca žita, njih petorica iz Pescare,dvojica iz Vieste i jedan iz Termolija, uz veliku opasnost u ovo doba godine, kad vjetrovi viju brodove kao orahove ljuske, natovarilo

brodske štive do vrha i uputilo se preko mora, ne sumnjajući da će žito prodati dva puta skuplje nego što su ga od seljaka otkupili.Vriieme ih ie Doslužilo. Da su



e dva dana uplovili u Makarsku jedan za drugim,žni na putu, složni na »kamenicama«, svi s istomnom, odlučni da polovicu novca izdana od admirali-

a za kupnju galeota oni preveslaju do Pescare irgana.

Žito je bilo glavna trgovačka roba, oko njega su se

ali kupci, nad njim su oči suzile, za nj su se kesedile, a sve ostalo što se na kamenicama nalazilo, naj istočnoj polovici, bio je jad i čemer, roba koju suovali s pola volje i za sitan novac. Uz vunu, kostrijet,u mješinama, salo, slaninu i ponešto meda i voska, tue mogle vidjeti sprtvice s orasima, lukom i ljutikom,a što su je otočani dovozili u svojim bracerama ietama, ulje u mjehovima i barilima, rakija u tikvama,ači u koševima, suhe smokve u niscima, slane srdeleačvicama i sušeni cipli na koncu. Sudeći po timizvodima, hrvatska je zemlja izgubila moć da prehra-e, onu moć po kojoj se zemlja i zove zemljom, po

oj je čovjek, radilo se o domovini ili njivi ispod kuće,svojom, tepa joj nježne riječi, za nju gine i njome seosi. Većeg poniženja nego da u njoj presahne moć

niteljice, zemlja ne može doživjeti. Niti čovjek možeivjeti veće razočaranje nego kad ga rođena zemlja

avi gladna, izgubljena i ničijeg.asvim pri dnu toga dijela tržnice namijenjene doma-proizvodima, Zagvožđani su i Krstovčani po slami, u

u su ga bili upakirali za prijenos, poredali zemljanoude, bakre, lonce, crijepnje, lule i svirče za djecu.ma su se, ispod samog Palaca, providurove zgradea se naslanja na Hajrudinovu kulu, pridružile drvo-je i koritari koji su izložili zdjele, žlice, tanjure i

čiće od javorova drva, uz gomilu kolijevki išaranihrenom iglom, i gomilu kreveta obojenih smjesomole i lanenog ulja, koja ih je učinila žutim i glatkim.bor za jelo, makar lijepo obdjeljan, gotovo da jeišan u zemlji gdje se iz šaka i šakom može pojesti svese jede, ali čvrsti kreveti, koji odveć ne škripe, i

ene kolijevke, koje se dugo ljuljaju kad ih jednomjišeš, potrebni su, ako ni za što drugo, a ono za

proizvodnju hrane zemlji u koju galije uplovljavaju sadvadeset galeota, a iz nje isplovljavaju sa sto pedeset,koliko ih mora biti kad je veslački pogon u punomsastavu. U tim se krevetima ne sije samo ono što ćehodati po ovim brdima, u njima se sije i sjeme zamorsko dno, i za daleke zemlje, i za nepoznata ratišta. I

sve je dobro dok kreveti škripe a zipke se njišu. Jao kad prestanu!Sjeverno od kamenica, kućama uz prozore, sterala se

druga strana tržnice. Nju je u razini crkvenog stubištaomeđivao nizak zidić, a do mora Palac i Hajrudinovakula. Čitav prostor, ma čime graničio, opasan je kolče-vima zabijenim u zemlju, kolčevi povezani užadima, auz ogradu s unutarnje strane, da čuva zabranjeni pro-stor, na svakih pet koraka postavljen je stražar iz sastavagalija koje su ukotvljene u luci. Samo do Palaca iHajrudinove kule prostor nije bio ničim ograđen, a nijeni mogao biti, jer su te dvije kuće najvažniji dio trgarobova, pa se može smatrati da je omeđeni prostor »kamenica« samo predvorje pridodano za ovu priliku.

Jedan od stražara s ulaza u zabranjeni prostor poveo je Matiju i Mesuda do njihova mjesta u redu, koji se, počevši ispred stolova pred Hajrudinovom kulom, nakojima su poslovali kupci, ograđenim prostorom vijugaokao glista, da bi svi posjetioci stali, jer je trg postaotijesan za neočekivano velik broj ljudi, kojih je više od polovice bilo u lancima, sapeto koječime, i zahtijevaloviše prostora nego što bi ga zauzeli da su bez bukagija nanogama i belenzuka na rukama. Tako su se obreli,htjeli-ne htjeli, na smetlištu jada i oholosti, bijede i bešćutnosti, stida i bestida, lešina i lešinara.

Više nije znao kako da se ophodi s Mesudom. Sve doove hrpe smeća pravdao se pred njim da mu on nijenamijenio ovakvu sudbinu, da on tu ništa ne može, da će biti sretan koliko i Mesud ako se Sulejman Kopčić javi.Vezao ga je kad roba treba vezati, driješio kad nemaopasnosti da će pobjeći, a u svemu drugomu postupao snjim kao čovjek sa čovjekom. Otkako se svrstao u ovajred, takvo ponašanje ne samo što je nemoguće u gomili



di nemilosrdnih jednih prema drugima, nego mu seilo odvratno lažnim, smećem, kao što je sve okoga bilo smeće.

Uzalud se pravdati da netko drugi iza tvojih leđaavlja tvojim postupcima! Uzalud je tvrdnja kakogog prodaješ da sam ne bi propao! Uzalud je sve što

smisliti u svoju obranu! Uže u ruci jedina je vezaa ga veže s Mesudom, a zna se kakva je to veza. Štomu kaže na rastanku? Ono isto što je Šćepan jutros,

d se probudio i izišao na vrata spilje, rekao okrenutru:Čudne su gusle noćas gudile i čudna se pjesma uz

h pjevala; čudno je vrijeme prošlo, još čudnije ćeći; čudan je vjetar noćas zavijao i čudno je jutronulo; čudni su putnici kroz mrak putovali i na čudnue zborovanju zateklo svitanje.

28

Daleko ispred Matije, među desetoricom prvih, uu je stajao konjanik u crvenoj dolami, sada u sivoj,rojatno onoj istoj koja je imala dva lica, bez naličja.om je robu oko vrata vezao šal i jedan kraj potezaoći jadnika da drži glavu uspravno. Šal mu je biloše trpjeti nego drugima uže, a ponašao se gore odh, kao da Balaš hoće ga da uguši. Gušenje je izazivaloornost onih neposredno oko njega i Balašu je bilogo što zabavlja okolinu i izigrava nemarnu budale-.reko sto mjesta ispred njega, ali ne previše udaljeni,se red savio tri puta, ukočili su se Brnasovići ne

uštajući svojim robovima da uhom mrdnu. Prvi jeBalin s puškom na prsima. Cijev mu je stršala iznadve, a on je pogledom kružio od jednog do drugoga trga, kao da se svakog trenutka iz mase ljudi treba

aviti čovjek koji će mu osporiti vlasništvo nad robo-ma i oduzeti mu novac koji samo što nije strpao uu. Njegova dva stričevića nisu gledala nikamo osim uiljak Balinove glave, spremni da u slučaju potrebe

ponove sve ono što on bude radio. Tako će se i Balin injegove radnje, ako dođe povuci-potegni, tri putaumnožiti, on će pucati iz tri puške i bosti sa šest ruku.

Iza toga zida od očiju, ruku i pušaka natiskao sePiplica i gura svoga Beću. Opanci mu nisu preko ra-mena, pa ako nisu u torbi, na nogama su mu. I Piplica je

pokušavao oponašati usredotočenost Brnasovića na mo-guće opasnosti, i sam se bojao da će mu netko drmnutitolik novac, i sam je htio biti dio njihove falange, ali tonjemu nije išlo od ruke, čekanje je predugo trajalo, pase on vrpoljio, okretao tamo-amo, izdizao na prste davidi topi li se taj red, ukratko, bio i ovdje malo smiješni,malo nestrpljivi Piplica. I Matiju je spazio, i nasmijaomu se, i htio mu reći: »Još malo pa će kotorskih kožica biti koliko poželiš.«

Na središnjem dijelu ograde do kamenica jedan sesvećenik, ne pitajući smije li, htio provući ispod konopai doći do stolova pred činovnike koji su kupovali robove.

Štrcali su se vojnici i, bez imalo respekta prema redov-ničkim haljinama, zgrabili ga kojegdje, najviše za habit,i izbacili van prijeteći da će ga istući ako ponovo pokuša.On im je nešto govorio na talijanskom, oni su muodgovarali; koliko se po gestama moglo razumjeti, on jenešto tražio, a oni su ga uvjeravali neka se ne brine, tošto hoće bit će obavljeno i bez njega, neka se okanionoga što je naumio i neka ide svojim putem. Ali on nijeotišao daleko, tek do prve kamenice, i počeo se na nju penjati. Kad se uspravio i zaustio da počne nekakavgovor na hrvatskom, brodari iz Pescare se pobuniše daon njima neće držati govore nad glavama, neka se goni,da će ga oni na silu otjerati i, napokon, pozvaše vojnike,

svoje zemljake, da im ga skinu s kamenice u kojoj žitovažu. Vojnici ih u prvi mah ne poslušaše, ali kad imtrgovci ponudiše napojnicu, dvojica se provukoše ispodkonopa, uhvatiše fratra za mantiju, skinuše ga s kame-nice i, dok su ga odvodili prema česmi, jedan s jedne,drugi s druge strane, udarcem lakta u plećku, lijepo suga savjetovali neka propovijeda dalje od trgovine žitomi trgovine robovima, ako mu ie navalilo propovijedati.



ratar se popeo na zid česme iz kojega je prekomenog žlijeba istjecao Vrutak, nadvisio sve glave itle počeo:Poslušajte, braćo i sestre! Netko vlada silom, netko

igom. Jao kad se ove dvije sile udruže u vladanju, paiga pravda silu, a nasilnici knjige pišu - rekao je

ar.On je fra Bono Tomašević, župnik u Vrhdolu, amo ga je dovela briga za svoje župljane. Točnije, zana Josipovića, turskog podanika iz Vrhdola, katolika, što je većina slobodnih ljudi danas »na kameni-

ma«, njihova brata po krvi i vjeri, koga će nedužnadati i doživotno okovati za veslačku klupu. To jeanin kakvih je mnogo u Vrhdolu, neuk, uz to malo

blekast, šuplje glave u koju stane svaka ludost zau se zagrije, a zagrije se za sve što bi htio imati, a'

ma. Njega je Balaš, harambaša Blata, koji se predku tržnicu robova zalijeće u tursku zemlju i na silulači čovjeka i prodaje na galiju, ne gledajući ni koje

vjere ni koje narodnosti, odveo od ovaca, doveojoj kući i okovao u gvožđe. Rekao mu je da takora biti, ako u džep želi turiti petnaest zlatnih reala ii u Vrhdol kao bogat čovjek, u novoj odjeći, podetlim oružjem.

Maloumnoga Josipovića lako je bilo uvjeriti da ćevanje, prodaja i ukrcavanje u galiju biti samo zgodna

u kojoj će biti izigrani komes i svi kupci galeota.aš mu je danima tumačio kako su sve crkve pomaciji, koje nesretnik nije vidio, pune lanaca što visezidovima oko oltara, a crkvi su ih poklonili ljudi kojipašeni iz ropstva čudom, kad su se iskreno stavili za

itu sveca čije ime crkva nosi. Kad je tako, zašto sea Josipović ne bi prepustio Balašu, da ga veže, da gai na tržnicu robova, da ga proda, pa kad se jednome na galiji u okovima, neka namaze mašću što će mualaš dati, zvanu mast svetog Petra (kojom se i Petar

mazao i bio oslobođen rimskih lanaca), zglavke iezne grivne, i neka pred oči prizove kip čudotvorneke Božje Snježne iz Dubravka, neka joj se iskreno

stavi pod zaštitu, i toga će se trenutka okovi raskovati ion će slobodan išetati na palubu, preko mosta doći naobalu i, prije nego što paradno ode u svoj Vrhdol,svratiti u Blato da mu Balaš uruči njegovih petnaestzlatnika, polovicu sume za koju je prodan.

- Pozivam te, harambašo, da istupiš iz reda i predaš

mi Ivana Josipovića, da ga vodim njegovoj kući! Čuješ lišto ti govorim, budalo Josipoviću? Balaš te vara.

Fra Bono je imao snažan glas, ali ga je vreva tržnicečinila nerazgovijetnim za one koji su bili daleko odčesme, čega se Bono i bojao, pa je htio govoriti izbli-žega, ali mu ne dadoše. Balaš ga je zapazio. Da ga ne bispazio i Josipović, Balaš se postavljao između njega ičesme, a da ne bi čuo dozivanje svoga imena, nepre-stance je govorio, pričao šale, komentirao držanje poje-dinih robova, pjevušio da ubije dosadu i glasno zijevaokad bi mu presahlo nadahnuće.

Čuj, oče - rekao je čovjek, sudeći po odjeći građanin makarski, dok je nalijevao vodu u vučiju — ne brini tiza tog svoga Josipovića. Pred komisijom će i onskalatigaće, pa kad komisija vidi da mu kita nijeobrezana,vratit će ga u njegov Vrhdol.O dobri čovječe! Ovako te stvari stoje.Svaki namjesnik, izbije li rat, šalje raspis na serdarije,

biskupe, župe, harambaše i pukovnike da potiču hvata-nje robova u turskim krajevima, pa im se digne cijenado bajoslovnih visina, i četovođe i četari, i borci ineborci podivljaju od želje da koga uhvate i prodaju. U

skupinama ili pojedinačno, prelaze granicu i hvataju nakoga prvog naiđu ne pitajući ga ni koje je vjere ni odkoga naroda. Nitko se tomu nije suprotstavljao osimfranjevaca, čija je pastva i s jedne i s druge stranegranice. Ali, njihove žalopojke nisu ganule srce mletač-kih činovnika, njima su trebali veslači u utrobama galija,a galije da brane more. Što nije učinilo pozivanje nakršćansku solidarnost, učinili su neumitni politički ra-zlozi. Kad je kršćanski narod pod Turcima vidio da ihnjihovi srodnici robe kao i Turke, stavio se u službusvojih gospodara. Veneciji ie rečeno: zbog robova ćete



ubiti naklonost kršćanstva u turskoj carevini. Tek a su objelodanili zabranu da se hvataju i prodajućani, imenovali su u komisiju za kupnju robova sve-ika, pregledavanju roba je li obrezan, i čini se da jeu redu.

—Ali, Balašu i sličnima ipak nije, zabranjeno dadaju svoju istorodnu braću - nastavio je Bono.

Ova grozna trgovina, kojom su se mnogi ljudi okori-, ogrubila je njihova srca, potamnila dušu, privikla ihderačinu, razbojstvo i svako zlodjelo kao na običanao. Ostavila ih je bez savjesti, bez osjećaja da su ištani svojim sunarodnjacima, pretvorila ih u bezdušne

de kakvih je bilo u svim vremenima i u svim prosto-a: prodavati svoju braću i živjeti od tog prljavogata. S druge strane, vojna i civilna vlast, koja je ijegovala tu nakaznu osobinu, ne želi se odreći uslugave vrste, čak i onda kad ih se javno odriče. Tako zloži nuždi.

—I što misliš, dobri čovječe, kako će Balaš proći kadmisija vidi da Josipoviću nije obrezana »ženska zaa«? Ili kad bi se desilo čudo, pa Josipović rekao da see Ivan, a ne neki Ahmet, kako ga je krstio Balaš? -o ga je fra Bono i odmah odgovarao.

Ništa se ne bi dogodilo. To što o imenu priča ne bi murovali, jer se tako mnogi robovi pred komisijomače. A za neobrezanu »žensku zabavu« postoji uvi-isto obrazloženje: njega nisu obrezali jer je njego-

m roditeljima prethodno umrlo dvoje djece u suniće- To da pred komisiju dolazi mnogo slučajeva kad

ko nije obrezan, jer su od sunićenja umirala njegovaća ili djeca njegovih ujaka i tetaka, nikomu se ne čini

mnjivim, i neće se činiti sve dok galije budu bezača.to, dobri čovječe, zašto Josipoviću više nemaovratka ako mu se u glavi i provedri.

Onda poduzmite nešto, oče!to da poduzmem, dobri čovječe? Što je to meniilo na raspolaganju, osim da s torbom na ramenudemd praga do praga i molim soldu, groš. libru zatkuD

Ivana Josipovića? I činio sam to, ne misli da nisam. Ali,kako ja na prag, domaćin na vrata. Oče, veli, pa već samti pet puta ove godine dao, i sada bih, ali nemam. Znamda bi dao, znam da se boji kako će i njegov netko sutra uropstvo, a on kod mene doći da skupljam otkup. Vrhdolne može tolik novac godišnje platiti. Ljudi mi kažu,

pusti, oče, bolje da jedan propadne nego pola sela. Ovesam godine dva roba otkupio, tri nisam uspio. Meduovom trojicom je i Josipović. Nosim torbu otkupa naramenu, idem od praga do praga, koračam po stazinevolja i mislim: »I ti pomažeš ovu strašnu trgovinu, i ti potičeš bratoubojice, zašto ne staneš, zašto se ne pobu-niš, zašto ne poduzmeš nešto djelotvornije.« A što? Što, pitam te, dobri čovječe, što nego da prosim otkup iuručujem ga zlikovcima? Zar da kažem: »Naoružajmose, stanimo uz vlast, držimo se Turčina!« Zaista, čovjek je u jadnom položaju kad mora odlučiti da ide ili podzaštitu svojih neprijatelja ili protiv svoje braće izdajica. Ni jedno ga opredjeljenje ne vodi sreći. Tko se s neprijateljem miri, zmiju nosi u rukama; a tko na bratanasrće, i u njedrima i u ruci.

Pitaš ga, dobri čovječe, zašto se ovdje popeo? Čoba-nin mora zviždati ako misli da ovce idu za njim... Svakise narod osjeća kao skupina brodolomaca na koraljnomgrebenu manje od saga, oko koga kruže zlosretni morski psi, zalijeću se povremeno na brodolomce i odnose im uvodu udove i čitava tijela. Oko toga se more oko otočićacrveni, a brodolomce hvata histerija što će svi biti rastr-gani. Svaki narod, velim ti, dobri čovječe. Veliki i mali. Najžalosnije je u ovoj ludosti što imaju pravo, što neumišljaju ništa nepostojeće. Ali, nemaju pravo kad mi-

sle da će ih požderati susjedi u obličju morskog psa. Njihće požderati strah da će biti požderani, strah koji će, prije nego što ih zub morske nemani dohvati, razderatinjihovo zajedništvo, unijeti među njih omrazu, izbe-zumljenjem učiniti njihove postupke bezumnima, nave-sti pojedince da vlastiti život spašavaju na štetu drugoga,učiniti od njih ljude nesposobne za osjećanje zajedniš-tva. Kad ih kruženje morskoga psa dovede u takvo



nje, nije ni važno hoće li ih morski psi požderati ili ćeupriličiti kakav ljepši kraj, recimo, da ih prenesu nai prostraniji otok, njih više nema ni kao naroda niskupine brodolomaca na morskom grebenu. Običnomorski psi ne žderu, žderemo sami sebe, pa smo

mi sebi morski psi.

Mnogo je riječi u tebe, oče! A ljudi se ne bojermljavine, ljudi se boje munje.munju ja nosim, dobri čovječe! Predlažem da se

Balaš izopći iz zajednice. Kažu, ne može, vlast ćeamamjeriti. Ja i ne tražim da ga vlast odbaci, odbacimoa

mi. Ne pijmo i ne jedimo s njima, ne pozdravljajmoaa putu, ne primjećujmo ga kad nam se javlja, neujmoa kad nam govori! Suočimo ga s tužnim danimaivog

mrtvaca, ne prigovarajmo mu zbog onoga što radi,eudimo ga i ne hvalimo! Čak'i ako nas napadne,vornoi riječju, ništa, riječ mu nećemo čuti, pa će ga onaamaa srce ujesti, a tamo gdje nas je ugrizao, pogladimoelanom i obrišimo to mjesto onako kao kadrišemodjeću koju nam je onečistio golub s visine.

Dok je župnik Vrhdola davao poduke slučajnom

ovorniku i narodu koji ih je obojicu slušao, Balaš jevčio tijelo i lakoumnost Ivana Josipovića, izišao nalaz i utonuo u sajamsku vrevu. Nije krenuo premami nego prema moru. Kod Hajrudinove kule prevr-je kabanicu. Opet je bio u crvenom skrletu i takav

otišao nekamo. Najvjerojatnije kući. U gradu seurno nije zadržao. Grad će do večeri preplaviti vijeste netko jednom pokušao, a drugi put i uspio ubiti

epog Cvitka Rašića.

29

Voda se u makarsku luku ulila između rta Osejave iuotoka Svetog Petra, dvije stijene čiji su hrbati,asli borovima, mirtom i smrdljikom, napravila uelikom prostoru okruglo jezero, pa onima koji lukudaju s uzvišice, a takvi su bili Mesud i Matija, nali-

kuje na zelenu grivnu kad je gledamo okrenutu vedromnebu.

Čudno je kako ljudi brzo napuštaju život kojim sudotad živjeli kad se pred njima ukaže život kojim ubu-duće moraju živjeti. Prvi tone u sjećanje, drugi se javljakao predmet življenja i interesiranja. Prvi nas više ne

zanima, u drugi smo uronjeni do grla. Tako se nekako iMesudu dogodilo. Kao da je Sulejman Kopčić, s onomalo nade što je u njega polagao, utonuo u debelemrakove, bez dna i kraja, a Matije i Grabovaca kao danikad i nije bilo. Njegovi su sada more, galije, ćelaviveslači, komesi i svita što sjedi za stolovima.

Sedam galija je sinoć uplovilo u luku po dubokumraku, pa je jutros premorenim galeotima i posadidopušteno da spavaju do devet sati. Samo su komesi sasvojim zamjenicima morali na obalu, u Hajrudinovukulu, da od komisije admiraliteta prihvate kupljeneveslače i popune pogon galija.

Točno u devet sati, po četiri stražara na svakoj odsedam galija uhvatilo je sa četiri ugla tendu, koja je zanoć bila spuštena na najnižu mjeru, da zaštiti ljude odvlage i zadrži u veslarnici njihova isparenja kao jediniizvor topline, i podigli je visoko, rukama dok su mogli, a poslije užadima. Veslarnicom je prostrujao svjež zrak ismotuljci su se na klupama počeli protezati, zijevati,kašljati i psovati na svim jezicima.

Onda je sa sedam pramaca, na ustima sedam kaponja,koji su u ruci držali bičeve, zatulilo sedam rogova kaosedam trubalja jerihonskih. Od njihova zvuka glatkalučka voda zadobila je sitne nabore neodređena smjera,kao da se naježila. Osejava je, jer su na njenu rtu litice,

vratila jeku, nekako metalnu, kao da je kositar udario o bakar, pa se metalni zvon odjeka pomiješao sa zveke-tom lanaca, što su ga prouzročile kretnje poustajalihveslača, a makarska luka nije više ličila na grivnu smlade djevojačke ruke, nego na grivnu s okova na nozi prozebla galeota.

Na drugi poziv rogova, koji je bio kratak kao čoban-ski zvižduk, uz silno zveketanje lanaca, lupu klupa i



ala, na podiću bez ograde koji je pričvršćen za pot-nje vesala, na jednom i na drugom boku svih sedamija, pojavilo se mnoštvo glava ošišanih dogola. Poni-su sobom odjeću u kojoj su noćili, istu onu u kojoj

i danjivali, svu prostirku i sve pokrivače, sukance ibanice od rase. Vukli su za sobom svaki svoj lanac,

ednakih dužina, jer su oni sa sjedišta bliže boku imalići, a oni bliže sredini duži, ali svima dovoljno dug dagu prekoračiti ogradu i stati na podić uz bok lađe.

edan po jedan komad odjeće i posteljine, čak i one uu su bili odjenuti pa su se na podiću morali svlačiti,sali su nad morem da iz njih ispadnu otpaci hrane,šina, treščice i vlastita nečist, ako je koji komadas u mraku slučajno isprljan. Stresali su dugo, čitaviha sata, ispunjavajući propis admiraliteta u čuvanjuavlja pogonske snage ratnih brodova. A da bi trešnjaa potpuna, veslačima su se pri ruci našle daščiceima su lupali po suknu i pletivu da istjeraju što više

šine, ali se malo što prašilo, jer, što je prašine bilo ueći, vlažne večeri i studena jutra slijepili su za vlaknanja. Kad su se siti natresli i nalupkali daščicama,ovi su zatulili sitno, kao češljugari, veslači su preko-li ogradu, ovaj put natrag, i spustili se u veslarnicu.

ad je desetak vojnika iz posade svake galije, na čijimglavama bile kacige, uzelo kablove i zaredalo odne do druge veslačke klupe. Do podića bi izvukli punao vode, odatle bi ga uzeo galeot bliže boku broda,

vio na pod veslarnice i pozvao svoga druga na vesluse zajednički umiju. Netom bi se umili i obrisaliama, jedan bi od njih u ruke uzeo metlu, a drugiao s vodom, i dok bi jedan prolijevao vodu po podu,

gi bi meo u more nečist ispod klupe, mokraću iet, ako su noćas mokrili ili se onečistili, jer galeoti

u imali zahoda ni noću ni danju.prije nego što je paluba veslarnice bila oprana,

dski ranarnik, koji je obavljao i težak posao galeot-g brijača, pošao je da obrije glavu i bradu onimae je brijao prije osamdana, što će potrajati do ručka.

Kad ga je vidio kako sapuna i povlači britvu potjemenu, Mesud je razabrao da mu je britva tupa, daviše čupa nego reže. Stresao se i prstima opipao glavu.Sudeći po toj gesti, već je bio tamo, s lancem na no-gama, na klupi i podiću, ispod bricine ustre. I pitao se:može li se tamo živjeti?

Sudeći po tomu koliko su se ljudi uživjeli u život kojisu im drugi namijenili, čovjek je životinja koju je samo pas pretekao u poslušnosti i pokoravanju. Šaljivčinekažu, da je bio samo malo strpljiviji, a misle na psa,danas je čovjek mogao služiti psu. A cinici istu stvar prikazuju na svoj način, pa kažu da se upravo to dogo-dilo: čovjek služi psima.

Evo Mesud, samo što gleda a već je unaprijed pristao.Pristajanje na život bilo kakav! Možda je tajna ropstva utomu?

30

Iza četiri niska stolića, među kojima su bili prolazi,sjedili su ili stajali, kako koji i kako kada, članovikupoprodajne komisije admiraliteta, njih desetorica.Osim dva komeša koji su bili u lakom oklopu (grud-njaku) i svećenika u crnoj reverendi, svi su ostali, iliječnici, i bilježnik, i blagajnik, bili »lacmani rastrižena prkna«. Gospodar bi pred njih doveo roba, a sam bi staoispred blagajnika uz željezni kovčeg s novcem. Dva poslužitelja uzeli bi roba za ruke i odveli ga u polukru-žan prostor napravljen od dasaka, koji je bio otvorenočima članova komisije, a zatvoren za one što čekaju uredu, što kupuju i prodaju na »kamenicama«. Što su ta

dva poslužitelja sa zasukanim rukavima robu činila kad bi ga uvukli u polukružnu kabinu, nije se vidjelo, ali štogod radili, njihov je rad izazivao radoznalost članovakomisije, nekad bi gledali namrgođeni nekad su sesmiješili, nekad praskali u grohot.

Za leđima komisiji puhao je mijeh i dimio se ugljen ukovačkom tignju. Od jednog puha stotine bi iskri polet- jele Drema moru kamo ih ie nosio burin. Kupljenog



a, pošto su obavljene sve formalnosti oko kupopro-e, i upis imena i predaja novca, proveli bi izmeđuova i doveli do tignja. Tu bi mu jedan vojnik zavrnuoav na lijevoj ruci i obrijao dio podlaktice. Kad bi mui uljem namazao obrijani dio tijela, njegov suradnik,i je kraj vatre na određenoj temperaturi držao crnu

u u bakrenom lončiću, četkom bi nanio lagan slojila na željezni pečat i otisnuo ga na obrijanom ištenom dijelu podlaktice. Zatim su obojica odlagalit, jedan ustru a drugi četku i žig, pa bi roba čvrstohvatili za ogoljenu ruku i, dok je mijeh raspirivaonjište, prinijeli bi otisak vatri tako blizu da bi namaza zasjajio i nečujno zacvrčao. Rob bi škripao zubima,ao ili psovao, a vojnici su držali ruku blizu vatre svek ulje ne bi ishlapjelo, koža pocrvenjela, a boja sešila. Ispod broda s jarbolom i nizom vesala s desnene, znakom vlasništva mletačke ratne mornarice, naji će mu naknadno utisnuti broj i ime broda za koji je

kovan.Odmah podno vatre na gredama je improviziran stol.svake strane stola stoji po jedan nakovanj i uz njegaač. Rob bi legao nauznak po stolu i raskrečio nogeo da mu gležnjevi dodiruju nakovanj. Onda bi muvač slijeva ili kovač zdesna, jer su robove okivalinog za lijevu, drugog za desnu nogu, da ih budedjednako za obje strane veslarnice, gležanj obgrliovnom. Grivna je imala rupice na krajevima i, kad bikovač spojio s lancem namijenjenim robu, otišao biignja, izvukao iz vatre usijanu zakovicu, utisnuo je uice na grivni i pri nakovnju je zakovao. Rob bi ustao,raj lanca, koji će na galiji vezati katancem za

iku u brodskoj palubi, kovač bi mu uručio s naklo-m koji ne treba tumačiti.Mesude, sad smo mi na redu - rekao je Matija.

Ona dva poslužitelja odvela su Mesuda u polukrug odaka i naredila mu da sam otpaše remen i spusti gaće.an od njih, kao da najavljuje predstavu na otvorua putujućeg kazališta, uz naklon je pozvao gospodustrižena prkna« da pogledaju i da se uvjere je li

Mesud obrezan. Oni su se odazvali na nekoliko minuta pažnje, i poslužitelj je teatralno zasukao oba rukava,kao da će loviti nešto opasno, i posegnuo za Mesudovom»ženskom zabavom«, a ona se izgubila u koži i posluži-telj nije znao za što da se maši. To je i rekao glasno, kaoglumac repliku, a komisija je prasnula u smijeh. Kad ga

je ipak otkrio, reče da ga samo kliještima može uhvatiti,tako je malen.Malen ili velik, jednako se plaća - rekao je blagajnik. Potpuno ispravno s gledišta kase admirali teta, ausvjetlu odluke namjesnika Dalmacije i Albanije daćesvaki rob biti plaćen istom cijenom.Uvijek se kukolj prodavao po istoj cijeni kao i pšenica - dodao je izaslanik namjesnika u komisiji,kaoda opravdava namjesnikovu odluku.Slabo - rekao je komes u oklopu, predstavnik galija. - Od ovoga su gora samo dvojica, koja su kaoion. Kad bi se petorica ovakvih našla u veslarnici,trebalo bi svu petoricu pobacati u more. Bolje i u morenegovući suvišan teret.Ostavite se šale rekao je svećenik - mi ovdje nekupujemo ni kilograme ni snagu, to je već kupljeno,miovdje utvrđujemo je li obrezan ili nije.Samo kad bi to bilo lako ustanoviti kod ovoga -

rekao je poslužitelj. Trudio se da odvagne dostajelikože da pokrije glavić i primjećuju li se tragovi da jekoža u djetinjstvu bila kraćena. Nastavio je: -Kodovoga je glavić malo veći od zrna graha, a iza njega jesve spužvasto, pa kad nategnem kožu, umalo dane prekrije čitav glavić. Ali tragovi su tu. Što da radim?Ugoni u tor - rekao je bilježnik.Stani - rekao je Grabovac. - Onaj tamo što maše

rukama i zove, ima mi nešto reći.Šćepan se popeo na razbijenu kamenicu. Mahao je

rukama kao da mu je izgorjelo nešto pod tabanima.Zvao je naizmjence Mesuda i Matiju. Nije bio gromo-glasan, uz to je buka tržnice nadjačavala i ono maloglasa što ga je mogao ispustiti, pa se do komisije jedvačulo da taj nekoga doziva. Ni Matija ne bi zapazio da



e pogled odvojio s komisije i Mesuda, ne podnosećine što ponižavaju, a drugoga što je ponižen.

Matija - rekao je Šćepan kad je Grabovac došaoo njega - oprosti! Šta mogu! Žena nikako da sesloodi posteljice, krvari, bolovi ne prestaju. Ja u polje

aađem neven, kad tamo nevena nigdje. Ili ga ja nenamrepoznati. Pitam ljude. Ni oni ne znaju. Ili teravevuda nema? Pitaj Mesuda kakva je trava neven, je liovijet u vrtu ili nešto divlje? Ode li Mesud na galiju aeaže mi gdje da nađem neven, ode i moja Mara,de i

moj sin. A što da i ja ovdje radim bez njih!

unu ćemo ti korpu nevena načupati, ako predomisijom kažeš što ću ti reći.to da ne kažem kad je o glavu!

Kroz prolaz mimo straže prošli su zajedno jer jetija vojnicima rekao da ovaj ima nešto važno reći

misiji. Matija je sam komisiji saopćio o čemu se radi,ćepan je nastupio kao svjedok.stina je, gospodo! - otpočeo je prebjeg iz Vitova

Dola. - Došao čovjek iz Trilja i kaže, trči, Šćepane,o

Matije Grabovca, ti poznaješ grad bolje nego ja,

eci Matiji da mu ćaća poručuje neka se odmah s

obomMesudom vraća kući, došao je za njega otkup. Došlaua njega tri tovara blaga, tri grivne žutijehukata,

milina ih je pogledati. Sve od jarana Sulejmana.Ama,ko će ako jaran za jarana neće! Eto, ljudi, javojuekoh, a vi kako odlučite.

Zahvali ocu i tom otkupitelju Sulejmanu — rekao jeMatiji predstavnik admiraliteta - što su nas

slobodiliuvišna troška. Ovoga bismo kupili samo zato štoeržimo zadane riječi.

Hajdemo! - rekao je Matija Mesudu, koji je uspioodignuti gaće i zaštititi svoju oskudnu golotinju, ali

muije zaponac na brnjici nalazio rupu na remenu. Je

ato što su mu ruke drhtale ili što je rupakrivorovrćena, petljao je, znojio i blijedio.

Ostavi to - rekao mu je komes - i gubi se odatle, da

ovemo drugoga. Tebi će s rupama dovijeka bitieško.

L.,

- Budalo - viknuo je Grabovac - što si se spetljao stim remenom! Odavle se i bez gaća isplati pobjeći.

Mesud je i dalje pipkao ispod pupka, željezo nikakoda nađe rupu i zapne remen, a pogledom je tražio robakoji je urlao dok su mu pekli žig na ruci, tijesne prozoreHajrudinove kule i galije u luci koja je ličila na grivnu.

- Sulejmane, sve će ti ovo jaran stostruko vratiti -rekao je.Matija je išao prvi, njih dvojica usporedo za njim. Na

Mesudu nema lanaca, nosi ih u ruci, pa idu brzo kolikoim gužva dopušta.

Braća Brnasovići, jedan za drugim, s Balinom na čelu,išli su lijevim rubom »kamenica« u namjeri da zaobiđučesmu i izbiju na Široku ulicu. Svaki je nosio po krevetod bijele jelovine, uzglavlja na ramenima, dvije straniceispod pazuha. Balin je, da se do devet mjeseci ne bi opetmučio s pazarom, kupio kolijevku išaranu vatrenimžigom i objesio je remenom, o vrat. S kolijevkom okovrata kao zvonom, s krevetom na ramenima i podmiškama, pjevao je koliko ga grlo nosi. Kad je ugledaoMatiju, prestade pjevati i oslovi ga:

- Ne omrsi se ti, Grabovče! Šteta! Što ga meninedade, utrapio bi ja njima njega da je manji od skakavca!

Ovoj cvjetne glavice, tumačio je Mesud Šćepanukako izgleda divlji neven, spleten je od dlakavih listićakoji nalikuju na travničku kamu sa dvije oštrice. Cvje-tovi u obliku tuljka, što su se u jednoredu poredali narubu glavice, pri vrhu su bijeli, a pri dnu crvenkasti. Oniu središtu kriju niske cvjetiće koji su bijeli i plodni i ukojima se nalazi sok što rodilje oslobađa krvarenja i

zaostale posteljice. Tamo se sok nalazi u proljeće, kadneven cvjeta, i u ljeto, kad zru njegovi plodovi; a pozimi, kad se sve živo sklanja pod zemlju, u rupu ili podkrov, i taj je sok pod zemljom, u nevenovu korijenu,tamo se skuplja i čeka proljeće, kad će kroz bezlisnustabljiku, kao kroz cjevčicu, šiknuti u cvjetne visine.Tamo ćemo je naći zrelu za piće kao staro vino.

Brnasovića Balin kupio je dva zvončića od lima nadnu niske od školjkica koja se djetetu vješa na povrzlac



ijevke, da ih ručicama trese i pršti smijehom kao štopršte zvonom. Njegova dva stričevića kupila su u

gvoždana zemljane svirče na vodu i, gazeći za svojimrom pod teretom kreveta, fićukala kao kosovi u vrbiCetinu. Balin je dječju igračku objesio tamo gdje jojmjesto, i praporci su zvonili, školjke udarale kao

tanjete. Pjevao je: »Volio bih Bajagića Maru, negobiskup u Mostaru.«Neki isluženi vojnik, čim je ugledao Matiju kako sei, pomislio je da će taj parajlija biti njegova mušte-. Nasrnuo je kako umiju nasrnuti samo isluženinici, ljudi koji znaju pomalo o svemu, a čestito ni o

mu, pa i ono što znaju ne teče iz njih kao vlastitaao i uvjerenje nego se prolijeva kao nadjev iz ku-a, vjerojatno stoga što su u njih uvjerenja i bilaijevana kao nadjev u kulen.vo prave deve! Opipaj ako svojim očima ne vje

uješ. Deva iz Palestine. Gazila je pustinju Sin ioru

Hor, vidjela je Ur Kaldejski, otkuda je praotacAbra-am došao. Na gubici joj je još voda iz Jordana kojueila kod Abel Mehala. Češala se o zid plača, ladovalaeSikimu, kupala se u jezeru Bazatha. Sto hoćeš još!

mave što joj treba. Samo da mi platiš tri groše, i provlačiespod nje! Štiti od svake bolesti i svakog uroka.

Od

rehlade i upale pluća, zajamčeno. Navali dok jerolazlobodan! Štiti od uroka, od more, od žene na trioge,d mačeta s telećom gubicom koje siše mladiće ijeojke. Od nabačaja štiti... Budalo, samo tri groša iiteš zaštićen od bolesti svake i nenadane. Prolaziševispred njuške, a odlaziš u svijet nezaštićen. Em

akvu pamet... Evo deve prave! - Otpočeo je

služeniojnik novi proljev. Čini se da u vojničkomulenuscijeđeni nadjev brzo regenerira.ine, zdrav si kao mladi drijen, i neka ti Bog bude

milostiv da ostaneš takav do kraja života - govorilae

Matiji starica, koja je na drvenom pladnju,brubljenomrbovim pleterom, u žutim kruškastim tikvicamarodaala olio rosso. Ali, bio ne znam koliko zdrav, bezanaroz život ne možeš proći, rana od noža, oduščane

sačme, od padova, od ugriza, rana od prišteva što iz nasizbijaju, rana što smo ih sami sebi zadali ili su nam ihdrugi nanijeli. Brojni naši prijatelji i neprijatelji, znancii neznanci, svi nas oni ranjavaju, hotimice ili nehotice.Uzmi, sine, jednu tikvicu ovoga ulja, po dvije libre, poništa, kad se znade kako liječi svaku ranu. Uzmi, čedo

moje, nećeš se pokajati, trebat će tebi ili nekomu tvome,rana je pun bijeli svijet. A ako tebi i tvojima ne treba,daj ga namjerniku, daj ga nepoznatu, daj ga svomedušmaninu, svi će ti oni biti zahvalni. Uzmi ovo ulje,koje sam ja sama tiještala iz krupnih maslina i cvjetićatrave pljuskavice, sama ga na suncu grijala da dozori,sama ga u bočice ulijevala. Htio bi znati vrijedi li ovo?To ti ne mogu pokazati. Jednom ćeš doznati. Bez brige,ukazat će ti se prilika, bez rana se ne proživi godina...O sine, nepametni sine, ti odlaziš i ne kupuješ, štedišdvije libre, proklete bile obje! A baš se na tvom čelu čitada ćeš imati rana više nego itko, dubljih nego itko. Aimat ćeš ih jer nisi od onih koji od prve rane umiru, ti siod onih ranjivih koji s ranama znaju živjeti, uporno i beznadno. Što uradi, čedo moje? Što ne kupi ovo blago-tvorno ulje!

31

- Čudno - rekao je Matija kad su se zaustavili pred jednom stijenom, što je kao zub izrasla iz ledine uz koju je tekao zimski potok'— da nije vjetra, gora se ne binjihala.

Gotovo suluda misao za čovjeka koji od Makarske

nije progovorio ništa nego stalno »požuri«, i kad su stržnice odlazili, i kad mu je Mesud predlagao da uBrnasovića pozajmi novac i kupi žito, i kad su Šćepanu brali nevenovo korijenje, i kad je Mesud zapodijevaorazgovor o velikodušnosti Sulejmana Kopčića, samo»požuri«, po ravnu kasom, uzbrdo hodom, od koga sukonjima pucala rebra. Sve do Prosike. A kad su trebaliizići iz te strašne jaruge i do čvrstog mraka doći u





I zamjena je duša bila izvršena, po prastarom obredu, bez svjedoka i ceremonijal-majstora, činovnika, vla-dara, bez ikoga, u četiri oka, voljom dvojice ljudi kojisu shvatili da je čizma vraški tijesna, da će se jošsusretati i da će još kadgod koji od njih biti unevolji i tražiti pomoć, izvršena onako kao što se tajobred vršio stotinama godina unazad, mnogo prijenego što se nad ovim brdima i poljima prostrlohrvatsko ime. Kanda je iz tla niknuo kao što ničevrijesak i, prenošen s koljena na koljeno, obnavljase svaki put kad čovjek i čovjek, podijeljeni vlašću,ideologijama, vjerama, ratovima i vladarskomglupošću, traže za sebe spas mimo onih koji javnolaju da ih štite.

će pamet u njega prije tridesete. Do tada, mnoštvo je prilika da izgubi glavu prije nego što mu u nju udemudrost prijeko potrebna za održanje.

- Ne rasedlavaj konja! Idi u Sinj i potraži PavlaVučkovića. Ako ti on ne bude mogao pomoći, pomoći tinema.

32

Kad je Matija došao kući, upitao ga je otac zašto jeučinio ono što je učinio.

Ne znam, ćaća.Kako ne znaš?

Ne znam ni što sam učinio ni zašto sam to učinio.Možda zato što nisam podnosio kad su Mesuda

poniža-vali. A možda ni zato.Šimun se zagledao u sanjive oči svoga sina, u njegove

duge prste koji su u sebi sjedinili sve što su Grabovciznali u posljednjih pet koljena, u njegovu mladu bradu,

oštru kao strnište posječena ševara, u njegove lijepekose koje su padale niz zatiljak i razlijevale se poramenima, i pomislio da je zaista moguće da njegov sinne zna ni zašto ni što je učinio. Uhvatio ga je očaj, a izočaja se vinula takva nježnost i sažaljenje da je poželioMatiju zagrliti i poljubiti ga kao milog i dragog kojiodlazi u smrtnu opasnost i s kojim se moramo zauvijek oprostiti. Da ne otkrije što misli i što mu se događa, dane pokaže kakvu budućnost predviđa svome sinu, sam jesebe uhvatio šakama za kosu. Ako je istina da Matija nezna ni zašto takve stvari radi ni što taj čin znači zanjegov život, sada kad ima osamnaest godina, teško da

1

i



oQ

p X

Q



Nije lijevalo niti je nebo obećavalo izdašniju kišu, ali je iz nepomičnih kora razbacanih tamo-amo propadala po koja kap i postajala neugodna kad bi se zadjenula zavratne žile, pa je Vučković, čim su se uputili sKamička nizbrdo, na glavu navukao kapuljaču od ja- pundžeta, sive kišne kabanice od kostreti, koja je bila prebačena preko ramena, i savjetovao Matiji da učiniisto tako, do Splita je daleko, kap po kap i tamo će doćimokra zatiljka. Matija ga je poslušao i otada su jahaliusporedo, s vremena na vrijeme izmijenili pokoju riječ,najviše šutjeli, glava zavučenih u duboke kukuljice, samisa sobom i svojim mislima.

Po njegovim padovima i usponima, po tomu kamo jesve dospio i otkuda se uspio vratiti, po tomu što je pamtio a što namjerno zaboravljao, znalo se da Vučko-vić nije čovjek koji bi lio suze nad razvalinama i jadao senad izgubljenim duže nego što bi spoznao da je neštorazoreno i nepovratno otišlo. Taj čovjek nije znao što to

znači raznježiti se i zbuniti. Uz stalno budni um, kojismišlja što unaprijed valja činiti, on u sebi nosi maglukoja, kad na dušu pada, a ne na koševine uz rijeku, nijeništa drugo nego raznježenost, pažnja, obzir i osjećajdužnosti kao osnove čovjekova poslanja na ovomu svijetu. Uz to čovjek koji pamti više ono što je moraozaboraviti od onoga o čemu može pričati što želi i kad poželi, jašući uz Matiju, morao se sjetiti jutra kad jeovuda jahao s njegovim ocem.

Davno li je to bilo! Prije punih trideset godina. Kudtako brzo! Sad mu je šezdeset i dvije. A čini se da je bilo

1



jučer. Što kaže, jučer, da je to sada, da ta dvojica unjegovoj pratnji, taj otac odnekada i taj sin sada, i nisudva čovjeka, da je to jedan Grabovac, komu on, obav-ljajući nekakve opće poslove, usput spašava glavu, je-danput zbog križa bačena u zahod, drugi put zbogotpuštenog roba. Tko je od njih dvojice sada uz njega?Pred koga će kleknuti da ga opravda? Je li moguće da senesreće ponavljaju? Ili je istina da traju, da im nema ni

početka ni kraja, a mi koji se od njih branimo - pre-daha.

Bilo je prigoda, a jedna je od njih i ovaj put u Split,kad se pitao je li imalo smisla vraćati se iz »bagdadskogropstva« u novo ropstvo, koje se od prvoga razlikujesamo toliko što mu je ime sloboda. Da je tamo ostao,danas bi Mati ja Grabovac od drugoga tražio pomoć,stvari bi i dalje tekle kako već teku, a teku kako suodavno tekle: što krene niz vodu, može se zaustaviti, alise nikada neće vratiti tamo gdje je prvobitno bilo. Udrugim prilikama, a bilo je i takvih, činilo mu se da imaopravdanja njegov povratak, da se ne bi lako našaodrugi kao što je on, iako je istina da se nije vratio kakav

je otišao, da je bogatiji za tisuću i jednu spoznaju,nagrizen mišlju da bi najbolje bilo nestati bez groba i

biljega. Jer, nije najgore što je spoznao kako se stvari ponavljaju i što je mogao biti nadomješten drugimčovjekom, najgora je spoznaja da nikoga nije spasio ikad ga je spašavao.

Možda će mu i poći za rukom spasiti Matiju lanaca nagaliji i smrti na morskom dnu, ali ga neće spasiti onoga

što će preuzeti kao obvezu i naknadu za taj spas. Spas od jednog zla najčešće je robovanje drugomu.Te spoznaje, koju je donio iz »bagdadskog ropstva«,

ne može se otresti. Pretvorena u sliku, ta je spoznaja uglavi koju je svjetina bacala u vodu, bacala i opet vadilada bi je još jednom mogla baciti, i tako činila sve dok nije iskusila da se tim vađenjem i bacanjem niti oslo-

bađa straha niti zasićuje mržnju, dok nije uvidjela da je bacanje glave u vodu mnogo više od te glave i te vode,da je to naličje mržnje i straha, da je to težnja za spasom

koji od jednog do drugog prevrata i od jednih do drugih previranja uzalud traže.

(A sada, dragi štioče, prava je prilika da ovaj siromah,što ispisuje priču o robovima jer drugo ne zna, prekinerazglabanje o Vučkovićevim mislima i, dok on bude

jahao na kisici utonuo u japundže, ispriča što bijaše stom glavom u toj vodi, kako to da se Vučković spasio»bagdadskog ropstva«, što je sobom donio, a što u

bijegu ostavio. Ovaj je siromah to kazivanje o Vučkovi-ćevu bijegu dužan svojim čitaocima koji će se iznenaditiotkuda Vučković iskrsava u ovoj priči kad je sebe samasahranio u »bagdadskom ropstvu« na kraju knjige o

putevima bez sna, njega, Matijina oca i još nekolicine putnika. Što da ne iskrsne, što da se ne spasi? Dokazviše da ni ropstvo nema tako jake lance da se upornimglodanjem ne bi mogli preglodati. I dokaz više da svakustegu valja glodati: ako je ne pregrizu naši, pregrist će jenečiji drugi zubi.)

Vijest da je Delbatan imenovan velikim vezirom, paneka se iz stopa pakuje i što prije dođe u prijestolnicu, uBagdad su donijele tri tatarske listonoše. Pojavili su se

pred kapijom prašnjavi i znojni, ali razdragani i nasmi- jani, pa je zapovjedniku dvorske straže, pred kojim susjahali kad je Vučković kod njega bio po nekom poslu,

bilo jasno da su vijesti u kožnoj štafeti vrlo povoljne.Ponudio je Vučkoviću da s njim i Tatarima ode doDelbatana.

Tome Vučković ima zahvaliti što je toga dana odrazdraganog Delbatana, koji je podijelio darove svimdonosiocima dobrih vijesti, dobio dolamu od tamnoze-lene čohe i čizme od kože žute kao limunova kora, štonije bilo samo dolama i čizme nego znaci da vezir držisvoja obećanja i da svog slugu promiče u viši služinskistalež, u stalež sobara koji su nosili dolame i čizmetakvih boja. _ _ ^̂ ___.__„

II



S tim unapređenjem maglovita naslova postao jeosoba koja vodi dostojanstvenikovo dopisivanje i služimu kao emisar i potrkalo u diplomatskim poslovima,Vučković je krenuo natrag, bliže kući, u karavani koja

je brojila pedeset nosiljki sa ženama i djecom, petstotina naoružanih konjanika, sto slugu i petsto tova.rnihkonja. Putovalo se polako, od konaka do konaka, jer ses nosiljkama ne da brže, pa se Delbatan s najužom

pratnjom odvojio od karavane nadomak Smirni, ukrcaose u dvije lađe i preplovio Egejsko more pristavši uDedaagaču, odakle galopom udari u pravcu Jedrena, jer

je od presretača dobio obavijest da je sultan tamo, da

lovi fazane i da ga očekuje. Vučković je čitav put bio uDelbatanovoj blizini. Mogao je vidjeti da Delbatan nehita što bi ga brinulo da bez njega stoje državni poslovi,nego da ga tko na vezirstvu ne bi pretekao, kao da jesultan imenovanje poslao desetorici vezira na raznimstranama carevine pa sada čeka da ustoliče onoga koji

prvi dotrči. Smiješno, ali Delbatan je takav. Vjerovao jeu Providnost više nego u svoje sposobnosti, a praznov-

jerni su vrlo nervozni i kad im se ukazuje povjerenje ikad im se ono uskraćuje, kad im se vjeruje i kad se unjih sumnja. Uvijek kad se na njih obraća pažnja.

Na jednoj livadi između Kara Agača i Marice, prijenego što će preko dva mosta i dvije rijeke ući u staru

prijestolnicu, dočekao ih je veliki muftija Fejzulah predsvitom od stotinu carskih dostojanstvenika i u ime sul-tana zaogrnuo Delbatana samurovim krznom. Nova sa-murovina nije ni po sjaju ni po gustoći dlake nadmaši-vala pet krznenih dolama koje je Delbatan imao usvojoj prtljazi, osim što je novo krzno imalo nov kroj, nakakav vezir dotad nije imao pravo. Umjesto jednog,kako već ide kod odjevnih predmeta za gornji dio tijela,sa svakog ramena na dolami visila su dva rukava. U

jedan se uvlačila ruka, a drugi, koji i nije bio od kraja dokraja šupalj, visio je naslijepo. Onaj prvi rukav služit ćeza rukoljub dostojnima njegove bliskosti, a onaj prazniljubit će manje dostojni, kakav je Vučković i njemuslični. Baš ga briga! Pun ili prazan, rukav je rukav

Istog dana u podne Delbatana je u »Vili nošnje« primio sultan. Iz dna dvorane u kojoj se obavljao sve-čani čin uvođenja u najvišu dužnost, »bagdadskikrvnik«, kako su ga prozvali Arapi, prilazio je smjerno

pognute glave, a kad je prišao do samog kožnog prije-stolja, pao je ničice i više puta poljubio sultanu skute.Tek kad se podigao, i dalje klečeći, i sultan mu prekošije prebacio pečat na zlatnom lančiću u mufu od kožesibirskog miša, da mu crnilo s pečata ne uprlja odjeću,

pogledala su se njih dvojica u oči kao što se gledaju ljudikoji su jedan o drugom mnogo čuli, koji su i surađivali,

ali na daljinu i preko suradnika.Ispod bijelog turbana Delbatan je vidio lice čovjekakoga ne prži sunce, u godinama kad ga i mala hrana čini

punašnim, na pragu bora i mlohavosti, i oči koje su bježale u stranu i krile neku mrzovolju. Valjda što nijena livadi ili u krevetu? I Delbatan se uvjerio, što nije

bilo teško, jer se čovjek lako uvjeri u ono što je samsmislio, da zna zašto su njega, kad ni jedan veliki vezir ne može zagrijati stolicu, pozvali da sredi prilike: meko-

putnu sultanu treba tvrd i nesalomljiv prvi ministar, učijoj će sjeni moći bezbrižno pucati na fazane i ljubitisvoje brojne žene. Tako se iskazala logika primitivcakoji dobro zna da se nasilje i bezosjećajnost drže zarijetke darove vlastodržaca, kojima popustljivi, blagi,

pametni i suosjećajni, kad dođe do gustog, prepuštajuuzde da stvar srede kako znaju.

Ali, nije bilo tako kako je Delbatan mislio. Car se jednostavno prepao sirova pogleda, gruba vladanja, kr-

meće upornosti i ovnovskog ponosa čovjeka koji prvi put ulazi u visoke dvorske krugove i ponaša se kao slonu staklarskoj radnji. Kad je svom velikom veziru predaodarove, što mu ih šalju carica majka i dvije sultanije, nož

posut dragim kamenjem i konja s opremom, napustio je»Vilu nošnje« i otišao k majci i ženama. One ga upitašekakav je dojam na njega ostavio Delbatan. On raširiruke kao što ih šire očajnici i reče:

— Što mi pod nos dovedoše toga čorbadžiju! ...Već sutradan, na orimaniu koie ie Delbatan Driredio



u sultanovu čast, i na koje je potrošio dvadeset tisućadukata, znalo se za sultanove riječi, jer je harem otkuca-vao vijesti na veću daljinu nego sat sa kule. Delbatan jedobio nadimak s kojim će ući u povijest, Čorbadži, štoće reći vrhovni kuhar čorbe, a trebao je podsjećati danije od učenih janjičara, koji se zarana odvajaju odostalih za službu u dvoru, nego je od onih što su napre-dovanje otpočeli od žlice i kazana, stekli visok položajali i dalje ostali neuki prostaci.

Ni takav nadimak, ni takva aluzija, iako su došli odcara, nisu značili ništa posebno. Mnogo je značajnijeono drugo što je sultan rekao - da mu ga dovedoše podnos. To nije značilo drugo nego da će ga se otarasiti kadga otpišu i oni koji su ga ovamo doveli. Tko drugi negoveliki muftija Fejzulah! Što se sultana tiče, Čorbadžija

je proigran i prije nego što je stupio u igru.Fejzulah je dva puta mjerio dužinu pada od vrhova

vlasti do njenih podruma. Znao je što se sa čovjekomdogađa kad izgubi njegova stranka, i znao je što će muse desiti kad ga proglase izdajicom. Oba se puta sretnoizvukao, ne svojim zaslugama, jer, kad u podrume do-spiješ, malo što za sebe možeš učiniti, nego čudnimmijenama u kojima jedni ruše druge i saveznika traže u

bivšim neprijateljima svojih neprijatelja, mijenama kojestalno traju ali se neredovito pojavljuju, koje su izvor nade za one u progonstvu i nemilosti, a izvor nesanice zaone na vlasti. Kad se po treći put vinuo pod oblake, opetna krilima jedne od mnogih pobuna, i zasjeo na stolacmuftije carstva, Fejzulah nije više imao iluzija o svetosti

vlasti, o tomu da ona u sebi nosi božansku pravednost,da je svevidljiva, da posvuda doseže, da nagrađuje pravedne a kažnjava krivce. Osvjedočen da je vladanjedjelo ljudi sa svim ljudskim niskostima i povremenom

plemenitošću, da njega u podrume nije otjerala nikakvaneidentificirana sila zvana država, nego pojedini ljudikojima je on znao ime, čin, prošlost, koje je gledao kakozapišavaju po uglovima i kako taru loj s brkova, kako sesmiju tuđim nesrećama i kako se vesele svom usponu,osvjedočen da će biti miran dok se god na vrhovima oko

sultana budu nalazili ljudi skloni njemu, a gonjen stra-hom da u one što su trenutno tamo zbog ovoga ili onogane može biti siguran, on je stalno rovario i na važne

položaje, vezira, ćehaja, kajmakama, muftija, kadija,generala i admirala, dovodio svoje sinove, braću, rođakei sebi odane ljude.

Čini se da nije bio sretne ruke s položajem velikogvezira. Tih su se godina, otkako je on ponovo muftija,mijenjali više puta godišnje. Bio je u potrazi za čovje-kom koji bi u sebi imao dovoljno drskosti i gluposti daglumi nezavisna državnika, britke pameti i čvrsta zna-čaja, a da iznutra bude šupalj, i zato što je izvučen izvukojebine i doveden na dvor, gdje nema ni braće niznanaca, pa se mora vješati o vrat velikom muftiji, i zatošto je,nevičan poslovima prvog ministra, pa će trebatisavjete i biti zadovoljan da mu se, ako šaptač ostanezaklonjen njegovom sjenom, šapće u uho ono što će samu javnosti zastupati. Fejzulah se nakon tri krupna pro-mašaja odlučio za namjesnika Bagdada, koji je tih mje-seci u prijestolnici visoko kotirao, jer je u Brusi skršioustanak arapskih emira koji su se još jednom pobunili

protiv osmanlijske tiranije, po svom običaju, slažućigomile leševa. Tog slavljenika malo je tko od dvorskečeljadi poznavao, jedini Fejzulah, a i on malo: znao jeda je tup, samouvjeren, gotovo nepismen. Ukratko,čovjek poput bikovskog roga - može i da udari i danabode — ali je iznutra šupalj kao što je rog šupalj.

Prva Delbatanova obznanjena odredba, a zacijelo nineobznanjene nisu bile bolje, odnosila se na odijevanježena. Žene sve tri vjere, kršćanke, Židovke i musli-manke, koje su se raspustile i izazivlju javnu sablazan naulicama, što negativno djeluje na ponašanje muške mla-deži, a osobito raspaljuje janjičare koji u miru teško

podnose kasarnski život, pa hoće u pohode i kad ratanema, odsada će se odijevati na slijedeći način:

I



Raspusne kršćanke i Židovke, koje su na glave metale prozirne marame ispod kojih se vidio vrat, uši i dobar komad prsi, a na noge obuvale čarapeispod kojih se naziralo tijelo i dlake, odsada ima da svu tu sramotu sakriju, glave maramama od tvrdog lanenog platna, a noge vunenim čarapama, i jedno i drugo samo u crnoj boji. Što se sukanja i košulja tiče, mogu biti obojene u sve blage boje osim u crveno, a kroj im može biti svakakav, samoni jedan da se ispod njega vide ispupče-nja, jer te napasti sprijeda i straga nevine janjičare dovode do ludila kad iziđu iz kasarne i prošetaju ulicamada se nadišu čista zraka.

Muslimanke, koje su oduvijek bile čestitije, u posljednje su se vrijeme povele za kršćankama i hoće da od inventara ispod haljina što više pokažuulici. Shodno tom nečistom nagonu, koji je muškarcima dobro poznat, kroje sve tješnje haljine od sve tanjeg platna. U zadnje doba dotjerale su takodaleko s neukusom da im se ne vidi samo obujam sisa nego i veličina pupka i sisnih bradavica. Preko lica prebacuju zar od prozirna muslina ispod kogaim se, kad govore ili se smiju, jasno vide zubi, usne i nosni otvor. Da odsada sve to pokriju: tijelo širokim haljinama od čvrsta sukna, a lice kako znaju iod kojeg platna hoće, samo da se ispod njega ne nazire ni sjenka od usana i očiju.

Tek su telali na trgovima bubnjali u doboše i kupili oko sebe prolaznike da ih obavijeste i prosvijetle, a gradom se već prosuo i dodatak uredbe, priča za koju je Vučković znao da je istinita, jer je prisustvovao sceni kad je Delbatan predavao reis-efendiji (generalnom sekretaru i starješini pisarana dvoru) nalog da uredbu umnoži u sto primjeraka i rastrubi je po gradu. Reis--efendija Rumi, koji je tekst uredbe proučio i koji je od svojih pisaračuo da uredbom nisu obuhvaćene sve žene koje šire nemoral i muče mlade janjičare, upitao ga je, ne bez zle namjere:

Čestiti vezire, a što je sa Cigankama?Što one u toj uredbi imaju raditi! - upitao jeDelbatan. Sjetio se svojih mladih janjičarskih godina,



kad su te žene bile jedina vojnička utjeha dok su bili u kasarnama. - Obukao ih-ne obukao, pustio ih da hodaju gole ili ih okovao u sanduke, s njima jesvejedno, one su uvijek iste. I zato da se sve protjeraju iz grada!

Da nije bilo janjičara, koji su se u naredbi izrijekom spominjali, i ova bi naredba, kao i sve ostale o ponašanju građana, uzrokovala povremenahapšenja, privođenja kadiji i kažnjavanja, dok se prekršitelji ne bi naučili pameti. Zanimljivo je da se janjičari nisu osjetili uskraćeni što im Delbatantjera ispred očiju ženske obline, na kojima su tažili žeđ žednih očiju. Odobravali su mu i, kao da se brane, kao da su do sada bili zlostavljani ženskimtijelima, hodom, usnama i smiješkom, sami su se dali na kontrolu kako i koliko žene poštuju naredbu s najvišeg mjesta.

Nije veliki vezir uzalud prozvan Čorbadžijom, poznaje on snove mladih vojnika na tvrdim kasarnskim ležajima. Oko njih je vrvjelo mnoštvo žena, bile su ih pune ulice i puni haremi, neki tamo u gradu ne znaju što da s njima rade, imaju na svaki prst po jednu, a oni poste ili odlaze kurvama.Kurve im odnose posljednju paru. A nije sigurno da bi oni svraćali u prljave uličice, gdje se te žene zavlače u smrdljive kuće, da ih prije toga na glavnimulicama građanke, prozirno i golišavo odjevene, ne raspale do bijesa. Žene s ulice što se koče i talasaju, što brzaju stražnjicama i šapuću usnama ispod paučinastih koprena, te kurve što nude sve a ne daju ništa, krive su što su oni opsjednuti ženama, što misle samo o nogama i dojkama.

I da se oslobode tih bura, tog troška i tih poniženja, vrijedilo je pomoći Čorbadžiji, koji ih shvaća jer je od njihove pasmine, da se provede u život tauredba, pa da se u njihove duše vrati mir kakav je tamo bio kad su ih kao dječake doveli u adžami odžak i kad su mislili samo na to da postanu carskisinovi.

Bilo je žena koje ni uz najbolju volju, ni uz utrošak velikih količina platna, nisu mogle potpuno prekriti svoja stražnja i prednja ispupčenja. To jetako: ako su te stvari obilne, što god na niih stavio, i koliko god stavio.



I



S-fM

one će opet stršati i pri pokretu tijela nuditi se očimakoje ih sanjaju i koje ih vide iza devet koprena i tamogdje ih ima, i tamo gdje ih nema. Tim se očima čini da ihima i tamo gdje ih nikada nije bilo, a kamoli im se nećečiniti da su tamo gdje bi po svim znacima morale biti.Janjičari bi prilazili takvim ženama i korili ih, ozbiljno iliuz smijeh, da ne poštuju visoke naredbe, da su uličarke ida se pokriju, ili će ih oni zaogrnuti kabanicom. Kako jemalo žena izlazilo na ulicu bez pratnje muža ili nekoga bližnjeg, kako su one redovno bile ili nečije kćeri i sestreili nečije supruge i ropkinje, njihovi su se pratioci mašaliza noževe i, što krv nije pala u više od nekoliko slučajeva,razlog je u nepovredivosti »carskih sinova« i strašnojkazni davljenja pepelom za one koji ih smrtno povrijede.

Svađe oko dosljedne primjene uredbe vodile su sesamo između muslimanki i janjičara. Kršćanke i Ži-dovke uredba je pomela s glavnih ulica kad su čule ividjele što se muslimankama događa. Obule su vunenečarape, spustile suknju do peta, a na glavu nabacilečador veći od plahte i kretanje ograničile samo na svojuulicu. Oblaćene su se pak Ciganke zavukle još dublje usvoje rupe. Razlika u njihovu životu prije i poslijeuredbe svela se na to da su prije same izlazile na ulicu,nalazile mušteriju i odlazile s njim u rupu, a sada su»carski sinovi« sami morali tražiti te rupe, pamtiti imvrata, u mračnim prostorijama nalaziti robu i uzimati jea da je dobro ni vidjeli nisu. Kad svijet, koji i inače živiobespravljen u podzemlju, još jednom obespraviš i pot- jeraš u podzemlje, nisi ga nikamo potjerao, samo si gaspustio koji lakat niže, a za koliko si ga gurnuo dolje, zatoliko si ga učinio nedohvatljivijim.

Vrenje Čorbadžijine čorbe prenijelo se s ulice nadvor, tamo gdje je i započelo. Ili ukinuti odredbu iliobuzdati janjičare! Reći im da odijevanje stambolskihžena nije njihova stvar, ma koliko sami bili obuzetiženama. Bojeći se nemira, kad ulicu i janjičare, sveje-dno da li suprotstavljene jedne drugima ili u savezu,neće biti moguće držati na uzdi, pa će u šaraju bitikošene glave i bacane na ulicu sve dok se svjetina ne

zadovolji, najviše se uznemirio muftija Fejzulah koji je,a to je ulica znala, uredbu o ženskoj odjeći savjetovaoDelbatanu, ovaj objeručke prihvatio, a Fejzulah mu,kao da je sam tražio, dao pozitivan odgovor na pitanje je li uredba zasnovana na šerijatskom pravu (fetva). U prisutnosti Vučkovićevoj, za koga je znao da je Delba-tanov sobar pa će vjerojatno kao službeni doušnik pre-nijeti gospodaru što je čuo, Fejzulah je reis-efendijiRumiju rekao:

- Trebalo je zaplašiti tu ženskadiju. Ali, brate, komu je palo na pamet da dužinu njihovih sukanja veže uz janjičarsku pomamu! Što su žene krive da janjičarizaudaraju prčevinom! To ti je: pošalji luda na vodu, pasjedi i plači.

Ali, i najrasprostranjeniji gnjev naroda protiv pojedi-nih uredaba ostaje pojedinačno iskrenje uspaljenihočiju u mraku i sijevanje bjeline zubi u daljini, akonema osobe koja će razasute krijesnice pobune skupiti u jednu šaku i njen udarac usmjeriti u vladarsku njušku.Sam po sebi, dakle, narodni gnjev nije opasan. Dapače,stanovita količina rasutog protivljenja dobro dođe vla-darima kao opravdanje za strogost i nasilje. Samo, i tu jezačetak prijetnji, ni u jednom vremenu, ni na kojemumjestu, nije se dogodilo da svjetlucanje gnjeva na povr-šini, gdje se talasaju mase, iz dubine mraka i progonstvane izmami nekoga tko će pokušati ujediniti raspršenignjev i s pomoću nasilja nad nasilnicima domoći se vrha,za koji je dotad bio prikraćen ili su mu ga oduzeli.Budući da je bez njih svjetlucanje gnjeva obična pjena imriještenje ljigavih vodozemaca, izoštrene oči čuvaravlasti i usmjeravaju se samo na takve. Oni su u tomsvjetlucanju repata kometa, čiji plamen kao metla po-kupi sitne krijesnice i od njih stvori lomaču.

Takav se čovjek u uskipjelom bijesu Stambolija javiou ličnosti Hasana, prvog zamjenika bivšeg velikog vezira, policajca po zanatu, čovjeka vješta gušenju i zlou potrebi uličnih pobuna. Do Fejzulahova je uha doprloda on i njegovi ljudi obilaze ulicu i nagovaraju trgovce iQbrtnike„da određenog dana, koji će im naknadno, biti....._.,.



ljen, zatvore kapke na svojim dućanima i tako izrazetivljenje dvoru i njegovim mjerama. A kad se ulica

buni, caru ne preostaje drugo nego da kroz kapidžik like Porte jednu za drugom izbacuje glave dostojan-enika. I neka bude sretan ako ulica ne zatraži igovu prije nego što vođe pobune posjedne na visokaesta. To je Hasan planirao.

Treba toga psa uhvatiti pred nekim od dućana ue zalazi i utuci ga toljagama - rekao je Delbatan.

—Stani, ne ide to tako — rekao je Fejzulah. — Njegovart mogla bi biti povod pobuni, a za vodstvo pobunombrini, naći će se netko, pun je Stambol Hasana.loniti ga moramo, ali nekako ljepše, da se i nemijeti kako ga više u gradu nema.

U pisarnicama je Vučković nadzirao ispisivanje dviju,om i zlatnim prahom ukrašenih odluka, dvaju »svo-čnih« carskih pisama Hasanu, zamjeniku bivšeg ve-

og vezira, koji je besposlen čekao u svojoj kući dae raspoređen negdje na državni posao. Vučković ihdnio Delbatanu da na njih udari pečat koji je visio ogovu vratu. Sultan, u čije su ime pisma pisana, bio jeedrenama i, kako je bilo oko devet sati vlažnognskog jutra, kad gljive mahnito rastu, on je ili držao

n na jednoj od pečuraka u svom haremu ili je kažipr-m stezao otponac na svojoj puški tražeći u grmlju repana s kitom crvena perja, koja, kad ptica promičevom, plovi kao jarki plamen.

ismo je sam Delbatan stavio u dvije futrole odeva, lijepo išarane arabeskama, jedna crnom a drugaenom bojom. Pazeći da se ne zabuni, pismo koje jeana slalo za namjesnika Šehirsora, gdje za dvijeine može zgrnuti bajoslovan imutak, Delbatan je

vio u futrolu sa crveno obojenim maslinovim granči-ma, a ono drugo, ono što će ga Hasan dobiti kad dođe

ehirsor i preuzme dužnost, stavio ie u futrolu sa L

crtežima vinove loze u crnom. Ne može biti zabune nikod nepismena listonoše koje pismo treba Hasanu pre-dati ovdje u Stambolu, a koje kad dođe u Šehirsor.

Za takvu vrstu pošte Delbatan je upotrebljavao Sej-diju Kiliča, rodom Kurda, čovjeka debelih usana kojesu uvijek bile natečene, kao da prije spavanja guta

vatru, tupa nosa, velikih obrva i očiju koje su njegovulicu davale izgled noćnog bića koje nikad nismovidjeli, ali smo ga živo zamišljali kako nas sa strane promatra dok noću idemo pustim poljem.

Sutradan, pošto su Sejdiji Kiliču predana pisma irečeno mu da u Šehirsor krene čim crvenu futrolu uručiHasanu, dočeka ga u tom gradu, preda mu pismo u crnojfutroli, svrši posao s njime i odmah se vrati u Stambol,dakle pet sati poslije glasnikova odlaska, stražaru naVelikoj Porti priđe čovjek u dronjcima, hrom na jednunogu, spečena lijevog obraza, jedan od onih koje udvorove nikada ne primaju, i ponudi mu da uzme

torbu s teretom od tri oke.Za velikog je vezira, delijo - reče spečeni prosjak,spusti torbu i htjede otići svojim poslom. Ne može to tako - reče mu stražar i uhvati ga zahaljetak. - Govori što je unutra i tko to šalje.Što je unutra, nisam gledao. A ne znam, bome, ni

tko torbu šalje. Sjedim ja na svom mjestu kodSrednjedžamije, znaš onaj zidić ispod lipe što stoji kraj puta prema šedrvanu, prosim, kad naiđe čovjek i veli, dobitćeš cvancik, odnesi ovo pred Veliku Portu i reci da je zaČorbadžiju. Velim, prođi me se, čovječe, ne želimtamoići, tamo će me pitati i ovo i ono. Kaže on meni, čuj,nećeš li, em nećeš dobiti cvanciku, em ću ti sasuti zube ugrlo kad se večeras budeš vraćao kući. Što ću, kako ću,mislim si ja. Ne odnesem li, odoše zubi i dobro pros- jačko mjesto na koje mi nema povratka. Daodnesem, pa što bude! Strah, i ne upitah čovjeka tko je. A ti,vojnice, pusti me, da ne dangubim. Ako velikivezir bude mislio da sam mu dužan, neka dođe, moje semjesto zna, pod lipom pokraj šedrvana.



Vučković je s torbom, koju mu je uručio zapovjednik dvorske straže, naišao na Delbatana, Fejzulaha iRumija u »sobi ruža«, zapravo predvorju dvorane ukojoj je veliki vezir razgovarao sa strankama. Morada se razgovor u dvorani vodio o nečemu krupnom,er su lica sugovornika bila mrka i teška.

Otvaraj! - rekao je Delbatan kad mu je Vučkovićao da je torba i ono u torbi za njega.

Petlja, kojom je torba bila smrsnuta, vezana je bilavački, i Vučković nožem razreza čvor. Uhvatio je

o torbe sa dva prsta na dva ugla i ono iz nje istresaoprazan stol. Delbaten, vlasnik onoga u torbi, prima-uo se stolu pa gleda što iz torbe ispade, a starješinaara i vrhovni pravnik smjerno su zastali na sagu štodi od ulaznih do izlaznih vrata ove prolazne sobe, neešajući se u tuđi posao, ali zanimajući se što tosjaci velikom veziru donose na dar.o stolu, se zavaljala glavica kupusa i smirila u polo-

u u kojem je i rasla, s korijenom prema zemlji. A uvice nije lišće bilo čvrsto srašćeno jedno na drugo,o je srašćeno lišće glavata kupusa, već raščupanoko da ga je pošiljalac morao omotati bijelom pre-

m, po nekoliko niti na sve strane, kako se i inačenac namata u klupko.

Sijeci konac - rekao je Delbatan.spod dva lista koji su prvi skliznuli na stol kad suobođeni konca, ukazale su se velike usne Sejdiječa, crne kao da je smrt vatra na kojoj su izgorjele.nekoliko rezova i sve kupusovo lišće popada pou, kao latice ocvale divlje ruže, a u sredini, kao

ođen tučak, ostade Sejdijina mrtva glava. Među zubeje, duboko u usnu šupljinu, zabijena futrola s crnimbeskama, u kojoj je iz dvora u Šehirsor ponio smrtnudu za Hasana. U futroli je bilo pisamce koje Delba-istrže Vučkoviću iz ruku i pokuša pročitati, ali nijeni slovkajući, jer su slova namjerno nevjesto pisana,da je pošiljalac htio da se poruka ne čita nego da seonetava riječ po riječ. Delbatan pruži list Vučkoviću

i reče mu neka pročita, onako osorno kako se redovnoobraćao svojim učenim suradnicima da naprave ono štone umije. U pisamcetu je pisalo:

Ova kupusova glava nije znala ni čitati ni pamtiti, ni što je odavna napisano ni što se sada piše. Zato je i

okitismo kupusovim lišćem, kao velimo, neka kupus uzkupus ode u kupus.Čujem, svijetli vezire, da ni tebi učenost nije bolja

strana, da ne umiješ ni pročitati ono što su umni ljudinapisali, a kamoli da bi štogod od toga zapamtio. Pazi,Čorbadžijo, da i ti s istog razloga kao i tvoj krvnik Sejdija ne najebeš. I čuj rae» Čorbadžijo, tako mi pelenau koje me je majka povila, i tako mi vode koju pijem ikruha koji jedem, sve ću učiniti da čorbu koju kuhaš otkako si došao u dvor sam vruću posrčeš do polovice, aod polovice oni koji pod tvojim kazanom vatru lože.

Da si proklet! I oni s tobom! Hasan Ferari

Delbatan je pobjesnio bijesom koji ga je i učiniovelikim vezirom. Taj se bijes javlja u onim prilikamakad mu mozak, skromna znanja i još skromnije inteli-gencije, nije mogao slijediti zavojite, strmoglave i uspo-nite linije po kojima se kreće i odmotava neko pitanje,kad bi se situacija sve više mrsila, a rješenje se ne bividjelo. Onda bi njega spopao bijes i mržnja na sve štodublje misli, onda bi našao rješenje koje se svima činiloglupim, i svom silinom udarao prečacem, pa kud pukloda puklo! Sve što je postigao, a mnogo je postigao, postigao je na taj način, jer je bio miljenik sreće. Sad je

vikao kao sulud. Neće njega više nitko zadržavati u ovom smrdljivomdvoru i u ovom usranom gradu. Evo, dovde je njemusvih tih govana. Sutra, odmah sutra ide na Daut-pašinulivadu, razapet će tamo čador, razviti zastavu pravovjer-nih i prezimiti zimu. A kad dođe Hizar, s vojskomvelikom kao što je lišća u jesen po proplancima, krenutće u sveti rat. A ti? muftijo, ima da mu tu fetvu izdaš ili



će na tvoje mjesto dovesti novog muftiju koji će jedvadočekati da mu je dade. Ne igraj se, muftijo! Iako siFejzulah, ipak si malen pred velikim vezirom, ovoliki - i

pokaza mu nevidljivi trunak prašine na noktu od palca.A ti, reis-efendijo, ne plači za tim karlovačkim mirom.Dugo si ga utanačivao, pa što? Još ni razgraničenje nije

provedeno, pa što? Svaki je mir ništa, velikog miranema, samo su ratovi veliki. On mora krenuti odavde.

Ne bude li za mjesec dana disao zrak pod šatorom naDaut-pašinoj livadi, ugušit će se. Ali, neka ga se pazekoji mu budu stali na put, ovako će on njih - i nadnio jenokat lijevog palca nad nokat desnog, onamo gdje jemaloprije pokazao mrvicu, i stao tucati nokat o nokat,kao što vojnik u pješčanoj pustinji, gdje nema većihkamenčića, gnječi uši i gnjide što ih vadi iz šavova svojeodjeće.

Mrtva glava ne govori. I nije se moglo doznati kako jeHasan, koji je u pismu sam sebe prozvao Bjeguncem(Ferari), doznao što mu je Delbatan skuhao. Postojalesu tri mogućnosti: prvo, da je Delbatan zamijenio pismakad ih je stavljao u futrole, pa je Sejdija, umjesto pismao imenovanju za namjesnika Šehirsora, predao Hasanuzloglasni katul-ferman; drugo, da je tupavi Sejdija oddvora do Hasanove kuće, kao što se često događa tupav-cima, ponavljajući koje je koje pismo, zabrljao i odnekog dijela puta mislio da je crveno boja krvi, pa je i

boja smrti, a crno je boja željeza, znači i boja postavlja-nja na visoke dužnosti koje traže gvozdene ljude; treće,da je lukavi Hasan, vješt policijskim trikovima, znao što

ga u Šehirsoru čeka, jer nije u naravi nijedne politike dasvog protivnika bez zle namjere diže na visoki položaj. No, kako god bilo, Fejzulah i Rumi, ljudi koji su

izmislili Delbatana, ne samo što su u pitanju rata vidjelikako vezir može biti nezahvalan, kako se ne da učiti ikako brzo poseže za prijetnjom i nasiljem, nego da nezna ni ono što se mislilo da zna - ubijati, bar ne onako

profinjeno kao što političari ubijaju.Sultan ga je otpisao kad mu je vješao pečat o vrat, bez

vidljiva povoda, instinktivno, kao što i dolikuje najve-

H

ćem i najmudrijem, Fejzulah i Rumi su ga otpisali nareformi ženskih sukanja i neuspjelu lovu na podstrekača

pobune, pa još samo da ga otpišu njegovi janjičari,kojima je srcu prirastao upravo zbog sporne uredbe očednom oblačenju žena, i moglo bi se poći prema krajuDelbatanova vezirstva.

Ali, kraj nije niknuo u Carigradu, premda»tu niče iraste svašta, dok sjeme nije donio Aid Bahrudin, komu

je tako možda i bilo ime, a možda i nije, koga su u Mekiili tamo gdje je već bio zvali drugim imenom, a on jesam ili njegovi savjetnici za prijestolnicu, da bi tajan-stvenije zvučalo, izabrao baš ovo, jer je najbolje odgo-varalo zamišljenoj misiji - da se prikaže posjetiocem izsvetog grada koji u sebi nosi vjeru široku i duboku kaomore. Predstavili su ga kao velikog arapskog astrologakoji proriče politička zbivanja. I on je izvikivao opo-mene iz sure Ez-Zarijat upravo onako kako je tvoracobjave htio da ono zvuči u ljudskom uhu - kao vjetar štodiže prašinu i naviješta oluju:

Kušajte svoju kaznu. Ona je ono što ste sami požuri-vali.

Dva su ga crnoputa dječaka u bijelim galabijamavukla carigradskim ulicama na dvokolici sa dvije du-gačke rukunice, s kotačima čiji su paoci omotani sla-mom što drži vlagu da se drvo ne rasuši i ne rasklima u

gobeljama, koje su umjesto željezna okova na guzuimale prikovanu traku od debela sukna, i da se u dvoko-lici udobnije vozi i da kolesa ne tandrču dok ga dječacivoze po kaldrmi, koju su starost, konjska kopita i ljud-ske čizme učinili grbavom. U četvrtastoj kutiji veličinemale škrinje, u tijesnu prostoru, sjedio je čovjek koji biu svakomu, čim ga ugleda, pokrenuo pitanje što je snjegovim nogama. Ispružiti ih u toj kutiji nije mogao,ako nisu kraće od prasećih, prema zemlji ne strše, pa ihili čovjek nema ili ih je tako vješto smotao da to na čemu

II

,LJ



sjedi i nije sjedalo nego njegove dvije pete. Što god bilos nogama, u kutiji, zašuškan ponjavama i kožama, doi-mao se srašten s tim dvokolicama i s ta dva dječaka u

bijelom.Svako jutro, dok bi sat izbijao deset, ako je vrijeme

bilo suho i bez osobito hladna vjetra, ona bi se dvadječaka u bijelim galabijama pojavila iz neke ulice iizlazila na Trg mesa, gdje je u to vrijeme, kad sekupovalo za objed, bilo mnoštvo šarenog svijeta. Dove-zli bi ga na čistinu u sjevernom dijelu tržnice, gdje je nauzvišenju bila česma sa šest slavina i šest korita za

pranje, i gdje je bilo zabranjeno rasprostiranje proda-vačkih ponjava kako bi svi s trga imali slobodan pristupvodi. Stali bi šutke uz rukunice licem okrenuti potiljkuastrologa koji je gledao prema tržnici, na kojoj bi, čim biga ugledali, nastalo šaputanje. Jedan su drugomu saop-ćavali da se pojavio posjetilac iz Meke i da će sada, kadzavlada tišina, nešto reći. Oni s prodajnih mjesta bližihčesmi utihnuli bi i čekali, a oni sa dna tržnice primaknuli

bi se bliže. Onda bi glas astrologa zagospodario Trgommesa:

Dijelite od onoga što smo vam dali, prije nego štonekom od vas dođe smrt, pa da onda rekne: »Moj Bože,da mi hoćeš samo malo odgoditi smrt, pa da dijelim i dadođem u red dobrih!«

Ne, njima dopunsko vrijeme, vrijeme da okaju iiskupe svoju škrtost, svoju gramzljivost i zlodjela nećedati Gospodar svjetova.

Glas nije izgovarao čovjek krupan, naočit i ponosan, pa da kažeš: »Kakav glasnik, takvo mu i grlo«, nego polovica čovjeka, a i ta polovica nešto mršava i blijeda patnika pod prljavim turbanom, tamna vrata, usiljenanosa, uskih grudi i tankih ruku. Kao da ne izlazi iznjegova grla, kao da je netko naočitiji i snažniji u njemuskriven i otuda se glasa, taj je glas bio zvonak kao umalo koga, mek kao baršun, a čujan kao trublja sudnjegdana. Pod njegovim udarcima drhtalo je na ćuh osjet-ljivo lišće, a pod njegovim utjecajem i u okorjele ljudeulazili su drhtaji što su budili neke zatomljene misli.

izgubljena osjećanja i zaboravljene nepravde. U tomzvonkom glasu jecala je napaćena duša, kojoj je nane-seno more nepravdi, i srdio se ponosit čovjek koji u sebinosi vjeru da će udarci koje je primio biti stostrukouzvraćeni. Takav glas ne ostavlja netaknuta nijednogčovjeka, jer svi ljudi misle da su više zaslužili nego što sudobili, da im treba više nego što imaju, da su njih tlačiliviše nego što oni tlače, da su oni stranka kojoj ćevrijeme, ljudi i Bog dati zadovoljštinu.

Zato, kad bi trgovci i kupci na Trgu mesa iz usta AidaBahrudina čuli ajet iz El-Feleka:

Utječem se gospodaru zore protiv zla koje je sam stvorio, protiv noći kad nastupi mrak, i protiv zla onihkoji pusu u uzlove,ne bi se utjecali samo višoj pravdi, utjelovljenoj u tvorcusvijeta i njegovoj objavi, nego i tom baršunastomglasu, nudeći se da ih povede za svojim kolicima sa dvaanđela u rukunicama. Kamo i protiv koga? To se zna,luk i jest napet zato što se na grudobran utvrde metasama isturila. Tako su riječi bačene u vjetar koji vitla

prašinu postale prijetnja i onima koji ih izgovaraju ionima koji bi ih morali čuti.

A prijetnja upućena vlastodršcima uz poziv na riječido kojih i sami drže, štoviše, za koje misle da su temeljnjihova vladanja, prijetnja da su iznevjerili osnovnanačela pravde i poštenja, osobito im teško pada i oni,neskloni da priznaju grijehe jer bi priznanjem pogrešno-sti sami sebi oduzeli vlast, ne znaju ništa drugo nego datraže pojedinca koji ih glasno ocrnjuje.

Čuvši za astrologa iz Meke i neprijateljske orgije naTrgu mesa, Delbatan je povjerovao da se iza bogaljakrije bjegunac Hasan, pa je postupio u skladu sa samimsobom. U dogovoru sa šefom policije donio je svoju

posljednju važniju odluku.Otada nestade astrologa. I nema ga jedan dan, nema

drugi, nema pun mjesec dana. A onda, iznenadnije negošto je otišao, na dan Isusova rođenja, kad ga svetkujukatolici, pojaviše se i on i njegova kolica, samo bezdječaka u bijelom,..

II



de! Ide! Ide!Od usta do usta, od trga do trga, i sve što je mogloaviti posao bez veće štete i što je bilo dokono sjatilouz obalu Zlatnog roga da vidi kako bez zaprege uicima, nakon jednomjesečnog izbivanja, ponovo do-opominjač umiljata glasa.

Dan prije njegova povratka padala je izdašna kiša,bična za ovo doba godine, krupnih kapi, sa južnimrom. Od dotoka silne vode potoci Keče i Kagithane,čijih slijevova nastaje zaljev Zlatni rog, nabujali su iijeli sobom sve što je bilo nevezano na dnu i njiho-

m obalama. Zlatni rog, koji je na razini mora i zna zamu i oseku, od dotoka vode nije se uzdignuo uzobran, ali se sav pretvorio u ilovačastu kaljužu pooj je plivala trava i suho granje, znatno brže nego

je vodostaj potoka malen, ali ne brže nego kad bi ihmo vjetar nosio. Istom brzinom, malo bliže obalimbola nego Galate, posred mulja i krša plivala su iologova kolica. Rukunice su stršale kao rogovi, aija u kojoj je astrolog sjedio dopola je bila potop-a a otpola je plutala. On se sav vidio. Glava mu jea unatrag i naslonila se na jednu od rukunica, ali,o je kutija bila iskošena a rukunice uzdignute, stajao

uspravno, onako kako je stajao dok je proricao nau mesa, samo bez turbana, ćelav. Lice mu je imalou boju potočne vode.raćen od tisuću očiju s obale, astrolog je doplovio doSaraja i samo što nije otplavljen u širinu Bospora,

mo je plavljeno sve što su podigle vode Keče i Kagit-e, kad se tamo od Galate, gdje su stajale usidrenee velike lađe, otisnu jedna mala sa dva vesla i dvajeka, od kojih je jedan objeručke veslao, a drugitom vezivao nekakav predmet na dnu lađe. Kad sulovili do astrologa, onaj što nije veslao uspravi se,vati alku na vrhu rukunice i kroz nju provuče uže, pa

ga čvrsto zaveza. Onda pozva veslača da mu pomognedignuti ono sa dna lađe, vezano za drugi kraj užeta.Između njih dvojice pokaza se velik bijeli kamen. Ispu-stiše ga u more i žurno se prihvatiše vesala. A kamen,kako potonu, onako povuče rukunicu, prevrnu astrologai kolica i odvuče ih za sobom tamo gdje po mulju račići

šaraju ticalima.Dvojica lađara ne htjedoše pristati ni uz Rt Saraja ni

uz obalu Galate. Udariše na suprotnu obalu Bospora,gdje ih ne čeka svjetina već njihovi ljudi u carskomljetnikovcu. Time su, i nehotice, odali skut pod kojim sekriju.

I onu trku i one krikove koji nastadoše nakon astrolo-gova konačnog potonuća može se nazvati gnjevom. Ikrici i usklici, i hod i kretnje bili su od onih kad gomila, prožeta istom mišlju i istim osjećanjem, bez krzmanja i bez dogovora, odluči pokazati svoj prkos i svoju moćodustajanjem od suradnje, bijegom, povlačenjem. Sadćete vidjeti tko što može, sad ćete vidjeti da je vlast nadnepokornima, nad ciničnom masom nepodložnoj odu-ševljenju, gorak i neizvjestan kruh.

Kao da je s masom ljudi koja je nagrnula od Zlatnogroga u grad ušao olujni vjetar i našao razdrljena vrata,raskriljene prozorske kapke, otvorene badže, nezaman-daljene vratnice i otkrivene kapidžike. Nastade udara-nje vrata o vratnice, tresak kapaka o kapke, padanje badža i lupa kapidžika, a škripa šarki, katanaca, man-dala, brava, kračuna i svih ostalih brtvila otkri da se neradi o olujnu vjetru, da se to zatvaraju dućani i obrt-ničke radionice, da se zatvaraju kućna i dvorišna vrata,da se život s ulice povlači u dvorišta, sobe i tajne

prolaze, a trgovi se prepuštaju mačkama, psima i veziro-vim zulumćarima, ako im se hoće šetati ispod puščanihnišana i oka nišandžija koje će ih pojedinačno, neznanoiz koje kuće i koje rupe, obarati na kaldrmu. Bubnjalesu bačve, zvonili lanci, klepetale klepke, tulili rogovi izavijale pištaljke. I tako sve do podneva. A poslije podneva, kad su mujezini pozvali na molitvu, lupa je prestala, prestao je svaki promet_ ulicama, utihnuli su



sovi, izumro je gradski život a ljudi su ostali živi.ino što je i dalje javno živjelo bile su česme irvani, bili su satovi na kulama. Čak se ni mujeziniu više uspinjali na minarete. Bogu se molilo kad jehtio, i ako je htio.

obuna stambolske čaršije zatekla je Vučkovića ubatanovoj palači, nekoliko blokova kuća udaljenojŠaraj a. Dok se još pobuna spremala, imao je vre-na doći u blizinu svoga gospodara, ali nije htio. Uljednje vrijeme Vučković se bavio osmanlijskomiješću, pa je dobro znao što znači kad čaršija zatvorita. Osim toga, znao je da Delbatanu nije potreban,ga se neće ni sjetiti, da su oko njega mnogo važnijiadnici, a pred njim teški neprijatelji. Znao je da sumi i Fejzulah optužili Delbatana sultanu da ih namje-a otrovati i krenuti u novi rat, da je sultan zbog tog

ra ostavio lov i došao iz Jedrena baš na Badnjak.od sukoba Fejzulaha i Delbatana još je neizvjestan,gao bi samo jedan od njih platiti čaršiji račun, agla bi i obojica, sve je u rukama sultana i u varljivoji janjičara.

Ne javlja li se, pitao se Vučković, koji je i ostao dadani i prenoći u Delbatanovoj kući, jedna od onihuna, čestih u Stambolu, kad se vlast raspadne, kadusti kontrola nad brodovima koji izlaze iz luke, kad

svjetina zgrne pred Šaraj, kad se viče i istjerujevda, kad država izgubi glavu jer je svaki njen službe-nosi u torbi. Otkada on čeka to sretno vrijeme!

Na Ivandan na tri minareta u blizini Šaraj a oglasili sumujezini s pozivom na jutarnju molitvu. Pouzdank da je Visoka Porta odgovorila čaršiji, pa je neko-

o ljudi trebalo izići iz zatvorenih kuća, doći predska vrata i vidjeti kakav je odgovor. Budu li zado-ni, otvorit će vrata i prozore; ne budu li, čekat će do

edećeg jutra glas mujezina i poći na novo izviđanjed carska vrata.

Vučković i sam pođe da vidi taj odgovor. Bio je među prvima i zateče svega desetak ljudi. Zastali i promatraju,miroljubivi, bez uzbuđenja, gotovo ravnodušni. Prednjima je, dvadesetak koraka ispred nogu dvojice stra-žara, odsječena glava. Nije običaj da se glava, koja izdvora dolazi kao ponuda mira sa čaršijom, iznosi na

vrata i polaže na pločnik. Glave velmoža kao zadovolj-štinu pobunjenicima carevi krvnici bacaju iz stražarnicanad vratima. Što je bace dalje od vrata, kažu, to je bioveći gnjev u onoga koji ju je posjekao. Ako se nijekotrljala, sudeći po mjestu gdje se našla, Delbatanovu jeglavu iz dvorišta izbacio snažan naboj mržnje.

Da nije prevara? — reče jedan od izvidnika.I to se događalo - potvrdi drugi.Ja sam nešto čuo - reče jedan što nešto zna. - Nego, nezgodno stoji. Daj, neka je netko okrenekakovalja. Ej, ti, ti u zelenoj dolami f žutim čizmama, daj jenamjesti.Da su je nabili na šiljak i isturili na ploču pa da nas pogleda ravno u oči, bila bi čistija posla - oglasise ponovo onaj što je prvi posumnjao.- I ovako ćemo se snaći - reče onaj što nešto znade.Glava nije imala kosu, tjeme joj je bilo izbrijano

dogola, nego samo kratku bradu i brkove. Da je uspravi,Vučković ju je morao objeručke obujmiti. Prerezanivrat uglavio je među dvije ploče.

- Je li njegova? - upita onaj što je posumnjao.Jest, ako su mi istinu govorili - reče onaj što nešto

znade. - Kažu, pogledaj ispod lijevog oka, tamo jeduboka brazgotina. Eno je! Kažu, tu mu je ranuzadaootac neke maloumne čobanice kojoj je kao petnaesto-godišnjak napravio dijete. Kažu, bila malo onako,ustranu, nije se udala, trideset godina. I onda ovajskočina nju. Ona se prvi put otimala, poslije mu popustila izatrudnjela. A njen otac na ovoga: oženi je. Ovaj:

neću.A stari nož pa među oči. Ali ne pogodi dobro.Kliznuoštrica po kosti i ovaj pobježe.To nije malo - reče onaj što je sumnjao i što i dalje„Sumnja - ali nije nj dosfeUca janjičara puna sji brazgo-



tina, od pravih i od lažnih rana. Te se ptice kite takvim perjem.

Da pitamo ovoga ovdje. Je li ti, slugo nečijegsaraja, što znaš o čovjeku koji je nosio ovu glavu?-upita onaj što sumnja i istražuje.Kako se uzme, ljudi. I mnogo, i malo, i ništa - rečeVučković. - Mnogo jer mi ga je bilo previše; malo

jer nisam mario da ga upoznam više nego što mi treba;ništa

jer sve što znaš o čovjeku koji za tebe i tvoje nijeimaonikakva razumijevanja ravno je nuli.

Nama ne treba mnogo, samo dokaz da je to njegova glava - reče sumnjičavi istražitelj. - Oni kojisuvarani, ne bi htjeli da ih ponovo prevare, bar ne naistinačin.Hoćete li nastavak ove priče o brazgotini ispodoka? - upita ih Vučković.Htjeli bismo, ako što dokazuje - reče istražitelj.Mnogo — reče Vučković.

Nakon dvadeset godina, već kao paša, dođe Delbatanu Peć, u blizinu svoga rodnog mjesta Rožaja. Od zavi-čaja ga je dijelila samo planina, ali kakva planina! Bila

je zima, prosinac, snijeg do koljena. Samom mu se nije

išlo u Rožaj, pa pošalje tri pašalije na konjima i kazaneka potraže i dovedu toga i toga. Ne reče kako da gavode, ni zašto da ga dovedu, samo: paša hoće da ga vidi.

Prođe pet dana i pred njega pade ničice starac, mokar od snijega, zarastao u bradu, umoran i prestrašen. Kaže:evo me, čestiti pašo, što si od mene tražio, što sam tidužan, što sam skrivio? Zar ti mene ne poznaješ, upita

ga Delbatan. Ne, tako mi Bog pomogao. Pa, ja sam tvoj sin, starce. Koji moj sin; ja sinova imam, ali takvoganemam. Onaj što si ga otjerao od kuće, što je ranjenotišao u svijet. A, ti si taj, ti si Delbatan! Pa, što medozva, sine? Da ti kažem kako nisi pogodio kad si mi narastanku rekao: odlazi mi iz kuće, od tebe nikad čov-

jeka. I sad si me, sine, dovukao iz Rožaja u Peć da mi

pokažeš kako si postao čovjek? Jašta. Džaba trud i moj itvoj: pred sobom vidim pašu, ali čovjeka ne vidim, Jer,

da si tičovjek,

sine, ti se nebihvalioonim

što si postigao, ti nebi staraČovjeka

, svogaoca,vukaootaledotle

preko snijegai

planineda mu

pokažeš tko si;da si tičovjek,

pokucao bi naočinskavrata,unišao i

sjeokrajvatrekao što

si sjediokad sidijetebio; da

si tičovjek,kad već



ne možeš iz Peći od posla i vojske, poslao bi po medobre ljude, po njima odjeću i konja, da me ogrnu, dame u sedlo stave i paze da ne izgubim glavu; da si tičovjek, poručio bi, dođi, oče, ako možeš i ako ti sedolazi, a ne bi me u strahu držao tri dana i misli što tajkurvin sin od mene u Peći traži. Paša, pa čovjek! Našao

si zvanje u kojemu se čovjek postaje. Vlast imaš, a od čovještva si daleko isto kao onda kad si obmanuo ma-loumnu ženu i meni ostavio njeno dijete da ga odgajam.

A što on na te riječi ocu? - upita čovjek koji jeznao za brazgotinu.

Ne znam - reče Vučković. - Znam samo to da mu je otac te iste zime umro i da je imao lijep sprovodoDelbatanovu trošku. Ali ocu ni na sprovod nijedošao.A da ti nama ne lažeš? - još je jednom posumnjaosumnjičavi čovjek.Misliš, prijatelju, jer sam u zelenoj dolami i žutimčizmama?E, baš to!Svaki je rob imao život i prije nego što je postaorob. Neki se na ropstvo, pogotovo kad je gospodskokaomoje, priviknu, a neki ostanu uvijek ono što sunekad

bili. Ja Delbatana nisam manje mrzio nego ti, nitise

manje od tebe radujem što mu je glava predvratimaSaraja. Sada, kad je njegova čorba prolivena poulici,obojica se nadamo boljim danima. A sam Bog znahoćeli nam se nade ostvariti.

8

Opet kao nalet vjetra, ali nalet iznutra, iz svake kuće,iz svakoe dvorišta. Drovalio ie kao iz miieha. I ooet

i!



lupetaju vrata, cvile brave, drhte plotovi, a na ulice seizlijeva svijet i hrli prema obalama i Šaraju.

Uz olujnu pratnju pobune, Vučković je razgovarao svenecijanskim poslanikom Sorensom. Taj mu je ulju-đeni čovjek rekao da ne dolazi u obzir, da je opasno, danema brodara komu bi ga preporučio, da ta lupa i nijevelika pobuna i velik nered, da bi ga mogli uhvatiti iraščerečiti, da bi se iz toga mogli izleći teški međudr-žavni sporovi - riskirati svoju karijeru za jednog, opro-stite, kako je vama ime, da, za jednog Vučkovića. I takodalje, samo da se priča dok strah vije gradom, kotrljaju

se glave i pucaju vratovi.U francuskom poslanstvu primio ga je niži činovnik (poslanik je zaposlen), saslušao i postavio nekoliko pita-nja. A tko je taj Vučković? Šta to ime znači u današ-njem svijetu? Kakvu bismo mi korist imali od vašegoslobađanja? Ne biste li pošli do Austrijanaca, oni su zavas zainteresiraniji nego mi.

Kod Austrijanaca se na glas zvona nitko nije odazvao,a lupati alkom nije htio. Nije htio ni čekati. Oni su imalizašto pobjeći. Ovdje se vjerska i patriotska vrijednostčovjeka mjeri količinom mržnje na Austrijance, a kakosvi hoće da budu pravovjerni patrioti, te mržnje nikaddosta da se dokaže vjera i patriotizam, ni u mirne dane,a nekmoli kad ulica podivlja i odluči dokazati kako sudrugi manje pravovjerni od nje.

Kad neće kršćanska poslanstva, da pokuša s broda-rima! Najprije s kršćanskim milosrđem. I pokušao je, alinije išlo. Onda je odlučio slagati, i otprve je upalilo.Prijevoznik salitre iz Messine, koji je pun i kreće za dvasata, prevest će ga do svoje matične luke za šest stotinadukata, plus hrana što će je usput pojesti. Istina, brodo-vlasnik, koji je ujedno i kapetan, od njega sada neće i nemože tražiti ni dukata, ni za vozarinu ni za hranu, ali će,

bogme, oboje naplatiti od njegove obitelji, bogatih ve-necijanskih Moceniga. Nema mu slobode, nema muizlaska iz brodske štive dok netko od obitelji ne dođe ine donese novac. Ako se obitelj ne odjj£pve, aj^p ti,

zelenožuti, varaš brodara, e, onda, zna se, ponovo ćeš urobove, one malo teže, što im vesla cvjetaju u rukama.

- Prije nego što me strpaš u štivu, morao bih do kućesvoga gospodara, uzeti nešto preobuke i ponjavu zaležaj — rekao je Vučković. A mislio je: »Kažu da selagati bez osjećanja grijeha može kad neku ženu želišnamamiti u krevet i kad spašavaš život. U prvi se slučaj imože posumnjati, u drugi ne smije.« Laž nikad nijesama, pa kad je slagao da je od porodice Moceniga,morat će nalagati lanac laži dug od Carigrada do Mes-sine, u kojemu će to što ide po odjeću kad ide po novac

biti samo jedna jedina karika. Tim morskim lupežimanikad se ne može vjerovati. Dozna li da su kod njeganovci, uzet će ih i otarasiti ga se, ako je bezdušan, nasredmora, ako je duševan, u prvoj luci.

Na povratku od Delbatanove kuće, koju je našaootvorenu i pustu, prošao je preko Trga mesa i tu otkriorazlog Delbatonovu padu. Janjičari koji su bili poslanida otvore stambolske kapije i prisile trgovce i majstoreda rade i trguju, otišli su na Trg mesa, razapeli čadore,

postavili kazane, napunili ih mesom, naložili vatru, izva-dili čibuke, podvili noge poda se, sjeli i ni makac.

Naime, idući da na posluh prisile neposlušnu čaršiju,koja im se zamjerila zbog preuskih haljina njihovihžena, sjetili su se da im dvor nije dao obećanu nagraduod dvije mjesečne plaće za lanjski pohod na Gruziju i,znajući dobro da oni do žena dolaze samo punih dže-

pova, izračunali su da će do njih doći prije ako se u pobuni pridruže čaršiji i zatraže uskraćenu nagradu,nego budu li se baktali s bahatim čaršijskim badavadži-

jama. Uz njih su se, znajući da će biti dobar objed, sjatilinosači tereta, lučki radnici, mornari, janjičarske kurve iazijski ološ, koji je jatimice doplovio čim je namirisao

pobunu kazandžija, koja dugo traje i uz koju se bogov-ski jede.

Sa česme, otkuda se prije mjesec dana razlijegaoumilni glas astrologa, vikao je promukli bjegunac Ha-san, koji je napustio harem, gdje su ga uspješno krile imeđugobnp dijelile njegove dvije miljenice, i

II



ulicu da pobunu građana i janjičara ujedini, da je us -mjeri i dade joj oblik zakonitosti.

Ako vladar, određen da upravlja Muhamedovimnarodom, pod izlikom lova i provoda sa ženamanapustiglavni grad, podanike tlači teškim nametima, adržavninovac rasipa za parade, dvorske svetkovine, odjećuiužitke dvorana, da li se to po zakonu možedopustiti? -

pitao je bjegunac Hasan stojeći raskrečenih nogunadvije strane kamenog slivnika.

Ne može - odgovaraju mu kurve na janjičarskimkoljenima, nosači na klupicama kraj vatre, janjičarikojisu podivljali otkako je pobuna u njima probudilazapre-tanu vojničku zvjerad i mnogobrojna sirotinja, koja

jegledala kako se čorba u kazanima kuha i vjerovala da

jenajgore kad se ništa ne događa, i da je dočekala dastvarikrenu s mrtve točke.Ako muslimani ustanu protiv vladareve okrutnostii nebrige, da li su pobunjenici?

Nisu - razlijegalo se Trgom mesa.

Ako muslimani istupe protiv imamove okrutnosti, je li potrebno da drugi ljudi pomažu imamu? Nije.Vučković je došao na česmu i napio se vode iz šaka.

Dok je brisao vlažne ruke, a Hasan postavljao ista pitanja po tko zna koji put, jer ih je nepismeni svijetmorao naučiti napamet, ispuniti se njima kao spužvavodom i istrajati u obrani njihova sadržaja, Vučkvić jeodozdo gledao govornika koji se naprezao i, naprežućise, dobrano narušio zvučnost svoga glasa. Nastavi li, do

podne će ili šaptati ili samo krkljati.Kao da ne odobravaš, sobaru? - upita on Vučko-vića.Odobravam, čestiti beže! A šutim zato što to nisu

moja posla. Imislim,hoćeš liuspjetinaučiti oveljudeonome štosumoraliznati

prijenegošto suovamodošli.Akoihnaučiš,dvor će tiostatidužan.Dvor,kažem, anesultan.Imama jedostau

Šaraju, na stotine prinčeva, advor je samo jedan i uvijek je tamo gdje jest. Zatezasluge dat će ti Delbatanovo mjesto iji nekonjemu

I



ravno, a ovima će na trgu ostati riječi kojima si ihnaučio. Što će ta sirotinja s tako značajnim riječima? Daih jede, ne može. Da ih zaboravi, isto tako ne može.Mnogi će ih ispljunuti, mnogima će zapeti u grlu. Većinaće misliti da su prevareni. Ne učiš ti ove ljude da razoredvor, nego da ga učvrste. S tobom na čelu. Zato bi riječikojima ih učiš bilo bolje ne znati. Zapravo, svejedno im

je. Znali ih - ne znali, isto im se piše.A kojim bi ih to riječima valjalo učiti? Da na dvor

bace baklje? Ako te riječi znaš, popni se ovamo paihuči.

Ne bih tu, ni sada, čestiti beže. Upravo odlazimkući, pa ću tamo pokušati. I kod moje kuće imajuobičajda mnogo govore, a ništa ne kažu. I kod mojekućegovore da ne bi kazali što imaju reći. I kod mojekuće

puno je Trgova mesa i na njima govornika kojigovoreda ih šutnja ne bi s vjetrom odnijela.Za razliku od Trga mesa, gdje je svijet sjedio ili se

vrtio na mjestu, na obali se narod kretao od Saraja prema zapadu. Uličnih zborovanja bilo je po čitavugradu, ali su pobunjenici na obali bili bučni i raspoja-sani, pa se moglo učiniti da ih je više nego drugdje, da setu zgrnuo malne čitav grad. Po širokom pristaništugomila se kretala slična kometu: imala je usijanu glavu,

grlatu i razigranu, imala je tust trbuh pun razdraganogsmijeha, ljude koji se raspaljuju u masi jer se pojedinač-nog istupa plaše, imala je svoj rep, neodlučne a rado-znale koji žele prisustvovati ali ne žele sudjelovati.

Gomilu je predvodio armenski svećenik, u crnojodeždi, do grla zakopčan, pod visokom kamilavkom. U

jednoj je ruci držao ular i na njemu teglio magarca, udrugoj je nosio kandilo u kojemu se pušio tamjan.Magarac duge dlake koja se linja, osamaren, čiju ravno-dušnost ne bi uzburkao ni smak svijeta, koračao je sitno,ne haj ući ni što ga Armenac poteže ni što su upravonjemu upućeni brojni povici gomile. Za sobom je vukaoglavu vezira Delbatana, čije su uši pobunjenici probiližicom, za žicu svezali uže a uže za samar i napravili

neviđenuzapregu.Iznadglave,dok jeodskakivala o

■



neravnu kaldrmu, drugi armenski svećenik, u odjećikoja se nosi na sprovodu, pa će biti da ih je gomilaobojicu uhvatila dok su pokapali nekog od svojih vjer-nika, mahao je kandilom i zapijevao himne koje je čitaoiz rastvorene knjige, ili je hinio da čita, zapijevao bilošto, da bar svetu riječ ne oskvrne. Magarac koji vučevezirovu glavu i musliman koga uz crkvene pjesmesahranjuju armenski popovi, gomili su bili izvor nepre-sušna smijeha, pa kad bi svećenici snizili glas, dva su ihmomka šiljcima handžara poticala da nastave glasnije,da ne posustaju i ne šale se s vragom.

Onda su zastali kod kamena za vez brodova. Jedan odmomaka što su podbadali svećenike da glasnije poju,okrenuo se masi, dignuo ruke i pozvao je da se zaustavi iutihne. Drugi je vezirovu glavu oslobodio užadi i posa-dio je na kamen. Zasukao je rukave, uhvatio odsječenuglavu za uši i podigao je iznad svoje glave. Sad je mladić,što je umirivao masu, izustio dugo »Ooo« pozivljućirukama gomilu da ga u izgovoru slijedi. I dok je onaj svezirovom glavom u rukama povijao leđa a ruke zabaci-vao, da uhvati veći zamah i glavu baci što dalje od obale,ono »ooo« rastezalo se nad ljudstvom kao tetiva golemaluka koji će glavu, kao praćka kamen, baciti do oblaka,ili bar do azijskog kopna.

Ali, kad je momak zamahnuo glavom, gomila je ono»ooo« pretvorila u gromoglasni »ruk«, a glava, hitnuta uzrak, bućnula u more nekoliko koraka od obale, svi su

bili razočarani što je ne baciše dalje, bestraga, ili što jeuopće baciše, pa je ne mogu još jednom baciti. Valjda i

sam nezadovoljan što je njegov drugar ne odbaci da-leko, mladić, koji je dirigirao publikom, svuče sa sebekožni ogrtač, skoči u hladno more, zgrabi za uši Delba-tanovu glavu, izvuče je na obalu, veza je opet za uže i

potjera magarca, a svećenicima naredi da poju i kade.Zavlada delirično oduševljenje publike što se našaonetko tko je skočio u vodu i tko će ponovo pokušati, uznjihovu svesrdnu pomoć u natezanju luka mržnje, glavunepoćudnog moćnika baciti bestraga.

Još se jednom ponovila ista sljka. Novi je r

glavu bacio koji lakat dalje od prvoga. Ona je isplivala.More su mreškali sitni valići kao drhtaji konjske kože.Sunce je grijalo, valovi su se ljeskali, i činilo se da glava

plovi, da će do bestraga otploviti ako i nije bestraga bačena iz zajedničkog luka. Ali, kad primijetiše da ihsunce i valovi varaju, da glava miruje, iz mase se izdvojinov momak. Svuče i on kožuh i skoči za glavom.

Ni uz pomoć tetive duge kao uže koje bi deset putaopasalo grad, ni uz glasan »ruk« kakav je fijuk pedesetodapetih lukova debelih kao grede, glava ni treći putnije odletjela mnogo dalje nego što je letjela prvi idrugi... Uzalud, našao se i četvrti skakač u more komu

je gomila odobrila skok.Brod je isplovio za Messinu. Kapetan je zapovjedio

Vučkoviću da se skloni u štivu među vreće salitre dok nezaplove otvorenim morem, jer bi ih i u vrijeme bunemogla saletjeti brodica za kontrolu brodova što isplov-ljavaju, a svjetina je s Armencima i magarcem na čeluveć sedmi put bacala glavu i nikako da je baci dokle bihtjela.

Otada, kad god se sjeti svoga bijega, Delbatana idalekog svijeta u kojemu je robovao, pred njeg iskrsneslika gomile nalik na komet, golemog luka koji natežetisuću grla i glave koja pada u vodu. Rade li oni jošuvijek ono što su radili kad je Vučković odlazio? Vjero-

jatno ne rade, ako ništa drugo, dosadilo im je. Ali, zanjega, u koga se ta slika jednog svijeta uselila beznamjere da ga ikad napusti, to je isto kao da i rade. Pa irade. Što im drugo preostaje kad ih je sudbina zajedno s

tom glavom upregla u magareću zapregu koja ih vodi odSaraja prema jugu, od juga prema Šaraju.

Angelo Emmo, kad je boravio u Splitu, a otkako jerat, u Splitu je više nego u Zadru, odsjedao je u pretor-skoj palači, najsigurnijoj zgradi u gradu, jer je u njojstanovao i splitski knez Antonio Priuli, a uz njih pedeset

■



nika iz najamničkog sastava i preko petnaest slugue su održavale kućanstvo na zavidnoj visini, pogo-o kad je njihov gost bio dalmatinski namjesnik.luga, čovjek u godinama, s uigranom vještinom po-

orbe, naklonio se Vučkoviću, zašao mu s leda i zaamenice pridržao japundže dok ga je fratar s mukom

ačio sa sebe. Odložio ga je na vješalicu pokraj pro-a ispod koje je bilo metalno korito u koje se cijedilaa s mokrih ogrtača. Bez lutkarske uljuđenosti, kakvurimijenio poslužujući Vučkovića, Grabovcu je rekao

sam sa svojom nakvašenom kabanicom učini isto što is fratrovim japundžetom. Dnda je iz donje ladice

marića, koji je stajao uz nosač ovalnog ogledala,ukao jutenu krpu, rekao Vučkoviću da mu dopusti ieo klecati, ali mu je Vučkovic uzeo krpu iz ruku,ao jednu pa drugu nogu na onaj ormarić i samisao svoje čizme, pravdajući se da nisu prljave, da su

mo mokre, jer su čitav put jahali. Krpu je dodaobovcu, a sam je prišao slivniku, koji je bio ugrađen uodmah ispred vrata salona i služio je čemu sada služionim prilikama kad bi se za vrijeme primanja salontvorio u blagovaonicu,, pa bi gosti i prije i poslije jelali ruke, jer su pečeno meso, stalni jelovnik bogatiheza, jeli prstima. Stari mu je sluga najprije izlio vodurča na dlanove, a potom ga poslužio ručnikom. Kad

došao red na Grabovca da i on opere svoje kovačkee, sluga se odšeta prema dnu hodnika, pa se Matija

m snalazio s vodom. Vučkovic mu je pružio ručnik,jetovao mu da se počešlja, i obojica su ušla na vrata

ona.Ankonske pločice, ulaštene i zvonke, kojima je bio

ločen pod salona pretorske palače, škripale su podkrim Grabovčevim opancima, a zvonile pod potko-im Vučkovićevim čizmama. Koracima su se najavlji-onima u četiri sobe oko salona.zbilja, otvoriše se jedna vrata i na njima se pojavietan Priuli, zoran i napuhan čovjek od četrdesetina. Napuhan u dva značenja: u fizičkom, jer je ta

mila mesa bila šupljikava kao kamen koji su izbušili

prstaci, nesposoban da udara i da prima udarce, i uduhovnom, jer je bio čovjek za koga se nije moglo reći,ni ovakav je ni onakav je, ni zao ni dobar, ni glup nimudar, jednostavno, kao ličnosti nije ga bilo, a kako jeipak postojao, i to kao baštinik plemićke loze Priuli,morao je biti i te kako prisutan, pa je kao takav i dobio

splitsko kneštvo i kapetanstvo.Pitali su se za zdravlje. U tom raspitivanju Priuli ne pokaza zanimanje za Grabovca ni onda kad se Vučkovic pomaknuo u stranu da momka, koji mu se krio iza leda,otkrije i knezu pruži priliku da ga, ako se i neće s njimrukovati, oslovi bilo kako, samo da mu kaže kako ga primjećuje. Ali Priuli nije imao sluha za fratrov nago-vor. Ostao je nasmijan i pomalo smeten sve dok nisuškrinula još jedna od četvorih vrata, on prošaptao dadolazi providur, rekao da neće smetati i povukao se usvoju sobu, crvenu, rekli bi oni koji znaju boje soba u pretorskoj palači.

O padre mio, kakvo vas dobro opet vodi k meni?A, i nije dobro, gospodine providure. Sve nekakvezavrzlame i čvor do čvora. Neka, neka, sve ćete vi to razmrsiti.Zajedno ćemo. Da sam mogao sam, ne bih k vamani dolazio. Nećemo na vratima. Izvoli te, uđite - nudio jeEmmo, ali samo Vučkovića. Ni Emmo ničim ne pokaza da primjećuje Grabovca,

pa ni time da kaže neka momak ostane u salonu dok on sfratrom bude razgovarao u kabinetu. Vučkoviću je bila poznata ta osobina mletačkih činovnika. Kad bi susrelinaturalni primjerak Hrvata, onoga pod oružjem, u noš-

nji, izgubili bi svaku volju da s njim opće, tražili suobrazovanog posrednika, a kad bi ga našli, pravili se dačovjeka ne vide. Čini se da uljudniji i pitomiji pristupcivilizaciji ima divljina nego što ga civilizacija ima premadivljini, jer u prvom slučaju prilazi ravan ravnu, a udrugom nadutost od nadutosti ne može da shvati kako joj je prirodnost ravna i po obujmu znanja i po moral-nim vrijednostima koje u sebi nosi.



- Matija, sjedi ovdje dok ja budem s providuromkao je Vučković, izvukao stolicu ispod stola, što je

o pružen posred salona, i udario dlanom o sjedište.Matija je sjeo leđima okrenut ulazima u crvenu ienu sobu. Š lijeve su mu strane bila tri prozora, aijeda zid bez otvora, dug, gol i gladak, kao stvoren da

na nj izloži desetak slika i tako prikrije prostotakvu imaju široke plohe obojene bijelim krečom. Zi-m dominiraju tri slike, najveće, najživljih boja, naj-njastijih okvira. Ona desna u ovalnom okviru, štodstavlja dužda Morosinija u pozi promišljena držav-

ka, i ona lijeva, na kojoj je pokojni splitski kapetanan Alberti na konju, u okviru od rezbarena lišća,ahu dva pladnja, a ona središnja, slika u crnom okvirukruškina drva, jezičac ove čudne slikovne tezulje.

U prazne prostore između te tri slike utisnulo seoliko lokalnih veličina, koje su na proputovanjutretirali putujući slikari, neke nevjesto jer drukčijeu znali, neke karikirano jer su tako htjeli da se osvetedima koji su u salonu pretorske palače željeli doživ-

apoteozu. Gojni, s crvenim nosevima i užagrenimma, doimali su se kao izgubljeni tragači koji su,eći ulaz u povijest, našli vrata ovoga salona, ušli na

h kao da u povijest ulaze, i ne znajući da povijestas iz sebe izbacuje one koji su se jučer u nju na silurali. Jadnici, koliki su trošak imali dok su dangubiliirajući putujućim slikarima i dok su ih isplatili, ko-

o su samo dali rezbarima za okvire premazane zla-m, s anđelima, trubljama i guslama iznad glave, kolikuborbu vodili dok su izborili to mjesto na zidu salona. Iposlije svega? Ništa. Pred njima stoji neki Grabovac

udi se što su se ovi splitski buzdovani natiskali okoene velade dužda Morosinija i ispod kopita konjakog jahača Ivana Albertija.

Na svakom od portreta Grabovac je pronašao pone-smiješno, ali na središnjoj slici s okvirom od crnogškina drva nije nalazio ništa za podsmijeh. Štaviše,u slici nalazio nikakve slike, samo svjetlost kakvubjelilo bijele golubice i svjetlost prozora koji gleda

u sunčan dan širokih vidika. Grabovcu se učinilo da kroz bjelinu toga prozora vidi razloge zbog kojih je došao uovaj salon, gdje raspored stolica oko stola podsjeća naklupe u veslarnici galije.

10- O padre mio - govorio je providur Emmo dok je

pokazivao Vučkoviću naslonjač u koji će sjesti, a samzalazio za pisaći stol, sjedao, trljao ruke i davao naznanje da je pripravan slušati. - Pa, onda, kakvo vasdobro k meni nosi?

Vučković mu je potanko, ne izostavljajući važne pojedinosti, kako je rob izgledao i kako je s nepravom u plijenu zapao Matiju, pričao o nezrelu mladiću koji jeotišao na tržnicu robova da proda tog kukavelja i,umjesto da ga proda pa kakav jest da jest, i takav će uovom ratu dobro doći, pustio ga je kući i tako sam

zaslužio veslačke lance doživotno.O padre mio - rekao je Emmo - kod vas je novouvijek ono staro. Uvijek se netko ogriješio ozakon,zaslužio tešku kaznu, a vi dolazite pravdati počiniteljazlodjela. Pa dokle će to tako, padre mio? I kako vamsedade stalno pjevati istu pjesmu.Dokle ću? Za vas dok budete namjesnik, za sebedok budem mogao hodati i govoriti. A to da lidosadi?Pa dosadi, ali što se tu može! Čovjek kopa vinograd,

ovegodine i dogodine, tri puta godišnje, i da li mudosadi?Dosadi, ali ne prestaje kopati. Tako je idrvosječi ičobanu. Svima njima dosadi isti posao i svi gaoninastavljaju obavljati i dalje. Je li to osjećanjedužnosti?Jest i to, i još koješta drugo. Ukratko, to je življenje.Aživjeti se ne može kako bismo htjeli, nego kako nam jedano.O padre mio, ne recite mi dvaput da vi, takorijedak čovjek i u svom redu i u svjetovnimkrugovima,ne biste mogli živjeti negdje drugdje i baviti senečimdrugim.Zar nisam bio negdje druedie, zar se nisam bavio



nečim drugim? Niti je valjalo, niti mi je išlo od srca.Primijetio sam da zrenje i starenje, koje u stopu slijedizrenje, suzuju beskrajne obzore mladosti, da zrelost taneuračunljiva prostranstva svodi na ljudsku mjeru. Umladosti je svaki čovjek brat, a veći brat je onaj što jeudaljeniji od tebe, kuća ti je čitav svijet, krov nadglavom nebeski svod, a hraniš se gdje dođeš i čimestigneš. I onda, kad se malo prošetaš svijetom i sakupišnešto iskustva, vidiš da se braća kod kuće ostavljaju, ane nalaze u svijetu jer ih tamo nitko ne gubi, vidiš da jesvijet kuća prostrana s propuhom odsvukuda, a nebokrov dalek, i sva je nevolja što ispod tog krova, a neiznad njega vjetar vije, pada kiša, prsi snijeg, i vidiš dahrane zbilja ima posvuda, ali je vlasnici ljubomornočuvaju, a kad dijele, znaju zašto ti je dijele. Tada sečovjek stisne i ojadi: i kuća mu je samo njegova kuća,krov samo onaj što mu ga je otac ili on sam složio,

prostrani svijet sveo se na tvoje dvorište, a sva braća postala samo onaj koji ti je po krvi brat ili vas je braćomučinila njiva do njive; hrana, koje ima posvuda i kojomse hrane ptice nebeske, hrana je samo ono što klija utvom vrtu, što je u tvom hambaru i u tvojoj zdjeli. Svese, kažem, suzilo, sve je dobilo svoju prirodnu mjeru.Zato se i događa da se ljudi rađaju kao kozmopoliti aumiru kao nacionalisti; da slobodoljubivi postaju naj-veći zagovornici ograničenja slobode, a ljubitelji beza-konja postaju okorjeli zakonodavci.

- O padre mio, a što da radim s vašim Grabovcem?Po zakonu, kad je potrebno mnogo veslača, kad dorobova teško dolazimo na bojištu, kad smo sve tamniceispraznili od onih koji mogu držati vesla, njemu ne ginuokovi. Mogu, vama za ljubav, zažmiriti, pa neka bježi!Mogu ga smjestiti na čvršću galiju čije su šanse da

preživi rat nešto veće. —Za tako sitne usluge ne bih dolazio iz Sinja. Mogao

je pobjeći i prije nego što je k meni došao, ali on neće niu šumu ni preko granice. A za novu galiju vam hvala.Rijetko koja galija ostari u luci, njih na dno otpremaju

plamen i topovske kugle, uglavnom nove.

- O padre mio, imate li kakav prijedlog? Meni ništa pametno ne pada na pamet. Poslušat ću vas, ali vasmolim da me ne silite da kršim ratne zakone. To nitimogu niti bih htio.

Smiješno, kako će išta učiniti ako ne kani zaobićiuredbu o prodaji robova! To Emmo dobro zna. Znagotovo sigurno da će je i zaobići, samo ne zna koliko. Ato što je rekao, rekao je da upozori Vučkovića nekazahtjev svede na okvire mogućega. Najveselije je u ovojigri fratra i namjesnika što i Vučković zna kako ne moli,kako se samo dogovara o načinu Grabovčeva izbavlje-

nja. A to što utanačenju dogovora prethodi igra molite-lja i moljenog, neizbježan je dio etikecije koja se morasačuvati da se ne bi stvari zamrsile i otišle toliko dalekoda se ne zna tko je tko u ovoj igri.

11

Kad je Vučković pobjegao iz ropstva, nije htio ni uMletke, gdje je bio red da se prikaže i opravda, ni uCetinu, kamo ga je srce vuklo svojoj porodici i redov-ničkoj obitelji, nego je iz Messine otišao u Rim i prekosvojih prijatelja zamolio papu da ga primi, ispovjedi iodriješi grijeha. Kakvih grijeha? To je ostala ispovjednatajna između pokajnika i ispovjednika. Mora da jegrijeh bio krupan jer je i pokora bila velika. Začudo, idarežljivost papina bila je velika, pouzdan znak o posto-

janju zavjeta pokornikova, kažu o značajnoj političkoj pogodbi. Papa ga je obdario zvanjem počasnog ex-- provincijala franjevačke redodržave »Bosne Srebrne«,najvećom počašću koja se može dodijeliti pripadnikureda siromaška iz Assisija, i dao mu odobrenje s prepo-rukom svim pobožnim ljudima i institucijama da prosimilodare za gradnju crkve i uz nju malog učilišta uSinju.

U Sinj se Vučković vratio s prosjačkom torbom naramenu nakon godinu dana prošnje po talijanskim se-lima i gradovima, nakon godinu dana patnji i poniženja



koja nisu bila manja od onih u »bagdadskom ropstvu«.Kažu, nakon godinu dana pokore za svoje teške grijehe.Kažu, pokore koju je sam odabrao. Kažu... ali to štoljudi u Sinju kažu, ne čuje se u Rimu, gdje vjetar iznadLacija nosi ono što je tamo kazano i dogovoreno... USinj je s prosjakom došla i njegova proševina, u gradu

pod Kamičkom neviđen novac, dostajat će za gradnjucrkve. Nije moguće da su prošnje tako unosne! Smijenilisu starješinu redovničke obitelji i Vučković je ponovostao na čelo ramskih fratara.

U napucima što ih je prije polaska na namjesništvoEmmo dobio od dužda i inkvizicije, stajalo je dvaput

potcrtano plavom tintom da s Vučkovićem treba postupati obzirno, činiti mu ustupke, njegovati njegov ugled unarodu, ali se ne smije gubiti iz vidnog polja, jer jegotovo sigurno da je u Rimu sklopio s papom nekiusmeni dogovor i da mu je papa zaštitnik. Dokle god

papa od Vučkovića stvara bojovnog svećenika poputIvana Kapistrana pod našom zastavom, i papi i Vučko-viću treba uzvraćati lijepim i korisnim, jer je i njihovadjelatnost za nas dobra i korisna. Ali, ako namjesnik Emmo primijeti bilo kakav znak po komu bi se moglo

prosuditi da Vučković sam ili u dogovoru sa svojimzaštitnikom želi promijeniti kršćansku zastavu s likomlava svetog Marka za neku drugu, mora hitno o tomuobavijestiti vladu i tajnu policiju, a one će onda donijetiodluku o mjerama zaštite državnih interesa.

Prve godine svoga namjesništva, do izbijanja rata,Emmo je često bio s Vučkovićem, ili ga je zvao k sebi ili

je sam navraćao u Sinj i odsjedao u samostanu. Iskuša-vao je njegovu privrženost duždevoj vlasti. Nije u njemunašao gorljiva pristašu, ali ni himbena saveznika. Volio

je poštenu igru: daj mi da živim i pustit ću te da živiš, dajmi riječ i održat ću zadanu riječ. Ne, u suradnji nije bilosmetnji, ali je Emma smetalo Vučkovićevo držanje, ne

baš ni držanje, nego Vučkovićeva osoba. Pred njim seosjećao i duhovno i fizički manji nego što je bio, premda

je Vučković nastupao skromno, uvijek niži, uvijek po-koran: Zaludu, Emmu se činio kao planina, što bi nam-

jesnik u povjerljivom društvu formulirao kao »vrag ufratarskoj mantiji«.

Nekakav čudan spoj obrazovana čovjeka i prostogdivljaka, kao da pred njim nema ništa što ne prozire ikao da na svijetu nema stvari, kad je u pitanju održanje,koju ne bi učinio. Najgore je što taj čovjek, komu nemanjka ni uljuđena fraza, glatka i topla, ni prijatnamanira, ni vještina ćaskanja o svemu i svačemu, postajesve dalji, nepristupačniji i zagonetniji što ga više imašuza se, držiš na oku i činiš mu svakojake usluge. Je li toneka vrsta pretvaranja pred strancem, je li to njegovoklop, ili je takav i prema svojima, Emmo nije mogaozaključiti.

A kakav jest da jest, da je za mletačku vlast koristan,to stoji i to je svaki put, kad bi mu inkvizicija postavila

pitanje, i potpisao. Zato je prostodušnog Emma iznena-dila duždeva uputa, primljena nakon objave rata i vijestida Šeik Mehmed-paša prelazi Prolog i udara na Sinj, dase sva vojska, krajine i plaćenici, povuče na Krku i Klis,a Sinj prepusti Vučkoviću i njegovima, da ga brane iobrane ako mogu, sami, bez pomoći izvana. Razumijese, pisao je dužd, da ovaj strateški naputak neće saopćiti

braniteljima. Njima će reći da se zatvore u tvrđavu i daće dobiti svaku pomoć. Možda je Emmo tada bio naj-

bliže da shvati Vučkovića, ali nije, smetala mu je nje-gova prostodušnost i želja da što prije svrši trogodišnjenamjesnikovanje, kojega se ne bi ni prihvatio da je znaokako će druge godine izbiti rat.

Dva dana prije nego što će se s braniteljima zatvoriti

u sinjsku tvrđavu, Vučković je došao u Klis, nije pao nakoljena pred namjesnika, ali, kako je molio, gotovo da je i pao. Ponavljao je, što nije bio njegov običaj: »Neostavite nas same, gospodine!« Obraćao mu se tako kaoda je Emmo samo čovjek, a ne predstavnik vlasti kojaima svoje račune i ne nasjeda lako na sentimentalnevapaje davljenika koji bi i nju samu odvukli na dno.Emmo je također ponavljao: »Ne brinite, padre mio,samo se junački držite, neka Šeik iskrvari na Sinju, a mićemo dogi u pravi čas.« 1^ onda, u trenutku kad se s



čkovićem opraštao, od laži kojih je nalagao osjetio ječninu u želucu. Mora da je pocrvenio od stida. Uči-o mu se da u rukama drži ruku Ivana Kapistrana,ovnog svećenika, ruku lesa od svoga noža. I učinilose da Vučković prozire igru kad mu je na oproštaju

ao:

Nadam se da me Bog neće dvaput kazniti istomznom. Obično tako ne čini. Ima razlike između Sinja itanovića kule: ono je bila samo jedna kuća i u njoj

koliko fratara, a ovo je tvrd grad i u njemu dobrinici. Najbolji vojnici, namjesnice, koji preko pušča-

g nišana gledaju neprijatelja kako logoruje na njiho-njivi, dok su im žene s djecom u planinskom bes-

ću.Emmu su pričali da je u opsjednutom gradu Vučkovićan bio na zidinama, tamo gdje je najgore, a noć, dok bje vojske spavale i lizale rane, kao kuje koje su se

ko dana klale, on se s noćobdijama, koje su ga mogleediti u nesanici, njegovoj pratilji još iz Rame, molioglednoj slici Bogomajke u hrastovom okviru. Daniade i najkrvavijih rvanja pali su dva dana uoči Bogo-kina blagdana u kolovozu. Vučković je dao slikuaditi u okvir znatno veći od slike. Taj okvir jetavio na daščanu platformu, koju su zajedno saom između sebe mogla nositi dva čovjeka. U plat-

mu ispred slike, koso ih položivši prema licu Bogo-ke, dao je ugraditi saćaste fenjerčiće slične rupama

golubove na zabatima sinjskih kuća. Svjetlo, koje jeecalo od voštanica upaljenih u svakoj ćeliji, probi-je samo na jednu stranu, onu koja je bila prekrivena

kalcem i okrenuta slici. Ako si ophodnju gledao izine, dakle i iz dubine, jer je ophodnja išla visoko po

davskoj zidini, izvor svjetlosti nije se mogao vidjeti.ad, gledaš li sliku sprijeda, vidiš je svu obasjanu, adaš li sliku s leđa, vidiš samo kako negdje iz pozadine

okvira ispunjena crninom udaraju mlazovi svjetlo-Tako dok je Vučković naređivao ophodnju slike ponama tri puta na noć, svečera, u ponoć i pred zoru,rijateljski vojnici dolje pod zidinama mogli su gle- I

dati ili obasjano lice Bogomajke ili naličje njeneslike, najčešće su vidjeli samo svjetlost nepoznataizvora kako obasjava crno lice majke poslanika Isekoja se šeće zidinama grada, na kojima su za danavidjeli toliko jada i prolili toliko krvi.

Je li se Vučković molio ili je slikom plašio, pitao se

Emmo. Nema nikakve sumnje da je on duboko prožetvjerom, da se u svojim besanim noćima molio, jer se utakvim trenucima Bogomajki obraćaju i oni čija jevjera tanja, ali je u isti mah i plašio jer je znao za praznovjerje turske vojske, za praznovjerje svakogčovjeka koga pritisnu glad, bolest i rane. Koga je plašio, toga je i uplašio, koga je molio, toga je iizmolio: blagdan ramske Bogomajke osvanuo je bezMehmed-pašinih šatora na livadama podno grada. Ne bi Vučković bio vjernik kad ne bi vjerovao da mu je pomogla ramska Bogomajka, i ne bi bio političar kadto ne bi iskoristio da zbije redove i podigne duh svojeizmučene kohorte.

Emmo je iz Venecije dobio naputak: sada kad jeVučković u očima Rima jednak Ivanu Kapistranu,dok mi gubimo grad za gradom na Peloponezu i preko pape nastojimo dobiti pomoć Austrije u ovomnesretnom ratu, nikakvih neprilika s Vučkovićem injegovima! Surađuj s njim, čini ustupke gdje god onine štete obrani zemlje, i sve naplaćuj pripremama zaofenzivni rat koji ćemo, ako nam Austrija pomogne, povesti na tim stranama.

12

- Rob što ga je ovaj mladić oslobodio - rekao jeVučković odzivljući se na Emmov zahtjev da predložikako da se Grabovac oslobodi galije - imao jeosamnaest godina. Kao galeot nije mogao živjeti dužeod trideset i osam. Prema tomu, Grabovac je državuoštetio za jedno veslo u trajanju od dvadeset godina.Umjesto da štetu plati prikovan za vesla, neka služi ukonjičkim jedinicama. Ali, ne on sam. Roba pri diobi plijena nije dobio samo Grabovac. nego niihpetorica. Da su ga prodali.



novac bi podijelili na pet dijelova. Neka sada među-sobno podijele dvadeset godina vojničke službe. A budeli krivo onoj četvorici, ja ću im dokazati da su krivikoliko i Grabovac, jer su na njega prenijeli svoje ovlastii time pristali da s njim dijele i dobit i gubitak. Njihovesporove prepustite meni, a njima odrežite po četirigodine konjice!

Služba u plaćenoj konjici, elitnom rodu vojske, nije prava zamjena za galeotstvo. Za konjicu se nadedobrovoljaca, za galeote idu samo robovi i robijaši. Zaroba

jednom platimo trideset reala, konjaniku plaćamomjesečno deset reala.Znam da konjanik i rob nije isto. Kad bi bio, ne bihvam ni dodijavao ovom molbom. Računao sam daćeteshvatiti kako ovaj mladić nije državni štetočinavećnezreo čovjek, pa, ako hoćete, i dobar čovjek. Anezrelost i dobrotu ne bismo smjeli kažnjavati kaznamako

jima se počinitelj ne može otkupiti.Razumjem vas, padre, ali razumijte i vi mene!Peloponez je daleko, nove galije trebaju

pogonskusnagu, zločinci nisu dovoljni, i jedini je izlaz u

robovima.A vi predlažete službu u plaćenoj konjici.Istina, rob robuje, a konjanik je slobodan čovjek,odjeven, obuven, nahranjen. Prima plaću. Ali,kolikosam ih ja vidio, kad im prestane služba, kad odu ugradili se vrate kućama, bez obitelji, to su siromašni i

pustiljudi. Prati ih misao da su uludo potrošili život, i to im

jeteža galija od galije. Bogatih medu njima nema:štozarade, to i potroše na sebe i na konja.

O padre mio, vi znate od mene dobiti što god poželite. Neka vam bude! Neka taj Grabovac ostane u pretorskoj kasarni, a po onu ću četvoricu poslati. Znateli njihova imena i sela?Mnogo vam hvala. Imena su na ovom papiru.

Ništa vi ne zaboravljate - rekao je Emmo i značajno se osmjehnuo.

Ne bih rekao, dogodi mi se i da zaboravim i da ne predvidim - rekao je Vučković, također uz osmijeh koji je odgovarao Emmovu smiješku.

Ostavimo sa

da to.

Nego,

jeste l

iza r ak i

ju,za



čašuvina, imamo što god želite!Radije ne bih. Preda mnom je povratak.Ali, padre, rakiju ćete ipak gucnuti. Toliko dasekucnemo.Može - rekao je Vučković i ostao sjediti dok

jeEmmo otvarao ormar, postavljao čaše i točiokomovicu.Kucnuli su se i potegli, Emmo do polovice

čaše, Vučković malo manje.O vama sam, padre, čuo mnogo priča, priznajem,ružnih i lijepih. Jedno me začuđuje: da ste u

bagdadskom ropstvu prešli na islam - rekao je Emmo.

Niš ta vas od tih priča ne treba čud iti . Akose

propitate za onog tko ih priča, vidjet ćete tko je išto ganagoni da takve priče kazuje. A tomu što vam jetvrdioda sam bio prešao na islam, poručite da sam

ja o tojstvari obavijestio onoga tko je za to nadležan.Dopuštam da oko vas svašta šapuću zlobnici.Okokoga ne šapuću! Ipak, biti u milosti velikogvezira, a ne

prihvatiti islam, malo je teško u to povjerovati.Tko vam kaže da je svaki vezir bogomoljac, itkokaže da svaki od njih mari za vjeru više negošto mu

pomaže da vlada? Nećete valjda reć i... Ne, neću, i tamo znaju što je vjernik, štokrivovjer-nik. Ali ću vam reći nešto drugo. Čovjek možeizgovarati riječi iza kojih stoji srcem i djelom - tada

očito nelaže; a čovjek može izgovarati i riječi koje ne zastupa

poonomu što znače, nego, naprosto, da se iza njih skrije-iako brzopleti ljudi misle da takav laže, ne laže. Što

jeriječ, nekoliko artikuliranih zvukova bačenih u zrak,da

bismo je poistovjetili sa svojim duhom i bićem; što jeriječ da bismo za jednu stradavali, za jednu kojusmorekli, za jednu koju smo uskratili, kad nas malo stojiistotina koje nemilice prosipamo. Isto kao što nevaljauzalud ih prosipati, ne valja ih ni štedjeti; isto kao štoihne valja nekontrolirano izricati, ne valja ih cijeditii

L. lijepiti sfijoa jijih kao pešatna papir, Riječi sM.da.narn

. iitt



služe, a ne da mi njima robujemo. Možda je sve ovonejasno, pa bi visokoparnu mudrost trebalo spustiti nazemlju, a to će reći pretočiti u priču. Vi idete ulicom i

prema vama trči čovjek zvan Petar, moli vas da njego-•vim progoniteljima ne kažete kuda bježi, i vi mu, pozna-

jući ga kao dobra čovjeka, to i obećate. Kad naiđu progonitelji, gledate, pa oni nisu tako zli kako ih jePetar prikazao, dapače, čini se da je njima Petar nekozlo učinio. Nećete da prekršite Petru zadanu riječ, ne-ćete da slažete progoniteljima. I što? Jednostavno, ka-žete riječ koja će za one koji je slušaju imati jedno

značenje, a za vas drugo. Recite: Petar nije ovuda prošao - a pri tom gledajte u svoj rukav i mislite dagovorite kako Petar nije prošao kroz vaš rukav. Vimislite svoje, ostali ionako misle svoje. Tako je s Petromi njegovim progoniteljima, ali je tako i s prevjeravanjemu ropstvu: za nekoga tko to hoće, to je prevjeravanje, zadrugoga, tko to razumije, način da se spasiš za vjeru iono u što doista vjeruješ. Poštujem ljude koji stradajuzbog svojih uvjerenja, ali stradanje ponekad nema ni-kakve cijene. Zbog samih uvjerenja potrebno je podu-zeti sve da njihovi nosioci prežive.

U tom trenutku Vučković je vidio u duhu carigradskurulju kako baca i vadi iz vode Delbatanovu glavu.Uzalud im je. Izvan Saraja, izvan vlasti, oni će jošstotine godina, stotine glava po stotine puta bacati umore i vaditi iz mora, a da stoglavoj vlasti, koja imaglava koliko hoćeš, ništa neće nauditi. Ako stvarnomisle štogod,uraditi, za sebe ili za druge, neka ostave

glave izbačene kroz vladarske kapije, neka se ne igrajulude igre, neka se zavuku u dvorane, neka se nadu tamootkuda se upravlja, pa ako i sami ne postanu jedna odglava na stoglavoj nemani, neka nekog vraga napravekorisno, dobro i lijepo. U stavu da su pretvaranje i

pritajen život opravdani ako nam služe da ostanemo naživotu, pokopana je tajna koju je Vučković otkrio samo

jednom čovjeku i smatra da ju je time otkrio svima.Tako je miljenik Stjepana Matica, nakon dugih luta-

nja i mora nesreća, da ne poludi, prihvatio nauk svoga

prethodnika na čelu ramskih fratara, svoga zaštitnika iobožavatelja. Još i sad čuje šapat oboljelog starca kojimu u poruci da siječe ševar i pravi narodu krovove,

poručuje da kuća i njive pred njom nadilazi sve vrije-dnosti koje za opstanak možemo postići od politike.

Prvi je iskapio Vučković, a Emmo ga je slijedio.Ustali su sa stolica i krenuli prema vratima koja je fratar sam otvorio. Priuli, koji je u susjednoj sobi čuo škripustolica, pošao je zajedno s njima, pa su se u salonu kodMatije, koji je prilazio fratru, našla sva trojica.

Umjesto vesala, ti i tvoji pajdaši žuljat ćete četiri

godine sedlo - rekao je Vučković, razumije se,hrvatski.Što oni?Da tebi bude lakše, i zato što su ti vjerovali.Oče, nije pravedno!Ćuj, Matija, htio sam te izudarati čim si mi ispričaošto si uradio sa Zunićem. Nisam jer sam se bojaokakoćeš misliti da te udarcima tjeram od sebe. Htio samse

bar izvikati na tebe. Nisam ni to jer sam se bojao daćešse prestrašiti, a iz straha kao iz đavolove torbeispadasvako zlo. Sada znaš što sam za tebe učinio i...Matija nije bio iznenađen. Vidio je kako desna Vuč-

kovićeva ruka hvata zamah i širi dlan da mu opali

pljusku po lijevom obrazu.Priuli je ustuknuo, da nije bilo dovratka za leđima,ode natraške u crvenu sobu. A Emmo je mrsio neštousnama i petljao rukama. Činilo se da želi istupiti kao

pomiritelj, ali je zapravo bio nezadovoljan što ga uzne-miravaju svojim ispadima.

Ne izmičući se, Matija je dočekao i drugi udarac. I joštri takva. Četvrti ga je dohvatio po nosu. Kroz rijetke

brkove i preko bjeline zubi potekla je krv. Peti ga jesasvim smutio, pa je pao na koljena. Nad njim jeVučković stajao bez riječi. Onda je Matija podigao lice irekao:

- Oče, ne karaj me! Nisam ga mogao prodati. Ni

sam ...



IL



Vučković je šutio. Onda je glasom ispovjednika, ne onoga koji udara, rekao:Ima na svijetu dvije stvari koje se najlakše gube inajlakše nalaze. Najlakše se gubi život, a najlakše senalazi smrt. Ne živi čovjek gdje hoće, nego gdje mora; i

ne živi kako bi želio, nego kako može - govorio jeStjepan Matić na usta svoga miljenika Pavla Vučkovića.Znam, oče, ali mi se nije dalo. Bio je dobar, umiljatčovjek i molio me je kao što ovaj moli.Matija je ispružio ruku i upro prstom u sliku uokvirenu crnim trešnjevim drvom. Emmo, Priuli i Vučković, svi su pogledali tamo.A tamo je stajala slika koju su sva trojica često viđali, znali koga predstavlja i poznavali njena autora, koji je u Splitu samo nju naslikao, a kad mu ni nju nisu platili, pokupio je svoje kistove i

otišao. Možda od Matijina kažiprsta, jer sve stvari izgledaju drukčije kad se pokazuju, a možda i zbog svjetla što je padalo na sliku kroz otvorena vrata crvene i zelene sobe, učinilo se svojtrojici da prvi put vide što je na toj slici naslikano. U jednom kutu, pri samom okviru, na slici je letjela golubica, čije oko, ono što sve vidi, blista kao smaragd. Počev od donje strane njenatijela, iz koga je pljuštala kao mlaz iz vodoskoka, preko čitave slike, dijagonalno i u sve širem snopu, prostirala se svjetlost u kojoj se pjenušala bjelina i sjaj. A u tom snopu sjaja i bjeline klečao

je čovjek u redovničkoj odjeći, sklopljenih ruku, uzdignute glave , pogleda uprta u golubičino oko. A tamo, izvan toga snopa svjetlosti, vide se mrke stijene, zapjenjeno more modro kao žuč isvjetla što mrknu u daljinama.

- Diče che lo schiav o lo pregava come San Felice pregava Santo Spirito 1 - rekao je Vučković Emmu iPriuli ju, kako im ovo sa slikom ne bi ostalo nerazjašnjeno. Onda se sagnuo, uhvatio Matiju ispod ruke irekao mu da će do kasarne poći zajedno.

Kaže da ga je rob molio kao što sveti Feliks moli Duha svetoga.



13

U Biogradu je kapetan zapovjedio pristajanje samo radi njih petorice. Nije morao, ali što da pješače iz Zadra kad odatle mogu poprijeko. Išao je obalom i vikao tko će ove momkeodvesti do Vrane za pet mletačkih lira. Mračilo se i nikomu se nije išlo po noći. Javi se malen i okrugao čovjek da će on, ali za sedam lira. Dobro, reče kapetan, on će mu dati te dvije lire,momci su mu prali palubu i zaslužili. Sretno, rekao je kapetan. Vodič je uzjahao mazgu i krenuo pred njima.

Nakon nekoliko sati noćnog hoda zašli su u hrpu popaljenih kuća, izbili na kosinu, čuli kako česma šumi, zapazili sjenku velike građevine pred sobom, a vodič je rekao, to je to, okrenuo mazgui otišao u noć i ruševine, dok su oni stopu po stopu krenuli prema velikim vratima nasuprot česmi.

I u mraku se vidjelo da se na vratima otvaraju kapci dviju strijelnica. Kroz jednu netko isturi goruću baklju, a kroz drugu se pokaza puščana cijev. Sad je prostor ispred vrata, sve do česme iizbrežine gdje ih je napustio vodič, bio osvijetljen a oni postali prava meta nišandžiji. Jedan glas viknu neka stanu, iako su već bili stali. Upita ih tko su. Novaci. Imate li pratnju? Nemaju, ali imaju

pismo za pukovnika Carla Dolcia. Što da rade s pismom kad pukovnika ne smije nitko buditi dok se sam ujutro ne probudi! Ima li koji drugi starješina da ih primi? Ima, satnik Luka Močivuna, alise on opio i sad spava kao zaklan. Pa što da rade, ne puste li ih unutra, smrznut će se. Oni su iza vrata nekoga zvali, netko im se odazvao iz kule iznad vrata, neka se svjetlost gore palila, neke sustepenice škripale, pa je onda neki treći glas, mekan i pospan, rekao Grabovcu neka priđe strijelnici i preda pismo. Ne smiju ga otvoriti, ali se čini da je pravo, rekao je pospani glas stražarima.Otpasujte oružje i dolazite jedan po jedan, rekao je stražar. U velikim vratima otvoriše se mala vrata, na njima dva stražar a, i Matija im prvi preda svoju pašnjaču s noževima. Tu ostanite do



jutra, rekao im je razvodnik straže, uzeo im oružje iotišao u kulu.

Vrata na koja su ušli imala su dva okvira od krupnih

kamenih blokova s polukružnim nadvratkom: vanjski,na kojemu su visila velika hrastova vrata, i unutarnji,ništa manje monumentalan od onoga sprijeda, samo unadvratku olučen s nešto tanjim kamenom. Iza takosvečanog ulaza bočni se zidovi šire i omeđuju predvorje popločeno kamenom i nadsvođeno valjkastim svodom. Ina vratima do dvorišta nekakve su vratnice, ali od tanke jelovine i samo do visine grudi. U dva pobočna zida predvorja ukopane su niše, a u svakoj po jedna kamenaklupa na kojoj ima mjesta za petoro ljudi. Pred onom uzlijevi zid stoji mangalo od kovana željeza, a u njemu sežari vatra. Onaj stražar s bakljom, kad je svjetlo zata-knuo u alku na zidu niše, izvuče iz neke škrinje gunjkojim se stražari pokrivaju kad padaju studene kiše avoda mrzne korak od mangala, previ ga tako da sukno bude unutra a vuna vani, prostre ga po klupi i pozvanovake da sjednu jedan do drugoga. On sam i njegovdrug sjedoše na brestove trupce nasuprot njima, s drugestrane mangala.

Razgovor je vodio onaj s bakljom, koji reče da se

zove Pavasović i da je iz Skradina. On ih je pitao zaimena, otkuda su, kako su putovali i jesu li do sada bili uvojsci. Onaj s puškom, koji im ne kaza svoje ime, šutkeih je nudio kiselkastim sokom od smrekovih boba koji je bio prijatniji nosu nego jeziku.

Koji ih grijeh, koja nužda i koja sila vodi ovamo,Pavasović nije pitao jer se o tim stvarima u pukovnijamahrvatske konjice šuti. Sam je Priuli, predajući Grabovcu pismo za pukovnika, izričito rekao da o svom zločinunikomu ništa ne priča, kucnuo kažiprstom po omotnici idodao da je sve tu, za zločin će znati onaj tko moraznati, a za sve ostale kao da je u zemlju pokopan.

U hrvatske konjičke čete, dobro plaćenu, dobro odje-venu i dobro naoružanu vojsku, slijevaju se ljudi sa svihstrana, često ljudi s nekom mrljom i prokletstvom usvom životu, kradljivci, ubojice, oskvrnitelji. Država

oprašta zločine iz njihove prošlosti, država im dajeokrilje pod uvjetom da svoju prošlost i sami zaborave,da budu dobri vojnici i da ratuju gdje im se kaže da

ratuju. Ne daju li ono što se traži od njih, država će snjih svući crvenu dolamu, otpasati krivošiju i vratiti ihonamo gdje su nekada bili, čega se nisu mogli odreći-njihovu zločinu, i kazniti ih kaznom koja tom zločinu pripada.

Pa ipak, ako ne i na prvom susretu, do koji dan ili dokoji tjedan, od uha do uha i od usta do usta, dakako,šaptom, doznali bi uz ime i otkuda je tko, i za nevoljukoja ga je u četu dotjerala, svrstali ga u ubojice, preb- jege, lutalice, nasilnike i druge prijestupnike, ispitivaliga kakav je i podešavali prema njemu svoje držanje. Atko je zbog čega ovdje, otkrilo bi se i kad on to taji, ponjegovu karakteru, navikama i nastranostima, ili posuludom kontekstu koji je stajao uz svaku riječ i svjedo-čio da prošlost ne zaboravlja ni kad je hoće zaboraviti.Kao Pavasović večeras.

Potaknut dolaskom novaka, sjetio se i sam svoganovačenja prije pola godine i počeo sipati ružne kletve i pričati prostačke priče o nekom krčmaru Mišku, koji je,imajući novca koliko poželi, kao pastuh opasao pola

skradinskih žena, počinio zločin u vlastitoj porodici, pa idalje živi na slobodi, a pred vlastima je »sve i sva«.Očito, Miško je kriv što on večeras, dva dana uočiBožića, grije ruke nad ovim mangalom. A što bi njegovakrivnja mogla biti, ucjena, dug, krivokletstvo, osveta ilinešto još prljavije i gore, o tomu konjanik Šesnaestehrvatske konjičke pukovnije šuti.

Da Pavasoviću ugodi, da mu se oduži za topao doček u ovoj pasjoj noći, Juriša Leovac, pjesnik iz Cvrljeva,učas o skradinskom gavanu sklepa ovu pjesmu:

Ej, Skradinu, malo misto! U tebi je jarac Miško. Ubi ženuiz pištolje Zarad kurve i šinjore.



Zaslužio si da te počastim - reče Pavasović. - Ali,da držite jezik za zubima! Svaki po dva gutljaja. I danakon toga usta promućkate smrekovačom. Katkaddođu noću, pa kažu, duni, i ako ti usta mirišu na rakiju,svlači gaće pa na šedrvan, i pedeseti guja ne gine. Amoram, pjesma ti je prava. Kako ono... - I dok je učio

pjesmu naizust, ispod pašnjače izvadi drvenu čuturicu,otčepi je i pruži Juriši.

Slušaj, Brajime - rekao je Pavasović svom drugu s puškom, tihu čovjeku - nemoj slučajno da sutra progovoriš!

Nije moguće da mu je jezik bez uzde - reče Ozi-džija, koga je rakija stresla i ogrijala i koji je bioosjetljiv na vjernost, zadanu riječ i drugarstvo.

Ne, nije on takav. Ništa on ne govori ili ništa ne znareći, a nije ni nijem ni glup. Oko konja i oružja može bitisvima učitelj; izvršit će sve što mu kažeš i upravo onakokako si mu rekao, a da ispriča što je bilo, ili da štogodzatraži od tebe, ništa, ni glasa! Nešto mu jest kad uzmešda ni riječi ne zna kazati, ali kad vidiš da sve razumije isve pažljivo sluša, onda ti se čini da mu nije ništa. Je litako, Brajime?I Ibrahim kimnu glavom da jest.- Eto, vidjeli ste, razumije, a reći, ništa, samo dvije

riječi, ime i otkuda je. A iz Glamoča je, čini se prebjeg.A kad ga satnik pita, dok učimo naše starješine od

alfijera do dužda, reci mi, Ibrahime, kako se zove naš princip, a on tresne, Glamoč: reci mi kako je ime našem providuru, a on opet, Glamoč; a kako se ja zovem, tvojsatnik, on opet, Glamoč. Valjamo se od smijeha, a on,evo, kao sada, smiješi se i šuti, tjera svoju ludost i brinesvoju brigu. A nije ni njemu lako, ostaviti svoju vjeru i

prijeći na tuđu. Tko zna što je njega iz Glamoča potje-ralo! Ovdje nas ima svakojakih, i svaki je svoj životostavio tamo gdje je živio, a Brajim ga je strpao uGlamoč i donio sobom. Ne driješi on te glamočke vreće.

Vjetar, što se dotad čuo kako udara u masivna vrata, utihnuo je nešto prije Pavasovića i ustupio mjesto glasanju česme više ceste i šedrvanu u dvorištu, na kojemu



bičuju vojnike. Uzrok malaksanju vjetra vidjeli su u pahuljicama snijega što ih je otkrivalo svjetlo luči na vratima do dvorišta. Čim je snijeg počeo padati, vjetar jeizgubio zvuk, iako mu je snaga ostala ista, jer ga je prigušila mekoća pahuljica. Ili se i zvuk smrznuo, pa sada kao kristal pada po dvorištu hana.

Znate li vi gdje ste došli? - zapita Pavasović.U Vranu smo poslani, pa će biti da je ovo Vrana -reče Šentija.

Nema Vrane. Vrana je hrpa ruševina. Ovo je Ma-škovića han u Vrani. A znate li tko je Jusuf Mašković?Otkuda da znamo - reče Ozidžija.Moj je djed bio s njim, evo, kao ja noćas s vama -reče Pavasović i pogleda u predvorje hana kao da unjemu traži moćnog admirala. - Ali, braćo, to je priča zasebe.

14

Njih su sedmorica jedan za drugim ulazili u krčmu na uska vrata s visokim nadvratkom, niz pet kamenih stepenica, pa je točnije reći da su silazili. Nahranili sukonje, ručali, došli ovamo nešto popiti i u razgovoru provesti dvosatni podnevni odmor, pa će opet do večeri tamo gdje su i od jutros bili, na ledine ispred spilje izkoje istječe potok, jahati od izvora do opkopa Vrane, sabljama u galopu sjeći glave slamnatih lutaka, kopljima probadati snopove ražene slame, vaditi pištolje iz ku-

burluka na unjkašu i gađati krpe razapete nad putom od grane do grane. Njih nekoliko ovaj posao dobro znaju, rekao je jutros Grabovac satniku Moči vuni. Priznaje i ponosi se njima, rekao je satnik, ali ako misli da će ga poslati u

šparoge dok uče oni što još ne znaju, Grabovac se grdno vara. Vojsku čini pojedinac, ali je dobra vojska tek kad su svi njeni pripadnici kao pojedinci dobri i stoga seu stroju pametan namuči dok se lud nauči.

— Komoda j te se - rekla je Luci ja, žena pukovnijskog kantinera Appolonija Comora, pokazujući na sva tri



1



stola postavljena u obliku potkove. - Za što ste? - upitala ih je prije nego što su sjeli i, ne čekajući odgovora, krenula prema bačvama.- Litru crnoga i sedam čaša, a vodu ćemo donijetisami — rekao je Pavasović.

Lucija je nalijevala vino na slavinu veće bačve, da gosti vide kako ne krsti piće, a Pavasović je sa šanka uzeo zemljan vrč i manjim lončićem punio gavodom iz vedarca što je stajalo uz samu bačvu sa crnjakom.

- A, tako! - rekla je Lucija kad se s vinom i čašama pojavila iznad njihovih glava.

Većina ih je sjela licem okrenuta prozorčiću na kojemu su bile dvije okomite i dvije vodoravne željezne šipke umjesto stakla, samo su Brajim i Ozidžija,ali i oni sa strane prozorčića, da uz neznatan pokret glave mogu pogledati van, sjeli na klupu do zida. Ne trebaš se boja ti, gospodo, da i t ebe nećemo pogledati - rekao je Sentija.U to ne sumnjam. Kad su u pitanju žene, oči suvam gdje i žabama - rekla je Lucija.Muka nam je, pa ih gledamo. Ako ništa, na ovojćemo napariti oči — rekao je Bukiša.Parite, i drugi su ih parili, pa su se oparili - rekla jeLucija.

Nismo mi te sreće - rekao je Šentija i napio se. Nosi li taj opareni sretnik crvenu dolamu, obuva ilikonjičke čizme, paše li krivošiju, ukratko, jede li kruh uMaškovića hanu? - pitao je Grabovac.To se zna da se taj smotani ne valja u slamiMaškovića konaka. Ta ne uzima golje koje kao vas jedu

buhe, ta hoće mige-page - i kod te čudne riječi Lucija protra kažiprst o palac onako kao što ga tare prelja kadizvlači vunu i suce nit, i onako kao kad trgovac iz punešake bakrenjaka između dva prsta propušta sitniš.Potom je nestala u vratima iza tezge, a odatle se na kat uspela drvenim stubama. A kako je pod između krčme u prizemlju i kantinerova stana na katu

bio od jablanovih greda i dasaka koje su, onako grube i debele, dobro nosi le teret, ali se nisu dobro sljubile, uz to s



mnogo vrži iz kojih je ispala srćika, Lucija je kroz pukotine ili koju od rupa mogla lako nadzirati svoje goste. Posjetioci krčme, mahom konjanici, znali suda ih s visine motri kantinerkino oko, pa nisu ni pokušavali da se sami nečim posluže, osim ako je ne bi željeli naljutiti. Neki su, oni drskiji, za osvetu što su

promatrani, hodali krčmom iskrenute glave. Ali, Lucija se odozdo nije moglo vidjeti jer se kretala stazom od lanenih krpa ili se, dok je kuhala i prala, zbogčega se i penjala gore, zadržavala tamo gdje su na podu bili mali sagovi, dovoljni da spriječe pogled pod njenu suknju.

Iz kantinerskog stana izlazilo se na terasu koja je natkrivala onaj prozorčić u prizemlju. S nje je pucao pogled uokolo, sve do vrata Maškovića hana, pa je Lucija, koja se na terasi našla čim se popela na kat, kroz dvije rupe, kao kroz naočale, mogla u isti mah gledati i goste i predio ispred kuće što su ga i oniispod nje promatrali kroz prozorčić.

U vidokrugu ispred prozorčića pružalo se zemljište, za koje bi teško bilo reći što je sada a što je nekad bilo, vrt, dvorište ili temelji razorene kuće. U prošlim ratovima, dugim i bezveznim, kad se do besvijesti prega-njalo tamo-amo, Vrana je paljena i zidana, zidana i paljena, a to što je sada kuća u njoj,koje drže dva kantinera, njihove sluge i nekoliko seljaka, samo su bijedni ostaci nekada lijepog grada za koji su putnici govorili: »Nije to Vrana, to jeSolok«. Kad grad razore, teren poraste koji metar; pod žbukom i kamenjem ostaje nekadašnji raspored kuća i ulica, a na površini krša stvaraju se nove

staze, novi vrtovi i dvorišta i zidaju se nove kuće. Tako je i s terenom što se vidi kroz prozorčić: porastao je do praga prozora, krčmu je učinio podrumom, nasebi je dao prostor malom povrtnjaku, a sve ostalo pelinu i kužnjaku. Da je pučanstvo grada brojnije, moglo bi se pomisliti da ovako bujni kužnjak i pelinuzgajaju, prvi, da mu suhi list puše astmatičari, drugi, da ga kao čaj piju sušičavci. Ovako, bez ljudi koji bi se liječili, ovoliki otrovni kužnjak i gorki pelinnisu ništa drugo nego opkop koji dijeli kantinera Appolonija



I



Comora, dobavljača hrane vojsci, i kantinera MarcaCicerona, nabavljača krme za konje.

Njima se činilo da žena, što je gledaju na terasi kućeMarca Cicerona, kad hoda, gazi kroz pelin i kužnjak, akad sjedi, da lebdi nad tim otrovnim i gorkim biljem.Vidjeli su je samo do koljena a čuli onaj ostatak. Naime,njene su noge u drvenim nanulama obijesno i izazivački puzle i kloparale. To kopitanje nanulama budilo je ukonjanicima, koji znaju što je obijesna bedevija, željuda ženu obuzdaju i ukrote, zna se već kako i čime, što im je Luci ja i prigovorila kad je vidjela koja su mjestazauzeli. Ali, ako netko nije imao meraka na bujno tijeložene u susjedstvu, ako mu je ona bila zbog nečegamrska, njeno kloparanje iz kuće na terasu, terasomuzduž i poprijeko, pa opet iz kuće i u kuću, bilo jeizazivanje i prostaštvo. Takvi su govorili da bi bedevijutrebalo ukrotiti, ali nisu mislili da je krote onim čime bi ivojnici, nego šibama i teretom, čime obijesne kobilekrote kočijaši.

- Miči, dođi! - zovnula je Lucija kad je, licem u licesusjedi Suzani Cicerone, sjela u pleteni naslonjač nasvojoj terasi. Vojnici, koji su više osluškivali što se oko

njih zbiva nego međusobno razgovarali, čuli su kakomačka skoči s nekog komada pokućstva, a kad su svrnuli pogled na tu stranu, vidjeli su bijeli mačji trbuh dok jemačka iznad rupa i pukotina polako išla gazdarici ukrilo.

Suzana Cicerone, kakvu su je gledali vojnici dok jelebdjela iznad kužnjaka i pelina, bila je u laganoj haljiniod žutog platna, s kratkim rukavima i dubokim izrezom, pretjerano laganoj za travanj i kad je najtopliji, i kadizlaziš samo na dvorište. Ispod takve haljine vidjelo sesve njeno žensko obilje. Bila je to mesnata cura bijele,maslaste puti u kojoj su se sjedinile bujnost i krhkost što je u sebi sadrže sve biljke i životinje koje brzo izrastu doneprirodnih razmjera. Kad se nasmije, lica okrenutasvojoj susjedi Luciji, kad joj se zakrijese krupne suzneoči, pa kad joj se uz kloparanje nanula počne bibati ono pod žut im pla tnom na prsim a, a pramenje oko usne

školjke zaigra na južnom vjetru s jezera, vlažnom iteškom, vojnicima, koji su se pretvorili u uho i oko pasve šapuću, pa sve love da vide što vidjeli nisu, u glavi semuti jače i slađe nego od ono malo crnjaka iz bevande.

Miči, zlato - rekla je Lucija mački u naručju - ti sižensko i moraš slušati kad ti se kaže da se lijepo ponašaš! Miči, srce, ima svakakvih žena, a ti ne bi trebala biti jedna od njih samo zato što je na svijetu mnogomuškaraca. Neka muškarci oblijeću oko tvoga repa,nekacrknu mijaučući, ti ne daj svoga ženstva olako, kaoštoga neke žene daju, nego ga čuvaj kao cvijet u vazi.Miri, janje, ne valja biti umišljena i misliti da će sve lađena jezeru stati, a svi muškarci podivljali kad tizamijaučeš.Ima i drugih mačaka, Miči, i one znaju mijaukati.Miči, jabuko mo ja, ako i kad doživim od tebe dazavadišmačka i mačku, koji su do tada u slozi živjeli, da bimačka domamila na svoj rep, moje te oči nevidjele.Miči, zlatni vezu moj...Je li ti to meni? - rekla je Suzana. Svaki put kad biLucija zovnula svoju mačku i okitila je nekimzvučnimimenom od milja, Suzana bi se trznula; svaki putseuspjela suzdržati, ovoga puta nije. To je značilovišenego izgubiti strpljenje, to je značilo prekršitinjegovunaredbu da ostane hladna na Lucijina podbadanja.Reda tu mora biti, rekao je. Žena je zakonita stranai,



budući da joj se njeno oduzima, ima pravo da larma;aljubavnica potkrada, živi kao nametnik na tuđem braku,uzima ono što je najbolje, i zato treba trpjeti uvrede.I još jedno, razlog više da se Suzani zabraneverbalniokršaji, ona je bila nerječita, lijene misli, gotovotupa, pa kad bi štogod kazivala, izražavala bi se više bokovima, nogama, smijehom i nanulama nego rečenicama,

atakav se oblik izražavanja lako izruga i presiječe.Je li ti to meni? — ponovila je Suzana i opet ostala bez odgovora.Miči, zlatni vezu moj - nastavila je Lucija. Modula

cijom glasa, intonacijom, ritmom izgovaranja riječi, govorila je onoj tamo preko pelina i kužnjaka, koja jetvrdji na riječi koliko je mekana u tijelu, da ne misli na



nju, koga ona zanima, nego na svoju dragu Miči, dočijeg joj je ugleda, pameti i udaje mnogo stalo. - Nemojse stalno smijati i vrtjeti stražnjicom po terasi da te vidimačak iz susjedstva. Ružno je to, muškarci će takvemačke rado povaliti, ali će za njih sutradan reći da suglupače. Bolje je, sunce moje, da se popneš na škrinju,legneš u janjeću kožicu i pređeš bijelu nit za crne dane.

Čuješ li ti tamo, je li ti to meni?Miči, cvijete moj neubrani, ne daj da te prijevjenčanja miluje ijedan mačak. Bude li temilovao,

požutjet ćeš kao duhanski list, duša će ti dočekatidane pune ozlojeđenosti, a kad umreš, na tebi će bititolikogrijeha da te u nebo neće moći odvući ni pedesetsnažnihvragova. I misliš da ćeš vidjeti raj? Ne, Miči. Tvoja

ješansa da se raja dokopaš jedino da Bog zaspi kad titamodođeš, da sveti Petar izgubi ključe, pa da senekakokrišom uvučeš.- Vidi - rekla je Suzana. - Pokaži ti svoje.Rasponila je samo dva dugmeta na prsima i iz žute su

haljine ispale bogate sise. Podigla ih je odozdo s objeruke i izravnala bradavice izrazito crnih kolobara sbradom.

- Gledaj, Brajime, što vidio nisi - uspio je protisnutiOzidžija. Ostali su šutjeli i gledali svaki za svoj groš.

Lucija je ušutjela. Zaškripalo je pruće u naslonjaču, amačka je skočila na pod. Vojnici su opet ugledali njenubijelu dlaku kako lijeno promiče iznad pukotina pravona mjesto otkuda je i došla na gazdaričino koljeno.

- A tvoje? Smežurane. Kaže mi da ih ni kroz staklone bi poljubio.

Valjda iznenađena Suzaninom smjelošću, jer se doada znala suzdržavati i na teže uvrede, valjda zaprepa-

štena dokazima Suzanine nadmoći, za koje je znala dapostoje, ali ih nije vidjela na suncu, Lucija se potpunozgubila. Suzana, pak, videći da i nad riječima postoje

riječi, i nad govorom govor, a željna osvete i pobjede,htjela je ići do kraja i dotući suparnicu, koja je od prvogudarca ošamućena a od drugog će pasti na pod. Ispustila



e sise, vratila ih pod žutu haljinu, zasponila dugmad ionda se sagnula, uhvatila rubove suknje i podigla ih.

- Brajime, crkni kad si ovo vidio - opet je samoOzidžija uspio nešto kazati.

Kao i kosu, Suzana je imala stidne dlačice žute kaomed. Samo, dok je kosa bila ravna i duga, dlačice su bilemale i kovrčave, pri korijenu tamne a pri vrhovimasvjetlije. Sunce, koje se nezvano umiješalo u ovaj ženskieatar, odigralo je vidnu ulogu, jer je, presijavajući se na

vrhovima i svinutim dijelovima dlačica, intimni dio Su-zanina tijela, koji se mraka namrakavao, pretvorilo uzapaljeni grm.

- Pokaži! Pokaži! - navaljivala je Suzana na mačkinusavjetodavku, ali ona ne reče ni riječi.

Lucija je bila niska, mršava, tamnoputna, okrugleglave, sastavljenih obrva, kose boje mišje dlake, u hodubrza i Čvrsta, u razgovoru okretna, kao krčmarica nepo-grešiva, u svakom slučaju, dobra radnica i još boljadomaćica, ali, premda je imala sve što ima i Suzana, kaožensko nije nikoga privlačila, ni svog muža ni vojnike uMaškovića hanu. Ima takvih žena koje drugarstvo, ra-dišnost, znanje i uspjeh u poslu upropaste, jer s njihzgule i posljednji namaz ženstva, osuše ih i pretvore umumiju od koje muškarca bije strah i gasi u njemu svakiproplamsaj pohote. Što da jedna mumija, istočena sum-njama i prezrena od svog muža, pokaže djevojci kojalebdi nad morem kužnjaka i pelina? Što da joj pokažeosim svoje nemoći? I vojnici su čuli kako gore neštopada po podu.

Suzana je ispustila rubove svoje suknje, a gorući grmje ostao plamtjeti samo u vojničkim očima. Bila je unedoumici što se dogodilo njenoj suparnici kad je palapo podu čim je ušla u kuću.

Ubijte, kurvu! - šaptala je Lucija kroz jednu oddvije rupe kroz koju je u drugoj prilici nadgledalagoste.Ubij je ti, kad ti smeta - rekao je Ozidžija.Platit ću - šaptala su usta, usne i zubi koji su

zapremili čitavu rupu.



Jednom sam već bio u sličnim govnima - rekao jePavasović.ma li netko junak kad te kukavice neće? - šapu-ala su gnjevna usta.

A koliko daješ? - upitao je Brajim, koji je, kao štose zna, rijetko upotrebljavao jezik, pa su svi

protrnuli,kud baš on upita za cijenu, kao kad bi mutavacprogovorio.Trideset zlatnih reala. Ne vrijedi više od roba zagaliju.Brajim se strašno uznemirio: gledao je usne kojeećavaju bogatstvo kako se grče u jelovoj rupi, gledaovlasnicu gorućeg grma kako prozirna lebdi nad peli-m i kužnjakom, gledao je svoje drugove i mislio svojusao, mračnu, nedokučivu i divlju. Bio je iznenadaen u njene virove, i samo zato što je bio nepriprem-

n a svjedoci brojni, on na Lucijin poziv da se javi nije

govarao.

15

Putem do hana, stazom koja je vodila kroz ruševine,ajim je ispod zida neke stare kuće ugledao olistaoitin grm i stao. Ostali su produžili ne osvrćući se ni naga ni na njegov pronalazak, jer su i bez zastajanjali i što je našao i što će uraditi. Pred njim je bioitin panj, koji je nekada rastao u vrtu i služio kuće-snicima da s njega beru jednogodišnje pruće odega su pleli košare ili su njime, rascijepivši ga, vezalijeve drvenih obruča na jelovim bačvama. Izvadio je, utonuo glavom u lišće i počeo brati mladice odre-e debljine.

Brajimovu opsjednutost šibama vojska je gledala szirom. Zamisli, brati šibe kojima će časnici tući tebe ie drugove! Pa, to može samo jedan takav kreten

i na svako pitanje odgovara Glamoč. Ali Brajim,da zbog ograničenja koja je u sebi nosio, nije shva-zašto ga drugovi preziru kad će oni za kaznu biti

šibani, brao šibe on, netko drugi ili ih pukovnik naruči-vao od nekog seljaka. Neće šibanje u pukovniji prestatiako on prestane tragati za šibama.

I zato je bez srama, s kravljom tupošću na licu, kudgod je prolazio, gledao oko sebe neće li po grmlju iživicama ugledati grm s dobrim šibama. A šibe, čija je

debljina, dužina i kakvoća bila propisana kao i svemu uvojnoj opremi, nije bilo lako naći ako nisi oko posebnoizoštrio. Prvo, šiba je morala biti duga dva lakta, pri dnudebela centimetar, pri vrhu pola. Drugo, na njoj nijesmio biti ni jedan zglob, kvrga, izraslina. Ništa, samoravna kora na kojoj se vide rupice iz kojih su rasle peteljke otpalog lišća, pa joj starost nije mogla biti dužaod dvije godine. Treće, mogu biti od drijena, rakite, jasena i brijesta, a od graba i hrasta ne smiju biti ni kad bi mogle poslužiti. U vojsci, kažu, svako zašto ima svojezato. Kvrgavost ne dolazi u obzir, jer bi kvrgave šiberanjavale vojniku dlanove, stražnjicu i tabane, a i šibanvojnik mora sjediti u sedlu, držati uzde u rukama i nogeturati u stremene. Dužina je važna jer od nje ovisi jačinaudarca, a ne smije se dopustiti da ljut časnik nekomtoljagom nasmrt isprebija vojnika pozivajući se na svoje pravo. Debljina je pak važna zato što postoji kazna kojase zove »polomiti na njemu šibe«. Kad debljina šibe ne bi bila standardizirana, časnik bi mogao tući vojnikanekom prutinom do besvijesti, a prut na njemu ne bi prelomio. I napokon, koliko god mislili da je ludo bratišibe kojima će šibati tebe i tvoje drugove, za branje šiba potreban je stručnjak, pa će se uvijek naći oni koji će seradi ovog ili onog posvetiti tom prezrenom ali unosnom poslu.

Na rakitinu panju Brajim je ubrao dva snopića, svaki po deset šiba, ostalo pruće nije udovoljavalo standardu.Povezane, u dvije ruke, pronio ih je od ulaznih vratahana do šedrvana i ušao u odjeljak gdje stanuje pukov-nik. Kad se od šedrvana vraćao i prolazio pored konakaiza čijih su prozora stajale oči što preziru njegov posao, bakreni je novčić bacao visoko u zrak i hvatao ga u šakekad bi sejz visine vraćao, pokazujući tako zašto bere



e. Što se čudite, glupani! Tko nije, zarađujući bakrenivčić od dvije lire, brao šibe kojima su kupci mlatiliega i njegove? Zijevate, mrštite se, mislite da seajim dao kupiti za Judine srebrnjake? Zar je mogućeu ovom bakrenom limu vidite srebro?

16

Sutradan se pred ručak iz pravca Kakme u oblakušine, iza petoro natovarenih kola pšeničnog brašna,avio uzročnik jučerašnje svađe među ženama, kanti-Appolonio Comor. Kad je istovario vreće, smjestio

u magazin, najeo se graha i suhih rebara, strusio uo politrenjak i nad morem pelina i kužnjaka ugledaosnicu gorućeg grma, upitao je suprugu kako stojeari s krčmom i sa susjedstvom. S krčmom da ne možeje, a sa susjedstvom zaoštreno.ispričala je Appoloniju kako se jučer Suzana svuklagola i pred očima sedmorice vojnika, koji su jedali kroz prozorčić, objahala vratilo tkalačkog stana,ga je prije deset dana iznijela na terasu, uzela prut iela šibati vratilo kao da šiba konja. Pri tom su joj se

e klatile, kako se već mogu klatiti takve sise, i bila jemamna kao vještica koja na metli žuri na sijelo sgom, i pri svem tom cirkusu vikala je da je vojniciu:Jaši, Suzana! Danas na vratilu, sutra ćeš na batinu.

Tek kad je Appolonio kroz pelin i kužnjak pošao dozane, da je upita kakve to ona trke priređuje vojsci,elo se kolik je i kakav je to čovjek. Bilje, koje ni u

boljoj zemlji, a pelinu i kužnjaku takva je zemljaevina, ne izraste drugim ljudima više od koljena,mu je doseglo više pasa.a Appolonija se nije znalo čiji je, osim da je nahočea je za dva reala mjesečno do desete godine bilaranila neka Kata iz Savra, a potom ga zadarskaina dala na nauk kod vojnih kantinera. Ali se skom dozom vjerojatnosti moglo tvrditi da je Appo-

lonio kopile neke sluškinje iz Kotara i nekog vojnika iz južne Italije, čijim lažima i dražima sirotica iz Kotaranije odoljela jedne tople večeri. Od majke mu je, vjerojatno, četvrtasta glava, tup pogled plavih očiju i debeovrat, a od oca nisko tijelo nabijeno snagom, dlakavo ivazda gladno dviju stvari: društvenog poštovanja i goru-

ćih grmova.Kao kantiner za žito i druge namirnice obrtao je velik

novac, imao mnogo dužnika, znanaca i ortaka ovisnih osebi, pa se osjećao važniji od pukovnika. A za umiriva-nje strasti imao je, kao što se znalo, ženu koju je pretvorio u krčmaricu, i mladu Suzanu Cicerone, kćer svog kolege Marca, koji nije gledao prijekim okom štoAppolonio, oženjen čovjek, liježe uz njegovu kćer, jer se nadao da će taj spretni čovjek usuglasiti svoje proh-tjeve, koji nisu mali, s društvenim normama, pa će ocasvoje konkubine, da mu ne bi pravio neprilike i u poslu ikod Suzane, gledati bolje nego da mu je zakoniti tast.

Ona gola jahala na vratilu? Ni govora, rekla je Su-zana. Zar su njoj potrebne vradžbine da privuče Appo-lonija? Nego je ovako bilo. Lucija je čitavo jutro melakuću, otpatke i prašinu skupljala je u škip. I kad je sve pomela, nosi i nosi smeće preko kužnjaka i pelina i bacaga na Suzaninu terasu. A sa smećem i sve buhe iz svojekuće, pa sad Suzanu svrbi i ovdje i ondje, tamo i ovamo.Je li pravedno da Lucija prenosi buhe iz svoje kuće utuđu? Nije. I onda je njoj Suzana skresala sve od oca došukundjeda, od majke do prabake, i neka ide zna sekud, i neka sa sobom tamo nosi svoje buhe!

Lucija je tada pala po podu i nagovarala vojnike daubiju Suzanu, da će im ona platiti.

Appolonio je kao ožežen skočio i, ne birajući put, preko polja pelina i kužnjaka otišao u svoju kuću.Jesi li opet podivljala? - reče on svojoj ženi. -Koga se sada spremaš da ubiješ? Ne ja - rekla je Lucija potpuno hladnokrvno. -

Nego su vojnici, kad su vidjeli da se nas dvije prepiremooko toga smeća i vratila, rekli meni, daj da je miizmlaUmo, koliko ćeš nam za to platiti? A ja sam njima



govorila, gledajte vi svoja posla, mi smo žene, pa se ikaramo i pomirimo. A ja ni za kakvo blago ovogaeta ne bih dirala inoču svoga muža, jer, kad je mojž sretan, meni je svejedno jesam li ga ja usrećila ili

ka druga žena.

17

(Iz dnevne zapovijedi Šesnaeste hrvatske konjičkekovnije.)Matija Grabovac iz Trilja, Josip Ozidžija iz Turjaka,

ro Šentija iz Brnaza, Mate Bukiša iz Cera, Jurišavac iz Cvrljeva, Ivan Pavasović iz Skradina i Brajimni Glamoč iz Glamoča, svi iz sastava Druge turmee satnije, kažnjavaju se svaki sa sto redi konjskešine i sa dvadeset lira globe, koja će im se oduzeti od će za mjesec svibanj. Kazna im se izriče jer su u

itom stanju dvjema ženama iz kantinerskog sastavae pukovnije davali ružne ponude. O tomu su istraguili zapovjednik pukovnije Carlo Dolci i satnik Prve

nije Luka Močivuna i došli do pouzdanih dokaza dadotični krivi, jer se ponude takve vrste ne dajuomu, a pogotovo ne ženama, koje su lakoumne pa biudu mogle i zloupotrijebiti.

Kao vojnicima, među kojima ima i uzornih, koji sead nisu ogriješili o vojničku disciplinu, daje im sevo da novčanu kaznu zamijene šibanjem: umjestodeset lira, dva polomljena pruta preko stražnjice. O

oru kazne imenovani će se izjasniti pred postrojenomovnijom kad se objelodani ova zapovijed.

Carlo Dolci, pukovnik

Maškovića han građen je na kosini, čija je visinskaika od kraja do kraja hana četiri metra, ispod tvr-e i varoši, da bi kroz oluke od jelovine u njegovaita, vodoskok i kupaonu dotjecala voda što je izvi-

u Pećini, ali su majstori kosinu u unutrašnjostidašnjih zidova nasuli, pa sve što stoji na dvqrjš|u

hana, kao sada pukovnija u stavu voljno, stoji na ravnu i popločenu zemljištu. Jednu trećinu prostora što su gaomeđili obrambeni zidovi, onu do obale jezera, odostalog dijela hana dijeli pregradni zid na čijoj su sredinivrata, pred vratima šedrvan, a nad šedrvanom paviljon pod piramidalnim krovom, sav, osim crijepa, od bijelog

tesanog kamena, sa troja vrata u obliku islamske luko-vice. Na šedrvanu je lula veličine grčkog diska iz kojevoda ne prska visoko, svega jedan pedalj, a onda seobara u okruglo korito od crna kamena.

Prevodilac za hrvatski jezik, neki raspop koji je malo-kad bio trijezan, pukovnik Dolci i pet vojnika iz preko-morskih zemalja, vjerojatno Grka, koji su činili njegovutjelesnu stražu, kao i uvijek kad se obavljaju smotre iizdaju zapovijedi, stajali su pred šedrvanom, ispod lukaokrenuta satnijama, pa je prostor oko kamenica naliko-vao na pozornicu, a paviljon nad njima na svečani baldahin, što zapovjedništvu i pripada.

Tko od kažnjenih mijenja lire za šibe? - pitao je pijani raspop.Ja moju ne prodajem ni za kakve pare - rekao jeOzidžija, a pukovnija je prasnula u smijeh. Prevodilac je preveo što ovaj reče, a pukovnik, uplašen da se kaznane pretvori u sprdnju, izbaci: »Pukovnija, mirno«, pakaddva satnika prihvatiše to kao »Satnija, mirno«,nastadetajac, te se otada čulo kako konji u konjušnicituku

kopitama o pod i valove.Brajim je iz prvog reda iskoračio dva koraka i, kako

je bio malorječiv, satniku je rekao samo: — Šibe. — Močivuna mu je pokazao na šedrvan, i on je krenuotamo paradnim korakom, a strojem dviju satnija proniose žamor čuđenja.

Dolci je jednom Grku iz tjelesne straže zapovjedio datrkne po šibe, pozvao je pukovnijskog ranarnika FeštaMattea da stručno obavi šibanje, a kad mu je Grk doniosnopić rakitinih šiba što ih je Brajim ubrao prije tridana, dvije je izvukao iz snopića nasumce, kako propis propisuje, i uručio ih Fešti, a sam se povukao do desnog



pa luka, da vojnicima u stroju ne priječi pogled nažnjavanje.Grci su pred šedrvan postavili klupicu, i Brajim je,asavši remen na hlačama, trbuhom dodirnuo njenodište, koljenima pločnik, a glava mu je došla naddu u koritu šedrvana, da pije ako mu se žeđa, i da ga

de ako se od udaraca onesvijesti. Fešta je stručnogolio dio tijela na kojemu će lomiti mladice. Donjielovi debelog mesa, na kojima se u sedlu sjedi, neju se udarati. Ne smije se ni po kičmi. Zato je ogolioispod trtice koji je dovoljno mesnat da primi udarce,

ovoljno tvrd da polomi šibe. A da udarci ne bi zalutaliovrijedili što se ne smije povrijediti, Grci su donijelije hasure, prebacili ih preko Brajima i zaštitili gornjuonju zabranjenu zonu. Između hasura bijelio se ko-d Brajimova tijela koji se trampi za dvadeset lira.g mu je svjedok da taj gubitak nije zaslužio!mao je sreću Brajim: prva je šiba pukla pri sedmomrcu, a druga se prelomila već pri prvom. Osim srećemalen broj udaraca, zaslužen je i ranarnik Fešta.gova su načela: ne tuci lagano štedeći šibu za mnogerce, to je mrcvarenje, nego tuci iz sve snage i nastoju polomiti pri prvih pet udaraca, možda već priom, a prijedeš li deset, nisi čovjek već strvoder. Ovagova načela stoje pukovniju nešto krvi i gnojniha, ali što da mu čovjek kaže, niti on vojnike nuka daeše niti je on izmislio kazne. Brajim je dobio mo-e i podljev krvi, ali mu Fešta nije rascijepio kožu, a ie nešto. Naučio je da gubi na veliko, a dobiva nao.

Brajime - rekao je Grabovac kad je pukovnik dao

oljno, a vojnici druge turme došli do šedrvana - kaderugi put novčano kazne, ja ću ti platiti gubitak.

Glamoč — reče Brajim i odmahnu rukom.to ti znaš - rekao je Luka Močivuna, koji jeaišao kad je Grabovac Brajimu prigovorio zbogkrtoti. - Sto znaš koje on račune računa i što se krijezajegova Glamoča! Jednom će nam sigurno i toeći...

Ali, sunce vam žarko, svi ste vi krivi za ove šibe!a

ženama se petljate! Ja ću vama pokazati što su žene. Unedjelju ćete sa mnom u Zadar.

Tako! Dok pukovnikovu kaznu od sto redi konjske prašine još nisu ni izvršili, od svog satnika su dobilinagradno putovanje u glavni grad pokrajine, gdje će,vidi čuda, upoznati žene. I još neki kažu da je sumorno

biti konjanik u hrvatskim pukovnijama!

18

Kaznu »sto redi konjske prašine« Grabovac i njegovodruštvo počeli su odsluživati istog otpodneva. Oboru-žani češagijom u lijevoj ruci i četkom u desnoj, prilazilisu konjima koji su u dva reda bili vezani za jasle, a jedanod drugog ograđeni prečkom što se njihala obješena nadva lanca. Četkom su prelazili preko konjskih sapi, preko prsa i nogu, plećaka i vrata, i napokon se podvla-čili pod konje da im očetkaju trbuhe i stidne dijelove,

među zadnjim nogama. Četka je išla ukrug, uz dlaku iniz nju, na istom komadu kože, da pokupi što više prašine. Nakon desetak takvih kruženja prešli bi četkom preko zubala češagije, da skinu prašinu koja se uhvatilaza čekinje na četki i da je sačuvaju u žlijebu što se pružaispod zubaca. Trebali su paziti, dok četkaju i dok severu, da im češagija u lijevoj ruci stoji vodoravno i takona sebi sačuva dragocjeni prah. A kad im se učini da sunakupili dovoljno, napuštaju konje i izlaze na stazu kojakonjušnicu dijeli nadvoje.

Objesili bi četku o klin, a uzeli drveni batić, klekli nastazu, nadnijeli češagiju nad dasku po kojoj slažu re-

dove prašine i odozgo je batom udarili nekoliko puta.Ako je u češagiji bilo dosta prašine, duguljasta hrpica bit će visoka dva centimetra, standardno, a ako je prašine bilo malo, hrpica će biti manja od propisanog inad njim će trebati još jednom istresati češagiju, jer mjerilac, dežurni alfijer u konjušnici, ne priznaje redovekad ne ispune zijev rašlje kojom se mjeri podnožje,visina i strane hrpice.



Četkali su i četkali, ruka u ramenu da im otpadne,kali su i snažno i vješto, ali ni takvim radom prijeet dana kaznu neće odslužiti. A za prevaru nemaina. Zamjena konjske prašine bilo čime odmah sepozna. Konjska je prašina u Vrani žućkasta kaonska zemlja, pod prstima je sipka kao najfinije

šno, lijepi se jer je vlažna od soli, ali nikad toliko dane bi rasula kad u nju čarneš. U njoj nema kamenčićai bride pod jagodicama, ona miriše na konjski znoj, a

d je na dlanu gledaš pri sunčevoj svjetlosti i još navećalo, kako to pukovnik čini, u njoj je na tisućeih dlaka, od stelje na sedlu, od potpregala, kolana inika, dlaka svih boja kojima je bojena konjskaema. U konjskoj prašini vidiš crvenu konjičku do-

mu, u njoj je lanena sotana boje cimeta, hlače odle rase i haša od vune i kostreti. Dakle, nema načinase konjska prašina zamijeni ikojom drugom. Da gaa, ne bi ni postojala kazna »sto redi konjske prašine«.Peti dan četkanja, dok su sva četvorica od kuhinjeko dvorišta išla prema štali na daljnje izdržavanjene, Brajim ih je pokretima nagovorio da svrate u

nak, nešto će im pokazati. Popeli su se za njim ukrovlje i Brajim je ispod svoga jastuka izvukao kesubijela platna do polovice ispunjenu konjskom praši-

m.vaki po pet lira i nosite je - rekao je.

Otkuda ti? - pitao je Grabovac.Glamoč - rekao je Brajim.e li to prašina što smo je za ovo pet dana iščetkali?ko ti je dade? Dežurni? - navalio je Ozidžija.ustite čovjeka, ne trguje samo on prašinom -

ekao je Šentija.to da s tobom činim, Brajime? Kupit ćemo tirašinu - rekao je Grabovac - ali nam reci zašto sveoadiš?

Glamoč - rekao je Brajim.ebo te Glamoč! Daj ovamo tu prašinu - rekao je

Ozidžija.

Brajim je ispružio dlan i, kad su mu sva četvorica na•nj bacili novčić od pet lira, pruži Grabovcu kesu sa prašinom, ali je Matija ne htjede primiti.

- Tek ako pristaneš da se počupamo. Ako ne prista-neš, neka vrag nosi tebe, tu prašinu i te lire.

Brajim, koji je za cijelo vrijeme trgovine s prašinom

stajao glupo nasmiješen, ne dopuštajući da ga isprovoci-raju, na Grabovčevu ucjenu da pristane na »čupanje« pa da će mu tek onda uzeti prašinu iz ruku i u trgovini seizjednačiti s njim, lopovom i nedrugom, najednom seuozbiljio, a lice mu postade tužno i zamišljeno. To ne potraj a duže nego što bi udario dva puta dlanom o dlan,i Brajim opet navuče na se masku idiota koji ne zna što je lijepo a što ružno, što valja a što ne valja, i komu jesvejedno što o njemu drugi misle.

Aha - reče i potvrdi da pristaje kimanjem glave.Sad odmah u konjušnici - reče Matija.Smiri se - reče Šentija - vidiš da je glup ko tava.Što glup! - bjesnio je Grabovac. - Prije nekoliko sedana ponudio da za novac umlati Suzanu. Ne pričajtemida nije! Sutra, kad odemo u borbu, izdat će nas za petlira, za istu cijenu za koju nam sada prodaje prašinu.Svaki od njih šestorice prostro je po podu konaka

crvenu maramu, koju u miru vežu oko vrata a u borbioko glave ispod kalpaka, da im znoj sa čela ne zalije oči.Matija je uzeo lončić kojim će dijeliti prašinu. Kad jevidio Brajima da stoji po strani, pozvao ga je da i onsvoju maramu raširi, ali Brajim ne htjede, okrenu se prozoru i ostade tako zagledan u livade podno hana, sve

dok oni nisu obavili diobu, nabili marame u džepove i pošli u konjusnicu.Ozidžija je ostao na vratima do kapije hana. Pavaso-

vić je stao na drugom kraju staze koja dijeli konjusnicunadvoje da promatra prilaz od šedrvana. Bukiša, Leovaci Šentija imali su suditi, a Grabovac i Brajim stali su usredinu, medu suce. Na Šentijin znak da ide čelo čelu aglava glavi, borci su se sagnuli, a na znak da zabace sglave kalpak i jedan drugoga uhvate objeručke za per- ___čin, učiniše kako im je zapovjeđeno.



Sad - tresnuo je Šentija, i borci se sudariše glavomo glavu, čelom o čelo, kao ovnovi, potežući jedandrugomu perčin. Trebali su se potezati dok jednomunedojadi i ne kaže dosta, a drugi, kao pobjednik,ne

pristane, kad će suci proglasiti pobjednika i razni jetiglastko je koga »počupao«. Ali, ovdje borba nijedugo

trajala. Borci se rastaviše i ispraviše.Što ti ne potežeš? - pitao je Matija.Glamoč - odgovorio je Brajim, blaženo glupav.Ovoga ne možeš ni počupati. Kako da ga tučeš?Što da ga tučemo? - reče Šentija.Izdat će nas - vikne Grabovac, uze četku i priđekonju.Toga popodneva i sutradan, kad će načetkati sto redi,

dok su vadili prašinu iz marame i kroz prste je posipali po četki, a četku strugali po češagiji, neprekidno sumislili je li moguće da će ih taj pohlepni čovjek, koji uopćoj tuposti pokazuje čudne proplamsaje pameti, uteškom trenutku ostaviti na cjedilu, ili još gore, izdati.Mislili su na to i nekoliko narednih dana nakon izdržanekazne, ali kad ih je tek treće nedjelje poslije obećanjaMočivuna doista poveo u Zadar, kad su pred njih iskrslinovi ljudi kao nove nepoznanice, na Brajima su pomalozaboravili.

19

Obećanje da će ih voditi ženama Močivuna je održao,ali sa sobom nije poveo sve koji su se odlasku nadali.Pavasoviću posjet Zadru ničemu ne bi služio, on dobrozna što su žene, zbog toga znanja i jaše državnog konja.Brajim ne dolazi u obzir, jer taj nikomu ništa ne plaća ine kupuje nego prodaje usluge, a kod žena treba iodraditi i obavljeno platiti. Mati Bukiši je rekao da je

još stidan, pa će ga voditi kad odraste i oslobodi se, aLeovcu da lijepo pjeva o ljubavi, pa neka i dalje tako

pjeva. Kad bi ga u Zadar odveo i on tamo vidio hrpu

kupaca, nikad više ne bi zapjevao »Džaba, mala, golo-

nogahodaškadanemaškomuda se

prodaš«. Itako sus njim

pošliGrabovac,ŠentijaiOzidžija.

UZadar su došlikad jenaSvetojAnastazijizvonilo

podne,a na

gradsk a vrataistrčalodijete

plačući, prešlo

preko pokretnogmosta i

potrčalo moruukanalu.



Grabovac se nagnu s konja, uhvati dijete za košulju ine dade mu da se strmoglavi. Uto dotrča razjarenažena, uze dijete iz Grabovčeva sedla i nastavi ga tućitamo gdje ga je tukla prije nego što se otelo, a oni

jašući prođu kroz gradska vrata i iza pedesetak metaraskrenu ulijevo i uđu na kapiju, sličnu onoj naMaškovića hanu, u dvorište Velike kasarne. Tu su imrekli gdje će vezati konje, pa ih dežurni odvede na drugikat južnog krila goleme kuće i uvede u jednu sobu, dadeim ključ i ode, uz obećanje da će posteljinu dobiti kaddođe magaziner, ako dođe, a ako ne dođe, jer svakogotpodneva ne dolazi, neka se ispruže po daskama koje

su poslagane uza zid, jednu bi noć izdržali i načavlima. Oni su se složili da mogu jednu noć noćiti natvrdu ležaju, preporučili se za pokrivače i ostali sami s

pitanjem koje sebi postavljaju svi avanturisti kad dođuu grad svojih težnji - što sad, i kamo sad?

Nema da misle, tu je Močivuna. On vodi, on uči i on plaća, sve osim žena. E, to ćete, majčini sinovi, od svoje plaće otcijepiti. Osim svoga, ničije kurvanje Močivunane plaća. I svoga mu je dosta.

Bilo je vrijeme ručka i u Bablju ih, kad su sišli na Trgsvetog Ivana, na koji gleda prozor njihove sobe, i zašli uKovačku ulicu, dočeka miješani miris pečene ovčetine ikuhanih daganja. U Kovačkoj je ulici na dvije kovačnicedolazila po jedna krčma, pa se nije mogla zvati drukčijenego što se zove. Kupili su pet litara vina, posudili

pletenku koju krmčar dade na Močivunin brk, janjetinusu odsjekli od zadnjeg dijela, vruću, i platili odoka, štokošta da košta! Kad je vidio da troši više nego što treba,i da plaća lake ruke, krčmar je Močivuni rekao, jest,satnice, da tvojih petnaest reala prema vojnička četiriznači bogatstvo. Da možeš trošiti kako hoćeš, ali i na.

I



budućnost, kad budeš živio od ušteđevine, morao bi misliti.Ja sam vojnik - rekao je Močivuna.Što ako si vojnik - reče krčmar.Vojnik nema budućnosti - reče Močivuna.

Nasred sobe su improvizirali nekakav stol, sjedili suna pričnama, meso jeli rukama, čaša ni prikladna lonca nije bilo, pa su pili iz pletenke. Janjetina je bila slana i prepečena, tražila je da

je češće zalijevaju. Močivuna, koji je častio, poticao je zalijevanje, i pletenka se nije smirivala na stolu. Njen je grlić, kao pčelinžalac na cvijet, svaki čas turao svoje stakleno rilce u vojnička usta.

S početka je Močivuna iskazivao srdačnost nutkanjem, jedi, ne žali, prihvati se ovoga, drži ono, a kad su sve pojeli, uz piće koje je potrajalo duže od jela, otpočeo je govor komu si znao što znači, ali nisi znao na što i na koga se odnosi. Kao, sve bi njih trebalo ovako, pokazujući rukama kako pralja zavrćanjem cijede komade platna. Znalo se, to se odnosi na zavrtanje vratova, ali čijih, Močivuna senije izjašnjavao. Čini se da vino nije bilo dovoljno moćno da razvrne sva vrata i brave u podrumima njegova duha. Ili bi govorio: »Štovi znate o meni, ništa, ama baš ništa ne znate, ni tko sam ni otkuda sam, što sam mogao postići, a što nisam postigao.« Koliko god da jegovorio, ništa nije kazao jer je pitanje slijedilo pitanje, tajna tajnu, a nepoznanica nepoznanicu. U tom hodu u obrnutom pravcu odsvojih namjera, kad se htio predstaviti svojim vojnicima, a postao im još neshvatljiviji, kad im se htio približiti, a sve se višeudaljavao od njih, i kad je uspio samo u jednomu, da bude voljen jer ljubav i ne počiva na razumu, uspio je izgovoriti samo jednusuvislu rečenicu. Neka im bude, rekao je, doživjet će i oni svoju ponoć: od koristi čovjeku dolaze sye štete.

Eto to - da od koristi štete dolaze - dalo se zapamtiti.Od onih kojima bi trebalo vrat zavrnuti prešao je na svoja tri vojnika, u kojima na tom stupnju pijanstva jamačno nije gledao samo

Šentiju, Ozjdžiju i Grabovca,



i počeo im dokazivati da ih voli, opetovanim izjavama i tvrdnjama da čovjek može prodati kuću i zemlju, i drage predmete, ali prijatelja, jok, jer bi prodao sebe sama, a sebe se prodavati ne smije. Da i tvorno pokaže ljubav, ustao je, pošao od jednog do drugoga, hvataoih za ramena, drmao njima, ljubio ih u čelo, i kad ih je tako nekoliko puta obredao, sjeo je na jelove daske i propla-kao, u početkusitno, kao da se smije, a onda sve dublje i sve glasnije. Pružio se po daskama i ridao, jaukao kao narikača, tresao se i udarao, a onda

ponovo jecao sitno i uporno, s potokom suza u očima.I trajalo je to plakanje neizmjerno dugo, kao da ga tko tuče i davi, i bilo je straha u njih trojice koliko hoćeš, i čekali su kad će to

prestati. Što vino učini od tog dobrog čovjeka! Koje su to nevolje iz njega provalile? Zar da je od koristi imao samo štetu i da ječovjek bez budućnosti!

Močivunin plač je najednom prestao i pretvorio se u duboko i glasno disanje, po čemu su zaključili da je zaspao.

Dan se pretapao u večer. Sunce je nestalo u moru iza Ugljana, a isparenja nad vodenim obzorjem pocrvenjela su kao obojena krzna iodbljesak svoje crveni prosula preko ugljanskih brda na mirnu vodu u kanalu, pa je crvenilom planula i zemlja i nebo stvarajući

poznatu zadarsku večer kad ni otoci, ni lađe, ni kuće, ni ljudi ne izgube svoje obrise ni svoje lice, ali se svi preliju svojom dozom rumenii ne razlikuju se samo po obličju već i prema količini primljenog i zadržanog rumenila od potonulog sunca. Kroz stakla njihova

prozora u sobe se ulilo toliko ruja da su se i jelove daske pozlatile, a njihova se tuga razvedrila.Ispod samog prozora, usporedo sa zidom Velike kasarne, išao je put od kamenih vrata na koja su ušli u grad prema bastionu što je

branio ulaz brodovlju u Fošu. Ispred njega je na plićaku bilo kamenja na kojemu je obilno rasla runjava dagnja zvana baba. Žene izkuća u blizini bastiona lomile su te jestive školjke, nosile ih na tržnicu i prehranjivale njima obitelj kad se nije imalo što



ugo skuhati. A kako je baš u toj četvrti bilo više danad se nema nego kad se ima, iz tih je kuća i ljeti i zimiudaralo na more i školjke, a četvrt je po babi nazvanablje, što je bilo isto kao puka sirotinja i sve zlo i sveede koje prate siromaštvo.Na Trgu svetog Ivana, sučelice njihovu prozoru, nani-

o se nekoliko krčama, četiri, ako ih sve vide. Nama, po običaju, nema natpisa, samo znaci, iza do-tka udjenuta maslinova grana, pletenka ili vrč kojie o nadvratku i posjetilac ih može glavom dotaknuti.d rijetki gosti dolaze, šuljaju se u strahu da će ispredh pobjeći bačve, a kad napuštaju pivnicu, otežali zau-dvije, nestaju tiho, da im za popijeno ne bi tkogodgovorio.Kad se večernja rumen, čudnovato brzo, zgusla uak, a u Bablju planuli prozori, krmeljivi kao očipanaca, u krčmama su se upalile svijeće, one saenjom i uljem maslinovim u zemljanoj posudici. Ponu takvu uljanicu dvojica krčmara izniješe na vrata iesiše o isti klin gdje su im i znaci visili, na jednojmi tikva, na drugoj pletenka. Čim se obješene svijećeriše a svjetlost na trgu ustali, u njenim se poljimaaviše tri žene, koje nisu došle i otišle, već su nepre-nce ulazile i izlazile, prolazile i opet se vraćale, pa seže slobodno reći da se nisu micale ispred »Tikve« ietenke«.

Na trećem katu kuće pred kojom su žene šetkale otkriprostrana soba, puna svjetla, sa širokom posteljom naoj je bio zelen pokrivač i sa dva velika prozora kroze se unutrašnjost pri takvom osvjetljenju dobro vi-a. U nju je utrčalo dvoje djece. Provlačili su se ispod

telje, penjali se na nju i prevrtali preko glave, ili suno sjedili na sagu igrajući se neke igre kockicama.One tri žene na svojim kruženjima niti su koračalem pravcem niti su se pri susretima zadržavale jedna sgom. Koliko se s prozora kasarne moglo vidjeti,na je bila krupna i u prsima i ispod struka, imala jenu žutu kosu sa tri mašne. Druga je bila vitka u pasu iko jakih bokova da su bili, u nerazmjeru s eorniim .

dijelom tijela. Treća bijaše sitna, pokretljiva i nezrela,ali hroma. Krupna se držala vrata krčme, a kad bi i otišlado Kovačke ulice, nakratko se tamo zadržavala. Onaloše građena, odlazila je dolje, prema moru i bastionu, izadržavala se nešto duže, ali se redovito vraćala i ondakad se vraćala sama. Hroma je kratko vrijeme izdržala

pred svojom sjenom pri svjetlosti svjetiljaka, prešla jehramljući Trg svetog Ivana i krenula na sjever, premaKoloni u središtu grada.

Hroma je prva dovela muškarca. Išao je nekolikokoraka iza nje. Prošli su pored one krupne kao poredkamenog križa i ušli u kuću na neosvijetljena vrata pokraj ulaza u »Tikvu«. Na stubištu je netko neštoviknuo, netko je strčao i ustrčao. Djeca na te pozive iodzive, na škripu vrata i stepenica pokupiše svojeigračke sa zelenog pokrivača na postelji i nestadoše navrata koje prozori nisu otkrivali. Kako djeca istrčaše,voštanice prigušiše sjaj, kao da ih je netko pokrio aba-žurima, i osvjetljenje u sobi poprimi boju ustajala mesa, pokućstvo izgubi obrise, i više se nije vidjelo gdje jeormar, gdje stol, gdje postelja, niti se razaznavalo tko jemuško, tko žensko, kad je hroma sa svojim muškarcemušla u sobu i počela se svlačiti.

Osvjetljenje je nalikovalo na gnjilo meso i vodu potoka poslije kiše, a ono miješanje udova na šakudrvaca bačenih u zamućen vir. Vrte se i prevrću, tonu iisplutavaju. Ali, ni plutanje ni vrtnja nisu dugo potrajali.Kao da je dotok vode presahnuo, noge i ruke mirovalesu na pokrivaču kao drvca na suhom dnu. Netko jeskinuo sa svijeća sjenilo, pa drvca od ruku i nogu, kao daih pometoše, siđoše s postelje i potražiše svoja stara

mjesta u nogavicama, rukavima, ovratnicima, haljinamai dolamama. Čim se dovedoše u red kakav pristojisvjetlu, iziđoše iz sobe, obrnutim redom, sada muškarac prvi, mnogo prije nego što će izići hroma, jer im ni putovi neće biti isti. Ona će ponovo prema Koloni, onkroz Kovačku ulicu, u neku krčmu. Kako oni odoše, jošdok su se razdvajali na Trgu svetog Ivana, ono se dvoje„diece Donoy.Q vratiaa svoje igralište« Gledaji su ugažen



j zeleni pokrivač. Bez skanjivanja, već odavno ui-ni, jedno s jedne, drugo s druge strane, uhvatiše ga zaeve i zategnuše. Tako, kao po dogovoru, u jedan hipčiše na obnovljeno zelenilo svoga igrališta.

Ni u poslu pred »Tikvom« i »Pletenkom« nemavde. Hroma je dovela još dva muškarca dok je ona

građena iz Kovačke ulice izvukla jednog. Krupna jeala bez ponude. Taj se omjer ponavljao u zakonitimmacima, hroma tri, loše građena jednog, a krupnadnog.

Negdje oko desete ure, za Bablje u kasne sate, i njojpribližio jedan u čizmama, jamačno vojnik. Stao jed nju i, ne govoreći ništa, mjerkao joj visinu i širinu.man da će joj pristupiti kad se gore u sobi upališea svjetla. Iziđe najprije muškarac, za njim hroma, a

ca utrčaše u sobu. Mušterija napusti krupnu i priđemoj. Nešto joj je predlagao, da ne ide do Kolone, dadmah s njim vrati u sobu. Ona se branila, pokazivalakrupnu, govorila mu nešto otresito i niječno. Muška-je ostao uporan, hroma i hroma, a kako ona nijela, on krenu prema Kovačkoj ulici. Kad je vidjela

govu upornost, hroma zatraži dopuštenje od krupne.a joj kimanjem glave odobri. Hroma pozva natragrnog muškarca i ode s njim uz drvene stube.

Krupna i dalje ostade bez mušterija. Kretala se sveaganije, na sve kraćim stazama, sve je više stajalalonjena na zid i lako je pogoditi što je mislila. Što iljudi koji gube, pa su nezadovoljni postojećim sta-m - da bi se situacija najednom morala promijeniti uovu korist. Beznadni ne oskudijevaju u jednome - ui.

Močivuna je tvrdo spavao, i tko od njega pomoć čeka,as je neće dočekati. A i što će im njegova pomoć!balo je otvoriti vrata, sići niza stube, otići do Kolonevesti hromu, zaci u Kovačku ulicu i naći onu loše

đenu, a krupna ionako svu večer stoji besposlena!ba gurnuti ruku u džep, izvaditi deset lira, uručitii i krenuti, rastjerati djecu, okupati se u mutnojtlosti i doživjeti već jednom to čudo. Ali, nešto ih je

priječilo da učine i jednu od tih radnji, od kojih ni jednanije tražila ni pameti, ni smjelosti, ni velikog troška. Nesposobni nisu, kukavice ponajmanje, škrci nipošto.Što onda? Nad njima je bio zajednički odgoj koji nisuhtjeli ili nisu znali jedan pred drugim pogaziti, i zato suga počeli ismijavati, nalazeći u toj igri i utočište i oprav-

danje za svoju suzdržanost. Bili su djeca i nisu se lakoodricali svoje nevinosti, premda im je bila dozlabogateška. I što to ima uzvišeno u užitku i neumjerenosti daim se ne bismo mogli narugati!

Trubim iz svega glasa, jer želim da se spasite -vikao je Ozidžija glumeći pukovnijskog kapelanakad počinje prodiku, i Starostu iz knjiga za podukumladežikoje su koncipirane tako da Mladić pita aStarostaodgovara. - Bježite od one koja ima zavodljiv pogled, adjela su joj zla. Ja bih pobjegao, dide - govorio je skrušeni Šentijau ulozi Mladića - ali ne znam kamo da bježim. Kud god od njih pobjegnem, tamo ih nađem dva puta više. Nego,ti mene, dide, nauči da ja s njima govorim, da se snjimadružim, ali da se uzdržim od grijeha. A, to bi ti htio! Da pričaš! Mogu li slama i vatra zajedno? Ne mogu. Ne mogu ni užežen ti, užežena

ona. Zato, sinko, bježi od svake i nemaj s njom nitankedlake! Kako da od njih bježim, dide, kad mi noge same zanjima trče? I opanke svoje trebaš naučiti da je žena zla kuća, pa će te od žena odnositi , a ne ženamadonositi.Opanke! Nauči nas, dide, što nas to ženama privlači?U tom privlačenju djeluju dvije sile, jedna izlazi iz

muškog, druga iz ženskog. Sa ženske strane silavučekonopom u kojemu je više žica: to je dobrahrana iužežena krv, to je želja da bude mažena i voljena, to jekićenje i potreba da bude zapažena, to jenuđenje,

.jofuustanie i očijukanje, to ie raskalašenost. A s mušice



ane uže kojim nas Sotona tegli u grijeh ispletena jemo od dvije žice: od požude i prigode.Što da radim, dide, kad tako jake sile mnomeupravljaju?

Bježi od prigode kroz vatru i vodu, kroz krš i šumu,spasit ćeš se.

Onaj pas, sur, prljav, visok i mršav, što se doklatio izvačke ulice i s početka njuškao po neosvijetljenomelu Ivanova trga, a potom se, ne prestajući kružiti, sveelije približavao krupnoj ženi, pojeo je njihovu lju-nu prigodu pa više nisu bili ni u kakvom iskušenju.remda joj se približavao, sam joj ne priđe dok ga

e pozvala. Sjeo joj je uz noge, digao glavu, gledao ječi. Pošla je ona i pošao je on. Do vrata »Tikve«. Onstao vani, ona je ušla unutra i donijela komad kruha.bila ga je dok nije došla na mjesto gdje se već sat

mena ustalila čekajući mušteriju. Pružila mu je kruh ijoj je jeo iz ruke.Kad je pas pojeo, počeo se umiljavati oko suknjeje prijateljice. Njoj je ta zahvalnost neko vrijemeila. Ali, sjetivši se da i inače nije više privlačna, o

mu govori praznina ove večeri, a s tim šugavcem uzabit će još manje, počela ga je tjerati od sebe, riječimagom. Pas je nije slušao, kuda ona, tuda i on, a kad ga

gom ćušne, on se još više uz nju pripije, jer jekanje lako, kao u igri. Postajala je nemirna: kako ćeotresti toga psa, udariti ga nema srca, a on bezraca neće otići. Kako da ga tuče kad ga razumije:što je ona večeras čekala na trgu, i on je po ulicamao tražio, a kad je konačno našao, kako da to ostavi!je pas i ne može znati da se prijateljstvo, samilost iročinstva i rijetko javljaju i kratko traju.

Naišla je hroma s još jednim muškarcem, tko znam po redu, pa pita krupnu što paščinu drži uza se,će joj prići suknji dok taj gad oko nje smrdi! Krupna

pred njom želi otjerati, gurka ga, govori mu neka ide,as postaje još umiljatiji. Onda hroma reče svomšteriji dapričeJsa, Omodeza viataikvacUjnandalo.

I priđe psu i opali ga drvetom po nazubljenoj kičmi. Pasciknu, zatetura zadnjim nogama, ponovo se osovi i,šepesajući više nego hroma, odjauka Kovačkom ulicom.

Slušajte, dico moja! - reče Ozidžija opet u ulozi propovjednika. - Ispričat ću vam strašnu prilikukoja govori o kazni što će snaći takve žene.Slušamo te, dide - kaže Šentija. Jedna pokvarenica živjela u Bablju, a prodavala seizmeđu »Tikve« i »Pletenke«. Onda se razboli, ležena samrtnu postelju i umrije u groznim mukama. Dok jeona bila na odru pod bijelim pokrovom, pred njenomkućom pokolju se dva psa, jedan bijeli, drugi crni,

kojihu Bablju ima više nego nezakonite djece. Kad njihovuciku čuše ostali psi, dotrčaše sa svih strana i učas ih pred pokvareničinom kućom bijaše čitav čopor, režali,lajali,klali se. I svi nagrnuše na pokojnicu. Kidali su snje pokrivače i odjeću, iskidali platno na komadiće, anjuostavili golu golcatu. Ljudi su ih jedva otjeraliostima.

Tijelo ženino sahraniše onako golo. Ali, što psiučiniše snjenim pokrivačima i haljinama, to učiniše i od njezina groba. Vjetar ju je šibao, sunce peklo, spiralekiše.Sramota za života, stid poslije smrti. A, dide, zašto bi onu krupnu, što je svu noć čekala inije dočekala, i što je psa hranila, psi rastrgali? - pitaŠentija.Ti me se, mali, čuvaj! Uvijek postavljaš nezgodna pitanja - kazao je Ozidžija, i nije dospio ništa višereći.

Vrata su se otvorila i uz dežurnog kasarne, koji jenosio fenjer, ušao je Pavasović. Idemo, vikao je,odmah idemo. Čekaj, čovječe, što si navalio! Okočetiri sata poslije podne stigla je vijest da je u LišaneOstrovičke upao četovođa Ramo Nadžaković.Pukovnik je obje satnije izveo u potjeru, a njega je poslao da javi Moči-vuni neka se iz stopa vraća u han,a iz hana krene za njima. Uzalud su budili Močivunu.Da, progledao bi, čisto kao usred podneva, govorili sumu što se dogodilo i što pukovnik traži, ali njemunije do mozga dopirao



akav smisao, ni gdje je, ni što mu govore. Mogli su gaati otvorenih očiju, ali ga probuditi nisu mogli, pa sudogovorili da i sami prilegnu. A kad su prilegli,oravili su i čete i četovode, pukovniju i pukovnika.e sunčane zrake u krošnjama kestenja na Ivanovu

u probudile su Močivunu, on njih, i za pola sata, u

enim dolamama, na bijesnim pastusima, vijali suma Babindubu kao crveni đavoli.

20

Taj Ramo Nadžaković po ocu je iz Mostina, gdje suovi Nadžakovići prije bečkog rata imali plodan pos-Sam je, bez oca koji je poginuo i bez obitelji koja seurila, nakon pada Knina preko Grahova došao uno sa stotinama beskućnika. Kao zaslužnu vojniku,u i čovjeku od koga se mnogo očekuje, Livnjaci su

u obliku milodara dodijelili drvenjaru u Suhačama ioliko rali oranice pored Bistrice, čitav posjed nekoge Rakitovića koji je umro ne ostavivši potomka, dau skući, oženi i da bude pri ruci kad i u ovimevima dođe do gustog. On se useli u kuću, počne iti nešto, ali kako o poljodjelstvu nije znao ništa, ništo treba sijati, ni što se sadi a što sije, ni kako valjajiti, kako žeti i mlatiti, nije pošteno uradio ništa, pa

obrati jednom susjedu da ga nauči kad se što radi io se radi. Susjed je pokušao da ga nauči držati plug itiku, ali nije išlo, ili je lomio alat ili ga nije znaotrijebiti, pa je učinak bio nikakav, a Ramo svenadniji. I susjed mu reče:

Ništa, Ramo, od tvog gospodarstva! Seljak se rađarazdi a raste na njivi, gleda otkuda dolaze oblaci iuda pusu vjetrovi, promatra kako zrnje pada u zem-kako raste i zori, dok sve to, i zemlja, i vrijeme, ike, i plodovi ne sraste s njim. I kad doraste zaiku, on više i ne misli što kada i kako da radi, on radije nečemu vrijeme ne misleći da radi, kao što travaoljeće niče, kao što pšenica u kolovozu zori. Nego ti,

moj Ramo, pripaši jatagan i zabaci pušku na rame i ispnise na ledine ispod Bašajkovca, neka te Livnjaci dobrovide, pa zatresi jataganom i dimni puškom i reci lijepoda te razumiju: »Hoću kruha bez motike, hoću meso bezčobanske torbe.« Imat ćeš što tražiš, a ako ti se joštkogod pridruži, imat ćeš i više nego što ti treba. Boljeg

pluga od jatagana nema, ni bolje žetelice od puške. Aako te neki nisu razumjeli, ti ih lijepo poduči. Jatagan jei dobar učitelj.

Imućniji Livnjaci i svako od dobro stojećih seoskihdomaćinstava odlučiše na jednom skupu, gdje se ra-spravljalo kako pomoći bjeguncima s onu stranu Di-nare, da im se, uz dodjelu zemljišta i službi u gradu,dade i jednokratna pomoć u žitu i živini. Da darivanjedobije blagoslov Božji, odrediše da se pomoć dodijelidan uoči noći Kadra, kad je u ruke Poslanikove sišlaobjava s neba i kad su pravovjerni sklopili savez sBogom i prihvatili sudbinu koju im on određuje.

Zborno mjesto i za one koji pomoć ištu i za one kojiimaju što dati, određena su Hasina vrela ispod grada,gdje ima dobre vode i gdje su šumarci vrba izrasli poledini s mekom barskom travom.

Dok su jedni pisari popisivali darove i darodavce, adrugi bilježili potrebe bjegunaca, da dan darivanja uočinoći Kadra ne bi bio tužna i posna svetkovina prošnje imilodara, zaklaše nekoliko ovnova i pristaviše ih navatru u pet kotluša. Kad je bilo ručku i kotluše se poredale pokraj trećeg Hasina vrela, kuhari stali iznadnjih s velikim zaimačama u rukama, a redovi se ubogaraučas nanizaše, Ramo se pope na jedan panj kod središ-njeg kazana, stavi desnicu na jatagan a ljevicu na kuburu, odmjeri kuhare i ubogare mrkim pogledom i reče,najprije kuharima:

- Da ne date komu ja kažem da ne date! - A ondaubogarima: — Komu kažem da iziđe iz reda i da stanekod drugog Hasina vrela, da iziđe i da stane. - Onda jedijeljenje jela otpočelo, a on je birao: - Iziđi ti! E, i titamo u zelenom guberu!



Kad je izdvojio njih desetak, vidjelo se da iz redovaoni mladiće od sedamnaest do dvadeset godina.

Kazani su bili ispražnjeni, redovi se izredali, ljudijedali ispod vrba i srču i žvaču, čuje se samo mljaska- a njih trideset izdvojenih, naježeni i gladni, stojedrugog Hasina vrela i čekaju Ramu. On im priđe,

e se nad vrelo, zagrabi šakama vodu i srknu nekolikoljaja, a posljednji ispljunu preko johina grma i, dok se cijedila voda s brka, pogleda ih s visoka i reče:Mater vam jebem!

Onda je polagano izvadio rubac iz rukava, otresao gaime obrisao brk. Opet ga je previo načetvoro i

nuo u rukav. Neki od momaka, koji su imali nož, nisuza nj uhvatili, ali su ruku primakli bliže dršku i čekaliće ova budala uraditi nakon ljute psovke.tidite se! - reče Nadžaković i opet ušutje.

Zašto? - upita njih nekolicina odjednom.Ne sramite se ni pitati zašto - reče, ishraknu se iz

ubine grla i pijunu u drugo Hasino vrelo.spljuvak učnu u vodu, a momci pogledaše da nije sspljuvkomdletio i smisao onoga zbog čega im ovaj ludonjaskratiučak.tali ste u red sa starcima, ženama i djecom da sjima podijelite ovo jadne milostinje. Umjesto daeogledate od pete do glave, da vidite kako vas je

Bogtvorio zdrave i jake, pa da skočite i potražite hranuaebe i za te jadne ljude. - I još se jednom ishraknu iošednom pijunu.

Momci su gledali kako je pljuvačka u Hasinu vreluravila klobuk. Voda teče, a klobuk po njoj pliva.

mo njih petorica odbi da mu se pridruži. Jedini su onia dana ostali bez ručka, jer je Ramo za svoju četu,

pozajmicu do prvog pohoda, zaklao tri ovna ienuo ih na ražnju. Jeli su pečenu ovnovinu, pili vodurugog Hasina vrela, jer je baš u to vrelo Ramonuo kad im je pokazao pravi put, pa je noć objave i

binskog saveza s Bogom za njih bila noć otvorenihu i saveza sa svojim četovođom Ramom.

21

Na hitrim malim konjima, koje je bilo lako zobiti jer na obilnu hranu nisu naučili, Ramo je prelazio Dinarugdje ju je najteže prijeći. A kad bi se spustio u podinar-ske ravnice, jurio je iz kraja u kraj kao vihor, i danas bi

ga vidjeli u dolini Čikole, sutradan negdje kod KuleAtlagića, prekosutradan na Nos Kaliku. U svom jekretanju bio nepredvidljiv jer ni sam nije ništa predvi-đao. Jednostavno, kad se bez pravca kretanja nađe naodređenom mjestu, ako sam taj kraj ne poznaje, pozovemomke koji ga znaju i pita jednog po jednog kamo bi sesve odatle moglo krenuti. Oni navedu, recimo, tri mo-guća pravca, on uzme brojanice i propušta zrna kroz prste, pa najednom kaže, tjeraj ovim, drži u ruci jednozrno, a to zrno znači određeni put od tri moguća pravcakretanja. Momci vjeruju da u dodiru Nadžakovićeve jagodice s onim zrnom odjekuje zov sudbine.

Takvo jedno zrno na brojanici dovelo je Nadžakovićau Ravne kotare. A kad se tu već našao, druga su ga zrnavodila tamo-amo. Konačno ga jedno dovede »Vrani unizine« a da nije znao po što je tu došao. I tu se susreo sadvije satnije Šesnaeste hrvatske konjičke pukovnije blizu sela Polače, na onoj dugoj vlaci što se pruža od polja ispod sela do vrela Kakme koje stoji na samomrubu Vranskog polja, vlaci koju presijeca put ravan kao putanja strijele i isto tako ulučen, jer je vlaka od Kakmedo Polače blaga izbrežina.

Ramo je, zapravo, pogrešno procijenio, ali kad usudbinu vjeruješ, onda ti i pogrešna procjena donosiuspjeh. S visova ispod Polače on je na grbi puta od

Kakme vidio prethodnicu prve satnije od dvije turme i procijenio da su on i neprijatelj brojčano jednaki te daće s malom prednošću koju mu daje zasjeda uplašitineprijatelja i natjerati ga u bijeg. Nije vidio ni dijelovePrve satnije ni čitavu Drugu satniju koji su bili iznadizvora Kakme, na kraju luka na koji je nalikovao put.Rasporedio je vojsku na dva dijela sa dvije strane puta i,kad je neprijatelj sa svoje dvije turme zašao među njih,



su uz silnu dreku, kao da ih je tisuću, udarili na njegaz olistale grmove hrastića što su im sprečavali trku.vudanje oko grmova usporilo im je kretanje, alizalo paniku u jedinici neprijatelja koja se ponijelada joj je to prvi okršaj.

Obzirući se oko sebe u čudu otkuda toliko neprijate-

bez satnika Močivune koji bi ih znao usmjeriti, sskusnim alfijerima, konjanici dviju isturenih turmavim su se smeli, okrenuli konje prema Kakmi i dali seaničan bijeg. A kad su dijelovi Prve satnije i cijelauga satnija vidjeli da njihova prethodnica bježi i zam neprijatelja kako vitla sabljama, a ne znajućiiko ga je jer je stalno pritjecao iz hrastika pokraja, i oni okrenuše konje, pa cijela pukovnija, kolikoe kopita mogla nositi, pobježe u Vranu i zatvori se u.ukovnik Dolci, koji je na maršu bio u sastavu dvijustalih turma Prve satnije, ni sam se nije snašao.

žao je kao i ostali u strahu, tek se u zatvorenom hanunačio. Naredio je da se iziđe na obrambene zidove idžakovića dočeka snažnom vatrom.zmičući se zrnima, sa sedam vojnika, da neprijateljupokaže veličinu svoje vojske, on je dvaput objahao

i vratio se putem otkuda je i došao. U Kakmi semalo nije susreo s Moči vunom i njegovima. Kako on

zvora Kakme prema Polači, tako Močivuna na izvor.k su vrući konji pili, Močivuna je gledao na grbičena puta Ramu i njegove kako jašu korakom i poadi stade ih brojiti, pa izbroji samo pedeset i dvojicu.

kovnija se grdno osramotila.

Na hanu nađoše zatvorena vrata, stadoše i, kad ihža prepozna, vrata se otvoriše uz bučan tresak, a uzbučnije udaranje dvadeset potkova o ploče hanskogdvorja utrčaše u dvorište, gdje su stajale postrojenee satnije, a pred njima, kod šedrvana, pukovnik lci s raspopom i petoricom Grka. Satnije su se tek trojavale, pa pridošli nisu zakasnili na ono što se

alo dogoditi. Pukovnik ih je pričekao dok smjeste

konje, i oni su zauzeli svoja mjesta u stroju, Močivuna usredini Prve satnije, a vojnici među drugove iz Drugeturme, odmah iza njegovih leda. Pukovnik je mogao početi.

Odjeven je u sotanu od žute svile. Remen prekodesnog ramena nosi mu uz lijevo bedro konjičku sablju

u koricama, koje su urešene sa dvije rozete od konjskogrepa i dva žira od zlata. Na glavi mu je kalpak sa trizlatna pera iznad lijevog uha, a na nogama plave hlače izelene čizme sa srebrnim mamuzama. Nije stariji odtrideset a drži se kao pedesetogodišnjak, pa mu je ponašanje od onih koji svoje ophođenje s ljudima neznaju uskladiti sa svojim godinama.

Odveć sitna duha i sitna uma, pukovnik je čovjek koga su čin i imenovanje stavili u ukrućen položaj. Nikako da se opusti, da splasne, da se privikne nazapovjedništvo, da u njemu nađe prostora za svojuljudsku mjeru i počne živjeti kao čovjek s odgovornošćukoji prisebno razmišlja, sluša što mu kažu vojnici i usuglasnosti s njima i sa sobom mirno donosi odluke.Ukrućen, egzaltiran, uvijek u svom oblaku negdje navisinama, najčešće je zapovijedanje prepuštao Moči-vuni, a kad je zapovijedao, jer je nekad i sam morao točiniti, od njega su dolazile odluke koje su se i moglezačeti negdje u oblaku, gdje ih stvara čovjek komu srcezaglušno otkucava: »Ti si pukovnik«, i tom lupom guši iono malo razuma i priječi rađanje mjere iz koje bi sedalo vidjeti da je on zbilja pukovnik i da se ponaša kaotakav.

Ali, kad se u toj lupi taštine začne kakav naum, kakavse začeo nakon sramotnog bijega pred Nadžakovićem,

nije bilo načina da se pukovniku stane na put, da seurazumi, da se skrene i usmjeri, taj se naum morao pošto-poto provesti u djelo jer ga je Dolci vezao uzsvoju ukrućenost i egzaltaciju, pa ako si protiv njegovanauma, onda si i protiv njega. Rekao je: »Idemo na Nadžakovića,« a satnije su pobjegle u han. Ta misao, danjegova zapovijed nije izvršena, još ga je više ukrutila, akako je već bio krut, sledila gaje i postao je mraz.



Pukovnik kaže - prevodio je raspop njegove riječi je ovo bio naš prvi sudar s neprijateljem. I dobro

o prošli, ni jedan mrtav, ni jedan ranjen, ni jedanmad oružja nije izgubljen. Da nismo pobjegli, da smo

njima sudarili, nekoliko bi glava palo, mnogi bi ranaali i mnogo bi se opreme izgubilo. Tko je za to

lužan? Onaj koji je pred neprijateljem počeo prvižati. Zato, neka se javi, hoće pukovnik da mu daderadu od dvadeset reala. Nagradu vidite, u tobolcu jega pukovnik drži u ruci. Hajde, neka iziđe iz stroja ie ovamo po novce onaj koji se prvi uplašio i pobje

rvih nekoliko trenutaka prošlo je u napetoj tišini.ko se nije javio. Ako je netko znao da je bio prvi iajio, naredni trenuci otvorili su mogućnost da se javigi ili treći kao prvi. Ni to se nije dogodilo. Kad jenja otvorila mogućnost da se i deseti javi kao prvi, izuge turme Prve satnije istupio je Brajim zvani Gla-č, glasno rekao da je on prvi počeo bježati, prošaoraj Močivune ne osvrćući se i krenuo prema šedr-u.

Evo pobjednika! - preveo je raspop pukovnikovsklik.

Zahvaljujem ti, vojnice, što si mi svojim kukavičluom spasio vojsku - rekao je Dolci i pružio mu kesualatnicima.

Brajim nije rekao ništa, što se moglo i očekivati. Uzeoovce, a kako je tobolac imao dugačak remen kojim

vezivao za odjeću da ga kradljivci ne otuđe lako,esio ga je o vrat kao kolajnu.

Brajim je ostao pred šedrvanom. Pukovnik je nasta-talijanski, a dva Grka iz njegove tjelesne straže uzdobitniku nagrade uhvatiše ga ispod ruku, priteg-

e i ukliještiše među se, slobodnim mu rukama ski-e pušku, izvadiše hladno oružje iz bensilaha i poba-e ga po zemlji.

Ali, kaže naš pukovnik - nastavio je raspop prevoje - dok ovoga ovdje Brajima zvanog Glamoč iderada što je vojsku spasio, ide ga, bogami, i kazna što

je kukavica. Pa, veli, neka se zna da će se zaslugenagrađivati, a kukavičluk kažnjavati, taman bili od istogčovjeka, pukovnik ovoga ovdje kažnjava smrću. Nekase zna, i neka se pamti! A tebe, Brajime, pukovnik pitaimaš li posljednju želju? Ispunit će ti je, kaže, jer on jevitez.

Brajim se uznemirio, ali mu dva tjelohranitelja nisudopuštala da se makne. Vrtio je glavom i grizao usnekao da susteže plač. Od grča mu se lice izboralo i pocrvenjelo, a oči nalile suzama. U tom grču javio seglasom kojim se glase davljenici kad isplivaju na povr-šinu, pošto su već jednom bili na dnu i pošto nakon tihnekoliko riječi moraju ponovo na dno.

O Luka Močivuna! I ti si iz sela Medviđe, otišao siko dječak. Znaš li tko je Petar Vidaković zvaniKrik?Znam - rekao je Močivuna.To mi je did. Uzmi ove novce s moga vrata i uzmi

one što ćeš ih naći u mom torbaku, uštedu od plaće izaradu od šiba i konjske prašine, pa sve to predajmomdidu Petru Vidakoviću. A onda poruči Rami Nadžako-viću da mi did ima novce za otkup unuka, mog brataAnte Vidakovića. Hoćeš li učiniti što ti kažem,LukaMočivuna?Hoću.Tako ti Bog pomogao!

Tako mi Bog pomogao!Ovim te ne zaklinje nikakav Brajim niti kakavGlamoč, ovim te zaklinje Ivan Vidaković, koga jedid poslao u svijet da zaradi ili ukrade, kako zna, novacza bratov otkup iz ropstva. I pozdravi mi dida!Raspop protumači pukovniku o čemu se ova dvojica

dogovaraju. Njihova posla, reče pukovnik, i zapovjedi jednom tjelohranitelju da tobolac sa zlatnicima skine sosuđenikova vrata i baci ga Moči vuni na ruke.

Kad je taj isti tjelohranitelj, na pukovnikovu zapovijed, izvukao mač i, držeći mu objeručke balčak na prsima, pošao da uhvati zalet od nekoliko koraka, kako bi osuđenika dotukao jednim ubodom u prsni koš, satnijom Drođe drhtai. a Grabovac orošaota: — Spasimo ga! —



čivuna, čuvši što mu Grabovac govori iza leđa, kora-u natraške, primače se stroju ispred Grabovca i lak-m ga iz sve snage udari u trbuh, šapćući Ozidžiji intiji neka ga drže da ne počini novu glupost.Tjelohranitelj egzekutor naleti mačem i probi Vida-vića. Ostala dvojica ispustiše klonulo tijelo i ono pade

uznak po slivniku šedrvana. Voda u crnom koriturvenje, a mlazovi koji iz lule šikljahu u obliku perja-e, potekoše po vratu, pa mu lice ostade s onu stranuljica. Kroz vodene kristale u kojima je igralo sunceVidakovićevu licu, nije se vidjelo ništa od grča kojie spopao kad je shvatio da je samo polovično uspio um trudu i svojoj laži. Kroz zavjesu svjetla i vodeiralo se lice koje se na odlasku smije i govori:

ukovniče, tko će ti odsle šibe brati?«umi voda šedrvana, a satnije stoje mirno i gledajuovršene zidove Maškovića hana. Kad su moćnog

mirala pitali graditelji, pošto je gradnja došla dova, kojim crijepom da pokriju svratiste, onim izulije ili onim iz Ugarske, odgovorio im je neka se nee, crijep će sam dovesti, iz osvojene Krete u osvojenuarsku luku. Kako znamo, obećanje nije uspio odr-, i graditelji koji su došli poslije Jusufovih dovršavalipojedine dijelove hana kako su umjeli i onim što imilo pri ruci, a kako su loše gradili i nisu imali čime,je do danas ostao torzo velebnog nauma. Što god jelije Maškovića dograđeno, ne dolikuje ni hanu nigovu donatoru. I sad, dok satnije šute a voda šumih mrtvog Vidakovića, čini se da u hrvatskoj zemlji, na

mnogih nesreća, nijedno djelo ne može biti zapo-o i završeno a da njegov tvorac tu svoju samosvijest

plati životom ili čašću prije nego što ga je dovršio.

22

ri dana nakon Vidakovićeve smrti pred han je došaoi namjesnik Alvise Mocenigo. U han je pred broj-

m pratnjom, pješice, što je neobično i za niže časnike,zio čovjek srednjeg rasta, jedar, i glavat, krivih nogu.

između kojih bi, dok mu stopala stoje petom uz petu, uvisini koljena mogao proći pas. Lice mu je nalik nadrvenu plohu na kojoj je duborezac s obje strane izdu- bao oči, u bezobličnoj masi izdjeljao nos, razrezao usta i jedva obilježio bradu i čelo. Ne samo zbog te plošnosti,držali su ga sličnim mjesecu. Govorili su, kao što mjesec,

ploveći putovima neba, čas ide vedrinom i sjaji, čas sesklanja za oblake, tako i naš Alvise, ploveći državnimmorima, ili blista u samozadovoljstvu ili druge kudi. Kadse traži sličnost državnika sa suncem, mjesecom i zvijez-dama, što je čest slučaj, može mu se zbilja naći koještazajedničko s njima.

Tvorci nadimaka u Veneciji bezobzirni su prema tje-lesnim manama ljudi, onoga bez ruke zovu Kljajo, bezoka Ćoro, s malim nosom Skico, onoga koji hramljeCole a onog pogrbljenog Gobo. Ne zna se u kojoj godiniživota i kakvim su povodom Moceniga prozvali Polu-mozgan. Bez obzira na to, red je upitati koja to polovicamozga nedostaje novom namjesniku. Neki kažu da se nemože savjetima privesti pameti ako je sebi nešto uvrtiou glavu. Ako je to točno, Mocenigo ima polovicu mozgakoja stvara zamisli, a nema onu koja zamisli prihvaća oddrugih ljudi. Drugi misle, a među te spadaju i oni koji suga poduprli u Senatu da dođe na mjesto mlitavogEmma, da u nekom pothvatu, ratnom ili trgovačkom,vjeruje samo u uspjeh i gura naprijed, a da mu uopće domozga ne dolazi, jer toga dijela nema, da bi mogao i neuspjeti. Ako ovi posljednji imaju pravo, onda Polumoz-ganu manjka onaj dio mozga u kojemu se začinju sum-nje, bojazni i strepnje. Sretnog li čovjeka! Koliko biradosti na svijetu bilo više kad bi se ljudi oslobodili

trulog dijela mozga koji proizvodi strepnju i obzire. Amožda bi na svijetu tada radosti bilo manje nego danas.Tko zna.

Čim je došao u Zadar i preuzeo vlast, ne rasipljućivrijeme kao što je rasipao riječi, svim područnim namje-snicima, svim pukovnicima plaćeničkih jedinica i svimserdarima poslao je pismo iz kojega ćemo prenijetinekoliko ulomaka. ,, ,..,..... „^ .,.„ ^,i,, . _^.



Kad sam ja, nakon poraza onog usranog Šeik Meh-d-paše pod Sinjom, rekao našima da prema Bosnieđemo u ofenzivu, odgovorili su mi: »Šuti da te tkočuje, mi na toj strani moramo mirovati i sve snageiti na Peloponez, gdje nam Alija od Iznika uzimad za gradom.« I što se dogodilo? Alija je osvojio

oponez, a mi smo ostali osramoćeni i oštećeni. Dam nije Austrija pomogla, danas bi od Alije branililaze lagunama. Pljujem ja na borca koji ne znapasti nebranjeno mjesto. Kakvo viteštvo, koješta,di gdje je meko! Kad sam ja to rekao duždu, on je sav

rvenio i pita me, otkad je Bosna omekšala, to jead bilo kopito turskog konja. E, kažem ja njemu,mena se mijenjaju, moj kneže. Država nije konj pakopito ostaje kopitom, tu se organi zamjenjuju, pa što je bilo potkova, postaje meko kao slabina, a onoje bilo salasto, otvrdne i postane rog. Kad sam ja todu rekao, kaže on meni, Alvise, imaš oštar jezik,

đen si za vođu. Jesam, kažem ja njemu, ali mi sestvo ne pripušta.

Kad sam ja našima na jednoj sjednici vijeća rekao, štopričate o tom Aliji od Iznika, strateg, drzak, lukav,dar, sve je to prašina u oči da ne vidimo tko je pred ma. Običan policajac! A tko je vidio policajca velikog atega - njegova je strategija obmana; tko je vidiokog policajca - njegova je drskost u pretvaranju; tkoidio lukava policajca - njegovo je lukavstvo šakaprijed naučenih trikova; tko je vidio mudra policajca

n svu mudrost gradi na obavijestima zbira i uhoda.da mu se divimo, lupnimo ga po glavi i sav će se tajoko njega razići, pred nama će stajati olinjali poli-

ki pas. A oni meni, Alvise, čime da ga udarimo?om, rekao sam, šakom. I nisu me shvatili.Kad sam ja prvi i jedini u Veneciji rekao, pošto jecajac Alija napustio Peloponez i krenuo na Eugenaojskog, Eugen će ga čiznom zgaziti kao štakora, svigraknuli na mene, ne sij lažni optimizam, ako gagen napola očerupa i pusti da onako golovrat i beza dođe u §tambol, bit će dobro, tamo će ea. kao i

svakog vezira koji se vraća bez perja, već dokrajčiti sjekirom pri panju. I što se dogodilo? Pa, dogodilo seono što se lani trećeg kolovoza dogodilo kod Petrovara-dina, baš onako kako sam predvidio: Eugen Savojski, pošto je rastjerao Turke kao jato gusaka, došao je pred šator velikog vezira i našao ga nepokretna sa svetim

barjakom u rukama. I tad se tek policajac trznuo, vidi,nema izlaza, pa hajde, kaže, da nasrnem, da poginem uboju, da postanem mučenik, i nasrnuo je, i kugla u čelo,a barjak u ruke Savojskom, sramota, prvi put da iz bojanije spašena sveta zastava. Ne samo što Alija nije postaomučenik nego ga proglasiše krivcem za poraz. Rekoše,tup, nepokretan, neelastičan. A što sam ja govorio zanjega ? Nisu mi vjerovali dok Petrovaradin nije pokazao. Kad sam ja to rekao, kažu oni, Alvise, mi nemamoSavojskog da Aliji otme barjak. Imamo, kažem janjima, imamo mi i boljeg Savojskog od Savojskog, ali gavi ne slušate jer nemate pameti da u njemu prepoznateSavojskog.

Kad sam ja lanjske godine po Veneciji pričao daćemo se pokajati što u Bosni, Albaniji i Crnoj Gori ne prijeđemo u napad, dok su turske jedinice bile zauzetebitkom kod Petrovaradina, pozvao me je dužd i rekao, Alvise, ne potkopavaj ugled mletačke vlade, zgrabit ćete inkivizicija. I ušutio sam. Pa, što se dogodilo? Turci su poraženi, granice su bile otvorene, a mi se nismo pokre-nuli, nismo osvojili ni stopu zemlje. A mogli smo da sume slušali. Mogli smo uzeti koliko smo htjeli i zamijenitite zemlje za izgubljeni Peloponez kad dođe do mirovnih pregovora. Nisu me slušali i propala stvar.

A sad, kad je veliki vezir Halil krenuo s vojskom na

Eugena Savojskog, koji je drsko prešao Dunav i utabo-rio se kod Grocke, gdje će po svoj prilici dočekati turskuvojsku, i kad je mene pozvao dužd i rekao mi, Alvise,hodi, dijete, u Dalmaciju i onoga Emma pošalji kući prije vremena, zamorio se čekajući povratak, pa učinitamo što si lani rekao da ćeš učiniti, prilika ti je ista, sadanema spavanja i ovoga se puta neće ponoviti lanjskinmni i«f



Znate li zašto je Savojski prešao Dunav i širokuku ostavio vojsci tamo kuda se uzmiče kad na boj-

m polju postane gusto? Kad sam ja ovo rekao pred oliko senatora, oni su zinuli, pa kažu, zato da gaci ne bi napali s leđa. A kad sam im ja rekao u čemutvar, da vojsci kaže kako povlačenja nema, i kakav

iz toga zaključak trebamo izvesti, oni su povikali,vo, Alvise. E, kažem ja njima, a to kažem i vamaima šaljem ovo pismo, ne možemo mi čekati daojski ubije divljeg vepra, pa onda, kad je mrcina nalji, izvaditi nož i otcijepiti od njega pršut. Mi mo-

mo odmah, dok je vepar još živ, dok zubima grize kod ocke, a nogama se rita kod Sinja, navaliti na njega, ijoš živa odrezati stražnji dio, Imotsku krajinu, Bar,rcegnovi i još ponešto. Onda ćemo imati pravo strijom dijeliti plijen. A izvojuje li Savojski samu s veprovom glavom kod Grocke, neće nam dati dartvog vepra otkinemo ni vršak repa.

Po mom predviđanju, do bitke kod Grocke ili negdjenije mora doći između desetog i dvadesetog kolo-a. Već je polovica srpnja i mi moramo djelovatinjevito. Uz ovo pismo svaka jedinica dobiva i nare-je kamo da krene, i dan kad mora biti na odredištu.

Da slušate, i da ste veseli!

utradan u otpodnevnim satima, pošto je objedovao iupao se u hamamu, Mocenigo je u kući, koju jebagli zidala za sebe i Jusufa Maškovića, dvojici sat-a i pukovniku izlagao vojnu situaciju na bosanskomštu. Većinu bosanske vojske, ono što je pokretljivo iojito, i odred Tatara od tri tisuće ljudi, odveo je

om beglerbeg Numan Ćuprilić u namjeri da prijeđenu i pridruži se vojsci velikog vezira prije bitke sgenom Savojskim. Ali ga je Savojski nadmudrio: odjih snaga odvojio je jak odred pod zapovjedništvomerala Petraša i zapovjedio mu da prijeđe Savu idne u Mačvu i Semberiju, s otkrivenim namjerama

prodre sve do Sarajeva ako mu nitko ne stane na put.man ĆuDiilić jedva ie izmolio od velikoe vezira Ha-

lila dopuštenje da sa svojom vojskom ostane u Mačvi iSemberiji i spriječi Petrašu proboj u dubinu zemlje.Sada beglerbeg jedva brani od Petraša prilaze Zvornikui nema straha da bi se od svog neprijatelja mogaoodlijepiti, još manje protjerati ga preko Save, dokle godne bude poznat ishod glavnog sudara između Savojskog

i velikog vezira.U graničnim oblastima prema Dalmaciji Turci, osimslabih teritorijalnih jedinica, nemaju druge vojske. Da pritekne u pomoć pojedinim mjestima, ako budu napa-dnuta, beglerbeg je na Kupreškom polju ostavio kliskogsandžaka Šeik Mehmed-pašu. Taj bezvoljni i degradi-rani čovjek ima uza se trista Tatara i ne više od tisućuvojnika skupljenih zbrda-zdola. No, bez obzira kolika ikakva je vojska uz sandžaka, ona se mora držati na oku iračunati na poteškoće koje može izazvati. Taj posao uz pomoć jedinica vrličke serdarije obavit će Šesnaestahrvatska konjička pukovnija. Dok se sva ostala vojska bude okupljala oko Omiša, Trilja i Šestanovca da odatlekrene u Imotski, pukovnija će sama ili u suradnji sdrugim jedinicama obaviti dva zadatka: naći, gdje godona bila, četu Rame Nadžakovića i uništiti je, jer stvaranesigurnost i unosi nemir među stanovništvo, i drugo,upadima u Livanjsko i Duvanjsko polje stvarati kodsandžaka dojam da ćemo, ako ga udarimo, udariti s testrane.

Prije polaska Mocenigo je dao postrojiti satnije, ime-novao je četiri nova alfijera, među kojima i MatijuGrabovca, i preimenovao Drugu turmu u Prvu, da biMatija kao alfijer Prve turme mogao biti zamjenik LukeMoči vune.

Seiz je Mocenigu doveo konja dok je stajao predsatnijama. Mocenigo ga je uzjahao i podbo mamuzama,a vranac je pojurio. Namjesnik je, sav u crvenu čohuogrezao, projezdio kroz predvorje hana i na vrata izletiokao vampir čiji se tabor vijori visoko pod oblacima.

Do ponoći su vojnici spavali, u pola noći su uzjahalikonje i krenuli po nevidljivom tragu Rame Nadžako-vica.



23

U Miranjama im je neki seljak, koga su digli iz postelje, rekao da je Ramo viđen kako skreće premaStankovcima. U Budaku su pod vedrim nebom zatekliobitelj kako kuha prosenu kašu. Oni su im se kleli da suodatle, kad su dogola orobili njihovu kuću, Ramini

jahači krenuli prema Piromatovdma. U tom selu svitalo je, ljudi su izgonili blago i hitali na njive, mnoge su pitali, mnogi bi rado kazali, ali nitko zadnjih dana niječuo za Ramu. Takav je on, pojavi se na površini kao

dupin, zapali, orobi, a onda roni danima, miljama, da biopet negdje nakraj svijeta neka kuća planula i netko seu crno zavio.

I dok su starješine razmišljale kamo da krenu, raspopse raspitavao koji je danas dan. Ni Dold nije znao ilinije htio kazati, pa on zareda od jednog do drugoga i svimu ponešto rekoše, netko da ne zna, netko da se smeo,netko da je četvrtak, netko subota, nekomu je svitaodvadeset peti srpnja, nekomu je još uvijek bio trinaesti,i raspop se potpuno raspametio. Kaže, ne zna li koji jedan, ne može putovati. Tko mu kaže točan dan u tjednui u mjesecu, u prvoj će mu krčmi kupiti litru rakije.Onda su vojnici počeli nabacivati kao lopatom i uskoro

je pred raspopom stajala hrpa u kojoj su bili svi dani utjednu i svi dani mjeseca srpnja, pa neka sam izvoliizabrati! Tko je raspopu kriv što se nekoliko dana zaredom opijao i izgubio redoslijed dana u tjednu i mje-secu.

- Čuj, ti - viknuo je Močivuna kad mu je bilo dostatog natezanja oko dana i datuma - prestani s tim!Vojsku si uznemirio. Po čemu ti vidiš da je jedan dansubota, drugi utorak? Po čemu je jedno siječanj, drugolipanj? I tko je to dane poredao prvi, drugi, treći? Ja ih

po tomu ne razlikujem. Ja samo jedno vidim: da sviće ida se smrkava. I stalno samo to jedno — sviće i smrkavase. Često jednima jedno, drugima drugo.

U Varivodama, gdje su kod velikih bunara odlučiliobjedovati, nahraniti konie. naliti miehove i tikve da se

ne moraju kretati od vode do vode, seljaci dovedošekaluđera u isparanoj haljini, žute brade i pljesnive kose,koji je nalikovao na mrzovoljnu pticu. Koju, nije seznalo, dok ne progovori. Graktao je kao vrana, crno,doboga crno. Prije dva dana, kaže, u prve pijetle, umanastir svetog Arhandela na Krki banuo je mahnitiRamo. Arhimandrita, zato što mu nije dovoljno brzootvorio manastirska vrata, objesio je o uže od crkvenogzvona, ostale povezao za drveće, a on sa svojim proklet-nicima do zore ložio vatru nasred crkve i na njoj pekaotri manastirska ovna. U razdanje, kad je ugrijalo, prega-zio je Krku i otišao prema Bogočinu. Sa sobom je poveo

svih šest manastirskih konja i oba magarca.Dobro je - rekao je Močivuna.Kakvo dobro, crni vojvodo! - reče kaluđer.Dobro je, velim, što je počeo gutati. Nakon susreta s kaluđerom nije bilo ni ručavanja ni

otpodnevnog odmora. Nalili su tikve i mjehove, ne dovrha, jer je pred njima stajala rijeka, zobnice s ječmomostavili su na konjskim glavama, kruh i smok su držali u

jednoj ruci, uzde u drugoj, i na putu prema Kistanjama jeli su usput i konji i ljudi. Na prilazima gazu izmeđuAranđelovca i Bogočina prvi put su bili uvjereni da gazeu stope Raminih konja. Po blatu, bilo ih je s jedne i sdruge strane rijeke.

U Drniš su sišli za vidjela, zanoćili uz rijeku ispodgrada, opet radi vode. Po noći su straže dovele čovjekaiz Kanjana koji je svojim očima vidio Ramu kako

prolazi selom, i kako je zaplijenio šest volova i četirikrave.

Više nego dobro - rekao je Močivuna.Kakvo dobro, crni vojvodo! - reče čovjek iz Kanjana.Iz Drniša su krenuli ranom zorom. Raspop se osjećao

bolje. Dva su ga dana hoda i dvije noći na otvorenomuvjerili da dani nisu ničim obilježeni i da se nad zemljomsamo sviće i smrkava. Mogao je prevoditi Močivuninoobjašnjenje pukovniku zbog čega je to bolje što jeRamo gori.



Kad bi se Ramo prazan vraćao kući, ne bi bilo ni-kve mogućnosti da ga uhvate, jer on bez plijena moženaru prijeći na više mjesta, a oni nemaju dovoljnoga da zaposjednu svih pet prolaza za koje Močivuna

a. Da je Ramo pljačkao samo konje, bio bi sporiji, aliuvijek brz i pokretljiv. Zato, kad je od čovjeka iz

njana čuo da skuplja volove, Ramo mu je postaoži i, budu li pametni, s nešto malo sreće četovođa bimogao pasti u šake.

Samo u nekoliko sela na području Svilaje Ramo ćeupiti goveda i ovaca koliko poželi, jer je u planini u

o ratno doba i domaće stanovništvo i zbjeg iz nizin-g dijela cetinske kotline. S tolikim blagom, kadnik postane čoban, sporo se kreće, i Rami trebajuovi ili utrte staze. A takvim putovima u Livno može

mo na dva prolaza. Prvi, da u cetinsku kotlinu izbijead izvora rijeke, prijeđe kijevsku pustopoljinu, zađelaninu i dohvati se Uništa, pa odatle nizbrdo uanjsko polje, putom opasnim, neutrtim i dužim.

ugi, da na Cetinu izbije na neki od gazova ispodike, pregazi rijeku pa ga odatle nizvodno, da iz-gne straže na mostu kod Hana, po dinarskom pobrđuđe na prološki put.Njihova je namjera da Ramu potpuno unište. Stogamogu razdvojiti satnije, jednu na prolaz preko Uni-drugu na Prolog. Sa stotinu ljudi može se sa sigur-ću odrobiti blago, ali stotina može uništiti pedeseto-

u samo u sretnim okolnostima i uz velike gubitke.o svi moraju poći na jedan klanac. Rizik jest, alije samo rizik može donijeti uspjeh. Sad, budi pame-Močivuna i pogodi kroz koji će od dva prolaza

mo s ovcama i govedima! Dvije stvari možeš učiniti:misliti, odvagnuti i odlučiti, ili se prekrstiti tri puta,i na raskršće, pustiti konju uzde a sudbini da te nosiz sutone i svitanja, kroz svjetla i mrakove ovih danai nemaju ni broja ni imena, ni sada niti će ih imatia godina poslije tebe.

24

O ponoći su bili na prilazima hanskom mostu. Moči-vuna je zabranio da se pije i grabi voda iz rijeke. Samokonji.

Stotine je kopita po mulju, šljunku i skliskoj zemlji

prišlo vodi. Njušeći vlagu, stotine je laloka dodirnulo površinu brze Cetine, u kojoj se odraz mjeseca umnožioonoliko puta koliko je na njoj bilo valova, pa se činilo dažedni konji piju mjesečinu. Dok su gutljaji kao mlazovi punili njihova ždrijela i utrobe, noge su im mirovale, ičuo se samo protok vode i zrikanje zrikavaca. Kad suveć napojeni konji zatoptali prednjim nogama, mjese-čina je u vodenim krijesnicama vrcale na sve strane i bolje osvijetlila vodopije, koje su se tako tiho privukle atako bučno odlaze.

Vodu s rijeke ne nalijevaj ljeti u tikve i mjehove, zadva će se dana usmrdjeti. Drugi dan pozeleni i tri putaviše zaudara na barski glib nego što je zaudarala kad si

je grabio, a peti dan u njoj nalaziš vlakanca sličnazelenoj vuni, ista ona što ih viđaš u tragu kopita na pojilima, samo što ti u mijehu peti dan neće kao na pojilu zakreketati žaba, ali ćeš, ostane li voda nepotro-šena deset dana, punoglavce iz nje vaditi šakom. Zato ćeod mosta skrenuti malo udesno, do vrela Kosinca, nakojem se poje i vodu nalijevaju svi koji ulaze u planinu isilaze s nje, od koje nitko nije dobio upalu pluća akogutljaj grije u ustima prije nego što ga proguta, vreločija voda blaži mušku želju, pa više misli o poslu, ratu itrgovini nego o stvarima o kojima je u Prologu uzaludmisliti.

Mijeh mi se probušio u grmlju kraj Karakašice -tuži se Ozidžija.Zaveži rupu — kaže Močivuna. Nemam čime. Ne tiče me se. Drži je zubima ili svlači gaće pa unjih nalijevaj. U Prolog moraš ući sa dva mijehavode.Kad je u njima i oko njih bilo puno vode sve što je

vodu moglo držati, Močivuna uz Grabovca na čelu



one okrenu prema Obrovcu na Cetini. Na njih nijeajao nijedan pas, pouzdan znak da pod obrovačkimvovima čovjek ne spava. A kad su izišli na Pode,

menu ravnicu koja se lagano penje visovima, prednijama je, osvijetljen mjesečinom, puknuo put ravano kakova carska cesta koja vodi pod oblake.

oš te ne upitah - reče Močivuna - jesi li zadovoan što te Mocenigo unaprijedi za alfijera?Baš i nisam - reče Grabovac.To sam i očekivao.Ali sam zadovoljan što si me ti predložio.Ni to me ne iznenađuje.Trudit ću se da opravdam tvoju vjeru u mene.Ne sumnjam, a ne sumnjam ni da ćeš znati uraditito ti kažem da uradiš. Ali bi morao i pukovnikalušati.više poštivati.

Nemam namjeru da mu se suprotstavljam, ali neih volio ostati bez tebe, pa da mi oneposrednoapovijeda. Dvije neznalice umnožavaju neznanje.

Ni ja, vjeruj mi, ne bih volio da ostaneš bez mene.pak, to se može dogoditi. A ako se dogodi, preuzmid

mene Brajimov novac pa da središ to s njegovimidom iratom. Brajima ne zaboravljaš?

Ne zaboravljam.Ni ja. Možda i bih kad bih bio bez njegovih zlatnika

torbi. Pukovniku ne praštaš?Ne praštam.

Glup i nepotreban korak! Ali, takvi su oni.Tko?a, oni. Što pitaš kad znaš! Njima i za početak i zaraj treba nešto da se pamti, da zastraši i oduševi.

Kad tako misliš, zašto nisi nešto učinio za Brajima?spod raščupanog Močivunina brka, na vlažnoj oca-i bijelih zubi, zaiskrila je mjesečina. Kao da ju je i oni još nije popio.Mati ja - reče on - probudi se! Oni žele strašiti i

ek nađu način da zastraše. Osude čovjeka za primnevina čovjeka, i ne možeš im ništa. Ako takvogaušaš braniti, ne niječući njegovu krivnju, svodeći je

na razumnu mjeru, kažu ti da rušiš njihov ugled. Imao ti pravo koliko hoćeš, oni će te izjednačiti s onim kogakažnjavaju. Zato sam te i munuo laktom u slabine. Dase osvijestiš!

I osvijestio sam se. Još i sad me boli. Ne kukaj, moglo je biti i bolje, ali i gore. Recimo,

da je tebe osudio kao primer kako će kažnjavati oneštose budu bunili protiv njegovih odluka. I ti staneštamokraj šedrvana, i vidiš, ni Močivuna ni itko drugi nećedati pomogne. Svi su na strani pukovnika, a znaš dobrodanisu. To je zbilja gadno gledati.Iz iskustva znaš? Nisu me valjda u školi tomu učili... Ti znaš što jetrn. A znaš i što je drača, kupina i čičak. Kad to

grmlje ita trava listaju, ne bacaju samo zeleni list nego i bodljuuz njega. A ti, Matija, kako ti listaš? Tebi umjestolista i bodlje izraste cvijet koji koze bez muke obrste.Kadlistaš, ti cvijetom listaš; kad cvjetaš, ti cvijetomcvjetaš.Zato što si cvijetom cvao i gaziš ovu noć i ovu planinu. Ne krijem, taj me cvijet tebi privlači. Ali teBogom

zaklinjem, drugi put kad procvjetaš, neka ti prijecvijetaiz kore izrastu bodljike koje će kao vijenac koljaograditi cvijet od jarčeva i koza. Tako, ili ne cvjetaj.Veni!Znam da cvjetaš kad se napiješ. Ali, da li si tikadgod i trijezan cvijetom cvao?Mjesec je opet svjetlošću zapjenio ispod Močivunina

brka.

25

Druga satnija, s kojom je bio pukovnik Dolci, došla jeu zajedničkoj koloni do Bilog Briga. Tu je ostavila triosmatrača koji će javiti kad se, i ako se, Ramo pojavi odMalih Kozica, a sama je skrenula u Rašljike i tamo sesklonila u hrastov gaj sa dva porušena čobanska stana iisušenim bunarom.

Prva satnija produžila je vijugavim usponom od BilogBriga do Kule na Pisku koji savladava najstrmiji dio



prološkog puta sa cetinske strane. Iznad Kule na Pisku,smjestivši ih na najistureniji vrh, i ona je ostavila osma-trače koji su i bez dogleda što im ga je ustupio Močivunamogli vidjeti tko se veći od zeca kreće uzbrdicom odBilog Briga. Sama satnija otišla je ravnim putom kojirubom blage Kose siječe Trnove poljane i, tamo gdje se

put ponovo penje, ušla u tri tora s visokim ogradamakoje su ih štitile od očiju putnika što Trnovim polja-nama putuju od Kule na Pisku.

Sjedili su i čekali dva dana. Sunce je cijedilo vodu iznjih, oni su je cijedili iz mjehova i tikava. Treći dan, kad

je sunce odskočilo nad planinom i dva se orla nadvilaiznad Rašljika, od Malih se Kozica pojavio Ramo. Putuzak, kamenit, uz to strm, zakrčilo je nešto više od stogoveda i neznatan dio ovaca. Da nisu dizali prašinu i danije bilo rike i mukanja, osim po crnoj glisti koja mili

prema vrhu planine, ni po čemu se ne bi znalo daklancem prolazi čuveni četovođa.

Dva su osmatrača ostala skrivena na svojim mjestima,a treći je otišao u Rašljike javiti Dolciju da satnija

pojase konje i spremna dočeka drugog glasnika koji ćedoći s viješću da je Ramo prošao Bili Brig i dohvatio sestrmih serpentina.

Ne prođe ni pola sata a Druga je satnija bila Rami narepu. S početka ga je slijedila polako, u želji da bude

primijećena. Ali, iz Ramine kolone, čiji je hod biovolovski, a vojnici pretvoreni u goniče krda, satnijunitko nije primjećivao. Oprez im je sasvim popustio.Zato satnija opali nekoliko pušaka, toliko da pucnji

odjeknu planinom i da kroz vojsku i goveda prođevjetar nemira.Ramo se ljutio na sebe što nije dao osmatrati prije-

đeni put, pa sada ne zna odakle ni otkada ga prati potjera. Ako je ona slučajna, ako je tu negdje patroli-rala neka jedinica i natrapala na njega, moći će joj seoduprijeti baci li nešto vojnika iza goveda da branezačelje do Kule na Pisku, tamo sjaše konje, goveda pustisama po Trnovim poljanama, a on sa cijelom četom uonom tjesnacu gdje put izlazi na visoravan desetkuje

potjeru, pa ako uspije, prisili je na povratak, a ako neuspije, na konje, zaobidi goveda i bježi, a potjera nekase zadovolji odrobljavanjem stoke! Ali, ako su ovi što gaslijede bili tu negdje u zaklonu, propustili ga da mi-moiđe i tek onda pošli za njim, onda njega na čelu čekaiznenađenje, pa bi morao odmah napustiti goveda,

preda se isturiti jaku izvidnicu i, suzbijajući potjeru, pomalo napredovati u planinu. Dakle, na prvom jekoraku učinio pogrešku. Kako da mu drugi korak budeispravan?

Pazi, pukovniče, rekao je Močivuna prije nego što suse rastali, od Bilog Briga put će najprije, koristeći se

pogodnim položajem kosina, napraviti tri lagana zavi- jutka. Dok budeš njima išao, pucaj od vremena dovremena, ne mori konje, a kad dođeš na posljednji zavoji preko duboke jaruge nad sobom ugledaš put koji sevraća da bi savladao veliki uspon, sjaši, zakloni konje, ati zasjedni za kamenje, pa kad Ramo naiđe tim putom,

pucaj na njega iz svega što puca i pobij mu bar pet ljudi.To isto ponovi na slijedećoj serpentini, kad će njegovivolovi rikati od umora, konji soptati, a on se kuhati ukrvavom znoju. Ako ga na onoj prvoj serpentini nisiuvjerio da ostavi volove, ovdje ga moraš uvjeriti, jer ons tim rogatim stadom ne smije doći na Trnove poljane.Zapamti, pukovniče, moraš Ramu prisiliti da govedaostavi na serpentinama prije Kule na Pisku, a ako ga ne

prisiliš, ne ulazi u klanac, čekaj, pošalji mi glasnika, paću nešto smisliti.

Ramo je na prvoj serpentini imao tri mrtva i četiri

ranjena čovjeka, jer su kao goniči, izvišeni na konju, bilisatniji iza stijena isturena meta. To nije smio dopustitina drugoj serpentini. Zapovjedio je da svi sa začelja

prijeđu na čelo volovske kolone, da volove potjerajunatrag i, dok progonitelji budu prikupljali stoku, radikoje ga valjda i progone, on će u planinu. Ugrizao se zausne kad je vidio da satnija prolazi mimo volove, da neostavlja nikoga uz njih i da, isto onako lijeno kao i dotada, kreće za njima. Isturio je dva izviđača da pogle-daju klanac pri ulazu u Trnove poljane, a on je sa

,„.*i*. a 1 ,

I



vninom savladavao komad puta što vodi od Kule na Pisku do klanca. Kad su se izvidnici popeli na stijene i mahanjemaca javili da je prolaz slobodan, potjerao je što se po tom putu brže moglo.

»Pazi, pukovniče, kad Ramo ude u klanac o kojemu sam ti govorio,« učio je Močivuna, »ti zaustavi satniju i kreni malorag, samo da uvjeriš Ramu kako ti ipak odeš govedima. Idi natrag, a gledaj iza sebe, pa kad vidiš da Ramo ne zasjeda, dalazi klancem, sretan što si se od njeg odlijepio, i kad klanac prođe, ti obrni konje pa, dok Ramo izlazi polako na Trnoveane, jaši za njim koliko brže možeš. Kad mu opet izbiješ na rep, on će biti na sredini Trnovih poljana. Ramo se neće sučelitibom, nego će nastojati pretrčati Poljane i opet se dohvatiti jaruga. Zato ga sustiži i sustiži! Pucaj i pucaj, u trku pucanjem

eš mnogo učiniti. Ali, kad kraj puta ugledaš visoku murvu i uz nju torove, naredi da se puške ture u stremen i da se vadelje, tiho, da Ramo ne čuje kako oštrice sikću dok izlaze iz kani ja.«Čim je izvidnica javila Močivuni da se Ramo približava bez goveda i da ga pukovnik slijedi, on je satniju razdvojio na dva

la. Polovica je ostala uza nj zaklonjena dvorišnim zidom, a drugu polovicu odveo je Gra-bovac na padine Kose, s drugene puta, i sakrio se iza kupina koje su rasle kao da ih je tko u red sadio u sloju crvenice između dva sloja kamenja.drugi je put Ramo pogriješio: lakoumno je podlegao varci da se progonitelj između njega i goveda odlučio za goveda. Onajga goni, poznaje prološki put, a on se osjeća nesiguran zbog noćašnjeg sna. Noćili su pokraj izvora Rumina, u uvali koju sukovale vode izvora, s nešto ravne zemlje i visokim kamenjem uokolo. U tu su jamu bili natjerali goveda, straže postavili naz i na vrhove stijena, večerali i pozaspali. Legao je na konjsku hašu odmah do vode i, uljuljkivan šumom vodenog toka,pao čim je oči sklopio. Mora da je dugo, sve do praskozorja, snivao tvrd san. A onda, samo što je nebo . zabijeljelo iezde počele gasnuti, usnio je široko polje, a na polju cvjetovi slični kamilici, samo na većim



bljikama. Kroz to bijelo cvijeće vijuga se cesta, duga, doboga duga, a na stazi čovjek vodi na uzdi osedlana konja, laganomlje, gleda u zemlju i snivač mu ne može vidjeti lice. Odjednom na nebu, iznad mora cvjetne bjeline, zasja zvijezda, ij što hoda stazom podiže pogled prema svjetlosti s neba, a snivač ga prepozna - taj što hramlje, to je četovođa Ramo

džako-vić. Kako ga snivač prepozna, onako se trže, otvori oči i na nebu iznad sebe ugleda jednu jedinu zvijezdu, onu istuu je i Ramo na cvjetnoj stazi gledao. Um mu se potpuno smuti i snivač više ne zna tko je od one dvojice on, je li onaj što gaa stazi vidio, ili onaj što leži kraj potoka Rumina. To ludilo, koje je, istina, trajalo trenutak, ranilo mu je mozak. Uspravio

na noge. Oko njega se širio šum vrela poput šuma cvjetova. Modra pruga potočnog toka sličila je stazi iz sna, a bjelilo, štoe praskozorje prosulo po kamenju na bjelinu cvjetova. Ljuljao se, pa kad je naredio pokret, nije više znao ni gdje je dotadni kamo želi poći.

Treću pogrešku nije smio počiniti. Bio je u sredini svoje male vojske koja se u jednoredu natisnula ravnim dijelom prološkoga. Ako što vikne, čuju ga i oni sprijeda i oni straga. Grlo mu je suho. Odlučio se za najgore.

O, Mešane - zazvao je Ramo.Oje, buljukbašo - odazva se Mešan.Okreni konja, gazijo. I neka ti Bog plati!Mešan se izdvaja, usporava, okreće konja i, dok govi odoše, on se vraća. Nasrće sabljom na prve jahače pukovnikove satnije, koska se s njima, zaustavlja ih, biva sasječen,a na zemlju, a satnija gubi tempo. Ramo je za sto koraka pobjegao, a kako više nema nabijenih pušaka, kako sada sablja boj, Mešanova bi se smrt isplatila i za manje povećanje razmaka.

O, Fahrudine - zazvao je ponovo Ramo.Oje, buljukbašo - odazva se Fahrudin.Obrni konja, sine. Bog će te za to nagraditi.Ne, žrtvovati jednog po jednog vojnika da mu začelje

r s prednjacima satnije, i



žnije i na ravnu brže konje, nije bio pogrešan potez.ereno djelotvornošću jedne žrtve, do kraja Trnovihana i ulaska u klanac mogao je izgubiti još najviše trijeka. Ono najgore je za Ramu nastupilo kad se čelogove čete primaklo bijelom kamenu, koji je Moči-na obilježio kao posljednju točku do koje će doći

e nego što ugleda satniju u zasjedi.Moči vuna je iz dvorišta iz jahao u trku i za sobom,edane kao na koncu, izvukao pedeset konjanika. Umah i Grabovac se otkrio iza kupina na Kosi i um poretku pošao na Raminu kolonu. Ni Močivuni ni

abovcu teren nije bio ravan da na njemu razvijume u galopu. Ramo je pak jezdio punom brzinom, pa

ih je ugledao kako na njega idu sa dva boka u oblikuu ukoso izbačenih strijela, ponadao se da će, dok seje strijele sastanu, izbjeći njihov izravan udar, aom i njihova kliješta. Ta se nada u njemu razgorjelausijanja i stala na nebosklonu tamo nakraj Trnovihana, sjajući jasnije od zvijezde što ju je jutros vidio

nu iznad polja cvijeća.Rami se dogodilo najteže što se živu čovjeku može

oditi: da dosegne zvijezdu nakraj Trnovih poljana,rao je proći kroz dva reda sabalja. I on i njegovimci, vjerni sudbini ispisanoj na Hasinu vrelu uočii Kadra, bez mrlje na savjesti, prošli su taj dugi pute zvijezda vodilja uzmicala sve dalje i dalje. Otkako

Grabovčevi i Močivunini vojnici sablje podigli u razve, sablje na suncu, koje se izdiglo iznad Donjemešnice, odbljeskuju bijelim cvjetovima, onima kroze je Ramo jutros prolazio. Isto kao jutros, s tomezdom na obzoru i s tim cvijećem oko sebe, učini mu

da je živio između svijeta i sna, ali ne zna što ježivio u bijelom svijetu, a što u ružnom snu.

26

ukovnik je zapovjedio da se plijen pokupi, da se i pomlju traži odbačeno oružje, da se s mrtvog neprijate-skida i donje rublje ako je novo, da se naši mrtvaci

trpaju u mrtvačke arare i vežu prebačeni preko sedalasvojih konja, a neprijatelji da se bacaju u jamu pokraj puta i zatrpaju zemljom, da vidari previju ranjene, dasvaki popuni svoje naoružanje još jednom puškom,kuburom ili nožem. Nešto potrebno, najviše nepotreb-nog. Valjda znaju s obuke što se čini poslije pobjede.

Nešto je drugo tu.Dolci je sve od Vrane Močivuninu vojnu vještinuosjećao kao teret i, u dobroj mjeri, kao poniženje koje privremeno mora prihvatiti. Sad, kad je pobjeda izvoje-vana, kad se može vratiti u Sinj okićen slavodobićem, onnikoga ne treba nad sobom, ma kakvo taj vojno znanjeimao, ni uza se, jer je slavljenik najbolje biti sam.

Močivuna je očekivao vjetar koji je od pukovnikaodjednom zapuhao, bio je silno žedan, a bačve naTrnovim poljanama nigdje, naklonio se i, kao što doli-kuje podređenom, primio od njega zapovijed da međumrtvima nade Ramu Nadžakovića, odsiječe mu glavu,natakne je na štandarac pukovnijske zastave i istakne načelo puka kad se budu vraćali u han. Ništa lakše nego smrtva odsjeći glavu, ali tko je među leševima Ramo Nadžaković? Bilo tko, mrtva glava ne progovara, istina,ali priča obličjem. Ako netko tko Ramu zna kaže da naštandarcu nije njegova glava, sramoti ne bi bilo kraja. Izato traži! Što ga je živa tražio, neka je, ali što ga mrtvamora tražiti! Komu mrtav treba osim pukovnikovu sla-vohleplju.

Zarobljenika nije bilo (nisu htjeli u ropstvo) i Moči-vuni nije imao tko pokazati Ramin leš. Pozvao je Gra- bovca i Ozidžiju da podu s njim i pomognu mu okretatileševe. Svima im je pogledao u lice i ni za jednog nije

mogao reći: »Ovo je Ramo.« Znalo se da je Ramočovjek od četrdeset godina i da bi morao biti znatnostariji od svojih vojnika koje je pokupio među mladeži,ali se među mrtvima nije nalazio nitko stariji od dvade-set i pet godina. Bilo je ćelavih, bilo je prosijedih, s bradom i bez nje, ali je sve to rana ćelavost i ranesjedine, sve su to mlade brade i brkovi. Močivuna jeleševe pregledavao prije svlačenja, ali ni po odjeći ni po



oružju nisu se međusobno razlikovali. Kod svih jeoružje bez ukrasa, a odjeća priprosta i bez ikakva sjaja.

Kaže, dođemo li bez Ramine glave u Sinj, slavljeneće biti ni upola onakvo kakvo bi bilo da je naštan-darcu pobodena nasred trga, pa da oko njezaigramokolo - govorio je raspop Močivuni.Ovaj je živ - reče netko.Preživjeli je bio mlad čovjek s brčićima i bradom koju

nikad nije brijao. Na ćelavoj glavi, koja je šišana noži-cama pa se poznaju brazde kao na koševini, nije imaokapu. Tražio ju je čim se osvijestio i progledao, kao damu je u toj kapi sva izgubljena snaga i sva nestala sreća.Ozidžija je otišao do jednog mrtvaca, uzeo mu fes i daoga preživjelom. Ovaj kapu nabi na glavu a da i ne opiparanu navrh golog tjemena, koja je morala biti ili od padaili od teluća sablje, svakako od nečeg tvrdog i tupog.

Na sebi je imao košulju i široke platnene hlače obojene crveno. Donji dio nogavice uvukao je u vunenečarape koje na sebi nisu imale opanaka, jer im je stopalo

bilo podloženo volovskom kožom, što ih je, na nekinačin, činilo pletenim čizmama u kojima se ljeti i lako

jaše i lako hoda. Iz čarape na desnoj nozi izbijala je krv,morao je biti ranjen u list puščanim zrnom, jer bi se

posjeklina hladnog oružja vidjela i na pleteru.Kad mu se kapa našla na glavi, dobio je snagu da se

uspravi. Nije bilo vidljivo da shvaća išta od onoga štovidi: da ovi svlače njegove drugove dogola, da ih slažu

na hrpu, da je samo on ostao živ. Lice mu je ostalo bezizraza, kao lice spavača koga bude i ne mogu probuditi.Hoćeš li nam reći tko je među njima Ramo Nadža-ković - rekao je Močivuna i pokazao na gomiluleševa.Kao što se nije moglo pogoditi kako je poglednamrtvace djelovao na njegovu dušu, tako se nijevidjeloni kako ga se doimlje Močivunina ponuda.Za to ćemo ti pokloniti život, dati te na otkup -rekao je Močivuna. Ni na tu ponudu, koja i mrtve dižeizgroba, preživjeli nije dao nikakav znak, ni da je

shvaćani da je prihvaća. Svejednako je na njegovu licu

bila pospanost i tupost prema tuđim i vlastitim ranama.

-Pristaje l i? -

pitao jeraspop,a kakosunjegova usta

bilaiznajml

jena,zna setko je

pitao.Pitao jeizdaljineodtridesetmetara.

Kad je preživjeli čuoštoraspop

pita, pomak nuo jeranjenunogu.Licemu sezgrčilo,kao učovjekakoga je

proparaostrašan

bol, a



ruka posegnu za bolnim mjestom. Bojeći se da će preživjeli posrnuti i ponovo leći na zemlju, a i da izbliževidi tu njegovu ranu na nozi, Močivuna mu priđe i sažese. Preživjeli je zavukao ruku pod čarapu na mjestugdje pletivo bijaše umrljano krvlju i nešto kopkao

prstima, kao kad se kopka smrdljiva rana. Najednom je prasnuo u vr isku koji nije moguće pribilježiti, osimriječi koje je pri tom izgovorio: »U ime Boga.« Ruka mu

je iz čarape izvukla goli nož i, dok mu je vrisak trajao,zahvativši ga odozdo, munjevito je rasporio Močivunitrbuh.

Iznenađeni gnjevom koji je neočekivano planuo iz pospanosti, tuposti i bolnog grča, i Grabovcu i Ozidžijiruka je poletjela sablji, a kad je preživjeli s nožem,krvavom rukom i još jednom urlikom nasrnuo na Gra-

bovca, Ozidžija mu je odsjekao šaku u zapešću, a Gra- bovac produbio onu ranu ispod kape.

Kako drugo nije znao, kako drugo nije mogao, kakovidarima ne bi vjerovao, sam je Grabovac kleknuo

pokraj satnika, nadnio uho nad njegova usta i osluški-vao diše li. Ravnomjernog disanja nije bilo, ali je iz ustaizlazio dah i čuo se neki glas iz daljine, nježno obliko-van. Činilo mu se da bruje strune razapete od brda do

brda, da ih dira lagan vjetrić, da brujanje ima bojuMočivunina glasa i da znači ono što im je govorio i čemuih je naučio. Ni tada ni ikad poslije nije znao kakvu je

poruku čuo. A ipak ju je čuo. Ali, samo da izrazi toznačenje, da ga iz pamćenja pretoči u riječi i kaženekomu, u njegov se sluh ponovo vrate zvukovi planin-

skih struna i zbrišu sve što je pamtio i što je htio reći. Unjemu je to zabilježeno, ali neće da na sunce iziđe, pa oMočivuni ništa i nije znao reći osim njegova imena iduge stanke koja je nakon toga slijedila, a bila ispunjenaglasanjem neizreciva smisla.

I



Ali, ruku na srce, kako da išta kaže o tom dobromvjeku koji ga je naučio najgorem zanatu - ubijanju,d su dobrota i ubijanje nespojivi, kad njihovo druže-

ne može objasniti nikakvo glasanje umirućih gla-ca i nikakve strune razapete od planine do planine?

27

Otkako je Močivuna poginuo, pitanje Ramine glaveštandarcu nije se više postavljalo. U zamjenu za njuz Sinj će se provesti konji Ramine čete i na njimaeća i oružje ubijenih.

Raspop je imao puna usta posla. Pukovnik, koji je i uu i na maršu bio šutljiv, odjednom je postao govor-i raspop nije stizao prevesti sve što je on htio reći. Aorio je trice i kučine: o tomu kako su se vojnici

ački ponijeli, o tomu kako ih unaprijed očekuju jošvnije pobjede, pa onda sitna zanovijetanja, zasponien, ispravi kapu, obrisi znojnog konja! Ono što su teipjele riječe posredno izražavale bila je pukovnikovaost zbog pobjede, što je lako razumijeti, i zbogčivunine smrti, što je isto tako lako razumijeti, ali

ko priznati i neugodno čuti. Istina, kad zatrube fan-e, Močivuna bi se povukao u pozadinu, poveo saom nekoliko povjerljivih vojnika, našao neku krčmu itojao se temeljito opiti. Ali i takav, pijan, dok matra iz pristranka, dok živi, bio bi svjedok da seci kiti tuđim perjem. Najbolje je da ne svojata dio

ve i da nije prisutan. Zato je Dolci preinačio zapovi- ,o poginulima: neće se nositi u Sinj u mrtvačkim

rima, iskopat će im se grobnice i ostat će u planini,pogrebnih svečanosti, bez posmrtnih misa, jer biasti mrtvom Moči vuni umanjile pažnju koja će

mu biti upućena. A ispriku da je mrtve pokopao nastu razboja imat će u odluci da se još nekoliko danarži u Prologu, a da u Sinj pošalje samo nekolikonika s volovima kao vjesnike svoje pobjede.

Nakon probdjevene noći, potjere, sječe, pljenidbe i

pokopa mrtvaca, vojnici su s uzdama u ruci posjedaliispred glava svojih konja na što god su stigli, na maleledine u hladu kupina, na kamenje pod murvama, a štogod da su radili, nožem rezali okorjeli kruh, močili ga uvodi i žvakali, obuzela ih je ravnodušnost prema onomušto se dogodilo, što se događa i što bi se moglo dogoditi,

prepoznatljiva ravnodušnost koju donosi glad, žeđ,umor i malo opuštenosti. Zakratko! Na konje! - već u sedlu, vikao je Grabovac. Na konje! - prihvatili su svi alfijeri.A kad su se našli na konjima, kad je prestao zveket

stremena i sabalja, škripa sedala i njištanje uplašenihživotinja, ne izda nitko nikakvu zapovijed. Svi su gledaliu pravcu u kojemu je gledao i pukovnik: prema izlazu izTrnovih poljana, koji je vodio dublje u planinu i krozkoji ni jedan od njih nije bio prošao. Jedan jest, ali je tajmaloprije sahranjen.

Ondje gdje se sastaju podnožja Kose i Velike Gra-dine prološki put prolazi po ravnici između dva oronulatora i pokraj rašeljke i lokve bez vode, da bi iza pedese-tak metara skrenuo za visoku stijenu obraslu trnjem i busenjem kovilja. Na prostor oko lokve, stijene, torova irašeljke izbilo je tridesetak konjanika na konjićimakosmatih griva i dugih repova, koji su se nemirno vrtjeli pa je grupa bila nalik na roj osica. Vjerojatno pozapovijedi, iz roja zapraštaše male puške. Po plamenu sevidjelo da tanad leti u nebo, da izazivaju.

»Ona iz trave«, »ona iz zida«, u kojoj ne prebivasamo otrovnica nego i misteriozna osoba, pa je i netreba zvati drukčije nego »onom«, sažimajući u to nei-menovanje njenu dvojnost, dakle »ona iz trave«, jer ne

voli planinske noći provesti na rashlađenoj zemlji, jer mrzi mrak, odmah s večeri, dok joj je tijelo bilo punodnevne topline, ispuzla je uz stablo murve, premasvjetlu mjeseca, tamo se u rašlji omotala oko grane ičekala jutro da ponovo sunce zagrije zemlju, pa da sidedolje ili padne na zemlju. Kad je osjetila strujanje krvi utijelu, što ju je pokrenulo sunce, podignula je glavu i palucnula jezikom. U njenu se oku odrazilo talasanje



di i konja, što ju je silno razdraživalo, odozdo jepahnuo dah znoja i topline, i ona se ispruži, odmota ide u grivu Ozidžijina konja. Misleći da je u toplojvi, zaroni glavu u konjsku dlaku, koja je padala i sne i s druge strane vrata.Ozidžija je vidio kako se »ona iz lišća« našla u grivi,tegao je dah i primirivao konja tapšanjem po sapima.isto zapazili su i oni što su mu bili u blizini, šaptom sunijeli novost onima do sebe i zajednički se odmakliOzidžije, prepuštajući mu da učini što može i zna.lik dio pukovnije udvojio je pažnju i u napetoj tišinikivao što će pukovnik učiniti osičavim konjanicima,o oni njemu, i što će Ozidžija učiniti »onoj iz lišća«, aona njemu.

Kad se u očima »one iz lišća« izmiješalo crveno odrame, plavo od hlača, bijelo od košulja i blještavo odžja, kad je u njenim očima sijevnulo modrim, ruj-

m, žutim i srebrnim, kao što na vodi koju lagano zibljetar odsijeva sunčeva svjetlost, htjela je vidjeti kakvisvijetleći skakavci lete iznad nje, ispružila se potkoj dlaci konjskog vrata, našla razdjeljak u grivi,azila jezik i psiknula dvaput onako kako psiče »onaida« kad je uznemire pokreti sjenka i svjetlosti. Konj

čuo siktanje, okrenuo natrag otvore uski i ostaoan.

A pukovnik je razmišljao kako da postupi. Prije negosu se pojavili osičavi konjanici, namjeravao se neko-

o dana zadržati u planini, a onda se spustiti u Sinj ponu i vodu. I na slavlje, razumije se. Sad ni o mirnomanku ovdje ni o povratku u Sinj s ovima na repu,

ma ni govora. Bio je ljut na njih koliko se može bitina one koji nam mrse namjere i umanjuju vrije-st, koji se bezobzirno odnose prema našim ushiće-

ma i samozadovoljstvu. Ne želi ih tući kao suprotnunu u ratu, htio bi ih tući kao svoje osobne protivnike.

Ozidžija je pošao desnom rukom prema dršku sablje.na iz lišća« je zapazila kretnje u blizini, ispuzla,

motrila i palucnula. Polako je izvukao sablju iz kanijaenu svijetleću oštricu nadnio nad konjski vrat...»

I iz lišća« uzvratila je siktanjem, ali joj se glava nije pojavila iznad grive. Tek kad je Ozidžija namjestiooštricu da se na njoj odrazi sunce i bljesne uzmijskom oku, ona je ispuzla pedalj visoko iustremila se na nepomičnu oštricu. Ozidžija je valjaosječivom, i prodorni bljeskovi parali su joj oko. Akad je oštricom pošao prema njoj, izvukla se pedaljvisoko iznad grive i bacila na sječivo. Nije gadohvatila, jer se sablja povukla, pa je jezikom isiktanjem oponašala aždaju. Sad, rekao je Ozidžija, ioštrica je munjevito poletjela na »onu iz lišća«, a»ona iz lišća« na oštricu.

Vrhom joj je sablje istezao tijelo iz grive osjećajućigađenje i strah od »one iz zida« koja s visina pada ugrive naših konja.

Grabovac je nehotice potaknuo pukovnika na od-luku. Odnekud se sjetio priče koju im je kazivao Moči-

vuna, kako se jednom negdje kod Vrlike našao predhrpom kosmatih konjića i kako ih je... Uvijek tajMočivuna, pomislio je pukovnik, i zapovjedioGrabovcu da izdvoji deset vojnika i stavi im na čeloPavasovića, pa neka povedu ranjenike, ponesu plijen, prikupe goveda i potjeraju ih prema Kosincu, tamo seulogore i pričekaju ih, a oni, obje satnije, kreću u potjeru za rojem ispod rašeljke. Kad je Grabovacizdvojio vojnike i Pavasoviću rekao što mu je činiti,zapovjedio je: - Sablje! - i stotine su sječiva zablistalana suncu a kopita su zapraštala po tvrdom prološkom putu.

28

A ono za što se borio Šeik Mehmed-paša, ako mu priroda bude najdarežljivija i dopusti život doosamdesete, nije moglo biti više od dvadeset godina.Kad se zna da se čovjek bori i za manje, za dan, za sat, paša se borio za veliku stvar. Ipak, bio je tužan čovjek,koliko može biti tužan onaj komu su, bilo zbog bolesti kojoj nema lijeka, bilo zbog osude kojoj se nezna datum izvršenja, dani odbrojeni ili mu ih daju jedan po jedan, da ih proživi kao milostinj u.



Carigradski policajac, taj Alija od Iznika, koji je znaočovjek ima dva lica, javno i privatno, kad je došao nast i morao prosuđivati o ljudima, ocjenjivao ih je povatnom licu, a kako je privatno lice u dvoličnihrotno javnom, on je u patriotima gledao izdajice, utenima pokvarenjake, u sposobnima budale, a u

posobnima previjance. Kao policajcu, nekad mu jeko dostavio prijavu u kojoj je pisalo da je na sijeluenih ljudi Šeik rekao za njega da nije lisica, štoicajac mora biti, nego lisičji brabonjak. To je bilo

voljno da Šeikovo povlačenje od Sinja doživi kaokost uperenu protiv sebe. Smrtna kazna koju je odana zatražio za kukavicu bila je u dobroj mjeri i ličnaeta.

Čim joj je majka rekla kakvo je pismo sultan dobio soponeza, sultanija Muhme, žena Šeik-paše, zatražilad brata da je primi, pala pred njega ničice i zamolila

da joj poštedi muža od policajčeve oholosti. Brat jojbećao da ga neće ubiti, ali kazniti ga mora, jer izatjeva za kaznom ne stoji samo Alija od Iznika nego ipobjednička vojska na Peloponezu, koja poraz pod

jom drži mrljom na ovogodišnjim blistavim pobje-ma turskog oružja.U prvi mah, smišljajući kaznu koja će biti i poniženjeegradacija, ali će zaobići smrt, pa će udovoljiti iiru i sestri, sultan je došao na misao da Šeika skine

bosanskog namjesništva, da se s njega sramnorgaju oznake paše i da ga iz Travnika do Stambolaedu pješice tako da pješaci dvanaest sati na dan,om da se baci u tamnicu i iz nje pusti kad se na njegaoravi, do koji mjesec, jer više ne traje glasovitost

vih slučajeva.Opet se umiješala Muhme. Zamolila je selamagu,ga što goste drži ispod ruke kad padaju pred sultana,

mu je Šeik učinio velike usluge, da pokaže zahvalnostoli sultana za blažu kaznu - sa dvanaest sati dnevnogda na toliku putu, pod jesen, čovjek od šezdesetina neće živ stići u prijestolnicu. Selamaga se oduži ian preinači kaznu tako da se Šeik skine s mjesta_

bosanskog beglerbega i postavi za kliskog sandžaka, odkoga nije ostalo mnogo više od imena, sa sijelom uLivnu, neka i dalje bude vojskovođa na dalmatinskojgranici, a Aliji se od Iznika prepušta da sa svoje strane poduzme mjere opreza kako Šeik Mehmed-paša ne bi počinio i treću pogrešku. Jer, da po drugi put pogriješi,

ne može mu se zabraniti, čim mu je dano vojvodstvosandžaka. Kad je Alija dobio pismo od sultana i u njemu propis kakvu kaznu izreći Šeiku, grohotom se nasmijao jer je znao da su se umiješale žene. Kao vješt policajac,ne suprostavi se gazdi, ali svoj dio u konstrukciji kaznesroči baš na policijski način. Oduže mu mjesto bosan-skog beglerbega, ali mu ne oduže čast ni dostojanstvo,-omogući mu drugu pogrešku i sasvim onemogući treću.

Žena mu je javila što se sve zbivalo oko njegovakažnjavanja, što je učinila ona, što zahvalni selamaga, iosamljeni Šeik uzdiže zahvalnost do neba. On će po-novo biti postavljen na stari položaj ako svi oni kojima je on zajmio vrate istom mjerom. A kako je držao, kao isvi ljudi, da je više dao nego primio, da je većem broju pomogao nego odmogao, da je više hrabrio nego obes-hrabrivao, očekivao je da će dobročinstva uskoro prora-diti ako i sam sjedne za stol i svoj poraz umješno opiše,da bude dostupno svima na dvoru, kao krivnju prevrtlji-vih Arbanasa.

Kad je pao od beglerbega na sandžaka, kad je postaožalostan čovjek koji se bori za preostale godine života,Šeika je napustio ćehaja i još nekolicina suradnika,olakšavajući mu tako da se na lijep način oprosti od onihkoji mu ne trebaju i koji će mjesto potražiti kod drugih.Običaj je bio da ćehaju, svog zamjenika i čovjeka za

povjerljive poslove, bira svaki vezir i svaki paša, bio namjestu sandžaka ili beglerbega, od sebi odanih ljudi, ali je bilo iznimaka, kad dvor sam postavlja nekomu prvogsuradnika. Zato je Šeik bez zazora primio vijest odDugog Jusufa, svog nasljednika na namjesništvu, da jenjegov ćehaja poslan iz Carigrada i da će doći u Livno idonijeti mu sultanove darove.

Došao je čovjek s nadimkom Ajnedžij, što će reći



plivač, i donio mu od sultana samurovo krzno, nož,lju i kolut od dragog kamenja, kao znak zahvalnosti imu je spasio vojsku. Ništa neobično, bilo je to doistauhu kanuna, da se darivaju vojskovođe koje su izpca izvukle vojsku bez većih gubitaka.

Bila je zima, ona livanjska kad zaspu snjegovi i

rznu puti, pa je Šeik imao dovoljno vremena da pišeje opravdanje. Gotovo i nije zapažao svog zamje-a. Da je malo bolje pogledao, mogao je doznati i višejemu od onoga što mu je rekao: da je do sada biodstojnik carskih kurira. Nosio je krznen kaput optocrvenom lentom i podstavljen svilom tamnozelene

e kineskog porculana, znak da pripada povjerljivimgama carskog saraja koje izvršavaju krvne nalogeana i velikog vezira. Na glavi je nosio turban valjkaoblika, znak da je na početku uspona, a dok dogurapiramidalnog, trebat će mu još dosta uspješno obavih poslova. Umjesto da gleda oko sebe, Seik je pisaovio u sebi i svom porazu.

Kad političar ili samo čovjek na ovaj ili onaj načinak politici, kad netko kriv ili nedužan, svejedno,e otjeran u opoziciju, u progonstvo, u unutarnjugraciju, i što sve ne, i kako se sve ne zovu otpadnici iaci, svojevoljno ili nasilno odstranjeni ljudi, kadvi u gluhoj samoći odluče da pišu o svom slučaju, darane i svjedoče svoju obranu, morali bi znati da je topišu testamentarna knjiga, a ne put kako da se

ane od nanesene uvrede i kako da se ponovo približeti, koja je svoju čvrstinu gradila na njihovu progonu,

a je, možda, i nepravedna i svakojaka, ali je dalekooga da pokaže skrušenost koja bi je i iznutra i izvana

abila. Možda papirnata ostavština nekomu posluži zaznaje o čovjeku i prilikama u kojima je živio, moždanad njim budu zgražali i nadahnjivali njime, alimu koji je piše, koji ponovo proživljava svoj poraz,e posljednji pozdrav svijetu, ljudima i, u prvom redu,tici. Ne vraća se u politiku opisivanjem svoga po-

a! U politici trajno ostaju oni koji o svojim porazima, a o uspjesima galame i kad su bili porazi, koji kriju

svoje mane a ističu vrline. Iskrene ispovijedi nisu po-trebne ni povratku u politiku ni ostanku u njoj.

Cijelu tu zimu, u čvrsto građenoj kući na stijeni iznadDumana, Šeik se mučio nad perom i papirima. Nije išlo, jedno, što nije bio osobit pisac, a drugo, što je nadsvakim retkom vidio sjenku Alije od Iznika, ne onu

pravu, Preplivača, koji je stanovao u susjedstvu, negoonu izmišljenu, koja će taj tekst jednom čitati, pa mu sečini da i ne piše što misli, već što bi mu bilo drago dačuje moćni policajac. Teškoće oko pisanja nastaviše se iu proljeće, kad je Alija ostavio Moreju i krenuo naEugena Savojskog, a prestadoše kad stiže vijest da jeAlija od Iznika dobio tane u čelo i izgubio se svučen,opljačkan, među gomilom golih tjelesa. Više njegovasjena nije visila na gredi iznad papira, kalema i tintar-nice, pa je iduće zime rukopis bio dovršen.

Vrijeme sjenke koja mu prijeti bilo je iza njega, udvije zime i jednom ljetu. Odšumilo je kao vode Du-mana. Samo, veliko je pitanje da li sjena koja na nas pada i koja nas u stopu prati kao naša vlastita, nestajekad nestane i čovjek koji ju je na nas bacio.

29

Tko proljeće poslije ravnodnevice nije vidio na Ku- preškom polju, može slobodno reći da nije vidio pro-ljeća, a tko Hazira, čuvara izvora života, pupa na drvećui klice u zemlji, nije slavio na kupreškim sjenokošama,gdje ga svetkuje bosanska vojska svake ratne godine, tajne zna što je svetkovina.

Džamija, od samog drva i nimalo veća od svakekupreške kuće, bila je ispod mlinice čije su kamenoveokretale vode potoka Karićevca, koji je odmah ispodvodenice i bogomolje, tekući sporo koritom što siječelivade, zbog lijena toka preimenovan u Mrtvicu. Vojskase skupila na livadama uz Mrtvicu okićena kitamagrmlja i trave. Za njihovim kapama zelenio se mratić,trnjak i janjeći cvat, što su ga u zoru brali na Đerđelezu,



na, slak i metvica koje su na sebi u sunčevo granjiva-sanijeli oni što su uranak ranili na Čardačici.unce nad Stožer, a Šeik Mehmed-paša popeo se na

hrab, nov, od svježih dasaka, skrpljen pred džamijomsvetkovanje Hazira, jer je on sam želio predvoditilitvu na otvorenom.

Otvara knjigu na suri El-Feth (pobjeda), govori da suoprošteni grijesi što su ih počinili prije stupanja usku, da će im biti oprošteni i oni što ih u vojsci buduinili, da će se nad njima izvršiti Božja milost i da će uti pobjeđivati, a dotle, umjesto da se u molitvuse i vjeruje joj bez ostatka, misli na što je spao ive su to pobjede moguće s tako malom ipremljenom vojskom.ijepo je proljeće na kupreškim livadama, izmeđulikih pitkih izvora, na suncu i čistu zraku, lijepe suslave Hazira, molitve i blagovanja, ali ni Kupres nizir nisu mogli pročistiti Šeik-pašu i osloboditi gaevnog taloga koji je sa sobom donio u ovaj lijepi. Kako?

Kako, kad mu je za čuvanje granice duge deset danaa ostavljeno svega tisuću i trista vojnika! Namjesnik man Ćuprilić, koji je namjesništvo preuzeo poslijeljenja lakomog Dugog Jusufa, nije nikako bio zaojek. Za njega se s pravom govorilo ono što se ni zanog političara ne može kazati: da nikad nije počiniočin i da nikad nije izgovorio suvišnu riječ. I nije, ali jerao učiniti što je učinio. Od njega se tražilo da braniornik od generala Petraša, da osigura granice i daovicu bosanskih barjaka pošalje velikom veziru zau sa Savojskim. Što je Numan mogao nego da mu

e trista Tatara, sredovječnih ljudi, i stavi im na čeloedina Tokmaka, pohlepnu pijanicu, da mu za osobnutnju iz svoje pratnje odvoji trista strijelaca i da mupusti sedam barjaka teritorijalne vojske, među ko-a je kao vojska vrijedilo samo ono Prozorana. Naanku mu je Numan savjetovao da vojsku drži napu, da se spusti na Livanjsko polje i čeka vijesti gdje

udariti Mlečani, pa da napadnutima pritekne u po-

moć. Nije najvažnije da sačuva svaku stopu zemlje, bitka će se riješiti na Dunavu. Ako Mlečani osvoještogod, vratit će to ako Halil pobijedi Savojskog. »Ali, budemo li poraženi, neka nas Bog sačuva!«

Uoči polaska na Livanjsko polje, Šeik je u prisutnostiPreplivača udario fal, želeći znati kakva mu se sudbina

piše ljetos.U svom je šatoru položio knjigu Divan tumača nadze-

maljskih tajni mistiku Hafiza na izrezbarenu orahovudasku. Crvenom je maramom ovio glavu oko očiju i,kad je ostao zaslijepljen, podigao desnu ruku i na njojispružio kažiprst. Preplivač, koji je sjedio nasuprotnjemu i u lijevoj ruci držao iglu od pribadače debelu kaošilo, micao je knjigu tamo-amo po dasci, ostavio jenegdje po sredini i rekao Šeiku neka počne ubadati prstom. Ovaj je u nekoliko navrata spustio prst nadasku, ali nijednom nije pogodio. Tek peti put kažiprstmu se spusti na koricu u donjem lijevom kutu, gdje jezavršavalo posljednje slovo naslova. On je držao prsttamo gdje je ubo fal, a Preplivač mu je skinuo maramu sočiju i pružio iglu. Kad je vrhom igle našao središnjemjesto na otisku što ga je na koži uveza ostavila vlažna jagodica, podigao je knjigu na koljena, iglu, koja jeimala glavu u obliku kuglice, stavio među dlanove i,tarući dlan o dlan, vrtio iglu i bušio knjigu kao što postolar buši kožu.

Iz rečenica i riječi koje je tu odmah pročitao, listajući probušenu knjigu i tražeći ono što je igla dotakla, nijemogao ništa pouzdano zaključiti, ali rečenica koju je pronašao na pedeset drugoj strani svidjela mu se jer seslagala s onim što je očekivao.

O čovječe, čini dobro i uživaj zahvalnost, kožni šator kroz koji ne probija ni kiša ni vjetar; o čovječe, krči Božji put i stići ćeš u raj koji je, kao ledina s izvoromispod krošnjasta stabla, smješten u sjeni tisuća sabalja.

Dan uoči drugog kolovoza, kad će se ispuniti oba proročanstva iz ovoe ulomka, zboe odmora i nodnevne



litve Šeik Mehmed-paša zaustavio je vojsku uvrhrove glave, na zaravanku gdje je uzdignut kameni

i pred njim iskopan bunar s kišnicom. Pošto su semolili, nešto pojeli i napili vode, koju su vedra uzmu-

pa se jedva mogla piti, krenuli su nizbrdo, u toplijedjele livanjske kotline, a kad su se dohvatili Gubera i

rbe, koja se tu razlijeva, ne svraćajući u grad, krenulišnjavom cestom prema prološkom klancu, izmeđurele raži i prosa koje se na dodir osipalo, uz kreketa i zrikanje cvrčaka što su nadomještali glazbu, kojunisu imali jer su svirači otišli tamo gdje će pogrebibrojniji.eik nije pred sobom slao konagdžije da pripremeište, znao je dobro kamo ide i kakva je tamo zemlja.d je došao do hana Prolog, koji se ispod velikihtenova i oraha nalazi na mjestu gdje se poljski putinje penjati, zapovjedio je da se skrene udesno i

or udari na livadama koje zovu Bostani. Još za sunca

su podignuti čadori, a u prvi sumrak dva su mujezinavala vojsku na molitvu. Iz stotine grla, kao pjesmakavaca, u valovima su se razlijegali ajeti El-Fethe:azni dvoličnike i dvoličnice koji misle zle misli.« Kadto prestalo, kad je pala noć i zrikavci sa žabama

tavili svoj koncert, samo su stražari s vremena naeme jedan drugoga držali budnim povicima: »Bog jean.«

30

Bistrica, Žabljak i Sturba, sva tri glavna vodotoka u

njem predjelu Livanjskog polja, sastaju se kod Pri-a u velikoj bari, koju bismo, da nije odviše mutna,gli nazvati i jezerom. Otuda pa preko polja, ravno unožje prološkog klanca, voda otječe jarugom kojuu Plovuča. Vode što se javljaju po sredini poljaplja Busetica i dovodi u Plovuču stotinjak korakae nego što će ova potonuti. Kad su suše, ljetne iske, korita Bpsat|ceiJg},pYMČjeinogu primiti sve vode,

a kad vode nadođu od kiša ili naglog topljenja snijega, prostori oko ova dva vodotoka pretvore se u prostrano jezero, koje zovu, ne bez šale, Livanjsko more. Plovučakojom otječe to more, svi izvori i sve jaruge, ne idedaleko, tek do podnožja planine, a kad nije mogla krozklanac, kuda prelaze planinu svi koji hodaju, probušila

je prolaz ispod nje.Ondje gdje Plovuča dodirne dno planine, nalazi se

grotlo Velikog ponora, na komu su dvije vodenice. Ali,koliko god Veliki ponor bio velik, pretijesan je kad jePlovuča puna vode, kad su pljuskovi i poplave, pa višak teče jarugom uz podnožje brda prema jugu do Bristova ponora. Ako se ni u nj sve ne može uliti, teče doOpakog, a ako je i tu viška, onda u posljednji, Kameniti ponor.

Sada, u kolovozu, vodotoci i Plovuče i Busetice smi-reni su kao da ne teku, a sve što doteče proguta Veliki ponor, nešto malo zbog navodnjavanja okolnih vrtova

prepušta se Bristovom i Opakom, a u Kameniti nedotječe ništa. Oko vodotokova, gdje je proljetos bilo»more«, sada su livade s nekoliko izbrežina. Na povi-šenim su zemljištima stabla jasika i vrba, ponegdjeoskoruša i oraha, a u ravnici je bujna trava, među kojomnajviše komina, kunića, cikorija i mlječika, sve dobre zaispašu konja. Busetica, Plovuča i ponori, duboki, strmi ineravni, tvore zategnut luk i omeđuju zemljište slično poluotoku. Na vratu toga poluotoka, na dijelu luka koji presijeca tetive, Šeik je udario svoj tabor i time uvojnom pogledu iskoristio sve što mu pruža zemljište.

Svoj šator razapeo je na Jasikovcu, ispupčenju koje

za najvećeg vodostaja ne poplavi, pod osam mladihoskoruša koje je vlasnik zasadio kad je posjekao jasike.S tog mjesta vidio je komad prološkog puta i sav »po-luotok«. Tim je smještajem paša vodotokove pretvoriou opkope koji sa tri strane opasuju njegov logor. Nije on prvi koji je to mjesto odabrao za tabor, ono se samonametalo svim vojskama koje su čuvale izlaz iz Prologa,i kao dobra ispaša i kao pouzdan zaklon.



31

Seik je loše i kratko spavao, a pred zoru je sanjao dvaka sna. Kao da se penje na predvodno molitvenoesto u nekom velikom polju, pred nekom bogomo-m sa pet minareta i pet olovnih kupola, dok se

gova vlastita glava kotrlja niz najveći minaret, prekooblije kupole i niza stube koje vode na dno svijeta,neći kao limen šljem. On se pita, kako to, tijelo seinje, a glava pada? Nitko mu ne odgovara, glava ie zvoni, ali se on ne budi.

Zatim je usnio plamen zid, kao kad se zapali suhađa između dvije njive. Plamen i dim su zavjesa, doljeeno ognjište, a gore sivo, sivo i obješeno za nebo. Uri je pištalo kao što pisti zeleno drvo dok izgara. On

mislio da je to drvo dok se pištanje nije počeloećavati, i povećalo se dotle da je morao začepiti uši.da je vidio da se jezičci plamenova, koji su dotadmili uvis, počinju prigibati zemlji, a kad je dota-še, vršci im se pretvoriše u glave. Prema njemu je izmena, uz nepodnošljivu pisku, pojurilo mnoštvoja. Vrisnuo je, skinuo dlanove s ušiju i probudio se uičnoj pjesmi zrikavaca, kreketanju žaba i mirisu jutrabarskom travom.ozvao je Sulejman-bega Kopčića i zapovjedio mu da

Prozoranima zađe u planinu, što dublje, ali ne daljeKule na Pisku, pa neka ga izvijesti ako primijetivu vojsku, i neka ne stupa u borbu ako je neprijateljjniji.

Oko deset sati začuli su se u planini pucnji, sporadičnipostojani, i sve bliži, pa je paša naredio mobilnost

m vojnicima. Stao je na stranu Jasikovca prema Pro-u, uzeo durbin i promatrao vidljivi dio puta.Netko dolazi - rekao je.

edva je dočekao onoga što je jahao na kosmatunjiću, koji je bacao noge u stranu i nalikovao nakrečenu žabu.

Pomozi, svijetli pašo - rekao je sitan čovjek kad jehao s konja, kleknuo i dvaput udario čelom o jasiko^

vačku travu. - Naišli smo na neprijatelja. Oko dvjesta pobješnjelih veprova. Zatekli smo ih gdje dijele plijenRamine čete koju su svu pobili. Htjeli smo se od njihodlijepiti, ali su brži od nas, imaju konje kao aždaje.Mnogi su naši izginuli. Naši su stali kod Šuplje stijene, brane se, neće dugo, bježat će i odatle. A mene je poslao

Sulejman-beg, kaže, reci paši da pomaže, izgibosmo.Jaši - rekao je Šeik - vraćaj se Sulejman-begu ireci mu neka bježi, ali ne prebrzo, neka puštaneprijatelju da grize. Kad dođe na kraj prološkog puta, enotamo,gledaj, ondje gdje se on spaja s putom od LivnadoGrahova, neka ne bježi ni Livnu ni Grahovu, nekaudaristrminom, i prijeđe gaz između Opakog iKamenitog

ponora i izbije na Bostane. Eto tu, na te livade prednama. A odatle neka skrene Busetici i njegovo jezavr šeno.On je u bijegu. Kako da mu sve to kažem? Ne trebaš mu ni govoriti, osim: »Za mnom, Sulej-man-beže, poručuje ti paša.«I čovjek ode.Svoju pratnju, strijelce i kopljanike, razmjestio je

paša oko Jasikovca kao zaštitni obruč svom šatoru.Krajišnike, barjak do barjaka, smjestio je u vododerineBusetice, Plovuče i ponora, obrubivši tako Bostane sa tristrane cijevima krajiških pušaka. A na vrata »polu-otoka« i puščanog okruženja postavio je tatarsku ko-njicu i naredio joj grobnu tišinu.

32

Otkako je, iza Tenžerinih torova, Sulejman Kopčić počeo bezobzirno bježati, vodstvo potjere preuzeo jeDolci s Drugom satnijom, a Matija je s Prvom izostao,očekujući da po želji pukovnika promijeni položaj i preuzme ponovo na se udar čeonog dijela, koji je pri

takvu rasporedu i na takvu putu jedini nosio borbu sneprijateljevim repom.



Progoneći Kopčića, Druga je satnija s Magličina trna,oma zaravanka i raskrsnice prološkog, grahovskog ianjskog puta, sišla niza strminu i izbila na gaz prekouge Kamenitog ponora. Kad se i Matija s Prvomnijom spustio za njima, dijeleći pukovnikovo mišlje-da će na polju njihovi snažni konji biti velika pre-

ost, kroz ljesku je na livadama zapazio boje kojekodnevno ne pripadaju ni polju ni šumama, ali viđe-m nije pridavao posebno značenje jer je pomislio na

eće koje na tom vlažnom tlu zacijelo i u sušnomovozu cvjeta. Gaz je bio plitak, nešto mokra pijeska i

mlje, ali je strmina koja se od toga blata penjalama ledini bila zbilja usponita. Konji su je jedvaladavali, pa se i Matijinu konju dogodilo da je dvaa pokleknuo na prednje noge. Tek kad se ispeo naud i bacio pogled udesno, vidio je kakvo cvijeće rastetim livadama. Redovi šatora, ali oko njih nemaske! Vjerojatno logor jedinice koju progone. Činilonepotrebnim misliti na uzmak. Druga je satnija jurilaahačima na kosmatim konjima, sustizala ih i nanosilavelike gubitke. Prva joj se morala priključiti.aljba iz Busetice otpočela je kad su se obje satnije,goneći i dalje Kopčića, povile i otvorile lijevi bok elcima u tom vodotoku. U isti mah na vratu okruže-od Jasikovca i iz ljeskovih šumaraka, pojavili su se

ari s isukanim sabljama, nastupajući polako i u širo-fronti. Opazivši ih, Sulejman Kopčić, koga je pre-dio sitni glasnik, skrenuo je prema njima i s ostat-

m svojih Prozorana provukao se kroz tatarski raspo-i raspustio svoju umornu vojsku u njihovoj pozadini.uščani udar iz Busetice sa sedla je skinuo pukovnika

noge druge s njim. Leševi po zemlji i razulareni konjijahača, uz to pojava Tatara, i satnije su se smele.mičući pred Tatarima u neredu, pokušali su se probitiko gaza kod Kamenitog ponora, ali su bili odbačeniOpaki i Bristov, gdje ih je dočekala još jača puščanaba. Sada su znali, lijevo su puške, desno su puške, a

h po ledini gone Tatari. I bez zapovijedi sunuše nakušanu stranu, prema Plovuči i Velikom ponoru. Tu

H ih je najviše izginulo. Vatra ih je tukla izbliza, a oni nacijevi nisu nastupali bočno ili u koloni, kao prvi i drugi put, već u rastresitu rasporedu, oči u oči sa strijelcima.

Preživjele, njih više od stotine, Matija je rasporedio uklin (onako kako ih je Močivuna uvježbavao) i poveo naTatare. U prvom naletu sa snažnim prednjacima, medu

kojima su bili Grabovac i Ozidžija, kad se klin zabio utatarski red i počeo ga razmicati s dobrim izgledima daga razdvoje, sviju krila i pobjegnu u jednoredu, sa sve tristrane iz jaruga jurnuli su strijelci i napali ih odasvud.Sprijeda tatarska sablja, straga čakije, borbeni kosijeri,srpovi i sjekire, i rulja je mnoge, spremne da poginu,razoružala i vezala.

Sreću da poginu u proboju od petorice momaka koje prati ova priča, imali su njih trojica, poimence LovroSentija, drvodjelja iz Brnaza, Mate Bukiša, čobanin izCere i Juriša Leovac, pjevač iz Cvrljeva. Nesreća da prežive zapala je Josipa Ozidžiju, glavonju iz Turjaka,sa dvije lakše rane, i Matiju Grabovca, kovača iz Trilja,alfijera Prve turme, po potrebi zapovjednika Prve sat-nije i, da je sreće kao što je nema, budućeg satnika. Ali,ništa od svega, od onoga što je bio i onoga što je mogao biti. U smrt će otići gol kakav je otišao u početku rata naProloško jezero s onim nesretnim Vrljićevim puškama,za koje nije znao da ga vode ili na Trnove poljane ili naBostanište. A degradacija se dogodila ovako.

Prilikom zarobljavanja Matiji su u kesi o vratu našlitrideset i jedan zlatnik, sav Brajimov novac. Tatarin kojiga je pretraživao vezana, a on ga je i vezao, uz pomoć još dvojice svjedoka, osvjedočio se da je ovaj, kad tolike pare nosi o vratu, poraženoj vojsci glava. Ali, ni on ni

njegovi drugovi nisu ludi da to kažu nuredinu Tokmakui nalaz posvjedoče predajom novca. Zlatnike su prikrili,a Matiju degradirali u obična roba, pa je on u ropstvo pao kao nitko i ništa, jednako bos i bezimen kakav je idošao u konjičku pukovniju.

S lakom ranom na bedru, dok su još bili u gomili,nesputanih nogu, prišao je Ozidžiji i prvi put u životunjih dvojica pri susretu nisu imali ništa jedan drugornu_



i. Kao da su sve vijesti zastarjele, kao da su sveasnoće pojašnjene, a svi sporovi riješeni - pred njimatajao njihov život, osmišljen i osvijetljen do najsitni-pojedinosti.e li moguće da nam na kraju sve bude jasno?

33

Tek sada, kad je pobjeda bila izvojevana a pobje-ku pripao bogat plijen, paša je imao pune ruke posla,e iz iskustva znao da nema ništa teže nego podijelitien pravedno, da među vojnim odredima ne izbijeđa oko zasluga, da svi budu pravedno namirenima udjelu u bici, i da za buduće borbe tabor sačuvanstvo, a podjela plijena prema zalaganju bude poti-

na.Mrtve je neprijatelje trabalo svući dogola, njihova

la složiti nad grotlom Velikog ponora, a odjeću ižje odnijeti na hrpu gdje se prikupljalo sve što je kodrijatelja nađeno, konjska orma, sablje, noževi, pu-, pokrivači i sitnice koje vojnik nosi uza se. Ormu

ba skinuti i donijeti na hrpu samo s mrtvih konja, aostaju osedlani. Na zarobljenicima, koji su od sveg

ena prvi pobrojani - bilo ih je sedamdeset trojicaba ostaviti samo najnužniju odjeću i obuću, a svego oduzeti i donijeti na hrpu. Ako medu neprijate-

ma ima koji teško ranjen, treba ga ubiti, svući i bacitidu leševe, jer se time dušmaninu skraćuje put uao, kamo će on jednog dana ionako doći. Zaroblje-e povezati u sindžire prema stasu, ljepoti i snazi, dapri diobo zna koji sindžir koliko vrijedi. Roboviraju posjedati na zemlju, sindžir iza sindžira.

Kako su Ozidžija i Grabovac različite građe i različitaičja, vezani su u dva različita sindžira: Ozidžija udžir ružnih ljudeskara koji će sjeći šumu i valjative, a Grabovac među ljepotane koji će, ako im sereći, za sluge na dvorovima.

Paša je k sebi pozvao vođe krajiških barjaka i tatar-skog nuredina Tokmaka i upitao ih kako da se plijendijeli: sa hrpe i sindžira, komu oružje, komu konj, akomu rob, da se odoka procjenjuje i vrijednost stvari izasluga borca, ili će pozvati livanjske trgovce i robu datina dražbu, pa onda, kad sve bude unovčeno, podijeliti

na barjake pravedno kao na ljekarničkoj vazi, a barjacineka pojedincima dijele prema zasluzi.Ama, svijetli pašo, koga ti pitaš kako da se dijeli?Je li ove ovdje? - reče Tokmak i pokaza nakrajiškezapovjednike. - Što oni imaju s plijenom? Osimonogašto po kanunu pripada tebi i tvojim strijelcima, ionogašto pripada našem padiši, sav je ostali plijentatarski. Nama ga predaj i mi ćemo ga dijeliti kako budemoznali.Kako vaš? - upita ga Sulejman Kopčić.Tako! Da nije bilo nas, vi ove krmke ne biste pobijedili. A oni drugi barjaci što su gađali iz pušakaskriveni u vododerinama, ne zaslužuju nikakav plijen.Teško li je bilo opaliti dva puta iz puške! NasTataradvadesetorica pogibe, a od barjaka nitko niogreben.Prozorana jest, doduše, poginulo, koliko čujem,također

dvadeset, ali se ni oni nemaju na što buniti. Poginuli bisvi do jednoga, da im mi ne pomogosmo. E, zatoštovam spasismo život, ustupite nam plijen!Sulejman Kopčić vrcnu u stranu kao podboden, ra-

skreči noge i stavi ruku na sablju, a kad mu iz pozadine pritrča nekoliko njegovih vojnika, viknu:

- Plijen će dijeliti Prozorani. Oni su ove krmke dovukli iz planine. Sultan, paša i Prozorani! A vi koji stenam pomogli da ih savladamo, dobit ćete koliko vam midamo, a dat ćemo vam, i barjacima i Tatarima, kolikovam kao pomoćnicima u ratu po kanunu pripada.

Svađa između Tokmaka i Kopčića nije mogla ostati ukrugu pašina divana, jer se vodila na ledini, pred licemvojske koja je na plijen gledala gladnim očima.

Tokmak se povukao među svoje Tatare, istočno od paše, Kopčić među Prozorane, na čiju su stranu stali svikrajišnici, jer ih je zadovoljavao status pomoćnika uratu, a paša je ostao u sredini, na Jasikovcu, i pozvao



svoje strijelce da razdvoje zavađene. Rekao je da će izLivna pozvati kadiju, muftiju i sve učene ljude, oniznaju odredbe kanuna, oni znaju tradiciju ovoga serhata(krajine), pa neka oni odluče komu i kako da se plijendijeli.

Zarobljeni konji dobili su nove jahače i odjezdili uLivno. U dva sata po podne, trkom, kao da je smak svijeta, stigli su i kadija i muftija, a s njima dvadeset i tri

prvaka i učena čovjeka. Sjahali su pred Jasikovcem i posjedali na divan. Malo poslije učenih, i nezvani, čimsu čuli da se radi o bogatu plijenu, došli su trgovci i svioni koji su imali gotov novac i htjeli ga umnožiti jefti-nom kupnjem i skupom preprodajom.

Odluku divana mudrih i uglednih serhatlija (krajiš-nika) zavađenima je, pod prijetnjom Božje i sultanovekazne, saopćio kadija Fuad Atlibegović:

- Mir Božji s vama, ratnici! Evo, mi odlučismoovako. Ovi Prozorani su zaslužni što su dušmana izvukliiz planine kao zmiju iz grma. Da je oni ne izmamiše, ona

bi još tamo siktala. A da ne bijaše Tatara i ostalih, zmijune bi imao tko ubiti. Još bi mnoge ujela. Zato su Tatarizaslužni koliko i Prozorani. A svi drugi što pomogošemalo su manje zaslužni. Zato Prozoranima i Tatarimaide isti dio, a svima ostalima koliko im oni daju, a mimislimo da bi bila pravedna petina. I još smo odlučili dase sav plijen proda, pa da se dijeli samo žuto zlato.Trgovci su tamo kod hana, puno ih je, dvjesta vlasnikadvjesta livanjskih dućana, a kese su im pune novca.Živjeli, junaci! Yekdurallah! (Bog je jedan).

Tako je prva svađa oko diobe plijena prebrođena, alise suparništvo ubrzo razgorjelo u novu svađu.Druga je svađa izbila kad se s konja, oružja i odjeće

prešlo na podjelu i prodaju robova.- Ratnici - rekao je Atlibegović stojeći pokraj veli

kog ćupa s utrženim novcem - mene je svijetli pašaovlastio da vam kažem kako će biti podijeljeni robovi.Ima ih sedam sindžira i tri komada više. Ima ih ružnih islabih dva sindžira, snažnih tri, dva sindžira je ljepotana,a ona trojica samaca su žgolje. Rekosmo ja i paša da

svima bude ista cijena, i stadosmo na dvadeset reala poglavi. Bog nam je svjedok da više ne vrijede. Ali, vama

je poznat običaj serhata i propis kanuna: da se robovi,kao njegov dio u podjeli plijena, u što većem broju

poklanjaju caru i šalju u Stambol, pa tamo ili na tržnicuili na galiju, kud im odrede. I zato rekosmo: neka paši

pripadne jedan sindžir snažnih, caru dva sindžira snaž-nih i dva ljepotana, a ona dva sindžira slabih i grdobnih,i priđe ona tri žgoljavca, popola Tatarima i Prozora-nima, da ih daju na otkup ili da ih prodaju trgovcima.

Neka svijetli paša iziđe iz šatora - rekao je Sulej-

man Kopčić.Što? - reče kadija Atlibegović.- Imam mu nešto u oči kazati.I dozvaše Šeika.Svijetli pašo - reče Sulejman-beg i kleče na obakoljena, a čelom udari u zemlju. - Molimo te daovezarobljenike ne šalješ u Stambol i ne daješ naotkup,nego da ih sve ovdje posiječemo, a mi svi da seodreknemo dobiti, osim one što će nam je izStambola

poslati na mrtve glave.Zašto, Sulejman-beže, svima činiti toliku štetu?Ti ćeš poslati pet sindžira robova u Stambol, svoje i

careve, Tatari će svoje ovdje prodati, pa će i oni tamokrenuti, gdje će biti skuplje prodani. Mi ćemo našsindžir ili dati na otkup ili pobiti. U Stambolu svakafukara kupuje roba, pa će od ovih mnogi u rudnike, pokućama, njivama i radionicama. Ali, za godinu-dvije

polovica će ih pobjeći iz ropstva i doći svojim kućama.Željet će da nam se osvete i navaljivat će na nas kaođavoli. Onaj prokleti Pavao Vučković bio je u našimrukama, robovao je čak u Bagdadu, prešao na islam, paipak je pobjegao kad mu se pružila prilika. I eno ga sadažari i pali. On je i ove prokletnike zadojio mržnjom i

posla o na nas. Zato mi n jih ne ša ljimo u S tambol usindžirima na tržnicu, nego u ararima za Bospor. Samooni koji su u ararima otišli, nisu se na serhat nikad više



Serhat je briga serhatlija, a mi nismo ti - rekao jeTokmak. - Nama se ne gubi, mi tražimo svoj novac.

Ni nama se ne gine od dušmanina koga smo već jednom imali u šaci, rekao je Kopčić.Tokmak je otišao u svoju ordiju, uzbunio je zahtje-

vom Prozorana da se svi odreknu plijena u živim lju-dima, postrojio je u dva reda i zapovjedio frontalanmarš. Pred pašinim su šatorom stali, izbacili desnu nogu

preda se, izvukli sablje i rtove im okrenuli zemlji. Timesu rekli: »Mi smo se pobunili«.

Da im ne ostanu dužni, i Prozorani su uradili istotako. Njima su se pridružili ostali iz krajiških barjaka, i

paša je ponovo gledao svoju vojsku pripravnu da semeđusobno tuče.

Preplivač je gledao kako se paša, ne znajući što dačini, povlači u šator i, željan vidjeti kako se srdi, psuje inemoćno lomi prste, uđe i on za njim. Nije imao ništa

protiv toga da Seik pogriješi i posljednji put. A pogrije-šit će ako mu se međusobno zavade pojedini dijelovivojske, kao što su se pod Sinjom posvađali janjičari iArbanasi.

Šeik, međutim, nije znao da više ne smije pogriješiti,ali je znao da je njegovo pravo na pogrešku na izmaku,

pa je i to bilo dovoljno da se pribere, iziđe nasmiješen pred šator i kaže:

- Ratnici, uvucite svoje sablje u kanije i štedite ih zadušmane, našao sam pravedno rješenje. Od moje petineisplatit će se dio koji bi, kad bi se robovi prodali pocijeni od dvadeset reala, pripao Tatarima, i oni se ne

maju zašto buniti. A i vama sam udovoljio, serhatlije:sve ćemo robove u ararima poslati u Stambol.

34

I poginule i zarobljene na daleki put u ararima iznadgrotla Velikog ponora pripremala je grupa od dvadesetTatara. Za cjelokupnu obradu dobivali su po glavi pet I

akči i bili zainteresirani da ih obrade što više. Posao na poginulima već su završili, sad će i s preživjelima.

Ozidžija je bio usindžiren među ljudeskare i sad, kadsu svi sindžiri, ulančeni u jedan sindžir, prilazili Velikom

ponoru, on je bio među prvima na redu. Ljepotani su,stjecajem okolnosti, bili posljednji i Grabovac je imaošto vidjeti, da mu se gledalo.

Nad grotlo ponora u kojemu huči voda položene sudaske, a na njima Tatari rade zasukanih rukava.

Nije imao snage gledati njihov posao pa je pogledskrenuo na ledine, tražeći na njima nešto podnošljivije.

Osjećao je da ga prate nečije oči, da ga slijedi nečijasjenka i da ga tješi nečiji glas. Oči što ga gledaju javljajuse u odbljesku sunca u vodi, u tučku žutog divizminacvijeta na obali Plovuče, u bijelom oblaku nad Livanj-skim poljem. Sjenku koja ga slijedi vidi u sjenci pticekoja prelijeće tabor, u osjenu kamene stijene iznadVelikog ponora na koju nikako da padne sunce, iako jesuncu okrenuta. A glas koji ga tješi u šumu je kosovihkrila, u zrikanju šturaka, u žuboru Plovuče oko pouglje-njene grane usred korita. Čije su oči, čija je sjena, čiji jeglas? Je li to Vučković koji ga pravda pred vlašću, kojiga vadi iz kloake, pere, suši i upućuje ponovo u tijesniživot? Je li to Močivuna, crni anđeo, koji uči kako dakonja jaše, kako da siječe lijevo-desno i kako da samasebe spašava s te proklete bare na kojoj Tatari oderanimglavama pune arare?

Ne, nikoga i ničega nema: kad je o spasu riječ, čovjek vidi pomagače i tamo gdje nikoga nema, i čuje zagovor

koji nitko ne izgovara.O Majko Prečista, za kojom smo iz Rame išli, koja si unoćima smrti hodala bedemima grada, reci svomuMatiji, uru prije nego što će ti doći, varaju li njeganjegove oči ili ga zbilja netko promatra. Ako si ti,Majko, ova priviđenja i ove glasove do dasaka sa tritatarska derača nad Velikim ponorom dala svakom odMatijinih drugova, sada više nego ikada znade — da siti puna.



Negdje na kraju livade ugledao je svijetle oči namekom licu s rumenim jagodicama. Bijelu put, nizak stas. Sitan, u svemu sitan čovjek, osim u pogledu. Da gane bi ostavio u neizvjesnosti, na prsi je prekrižio ruke,sklopio dlanove i poljubio jagodicu desnog kažiprsta, aonda se široko nasmijao. Oko njega je dvadesetak ljudi,a s njima samo jedan, krupan, i gleda kud i on, narobove u sindžirima. Svi oko onoga sa svijetlim očimaimaju crvenu odjeću, a onaj krupni i crveni plašt preba-čen preko ruke. Kad se krupni u nešto uvjerio, zaogrnu

plastom onoga što ništa nema osim umiljata osmijeha, pa ovaj nestade, kao što je nestala sjena ptice koja je preletjela tabor.

I krupni nosilac plašta i svi oko njega izvukoše izčizama noževe za bacanje. Igrat će džilit, kao što i drugeskupine na Bostaništu igraju. Netko donese dasku, žabi

je trideset koraka ispred skupine, ukloni se, a premadasci poletješe noževi olovnih držaka. Neki se zabiše,neki padoše u travu. Još nekoliko puta premjestišemetu, još nekoliko puta baciše noževe, i onaj što je

premještao dasku žabi je tri koraka od Matije.Odbij od sindžira - reče Tatarin koji je stražarionad mirom osuđenika.Da ih ne čuvaš od noža? - reče mu nosilac mete, aTatarin, koji je lizao nešto slatko, odmahnu rukom iode

prema ponoru.Dasku su pogodili svi bačeni noževi, pa igrači uz silnu

graju potrčaše da ih povade. U naletu su se izmiješali i s

ljudima u sindžiru. Sad je i sam bio u grupi, čini se, usredini razigranih momaka u crvenoj odjeći.Šuti i budi miran — rekao mu je Mesud Zunić iogrnuo ga crvenim plastom, a na glavu mu nabiokapukakvu su i drugi nosili. Istodobno onaj krupničovjek,što je Mesudu uručio plašt, svojim nožem zadžilitanje

prereza uže na Matijinim rukama, a ljudima što suostalii dalje usindžireni reče ljutito:

Ne govorite n išta s tražaru. Ne mislite da ovogaspašavamo. S ovim ćemo izravnati posebne račune.

Zar nije bio gori od svih vas?

Zunić ga

povedei stadeuznjega,usredinigrupe.Onajšto jezabadao daskuzabode

jeovoga

puta istokorakadalekoodsindžira, premagazu

pokrajKamenitog

ponora.Grupasekretalazbijenoi kad jegađalai kad jeodlazila po

bačenenoževe, aMatijai Zunićuvijek



bijahu u njenoj sredini.Brže to, brže! - stalno je govorio onaj krupničovjek.Sulejman-beg Kopčić, jaran - kaže Mesud i ponavlja: - Eto, vidiš, Matija! Sve će biti dobro. Eto vidiš!To ponavljanje nije značilo ništa drugo nego da se

Matiji isplatilo ono što je njemu zajmio, da Mesud nije bilo tko, da svoju riječ znade održati i da su pred njimadani podmirenih računa, kad će se jedan drugoga sjećati

ponosno, bez srama što su lomili vjerske i državnezakone, s osjećajem da nisu ništa ružno učinili ako suiskoristili davno uspostavljen kanal spasa iz arara, sgalija, s kolčeva i konopaca. Ništa strašno, samo ono što

bi ljudi trebali koristiti više nego čine, pa da arari ostanu prazni, galije bez vesala, kolčevi bez glava, a konopci bez ruku i vratova.

Nisu bili daleko od gaza na vododerini i guste ljesko-vine pokraj njega, još svega dva džilitanja, a od Velikog

ponora za njima potrčaše derači što su glave derali,strvinari što su tijela bacali u ponor, solari što su solilizguljena lica, slamari što su ih punili pljevom i oni što suih naticali na vrbov kolčić, čitava tatarska jedinica sgolim oružjem u rukama. Vikali su:

Nitko nego oni.Mi? — odgovorio im je Sulejman Kopčić. — Nismo li

baš mi tražili da se u ararima šalju u Stambol? - Dok jeon razgovarao s Tatarima, grupa se zbijala okoMatije i

Mesuda.Raziđite se, pa ćemo vam vjerovati - vikali suderači, slamari i strvinari. Ispružili su ruke i pokušalidarazmaknu jednog od drugog i zavire u sredinuskupineigrača džilita.Eno ga - reče jedan od njih. - Kosa ispod kape,nebrijane glave!

II



Odbij, pasji sine - rekao je Kopčić, zgrabio Tatakoji je opazio Grabovca za pašnjaču, podigao ga i

io na zemlju. Izvukao je sablju i stavio je Tatarinunos. Isto tako uradiše i ostali. S isukanim sabljama

ravili su prsten oko Mesuda i Matije, pripravni da seuku.

Tatari se nisu dali uplašiti i na prsten Prozoranaiše svoj obruč.Pobiše se - vikali su vojnici izokola prstena i

uča. - Zovite pašu prije nego pane krv!Šeik je sjedio pod svojim šatorom.ko se to tamo pobi? - vikao je silazeći s pratnjomiz Jasikovac.atarski derači i neki Prozorani.

Opet oni! - rekao je paša.Njemu i njegovoj pratnji pridružili su se kadija Atli-ović, Preplivač i desetak učenih Livnjaka. Uz njih svii nisu imali prečeg posla, bezmalo čitav logor i mnoš-

trgovaca koji na glas: »Pobiše se« potrčaše kao naelu pilava.to su vam skrivili kad ih opkoliste? - pitao je pašaatare.

Čestiti - rekao je vođa derača. - Ukrali su namlavu iz sindžira pa i, ne dobijemo li je natrag,

mnogoemo štetovati. Džaba što na deranju te glaveubimoet akči! Nego, kad se glave budu brojale, vidjet će seae jedna manje od sedamdeset i tri. Dobro, možemoeći

a je ispiraču voda odnijela kožu iz ruku u ponor iitkoas neće osumnjičiti da ga propustismo, ali će seamaduzeti od zarade dva zlatnika, onoliko kolikolavutambol plaća. Zašto radimo kad ćemo izgubitivalatnika i pet akči!

Nećete izgubiti. Odlazite na svoj posao.Dobro, čestiti, kad ti kažeš da ne gubimo - rekoše idoše dalje derati.

rozorani turnuse sablje u kanije i smjerno objesišee niz tijelo. Mesud reče Matiji neka svuče plašt,ne na zemlju i sklupča se. Sklupčana ga pokri pla-

stom, ugazi stopalima na rubove tkanine i raskoraci senad njim, zauzevši smjernu pozu.

Sto ti, prokletniče, sada hoćeš? - vikao je paša naKopčića. - Govori! Nisi li ti tražio da se svirobovi pobiju?

Jesam, čestiti pašo.Pa što ih sada spašavaš?To je drugo.Kako drugo?Pa, drugo. Ne spašavam ja toga roba, ja bih njemu isam glavu odsjekao, nego svoga jarana, ovogaovdje,dobra čovjeka, deset takvih ne živi pod nebeskimsvodom.Što njega? Nije on u lancu?E, baš on je bio pred Velikim ponorom. Ovogamoga jarana zarobio ovaj ispod plašta kad smoono preklani bili pod Sinjem. Bilo i ne ponovilo se! I pišemeni Mesud, traži otkup, ciči kao zmija u procijepu.Meni se u grlu stislo. Torbu na rame, konop oko vrataiod praga do praga, pa u Prozor, pa otuda uUskoplje,Donji i Gornji Vakuf, i otuda Kupresu i Livnu, sveod

odžaka do odžaka. I što misliš, daju? Nitko. Sve prijemene odnijeli prosjaci za duše robova. A pod Sinjom jeu roblje palo pola ovoga serhata. I isprosih svegadvareala u bakru. Pljujem ti na tu proševinu! Rekoh, Bogti pomogao, Mesude! Kad, zima stegla, a Mesudaevo.Otkuda ti? Kaže, pustio ga gospodar. E, nekavala,kažem ja, neka si mi živ i zdrav! Kad, nu ti čuda,

preddva sata dođe k meni Mesud i kaže, Sulejmane, pomozi,duša mi izgibe. Kad mi tijelo nisi spasio, kaže, dušumispašavaj, ode ravno do đavola. A ja onda mislim,nisamga otkupio iz ropstva, da ga sad iz pakla izvučem.Ismislim ovo što sam smislio, to sa džilitanjem,crvenomodjećom i crvenim plastom. Ali, opaziše prokletnici!Tineće da gube ni akče!Hvala ti na lijepoj besjedi, Kopčiću, ali ja sada

znam zašto štitiš toga dusmanina manje nego što sam prije znao.



Ja sam, sretni pašo, rekao što sam znao reći. Drugoneka ti kažu učeni ljudi ovoga serhata što ti izaleđastoje.O čemu se ovdje radi? - pitao je paša kadijuAtlibegovića.Rasprostranjen je običaj, čestiti pašo, na ovomserhatu i s muslimanske i sa kršćanske strane, dazarobljene neprijatelje drže zatočene u svojim

podrumima,štalama i rupama u zemlji, čekajući da ih rod otkupiilida ih, ako otkupa ne bude, prodaju na tržnici. Iz danaudan, pod istim krovom, za istom zdjelom, ti s eljudizbliže i ne gledaju više jedan u drugomuneprijateljanego čovjeka. Nekako se zavole, u njima prevladasućut,

ponadaju se protuusluzi, što j e jednoga danamogudobiti za dobročinstvo, zanemare dobit i svomrobu

ponude zamjenu duša i, pristane li, puste ga izropstva,

ponajčešće na svoju veliku štetu.Šeiku se učini da sluša riječi koje osmišljavaju i

njegov san i proroštvo knjige mistika Hafiza.Zanimljivo - reče Šeik.Divljaštvo - reče Preplivač.Ta se dva čovjeka - nastavi Atlibegović - povukuna osamu, zarezu kažiprste i pomiješaju krv, aondasvaki poliže svoj kažiprst s krvlju svojom i svoga

pobratima. Pri tom izgovaraju riječi: »Duša mi, duša ti«,saznačenjem: »Evo tebi moja duša, a ti svoju daj meni!«Ikako ovaj neuki svijet vjeruje, kad je izmijenio duše,s

dušom je otišla i vjera, muslimanska kršćaninu, kršćani-nova muslimanu.

Nevjerojatno! Ima li za to osnove u kršćanstvu? Uislamu je nema.

Ni u kršćanstvu je nema. Sam Bog zna otkuda je iotkada je to. Čini se da je toga ovdje bilo i prije islama i

prije kršćanstva.Zar toliko ovdje ljudi drže do zadane riječi kad susve serhatlije, kako vidim, za oslobođenje ovoga roba?Drže, nevolja im je! Ali se ovdje, sretni pašo, neradi toliko o zadanoj riječi koliko o nečemu drugom,



sudbonosnijem, što je proizišlo iz zamjene duša. Čuli stečestitog Sulejman-bega: on bi ovomu pod plastom i samodsjekao glavu kad time ne bi upropastio dušu svomdrugu Mesudu. Zašto? Pa, ako Mesud uspije osloboditiovoga roba, on je ispunio zadanu riječ i može učinitidvoje: ili i dalje, u dogovoru s tim kršćaninom, svoju ,dušu zadržati u njemu ili svoju dušu uzeti sebi. I zato seon bori za oslobođenje ovoga kršćanina, zato mu po-mažu njegovi drugovi. On se bori da povrati svoju dušu isvoju vjeru. Običaj je da je svaki serhatlija uzme kadodrži zadanu riječ, i opet postane svoj, sa svojom dušomi svojom vjerom. A ako date ubiti toga nevjernika, ako,sretni pašo, ne uslišaš molbu Mesuda Zunića, onda ćetaj kršćanin s dušom muslimana u sebi poći u raj i statičist pred lice Božje, a ovaj će nevoljni Mesud, jer nijeuspio održati riječ, kad umre, s dušom nevjernika u sebiu paklene muke.

Nevjerojatno! Kakva sprega praznovjerja i prak tičnosti! A tebi se ovo ne dopada? - pitao jeŠeik Preplivača.

Nimalo. Zar te serhatlije nisu jutros pjevale suruEl-Feth? Zar je na vojni ne pjevaju dva puta nadan?Zar im ona nije na usnama kad jurišaju? I zar u

posljednjem ajetu te sure ne piše da su oni koji slijedePoslanika žestoki prema nevjernicima, a milostivi među

so bom? Kako onda ti isti ljudi mogu sklapati takosumnjive saveze i vjerovati u takve gluposti!Preplivač je propovijedao ograničenu čovječnost ka-

rakterističnu za pripadnike raznih vjera, stranaka isekta, koja, ma koliko uljuđivala unutarnje odnose tihskupina, jer prema onima izvana, koje nije obuhvatila ikoje nikada neće obuhvatiti, nema razumijevanja imilosti, ne samo što ne dovodi do pomaka čovječnostiu svijetu već s jednakim uspjehom siječe ono što ječovječno i medu svojim pripadnicima i među onimakoji su duhu sekte stranci. Prvima, zato što će,sumnjičava kakva jest, u svojim redovima stalno

nalaziti dvoličnjake i nedovoljno pravovjerne, adrugima, zato što se ograničena čovječnost »milosti

prema unutra, nemilosr-



sti prema vani« i gradi na nečovještvu prema onimai nisu u krugu posvećenih.

Ne pret jer uj - rekao je Šeik. - Ne pi ta se tuoćemo li biti žestoki prema neprijatelju ili nećemo.

Mimo bili žestoki. Ovdje se radi o drugomu: hoćemo

oštivati zahvalnost? Zahvalnost nevjerniku koji namečinio uslugu, spoznaja je duga premaobročinitelju,poznaja istine i pravde. A istina i pravda su jedno

Bogom, jer je Bog vječna istina i vječna pravda. Stogaee biti zahvalan, ne odužiti se dobročinitelju, istoto ie spoznati postojanje tvorca i gospodara svjetova.

Ali, moj pašo — rekao je Preplivač — neprijatelj jeedjeljiv pa, ako smo nemilosrdni, moramo bitiemilordni prema svima. Budemo li vadili jednoga zbogoročinstva, drugog zbog nečega drugoga, naša ćeeemilosrdnost osuti i molitva će nam biti praznaječ.

Nama Bog ne bi oprostio kad ne bismo poštedjeliovjeka koji je bio dobar prema našem Mesudu.i ialje misliš svoje? - pitao je Šeik Preplivača.

Mislim - rekao je Preplivač.Misli, prosto ti bilo - reče Šeik. - Ej, ti, Mesude,tkrij toga svoga i dovedi ga ovamo!i li si taj - rekao je Šeik kad ga je Grabovacogledao u oči.esam — odgovorio je Matija., sretna li tebe, ćaure, kad ti je zajmljeno vraćeno

stom mjerom - rekao je Šeik. Ispred njega suaoeptiri lebdjela slova arapskog pisma iz knjige

Divanumača nadzemaljskih tajni koju je probo fal. - Aad

bojica nokat u ledinu i da vas za tri minute ne vidimaari, a za pet da ste duboko u planini — rekao jeaša.retrčali su Bostanište, prešli gaz kod Kamenitog

nora, zašli u ljeskov gaj, izbili na Magličin trn inuli uz prološki put kad je Mesud stao.

Ja dalje ne idem — rekao je, pa se i Grabovacstavio.to i jednu godinu gledali su se oči u oči. Nakon tolikomena u kojemu su sto puta proživjeli svoj susret,anak i ponovno viđenje, Matija ga je uputio:

- Hoćeš li dušu natrag?Onda je Mesud razmišljao još nešto više od dvjesta

godina, svoje ropstvo i put u Makarsku za to vrijeme proživio devedeset i devet puta, i napokon rekao:- Ne bih, ako si ti voljan da ostane kako jest.Onda je Grabovac gledao derače nad Velikim pono

rom jedno i pol stoljeće i rekao:- Voljan sam.Onda se djetinje lice Mesuda Zunića sa crvenim

jagodicama i sjetnim očima razvuklo u osmijeh.Pa, pošto su nekoliko stoljeća utrošili gledajući jedan

u drugoga i dogovarajući se hoće li njegova duša biti unjega a njegova u njega, je li to u duhu vjera, je li tokorisno za obojicu, zaključili su da se moraju rastati,Mesuda čekaju na Bostaništu, Matiju u Sinju.

Zbogom, Mesude.Zbogom, Matija.Otišli su svaki na svoju stranu noseći u sebi dušu

onoga drugog, što ne liči ni na bajku ni na vjeru, ne ličini na šta, ali liči na njih, i gdjekad na čovjeka.

35

O slavlju koje je nakon Grabovčeva odlaska održanou taboru Seik Mehmed-paše sačuvao se Preplivačev opisu pismu velikom veziru Halilu datiran iz Livna petogkolovoza, koje veliki vezir nije dobio ni tada ni ikada, jer je u bici kod Grocke (16. kolovoza 1717) EugenSavojski hametice porazio njegovu vojsku, a njega ubio.

Naši dobri saveznici Tatari, uvijek omi da se opuste iraspojasaju, oderane su glave neprijatelja, komu jemjesto u paklu, napunili slamom i za večernju svetko-vinu nabili ih na vrbove motke. Tim motkama opasali subrešćić Jasikovac na komu je bio pašin šator a uokolo šatori naše vojske. Na manje kolčeve, koji su stajaliispred motki s glavama, namotali su kudjelju obilnonamočenu u smoli kojom se namaču baklje z$ osvjetlje-



puta kad vojska putuje noću. Samo smole potrošilipet bačava, a kudjelje tri tovara. I kad se spustila noć,

kao da je mir čuvala pod melekovim krilima, pa kad tatarske gazi je zapalile kudjelju, a miris se smoleširio livadama, mi smo uokrug našega logora vidjeli,najdivniju nisku bisera, glave prokletih neprijatelja,

ma su se duše već pržile u paklu. Novca je imao ia i najsiromašniji vojnik, pa kad su trgovci u sumrak ukli pečene ovnove, kuhanu ovčetinu, slatka pića,ače i pilav, počela je gozba koja je trajala do jeda-st i pol sati.

Mnogo sam svetkovina vidio, mnogo bogatih sinija,sam zvan u palače carske, u vrtove gospodara ovelje, ali je sve to ništa prema slasti da uvečer sjediš d svojim šatorom, da slušaš svirku, da piješ šerbet iaš pilav pred licem svojih neprijatelja, u paklu gor-koji dube na motkama dok ih sjenci svjetlost baka-

praveći od njih nakaze, praveći s njima sprdnju,ižavajući ih kao što valja ponižavati sinove pakla.

Da se pridruže veselju svojih vojnika, koji su zbijalikojake vragolije s neprijateljskim glavama, u pakluse trag umeo, davali im jesti oglodane kosti, palili imuke u ustima, polijevali ih vodom, da i oni, rekoh,ete tu radost sa sprdnjom, Šeik-paša, ovaj nedužni inekoliko časnika pođoše oko logora od jednog dogog kolca, od jedne do druge baklje. I kad smo ihšli i naslušali se svakojakih šala što su ih radi nasnici zbijali s neprijateljem, u zemlju propao, ja čistoudu zapitah:»Ljudi, vidjeste li vi da medu ovim prokletnicimama ni jedne sijede brade?« želeći time reći kako smo

jekli dobre vojnike.tu će moju nedužnu besjedu Šeik-paša zajedljivo:a je među njima bila samo jedna sijeda brada, neoni sada bili na vrbovu kolju.«Ja o jednom, Šeik o drugomu. On vjeruje da se imilost u koju je pao može objasniti namjerom velikog ira Alije od Iznika da sve starce u vojsci i upravi

zamijeni mlađim ljudima. A da li je neprijatelj, ne bilo ga, pao u naše šaice zato što među njima nije bilo ratu na serhatu vična čovjeka, ja ne znam i ne tiče me se.

Te iste noći, kad su svi pozaspali osim stražara koji suse od vremena do vremena oglašavali povicima: »Bog je

jedan«, a vjetar s planine razgarao žeravu na vatrištima irumenim svjetlom obasjavao glave Šesnaeste hrvatskekonjičke pukovnije, došao je glasnik i donio vijest da je pao Imotski, da je Mocenigo osvojio neoštećenu tvr-đavu i da ga samo gromovi mogu skinuti s tog visa.

Preplivač je potražio kožnatu futrolu u svom tele-ćaku, iz nje izvukao svitak na kojemu je o šarenukončiću visio vosak pečatan sa dvije strane, i ponudioŠeik-paši da provjeri je li pečat carski. Kad se kliskisandžak uvjerio da je u vosku otisak pečata koji se odimenovanja do imenovanja prenosi s vrata na vrat, i da je visio o vratu Alije od Iznika kad je tu otisnut, vratio je svitak svom zamjeniku da ga on sam pročita. Prepli-vač je svečanim glasom pročitao da se treća pogreškaŠeik Mehmed-paši ne dopušta. Čim je pismo dočitao, ponjegovim odredbama Preplivač je preuzeo vojvodstvona dalmatinskoj granici, a Šeik je u pratnji pet Tatarakrenuo na svoje posljednje putovanje, dvanaest satihoda dnevno, do raja u sjeni sabalja.

I tako se ispuniše oba proročanstva fala iz Divanamistika Hafiza: jedan je čovjek u kratkotrajnom Šei-kovu ratovanju uživao plodove svoga dobročinstva, adrugi je, krčeći putove slave, našao raj u hladu sabalja.

A što bi s ispunjenjem Šeikovih snova?Onaj dio o zmijama iz vatre kojima on sasiječe glave

u cijelosti se obistinio, a ono o glavi koja se kotrljananiže dok se tijelo uspinje, ostalo mu je do krajanejasno, vjeruje, neostvareno, jer protuslovi onomu štose stvarno toga dana zbilo. Kako može naša glava, našugled, padati dok se mi sa svojim tijelom, sa svojimdjelima, uzdižemo do mjesta predvodnika? To jedno sdrugim ne ide. Siromašni Šeik, do kraja života nijeshvatio da nam uspon i pad ne izrastaju iz naših djela,



ga što smo sami stvorili, onoga u čemu uspijevamo,iz nečega od čega smo daleko, što nismo skrivili i zanismo zaslužili, od noga vala na kojemu smo se,

eći svoj život, slučajno zatekli, od sudbine bika nam leđima jašemo i za čije se rogove držimo. A kad jeako, nije čudo što nam pada cijena kad smo postali

cjenjeniji; što gubimo glavu kad su nas zasluge uzdi-visoko; što padamo poraženi na polju gdje smo

bili sve bitke; što se vraćamo natraške kad smjeloačamo naprijed.

36

Giacoma Priulija, kapetana splitskog Svimdarijama na području Sinja, Omiša i Makarske.oš dvadesetog kolovoza, kad je počinjen zločin, ja

m vam po skorotečama poslao kratak dopis da miedete živa ili dobavite mrtva Matiju Grabovca, sinaunova. Kako do današnjeg dana nitko ni sa strane

vatnih lica, kojima ste imali dati slobodu lova na ovog kog ubojicu, ni sa strane serdarija i seoskih rondaorgana vlasti, nije ništa javio o Matiji Grabovcu, a

ogi su se usmeno i pismeno zanimali kakav je zločininio taj čovjek i zahtijevali da im se pošalju raspolo-podaci o njemu, da bi mu mogli stati na kraj,

taviti mu zamku, prepoznati ga u masi i slično, ja,como Priuli, kapetan splitski, svima pozvanima dae brigu o sprečavanju ovog zločinca da i dalje činičine, saopćavam podrobno sve što znam, ali i vaslim da ovoj kapetaniji javite sve što o Grabovcu

nate, jer može biti da ono što jedni znaju i ničemu imluži, drugima bude korisno.Na vijest o stradanju Šesnaeste hrvatske konjičkeovnije, koja je došla neočekivano kad smo slaviliojenje Imotskog, pa za tragediju nitko nije imaoje, čekalo se tri dana. U to veselje, u grad punava, u kolo, u pjesmu, u pucnjavu mačkula, banuo je

Matija Grabovac poderan, gladan i odsutan, kao da je šenuo pameću. Došao je na vrata sinjskog samostana itražio gvardijana Pavla Vučkovića. A kad su mu rekli da je s vojskom na Imotskom i da njima kaže što ima reći,on je odgovorio, ništa, nema im ništa reći, osim daŠesnaeste hrvatske konjičke pukovnije više nema. Fratri

su ga zadržavali da ostane na objedu, svetkovina je, alion je odgovorio da mu nije do slavlja, da ide svojoj kućiu Trilj, a oni neka mu jave kad se Vučković vrati u Sinj,htio bi se pred njim ispovjediti i reći mu što je bilo s pukovnijom. Tu je bio prisutan i jedan iz gradske posade koji je opomenuo Grabovca da o sudbini svoje jedinice mora obavijestiti vojne vlasti u Splitu, ali gaGrabovac nije poslušao.

Tih dana, kad se posvuda slavilo, kad smo zaborav-ljali mrtve, nitko na ovog čovjeka nije obratio pažnju, ani za jedinicu njegovu nije se marilo, jer se mislilo da jeizvan zone glavnih vojnih operacija, da je gonila malu pljačkašku bandu i da će se uskoro javiti. Ali, kad se ni za narednih pet dana ne javi, njeni pripadnici, koji su sevratili iz Dinare s velikim odrobljenim plijenom, sami sudošli k meni i pitali me znam li gdje su njihovi. Pod vodstvom Ivana Pavasovića poslao sam ih u Sinj. Oni sutamo našli vojnika iz gradske posade koji je pred fra-trima čuo Grabovca kako govori da je pukovnija nastra-dala, pa je uputio Pavasovića u Trilj. Ali, ni svojimdrugovima Grabovac nije mnogo kazao, svega nekoliko sitnica, ostao je i pred njima čvrst u nakani da će seispovjediti samo Vučkoviću. Kad sam čuo za tu drskost, poslao sam vojnike da Grabovca uhite i dovedu predame. Uništenje jedne pukovnije nije sitna stvar, niti je

sitnica drskost jednog plaćenika.Tek kad sam ga vidio pred sobom, znao sam s kimimam posla: taj je Grabovac čovjek koji je roba odre-đena za galiju pustio na slobodu bez otkupa. Odbio jeda mi kaže kako se dogodilo da čitava pukovnija na- strada, a on sam da se spasi. Rekao je da bi on meni toispričao, kaže, nema što tajiti, ali ima jedna ključna stvar koju može shvatiti samo fratar Vučković. Pitao



m ga zar misli da sam ograničen. Ne, odgovorio je, alik ja to ne bih znao pravilno protumačiti. Dobro,tao sam ga, a kad to što imaš reći kažeš fratručkoviću, da li ćeš njemu dopustiti da to kaže meni ialima? Ja ću se, rekao je, njemu ispovjediti, kazat ćunešto što sam pred njim prošli put zatajio, a kazat ću

i što se sada dogodilo, a on će znati što da dalje radi,mi da oprost, da mi ga ne da, da mi da pokoru ili dakazni. A hoće li to vama reći, to je opet njegova

ar.Zapovjedio sam da mi ga predvode iz dana u danoliko dana za redom, i postupao sam s njim strpljivoleći da će popustiti i reći što se to u Dinari dogodilo.avljao je dojam pametna momka, pitoma, umiljata,orio je lijepo, razložno, o svačemu, s nekom tugom usu, i ja bih se svaki put ponadao da će, evo sad,ričati tu priču o stradanju pukovnije i svom bijegu, alije svagda, čim bih prešao na taj predmet, iznenadilagova tvrdoglavost i, rekao bih, surovost. Ne, nijekaolavom, i što ga o tomu pitam, ne i ne! Zatvorio samu podrum pretorske palače i dao nalog da se na njegapazi, jer sam odmah zaključio da pred sobom nemamčna vojnika već prepredena čovjeka, koji je većnom mogao biti osuđen na galiju i koji mora bitisoban kad su mu dali čin alfijera i zapovjedništvo

d satnijom nakon satnikove pogibije, što nisam doz- od njega, jer je on i o tomu šutio, nego od njegovaorca Pavasovića.

Učinilo mi se da tog Pavasovića voli, da će njemu reći što meni neće da kaže. Pavasović je, pak, bio

eman reći sve što je od Grabovca čuo, pa sam i tog

vasovića zatvorio. Ni Pavasoviću nije Grabovacogo pričao, čak ni o pogibiji svojih bliskih drugova,mi je Pavasović saopćio podatak dovoljan da zaklju-kako je Grabovac počinio zločin izdaje i zato tajiibiju pukovnije, a od Vučkovića traži zaštitu i mislijednom proći nekažnjen, jer zna da Vučković sva-a pravda i opravda. Prema kazivanju Pavasovića,govor je tekao ovako:

»Da se Ramo Nadžaković nije sakrio, ne bi pukovnijanastradala«, rekao je Grabovac.

»Zar vas je Ramo uništio?« upitao ga je Pavasović.»Nije, nego bi Močivuna ostao živ i predvodio nas u

narednoj borbi.« Iz ovoga se može zaključiti da on krivnju za uništenje

pukovnije vidi u komandnom kadru, među kojim se i sam nalazio. Ako optužuje pukovnika ili koga drugog,oni su mrtvi, čega se ima bojati? Ako je njegova krivnja, što je ne kaže, pa pogreška nije izdaja! Nego, ja mislimda je ovako. Močivuna je poginuo zbog skrivanja Rame Nadžakovića. Grabovac je preuzeo zapovjedništvo Mo-čivunine satnije, što ne bi mogao da je taj ostao živ, a nebi mogao ni izvršiti izdaju jer bi ga Močivuna u tome spriječio. Ako Grabovac izdaju ne krije, što bi drugoimao kriti? A da imam pravo, uvjerio me je i drugi podatak dobiven od Pavasovića.

»Kad sam se vraćao preko Trnovih Poljana, naišao sam na Ramu Nadžakovića«, rekao je Grabovac.

»Živa? I jesi li ga ubio?«»Nisam.«»A jesi li mogao?«»Jesam.«»I nisi?«»Nisam.«

Ako Grabovac nije u sprezi s neprijateljem, ako nije potkupljen, što ne bi ubio Ramu Nadžakovića? Što se nanjemu ne bi iskalio? Što se ne bi time pred nama ponosio? Jer, znali smo da je Ramina četa poražena, alida on među mrtvima nije pronađen. Zašto se Grabovacnije pojavio na povratku s Raminom glavom u ruci?

Meni je postupak s Ramom najbolji dokaz što Grabo-vac radi: on se još jednom pretplatio kod Rame da u prvoj prilici svi njegovi drugovi budu pobijeni, a on samda se vrati kući.

Oko Šuplje stijene, gdje se Sulejman Kopčić usproti-vio da pošalje poruku paši, primjećivali su se tragovi borbe, tri izgubljena opanka, dvije kape i četiri mrtvaca.



tvi nisu bili opljačkani jer su ih satnije pregazileavljajući plijen za povratak, a njihovi ih, zabavljenivljem, još nisu došli sahraniti, pa je Grabovac snog skinuo oružje. Suvišne stvari iz bensilaha, kaošice za žeravu, kresivo, trud, duhan i lulu bacio je, aržao je nož, mađarsku sablju, prah, naboj i krešev-

pušku... Mračilo se. Legao je na zemlju izmeđumena koji će ga grijati čitavu noć i stabalca divlješke. Probudio se pred zoru kad se kamen ohladio, akruški pala rosa.

Na Trnovim se poljanama našao u doba dana kadkoci padaju s grana baš na mjestu gdje je jučer kok pao u grivu konja Josipa Ozidžije. Počev odji drveta, slijedio je putanju zmijskog pada, a kade do zemlje, pogled mu se zaustavi na dračevu grmuaslu travom. Iza grmčića se nešto sklupčalo, neštobijeno kao zmija kad ju je Ozidžija istezao iz grive.

Tko si? - viknu onaj iza drače kad vidje da je

apažen. Imao je natečene usne, ali žeđu nije biozmoen, jer je uza nj od sve ratne opreme bila samorvenautarica s vodom, koju je vjerojatno štedljivo pio.itao

e drsko, kao da je u položaju da pita i sudi. Tajnaapovijedati, pomisli Matija, skide s ramenaušku iaza mu svoje ime.

Nikad čuo za tebe! Čekaj, reče li ti Antun iliMatija?.. . - Šteta! Pomislih da si AntunGrabovac,erdar vrlički. Pa, gdje je on? Je li ti štogod u rodu?

Nije.Gdje je pijanica Luka Močivuna, gdje bijesni BozoVučković, gdje serdar Janko Tomašević, gdje vitezvan

Grčić, što Sinj brani i obrani, gdje je kurva IvanČulićto ga i u svom gunju nađeš? Gdje su ostalietinski iotarski junaci?to će ti?

Da me jedan od njih ubije. Nego, vidiš na što sampao, na nekog Grabovca za koga nitko čuo nije!A što možeš! Meni si pao u dio. A tko si ti?Glavom Ramo Nadžaković.

Niotkuda nije bilo vjetra i sunce je brzo zagrijevaloTrnove poljane. Od zagrijana kamena potekle su uzgon-ske struje, pa kud god oko sebe pogleda, sve treperi kaoda od zemlje k nebu teku prozirne vode. Čudno je štotamo teku u doba dana kad odozgo padaju zmije. Odtreperenja u oku, Matiji se nešto pokreće u duši. Prvi

put poslije Velikog ponora osjeća da nešto može. Na primjer, ubiti, ispraviti krivine, sprati uvredu. Zar vrijeme zračnih struja i zmijske kiše ne uzbuđuje čovjeka ine čini ga onim što on nije?

A gdje si se krio, Ramo?Eno tamo, iza grabova grma našla se rupa u stijeni.Šteta što si se tamo zavlačio. Da si ostao ondje gdjesi s konja pao, jučer te je mogao ubiti LukaMočivuna,najbolji vojnik koga znam. Ako je razmak odrupedovde put što si ga za noć i pola dana prepuzio, dokrajaživota dopuzit ćeš do Tenžerinih torova. Zamisliživotsveden na puzenje od Trnovih poljana doTenžerinihtorova! Za to puzenje nije ti se isplatilo skrivati. Nisam znao, čovječe, da mi je donji dio oduzet.Mislio sam, zatrnulo od udaraca. Da sam znao da mi jeostalo puzenje, prepustio bih se pijanici LukiMočivunineka me dotuče. Da me junačina ubije. A ovako, tkoće

za moju smrt znati, tko će me opjevati kad me tiubiješ!Tvoja se djela ne spominju ni u pjesmi ni u priči.Možda će me pjesme o tebi spominjati.Ama, kako da neće spominjati! Tu si siguran. Nego

bih želio da i one o tebi spominju mene. E, sretan si,čovječe, što si na mene naišao. Dovijeka ćeš se hvalitisvom namjesniku i duždu mletačkomu da si ubio znamenitog Ramu Nadžakovića. Pa onda, pred djevojkom:zagrliš je oko vrata i kažeš joj: »Mala, ova ruka što tegrli ubila je Ramu Nadžakovića.« Pa onda, kad komu prijetiš, kažeš: »Pazi ti tamo što govoriš, gledaj, ova jeRami grlo presjekla.« Pa onda, unucima kad ostariš:

»Ova je smežurana ruka Rami sunce s neba skinula.« Igdje se sve nećeš hvaliti, gdje sve nećeš raznositi moju isvoju slavu. A da si bar tkogod poznat, nego nitko iništa. . ..............„.................. _.............



Kovač, Ramo, običan kovač.a, moguće je da si sada kovač i nitko i ništa, ali ćešskoro biti velik i glasovit junak. Šta znaš? Tako jea

mnogima bilo.A otkuda znaš, Ramo, da ću ja tebe ubiti?Ne budali, nije se još desilo da se ostavi lovina poojoj će te pjesma spominjati i po kojoj ćete svak astiti.

Dobro, recimo da nije! Recimo da sam ja, Ramo,malo na tebe ljut, ali kako ti znaš da ću ja pričati daame ubio? Možda ću ja to zatajiti.

Ubiti jednog Ramu, pa zatajiti! Tko je to ikadčinio. Ubiti, pa vikati: »Šatro sam velikog junaka,«

ati da se o tom pjesma spjeva, e, to sam vidio, aline

utljive ne vidjeh.ad ga gledaš.

Matija je izvadio nož i pošao prema Raminim prsima.e li istina da se nećeš hvaliti da si me ubio?stina je.to radiš, čovječe!

Ljut sam malo na tebe, Ramo, pa hoću da tiapakostim, neću se hvaliti ni da sam te ni kako same.

A ljut sam na tebe što si se krio i što je zbogvogkrivanja poginuo Luka Močivuna. I što se zbog

Moči-unine smrti ja sam vraćam prološkim putomznadlanine, a svi moji drugovi odoše kud i ponornice,spodlanine. Ljutim se na tebe. Takav junak pa se uupukriva! Kad si se krio, onda i smrt odgovarajućuaslužueš.agnuo se i nožem prerezao gajtan na kojemu je oenu visila Ramina čuturica s vodom. Uzeo je i pošao

om na zapad. Ramo je ostao na Trnovim poljanamažedan pogleda u oči suncu. Bio je siguran da će u timćim očima prije smrti vidjeti pravo lice slave, one što

čovjeku dok pobjeđuje stvaraju njegove pristaše imišljenici, i one koju o njemu kao silniku i zlotvoruon konačnog poraza šire njegovom smrću proslav-i protivnici.

Vidio sam da iz tvrdokornog Grabovca neću ništaizvući, da on neće razvezati jezik prije nego što ga suočim s Vučkovićem. Premda sam iz iskustva znao da Pavle Vučković običava ispovijedi, u kojima mu se ljudido kraja otkrivaju, proglasiti ispovjednom tajnom ivlastima ne reći ništa ili vrlo malo, vidio sam da nema

izlaza nego, ili Grabovca voditi u Imotski, gdje je Vuč-ković bio s vojskom, ili Vučkovića pričekati dok dođe uSplit. Prevagnula je ova druga mogućnost jer je Vučko-vić ispod Imotskog krenuo u Makarsku, a odatle bro-dom pod Herceg-Novi vodeći pojačanje namjesniku Mocenigu, koji je s malim trupama, čim je Imotski pao,opsjeo ovaj grad da skrene pažnju bosanskog begler-bega s krajeva koje su mu Mlečani uzeli na one, još važnije, koje se spremaju zauzeti. O slanju Grabovca u Herceg-Novi na suočenje s Vučkovićem nisam ni pomiš-ljao, pogotovo kad dođe vijest da je veliki vezir poraženkod Grocke, jer se ubrzo očekivao ili pad Herceg-- Novog ili ponuda mira s turske strane. Rekoh, nekaGrabovac čeka, i onako, dok inkvizicija ne počne istra- živati pojedine slučajeve, ono što zna svejedno je, ležaloarhivirano u njemu ili u mom ormaru.

Što vojnih bjegunaca, što nasilnika, što prekršiteljavojne discipline, u zatvoru pretorske straže polovicomkolovoza našlo se više od četrdeset ljudi. Sva ishrana što smo je imali, išla je vojsci na frontu i vojsci iz gradske posade, pa su nam ovi ljudi bili na velik teret, a ni njimanije bilo lako s jednim obrokom dnevno. Većina muška-raca iz Splita i okolice bila je na Herceg-Novom, radovioko sabiranja ljetine brojni, pa su nam dolazili domaćiniiz grada i sela da im, kako se to uobičajilo, dajemo

zatvorenike u najam. Vidjeli smo u tomu korist i počeli smo primati narudžbe. Dnevnica jednog zatvorenikaiznosila je tri lire i naručilac ju je uplaćivao u pretorskoj palači prilikom narudžbe. Naručioci su morali primiti unajam, na koliko dana požele, najmanje pet zatvore-nika, jer nam se ne bi isplatilo da šaljemo jednog čovjeka i uz njega jednog stražara. Želo se, kosilo,kopalo, preoravalo i zidale kuće. Bilo je posla koliko



eš. Zarađenim novcem mogli smo hraniti i zatvore-e i pretorsku stražu. Uostalom, zatvorenike nismo ninili kad su u najmu, jer je u pogodbi stajalo da imnu daje onaj kod koga rade.

37

Grabovac je, nakon petnaestak dana tamnovanja, satri zatvorenika u jednog seljaka kopao cisternu podžom svog starog poznanika Zuanne Gliubauza zva-

g Grimani. To nikako nije bio njihov prvi susretako je Grabovac ponovo u Splitu. Sreli su se prvi, tako rekuć, na vratima pretorske palače. Grimaniio u društvu bučnih vojnika na podestu prvog kata,su stražari predvodili kapetanu vezanog Grabovca.

ko je u društvu, kao i uvijek, vodio glavnu riječ,ao je ogradi podesta, zagledao se u Matiju pogledomrbinih sinova« za kojim stoji poruga, i kojim se oni

ose kao velikom vještinom komedijanja. Pri tom jeglao:Koga to vide moje oči? Vidi, vidi, došla ptica nađica. E, znao sam ja. Pa, kako Morlače? Kako djeca ia? Pa, kako još?ostalih dana, kad su stražari vodili Grabovca na

govor s Priulijem, malo koji put ne bi vidio Grima-. Stalno se vrzmao po dvorištu, portiku, stubištu iama. Otkako je uspio ući među stražare pretorskeače i tako se spasiti od pohoda na Imotski, htio je danagleda i nauživa te kuće u koju za mira nije smioziti po želji. Ponašao se kao da je postao splitskietan. Što kao? On je doista mislio da u očima glupogbovca ne može biti ništa manji od kapetana, kad gače na prvom podestu na kojemu je i Priulijeva soba.tim susretima u prolazu Grimani mu je uvijek neštoacivao, ali se Grabovac na njegove upadice nijertao, jedno, što je bio zaštićen pratiocima, a drugo,ga tih dana nije ništa ni vrijeđalo ni oduševljavalo.dao je kako se Grimanijeve usne otvaraju i zatva-

raju, čuo nekakav glas, nekakvo cerekanje, znao da je to»kurbin sin« iz Biska, ali kao da se nije sjećao kakav jeudio taj čovjek imao u njegovoj sudbini.

Ta ravnodušnost razdraživala je Grimanija. On jemislio da je to način obrane, da se Morlak kao i u logorukod Biska pravi pametan. Težio je da ga slomi, a slomit

će ga kad se počne buniti ili opravdavati. Što god dakaže, dat će se preinačiti u glupost, pa je Grimanidruštvu, da Grabovac čuje, prepričavao događaje izBiska, izvrtao, prekrajao, onako kao što je i na tomlogorovanju činio. Pričao im je o »usranom robu«, otomu kako su sva petorica drugova kojima se on izrugi-vao zbog gluposti ovoga Grabovca gotovo dospjeli nagaliju, kako im je on zapaprio, i uopće, kako Morlacinisu dorasli »kurbinim sinovima«, i kako oni ništa neznaju, i kako ih je lako vući za nos. Matija je na njegove priče ostajao neosjetljiv. Zašto i da ne bude? To što tajgavran grakće toliko je bijedno malo prema onomu što je gledao na Velikom ponoru.

Tako je bilo sve dok Priuli nije odlučio da Grabovcaviše ne saslušava i da ga ne šalje nikud iz Splita. Uvrstioga je među obične zatvorenike, pa je kao i ti zatvorenicimorao u najam da zaradi dnevni obrok hrane. Dva su gadana na rad vodili stražari koji ga nisu poznavali, atrećeg je dana upao u Grimanijevu četvorku, pošto jeGrimani najsnažnijeg iz svoje grupe mijenjao za njega. I počelo je kako je već počelo od susreta na pragu pretor-ske palače, a potrajalo je punih pet dana.

Grimani je kao obalski trhonoša imao dvokolicu sadvije rukunice koju može lako voziti i jedan čovjek.Palo mu je na pamet da se do gradilišta cisterne, koja je

bila u jednom vinogradu prema Špinutu, malo provoza.Četiri zatvorenika, po dva za svaku rukunicu, lako suvozila Grimanija na njegovim trijumfalnim kolima, dok je on otpozdravljao lijevo i desno, slavodobitno kaokakav cezar. Neka se pamti, kad jednom rat prođe, kako je Grimani, dok se negdje gore ginulo, u svoja kola prezao četiri Morlaka i jurio ulicama kao da ga ukarocama voze četiri bijelca! E, valja se snaći.



Grimani se i na radilištu snalazio. Između naručioca posla, niska i debela čovjeka, sijedih brkova koje je njegovao samo nauskoj traci iznad usne i dnevno dva puta podrezivao i zabrijavao rubove, postojali su dogovori o kojima se moglo doznati izGrimanijevih aluzija na svoju snalažljivost. Grimani nije zatvorenicima dopuštao odmor, dolazio je na rad rano, odlazio kasno, pa

je jamačno za t jeranje da se radi i uradi od gazde dobivao koju liru. To se naslućivalo, a ostalo se vidjelo. Gazda je Grimanijanudio jelom tri puta na dan. Jaja sa slaninom, riba na žaru i riba lešo, pojio ga crnim vinom, a njima četvorici donosio jednomdnevno lonac bobova variva i okrugao kruščić od prosova brašna.

Ono što se zbilo, zbilo se peti dan »kurbina pira« s dvokolicom, u vinogradu nad neiskopanom cisternom.Matija i još jedan zatvorenik u jami su krampom, lopatom i grabljicama čupali, cijepali i drobili kamen, a potom ga skupljali i

trpali u košaru od pruća. Iznad jame druga su dvojica na dva kraka užeta izvlačila šljaku i bacala je u udolinicu iznad budućeg bunara, koju je trebalo uzdići, popločiti kao krov i od nje napraviti sljev.Grimani, pošto mu je gazda na porculanskom tanjuru za večeru donio tri pečene bugve s blitvom, posute lukom, paprom i

peršunom, sjeo je na rub jame, noge ispružio prema kopačima, na jedan kamen prostro ubrus, svrh njega stavio tanjur, krajtanjura kruh i lončić vina, i uz nekoliko je primjedaba, kao da ni jesti nije lako tri puta na dan a kamoli kopati od zore domraka, počev od riblje glave, počeo skidati komadić po komadić mesa, a svaki put bi, obliznuvši se, rekao Grabovcu da i ne slutikako je to ukusno, neka ne bude tupoglav i neka mu ovoga puta vjeruje na riječ.

Pred Grimanijem su sjedili brci od pet dlaka i svemu se ucifrano smijali, uspješno dokazujući da oni koji u mladosti nemajudovoljno pameti pod starost postaju budale.

Grimani je i pri jelu držao pušku uza se. Kundak je oslonio na kamen između nogu, pa mu je cijev stršila visoko iznad kape.Dobro je znao da mu puška daje



pravo da govori kad hoće i što mu padne na pamet. Kad se najeo, otpio čašu i postao govorljiviji, za toliku govorljivost trebalamu je građa, pa je brku sa pet dlaka pričao nadugo i naširoko o svojim podvizima u logoru kod Biska. Brčić se grlato smijao istalno ponavljao: »Vrag si ti«, »Ej, jesi berekin«, i druge mudre zvečke mandrilskog porijekla.

- Je li s tobom u toj jebenoj hrvatskoj pukovniji bio iglavonja? - upitao je Grimani kad je brk sa pet dlakaispričao sve o čovjeku koji je hodao kao ciganski medvjed, a imao glavu koja ne bi stala na zlatni novac kad bikojim slučajem postao kralj.

Grabovac nije ništa odgovarao, samo je snažnije grebao grabljicama i brže šljaku ubacivao u škip koji mu je bio na stopalima.- Šutiš, a? - rekao je Grimani. - Progovorit ćeš ti ili

ćeš krv propisati!Onda je brku sa pet dlaka ispričao svoju posljednju šalu u ovom sumornom svijetu, koji se sa Grimanijem čitavog života

surovo šalio da bi ga na kraju kaznio što nikad nije znao što za šalu jest, a što nije niti smije biti.- Taj njegov glavati drug imao je glavurdu kakvu ja

u životu nisam vidio. Ako su ga Turci uhvatili i ako su jeoderali, onako ispunjena slamom, nije mogla stati ni ukoš ni u arar, jer je veća i od jednoga i od drugoga. Bitće im najpametnije da su umjesto u arar u nju natrpalinormalne glave punjene slamom. Ta bi ih deset progutala.

Matiji su tri slike proletjele kroz glavu. Nasmijano lice Josipa Ozidžije slično našaranom kruhu ispod peke. Znao je biti dobar kao kruh i voljeti druge ljude.Tatarin ispirač koji iz brzaka na Velikom ponoru vadi ispranu kožu lica Josipa Ozidžije i baca je onomu što stoji nad loncem

soli i hrpom slame da je posoli i napuni.Vrh handžara Josipa Ozidžije kako kao zmija u grivi sikće pred očima uplašenog Grimanija. Taj se nije dao ponižavati jer od

poniženja nije hti&nikateu d.Qt>ik



Te su ga tri slike pokrenule. Ne na riječ. I dalje jeo. Bez prijetnje i upozorenja grabljicama je zakvačio

gavicu Grimanijevih zelenih hlača i potegnuo ga sebi,dno jame.

Grimani se pokušao zadržati na rubu pa se rukamahvatio za kamenje, ali puška, koja mu je bila među

gama, skliznula je niz iskop po zemlji, kamenju ima. Kad je vrh puščane cijevi pao na Grimanijevedi, a tijelo mu počelo kliziti za oružjem jer su podom grabljica prije popustile ruke nego tvrdo veneci-sko sukno, jedna žila od vinove loze zakvačila jeonac i cijev je planula, a Grimani i sve što je bilo namu stropoštalo se na dno jame. Sačma je Grimanijula grlo i podbradak a izbila na tjeme.

Brčić sa pet dlaka, koji je morao dobiti koje zrno jer bio blizu mlaza iz puščane cijevi, potrčao je prekoograda zapomažući: »Ajme, ajme«.Nisam ga htio ubiti - rekao je Matija kad se prašina

gla, a od pucnja ostao samo smrad baruta. - Htio samstući. Ali, tko će mi vjerovati!

U jami se naoružao Griminijevim oružjem, uspeo seljestve i krenuo kroz vinograde. Noć ga je zateklakraj Vranjica, ali da i nije, u zelenim poljima, uvnatim živicama, u jarugama punim grmlja, potjeradesetak ljudi, koja je za njim krenula, pa bila i na

njima, ne bi ga našla.

38

Naša potjera koja je krenula čim smo saznali za

jstvo stražara - pisao je Priuli serdarima i seoskimdama — po splitskoj okolici ostala je bezuspješna, pa je obustavio prenijevši nadležnost za hvatanje ovog ndekina« na sve vas i na ljude koji će zbog »nagradekožu« u tome sudjelovati. Ako ne bude išlo saašnjom visinom nagrade, vi je povisite, a mi ćemo je io povišenu isplatiti, jer se bojimo da je ovaj izdajicaeman počiniti još mnogo nedjela. _

Jedini trag o kretanju ovog »bandekina« pokazaonam je njegov otac koji se osmi dan nakon zlikovčevabijega, sa još dva suseljana, da posvjedoče kako je sveistina što će otac reći, pojavio preda mnom u pretorskoj palači i ispričao kako se njegov sin noću približio očevojkući, i što se tada dogodilo, i što je on rekao, i što sin

njemu, uglavnom hrpa riječi u koju ja zasad ne vjerujem, pa vam ih i ne saopćavam. Sve mi se čini da ovdjevrijedi poslovica kako jabuka ne pada daleko od stabla.Sin lupež nagovorio je oca lupeža da ode k meni i skinesa sebe sumnju. Zato i jesam u početku pisma rekao dami nitko do sada nije javio kuda se »banđeni« Grabovackreće, jer ono što mu je otac učinio ne držim pouzda-nim, pa vas posebno upućujem da imate na oku kućuGrabovaca i sve njihove rodbine, mladićevu djevojku injegove drugove.

Zgoda između oca i sina o kojoj je Simun Grabovac

pričao kapetanu zbila se u sitne sate jedne kolovoskenoći, pred ulazom u kuću. koja je nekada pripadalaSalihu Zulaliji, dok je uz Cetinu u vrbama jablanovatreperilo lišće.

Pred očevim vratima stajao je dugo dok se nije usudiozakucati, a zakucao je člancima prstiju, kao da ulazi usobu, jer je znao da njegova oca, otkako su stigle vijestio njegovu bijegu iz Splita, i grebanje mačke po dvoriš-nim vratima budi iz najtvrđeg sna.

Tko je? - javio se otac iz sobe nad vratima, koja jeimala dva prozora nešto veća od strijelnica kroz kojesuukućani nadzirali prilaz s ulice i branili se ako jetrebalo.Matija.Otac se motao po kući, valjda se oblačio. Spremanje

mu je bilo dugo. Čulo se šaputanje i kretanje po svimsobama. Svjetlo se nije palilo niti se čula škripa stepe-nica po kojima bi Šimun morao sići u prizemlje da muotvori vrata. Matija napusti svod širokih kolskih vrata,krenu prema cesti i rijeci, na nekoliko koraka od ulazazaustavi se. okrenu se kući i nastavi čekati očev odeovor.



Znao je da ga otac neće dočekati raširenih ruku, zatooklijevao toliko dana da mu se javi. Čak mu se činilodrim da ga lijepo ne dočekuje. Ali sad, kad je staod svoja vrata, teško mu je bilo prihvatiti činjenicu daovoga puta neće na njih ući s mirom u duši, kao štoe ušao ni jednom otkako je počeo rat, a on ponio

ke na Prološko jezero.U kući je prestao žamor. Šimun je otvorio prozor i,e nego što će mu išta reći, na njega uperio puščanuv.Zašto dolaziš ovamo? - upitao je nakon duže

nke.Dolazim svojoj kući, ćaća.Ti nemaš više kuće, kao što je nema nijedan »ban-ekin«. Danas su došli iz Sinja i s domaćom rondomveretresli. Rekli su mi: ako se pojaviš pred kućom, akoe

e primim i njima ne javim da si tu, da će me optužitiaotpomaganje »bandekina« i, dokaže li se, da će

miržava oduzeti zemlju i kuću. Kud ćemo mi, tvojaraćaja, ako nas s ognjišta potjeraju! Rekao sam im:obro,rijavljivati ga neću, ali ću ga sam ubiti, kao što bihbiovakog drugog tko mi dođe raskućiti kuću.

Zatim je uslijedila šutnja duga kao i svaka pred

čanom cijevi, pa bila ta cijev i u ruci rođenog oca.Nisam kriv, ćaća.to znači ne biti kriv. Nevin jesi, kako sam čuo, i uvoj prilici. I to mi je drago. Ali si i kriv jer siostupao

mimo druge. Kad si bio dobar Zuniću, budi dobar

ama. Odlazi dok te netko nije vidio, i više se neraćaj!

Otići ću, ćaća, i neću se vratiti. Samo bih te molioa mi baciš malo kruha. Danima nisam ništarušno

kusio, samo kupine i grožđe.Opet je zavladao muk, ničim neusporediv, pun tugeanka na vijeke vjekova, nešto teže od smrti, ili bašo teško. U kući su se čuli koraci, ali svjetlo se nijelo, pa je bilo odviše sudaranja s pokućstvom u

razi za kruhom i slaninom.

Onda su u jednoj od kuća prema sjeveru zalajala dva psa. Netko im je otvorio vrata i psi su, lajući, istrčali naulicu. Negdje su zaškripali prozori, negdje vratnice. Narijeci su se krikom javile noćne ptice. I Šimun je, nedočekavši kruh što su ga trebali donijeti ukućani, savizvan sebe zbog straha za obitelj i dom, povikao da ga

čuju i probuđeni pozaspali:- Ne prilazi! Pucat ću! - i tako nekoliko puta.Onda je planula puška. Iz jedne i druge cijevi.

Ovaj Šimun Grabovac - pisao je Priuli serdarima irondašima - za koga je pametno misliti da nas lažimaobmanjuje, ispričao mi je da je njegov sin, pošto ga jeranio, ne zna u koji dio tijela, otišao nizvodno Cetinom prema selu Čaporicama. On i dvojica iz seoske ronde,koji jamče da Šimun govori istinu, svojim su očimavidjeli kako je mladić bježao niz selo i sami su za njim pucali, a sutradan su na putu u prašini vidjeli kapi krvikoje su bile rasijane na svakih deset koraka, pa bi semoglo suditi da mu rana nije ni smrtna ni teška. Bilaistina ono što otac govori ili ne bila, obratite pažnju na područje iznad Omiša i pripazite na kretnje seoskihvidara. Obratite im se za suradnju. Ako je ranjen,vjerojatno će tražiti pomoć od travara i ranarnika.

39

- Kažeš da je iz obje cijevi opalio - rekao mu je JureBrdarić, onaj isti koji je liječio i Mesuda, kad je došaonjegovoj kući u Budimir. Vidar mu je zadigao košulju

da vidi ranu koja je bila negdje oko pupka. — Onda te je jedan hitac promašio, a od drugoga te je dohvatilo samo jedno zrno od deset koliko ih najmanje ima u jednomnaboju. I to ispod pupka. Ako jedan hitac nije bioćorak, a u drugom samo jedno zrno, ne znam što jedrugo moglo biti. Ne vjerujem da je Šimun tako lošstrijelac, niti vjerujem da se jedno zrno rastaje i putujes a m o . . . ^ . , . . . ■ . . . i . . . ^



Pri svjetlosti svijeće u kutu staje, u kojoj su za ja-ma preživale dvije krave, Jure mu je ranu isprao uiji i pokazao rez kroz koji je zrno ušlo u tijelo. Rekaoje neka legne na slamu i neka se odmara do svitanja,se sačma može vaditi samo na danjem svjetlu. Kad jenulo, on je došao, odriješio krave i otjerao ih nekud

ispašu, čini se daleko, jer se vratio tek kad je suncekočilo, noseći drvenu kutiju koju je pažljivo položioosunčani prozorski prag, kao da su u njoj nekibito krhki predmeti. Ispod kravljih jasala, na prostor red prozora gdje je padala sunčana svjetlost, dovu-je dasku pribijenu na dva trupca koja je sličila klupinaslona. Na tu je dasku Matija legao nauznak, a

e ga je, motajući uže oko klupe i njegova tijela,ao za svoj operacioni stol. Otkrio je ranu, uzeonu britvu i, klečeći sa strane suprotne prozoru, dasvjetlost pada na prste, sa dva reza otvorio mu

ušnu šupljinu.Dobar si - rekao je vidar kad je kroz razrez izvu-ranjeno crijevo i vidio da je sačma probila stijenku i

ala unutra. - Rekao bih da ti je ćaći više trebala tvojau prašini ispred kuće, nego tvoje rane. A ovdje nije

ogo nedostajalo pa da zapneš nogom o ledinu. Da sisit kao što si bio gladan, ode Matija. - Govorio je da

vori ali nije prestajao raditi.Kad je s ranjenog crijeva krpicom izbrisao griz, sa

e je male drvene štipalice uštinuo crijevo na jednom drugom kraju bolesnog mjesta i razrez, što ga jeravila sačma, prilično ravno, kao da je olovo bilosnato, sljubio kao što se sljubljuju usne. Otišao je dozora po drvenu kutiju i otvorio čep na njenu po-

pcu. Domalo, na otvoru se pojavi crni mrav, velikeve i jakih čeljusti za svoj rast i snagu. Bio je to jedanonih što jure po njivama, prave velike mravinjake iu krupna bijela jaja. Zatvorio je rupu na kutiji, aava uhvatio palcem i kažiprstom tako da je mravuva stršila slobodno, zadak bio medu jagodicama aat palca, velik i oštar, na mravljem vratu između

ve i prvog pršljena, Mrav je širio čeljusti d*i

napadača, a kad ga je vidar primaknuo rani i namjestiotako da će, čim osjeti dodir, zatvoriti kliješta i pri tomzakvačiti obje usne rane, mrav je brzo reagirao, a vidar jednako brzo, kad je vidio da je rana ukliještena, nok-tom palca prerezao mravu vrat. Na rani je ostala mravljaglava kao prirasla. Odmah zatim Jure je posegnuo za

drugim mravom i njegovu glavu na isti način prilijepiona otvor rane, a kad je to ponovio još četiri puta, rana je bila zašivena mravljim šavom. Otkvačio je štipalice,vratio crijevo u trbušnu šupljinu, koncem zašio vanjskuranu i pokrio je bijelom krpom.

- Diži se lagano i ne miješaj crijevima, da se rana ne bi trla i mravlje glave spale - rekao mu je Jure kad ga jeodriješio od klupe.

Potom je lopatom razgrnuo balegu i sušanj na kojemusu se krave noćas odmarale. Dolje je bila daska a ispodnje otvor. U trap je sam prvi sišao, a onda pozvaoMatiju da pode za njim. Pomogao mu je sići niz petstepenica, polegao ga na postelju, izišao, na otvor trapa ponovo navukao drveni kapak i svrh njega nabacao istionaj sušanj.

Matija je ostao u grobnom mraku, s ranom koja ga je poslije obrade boljela sto puta više nego što je boljela na putu od Trilja do Budimira. U nosu je osjećao vonjmokraće, a u ušima nikako da prestane odjekivati jekaočeva pucnja. Ta ga je jeka njihala od brda do brda, kaoda je on sam klatno u velikom zvonu svijeta, pa je uzzvonjavu, odjeke pucnja i njihanja čvrsto zaspao. Spa-vao je sve do neko doba noći, kad se na otvoru pojavioJure s luči u ruci.

- Jest ćeš samo ove oraščiće, sviđali ti se ili ne sviđali,

otprilike trideset na dan. Vodu pij često, ali pomalo. Niu oraščićima ne treba pretjerivati, bolje manje negoviše. Kad bi obilno jeo, crijeva bi ti nadimali vjetrovi pa bi mogao pući mravlji šav - učio ga je Jure.

Nije zatajio ni od čega su oraščići. Zečja dlaka pomi- ješana s raženim brašnom, zamućena u vodi i pržena naulju, kao što se prže uštipci. Dok se hrana probavlja,dlake ostaju na stijenkama criieva, gdje su kvrgava i



asta, pa će od zečje mješine, koliko mora pojesti,to zapeti i za ranu, začepiti je iznutra i spriječitini i nadimanju da je otvore. Za mravlje glave nekabrine: kad rana zacijeli, one će već istrunuti i nestatibušnoj šupljini kao bezopasna stvar.

Brzo ćeš ozdraviti - rekao mu je Jure nakon petaest dana. - Posvuda te traže. Nije ni meni lako.

Ocuećeš ponovo na nišan. Kamo bi želio poći?

Ne znam.Vanjska je rana zarasla, unutarnja zarasta još brže,ad si zdrav, a u ovoj je rupi smrdljivo i opasno.

Osimoga, na ovu bolnicu mnogi računaju.to sam ti dužan? - upitao ga je Matija.

Dok nemaš ništa, ništa mi nisi dužan, a kad budešmao, bit ćeš mi dužan koliko tvoje čovještvorocijeni

a mi duguješ.Odlučio sam krenuti. Dobro se osjećam - rekao jeMatija dvadesetog dana. - Što mi savjetuješ?Da nije rat, put za granicu! Prijeđi Bosnu i prepliaj Savu, naći ćeš plodna polja. Ali bih te nešto

molio,a se prije odlaska sastaneš s njima. Bilo bi jao po

menea doznaju da sam te liječio, a zdrava te nisamdveojima na razgovor. Shvati me, ja liječim tko mi dođeaa liječim. Dolaze i oni jer rana zadobiju više

egorugi. I tako su mi oko kuće i kad treba i kad nereba.

O komu to pričaš?O »banđekinima« kao što si i sam. Imaju nekakvuružinu i zasad im nitko ništa ne može.

Da li moram s njima?Ne, oni te neće sil iti. Ponuditi će ti i, pošto tesprobaju na sto načina, prihvatiti ako im seopadneš.i bi mogao od mene krenuti s njima, pa ako ti see

vidi društvo, kidaj sutradan. Ti ćeš biti slobodan, a ja

jihovim očima neću biti onaj koji im neegrutiraodmladak. Znaš, glavešine su u družini blizuetrdeete, a taj posao traži mladiće.

Kada?Noćas na Padinama kod Vučjeg solila.

40

Po Matiju su došla dva mlađa »banđekina«, sasvim pristojni i pristali momci. Jedan je »banđen« jer je usvatovima ubio mladoženju koji mu je, prema njegovumišljenju, spletkama preoteo djevojku, a drugi je ubio i

orobio jednog preprodavača konja iz Omiša. Nisu bilinimalo opakiji od vojnika konjičke pukovnije. Znali sumnogo šala, pričali su od čega i kako žive - najviše takoda od vremena do vremena orobe bogatu karavanu, iliodlaze u Bosnu, hvataju ljude i djevojke i preko svojih povjerenika prodaju ih u ropstvo. Za taj posao govorilisu da je najčistiji, a dobit sigurna. Kad orobe karavanu,učestaju potjere i tjednima nigdje ne nalaze mira, a kad prodaš ljude, ni list s grane ne padne.

O »didu« su govorili često, ali nepotpuno, u nagovje-štajima, u odlomcima, uz smijeh i namigujući i ciljajućina neku njegovu osobinu, za koju Matija nikako da pogodi koja je, pa ih je i upitao tko im je »did«.

Ivan Balaš, bivši harambaša Blata na Cetini. Onajšto ga znaju po crvenoj dolami.On?Zar ga poznaješ?Jednom sam ga susreo na tržnici robija u Makar sko j.Jednom? Onda si samo jednom tamo bio.A zašto je »banđen«?Zbog onih stvari. Ako si ga jednom sreo, i ako ti jetko rekao da je to Balaš, mora da ti je kazao injegovumanu: za dobro žensko sve će dati; kad nemadobra,uzima sreda; još se ni jedna nije izvukla na koju jenjegova sjena pala.Momci nisu čuvali tajnu »divova« odmetništva, nisu

se ni zgražali nad njom, pričali su o njoj s mnogo pikantnih sličica, uz smijeh i pocikivanje, kao što se pričaju masni vicevi koji razveseljavaju i uzbuđuju.Iznijeli su onu verziju koja je postala službena, a neBalaševu verziju punu obrane i nedužnosti, jer bi često



acivali: - Ih, da nas on čuje! - pa je njihovo pričanjealo nešto od podsmijeha, nešto od drskosti kojomadost popraćuje posvećenost starijih, i nešto od ra-ojasanosti koja im je u prisutnosti Balaševoj uskra-na. Evo, ukratko, njihova kazivanja.One godine kad je Ana Bartulović otišla iz Blata,

đeno je u Cetini osmoro novorođenčadi. Sumnja jea na djevojke i udovice, jer su one, kad ih ostavebavnici, najčešće postajale čedomorke, premda segađalo da ubojice svoje djece postanu i majke sjnim porodom i žene koje zanesu u poznim godi-

ma, kad su im i unuke dorasle za udaju, pa ne mogustida otkriti da još izvode ludorije. Na djevojke prijego na udovice i zrele žene upućivalo je i mjestoomorstva. Zrela žena zna da tajnu najsigurnije čuva

mlja, pa leš novorođenčeta zakopa, a mlade, nevjesteanju i pobačaju, biraju mjesta zločina gdje će selakše osloboditi djeteta, a ništa lakše nego ga živaiti u maticu, i gdje će biti vode da operu tragove nalu i odjeći. One ne vode brigu što će leš uzbuditi

hove i pruzročiti mnoga ogovaranja, ne znajući daka čini svakoga sumnjivim i da su u hajci svi proka-i unaprijed.

Neka starica koja se pomalo bavila vračanjem, pričaloi pobačajima, predlagala je župniku način otkrivanjaomorki, koji se, kad je ona bila djevojka a čedomor-a zaredala isto kao danas, pokazao sto posto pouz-. Trebalo je ubiti zmiju otrovnicu, odsjeći joj glavu iopati je u vrt, a nad njom posaditi tri zrna boba. Kadizraste, zrna i dozri, sjemenje mu se samelje a od

šna umijesi u kolačić veličine prstena. Na djevojku

a je sumnjiva stavi se vijenac od bijela cvijeća,nim se okom zaškilji a drugim pogleda kroz bobovačić. Ako nije djevica, oko glave će joj, umjestonca od cvijeća, biti trnov vijenac, a ako je čedo-

rka, oko glave će joj se vijati zmije. Taj bi se načinvjere vjerojatno iskušao da nije bilo dugo čekati odnje boba do pečenja kolačića, i da je bilo lakoediti onoga tko će gledati kroz bobov kolač. Otprije

se znalo da neki kroz takve obruče vide zmiju i cvijeće,neki zmiju bez cvijeća, a neki da ne vide ništa.

Drugu mjeru sprečavanja čedomorstva zamislio je blaćanski župnik Bariša Čagljević, a razradio i potvrdiomakarski biskup. Bariša, gorljiv čovjek skromne nao- brazbe, pravilno je zaključio da ne bi bilo ni čedomor-

stva kad ne bi bilo ljubakanja muškarca sa ženama, pa jezamolio biskupa da donese mjere koje će tu navadusasjeći u korijenu. Bariša nije kazao što bi trebalozabraniti. Mislio je, biskup je iskusniji, on će znati što semože, što ne može, on će znati gdje treba nožicama prerezati nevidljivu nit koja privlači muško i žensko da prave djecu koju ne kane odgajati. Biskup se našao učudu što da uradi. Tolika čedomorstva! U dogovoru sBarišom, zabrani da momci i djevojke u kolu igraju jedno do drugoga i drže se za ruke, jer da je dodirivanje prvi korak do grijehu. Ako igraju, što se ne preporu-čuje, neka igraju ne držeći se za ruke, muški na jednoj,ženske na drugoj strani. Oni koje župnik uhvati daigraju kolo držeći se za ruke, moraju za pokoru na golimkoljenima obići oko crkvenog dvorišta, onoliko putakoliko su se puta za ruke hvatali i ulazili u kolo. Bili su božični blagdani, kola i pjesme na sve strane, ali iispovijedi i pokore. Tek tada se ustanovilo da se pokorane može izvršiti. Bariša je molio biskupa da kaznuublaži: umjesto oko dvorišta, oko kojega se ne može niobuven hodati jer je sve ljuti krš, neka pokornici laže po pločama uz temelje crkve. Biskup ga posluša. Ali, kadsu blagdani prošli, kola se nastavila igrati, a momci se icure lazući oko crkve dodirivali i nogama i rukama,Bariša se prestrašio da je pokora sablažnjivija od kola i

upitao biskupa pod hitno je li mislio na zabranu držanjaza ruke samo za božične blagdane ili uvijek. Biskup jeshvatio što se u Blatu događa, pa je ukinuo zabranu.

Neko je vrijeme potraga za čedomorkama malaksala.Bila je zima. Ali, kad je došao travanj, kad su uz obaleCetine procvjetali lopoči i očekivalo se da iz njihovališća ispliva mrtvo novorođenče, Bariša Čagljević je javio biskupu radosnu vijest da se u harambaši Ivanu



ašu našao čovjek koji je u posljednji trenutak prona-novih osam mogućih čedomorki u osmom mjesecu

dnoće, natjerao ih da kažu s kim su dijete začele, amke i njihove obitelji prisilio da djevojke vode svo-kućama. Svih osam su se vjenčale treće nedjelje u

vnju, a jedna je već i rodila zdravo muško dijete.

mci se nešto mršte, nije im pravo što ne mogu višeekinati, ali je čitavo selo zadovoljno i odobravalašu što sprečava smrtni grijeh zbog kojega krupae njive.

Netko se anonimno požalio biskupu da je harambašaaš ne samo strog, što je dobro, nego i drastičan igaran. A kako je na te njegove osobine u biskupovimama otprije bila čitava sveščića pritužaba, on je od

pnika Bariše zatražio da mu opiše kako to Balašriva potencijalne čedomorke i kako ih odvraća odzlog nauma. Bariša je bio loš pisac i u pojedinosti

e ulazio, a čini se da do sitnica nije ni držao, pa jekupu, umjesto opisa kako se otkrivaju čedomorke,sao slučaj dviju djevojaka koje je Balaš potvorio darudne.

Župnik je po nalogu harambaše s propovjedaonicepćio kako se po selu šuška da su dvije djevojke ugom stanju, pa slijedeće nedjelje sve djevojke bezmke moraju doći na misu i tu će harambaša uprtiom u one u koje sumnja. Poštene će djevojke otićiim kućama, a one će dvije na pregled pred komisiju,ojoj su Balaš kao ispitivač i tri starije žene kaoedokinje i savjetodavci. Druge nedjelje, kad su sevojke skupile, župnik je s oltara prozvao Pavicutulović i Maru Milivojević. Pavica je pognula glavu i

la u kućicu iza crkve, gdje je čekala komisija, a Marahtjela da ide, bunila se, vikala, htjela pobjeći, ali sujevojke, kivne na one koje im krnje ugled, uhvatile

đu se, zderale joj gornju odjeću i polunagu je doveled Balaša. Ona je stala uspravno kao stup i bez strahapogledala u oči. Na bijelim sisama Pavice Bartulovićne iz komisije i Balaš lako su otkrili znakove tru-će, nabrekle sise i plave žilice što ovijaju mliječne

žlijezde, a kad su joj otpasali tkanicu i ispod nje otkriliobilat trbuh, ona je rekla ime momka koji joj je nanio tuštetu. Bariša je zapisao njegovo ime i preuzeo na seobvezu da pozove momka i njegova oca. Pavica je otišlačednija nego što je došla. Došla je kao moguća čedo-morka, otišla kao poštena nevjesta.

Pred komisijom je ostala goropadna Mara Milivoje-vić, stasita cura tamne puti, debele kose, lijepa pogleda, ponosna i odrješita. Kad su joj rekli da se do pasaoslobodi poderane bluze i prsluka, učinila je to bezotpora, a kad su joj prišli Balaš i žene da joj izbliže posisama traže znakove trudnoće, rekla im je neka gledajukoliko hoće, ali da je nisu dotakli jer će nožem koji držiu potaji probosti onoga tko je opogani svojim dodirom.Komisija je bila neodlučna. Mara je imala crne brada-vice i crni kolobar oko njih, pa je Balaš rekao da su to»crni bilježi buduće čedomorke«, neka kaže s kim je, aako neće reći ona, reći će on, jer mu se javio momak s

kojim je ova obijesna ždrebica zgriješila, koji bi je uzeo,ali ga ona neće, radije će dijete ugušiti. Dvije su žene izkomisije rekle da crne sise nisu kod svake žene znak trudnoće, da neke žene jednostavno imaju crne sise, i da bi bilo dobro pogledati trbuh. Mogu, rekla je Mara, aline onako kako su ga gledali Pavici, da zavlače ruku i pipkaju je do pupka i ispod pupka. Nju, rekla je, nitkoneće pipkati osim njenog zakonitog muža, a gledati jemogu koliko hoće. Raspasala je tkanicu, odriješila dvauzla, i sve što je na njoj bilo od odjeće ispod kukova palo je na zemlju. Objema je rukama pomilovala tijelood stidnih dlaka do vrha sisa i rekla im neka pogledajudobro može li žena s takvim strukom nositi u sebi dijete.

Imala je jake kukove, snažna bedra, jedre grudi i lijepuglavu, a struk joj je bio tanak kao u mrava. Treća žena izkomisije rekla je da se po tom trbuhu zasad ništa ne vidi,da treba pričekati sedam tjedana i da će dotle, ako je štou njemu, nabubriti. Balaš se s time složio, čak je zakazaoi dan ponovnog pregleda, na blagdan svetog Josipa, ali je otkrio ime mladića koji je oplodio to lijepo, prkosnotijelo. Svi su se u čudu zgledali, a Mara je vrisnula i



počela oblačiti ostatke svoje odjeće. Taj mladić je bio peti sin jednog siromaška, ne baš sasvim lud jer ništaludo nije činio, ali toliko siromašan, i toliko stidljiv da suga svi u selu držali prilično blesavim.

- Vidjet će se jesam li, i doznat će se s kime sam. Ali is njim prije nego s tobom - rekla je Mara Balašu i otišla,a na Josipovo se nije pojavila pred komisijom. Nisu je niočekivali. Od dana pregleda nestala je iz sela, a roditeljisu joj tvrdili da ne znaju gdje je.

Mara je otišla u Omiš, tužila Balaša sudbenom stoluza uvredu časti, tražila odštetu i našla odvjetnika. Sud ju

je dodijelio jednoj bogatoj obitelji da kod njih, dok bude pod nadzorom, za hranu i krevet služi tri mjeseca,kad će biti donesena presuda. Balaš je imao platiti

petnaest reala parničkih troškova i petnaest Mari Mili-vojević za uvredu časti. Ona se prve nedjelje nakon

presude vratila u Blato i otišla u crkvu, gdje je našlaskršena župnika. Biskup mu je naredio da odmah sBalašem dođe u Makarsku.

Biskup ih je primio jednog po jednog. Balašu jeuputio prijekor što je potvorio nevinu djevojku, i zabra-nio mu da više u Blatu ili bilo gdje drugdje traži čedo-morke. S tim je, što se njega tiče, rekao je biskup,svršeno, a ostalo što se ima riješti u vezi s tim Balaš ćerješavati kod omiškog sudbenog stola i kod omiškekancelarije.

- Što ja imam s njima! Ćudoređe je u nadležnosticrkve! S tim vlast nema ništa.

U odvojenom razgovoru, dok je ljutiti Balaš hitao u

Blato, biskup je rekao župniku kako je došlo do toga dao ćudoređu brigu preuzme vlast. Dok je Mara Milivoje-vić bila u Omišu, svom je odvjetniku ispričala sve štozna od drugih kako Balaš sprečava čedomorstva, a ženeo ženama sve znaju kad hoće da kažu. Tako je odvjetnik u Blatu našao osam novih klijenata u sporu protiv

bogatog harambaše, obećavajući im da će ih zaštiti odzulumćara i da će im pribaviti pristojnu naknadu za

pretrpljenu štetu.Onda, kako je Balaš sprečavao čedomorstva?

Mara Milivojević pouzdano zna da je od osmoroudavljene djece četvoro bilo Balaševih. Nastavi li sijatisvoje sjeme i djevojke ostavljati bez zaštite, da se samesnađu kako znaju, jedna će jednom progovoriti. Taj ga

je strah natjerao da smisli igru u kojoj će ga župnik braniti kao zaštitnika ćudoređa, a on će biti taj koji će toćudoređe prvi kršiti. Djevojku na koju bi se naoštriosvladao bi milom ili silom, a onda bi joj predložio da

poželi za kojeg bi se momka udala, on je harambaša, onće je za njega i udati. Kad bi djevojka zatrudnjela,savjetovao bi je kako da dade znak momku koga hoće,uvijek sasvim slobodno, jer je malo momaka koji ćeodbiti ijednu curu kad im ona sama kaže da dođu tamo itamo, da se neće braniti i da će imati što budu htjeliuzeti. I kad se nađu tako dvije-tri trudne, da lov načedomorke bude masovan, Balaš je na župnikova ustaizgovarao imena djevojaka koje su u drugom stanju,dovodio ih pred komisiju i »silio« da kažu s kim suzačele. Činilo mu se da će to tako dugo potrajati:muževi, koji su spoznali da im je žena nešto kratkonosila dijete, nisu se na to žalili od stida, iako su neki odnjih batinama iz supruge iscijedili tko je otac prvorođe-nom. Šutjeli su, oštrili zube, a kad ih je odvjetnik izOmiša pozvao da dođu i kažu što ih peče, izlili su svoje

jade i istakli zahtjeve za novčanu naknadu, koju jemogla namiriti samo prodaja svega što je Balaš imao.

To je biskup saopćio zbunjenom župniku i preporučiomu da ubuduće drži stranu oštećenih žena i muškaraca,da od progona zaštiti njihove obitelji, da utješi MaruMilivojević i surađuje s vlastima u procesu protiv Ba-laša. Kad on ode iz Blata, s njim neće otići svako zlo,neće ni čedomorstva prestati, ali će biti manje svakoja-kih nepodopština. Sud će djelovati brzo i strogo jer jestvar potekla od harambaše, čovjeka bliska vlasti, i

prijeti nemirima širih razmjera. S početka strogo unadležnosti ćudoređa, kao što može biti samo ono što seizmeđu muškarca i žene događa u mraku, stvar se pre-tvorila u sablazan i pokazala da politika i kurvanje nestoje u bliskoj vezi, kako se misli kad se ima na umu da

i



itičari pola radnog vremena govore o ženama, a onugu polovicu o koječemu, nego da je zajedništvo toga

oga mnogo veće, da su kurvanje i politika smjesauta u isti lonac, pa nikad ne znaš dokle je jednoprlo, a odakle drugo teče.Otkriće da se u blaćanskim čedomorstvima radi o

ezi politike i kurvanja prva je platila Mara Milivoje- Kako ju je silovao i kako ju je silovanu udavio,aš je pokazao da nema milosti prema svojim protiv-ma.

41

Može se pouzdano utvrditi da svaka vlast i svaki njen, koji se izdaju kao javne institucije bez natruhajektivizma, u sebi sadrži institucionaliziranu mržnjuje nosilac u svom najprivatnijem dijelu bića osoba

a ima izvršnu vlast. Ako se prizna da bez toga nemaave jer je obavljaju ljudi podložni strastima, valjati da institucionalizirane mržnje bude što manje. Areći za vlast koja je samu sebe izgradila na osobnoj

žnji? Što nego da je najgora vlast i najnesnošljivijažnja? Čak i kad se u neko vladanje ugrađuje ljubav ivednost, ona se u poganim vremenima lako izvrgne užnju i nepravdu. Što nego ludost pod krovom očeki-

kad su nekoj kući sljepilo mržnje i temelji i zidovi?redvorju svake institucije trebale bi biti kupke zaranje naslaga mržnje, da čovjek u instituciju ne bio gubu. U takvoj kupki nijednom se nije okupaon Balaš otkako je od harambaše Blata postao haram-a »banđekina«, jer njega takva voda ni do tada nijea.ećina pred koju su dva momka dovela Matiju bila jeijeni četiri koplja viša od platoa koji je bio posutkim kamenjem, da se tragovi ne bi poznavali. U njuušli kroz okrugao otvor promjera čovjekova rasta,d kojim je iz jedne pukotine rasla rujevina i djelo-no zatvarala ulaz iza kojega se u stijeni proširila rupaa od ijedne kuće u Katunima.

U velikoj rupi koja je bila suha i na podu i na svodu,što je rijetkost za pećine u ovim krajevima sa čijihsvodova uvijek nešto kaplje, bio je red kao u kasarnskojspavaonici. Uz sjeverni zid na sohama su bili podignutikreveti. Na daskama ražena slama, a svrh nje toliko biljaca, sukanaca, gunjeva, mješina svih domaćih i div-

ljih životinja ovoga kraja koliko ih se nije moglo vidjetini u mlinima na Rudi, gdje se sukno stupa, biljci peru isuše, a kože štave i briju. Kakva god bila zima, a uBihorini nije blaga, pod tim pokrivačima nije bilo hla-dno ljudima koji su se mogli izležavati do besvijesti.

Kuhali su noću na zidanoj peći čiji je dim ulazio u pukotinu i izlazio na vrh ćuvika kroz rupu nad kojom jerastao hrast. Pećina je bila puna brašna i mesa, vina irakije. Jedino je trebalo izlaziti po vodu, koju su uzimalis jednog izvora, prilično daleko, i nosili u mjehovima, i po drva koja su bila ljetos usječena i složena u uvaliispod pećine. Za njih sedmoricu, koliko je družina brojala, bilo je u ovoj rupi i hrane i topline za nekoliko zimadvaput jačih od ove.

Matija je cijelu zimu, sve dok nije ozelenjela gora, bio pećinski iskušenik, nešto kao novak u redovnika i »gu-šter« u vojsci. Morao je ići po drva, ložiti vatru, paliti luči držati je dok drugi jedu, morao je prati suđe, mijesitikruh, morao je sušiti opanke onima koji su dolazili s puta. Grijao im je vodu za pranje promrzlih nogu,Balašu je i noge prao, morao se dizati noću ako jetkogod bio bolestan, morao je sve što drugi nisu htjeli,sve što je ponižavalo. A rekli su mu da će morati raditisve dok u družinu ne dođe novi iskušenik, koji će gazamijeniti i na komu će on iskaliti sva poniženja koja

sada na njemu iskaljuju prethodni iskušenici. Po tomukako izdrži kušnju ocijenit će se je li dostojan ovoga,ove rupe, ovih biljaca, ovoga blaga božjeg, ili će moratiotići. A odavde put vodi samo na nebo i na galiju.

S početka su ga radom pokušali poniziti, koreći ga dase nije sjetio ugasiti vatru kad je svanulo, da bakru mora ponovo prati jer su u njoj ostale mrve, pokušali su muizmišljati sitne posliće, sve da u njemu izazovu otpor, a



da da se pomalo sprdaju, pa da im dani budu kraći., kad su vidjeli da njemu nije teško ni dva putaoviti isti posao, ni baviti se sitnicama, da ne čeka kad

mu biti zapovjeđeno, da sam sebi pronalazi posao, dada rđu s oružja i maže ga maslinovim uljem, dadake u kojima se čuje crv peče pokraj vatre da uguši

a u drvu, da pričvršćuje mehanizme za okidanje, da fišeke, da plete opanke, kroji potplate i oputu, dai krpa, kad su vidjeli da uživa u poslu i da je nesretanga nema, da ga nitko nijednim poslom ne može

iziti i da sve radi kako valja, družina je promijenilanašanje: nisu se prema njemu odnosili kao premaušeniku koji trpi da bi zaslužio pristup jednakima,ali su se prema njemu kao prema rijetku čovjeku kojizna i koji može sve što hoće, jer ima strpljenje kakvoijetko sreće.oš u toku zime, kad je otoplilo i snijeg okopnio,aš je s jednim »banđekinom« odlazio nekamo ićao se nakon tjedan dana, pa i dva, ako se u među-menu pogoršalo vrijeme. Što je gora bila zelenija, tonjegovi izlasci bili učestaliji, a zadržavanja duža. Onimci što su s njim odlazili kao pratnja pričali su data vezu s drugim »banđekinima« i da ih nagovara naadnju u drugoj polovici ljeta i na jesen. Neke supe pristale, neke se opiru, a do nekih još nije došao. okupi li ih do druge polovice ljeta, kad seljacieraju stoku i poljodjelske proizvode na pazare a

ovci se uskomešaju putovima, turme će presretativa vojska »banđekina«. Sve do srpnja turme se neati robiti, jer narod ne putuje što ima pa hoće dada, nego što ništa nema pa traži da štogod dobije.

U svibnju je Balaš i Matiju poveo sa sobom. Bili su uoj kući, u nekom selu. Ne sjeća se da je harambašamaćinu govorio išta značajnije, bar pred njim nije.ali su u pojati, razgovarali nisu ni o čemu, i Matija seio u Bihorinu u uvjerenju da se ovo »banđekinsko«ljeće ni po čemu ne razlikuje od prošlog proljeća,ga je Močivuna oko Vrane vježbao sječi sabljom sja u trku, da se sve živo zazelenjelo kao i lani, da se

ore tamo gdje se i lani oralo, i da iz panjeva rakite rastuuspravne šibe. Samo je jedna razlika, kažu, sklopljen jemir, ali se to ne vidi ni po rastu trave ni po zelenilu gore.Tri dana pred Svetog Ivana Krstitelja družina sespremila na dalek put i duže izbivanje iz pećine, pa surupu pospremili a sobom ponijeli više hrane i nešto

lakših pokrivača. Putovali su noću, a danju su spavali ugajevima, i do odredišta, koje je bilo u Turiji, ne bi se bilo ništa dogodilo da pred drugi mrak, kad su pošli, nastazi što iz Basta preko Biokova vodi u Zagvozd blizusela Dedića, ne susretoše deset ljudi s torbama u kojima je bilo ulje što su ga u primorju dobili u zamjenu za žito.Rekli su da neće daleko, tu u Zagvozdu ili oko njegasvima su im kuće. Ulje se »banđekinima« nije nosilo uTuriju, a drugo od ljudi nisu imali što uzeti i, taman daim kažu: »Odlazite!« kad se Balaš kao nečega sjeti:

- Dobro bi bilo da se pomolite Bogu.Jedan po jedan kojim su redom sami poželjeli, dola-

zili su pred njega i molili Očenaš i ispovijed. Osmoricasu položili ispit, dvojica molitve nisu znala. Koji suizmolili, otišli su u sumrak, one dvije neznalice stale su pred Balaša i čekale noć. Dobro, kad ne znaju Očenaš iispovijed, znat će neku drugu molitvu, nudio im je Balašizlaz. Ali nisu znali ni jednu drugu. Jedino što su odvjeronauka znali - znali su se prekrstiti.

Kakvi su vam to roditelji bili kad vas nisu naučili? -rekao je Balaš. Nikakvi, harambašo! Goveda, ni oni nisu znalimoliti - rekao je onaj krupniji i hrabriji.A gdje je bio svećenik?Daleko, harambašo! Mi živimo u zabiti, pa ni sve

ćenik nama ni mi njemu.Ljudi, pa što vi mislite, hodati zemljom a ne molitise Bogu! Ako vam je to dopuštala majka i otac, akovam je to dopustio svećenik, neću vam dopustiti ja. AkoBogna vas pošalje krupu, ona će obiti i moj vinograd.Što možemo, harambašo, nismo imali prave učitelje. A sad kad si nas ti podučio, drugi put pitaj,znatćemo sve molitve.







i tako slične planinskim očima. Kad bi birao, izabrap"bi baš njih. Zašto?Da oko njega miriše jasenov cvijet kakvog nigdje nema do na Turiji, jer nigdje i nema tako mlada jasenja kao što je tu, ni

takva jasenova cvijeta kao što je u turijskog jasena. Šentija je ludovao za jasenom, klenom i javorom. Ni pored jednog nije prošao a da ga ne bi pomilovao dlanom i pogledao mu deblo, krošnju i zemlju u kojoj raste. Ali, da je Šentija osjetio miristurijskog jasena, sada u lipnju, kad docvjetava, jasenje bi još više milovao, jer to nije samo drvo od kojega se izrađuju kanori,vretena i preslice za pas mladim preljama i pletačicama, to je i najljepši cvijet naših brda, opojan nosu, mazan jagodicama, necvijet koji miriše na metar udaljenosti nego cvijet čijim dahom dišu i mirišu prodo-lja, vrhunci i obronci naše kamenite zemlje.

I tako, jasenov je cvijet probudio Matiju i obradovao

ga-Miris cvijeta odveo ga je u Vranu. S njima je jahao ispod procvalog jasenja, pokraj jezera na komu se dizala izmaglica, usvitanje kad se na rubovima neba reljefno ocrtavaju brda. Močivuna govori: »Dobar si ti, Gra-bovče, mudar si, radin si, ali,

brate, kad listaš, ti samo cvijetom listaš, gdje su ti bodlje, čovječe!« Ako je istina da će ikad ičim procvjetati, ne bi htio da bude niruža, ni maćuhica, ni šipak, htio bi procvjetati cvijetom jasena, od koga bi bar dva dana na godinu mirisao lapat hrvatske zemljeod Zrmanje do Neretve, i od Rame do mora, po kojemu on kao crv na listu šara tragove svojih lutanja, i da kroz taj jasenovcvijet projašu njih šestorica. Predvodi ih Močivuna, pije iz tikve i nadlanicom briše smočeni brk; za njim na vrancu jaše tužnasjenka Matije Grabovca, tvorca svih nesreća; onda nailazi Ozidžija na kulašu koji se lasti kao zmija i sve ih nadvisuje zaglavu; za njim na bijelcu Šentija, u sedlu rezbari kanor, kaže, i žene putujući pletu, pa što ja ne bih rezbario; za njim opet ideBukiša i svira u dvojnice, a putalj mu pleše; i, napokon, na konju mišje dlake ideI\eovnc diše duhokn i klikti isnunipn tolikim miricnm



Samo dva dana na godinu da procvjeta i da s njima projaše!

Sve to tako biva, sve to tako teče, dok Matija na repudružine hoda kroz jasenje, a kad idući po tragu ostalih»banđekina« dođe nad vrtaču, kad ugleda dva orača idva unajmljena volčića, Balaša koji im žurno prilazi idružinu koja ga prati u stopu, sjeti se putnika iz Basta,

protrnu i stade, zaklonjen jasenovim grmom.Močivuna potegnu sablju iz toka, ona ciknu kao

gavran koji se nadvio nad njivu, i kaže Matiji: »Ti,Matija, ako ti se cvjeta, cvjetaj i u ovoj planini, a ja s

njima idem tamo kamo se ide, cvjetao-ne cvjetao.«Oremo, a! - rekao je Balaš i stao pokraj orača štodrži ručice pluga.Pa, htjeli smo, orno je, a zemlja traži zrno - rečeonaj kod volova.

—Zar vi ne znate koji je danas svetac? - upita Balaš.Ona se dvojica zgledaše. Nešto predugo. Kad će

jedan kao iz puške:Ivanja, Ivanja!Znači, poznato vam je da je danas Sveti IvanKrstitelj! Zašto onda orete? Što ne svetkujete? Štonistena misi gdje i ostali narod? Nego oru!

Nužda, harambašo — rekao je plužar.Kažeš nužda! A što ćeš reći kad te u pakao gurnu,kad te grom ubije, kad ti sjeme prosa pojedumravi!Opet, nužda mi je bila! Dobro, kad niste u crkvi,ondami ovdje kleknite i pomolite se. Tu u brazdu. I ti,volaru.Dođi ovamo. Tako! Sad ti, plužaru, počni Očenaš!- Ne znamo - rekoše uglas oba orača.

—Ni to! Ajme, žalosti s vama! Kako ćete znati kad ucrkvu ni. na ovako velikog sveca kakav je današnji neidete.

- Bijeda, harambašo!Šuti! Znamo se, ptico! Nije me briga što ne znatemolitve, nije me briga što ste gori od vaših volova.Ali,nećete vi orati na moj imendan! Mene vrijeđati! Vi?

Nemoj, harambašo, ako Boga znaš. Dječica, žena,

na siročad se našu smilili!



- Nikomu ne praštam tko moj imendan ne slavi — reče i jednom jednu, drugom drugu, u lice im ispali obje.svoje kubure. Onda ih dade prvom »banđekinu« dosebe da ih ponovo nabije i krenu prema kolibama i

bunaru uvrh njive.Tada je Grabovac odlučio da napusti Balaševe »ban-,

đekine«.Ponovo je jutros, budući da mu putnici iz Basta nisu

izlazili iz glave, pitao drugog »banđekina« koji ga jeVodio od vidara zašto Balaš ubija ljude koji ne znpjumoliti. Ovaj mu je prijateljski savjetovao da se više

nikad ne raspituje za Balašov »misionarski posao«. Čujeli on, pomislit će da mu ne odobrava. To se već jednomdogodilo, negdje iznad Aržana. Počelo je bezazleno,

jedan je »bandekin« rekao Balašu da to ne bi trebaloraditi, i on ga je... ama, takav kraj čovjek ni psu ne bitrebao poželjeti.

Ako je to tako, da družina šutke prelazi preko Bala-ševa »misionarskog rada«, Grabovac s takvim ljudimaneće dijeliti kruh i sol.

Krenuo je' šumovitim rubom vrtače u namjeri da se popne na liticu iznad koliba, a od litice kroz gustoraslinje krene prema vrhu Orline, da pogleda kakvi sevidici odande steru na sjever, vide li se putovi i je li teren

prohodan. Na liticu je došao nešto kasnije nego Balaš idružina pred kolibe, pa nije znao gdje su se oni susreli sdjevojčicom od trinaestak godina, koja nije mogla bitiničija nego kći, sinovka ili sestra ižginulih volara. Jesu li

je našli skrivenu, jesu li je uhvatili na bijegu, ili im je

ona iz kolibe izišla u susret kad je čula pucnjeve i vidjelagrupu ljudi kako idu prema njoj, a ona nema kud bježati jer je za leđima stijena. Grabovac ne htjede otići premaOrlini, nego se smjesti iza kamena i osluhnu što Balašrazgovara s djevojčicom. Bilo mu je kao da s krovasvoje kuće sluša one što razgovaraju u dvorištu.

Ni ti ne znaš moliti? O jadna mene s vama, sve samineznabošci.

Naučit ću - rekla je djevojčica.



-r- Svi vi tako kažete. A što bude od vašeg nauka? Ništa. Postajete gori nego ste bili.Ja znam mnoge koji su se prekrstili i naučili moliti.Znao sam i ja, curo. Ali, kakva korist od njihovemolitve. Šuplja! Nema u njoj duše. Ti me na

jednutakvu podsjećaš, zvala se Mara Milivojević. Njeni su

bilirišćani, došli u Blato odnekud iz Hercegovine i

prekrstilise. Mara je naučila Očenaš, moli, ali suho, škripi. Ja

jojkažem, ovako, Maro, moli, ona neće da sluša. I trpim

janju, ali trpi danas, trpi sutra, neću valjda dovijekaslušatinjene krive molitve. I nađem ja nju jednom uvrbakukraj Cetine. Tu sam je naučio moliti. Ako je odatlenisuodnijeli, i sad tamo moli.Ja neću biti takva.

Ne znam ja kakva ćeš ti biti. Ali, da bi bila dobra,neće škoditi da te ja naučim moliti, kao što samnaučioonog nekrsta Maru Milivojević. Udi u ovu kolibu, unjoj

je bolji ležaj. Izuj opanke i skalaj bječve, a ostalaodjeća

može na tebi ostati, to ne smeta mojoj molitvi.Ajde,ajde, uđi, nemoj se plašiti. Evo, skidam oružje sasebe, ikoporan. Ajde, uđi, lijepa curo! Ni Mara nijelako

pristala, ali kad je pristala, do danas moli.Više nije morao pitati zašto Balaš usput ubija ljude.

Isto tako nikoga nije morao pitati što će biti s djevojkomkoja je ušla u kolibu i svlači čarape, misleći da je i tolakše nego smrt na njivi. Možda ga se ne tiče Balaševo»misionarstvo«, možda bi valjalo krenuti prema Orli-nama, a Balašu ostaviti da svlači odjeću, otpasuje oružjei ulazi k djevojčici. Može otići i nikada ga više ne

susresti. Nikada? Zar tako već jednom nije mislio umlinu iznad Makarske? Ipak ga je ponovo našao uBihorini. Možda će danas otići od njega ne zamjerivšimu se, a do godinu ili deset godina susresti ga u drugojulozi? Više neće biti ni otimač bubnjareva imanja, ni

prodavač naivnih ljudi, ni »misionar«, bit će neštodrugo, ali koliko god se puta bude promijenio, svaki putće ostati staro zlo u novom ruhu. I ako je istina da setakvi ljudi s vremena na vrijeme preobrću u druga licačija narav ostaje ista, ima li Grabovac pravo da sada,



kad mu je harambaša na nišanu, pusti toga čovjeka da uzemlji jasenova cvijeta gradi svoju đavolsku crkvu?

Matija se ne sjeća da je ikad hladnokrvnije uradiotako krupnu stvar kao što je skinuo pušku s ramena,

položio je na kamen i odozgo nanišanio u Balaševa prsana kojima je bila samo bijela košulja. Puška je planula,a on je još preko nišana gledao predmet u koji je gađao.Balaš se povio na leđa kao da će pasti nauznak, ali sesnažni muškarac nije lako predavao zemlji i uspio je dase održi na nogama. Tako se Matiji i moglo učiniti dakrv na košulji, koja probija iz mnogih rana što ih jenapravila sačmarica, na vrhu puščane cijevi izrasta urumenu ružu. Onaj koji je prije nekoliko minuta htiocvjetati cvijetom koji bi dva dana godišnje zamirisao nazemlji od Rame do mora, sad se prestrašio crvenogcvjetanja, skočio na noge i, ne bježeći jer potjere nije ni

bilo, krenuo prema Orlinama.

Na Orlinama je sjedio Močivuna, u ruci je držao tikvu s vinom i šutio, pogleda uprta u zemlju. »Sto je, Gra-bovče, nešto si mi tužan«, rekao je. »Ne luduj! Koliko se

puta meni dogodilo da me od takvog cvjetanja glava zaboli! S vremenom sam se navikao. Vidio sam da itakvo cvjetanje može dati cvjetnu livadu.

Znam da se ne mučiš samo zbog cvijeta na vrhu puške, znam da je nešto bolnije u tebi. Taj nesretnimisionar bio je posljednji od tvog roda koji ti je daoruku. Dobro je što si mu je odbio, nije dobro što je

posljednji. Tko je još tvoj među tvojima, tkojos tebe od

tvojih drži svojim? Mtko živ. Tebe to rastužuje, Moči-vunu brine. Tebi se dogodilo najgore što se živu čovjekumože dogoditi: da si sve što imaš uložio u ljubav prema

svojima, a požnjeo progon. Pa se bojim da svoje ne zamrziš. Je li da to nečeš učiniti svom satniku Močivuni? Kad ti bude najteže, zamisli da je posvuda oko tebe jasenov cvijet i da nas šesterica jašemo ispod jasenova granja.

I moraš vjerovati da će ova zemlja roditi nove jahačekroz zore i svanuća. Ne trebaš biti sebičan, pavoljeti



život samo onoliko i ono što je tebi dano da proživiš. Ničiji život nije bogzna što da se u njeg zaljubljujemo. Život treba voljeti kao što se voli veliko ništa, sveobuh-vatno ništa. Smisao svega što imamo ispunjen je besmi-

slenošću svih stvari koje su nam dane da ih imamo. Od ničega neće biti ništa, sve što imamo propast će, svi kojevolimo nestat će, ali će trajno ostati to da posjedujemo ivolimo, da smo posjedovani i voljeni, da gradimo krat-kotrajno i propadljivo. Tako zidamo kuću, tako osni-vamo obitelj, tako se držimo svoga naroda - od ničeganišta, ali ništa u svemu sve je što imamo i bez čega nemožemo.

Dosta priče, Grabovče, vrati se tamo otkuda su ti otaci djed došli, u Ramu, u selu Varvaru. Tamo ćeš i Zunićanaći, ako je ostao živ. Hodaj po Varvari i traži mjesto

gdje je rasut gar i kovačka troska koja lako ne propada. Kad je nađeš, stani, tu ti je djed imao kovačiju, i ti je tu podigni, i kuj plugove i handžare!«

43

Grabovac je trojicu mještana pitao za kuću MesudaZunića i oni su ga upućivali od zaseoka do zaseoka, dok mu posljednji ne pokaza prstom drvenjaru u voćnjakukraj samog puta i blizu strmine ispod koje je teklaRama, jer se Varvara, počev od polja prema brdu,sterala kosinom na lijevoj obali rijeke, koja je tu izhridina ispod kuća izvirala iz nekoliko otvora, pjenila sei okretala vodenička kolesa. On pred kuću, a iz kućeiziđe žena u šarenim dimijama, u crnoj košulji, zabra-đena u velik rubac, ali bez žara, valjda je držala da jenjeno ženstvo prošlo. Bila je sitna, spečena lica i živihočiju, kao kakva ptičica koja je odnekuda doskakutalana kućni prag. Imala je rukave zagrnute do lakata,

brašnjave ruke, kao da je došla od naćava u kojima jemijesila kruh.

— Tko si božji? - zapitala je kad ju je Grabovac pozdravio.

Je li ovo kuća Mesuda Zunića?Jest. A tko si ti?Kad joj je Matija rekao tko je i otkuda dolazi, ona mu

je smiješkom i rukama dala znak da se s puta uz dvijezemljane stepenice popne do kućnih vrata, ispred kojihraste mlad granat orah, a sama je otišla do vedra vodeispod okapnica, oprala ruke, obrisala ih ručnikom koji

je visio o čavlu, spustila rukave, još se više zabradilamaramom i krenula prema Matiji očiju punih suza.Usnice su joj podrhtavale, bore na nezabradenom dijelulica produbljivale, a suze se prelile preko donjeg kapka

i, kad se sagnula da Matijinu ruku prinese ustima,nezaustavljivo potekle jedna za drugom. Nije ljubila,samo je nadlanicu držala na usnama i plakala, a kad susuze oblile i ruku i njene usne, obrisala ih je uzlom svojemarame i Matijin dlan stavila na svoj obraz. Trajalo jeto dugo i Matija nije znao što da učini, kako da prikratinjeno nijemo zahvaljivanje. Konačno se pribrala, ispu-stila ruku i vršcima marame obrisala oči, pa se nasmi-

jala.- Pečem pitu od sira - rekla je. - Mesud će doći čim

odjekne zov za podnevnu molitvu. Kosi travu.Iz kuće je iznijela novu prostirku tkanu od crne i

bijele pređe u koju je miješana vuna i ramski lan, prostrla po travi ispod oraha i rekla Matiji neka sjedne. Nasred prostirke stavila je bijeli ubrus a na njega drvenuzdjelu sa kriškama sira i pšeničnog kruha. Stalno jeulazila i izlazila iz kuće. Istina, kako se u kući dimilo jer

je zrak bio pun vlage pa je badža slabo vukla, izići je

morala i da udahne čista zraka. Ipak, podvorbu do prostirke mogla je donijeti u dva—tri navrata, ali nije,nosila je svaku stvar posebno, od ubrusa, zdjele s kru-hom, čaše za slatko, pa preko šalica i džezve do košare strešnjama. I sve je radila bez riječi a tako rječito, s timosmijehom, s tim sitnim koracima i tim pustim ulaže--njem i izlaženjem iz kuće! Ne bi se moglo reći da su jojusne bile zatvorene, pa da kažeš neće ili ne zna govoriti.

Ne, usne su joj bile otvorene i na njima su treperileriieči. čak i vrlo razgovijetne od samos titranja, aiiih



ona nije smjela izgovoriti jer bi njihovo ozvučanje iz njene duše izvuklo nov plač, koji ona neće, koji ovamo ne spada, jer je najgorinačin da se njime zahvaljuje.

Kad je mujezin s minareta uputio poziv na molitvu, uprla je pogled u džamiju u nizini, tamo gdje je i Mesud kosio. Niži dijelovi kotline,iako bijaše podne, bili su prekriveni izmaglicom. Valjda je magla podsjeti na pučinu, na njene brige za sinom, na neko pismo i crnesnove oko njega. Uspjela je reći da će Mesud sada doći, a od ostaloga što je govorila, zapravo htjela reći, Matija je uhvatio samo: »Ti si gaspasio mora«. I opet se rasplakala i ušla u kuću, a onda se duže vrijeme nije pojavljivala jer je i sama molila.

To more ona će do večeri spomenuti još dva puta, a svaki put kao da je more u njoj proključalo morem. Sasvim je sigurno da moranikada nije vidjela, da je kao žena normalne pameti mogla zamisliti veliku baru, ali se čini da u njenu poimanju more nije bila nikakvavoda, nikakva širina, da je za nju more bila smrt, i to ona polagana i ponižavajuća. Za nju je more bila prazna kuća, pusto dvorište,neobrađene njive i korov tamo gdje sada ispod peke cvrči pita. I zato je razumljivo što tu riječ nije mogla izgovoriti bez plača, a bez njes Matijom nije imala o čemu pričati.

Ali, kad je Mesud došao, njemu, kao i uvijek, nije nedostajalo riječi i svaku je izgovarao bez naprezanja. Ručali su na prostirci podorahom, gdje im se i majka pridružila, uz svoje stalno tumaranje iz kuće u kuću koje nije prestajalo. Pojeli su pitu i izmijenili mnogo riječi okući i okućnici, o zemlji i vremenima, a ni jednu o onom što ih veže i što ih razdvaja, što je među njima pod stalnim upitnikom i

prijetnjom da se počne odmrsivati u nepoželjnom smjeru. Nisu dirali ni zajedničke uspomene jer, iako jedan drugomu nemaju što prigovoriti, sve je to odveć bolno, nerazgovijetno, strašno i krvavo da bi o tomu za ručkom prijatelj s prijateljem mogao razgovarati.Zato, tek u kasne otpodnevne sate, kad je majka nekim poslom otišla k susjedima, Matija reče:

- To moramp obaviti prije sunčeva zalaska. ...~..,-~~.



Što?Jedan drugomu povratiti duše.Zašto?Tvoja je duša od našeg rastanka na Livanjskom-

polju do sada u smrtnoj opasnosti bila tri puta. Sva tri puta uspio sam je spasiti, jednom sam pobjegao a u dvanavrata sam ubio. Hoću li je spasiti i četvrti put? I kakva

je tebi korist da ti ja nosim dušu kad na mene pucajumoji, a ne tvoji, kad ti nikad ne možeš doći u priliku da.

spašavaš svoju dušu u meni ni ja da spašavam svoju utebi kad bi ti sutra pao u ropstvo, jer ja kod svojih nevrijedim ništa, jer sam za njih odmetnik.Matija mu je ispričao što se dogodilo nakon njegova, odlaska s Livanjskog polja. Priču je Zunić lako shvatio jer je dobro poznavao tri

ključna sudionika u njoj, oca Šimuna, Grimanija i Balaša, bar onim dijelom njihova života koji se pomiješao s njegovim. Za oca nijeznao što da kaže, je li morao pucati ili nije, je li ga htio raniti ili ubiti, je li branio kuću ili je bio kukavica, ostavio je Matiji da o tomu samrazmišlja, a za onu dvojicu, koji su mu iz razumljivih razloga bili najmrži ljudi koje je ikada susreo, odobravao je Matiji što ih je sredio. Akad je došlo da se izjasni o povratku duša, ušutio je, uzeo drvce i nj ime šarao po travi, kao da želi nešto ispisati ili sračunati.

- Gledaj ovo - rekao je Matija -ja sam skitnica paako mene sutra zatuku na putu, zašto si ti upropastiosvoju dušu? A evo što se još može dogoditi: sada je mir,vlasti se međusobno uvjeravaju u iskrenost preko našihleđa, pa oni iz Splita mogu zatražiti da me se izruči, a oviovdje pristanu, mene odvedu i sa mnom ravno na vješala! Zašto bi tek tu izgubio dušu?

Iza kuće u šljiviku klekli su jedan naspram drugoga i dugo se rukovali, sve dok sunce nije dodirnulo vrh Proslapske planine, a onda je Grabovac prvi rekao:- Vraćam ti neoštećenu dušu, Mesude Zuniću, da je

sam čuvaš i uščuvaš i neokaljanu doneseš pred svog™ti r»cta/-» nicto



I ja tebi vraćam dušu, Matija Grabovče, da jeniš i sahraniš i da je bijelu kao snijeg dovedeš prede Svemogućega. A od duga, kod mene ništa tvogama rekao je Mesud.Zagrlili su se, duhnuli jedan drugomu u usta i duše suponovo sjele svaka u svoje tijelo. Uto je sunce zašlo iRamu je pala velika sjena. Sve što je maloprijejelo na suncu, sad je venulo u tami. Grabovac seazreo oko sebe, ugledao promijenjen svijet i osjetiozmjernu zebnju. Možda tako mora biti kad se nakongo vremena ponovo u istom tijelu nađeš sam sajom dušom.

U suton, kad se Mesud izgubio negdje oko kuće, atija ostao sam, iz korita Rame pojavio se Močivuna.ao je na svom vrancu, komu su u međuvremenuijeljeli rep i griva, mimo, kao čovjek komu se ni-

mo ne žuri, koji jaše samo da pokaže sebe i svog

nog konja. Kad je došao blizu Matije, uhvatio seama za orahovu granu, i konj je stao. Prebacio jelju preko unkaša pa kažiprstom šara po kanijama,da briše prašinu i ispod nje traži zapis koji je sakriloeme i rđa.Razumijem te, Grabovče,« rekao je, »pada mrak a ti

m, u ruđem voćnjaku, pred tuđom kućom. Samoća ibi bila tako teška da ne postavlja pitanja: tko si, čijikomu trebaš i za koga živiš? Došao sam iz Moreje uškovića han gol i pust. I tako je trajalo dok vasorica ne dođostc. I drugih je bilo prije i poslije vas,ste mi se vi posebno svidjeli. I rekao sam sebi,čivuna, ne cmizdri više, prigrli te momke, oni će

ti tebe, ti njih, i nauči ih što znaš, a ne znaš bogznakurve obljubljivati, vino piti i sabljom sjeći. Samom vas ovo posljednje naučio, za vino i kurve bili ste

di i nevini, ali bi i to došlo na red da smo poziv jeli. I e okreni oko sebe i pogledaj koga bi mogao učinitijim, a sebe njegovim. Bez svojih izjest će te strah,

mnje i stalno jadanje: čemu, za koga i zašto... Gorevu. Grabovče. nisi od niieska prarfen da ta viettrnvi

raznesu. Ima način da se vratiš svome ocu, Pavlu Vučko-viću i nama petorici. Ima pouzdan način.«

Konj se propeo na prednje noge, zanjištao i poletio, a sablja ciknu u kanijama kao zmija u grivi Ozidžijinakonja. I konj i jahač pretvoriše se u oblačak na suton- skom rumenilu zapadnog nebosklona nalik na čičkov

cvijet. Iz tisuću vunastih tučkova čičkovine stršila jeisturena Močivunina sablja pokazujući na izvor Rame,kao da se dolje na brzacima te bistre rijeke nalazi ono što će Matiju osloboditi samoće i pitanja u samoći.

44

Kuća Mesuda i njegove majke podijeljena je pregra-dom od pletera i žbuke na dva jednaka dijela. Čađavicas ognjištem u sredini, policom, vješalicom i suđem, sastolicama i sinijom, sa mnoštvom potrepština za život preko dana, kuhanje i pranje, ostala je nepregrađena, adruga polovica kuće pregrađena je na tri jednaka dijela,od kojih svaki ima vrata što vode iz čađavice i prozorčićna vanjskom zidu koji gleda u polje i na izvore Rame.

U dvije sobice spavaju Mesud i njegova majka, a utrećoj, gdje su odlučili smjestiti Grabovca, bijahu po-hranjene vreće ječma i nekoliko pokrivača, pa su Mesudi majka mu počeli to iznositi u čađavicu, ribati pod,skidati paučinu, brisati prašinu, žurno jer je dolazilavečer pa će uz luč biti teže. Majka je mijenjala slamu ukrevetu, vadila iz škrinje lanene plahte i, vazda onakotiha, zdušno namještala krevet. Navukla je čistu navlakuna jastučnicu s perjem, a potom navjesila vodu nad

vatru da se umlači i da se u njoj gost opere predspavanje. U sobu mu je unijela dva čilima, jedan postrla pored kreveta, drugi podno nogu, a na prozorčiću nabrala čistu zavjesicu, cvijeće metnula u drvenu vazu i položila ga na prozorsku dasku. Napokon je donijela porculansku kutiju s mirisima, iz nje u tri navrata kaži- prstom zagrabila tanak sloj i nanijela ga na jastuk, odčega je soba izgubila reski miris ječma a dobila nešto



go, kao da je s mrakom u nju ušao i dah okolnihada, otkuda miris u kutiji po svoj prilici i potječe.Grabovcu se činilo da se previše i nepotrebno trude,m je to i rekao, dosta mu je i gola daska, samo da se

njoj ispruži. Ali ga njih dvoje nije poslušalo, ne, dugo, spavao u postelji, dugo hodaš, moraš osjetiti ljeko-st čistih plahti i za dušu i za tijelo, nagovorili su ga dare noge, to krijepi, to zacjeljuje, ako je znoj nagri-kožicu među prstima, to omekšava tabane koji mora

su mu natečeni kad su opanci, koje će Mesud noćaskrpati, poderani na petama, pa su mu dali neko uljenjime maže otekline na stopalima, pa su ga ostavili uavici samog da i tijelo opere i obuče čistu košulju, agovu će košulju majka oprati, pokrpati i sutra će gaekati čista i suha, pa su ga tako okupana i u bijelo

učena otpratili do vrata sobice, pa su mu rekli lakui dobro spavaj, pa je on legao među plahte i sve jenjega zamirisalo na lopočev cvijet jer i lan raste uz

ku, pa je počeo plivati snom koji je bio pjenušav kaoa pod slapom, pun šumova, pun uznošenja u visine ištanja niz brzak.

pavao je, a činilo mu se da je budan. Sama je sebedao u lopočevoj bjelini plahta i govorio: »Dobro jem ovdje, na sigurnom je.« A biti spavač i biti onaji promatra tog spavača, oboje u istoj osobi, možeivjeti samo umoran čovjek koji se danima klatio i

o po bespućima, kad se dohvati ugodne postelje iurna skloništa, u čiju se sigurnost uvjerio razumom,se u to nisu uvjerili svi strahovi u njemu kojimaum ne gospodari.

Ne zna koje je doba bilo, duboka noć, pred zoru ili jevao kraće vrijeme. Nešto je lupnulo u vrtu, i oneda kako se spavač budi, kako osluškuje gdje tope vrata, gdje to šuška i tko se to prikrada po travišušti i suhim grančicama što pucketaju. Onda su se skom otvorila vrata na čađavici, netko je ušao u kućukao: •Daj mi nož da ga zakoljem! ^,..

Lijepo je vidio kako spavač skače iz postelje i kako,dok na nogama spava tapkajući mrakom, u glavi kao damu je predio sličan Vranu, u kojemu jeka od brijega do brijega luta po nekoliko minuta, odzvanja ono Daj minož da ga zakoljem! Za razliku od jeke u dolinamaVrana koja postaje slabija što prostorno i vremenski

više odmiče od svog izvorišta, ova jeka u spavaču postajala je sve bliža i sve glasnija. Da spriječi onoga što prodire u njegov san, spavač je naslonio leđa na vrata iodupro se nogama o pod, pa je tako naslonjen nastaviospavati. Onda je, taman kad se jeka noža iscrpla u svojoj bučnosti, kao da je planula, nešto tresnulo i začuo selepet, kao da netko krilat slijeće iz visina. Neka ptiču-rina? Ne, čovjek je jer je rekao:

- Nećeš daleko! Ovoga su te puta spasila vrata. Drugi put neće.

Grabovac promatrač vidio je kako Grabovac spavačmisli: »Ovdje je opasno, ne da mi se probuditi, hajde daodsanjam bijeg.« Prozor je bio otvoren, noć topla, pa neuze ništa ni na noge ni na ramena. I kao što u snu biva, jedva se izvuče kroz uzak otvor, stade bosom nogom natravu i osluhnu oko sebe nisu li u blizini progonitelji. Nije bilo nikoga, kao da su već godinama pomrli. Sad,što god da je bilo, misli Grabovac promatrač, dobro jeda ovaj što spava i spava i bježi, jer tako odjednom beredvije stvari, sigurnost i odmor.

Neko je vrijeme besciljno hodao i tako bi nastavio daga Grabovac promatrač nije podsjetio na smjer Močivu-nine sablje. Tamo je pošao livadom, a potom se spustio puteljkom do vode u mraku, jer je dolje, gdje je bučalo i pjenilo se, ugledao svjetiljku dobrog duha koji bdi nad

vodotocima rijeka.- Pazi - rekao mu je Grabovac promatrač - sad si blizu vode i upast ćeš u nju ne budeš li oprezan. Bilo bišteta jer bi se rasanio. Tamo, pored ovog panja, prekoovog mostića, pred tobom je mlinica u kojoj i noćumelju, zakucaj i otvorit će ti se. Zapamti, koga godugledao, ne daj se probuditi, ja o tebi vodim brigu, jagovorim u tvoje ime>



Vrata mu je otvorila mlada žena. Na sebi je imalalu lanenu košulju s vezom na skutima, na ovratniku irazrezu oko prsa što ga je zakapčala crvenim dugma-

ma. Kad ga je ugledala bosog u dugoj bijeloj košulji, uoj poneki spavaju, a osim veza potpuno je sličnaini u koju je sama odjevena, umjesto da se prestraši,

ušila se smijati kao luda.iho - rekao je Grabovac promatrač - probudit ćeša, on je uplašen čovjek, ima tanak san.

Koga ću probuditi?oga što hodajući spava.

O bože - smijala se žena - on sebe zove ti, kaoomšiju.ako ga i drugi zovu, pa ga tako i ja zovem.ože, pa ti si neki šaljivčina.

Nije istina! On bježi. Bio je na konaku kod nekogazoviprijatelja i začuo viku: Nož.. . Nećeš teći...

Ustao je iz postelje i pobjegao u svoj san. Znaš, onijevdje. Tebe i tvoju mlinicu on samo sanja.

Ma, ti si lud — rekla je žena i nastavila se smijati. — A kako ti je ime?Meni? Ne znam. Ali je ovomu ovdje što spava uošulji irrie Matija Grabovac, nekada je bio sinimu-ov, sada više nije, otkako ga se otac odrekao. Amaoe nekad i selo, i narod je bio neki komu jeripadao,ada nema nikoga, hoda svijetom sam u lanenoj košulji

ježi, bježi i u snu.Grabovac? Čekaj, odnekud mi je poznato to preime. A, da, pokojni je otac za nekoga tko znaveapraviti rukama govorio: »Taj je od Grabovčeveoze.«ričao je da su tu gore na brijegu ti Grabovci imaliućuok se nisu odselili. Da nisi njihov?

Mene pitaš? Ja ne znam tko sam. A on, on jest odh Grabovaca, samo više nije ni njihov, odrekli su ga

e.Morali su te se odreći kad si budala.i vazda o meni. Ne radi se o meni.

Nego o komu?O ovomu što tu pred babom spava L šuti, ,.^. .̂,... .̂.,

Dobro, o tebi i o njemu se radi. Valjda ste jednokad mi isti odgovara i isti drijema preda mnom? Nemoj tako! I jesmo i nismo jedno, više nismonego što jesmo. Ja sam budan dok on spava, jamumoram čuvati san i prisebnost, moram ga

savjetovati, iuglavnom ja govorim dok on šuti. Ukratko, on jemojštićenik, siroče, nema nikoga osim mene. Da, ima jednog satnika koji mu se povremeno javlja. Taj ga jei poslao tebi. Ne bi li ti spavao?Ja ne bih. Ali on bi. Daj, prostri mu nešto tu ukutu... E, tako! Tu će mu biti lijepo. Još samokozju

mješinu pod glavu. Tako! Kao u krevetu... Kako ti je?Zahvali se ovoj dobroj ženi. Ništa. Kad šuti, taj šuti.Vraga ti šutiš! Otkako si došao ovamo, samljeo siviše od ovoga mlina. A sad spavaj, ti i taj što gačuvaš!Obojicu ću vas ja čuvati.O klinovima je visilo desetak torba od kozjih mješina.

Žena bi jednu skinula, sasula iz nje zrnje u koš pasjedala, uzimala pletivo i plela spram svjetlosti luči dok se ne bi samljelo ono što je iz mješine izasula. Potom bi ponovo uzela praznu mješinu, u nju povratila njen

sadržaj, sada brašno iz mučnice, objesila je na klin iodmah u isti postupak uzimala novu mješinu sa zrnjem.Spavaš li još? - pitala je nakon tri samljevenemješine.Ja ne spavam, ali on spava.Zar se još niste sjedinili?I nećemo.E pa, kad si budan, mogao bi mi pomoći oko mlina. Neću noćas, ali me sutra možeš u mlinu" ostavitisamog čitav dan. Sada moram čuvati njegov san.Izvlačiš se, lijenčino.Ja jesam lijenčina, ali on nije. Taj je od Grabovaca.Hoćeš reći da bi meni jedan takav trebao?

Pa sad, ne znam ni što imaš ni što nemaš, a ni što biti trebalo. Ali, istinu da ti kažem, čudim se što to nemaš,ako nemaš. Čudim se i što si sama i što noću radiš. Ako



ebi čudno što ovaj moj spava i hoda, nemoj misliti danjemu manje čudna.

Na udaju misliš? Udala bih se, ali neće da merose.akvu djevojku?

A tek kako imućnu! I neće!

to im smeta kod tebe?vašta. Prvo, iz obitelji sam Martinovića. Prijeesnaest godina bilo ih je dvadesetoro, sad sam ostalaamo ja. Sve poumiralo od sušice, i ono što je u kućuovedeno, i ono što je tu niklo i ostalo, i ono što se izuće poudavalo. Otac mi je umro lani, u četrdesetoj,edva se vukao zadnjih godina, i otada sve kućne poove radim sama. Da sam muško, za mene se nitko ne bidao. Za žensko se zna, ni jedna je kuća neće, i kad je

mladić iz te kuće želi. Vrijeme leti, sad mi je dvadeset.Kao i ovomu što mu čuvam san.Misle da ću ovako izdržati pet godina, a onda ću

ropljuvati krv i onemoćati. Rod, ako se tkogod nade,zet će mene i polja pod svoje, meni će donositi hranuok budem brojala zadnje dane u kući sušičavaca u kojuitko neće navraćati. Gore od kuge, kažem ti, kuga kosiedno ljeto, pa prestane, i tko preživi, taj preživi, aušica prelazi s koljena na koljeno i davi polako. Mr vari !ar baš i mlin moraš uzdržavati?, baš hoću, za prkos. Jesi li vidio koliko ovdje ima

mlinova? Nisi. Ti spavaš pa ne možeš ništa niidjeti.et, i svi hoće da kupe moj mlin, svi hoće da mi preotmu

omli jevce. E, nećete, makar ja i po noći mljela!Amnogi su me i napustili, kažu, sušica je i uMartinovićamlinu. Znam, sve će me više napuštati dok me svieapuste, ali dok mogu, ne dam ni ovoliko

Martinovićamovine. Ni ovoliko! Još pet godina, pa što! Peteodina kao pet vjekova.kažeš, neće da te uzmu?

Vrag će uzeti mrtvo čeljade, a mene već pokapaju.ebe? Pa vide li oni ta stegna, te kukove, te prsi, to

široko lice, te mesnate usne i tu jaku kosu. Zar ne videda je to dugotrajno?

Vide, ali kažu, lažno rumenilo, lažna debljina, lažnisjaj, nju iznutra glođe sušica i sve će to uskorosplasnutikao ispražnjen mijeh. - Onda se uspravila pred

Mati- jom, digla nogu na mučnicu, zahihotala se kao ondakadga je ugledala, i rekla: - Pitaš vide li oni, a vidiš li ti?Zar ti nisi muško? Ne ja. Ja nisam ni muško ni žensko. Ali ovaj mojšto spava, on je muško, iako to nijednoj ženinijedokazao. Bilo je nekih pokušaja u Zadru, aliupaoRamo Nadžaković i prekide. Koliko ja znam onjemu,on zapaža sve što ti na sebi imaš.Kad je tako, drmni ga i neka ti kaže vidi li on bijele brčiće na mojim usnama. Te maljice koje svizapažajukao da su brci Smoljana Smiljanića.Kako da ih ne vidi! I poljubiti bi ih hito.Lažljivče! A zbog tih maljica sto jada jadujem, stogorkih pijem, i sto poniženja doživljavam. A što jeto!Evo, kad ih malo pobijelim brašnjavim maskom, ništasene vidi. Ili ljeti, kad ih izložim suncu, i boja

kože injihova boja se izjednače, ama, ništa se ne vidi.Ali,vidjeli-ne vidjeli, kažu što kažu!A što kažu takvoj djevojci, Bog ih vidio?Kažu, ima naušnice, to je mora. Mladići se bude izsna i idu materama, otkrivaju prsi i pokazujunateklesise, i kažu, noćas me je sisala Martinovićka, živa me jeizmučila, ne mogu, majko, na posao. A majka prođekraj mene i kaže: »Kujo, ne sisi mi sina, on nije za

tebe,neće on leš uzeti«. Zašto mi to čine, što ti misliš?Što ulaziš u snove ljudima koji su te jednom vidjeli,a znaju da te neće i ne smiju imati, što se tvoji mirisinesmiju mirisati jer se s njima udiše smrt.A, tako! Jesam li kriva ja ili su krivi oni što ih moraMartinovička noću siše? Nitko.Kako?Ovaj moj što spava šapuće mi: »Reci, nitko. Jer,«

kaže, »i meni je ona u san ušla, a ja za to nisam knv.«



Neće li i taj tvoj, nećeš li i ti sutra pričati kako samte ovamo dovela vradžbinama i kako sam te isisala?

Ni ja ni ovaj moj pospanać.Još nisi čuo najgore. Vjeruje se da će ta što kaomora dolazi da siše mladiće, kad se uda, biti vještica.Zato jao onoj koju u isto vrijeme sanja njih dvadeseto

rica. To je gore nego kurva. Radim li ja išta nevaljalo stobom ovdje? Ne radim. A kad te sutra mlinari vide daizlaziš od mene, reći će da se mora kurva. Tako je, mene

bi uzeli oni koji me sanjaju, mene će oni i dalje sanjati,ali nitko od njih neće da uzme leš i moru koja će se

pretvoriti u vješticu. Bože, zašto si mi dao ovako težak križ!Ovaj moj pospanać šapuće da bi te on uzeo kadneće nitko bolji od njega.Hoće, dok se ne probudi, kao i ostali. Mnogi dok spavaju htjeli bi me uzeti. Neće kad se probude.Danje je svjetlo neprimjetno zamijenilo svjetlost luči i mlinica se ispunila suncem i cvrkutom ptica. Djevojka je u koš istresla žito iz

još jedne kozje mješine. Matija se rasanio i prvi put ugledao mlinaricu na danjem svjetlu.Ista si kakvu sam te sanjao.Je li, lažljivče! Jesi li se sada ti i onaj tvoj udružili ilisi ti još uvijek ti, a on on?I dalje smo rastavljeni. Samo, sada s tobom govorionaj koji je spavao i sanjao ono što ti je onaj budnigovorio.Lažljivče! I što si odlučio, hoćeš li se mnome ženiti?»Koja ti u san dođe, ona neka ti i prag prijeđe«,učio me čovjek što i mrtav jaše vrana konja bijelegrive... Ipak, pričekaj me, moram po svoju odjeću ioružje, tu mi je gore na brijegu, u jednoj kući.Išao je uza stranu. Djevojka je, krijući se, pošla u stopu za njim. Našao je Mesuda u šiji viku. Udarao je štapom po jednom grmu

kao da nešto istjeruje iz njega. Odjednom je bacio štap i pao potrbuške, nešto se pod njim koprcalo, a kad je ustao i ugledao Mati ju,u rukama je držao bijelog pijevca. Zbunio se što Matiju



vidi u bijeloj košulji, bosa, pa da ga ne pita gdje je bio i kako je iz kuće izišao, rekao je:- Siromah! Sinoć mi je iz ruku pobjegao i sakrio se

ovamo.Grabovca je oblio stid.Je li, Mesude, koji ti je ovaj? Da li ga uopće

poznaješ? - pitala je mlinarica koja je došla po Matijinutragu.Prijatelj mi je. A što ti je učinio kad se ljutiš? -rekao je Mesud.

Ne ljutim se nego pitam. Došao k meni oko ponoći,spavao i pričao koješta. Na kraju mi ponudi da će meuzeti za ženu. I ode.Je li to istina, Matija?Kad ona kaže, istina je. Za mene je sve to san.I uzet ćeš je - reče Mesud.Kaže da nitko drugi neće. E, ja hoću! Ako su njenidani odbrojani, ni ja ih nemam bogzna koliko.Uzmi je - govorio je Mesud - uzmi je, dobra jedjevojka. Ljudi joj čine nepravdu. A i ona je maloosorna, i onda brus po kosi pa sijevaju varnice.Mesude, udade ti mene!

Nemaš oca, nemaš majke. Nema ih ni Matija. Njemu sam pobratim, tebi komšija - tako vam dođemnajbliži rod. Tko će vas ženiti ako neću ja.. . Nane,nane! - zvao je Mesud majku. - Daj nož da ga zakoljem! I peci novu pitu. Ana se udaje. - Još uvijek s

bijelim pijevcom u rukama, okrenuo se Matiji i upitaoga: - Otkuda ti u mlinu?Providnost, Mesude. - Htio je reći: »Ruka s ispruženom sabljom«.Jest - povlađivao je Mesud. - Samo Bog zna štonas gdje očekuje.

Iduće noći pojavio se roj iskrica i išao od brijega do brijega. Kad su došle nad Varvaru, osvijetlile su Matijin prozor. On, koji je ležaomiran u čistu krevetu, osjetio se kao jedna od tih lutajućih vamica, koja se odvojila od jata, prošla mimo zastora što ih je na prozor nabrala



sudova majka, pala na jastuku i sad u noć gleda sa otvorena oka. A Močivuna je dolazio dugo, kao da

pošao s kraja svijeta. Već u prvom snu čuo je kopitagova konja, ali u daljini, pa je produžio spavati. U gom snu kopita su se bolje čula, ali i tada iz daljine,

kle, još se jedan san može preturiti. U trećem snu

rice su osvijetlile Varvaru, kopita su zvonila kaoožđe na nakovnju, a on je bio tu, s licem u sjeni, idao kroz prozor ne silazeći s konja.»Osramotio si se noćas, Grabovče«, rekao je. »Pob-

čovjeku iz kuće kroz prozor poslije onakva dočeka!mi se! Nemoj se izvlačiti da ti se učinilo, da si biooran. Ako čovjek sa čovjekom živi u susjedstvu,ra u njega imati povjerenje želi li da mu povjerenjemde uzvraćeno. I to ne bilo kakvo povjerenje, negojerenje koje će te svega prožeti, s kojim ćeš računatiudućnosti i koje ćeš prenijeti na potomstvo. A ne,

dan se grli, nazdravljaj i bratimi, a noću zatvaraj vrataonaj s kojim si se grlio ne dođe i ne ubije te. Em tivo pobratimstvo!

Gledaj što se moglo dogoditi! Kad bi Mesud doznaoo si pomislio da će klati tebe, a ne pijevca, i njegovoe povjerenje u tebe poljuljalo, rekao bi: da su mu

mjere čiste, na to ne bi ni pomišljao, pa bi od svog jerenja otkinuo komad. Onda bi i ti u prvoj zgodi

mijetio da ni on nije do kraja iskren, pa bi i ti od ga odlomio komad. I tako bi, od prilike do prilike,aj on, lomi ti, ostali bez povjerenja, ostali na praznojči ispod koje zijeva raka u kojoj zlodusi pripremajuob u prvoj zgodi.

Ništa lakše, moj Grabovče, nego sumnjičiti ljude i

uživati ih za izmišljene gadosti, i ništa teže negorovati im opraštajući grijehe koje su počinili. Zatonalice propovijedaju sumnjičavost i vjeruju da timene pobratimstvo, a zapravo potpiruju niske strasti, a

metni ljudi zagovaraju snošljivost, povjerenje, strplji-t i poštivanje drugog i različitog, jer se jedino nau može zasnivati suživot ljudi različita porijekla ikčijih uvjerenja.

Kad smo te gledali kako si se noćas u mlinici udvojio, smijali smo se do suza. Ozidžija je rekao: ,Znao sam daštošta zna, ali nisam znao da se ovako znade pretvarati'.Sad kad si Anu upoznao, oni su ti po meni htjeli poručitinešto, ali sam im rekao: ,Ne prenosim poruke, recite mu sami'. Obećali su, ali se stide pred tobom pojaviti. I boje

da ih nećeš prepoznati. Kao što znaš, lica su im otišla uStambol i, pošto se blagajnik državne blagajne osvjedo-čio da su pogubljeni i isplatio glavarinu od dva dukata,bačena su u more, pa nema nikakve nade da ih ikada pronađu. Biti bez svoga lica u ovom svijetu nije nikakvarijetkost, na tisuće takvih hoda tokovima ponornica. Zato, kad neke od njih vidiš, ne prepadni se, to su oničiji si veliki dužnik.

To s Anom sredi koliko sutra! U Šćitu nema samostana i neće ga dugo biti, ali u Podboru živi fratar koji jedošao iz Fojnice i stanuje u kolibi ispred pećine, usred vrta punog malina. Vjenčat će vas u pećini gdje je sagradio nekakav oltar. A za kumove se ne brini. Ima onu susjedstvu dva čovjeka koji su bili kumovi svima kojisu se bez kumova došli vjenčati. Za kumove neka mlada ponese čarape, to im je tarifa. A za fratra jednu kozjumješinu brašna. Toga u Ane ima, a on čovjek nema što jesti. Kad budemo gledali tebe i Anu kako u Podbor idete na vjenčanje, bit će smijeha: ona nosi zavežljaj, timješinu brašna — ala mi svatova! Sreća pa ti je Mesud okrpao opanke, Mesudova majka oprala košulju a Anadarovala nove hlače, bili bi svatovi i gori!

Kad se s vjenčanja vratiš, ne idi u kuću Martinovića,idi u mlin i tamo se nastani. Ana ima nešto šume, sijeci,teši, pravi novu kuću tu gore iznad mlinova, gdje je trag

od djedove ti kovačnice, a Martinovića kućište spali,tamo je sušica u svakoj gredi, u svakoj dasci, tamo je pod sušičav, tamo su škrinje sušičave. Nemoj se polako-miti za pokućstvom, za odjećom, sve predaj vatri, a ti gradi novo! Jedno bi morao kupiti odmah, nakovanj,čekić, dlijeto i mijeh, sve ostalo gradi sam.

Je li, kad namjeravaš u Prusac? Nemoj da se uljuljaš ui za^av?'l SVO H!P P°s^?m' P a ^boraviš na druge.



m ti Mesud kod svog jarana Sulejman-bega izradivolu trajnog boravka, a to je gotova stvar, ima daš u Prusac i kod Ramina se roda raspitaš gdje je tajaković i kolika mu je sada cijena. Novac sam steci ilidaj nešto Anino. A Vidakovića možeš zadržati kod e godinu dana, neka ti odradi otkup. Ali, i kad ti ne

mogao sve odraditi, Ani reci:, Moram, ženo, kad tobih učinio siromahu Brajimu, drugovi bi mi teškomjerili. A ja sam njima mnogo dužan. Što ja poetu hodam sa svojim neokaljanim licem, zaslužni sukoji su ostali bez njega. Zato je moj obraz i njihov

az!«

45

obica u kojoj će provesti prvu noć nakon povratka izdbora sagrađena je u produžetku mlina, bliže rječnojtici, s podom od debele jelovine koji su pokrivale

je kože i prozorčićem koji gleda na onaj izvor Rameojog voda kulja kad se tope snjegovi.ostelje nije bilo, bio je ležaj širok dva metra, koliko iica, od hrpe biljaca što su ih pomlijevci donijeli prati,na ih je za noćašnju noć posudila i pokrila janjećimama koje su bile šivene u velik pokrivač namijenjenavo bračnoj postelji.

Noć je mlaka, oni pregrijani od putovanja i, da nijeežine koju kroz prozorčić i raspore na jelovu poduosi voda, u ovoj bi tijesnoj prostoriji bilo vruće. Ali,dom ispod sebe, sa svježim daškom na prozoru, soba

akav prostor u kojemu se po ljetnoj noći dva tijelagu dodirivati a da se ne uznoje, gdje se može jednakodno hodati i odjeven i razodjeven, i gdje možeš

ati gol u krznu a ne osjetiti vrućinu. Je li ovaj kutak čajan ili je to Ana unarijed pripremila? Malo jestora za slučajnost kod žene koja je na ovu mlakudugo čekala, koja i večeras, čim sjede na rub niske

telje da izuje čarape s onom ljupkošću obnaživanjaa je poznata svim putenim ženama, postupi isto

onako, samo u skromnijem obliku, kao što postupajužene u takvim prilikama, pod baldahinima, u bogatimodajama, između svijećnjaka čija sjenila boje svjetlo unadražljive rumene tonove.

Dok se ona svlačila, Matija je gledao kroz prozorčić imicao usnama.

Primijetila sam da sam sa sobom razgovaraš - rečeAna.Otkada?Od prvog dana.Ako je istina, morat ćeš se na to navići.Već sam se navikla.Kud brže!Odranije mi je to poznato. Kad je otac umro i jaostala sama, zatjecala sam sebe kako s njimrazgovaramkao da je kraj mene. Čula sam ga kako kašlje,davalamu čaj od ive trave i pitala ga što valja, a što ne valjadaradim, pričala mu što mi podmeću, jadala se idobivalaod njega upute i češće i točnije nego dok je bio živ.Živ je znao mnogo bolovati, pa i ne bi uvijek mario zamoje brige, a mrtav mi je bio spreman pomoći kad godsam pomoć željela. I tako je bilo dok se ti nisi pojavio.Onda

je nestao. Hoću da ga prizovem i da ga pitam. Javiomise samo jednom, kaže: »Ostavi me na miru, imašnjega pa se s njim savjetuj.« Htjela bih da mi odobri ovoštosam s tobom učinila.Zašto ne dopustiti, mislio je Grabovac zagledan u

proljetni Ramin izvor, da samo sebični, mrzovoljni inezasitni ljudi ostaju sami, da samo njih izgriza čamoti-nja. Ljudi koji su imali ili imaju svoje voljene, i kad sunapušteni, i kad su osirotjeli, i kad su fizički doistaosamljeni, nikad nisu niti mogu biti sami, jer je ono što

su drugima dali i što je od drugih njima ostalo trajno prinjima i jer samoća nije osamljenost, nego pustoš iduhovna neimaština. I zašto ne dopustiti da je blazirani pogled na činjenicu da sve što imamo jednom moramoizgubiti, ljubav i imovinu, rod i zemlju po kojoj hodamo,kao tobožnje pljuckanje po besmislu života, u stvari



ivljen pogled i obezvređivanje jedinog smisla u ži-u: da smo, na našu sreću, rođenjem uključeni u dugac gdje se posjeduje i voli, gdje smo posjedovani ieni, gdje imamo svoje i gdje smo bogatstvo drugih.tija se okrenuo Ani i zatekao je s bosim nogama najoj dlaci. Micala je prstima i to ga je razveselilo. Od

pala je preko gležnjeva krenuo prema listovima, kojioj, kao i naušnice, bili pokriveni maskom bijelihjica, pa otuda na koljena i tu stao. Ono dalje prekrioezeni rub ramske suknje. Glasno se nasmijala smije-

m koji nije potjecao od smiješnog, već smijehom čijiokretač užitak. Smijati se jest užitak, ali se i užitak ad oglasi kao smijeh.

Sviđa ti se? — upitala ga je Ana.Uslijedi potvrdan odgovor za koji, iako je glasom

čen, u hrvatskom jeziku nema glasova.ve što je iznad toga, ljepše je od ovoga.

Hitio bih se sam u to uvjeriti.

A što plaćaš?Koliko tražiš, toliko i naplati.Kad je Ana svukla suknju i košulju, skinula ukosnice,stila kosu i legla u postelju, Matija je zaključio kakoe, da su je imali prilike vidjeti takvu u janjećemnu, još više mladića tužilo materama da ih noćujećuje i iz njih siše snagu. Upravo je onakva kakvu juosljednjih dana i sam nekoliko puta pred san zamiš- i u snu gledao, ali da ju je ovakvu i u stvarnostio, san bi je tri puta proljepšao, pa bi tek tada doživiovo snoviđenje. Sigurno je, kad dosad uz nju ne bigao svaku večer, kao moru bi je doživljavao svake

i, a po danu bi je vidio u zjenici sunca, u mirisuvice kad se suši na otkosu, u vrbovoj grani kad senosi nad rijeku, osjetio bi je u dahu što izbija iz

ora i vidio u krilima vodencvijeta što nadlijeće rijeku,putao joj: »Moro moja, vještice moja!«

Vještice moja - rekao joj je kad se i sam svalio naeća krzna, priljubio se uz nju i zagrlio je oko vrata. — štice moja, kakvim li ćeš cvijetom procvjetati?

— Jasenovim ću cvijetom cvjetati, ljubljeni! I odsjemenja će toga niknuti mnogo jasenje. Prekrit će svuzemlju, od Vrana do mora.

- O voljena moja, da mi je jednom projahati s njimaispod toga jasenja pjevajući ispod glasa:

Kad kažu: kurva te je na svijet dala I kopile si majke svoje,

Ti cvijetom cvjetaj, srce moje.

Kad kažu: dušu prodaj, Za dušukupci novce broje, Ti cvijetomcvjetaj, srce moje.

Kad kažu: ti si bijeda, Sudbinutvoju drugi kroje, Ti cvijetomcvjetaj, srce moje.

Što god da kažu, što god da htjeli,Sa mržnjom ne daj da te spoje, I cvijetom cvjetaj, srce moje.



NAKLADNI ZAVOD ZNANJE, ZAGREB

ZA IZDAVAČA: DRAGUTIN BRENČUN

ENZENTI: MILAN SELAKOVIĆ, MIGNON MIHALJEVIĆ

KOREKTOR: ŠTEFICA KONJEVOD

TEHNIČKI UREDNIK: SREĆKO JOLIĆ

TISAK: ČGP »DELO«, LJUBLJANA, 1984

NAKLADA: 6000 PRIMJERAKA



hitBIBLIOTEKA MODERNELITERATUR,

Knjižnica Zelina

540002527

Documents

Duše robova