EDINA VEJO • MUHAREM ADILOVIĆ • AZEMINA DURMIĆ … · razvio je princip komplementarnosti u djelu atomska fizika i ljudsko znanje (Bohr, 1985). Bohr je smatrao da je naše znanje

EDINA VEJO • MUHAREM ADILOVIĆ • AZEMINA DURMIĆ

RELIGIOZNOST I RIZIČNA PONAŠANJA ADOLESCENATA U URBANIM SREDINAMA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE


RELIGIOZNOST I RIZIČNA PONAŠANJA ADOLESCENATA U URBANIM SREDINAMA FBIH

01 Vesatijja knjige 2016 prve strane.indd 1 08.04.16. 15:08

Izdavač: Centar za dijalog - Vesatijja www.cdv.ba

Za izdavača: Senad Ćeman

Recenzenti: Mujo Slatina Aid SmajićLektor: Nermin ŠušićKorektor: Mohamed-Suleyman TadefiTehnički urednik: Aida Mujezin-ČoloDizajn korice: Tarik Jesenković

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 316.74:2]:316.624-053.6(497.6) VEJO, Edina Religioznost i rizična ponašanja adolescenata u urbanim sredinama Federacije BiH :znanstveno-istraživački projekat / Edina Vejo, Muharem Adilović, Azemina Durmić. –Sarajevo : Centar za dijalog - Vesatijja, 2016. - 91 str. : graf. prikazi ; 20 cm Bibliografija: str. 85-91. ISBN 978-9958-065-10-1

1. Adilović, Muharem 2. Durmić, Azemina COBISS.BH-ID 22889222



RELIGIOZNOST I RIZIČNA PONAŠANJA ADOLESCENATA U URBANIM SREDINAMA FBIH

Sarajevo, 1437. po H. / 2016. godine


Knjiga je znanstveno-istraživački rad kojeg je u periodu od 05. novembra 2014. godi-ne do 31. maja 2015. godine realizovao tim sa Islamskog pedagoškog fakulteta u Zeni-ci, u sastavu prof. dr. Edina Vejo, doc. dr. Muharem Adilović i mr. Azemina Durmić, uz finansijsku podršku Centra za dijalog - Vesatijja.Mišljenja iznesena u u tekstu odražavaju stavove autorâ i nisu nužno stavovi izdavača.

Religioznost.indd 4 8.4.2016 12:52:33

5

Sadržaj

UVOD .............................................................................. 9

TeOrijskO impOsTiranje preDmeTa isTražiVanja .................................... 13konstrukt religioznosti ............................................... 13poremećaji u ponašanju i rizična ponašanja ............ 19prilozi recentnom razumijevanju poremećaja u ponašanju i rizičnih ponašanja .......... 27pojmovno određenje urbane sredine ........................ 31(ne)povezanost religioznosti i rizičnih ponašanja mladih .......................................... 34

meTODOLOŠki DiO .................................................. 45Društveni značaj istraživanja ..................................... 45Znanstveni značaj istraživanja ................................... 46Cilj istraživanja ............................................................ 47Hipoteze istraživanja ................................................... 47Uzorak ispitanika ......................................................... 48metod i instrumenti istraživanja .............................. 50

reZULTaTi isTražiVanja .................................... 53rizična ponašanja mladih našeg uzorka .................. 53

Dimenzije rizičnih ponašanja u odnosu na određene varijable ............................ 57


Religioznost i Rizična ponašanja adolescenata 6

religioznost mladih našeg uzorka ............................. 65Dimenzije religioznosti u odnosu na određene varijable ............................................. 71

relacije između rizičnih ponašanja i religioznosti mladih našeg uzorka .......................... 75

inTerpreTaCijski ZakLjUČak .......................... 77

LiTeraTUra .............................................................. 85


InstrukcIja za recepcIju teksta

Tekst se oblikovao kroz oživotvorenje višestrukih au-torskih potreba. s jedne strane, nikako iz konfronti-ranja vjeri u Boga, naprotiv uključivanjem ovog kon-stitutivnog čovjekovog razumijevanja u projekat, ali i u ukupno životno nastojanje autora, a s druge strane, iz snažne opredijeljenosti da svom tradicijskom isho-dištu pristupa intelektualizirajuće, iz naznaka rekon-ceptualiziranog odnosa vjere i znanosti.


9

UVOd

religioznost i rizična ponašanja adolescenata u urba-nim sredinama Federacije BiH predstavlja istraživački projekat realiziran u oktobru, novembru i decembru 2014. godine na uzorku mladih u sarajevu, Zenici, mostaru, Bihaću i Tuzli.

raspon pristupa istraživačkom pitanju obilje-žavaju dvije krajnosti: sa jedne strane, tendencija u odgojnim znanostima da tragajući za autentičnim i učinkovitim odgojnim konceptima posežu i za odgo-jem religioznosti, a s druge strane, postmodernistički obrat u razumijevanju odgoja usmjeren ka afirmaciji individualnog.

naizgled nespojivo i neodrživo da istovremeno traje predstavlja epistemološki zaokret izrastao na au-toritetu Bohrovog principa komplementarnosti i uvi-da savremene fizike 20. stoljeća.

Bohr niels (1885–1962), danski fizičar, dobitnik nobelove nagrade za fiziku, rad o strukturi atoma, razvio je princip komplementarnosti u djelu atomska fizika i ljudsko znanje (Bohr, 1985). Bohr je smatrao da je naše znanje načelno nekoherentno, nesjedinjivo. međusobno nekoherentne teorije u nekom području mogu opstajati jedna pored druge. Bohrova komple-



mentarna slika svijeta znači dva protivrječna pojma, koji umjesto da se isključuju posmatramo ih komple-mentarno jedan drugom.

Zato u strukturi ove studije, u dijelu koji govori o religioznosti, ukazano je i na otvorena konceptualna i metodološka pitanja mjerenja fenomena religiozno-sti te uz prikaz istraživanja, koja svojim rezultatima pokazuju povezanost religioznosti i rizičnih ponaša-nja, date su i primjeri istraživanja koja ovu povezanost nisu potvrdila.

U dijelu studije koji deskribira rizična ponašanja, osim obimne lepeze akademski važećeg pojmovlja u ovoj oblasti, ukazano je i na recentna postmoderna razumijevanja. pritom, mladih kao istraživački uzo-rak, kao fokus nastojanja razumijevanja istraživačkog pitanja o (ne)postojanju povezanosti između njihove religioznosti i rizičnih ponašanja, uvjetovano je uvje-renjem da, ustvari, opisujući odnos mladih prema sebi i prema društvu, ukazujemo na obrise društva ali i njegovog budućeg razvoja.

U metodološkom dijelu studije izrespektirani su svi elementi metodološkog dizajna: teorijski okvir istraživanja, društveni i znanstveni značaj istraži-vanja, ciljevi i zadaci istraživanja, hipotetički okviri istraživanja, metode i instrumenti istraživanja, uzo-rak istraživanja, rezultati istraživanja, interpretacija rezultata istraživanja i zaključak.

Dobiveni rezultati, najkraće, ukazuju na individu-alističke tendencije, kako u recepciji religijskog, tako i u “dijeljenju” prostora rizičnog zajedno sa mladima u našem okruženju. na ovaj način otvara se prostor za pretpostavku o savremenim promjenama identiteta


uvod 11

mlade osobe, ili u najmanju ruku, nagovještavaju se nove osobine mladih, koje se ne uklapaju u dosadaš-nje predstave, među koje spada i neupitno očekivanje povezanosti između religioznosti i rizičnih ponašanja. Znači li to da se događa “oslobađanje” od tradicijskih spona i pojavljuju li se postmoderni elementi indivi-dualizacije? ili se u osnovi otvara prostor potreba re-konceptualiziranih učitavanja tradicije u vrijeme?


13

TeOrijSkO impOSTiranje predmeTa iSTražiVanja

Konstrukt religioznosti

različiti su disciplinarni pristupi razumijevanju reli-gioznosti. svrha ovog istraživačkog projekta, između ostalog, akcentira važnost osvjetljavanja upravo mo-dela razumijevanja religioznosti, njegovih konceptu-alnih i metodoloških nijansi. problemi u komunicira-nju rezultata posmatranja i istraživanja religioznosti proistječu iz nedefiniranosti konkretnog primijenje-nog pristupa zbog čega dolazi do nelogičnosti u uspo-redbi različitih istraživačkih uvida.

primarno, religioznost se smatra konstitutivnom, antropološkom odrednicom čovjekovog egzistiranja. proces postajanja ljudskom osobom odgovara procesu razvijanja religioznosti koja je jezgro transcendiranja čovjekove biološke prirode. kur’anski tekst paralelno promovira čovjekov rast u vjeri i čovjekov rast u ljud-skosti što smatramo ključnom konceptualnom po-stavkom pristupu religioznosti.

izraziti podsticaji istraživanju religije proizilaze iz sociologije religije. kroskulturalni presjek dozvoljava sljedeća uočavanja: u francuskoj sociologiji religije



dominiraju pitanja socijalne strukture religijskih za-jednica, socijalnih posljedica religijskog pluralizira-nja, te pitanja odvajanja vjerski značajnog od institu-cionalnih religijskih normi. U savremenoj američkoj sociologiji religije prevladavaju istraživanja iskustva religije i relacija kojim ovo iskustvo povezuje pojedin-ca i društvo.

U vremenu preovladavanja neoliberalnog mišlje-nja i naglašene uloge tržišta, u američkoj sociologiji religije pojavljuje se “nova paradigma” sociologije re-ligije koja promovira stav da konkurencija između re-ligijskih organizacija na slobodnom tržištu doprinosi pojačanju religioznosti ljudi. U britanskoj sociologiji religije težište je na istraživanju novih religijskih po-kreta, religijskih manjina, organizacije religije i ulozi religije u individualnom životu.

karakteristika društvenog razvoja je pojačanje njegove kompleksnosti koje se događa u procesu dife-renciranja društva. savremeno društvo obilježava nje-gova funkcionalna diferenciranost u kojem je religija jedan od funkcionalnih podsistema. Tako su religijske institucije izgubile svoj monopol a interesne sprege religijskog i političkog dovele su u pitanje simbolički kapacitet religije. religijske institucije funkcioniraju u situaciji izvjesnog “prešutnog” kompromisa ili pri-stajanje na sve veći i vrlo kompleksan stepen indivi-dualizma u religiji.

Uvidi u prirodu fenomena religioznosti prisutni su i kroz psihologiju religioznosti. Fowlerova (1992, prema Ćorić, 1998) teorija religioznosti situira pozici-ju religioznosti u ukupnoj psihičkoj strukturi osobe i veže razvoj religioznosti sa kognitivnim razvojem.


teorIjsko ImpostIranje predmeta IstražIvanja 15

O periodu mladosti govori u kvalifikacijama “ras-položenosti” za apstrakciju, pitanja životnog smisla, neviđenja ni u kome i ni u čemu autoriteta, pri čemu religija može postati identifikacijski izvor. pritom mladi od religije traže bliskost emotivnosti, uvažava-nje pozitivnog odnosa prema osobi, sposobnost suo-čavanja s pitanjem životnog smisla, jasnu opredijelje-nost prema pitanjima socijalne pravde i veoma su oštri i prema najprikrivenijim pokušajima opravdavanja ili žmirenja pred nekom nehumanom situacijom. Tačka religioznosti u kojoj se mladi nalaze često biva opisana kao prostor između distanciranja od institucionalnih oblika religioznosti i težnje ka subjektivnoj, osobno značajnoj religioznosti.

studije o religioznosti mladih rađene u americi, smith i sar. (2002) formirale su Teoriju “kauzalnog” utjecaja religioznosti na formiranje kulturnih običaja i motivirajućih djelovanja na mlade. prosocijalni učinci religije na život mladih manje su rezultat generičkih socijalnih procesa, a više su rezultat posebnih teologi-ja, srodnih morala i duhovnih obaveza.

Teorija “kulturne odbrane” karakterizira soci-okulturni kontekst u kojem se religija javlja kao izvor odbrane nacionalne, lokalne, etničke kulture, te va-žan dio kulturnog identiteta (npr. Hrvatska, poljska, irska), pri čemu granica između etničkog i religijskog nije jasno određena.

maldini (2006) u tekstu diskutira obilježja obnov-ljene religioznosti u hrvatskom društvu, gdje ističe da su religijske vrijednosti i religioznost, u funkcionalnom smislu, jedan od odgovora na društvenu krizu, osobito vrijednosnu anomiju i individualnu dezorijentiranost.



interpretiranje religijske nacionalne identifikaci-je, tradicije i nacionalne kulture snažno je utjecalo na povećanu religioznost i njeno javno iskazivanje (skle-dar, marinović-jerolimov, 1997; marinović-jerolimov, 1999, prema maldini, 2006:1115).

iako je shvatljiva kolektivno homogenizirajuća uloga religije i nacije u tranzicijskom kontekstu (oso-bito u uvjetima ratne ugroženosti), ta je veza prido-nijela devalviranju etičke snage izvornih religijskih normi. identifikacija religijskoga i nacionalnoga vodi slabljenju vjerodostojnosti moralne snage i univerzal-nosti religije, profanirajući je svjetovnim i političkim.

i islamska teološka i filozofska misao pruža prilo-ge savremenom razumijevanju religioznosti. polazeći od isticanja važnosti kulturalnog konteksta u kojem se događa religijska dinamika, opredjeljujemo se da upotrijebimo konstrukte konstitutivne i interpretativ-ne religioznosti (silajdžić, 2006) i “zarotirane religio-znosti”, odnosno razvodnjene i razblažene religije, te sve više postajanje religije ideologijom lišene duhovne učinkovitosti (kahteran, 2003).

savremena istraživanja religioznosti pružaju mo-gućnost veoma diferenciranih uočavanja. Ovovreme-nu religioznost karakterizira sve veća disperzija ili ra-zvoj novih oblika religioznosti.

U svakom konkretnom istraživanju religioznosti, ili njenih pretpostavljenih korelata, važno je uočiti pri-kladnost odgovarajućeg istraživačkog pristupa. Ovaj istraživački projekat prilog je ozbiljnosti i izuzetnoj osjetljivosti teorijsko-konceptualnim i metodološkim pitanjima istraživanja religioznosti koja se često pot-puno ignoriraju čime mnoga istraživanja religioznosti



ostaju u domenima spekulativnog i nevalidnog. (Za)ostajanje na istraživanju institucionaliziranog pojma religije znači gubljenje iz vida lepeze ličnih i kolektiv-nih značenja religije, što dovodi do nepotpunih uvida religije.

naravno, konkretno istraživačko pitanje će uvje-tovati konstrukciju konceptualnog okvira. Također, vrlo osoben socio-kulturni kontekst, u kojem se izriče istraživačko pitanje, uveliko će odrediti polazišta kon-cepta i istraživačke metodologije.

procesu usložnjavanja istraživanja religioznosti doprinijele su dvije intelektualne tradicije: ona koja je religijsko pripadanje objašnjavala kao socijalno-ko-lektivnu pojavu i ona koja ga je objašnjavala kao osob-no-subjektivnu pojavu. socijalno-kolektivni pristup razdvaja se na “udruživanje” ili participaciju u insti-tucionalnim aktivnostima i “uključenost u zajednicu” interpretiranu kao interakciju u primarnim grupama (porodica, prijatelji) s kojima se dijeli zajedničko reli-gijsko i kulturno naslijeđe (roof, 1979).

Osobno-subjektivni pristup generiraju istraživa-nja u psihologiji religioznosti, pri čemu posebno zna-čajan uvid pripada allportovim uvidima (1950, prema Ćorić, 1998) u subjektivne orijentacije koje pojedinci unose u subjektivnu vjeru (institucionalizirani i inter-nalizirani tip religioznosti kasnije nazvan eksternali-ziranom i interioriziranom religioznošću).

produbljivanje interpretacijske kompetentnosti razlikovanja eksternalizirane i internalizirane religi-oznosti ponudili su alleni i spilka (1967, prema mari-nović-jerolimov, 1995) skrećući pažnju ka kulturnim vrijednostima i iskustvima koja pomažu izgradnji



kognitivnih struktura i osobnih orijentacija vjerova-nja govoreći o “odgovornosti i predanosti”.

interpretacijska razina (silajdžić, 2006) biva ovom distinkcijom istaknuta kao kulturalna podrška priro-di osobne vjere.

najčešće spominjana tipologija religioznosti je ona koju je formulirao Glocku, 60-tih godina dvadesetog stoljeća, apstrahirajući pet dimenzija prisutnih u svim religijama: ideološku, ritualnu, iskustvenu, intelektu-alnu i posljedičnu. pretpostavka metodološki funkcio-nalnoj upotrebi Glockovog koncepta je tačna operaci-onalizacija sadržaja pojedinih dimenzija religioznosti.

interesantni su rezultati istraživanja (Faulkner, Deyong, Warland, 1976, prema marinović-jerolimov, 1995) provedeni na uzorku njemačkih i američkih studenata koji su ukazali na dominatnost dimenzije vjerovanja ili ideološkog faktora u odnosu na sve dru-ge dimenzije religioznosti.

istraživanja (king i Hunt, 1967, 1972, prema mari-nović-jerolimov, 1995:844) dovode do novih koncep-tualiziranja religioznosti ukazujući da kognitivni sti-lovi mogu utjecati na karakter religijskog pripadanja: mogućnost nošenja sa mentalnim dvosmislenostima i svrhovitošću, ili osjećaj reda, ili značenje u životu. prethodni odjeljak je ukazao na multidisciplinarnost, multiperspektivnost i osjetljivost poimanja i istraživa-nja religioznosti, na metodološke orijentire pokušaja empirijskog zahvatanja ovog fenomena.

Otvorena su istraživački utemeljena posmatranja religioznosti po prirodi vrlo osobene, individualizira-ne i u funkciji zadovoljenja psiholoških potreba vrlo konkretnih pojedinaca.



Poremećaji u ponašanju i rizična ponašanja

Ovovremeno življenje, noseći kontinuirane rizike i neizvjesnosti, naročito ostavlja tragove na dobrobit djece i mladih. Tako pojmovi djeca i mladi u riziku, rizična ponašanja i poremećaji u ponašanju sve više zaokupljuju pažnju istraživača iz različitih područja kao što su studije o djeci i mladima, prevencija, soci-jalna pedagogija, socijalni rad, sociologija, psihologi-ja. pored navedenih termina postoji jako puno drugih termina koji se koriste, kao što su prijestupništvo ili delinkvencija, devijantno ponašanje, antisocijalno ponašanje, asocijalno ponašanje, društveno neprila-gođeno ponašanje i sl.

popović-Ćitić i žunić-pavlović (2005) navode neke od najčešćih termina koji se koriste, pa tako spominju termine prijestupništva, poremećaje u po-našanju, devijantno ponašanje, odgojna zapuštenost, društvena neprilagođenost – poremećaji prilagođa-vanja, asocijalno ponašanje, antisocijalno ponašanje, rizična ponašanja.

Prijestupništvo se najčešće koristi kao sinonim za termin delinkvencija koji je stranog porijekla. U pojmovnom određenju prijestupništva postoje dva pristupa: sociološko-kriminološki i pravni pristup (jašović, 1991, prema popović-Ćitić i žunić-pavlović, 2005). pravni pristup je uži i ograničava se na ponaša-nja koja predstavljaju kršenje pravnih propisa, pa tako prijestupništvo obuhvata samo ona ponašanja koja su inkriminisana i sankcionisana krivičnim zakonom kao krivična djela i eventualno nekim drugim za-konskim i podzakonskim propisima u društvu (npr. prekršaji). prema širem, ekstenzivnom, sociološko-



kriminološkom shvatanju pojma prijestupništva, pri-jestupništvo mladih čine svi oblici neodobrenog po-našanja u društvu, odnosno ponašanja koja socijalna sredina smatra negativnim i neprihvatljivim.

Termin poremećaji u ponašanju se češće sreće u medicinskoj literaturi i kao takav postoji u međuna-rodnoj klasifikaciji bolesti, povreda i uzroka smrti. poremećaje u ponašanju tako odlikuje ponavljano i trajno prisustvo obrazaca antisocijalnog, agresivnog i izazivačkog ponašanja. riječ je o prijestupima ve-ćim od socijalno očekivanog za taj uzrast. ponašanja na kojima se zasniva dijagnoza su: pretjerane tuče ili zastrašivanja, surovost prema drugim ljudima i živo-tinjama, žestoka destruktivnost prema imovini, pod-metanje požara, krađe, ponavljano laganje, izostajanje iz škole i bježanje od kuće, neobično česti i teški na-padi bijesa i neposlušnosti. prema ovoj klasifikaciji, u grupu poremećaja ponašanja svrstani su sljedeći poremećaji: poremećaj ponašanja ograničen na poro-dičnu sredinu, nesocijalizovani poremećaj ponašanja, socijalizovani poremećaj ponašanja, poremećaj u vidu protivljenja i prkosa, drugi poremećaji ponašanja i nespecifikovani poremećaji ponašanja.

Termin devijantno ponašanje se etimološki vezuje za sve one oblike ponašanja koji u značajnoj mjeri od-stupaju od općeprihvaćenih vrijednosti, normi i pra-vila ponašanja. kako to odstupanje od prosjeka može biti u pozitivnom i u negativnom pravcu, zagovornici upotrebe ovog termina u pojmovnom određenju devi-jantnog ponašanja uvode i kriterij društvene reakcije, te ističu da je riječ o “odstupajućim” ponašanjima koja izazivaju društvenu reakciju neodobravanja.



Odgojna zapuštenost, ranije vrlo popularan ter-min, rijetko se susreće u savremenoj literaturi. Ovaj termin je isključen iz upotrebe jer je učinjena zamjena teza – uzrok (zapuštanje) je dobio značenje posljedice (prijestupništva).

Termin društvena neprilagođenost – poremećaji prilagođavanja naglasak je na socijalnoj neusklađe-nosti, odnosno neprihvatanju socijalnih normi po-našanja. Osnov za kritiku ovog pojma jeste sadržan u činjenici da socijalizacija ne podrazumijeva pasivno prilagođavanje i isključivo konformiranje, već i razvoj individualnosti pojedinca. Zbog toga je društvena prilagođenost pod jakim utjecajem vremena i mjesta u kojem se osoba trenutno nalazi. poremećaji prilago-đavanja se pojavljuju kao medicinska kategorija, s ob-zirom na to da se nalaze u međunarodnoj klasifikaciji bolesti mkB-10/iCD-10. poremećaji prilagođavanja se pojavljuju kao reakcija na stresne događaje u živo-tu, na promjene ili traume. U zavisnosti od simptoma koji dominiraju izdvajaju se sljedeći tipovi poremeća-ja prilagođavanja: kratkotrajna depresivna reakcija, produžena depresivna reakcija, mješovita anksiozna i depresivna reakcija sa pretežnim poremećajem dru-gih emocija, sa pretežnim poremećajem ponašanja, sa mješovitim poremećajem emocija i ponašanja i sa drugim specifikovanim simptomima.

Asocijalno ponašanje – podrazumijevaju se oni oblici ponašanja koji su suprostavljeni općeprihvaće-nim moralnim normama, ali nisu pravno inkrimini-sani i sankcionisani.

Antisocijalno ponašanje su ponašanja koja su pro-tivdruštvena, društveno neprihvatljiva, u sukobu sa



normama društva. U literaturi iz oblasti psihijatrije antisocijalno ponašanje se smatra sindromom koji uobičajeno prati poremećaj ponašanja i vezuje se za djecu starijeg uzrasta.

Rizična ponašanja su takvi oblici ponašanja ko-jima se ugrožava zdravlje i ukupno fizičko, psihičko i socijalno blagostanje. iako se brojni oblici prijestu-pništva mogu podvesti pod rizična ponašanja, sam termin i njegovo određenje prvenstveno upućuju na zloupotrebu pas (psihoaktivnih supstanci), određena seksualna ponašanja, samopovređivanje i pokušaj sa-moubistva.

kao što je prethodno navedeno, poremećaji u po-našanju termin je koji se najviše koristi u medicinskoj terminologiji. postoji mnogo teorijskih pristupa de-finiranju poremećaja u ponašanju shodno različitim kriterijima, bilo da je riječ o fenomenološkim, etiološ-kim ili tretmanskim.

Tako su poremećaji u ponašanju, prema međuna-rodnoj klasifikaciji bolesti, deseta revizija (mkB-10; Poremećaji u ponašanju i emocionalni poremećaji koji obično nastaju u djetinjstvu i adolescenciji, F90-F98), ponašanja koja karakteriše stalno ponavljano antiso-cijalno, agresivno i izazivačko ponašanje. Takvo pona-šanje može dostići najveće prijestupe (od očekivanog za taj uzrast) i stoga je ozbiljnije od običnog dječjeg nestašluka ili adolescentnog bunta. To su trajniji oblici ponašanja (šest ili više mjeseci).

karakteristike poremećaja ponašanja, također, mogu biti simptomatične za druga psihijatrijska stanja, u kom slučaju se šifrira osnovna dijagnoza. primjeri ponašanja na kojima se zasniva dijagnoza uključuju:



pretjerane tuče ili zastrašivanja, surovost prema dru-gim ljudima ili životinjama, žestoku destruktivnost prema imovini, podmetanje požara, krađu, ponav-ljano laganje, izostajanje iz škole i bježanje od kuće, neobično česte i teške napade bijesa i neposlušnost. svako navedeno obilježje, ako je naglašeno, dovoljno je za dijagnozu, ali to nisu izolovani antisocijalni akti.

U ovoj grupi nalaze se još i poremećaji ponašanja ograničeni na porodicu, disocijalni poremećaj u po-našanju, poremećaj socijalizovanog ponašanja, pore-mećaj protivljenja i prkosa, drugi poremećaji ponaša-nja i neoznačeni poremećaji u ponašanju.

s druge strane, Uzelac (1995, prema Bouillet i Uzelac, 2007:130) definira poremećaj u ponašanju kao “ponašanje koje se znatnije razlikuje od uobičajenog ponašanja većine mladih određene sredine, ponaša-nje koje je štetno i/ili opasno kako za osobu koja se tako ponaša, tako i za njenu širu okolinu, te ponašanje koje zbog toga iziskuje dodatnu stručnu i/ili širu druš-tvenu pomoć radi uspješne socijalne integracije takve osobe”.

kada se govori o podjeli poremećaja u ponašanju, postoje različiti pristupi. najčešće korištena je podje-la na dvije osnovne skupine (achenbach i edelbrock, 1987, prema steinberg, 1993). To su:

1. eksternalizirani poremećaji, tzv. aktivni – kada je ponašanje nedovoljno kontrolirano i usmjereno prema drugima. To su sljedeća po-našanja: impulzivnost, hiperaktivnost, nepa-žnja, neposlušnost, suprotstavljanje, nepokor-nost, negativističko ponašanje, agresivnost, destruktivnost, delinkvencija.



2. internalizirani poremećaji, tzv. pasivni – po-našanja koja se pretjerano kontroliraju i usmje-rena su prema sebi, npr. anksioznost, strah, sram, tuga, nisko samopouzdanje, depresija, povučenost, somatske teškoće.

Dobrenić i poldrugač (1974, prema Bouillet i Uze-lac, 2007) su pojam poremećaji u ponašanju opisale kao grupni naziv za sve one pojave biološke, psihološ-ke i socijalne geneze koje manje ili više pogađaju poje-dinca i nepovoljno djeluju na njegovu aktivnost i reak-tivnost, te neugodno, ili dapače, štetno i opasno utječu na druge pojedince i društvene organizacije (porodi-cu, dječje ustanove, školu, užu i širu zajednicu).

poremećaji u ponašanju su u odnosu na specifično vrijeme, kulturu i očekivane norme, odstupajuće ne-prilagođeno ponašanje koje je uvjetovano organski i/ili reakcijom na okruženje te koje zbog višedimenzio-nalnosti, učestalosti i težine slabi potencijale za razvoj, učenje i rad i koje bez posebne pedagoško-terapeutske pomoći ne može biti dovoljno prevladano. (myscher, 1996, prema koller-Trbović i sar. 2001)

m.T. košiček (1967, prema prema Bouillet i Uze-lac, 2007) poremećaje u ponašanju definira kao sve one pojave u ponašanju mlade osobe kojima iskazuje svoj negativan stav prema odgajateljima u porodici i izvan nje, odnosno:

• prema braći, sestrama i prijateljima u školi, igri i drugdje,

• prema radu, učenju i drugim korisnim aktivno-stima te

• prema pozitivnim društvenim normama i kori-snim pravilima života u zajednici.



koller-Trbović i sar. (2001) navode da poremeća-je u ponašanju čine sva ona ponašanja koja dijete ili mladog čovjeka na neki način ometaju u redovnom funkcioniranju, a mogu biti štetna i opasna za tog po-jedinca i/ili njegovo okruženje i uz to:

• odstupaju od normi uobičajenih ponašanja za tu dob, spol, situaciju i okruženje,

• mogu biti prisutna na ličnom planu i/ili u soci-jalnom okruženju,

• zahtijevaju stručnu pomoć.

janković (2006, prema Bouillet i Uzelac, 2007) opi-sujući poremećaje u ponašanju naglašava da su složeni skup funkcioniranja i ponašanja djece i mladih, koja u određenoj sredini i vremenu značajno odstupaju od normi te sredine, a predstavljaju nevoljni odgovor na djelovanje činitelja rizika, kojima su djeca i mladi izlo-ženi duže vrijeme, najprije kao obavijest okolini o pri-sutnosti i intenzitetu rizičnih uvjeta rasta i razvoja, a kasnije kao odgovor, izraz usklađivanja svog funkcio-niranja s datim uvjetima, novi rizik za dijete i okolinu.

pod pojmom rizična ponašanja najčešće se spomi-nju rizična seksualna ponašanja (prerano stupanje u seksualne odnose, nekorištenje zaštite prilikom sek-sualnog odnosa, promiskuitetno ponašanje, spolne bolesti npr. HiV), zloupotreba alkohola (opijanje – “binge drinking”, vožnja u alkoholiziranom stanju), zloupotreba droga, agresivno ponašanje i nošenje oružja te poremećaji u prehrani (almodovar et al, 2006, Forehand et al, 2005, mancini i Huebner, 2004, Queyen et al, 2001, prema ricijaš et al, 2010).

još jedan termin koji se sve više koristi jeste ter-min djeca i mladi “u riziku”. Ovdje se više misli na



mogućnost, vjerovatnost pojave poremećaja u pona-šanju i/ili rizičnog ponašanja.

Burt, resnick i novick (1998, prema Bašić, 2009) definiraju rizik kao vjerovatnost da će budući pro-blemi rasti u zavisnosti o sadašnjoj ravnoteži između kompetentnosti i ranjivosti. Osnovna razlika između termina u riziku i rizičnih ponašanja jeste da se kod djece, koja se nalaze u riziku, još uvijek problemi nisu manifestirali, oni su mogući i vjerovatni, dok je kod rizičnih ponašanja riječ o manifestiranim/dijagnosti-ciranim poremećajima (Bašić, 2009).

Veoma važno je razlikovati populaciju “u riziku” i populaciju sa rizičnim ponašanjima (koja se nalazi na kraju kontinuuma vrlo visokog rizika). Osnovna ra-zlika kod ovih termina je u činjenici da se kod onoga u riziku problemi još nisu manifestirali, vjerovatni su i mogu se očekivati, dok je kod rizičnih ponašanja već riječ o manifestiranim/dijagnosticiranim poremećaji-ma kao posljedici vrlo visokog rizika.

Djeca i mladi širom svijeta, pa tako i u Bosni i Her-cegovini suočavaju se sa visokim rizicima odrastanja vidljivih kroz siromaštvo, nezaposlenost, dostupnost psihoaktivnih supstanci i oružja u okruženju i ško-li, iskustvu nasilja u porodicama i među vršnjacima, promociji vrijednosti koje u fokus postavljaju trenutne i nezasitne hedonističke vrijednosti. nerijetko čitamo u novinskim člancima i/ili svjedočimo nasilju među vršnjacima, silovanju, razbojništvu, korištenju psiho-aktivnih supstanci, bježanju od kuće i škole i drugim oblicima problematičnog ponašanja djece i mladih.



Prilozi recentnom razumijevanju poremećaja u ponašanju i rizičnih ponašanja

postmoderna, svojim trendovima raznormiranja, ras-cjepkanosti značenja, projektuje se i u konceptualizi-caciji poremećaja u ponašanju i rizičnih ponašanja.

elkind (1998, prema Bašić i sar., 2004) preferira značenje društvene paradigme ili načina na koji se gleda na pojedinca i svijet u odnosu na pridavanje važnosti rezultatima dobivenim u pojedinim znan-stvenim projektima. prilog ulaženju u logiku postmo-dernog gledanja je kontrastivna analiza dva prekla-pajuća razdoblja, moderne i postmoderne, i njihovih karakteristika.

pretpostavke moderne kulture (napredak, uni-verzalnost i regularnost) svoju refleksiju u području poremećaja u ponašanju imaju u ideji da se pona-šanje može mijenjati, odnosno smanjiti intenzitet i učestalost (napredak), zatim da se poremećaji u po-našanju mogu tumačiti u okviru različitih teorijskih pristupa (univerzalnost) do mogućnosti tumačenja poremećaja u ponašanju kroz zakonitosti učenja i ponašanja. s druge strane, postmoderna naglašava da različiti poremećaji ponašanja mogu imati istu etiologiju, ili jedno te isto ponašanje može imati ra-zličite uzroke (važnost razlika), odnosno dolazi do pomjeranja fokusa sa općih etioloških odrednica na opis specifičnih ponašanja (specifičnost), insistiraju-ći na pristupanju svakom odstupajućem ponašanju kao jedinstvenom, uz stavljanje posebne pažnje na svako pojedino dijete i okolnosti njegovog razvoja (normalnost i neregularnost).



Također, bitno je naznačiti i da promijenjeni fokus treba da bude dio povećanog interesa za istraživanjem i propitivanjem “nevidljivih” pasivnih oblika pona-šanja, koja prolaze vrlo često neopaženo, upravo zato što nisu usmjerena prema drugima i što ne ugrožavaju druge. Tako će povučeno, mirno, izolirano i stidljivo dijete nekada biti i predmet hvaljenja, jer ne ometa i ne ugrožava druge. međutim, ovi pasivni oblici po-našanja nose također rizike. povučena djeca često postaju žrtve nasilničkog ponašanja svojih vršnjaka, plašljiva djeca mogu kasnije razviti različite vrste fo-bije i paničnih strahova, kod potištene djece postoji rizik ka razvoju depresije, što može voditi pokušaju ili izvršenju samoubistva, dok nemarnu i lijenu djecu ka-rakteriše loš školski uspjeh i loše ocjene, te nedostatak motivacije za učenje (Bašić i sar., 2004).

savremene tendencije odražavaju se i u insistira-nju na razlici u značenju između akademskog nesu-pjeha i školskog neuspjeha što je prilog postmodernim distinkcijama.

akademski neuspjeh referira postizanje niskih ocjena, rezultat je složenih, međusobno povezanih faktora i uglavnom se mjeri objektivnim, standardi-ziranim testovima. s druge strane, školski neuspjeh obuhvata dvije perspektive i to perspektivu odraslih (vanjska perspektiva) te perspektiva djece i mladih, odnosno lični doživljaj (subjektivna procjena) djece i mladih koji se osjećaju neuspješnim u školi (unutraš-nja perspektiva).

prema podacima Federalnog zavoda za statistiku (2014) u Federaciji Bosne i Hercegovine u 2011. godini bilo je ukupno 574 kaznenih prijava protiv maloljetni-



ka, dok u 2012. godini broj se povećao na 832 prijave, ali i smanjio na 600 prijava u 2013. godini. Od toga u 2012. godini 655 optužbi i osuda je izrečeno i ukupno 286 kaznenih sankcija, 3 kazne maloljetničkog zatvo-ra i 283 odgojne mjere, dok je u 2013. godini izrečeno 624 optužbe i osude i ukupno 258 kaznenih sankcija, od čega 255 odgojnih mjera i tri kazne maloljetničkog zatvora.

sve ovo nas stavlja pred potrebu za sagledavanjem navedenih pojava u jednom širem okviru, pokušava-jući doprijeti do faktora koji bi mogli djelovati zaštit-no na osobu jačajući njene kompetencije u susretu sa izazovima današnjeg življenja. Tragajući za faktorima koji zajedno u interakciji pomažu mladima u susretu sa rizicima dolazimo da činjenice koja pred nas stavlja jedan kompleksan zahtjev s obzirom na to da se fak-tori zaštite nalaze na mnogostrukim razinama mikro, mezo, egzo i makro sistema.

prema savremenom, znanstveno ali i praktično objašnjavalačkom vrlo konkurentnom modelu si-stemske teorije ili kontekstualno, ekološkog pristupa (Bronfenbrener, 1989, prema pašalić kreso, 2012) reli-gijsko okruženje pripada egzosistemskom razvojnom krugu, čiji su utjecaji na mladu osobu vrlo kompleksni, direktni, ali i indirektni, sa izrazitim i vrlo intenziv-nim posljedicama za dobrobit pojedinca i zajednice.

posmatrajući razvoj pojedinca mnogostruko, do-vodeći u područje utjecaja i više kontekstualne nivoe, Bronfenbrenner (prema pašalić kreso, 2012) govori o ekološkim krugovima razvoja djeteta, koje se nalazi u centru sa svim svojim bio-psihološkim osobinama. si-stem u kome se nalazi porodica, socijalno i obrazovno



okruženje, susjedstvo, radno mjesto predstavlja mi-krosistemski ekološki krug sa direktnim utjecajem, dok područje povezivanja različitih okruženja mikro-sistema predstavlja mezosistem. egzosistemski krug pripada indirektnim utjecajima u okviru socijalnog, političkog, religijskog i drugog okruženja sa kojim dijete dolazi u kontakt više preko drugih osoba. kao najširi kontekst sa značajnim utjecajima na mikro-sitem javlja se makrosistem koji se odnosi na glavne historijske događaje, duhovne i religijske vrijednosti, javnu i političku praksu, običaje i rituale u pojedinim kulturalnim grupama.

Tako ekologijska perspektiva dječiji razvoj posma-tra iz ugla transakcija između organizma i konteksta, što bi značilo da je dječiji razvoj determiniran doga-đajima u porodici, vršnjačkim grupama, školi i za-jednici. (Bronfenbrenner, 1979, 1986; Germain, 1991; Fraser, 2004, prema jenson i Fraser, 2006)

ekologijsko-sistemska perspektiva počiva na vjero-vanju prema kome ništa nije statično, pa tako transak-cije između sistema postaju vremenom kompleksnije, te pored toga što sistemi djeluju na pojedinca, i poje-dinac djeluje na okruženje (Bronfennbrenner, 1979, prema santos, 2013), jer pojedinac nije pasivan niti je prazna posuda (Freire, 1970, prema santos, 2013).



Pojmovno određenje urbane sredine

nastanak i zakonitosti razvoja ljudskih zajednica su teme koje su još od antičkih vremena privlačile pažnju sociologa. posljednja dva stoljeća značajno se intenzi-viraju rasprave o konceptu zajednice, posebno nakon razvoja industrijalizacije, koja predstavlja osnovni uzrok naglog razvoja velikih urbanih sredina-gradova što predstavlja početak nečega što je velika novina u organizaciji života ljudi.

Dodatni motiv za proučavanjem urbanih sredina nalazimo u izvještajima Un-a prema kojima će broj stanovnika svijeta porasti sa 7 milijardi 2011. na 9,3 milijarde 2050. godine. Broj urbanog stanovništva u istom razdoblju će porasti sa 3,6 milijarde na 6,3 milijarde (Un, 2012:1). Dakle, opravdano je zaključi-ti kako savremena društva postaju gotovo isključivo urbana društva. međutim, i pored ovakvih i sličnih dramatičnih predviđanja urbanizacije, sam procenat urbanog stanovništva niti njegova koncentracija na pojedinim lokalitetima megapolisa nije dovoljan po-kazatelj urbanizacije. Ono što neku sredinu čini ur-banom jeste sama organizacija života, te utjecaj koji urbane sredine ostvaruju na život čovjeka. “Utjecaj koji gradovi vrše na društveni život čovjeka su veći nego što bi to nagovjestila razmjera gradske popula-cije. Grad uglavnom nije samo boravište i radionica savremenog čovjeka, već je inicijativni centar i centar kontrole ekonomskog, političkog i kulturnog života, koji je najudaljenije dijelove svijeta privukao u svo-ju orbitu, ljude i aktivnosti utaka u jedan kosmos.” (Wirth, 2012:27) Dakle, urbanizam je način, kultura života u urbanim centrima i bilo kakva identifikacija



sa fizičkom cjelinom grada, u ovom kontekstu, je ne-produktivna.

različiti pristupi pojmovnom određenju urbane sredine su rezultirali pojavom velikog broja definicija. “Hillery je još 1955. godine sakupio i analizirao čak 94 različite definicije.” (žganec, 2003:41) jedna od njih grad definira kao “kompaktno sagrađeno veće nase-lje” obilježeno relativno gusto stalno naseljenim većim brojem stanovnika, razvijenom urbanom infrastruk-turom, administrativnim statusom grada, gradskim načinom života (npr. malim udjelom poljoprivrednog stanovništva pri čemu nepoljoprivredno stanovništvo uglavnom radi za vlastite i za potrebe stanovništva izvan granica grada), funkcijom stanovanja i rada, organiziranim prometom i opskrbom, dostupnošću obrazovnih, medicinskih, “upravnih i ostalih prav-nih” usluga te dostupnošću sadržaja kojima ljudi is-punjavaju svoje slobodno vrijeme (Vresk, 2002).

U kontekstu socioloških istraživanja urbanizma definicija grada polazi od onih elementa koji grad obi-lježavaju kao jasno određen način ljudskog grupnog življenja. U tom kontesktu prihvatljiva definicija grada glasi: “relativno veliko i gusto naseljeno mjesto ili stal-no boravište heterogenih pojedinaca”. (Wirth, 2012:33)

koncentracija relativno većeg broja pojedinaca otklanja mogućnost međusobnog upoznavanja i pred-stavlja potencijal razvijanja složenijih oblika interakci-je među pojedincima što jeste karakteristika urbanih sredina. Također, u većim urbanim sredinama manja je međusobna ovisnost o pojedincima kao što je to slučaj u ruralnim ili manjim urbanim sredinama. me-đusobni kontakti su uglavnom sekundarne prirode za



razliku od manjih sredina u kojima oni imaju primar-nu zadaću. na taj način oni postaju bezlični, prolazni i segmentirani za razliku od manjih integrisanih druš-tvenih grupa. Ovakvo stanje upućuje na razvoj ano-mije kojom Dirkem nastoji objasniti uzroke društvene dezorganizacije.

Druga karakteristika definicije jeste gustina nase-ljenosti urbanih sredina. sama gustina utječe na ja-čanje efekta brojnosti kroz veću koncentraciju razli-čitosti i intezivnije usložnjavanje ukupne društvene strukture.

Grad “ne proizvodi” svoje stanovništvo te se ono mora doseljavati iz drugih manjih (urbanih ili rural-nih) sredina ili iz drugih država. Tako grad posta-je područje na kojem se preklapaju različite kulture, rase, navike što rezultira da individualne razlike po-staju standard urbanog načina života. Upravo takva kulturna, rasna i svaka druga heterogenost gradskog stanovništva teži ka uspostvaljanju posebnog sistema organizacije i funkcionisanja urbanih sredina. ka-rakteristike pojedinaca heterogenih urbanih sredina određuju karakteristike po kojima će se određena ur-bana sredina razlikovati od drugih u pogledu otpor-nosti na globalne društvene trendove. “... šta je to što je specifično za svaki grad i šta ga čini jedinstvenim u njegovom odgovoru na globalne snage, kao i objašnje-nje kako to da su neki gradovi u stanju neutralizirati regionalne trendove, dok su drugi upravo oblikovani tim trendovima?” (Šabani, 2013:23)

Utjecaj urbane sredine na temeljne promjene lično-sti pojedinca jeste činjenica u kojoj su saglasni većina sljedbenika urbane sociologije čemu se u savremenim



društvenim istraživanjima treba pokloniti značajna pažnja, posebno u segmentu utjecaja globalnih druš-tvenih realiteta. “najdublji problemi modernog života prizilaze iz zahtjeva pojedinca da očuva autonomiju individualnosti nasuprot preovladavajućim društve-nim snagama povjesnog naslijeđa, izvanjske kulture i tehnike života”. (simmel, 2004:453)

Opredjeljujući se za istraživanje urbanih sredina, smatramo da uvažavamo socijalnopsihološki zakon koji objašnjava imitaciju kao mehanizam psihoso-cijalne interakcije, zakon silaska, kao tendenciju da periferne društvene sredine imitiraju tzv. centre. za-kon imitacije je formulirao Trade pri kraju 19. stoljeća (Zvonarević, 1989:213).

(Ne)povezanost religioznosti i rizičnih ponašanja mladih

Ova studija nastoji da ispita relacije između religio-znosti sa jedne strane i sklonosti rizičnim ponašanji-ma mladih sa druge strane.

Historijski gledano, infekcijske bolesti bile su vo-deći uzrok bolesti i smrti među amerikancima; danas bolest i smrtnost rezultat su socijalnih, environmen-talističkih i bihevioralnih uzroka. (mcGinnis i Foege, 1993, prema Wallace i Forman, 1998)

prepoznavajući prijelaz sa biomedicinskih na psi-hosocijalne uzročnike bolesti i smrtnosti, istraživači su se posvetili ispitivanju psihosocijalnih faktora koji štite zdravlje. Tako su otkrili da se religija, u svojim socijalnim, environmentalističkim i bihevioralnim



oblicima, pojavljuje kao blagotvorno dejstvo na zdrav-lje. Ustvari, više od 300 studija (Levin, 1994, Levin i schiller, 1987, prema Wallace i Forman, 1998) poka-zuje pozitivnu povezanost religije i psihičkog zdravlja – efekti koji su mjereni tokom vremena i duž sociode-mografskih grupa (npr. spol, rasa/etnicitet, socijalna klasa i sl).

U studiji (Wallace i Forman, 1998) rezultati poka-zuju da učenici koji posjećuju sedmično crkvu i koji izvještavaju da im je religija bitna manje se uključu-ju u rizična ponašanja i više se uključuju u ponašanja koja promoviraju psihičko blagostanje nego ostali nji-hovi vršnjaci.

Također, viši nivoi spiritualnosti su povezani sa mnogim prosocijalnim ishodima kod adolescena-ta, uključujući pozitivan razvoj identiteta (Dowling, 2004; markstrom, 1999; Furrow, king, i White, 2004, prema Desrosiers, 2011), osjećaj dobrobiti i zadovolj-stvo životom (Cohen, 2002; miller i kelly, 2007, pre-ma Desrosiers, 2011), smanjen rizik od delinkvencije (Benda i Corwyn, 1997; powell, 1997, prema Desro-siers, 2011), zloupotreba psihoaktivnih supstanci (miller, Davies i Greenwald, 2000; smith, 2005; smith i Faris, 2002, prema Desrosiers, 2011) i psihopatolo-gijom (miller i Gur, 2002; pearce, Little i perez, 2003, prema Desrosiers, 2011).

koenig (2008) u svom izvještaju navodi istraživa-nja koja pokazuju da religijska involviranost predviđa manji stepen zloupotrebe droga i alkohola, naročito među učenicima srednje škole, studentima i mlađim odraslim. Tako istraživanja objavljena prije 2000. go-dine, i to 124 od 138 studija (90%) pokazuju rezultate



prema kojima adolescenti koji su religiozniji manje (zlo)upotrebljavaju alkohol i droge. Od 2000. godine 152 studije od 186 studija (82%) donose iste rezultate. Tako da 276 od 324 studije izvještavaju negativnu po-vezanost između religijske involviranosti i zloupotre-be psihoaktivnih supstanci.

Također, koenig (2008) navodi studije prema koji-ma su delinkvencija i kriminal manje frekventni kod religioznijih adolescenata. Tako 28 studija od 36 (78%) onih koje su objavljene prije 2000. godine pokazuju da je stepen delinkvencije i kriminala manji kod religi-oznih osoba, dok 12 do 16 studija objavljenih poslije 2000. godine (75%) izvještavaju iste rezultate.

naime, mnoge studije ukazuju na pozitivnu po-vezanost između učešća u vjerskim zajednicama i prosocijalnog ponašanja. Tako, naprimjer, odrasli koji pokazuju afilijaciju ka socijalno suportivnim grupa-ma, kao što su kongregacije, imaju poboljšano fizičko i mentalno zdravlje (Bergan i mcConatha, 2000; ko-enig, mcCullough i Larson, 2001, prema sinha et al, 2007). s druge strane, učešće mladih u religijski or-ganiziranim programima povezano je sa pozitivnim formiranjem etničkog identiteta, pozitivnim poveza-nostima sa odraslim uzorima, stjecanjem školskih i radnih vještina, smanjenom stresu i trajnim pozitiv-nim povezanostima (Damon, 2000; Donelson, 1999; Grant et al, 2000; smith, 2005; steele, 1989, prema sinha et al, 2007).

studija Blythe i Leffert (1995, prema sinha et al, 2007) navodi da učešće mladih u religijskim servisima i učešće u strukturnim aktivnostima vršnjačkih gru-pa su dva od šest faktora koji promoviraju zdravlje u



zajednici i uspješan razvoj mladih. Druga studija koja je ispitivala 99,462 adolescenta sugerira da adolescenti koji su religiozni postižu konzistentno visoke stepene razvojnih prednosti koje su povezane sa povećanom ustrajnošću i smanjenom sklonošću rizičnim pona-šanjima (Furrow i Wagener, 2000, prema sinha et al, 2007). naravno, tendencija ovog konkretnog istraži-vanja je pružiti uvid i u prirodu religioznosti mladih u BiH. polazeći od komplementarnosti konstitutivnog i interpretativnog tradicijskog toka (siljadžić, 2006) i sadržajno definirajući interpretativni tok kroz dina-miku doživljaja, iskustva, artikulacije religijskog u je-ziku i mišljenju, važno je pružiti egzaktne pokazatelje religijskog sentimenta mladih kao polazne pokazate-lje procesima sistemske podrške i odgoja inteligentne društveno relevantne religioznosti mladih.

potkrepu istraživačkoj relaciji između religiozno-sti i rizičnih ponašanja mladih razvijamo iz dvije per-spektive:

1. konceptualne perspektive izrasle na uvidima modela prevencije rizičnih ponašanja kao rela-tivno mladog i ambicioznog, vrlo disperzivnog znanstvenog toka,

2. istraživačke perspektive, izrasle na autoritetu nastojanja “tuzlanske psihijatrijske škole” koja je u konkretnoj bosanskohercegovačkoj kultu-ralnoj ambijentanosti afirmirala nizom istraži-vanja relaciju između religioznosti i mentalnog zdravlja.

prevencijska znanost je konstrukcija teorijskog okvira kojim se osigurava znanje da se pouzdanije i izvjesnije označe neadekvatnosti i rizici, ali i pozitivni



mehanizmi koji unaprjeđuju ljudski razvoj. O kakvoj religioznosti govorimo ako je situiramo u prostore ri-zika, odnosno prostore osnaživača ljudskog razvoja.

model zaštitnih i rizičnih faktora promovira viso-ku religioznost u zajednici kao protektivni faktor za nastajanje rizičnih ponašanja (Fraser, Galinski, 1997, prema Bašić, 2009:184).

U kontekstu modela otpornosti, prema kumpferu (1999), među unutrašnje karakteristike otpornih spa-da duhovnost, specificirana kroz motivaciju, osjećanje životnog smisla i ustrajnost. prema Bernardu (1991, u Bašić, 2009:201) kategorija osobina kod pojedinaca koja mu pomaže da postane otporan jeste religijska i duhovna angažiranost, te osjećanje svrhe života i bu-dućnosti.

model razvojnih prednosti insistirajući na potrebi ulaganja u razvojne ishode i pozitivni razvoj djece i mladih, među unutrašnje razvojne prednosti ubraja i pozitivan identitet koji konstruiraju postojanje život-nih ciljeva i ostvarenost osjećanja životnog smisla.

U modelu pozitivnog razvoja, istraživački uvidi (katalano i sar. 1998, prema Bašić, 2009) upotrijeblje-ni u mnogim prevencijskim programima afirmiraju duhovnost svedenu na promociju i razvoj vrijednosti, podršku mladima u istraživanju dubine vrijednosnog sistema, ali i smisla duhovnog identiteta.

model promocije mentalnog zdravlja kao utjelov-ljenja socijalne, emocionalne i duhovne dobrobiti, us-postavlja za ovo konkretno istraživanje vrlo instruk-tivnu mjeru, odnosno relaciju reprociteta između mentalnog zdravlja i duhovnosti.



U strukturalnom modelu mentalnog zdravlja (Lehtinen, Ozamis, Winderwood, Weiss, 2005, pre-ma Bašić, 2009) u interakcijskom kompleksu varijabli s mentalnim zdravljem jesu i kulturne vrijednosti o kojima je itekako potrebno razmišljati u perspektivi interpretativne religioznosti.

publikovana istraživanja “tuzlanske psihijatrijske škole” su:

• Hasanović m, pajević i. (2014), religious moral Be-liefs inversely related to Trauma experien-ces severity and presented posttraumatic stre-ss Disorder among Bosnia and Herzegovina War Veterans. J Relig Health. pubmed pmiD: 25260388.

• Hasanović m, pajeViĆ i. (2013), religious mo-ral beliefs inversely related to trauma experien-ces severity and depression severity among war veterans in Bosnia and Herzegovina. J Relig He-alth , 52(3): 730-739.

• Hasanović m, pajeViĆ i. (2011), religijska moralna uvjerenja i depresivni poremećaj kod veterana rata u Bosni i Hercegovii nakon rata 1992-95. U: Ostojić Lj, jakovljević m. (urednici) Poremećaji morala i moralnosti u suvremenoj medicini i društvu. motrišta: poseban otisak – Zbornik. Osma mostarska psihijatrijska subota, mostar 2, 114-126. UDk 2-42:[616.895.4:355.11](497.6) “1992/1995” (047.31)

• pajeViĆ i. (2011), religijska moralna uvjerenja i psihičko zdravlje. U: Ostojić Lj, jakovljević m. (urednici). Poremećaji morala i moralnosti u su-vremenoj medicini i društvu. motrišta: poseban



otisak – Zbornik. Osma mostarska psihijatrij-ska subota, mostar, 108-113. UDk 2-42:616.89.

• Hasanović m, pajević i (2010) religious moral beliefs as mental health protective factor of war veterans suffering from pTsD, depressiveness, anxiety, tobacco and alcohol abuse in comor-bidity. Psychiatria Danubina, 22(2):203-210 (in-dexed on medline: pmiD: 20562748).

• pajeViĆ i, Hasanović m, Delić a. (2007), The influence of religious moral beliefs on adoles-cents’ mental stability, Psychiatr Danub; 19(3): 173-83.

• pajeViĆ i, sinanović O, Hasanović m. (2005), religiosity and mental health (religioznost i mentalno zdravlje). Psychiatria Danubina, 17(1-2): 84-89.

• koenig HG. Handbook of religion and mental Health. san Diego: academic press, 1998.

• Larson BD, Larson ss. The Forgotten Factor in physical and mental Health: What Does the re-search show. an independent study seminar, 1994.

• Wilson j & moran T. Understanding and asse-ssing pTsD in religion and spiritual Context. 22. Chapter in: assessing psychological Trau-ma and pTsD: a Handbook for Clinical and Legal practitioners by Wilson j & keane T (eds). 1997; Guilford press. new York.

U navedenim istraživanjima, autori “tuzlanske psihijatrijske škole” dolaze do rezultata koji pokazuju, između ostalih:



• Što je veći stepen religijskih moralnih uvjerenja kod ratnih veterana, to je manji stepen ozbilj-nosti traumatskog iskustva i manji stepen de-presije (Hasanović i pajević, 2013, 2014).

• adolescenti sa većim stepenom moralnih uvje-renja pokazuju manje neurotskih i depresivnih tendencija, dok je nizak stepen tolerancije na frustracije i iritabilnost značajno više prisutan kod osoba sa niskim stepenom moralnih uvje-renja. kako raste stepen moralnih uvjerenja tako raste i tendencija ka smirenosti i emoci-onalnoj kontroli, ali i visok stepen tolerancije na frustracije. emocionalna nestabilnost je negativno povezana sa stepenom moralnih uvjerenja, kao i represija, regresija, kompenza-cija, transfer i defanzivna orijentacija. naime, adolescenti sa većim stepenom moralnih uvje-renja su manje izloženi unutrašnjim konflik-tima, frustracijama, strahu, anksioznosti, psi-hološkim traumama, manjku samopoštovanja, disbalansu psihološke homeostaze kao i svim drugim faktorima zbog kojih ego mobilizira defanzivne mehanizme. (pajević, Hasanović i Delić, 2007)

• kod bh. ratnih veterana, stepen moralnih uvje-renja je negativno povezan sa pTsp simpto-mima i depresivnošću, anksioznošću, ali i sa zloupotrebom alkohola i cigareta. (Hasanović i pajević, 2010)

ne ignoriramo niti rezultate istraživačkih studija koji ne ukazuju na potvrđenu povezanost religiozno-sti i rizičnih ponašanja mladih.



Obazrivost u tumačenju rezultata koji pokazuju povezanost religioznosti i rizičnih ponašanja mladih, ističu sinha i sar. (2007) naglašavajući da je religija/spiritualnost samo jedna od formativnih komponen-ti u životu mladih. mladi su uključeni u proces ob-razovanja, pop kulture, vršnjačkih skupina, testiranja limita, novih fizičkih i kognitivnih sposobnosti, izla-zaka i seksualnosti, planiranja karijere, uspostavljanja autonomije i učenja o svijetu u kojem se nalaze. Tako su organizirana religija i religiozno podučavanje samo jedan od mnoštva utjecaja koje mladi vagaju i kojim “žongliraju”. Dalje autori ističu da religija svakako može biti glas skromnosti, dosljednosti i promovirati prosocijalna ponašanja, ali su mladi, također, preplav-ljeni multiplim “pozivima” za eksperimentiranjem, ali i rizičnim ponašanjima.

U sistematičnom pregledu 40 studija koje su ispi-tivale povezanost religije i delinkvencije, johnson, Li, Larson i mcCullough (2000, prema johnson i jang, 2011) izvještavaju da većina studija pokazuje obrnutu povezanost, dok nekoliko studija ne pokazuje uopće povezanost, a samo jedna studija pronašla je pozitivnu povezanost između religioznosti i delinkvencije. au-tori ističu da sve što je istraživanje i metodološki di-zajn sofisticiranije, to istraživanje više pokazuje obr-nutu povezanost između religioznosti i delinkvencije. U metaanalizi 60 studija, Baier i Wright (2001, prema johnson i jang, 2011) dolaze do zaključka da sve što studije koriste veći i reprezentativniji uzorak to više izvještavaju obrnute povezanosti religije i delinkven-cije u odnosu na studije sa malim, regionalnim ili ne-slučajnim uzorkom.



Bridges i moore (2002) u istraživačkom pregledu studija koje su ispitivale odnose religioznosti i blago-stanja adolescenata najvećim dijelom ukazuju na vi-soke povezanosti između religioznosti i blagostanja mladih, te sklonosti rizičnim seksualnim ponašanji-ma. Također, u području delinkvencije mladih većina istraživača navodi da su visoki stepeni religioznosti povezani sa niskim stepenom delinkvencije, mada je povezanost između ove dvije varijable po jačini ge-neralno niska do srednje (petersen i sar., 1983, prema Bridges i moore, 2002). Odnosno, ove povezanosti su relativno slabe kada se uporede sa faktorima kao što je vršnjačko ponašanje i kvalitet odnosa između rodi-telja i djece. naime, kada istraživači kontroliraju i ove varijable, onda povezanost između religijske involvi-ranosti i delinkventnog i nedelinkventnog ponašanja nije statistički značajna.

Usporedba osnovnih obilježja tradicionalne i postmoderne kulture (mc Leod, 1987, prem žižak, 2001:45) potkrjepljuje ovakvu logiku pristupa. Dok je tradicionalna kultura usmjerena ka zajednici, moder-na potcrtava individualističku životnu orijentaciju a postmoderna o odnosima i odnosnim orijentacijama. Dok u tradicionalnoj kulturi postoji povjerenje u re-ligiju i moralnu sigurnost, u modernoj je povjerenje usmjereno ka znanosti i vlada moralni relativizam. U postmodernoj o znanju se govori kao socijalnom kon-struktu, a za moral i moralnost traže se okviri.

“Velike ideje” više nisu okvir za identifikaciju, značenja su rascjepkana, atomizirana, identitet je ži-votni projekat za koji se svaki pojedinac mora lično izboriti.



javlja se nova ravan percepcije identiteta usljed globalizacije, pada socijalne zaštite, povećane socijal-ne mobilnosti, veće fleksibilnosti u zapošljavanju, ne-sigurnosti u personalnim odnosima. sve ovo dovodi do osjećaja fragmentiranosti i nesigurnosti u kome tradicionalni izvori formacije identiteta nisu više tako dostupni. Bauman (2001) tako predlaže da umjesto da govorimo o identitetima kao stečenim i naslijeđenim, treba da se držimo realnosti globaliziranog svijeta i govora o identitetu kao izazovu, problemu, nikad za-vršenoj, uvijek nekompletiranoj i otvorenoj aktivnosti u kojoj smo svi, nužno ili izborom, uključeni. male su šanse da će se tenzije, konfrontacije i konflikti, koje ta aktivnost generira, povući.

Događa se proces promjena aktulenog društva, proces promjene identiteta ili samorazumijevanja mladih. Beck (1986) govori o trostrukoj individuali-zaciji: oslobađanje od tradicionalnih spona, gubitak sigurnosti i novoj vrsti socijalnog vezivanja. mladi se “oslobađaju” od unaprijed zadanih fiksnih odnosa, vanjske determiniranosti, a fokus se pomjera ka lič-nim odlukama.

mladi su sada “samoodređujući” pojedinci prepu-šteni sami sebi u donošenju velikih životnih odluka, upravo zbog toga što više nema sigurne povezanosti unutar zajednice. ili, kako će Wallace (1995, prema Cote i schwartz, 2002) govoriti o povećanoj samosvi-jesti zbog toga što pojedinac mora napraviti određene odluke i izabrati identitete iz povećanog kompleksa različitih opcija.


45

meTOdOLOŠki diO

Društveni značaj istraživanja

Definiranje društvenog značaja ovog istraživačkog projekta generiraju sljedeći postulirani uvidi u karak-ter savremenog društva:

• rušenjem Berlinskog zida osamdesetih godina 20. stoljeća u potpunosti dolazi do promjene savremene uloge vjerskih zajednica i institu-cionalnom vjerskom socijalizacijom odnjego-vane religioznosti. na snagu stupa karitativna religioznost u najširem značenju čija uloga je podrška i pomoć pojedincu i zajednici u osna-ženju. Tako vjerske zajednice dobivaju ulogu u procesu kreiranja društvenog kapitala čija bitna pretpostavka je i smanjivanje rizika i rizičnih manifestacija na razini pojedinca i zajednice.

• polazeći od pretpostavke da se dogodila reli-gijska obnova (religion revival) o čemu među bošnjačkim muslimanskim intelektualcima pišu silajdžić, kahteran, važno je ovaj tok ka-nalizirati i umanjiti negativne efekte zamki o kojima vrlo jasno progovara sociologija i religi-ologija u Hrvatskoj:



Iako je shvatljiva kolektivno homogenizirajuća uloga religije i nacije (u situaciji ispreplitanja religijske i nacionalne identifikacije) u tranzicij-skom kontekstu (osobito u uvjetima ratne ugro-ženosti) ta je veza pridonijela devalviranju etičke snage izvornih religijskih normi. (maldini, 2006)Odatle proističe važnost deskribiranja prirode religioznosti mladih u BiH.

Znanstveni značaj istraživanja

kriza odgoja, manifestirana kroz krizu ostvarenja od-gojne uloge porodice, škole, nametnula je traganje za autentičnim, time i pozitivno izvjesnijim, odgojnim konceptima među koje spada koncept odgoja religi-oznosti. savremena znanost artikulira i provjerava nove modele formativne podrške pojedincu i zajed-nici, nastale kao proizvod međudisciplinarnih znan-stvenih susretanja. podrška ovakvim nastojanjima dolazi i kroz rezultate “tuzlanske psihijatrijske škole” koja je znanstveno relevantno sintetizirala koncepte mentalnog i duhovnog zdravlja. Također i kroz na-stojanja i prevencijske znanosti koja se u Hrvatskoj razvija na Zagrebačkom sveučilištu čija praktična rea-lizacija jesu “Zajednice koje brinu” (josipa Bašić, kraj 20. i početak 21. stoljeća) kao univerzalni (u ranijoj terminologiji primarni) prevencijski modeli ulaganja u dobrobit svih pojedinaca i ukupne zajednice, pri čemu je kvalitet religioznosti prediktor velikog broja značajnih događanja na razini pojedinca i zajednice. Odatle bi znanstveni značaj istraživanja bio dobivanje sigurnih znanstvenih rezultata koje treba provesti u


metodološkI dIo 47

praksi kroz različite edukacijske i organizacijske for-me a u svrhu jačanja ljudskog kapitala u BiH, te znan-stvenog potencijala. Bila bi to sistemska podrška onoj religioznosti koja ulaže u pozitivni razvoj mlade osobe i učestvuje u kvalitetu svakodnevnog života zajednice.

Cilj istraživanja

Cilj istraživanja je ispitati dimenzije religioznosti/spi-ritualnosti mladih i njihove odnose, kao i dimenzije rizičnih ponašanja i njihove odnose, te ispitati da li postoji statistički značajna povezanost između poje-dinih dimenzija religioznosti/spiritualnosti (dnevno spiritualno iskustvo, značenje, vrijednosti, oprost, pri-vatna religijska praksa, religijski/spiritualni koping, religijska podrška, religijska historija) i s druge strane dimenzija rizičnih ponašanja, operacionaliziranih na bezvoljnost i rastresenost, markiranje i konzumiranje psihoaktivnih supstanci te agresivno ponašanje.

Hipoteze istraživanja

polazeći od postavljenog cilja istraživanja pretpostav-lja se da će postojati statistički značajne razlike između pojedinih dimenzija religioznosti, razlike u dimenzija-ma rizičnih ponašanja, kao i da će postojati statistički značajna povezanost između pojedinih dimenzija reli-gioznosti i dimenzija rizičnih ponašanja. pretpostavlja se, također, da će se dobiti negativna povezanost, pri čemu, shodno u teorijskom pristupu istraživanja izne-senim potvrdama različitih istraživanja o pozitivnoj



povezanosti religioznosti i prosocijalnog ponašanja mladih, ovdje pretpostavljamo da kako se stepen reli-gioznosti bude povećavao, tako će se smanjivati rizič-na ponašanja mladih.

Uzorak ispitanika

istraživanjem su obuhvaćeni učenici srednjih škola sa područja većih urbanih centara (Tuzla, Zenica, Bi-hać, sarajevo, mostar) na prostoru Federacije BiH. Od 1099 ispitanih učenika u konačnu obradu podataka ušlo je 1019 učenika, s obzirom na to da je detaljnim pregledom popunjenih instrumentarija izbačeno 80 instrumenata iz unosa podataka, jer učenici nisu za-okruživali odgovore na veći broj postavljenih pitanja.

informacije o osnovnim karakteristikama učeni-ka prikupljene su putem pitanja koja su se odnosila na spol, godine, grad iz kojeg dolaze, akademski uspjeh, broj članova u porodici, obrazovni status roditelja i mjesečna primanja.

Uzorak je ujednačen s obzirom na varijablu spola (slika 1), pa tako je ispitano 560 (55%) učenica i 459 učenika (45%). Dob ispitanika kreće se od 15 do 19 godina (slika 1), pri čemu je najviše ispitanika sa 17 godina (487), isti je broj ispitanika sa 16 (239) i 18 go-dina (239), dok je ispitano deset učenika sa 19 godina i 44 ispitanika sa 15 godina.

Uzorak je obuhvatio veće gradove u Bosni i Herce-govini, pri čemu je 35,2% ispitanika iz sarajeva, 17,4% ispitanika iz Bihaća, 16,9% iz Zenice, 16,2% iz Tuzle te 14,3% iz mostara (Tabela 1).


metodološkI dIo 49

Tabela 1. Prikaz uzorka s obzirom na grad ispitanika

F %

Zenica 172 16,9

Tuzla 165 16,2

Sarajevo 359 35,2

Bihać 177 17,4

Mostar 146 14,3

Ukupno 1019 100,0

Tabela 2. Prikaz uzorka s obzirom na akademski uspjeh

F %

Nedovoljan 12 1,2

Dovoljan 27 2,6

Dobar 284 27,9

Vrlo dobar 380 37,3

Odličan 316 31,0

Ukupno 1019 100,0

0

200

400

600

Muški Ženski

Spol

0

200

400

600

15 16 17 18 19

Koliko imaš godina

Slika 1: Prikaz uzorka s obzirom na spol i dob ispitanika



kada se pogleda prikaz uzorka s obzirom na aka-demski uspjeh (Tabela 2), vidimo da je najviše učeni-ka vrlo dobrog uspjeha (380), zatim odličnog uspjeha (316), dobrog (284), te dovoljnog (27) i nedovoljnog uspjeha (12). Dalji opis uzorka pokazuje da je najviše mladih koji potiču iz porodica u kojem živi četiri člana (47,9%), te pet članova (22,2%). majke i očevi mladih najvećim dijelom imaju završenu srednju školu (maj-ke: 50,7%; očevi: 60,9%), dok je najmanje mladih čije su majke i očevi završili magisterij, odnosno doktorat. Također, mladi najvećim dijelom potiču iz porodica čija su mjesečna primanja iznad 800 km (68%), dok je 32% mladih ispitano a koja potiču iz porodica sa mjesečnim primanjima ispod 800 km.

Metod i instrumenti istraživanja

U istraživanju je primijenjena deskriptivno-korelativ-na metoda, koja u prvi plan stavlja proučavanje po-stojećeg stanja i uvjeta, a sa druge strane odgovara na pitanja o odnosima, međusobnim vezama fenomena i njihovih različitim obilježjima.

Za mjerenje religioznih vjerovanja koristio se Bmmrs (Brief multidimensional measure of religi-osity/spirituality) kojeg su konstruirali Fetzer institu-te i national institute on aging Work Group (2003). Bmmrs je jedan od najodgovarajućih mjera religio-znih vjerovanja jer ima mogućnost kategorizacije ispi-tanika na nekoliko dimenzija i to:

• Dnevno spiritualno iskustvo: uključuje pitanja o ispitanikovoj direktnoj vezi i jedinstvu sa Vi-šom silom;


metodološkI dIo 51

• Značenje: uključuje pitanja o vjerovanju ispita-nika da li su događaji u njihovom životu odre-đeni Višom silom;

• Vrijednosti/Vjerovanja: pitanja koja ispituju is-pitanikov osjećaj za socijalnu pravdu i pritisak da čine pravu stvar;

• Oprost: pitanja da li su ispitanici oprostili sebi, drugima kao i dojam da li je Viša sila oprostila njima;

• privatna religijska praksa: pitanja mjere ispita-nikovu učestalost u molitvi, meditaciji ili čita-nju religioznih sadržaja; ova sekcija pitanja je ključna u određenju spiritualnog aspekta vjere;

• religijski/spiritualni koping: koliko ispitanici evociraju pomoć Više sile u pomoći u svakod-nevnim situacijama;

• religijska podrška: koliko se ispitanici mogu osloniti na vjersku zajednicu i vjernike da će im pomoći tokom nekih nevolja i problema;

• religijska/spiritualna historija: da li su perso-nalna spiritualna otkrovenja imala utjecaj na živote ispitanika.

Bmmrs (prema mason et al, 2012) ima odgova-rajući nivo internalne konzistencije (Cronbach alpha &gt: 0.70) i relijabilnost test-retest (koeficijenti kore-lacije &gt: 0.70).

rizična ponašanja mladih bit će mjerena putem skale rizičnih ponašanja mladih (ricijaš, krajcer i Bouillet, 2010) na kojoj ispitanici na rasponu od 1 do 4 odgovaraju u kojoj mjeri manifestiraju određeno po-našanje koje se smatra rizičnim. primjer stavki “Kon-zumiram alkoholna pića”, “Verbalno se sukobljavam sa



osobama od autoriteta”, “Fizički sam agresivan/a (gu-ram druge, pljuskam, tučem se)” i sl.

Ovom skalom moguće je dobiti uvid u zastuplje-nost određenih oblika rizičnih ponašanja. Faktor-skom analizom dobivene su tri subskale: bezvoljnost i rastresenost, markiranje i konzumiranje psiho-aktiv-nih supstanci te agresivno ponašanje. koeficijent unu-trašnje konzistencije svih faktora je zadovoljavajući (kreće se od α = .743 do α = .778) kao i homogenost mjerena kao prosječna korelacija između čestica poje-dinog faktora (r = .334 do r = .446).


53

reZULTaTi iSTražiVanja

Rizična ponašanja mladih našeg uzorka

prema uvidima u deskriptivni prikaz cjelokupne ska-le rizičnih ponašanja po ajtemima (Tabela 3), a prema pokazateljima aritmetičke sredine može se primijetiti da su ajtemi sa najvećom aritmetičkom sredinom, aj-temi koji se odnose na pospanost na nastavi i brzople-tost, dok su ajtemi sa najmanjom aritmetičkom sredi-nom oni koji se odnose na konzumiranje marihuane i fizičke agresivnosti.

Tabela 3. Deskriptivni prikaz Skale rizičnih ponašanja po ajtemima

M SD

Pospan/a sam na nastavi 2,43 ,82

Bezvoljan/na sam 2,13 ,82

Nezainteresiran sam za školsko gradivo 2,05 ,84

Teško se koncentriram na nastavi 2,05 ,83

Lijen/a sam u izvršavanju školskih obaveza 2,16 ,96

Rastresen/a sam na nastavi 1,87 ,84

Brzoplet/a sam 2,33 1,01



M SD

Neopravdano izostajem sa pojedinih sati nastave

1,53 ,78

Neopravdano izostajem cijeli dan sa nastave 1,25 ,59

Konzumiram marihuanu 1,18 ,61

Žalim se na zdravstveni problem kako bih izbjegao/la provjeru znanja

1,38 ,66

Konzumiram alkoholna pića 1,55 ,83

Pušim cigarete 1,60 1,07

Verbalno sam agresivan (vičem, psujem, prijetim)

1,55 ,80

Fizički sam agresivan/a (guram druge, pljuskam, tučem se)

1,31 ,67

Nediscipliniran/a sam na nastavi 1,38 ,65

Verbalno se sukobljavam sa osobama od autoriteta

1,36 ,70

sumirano, ajtemi podijeljeni u dimenzije bezvoljno-sti/rastresenosti, markiranja i konzumiranja psiho-aktivnih supstanci te agresivno ponašanje (Tabela 4) pokazuju da su najviše zastupljena ponašanja vezana za bezvoljnost i ratresenost, zatim markiranje i kon-zumiranje psihoaktivnih supstanci te agresivno pona-šanje. Ovi rezultati su u skladu sa dosadašnjim rezul-tatima ponašanja mladih (ricijaš, krajcer i Bouillet, 2010; Bouillet i Uzelac, 2007, prema ricijaš, krajcer i Bouillet, 2010; Durmić, 2014).


rezultatI IstražIvanja 55

Tabela 4. Deskriptivni prikaz dimenzija rizičnih ponašanja

M SD

Bezvoljnost i rastresenost 15,06 4,16

Markiranje i konzumiranje psihoaktivnih supstanci

8,51 3,05

Agresivno ponašanje 5,61 2,22

specifičniji i detaljniji uvidi u odgovore na pitanja o manifestaciji određenih rizičnih ponašanja pokazu-ju da:

• 332 (32,6%) je često pospano na nastavi, a 109 (10,7%) gotovo uvijek pospano nanastavi,

• 229 (22,5%) je često, a 62 (6,1%) gotovo uvijek bezvoljno,

• 216 (21,2%) često, a 55 (5,4%) gotovo uvijek ne-zainteresirano za školsko gradivo,

• 208 (20,4%) često, a 56 (5,5%) gotovo uvijek se teško koncetrira na nastavi,

• 249 (24,4%) često, a 103 (10,1%) gotovo uvijek lijeno je u izvršavanju školskih obaveza,

• 164 (16,1%) često, a 44 (4,3%) gotovo uvijek je rastreseno na nastavi,

• 297 (29,1%) često, a 144 (14,1%) gotovo uvijek je brzopleto,

• 83 (8,1%) često, a 31 (3%) gotovo uvijek neo-pravdano izostaje sa pojedinih sati nastave,

• 31 (3%) često, a 17 (1,7%) gotovo uvijek neoprav-dano izostaje cijeli dan sa nastave,

• 22 (2,2%) često, a 31 (3%) gotovo uvijek konzu-mira marihuanu,



• 37 (3,6%) često, a 21 (2,1%) gotovo uvijek se žali na zdravstvene probleme kako bi izbjeglo pro-vjeru znanja,

• 101 (9,9%) često, a 42 (4,1%) gotovo uvijek kon-zumira alkoholna pića,

• 56 (5,5%) često, a 136 (13,3%) gotovo uvijek puši cigarete,

• 61 (6%) često, a 45 (4,4%) gotovo uvijek verbal-no je agresivno (odnoso viču, psuju, prijete),

• 34 (3,3%) često, a 28 (2,7%) gotovo uvijek je fi-zički agresivno (gura druge, tuče se),

• 45 (4,4%) često, a 17 (1,7%) gotovo uvijek je ne-disciplinirano na nastavi,

• 47 (4,6%) često, a 25 (2,5%) gotovo uvijek se ver-balno sukobljava sa osobama od autoriteta.

navedeni relativni brojevi i postotci, iako su mali u odnosu na broj ispitanika, ipak se ne smiju zanema-riti s obzirom na to da ukazuju na činjenicu da postoje mladi koji svakodnevno puše cigarete, koriste alko-holna pića i koriste marihuanu što su rizična ponaša-nja koja ugrožavaju psihofizičko zdravlje mlade osobe.

s druge strane, i eksternalizirani oblici poremećaja u ponašanju operacionalizirani kroz verbalnu i fizičku agresivnost, te sukob sa autoritetima nisu zanemarlji-vi, jer postoje mladi koji ih svakodnevno manifestiraju u svome ponašanju. ako ovom dodamo da je jedan od važnih kriterija pri identificiranju poremećaja u pona-šanju i rizičnih ponašanja, vremenski kriterij i inten-zitet, odnosno učestalost javljanja ponašanja, onda ne smijemo zanemariti niti pojedinačne i izolirane sluča-jeve identificiranih problema ponašanja.



kada govorimo o odnosima između dimenzija ri-zičnih ponašanja došlo se do rezultata koji pokazuju da porastom jedne dimenzije rizičnog ponašanja ra-stu i druge dimenzije. Tako su dimenzije bezvoljnosti i rastresenosti i dimenzija markiranje i konzumiranje psihoaktivnih supstanci srednje povezani (pearso-nov koeficijent korelacije r = .421, značajno na nivou .01) dok visoka korelacija postoji između dimenzija markiranja i konzumiraja psihoaktivnih supstanci i dimenzije agresivnog ponašanja, odnosno što mla-di više bježe iz škole i koriste psihoaktivne supstance (cigarete, alkohol, marihuana) to su više agresivniji i obrnuto (pearsonov koeficijent korelacije, r = .614, značajno na nivou .01).

između dimenzije bezvoljnosti i rastresenosti i dimenzije agresivnog ponašanja takođe su dobivene statistički značajne srednje povezanosti (pearsonov koeficijent korelacije, r = .462, značajno na nivou .01).

Dimenzije rizičnih ponašanja u odnosu na određene varijable

▶ spol razlike u manifestaciji dimenzija rizičnih ponašanja u odnosu na varijablu spoli pokazuju da postoje statistič-ki značajne razlike između djevojaka i dječaka i to unu-tar dimenzije markiranja i konzumiranja psihoaktiv-nih supstanci i agresivnog ponašanja, dok te razlike ne postoje unutar dimenzije bezvoljnosti i rastresenosti.

primijećene razlike ukazuju da dječaci statistički značajnije više markiraju iz škole, konzumiraju psiho-



aktivne supstance, te su više agresivniji u odnosu na djevojke, dok ne postoje statistički značajne razlike u manifestaciji bezvoljnosti i rastresenosti, što znači da su i dječaci i djevojke podjednako bezvoljni i rastrese-ni (Tabela 5).

Veliki je broj istraživanja koja potvrđuju dobivene rezultate prema kojima su dječaci u odnosu na djevoj-čice skloniji delinkventnom i agresivnom ponašanju, poremećaju ophođenja, ali i konzumiranju psihoak-tivnih tvari, posebno alkohola i marihuane (Fagan i sar., 2001; scales, 1999; Buljan-Flander i sar. 2007; ži-žak i jeđud, 2005; Ciairano i sar., 2009; mihić i Bašić, 2008; novak i Bašić, 2008; Lebedina-manzoni, 2005, prema sokač, 2014).

Tabela 5. Dimenzije rizičnih ponašanja u odnosu na varijablu spoli

Spol M±SD t-test P

AM 15,20±4,20 1,01 .310

Ž 14,93±4,12 1,01 .311

BM 9,30±3,36 7,69 .001

Ž 7,85±2,60 7,50 .001

CM 6,21±2,51 8,01 .001

Ž 5,12±1,81 7,76 .001

legenda: a – Bezvoljnost i rastresenost; B – markiranje i konzumiranje psihoaktivnih supstanci; C – agresivno ponašanje



▶ akademski uspjehU traganju za odgovorom na pitanje da li postoje ra-zlike u manifestaciji dimenzija rizičnih ponašanja u odnosu na akademski uspjeh učenika, primijenili smo anOVU. međutim s obzirom da rezultati anOVe ne daju informacije o smjeru razlika među grupama pri-mijenili smo post-hok test, i to LsD test koji predstav-lja najmanju značajnu razliku (Tabela 6):

• unutar dimenzije bezvoljnosti i rastresenosti postoje statistički značajne razlike u odnosu na učenike sa dobrim i odličnim uspjehom i to na način da su učenici sa dobrim uspjehom mnogo više bezvoljniji i rastreseniji u odnosu na odlič-ne učenike, te učenici sa nedovoljnim uspjehom su značajno više bezvoljniji i rastreseniji u od-nosu na učenike sa dobrim, vrlo dobrim i odlič-nim uspjehom;

• unutar dimenzije markiranja i konzumiranja psihoaktivnih supstanci učenici sa dovoljnim i nedovoljnim uspjehom znatno više markiraju i konzumiraju psihoaktivne supstance u odnosu na dobre, vrlo dobre i odlične učenike. Također, razlike su uočene i u odnosu na učenike sa do-brim uspjehom koji više markiraju i konzumi-raju psihoaktivne supstance u odnosu na učeni-ke sa vrlo dobrim i odličnim uspjehom;

• Unutar dimenzije agresivnog ponašanja učenici sa nedovoljnim i dovoljnim uspjehom su agre-sivniji u odnosu na učenike sa dobrim, vrlo do-brim i odličnim uspjehom, te učenici sa dobrim uspjehom statistički značajno su više agresivniji u odnosu na učenike da odličnim uspjehom.



Tabela 6. Dimenzije rizičnih ponašanja u odnosu na akademski uspjeh učenika

AUI

AUJ

Razlika artm. sredina(I-J)

P

A

dobar odličan ,68* ,044

nedovoljan

dobar 3,80* ,001

vrlo dobar 4,75* ,000

odličan 5,07* ,000

B

dobar 1,73* ,004

dovoljan vrlo dobar 2,68* ,000

odličan 2,99* ,000

dobar

nedovoljan -3,80* ,001

vrlo dobar ,94* ,000

odličan 1,26* ,000

vrlo dobar nedovoljan -4,75* ,000

odličan nedovoljan -5,07* ,000

C

dobar 1,56* ,047

nedovoljan vrlo dobar 1,79* ,022

odličan 2,05* ,009

dobar 1,48* ,001

dovoljan vrlo dobar 1,71* ,000

odličan 1,97* ,000

dobar odličan ,49* ,006

legenda: a – Bezvoljnost i rastresenostB – markiranje i konzumiranje psihoaktivnih supstanciC – agresivno ponašanjeaU – akademski uspjeh



▶ mjesečna primanja razlike u manifestaciji rizičnih ponašanja u odnosu na mjesečna primanja porodice mladih (Tabela 7) po-kazuju statistički značajne rezultate, pri kojima mladi koji žive u porodicama sa prihodima iznad prosjeka (odnosno iznad 800 km) više su bezvoljniji i rastre-seniji, te više markiraju i konzumiraju psihoaktivne supstance i agresivnije se ponašaju u odnosu na mla-de koji dolaze iz porodica ispodprosječnih mjesečnih primanja.

Tabela 7. Dimenzije rizičnih ponašanja u odnosu na mjesečna primanja porodica mladih

Mjesečna primanja M±SD t-test P

A ispod 800 KM 14,15 ±4,14 -4,61 .001

iznad 800 KM 15,46 ±4,06 -4,57 .001

B ispod 800 KM 8,23 ±2,91 -1,87 .061

iznad 800 KM 8,62 ±3,03 -1,90 .058

C ispod 800 KM 5,34 ±2,01 -2,58 .010

iznad 800 KM 5,73 ±2,22 -2,68 .007

legenda: a – Bezvoljnost i rastresenostB – markiranje i konzumiranje psihoaktivnih supstanciC – agresivno ponašanje

▶ strukturalno uređenje porodice U odnosu na strukturalno uređenje porodice mla-dih našeg uzorka, postoje statistički značajne razlike samo unutar dimenzije markiranja i konzumiranja



psihoaktivnih supstanci, pri čemu mladi koji žive u porodicama sa četiri ili manje članova karakteriše veći stepen ponašanja vezanih za markiranje i konzu-miranje psihoaktivnih supstanci (t = -2,113, značajno na nivou .05).

statistički značajne razlike nisu pronađene u od-nosu na druge dimenzije rizičnih ponašanja. navede-no je svakako potvrda sistemskog pristupa porodice, pri čemu se procjenjivanje funkcionalnosti porodice više ne posmatra kroz prizmu strukture i broja čla-nova koji čine jednu porodicu. ponašanje se ne jav-lja izolirano, niti u korelaciji sa strukturom i formom jedne porodice, već je više multidimenzionalno i pod utjecajem mnoštva mreža i procesa prisutnih u živom i moćnom sistemu, kakva je porodica.

Tako je naglasak više na porodičnim procesima, a manje na njenoj formi, obliku, sastavu i drugim spo-ljašnjim karakteristikama, jer porodica može biti de-zintegrirana, iako cjelovita po broju članova, kao što može biti dobro integrirana iako necjelovita po svom sastavu i strukturi. (pašalić-kreso, 2012).

▶ Obrazovni status roditeljaVarijabla koja se tiče obrazovnog statusa roditelja u relaciji sa mjerenim rizičnim ponašanjima mladih po-kazuje sljedeće rezultate (post hoc Test, LsD):

• Unutar dimenzije bezvoljnosti i rastreseno-sti mladih čije majke (Tabela 8) imaju završen doktorat u odnosu na mlade čije majke nema-ju završenu osnovnu školu, odnosno završenu osnovnu, srednju, višu školu i završen fakultet



statistički značajnije pokazuju bezvoljnost i ra-stresenost.

• iste statistički značajne razlike primijećene su i u okviru dimenzija markiranja i konzumi-ranja psiho-aktivnih supstanci, te agresivnog ponašanja, s tim da se u ove dimenzije za razli-ku od prve dimenzije razlike uočene i u odno-su mladih čije majke imaju završen magistrat u odnosu na mlade čije majke imaju završen doktorat.

Tabela 8. Razlike dimenzija rizičnih ponašanja u odnosu na obrazovni status majki

(I)Obraz. majke

(J)Obraz. majke

Razlika artm.sredina

(I-J) P

A

nezavršena osnovna škola

doktorat -4,12* ,010

završena osnovna škola

završena srednja škola

-,948* ,011

završena viša škola

-1,77* ,001




završena viša škola


završen fakultet




(I)Obraz. majke

(J)Obraz. majke

Razlika artm.sredina

(I-J) P

B







završena viša škola doktorat -5,40* ,000

završen fakultet doktorat -5,15* ,000

magistrat doktorat -6,22* ,002

C







završena viša škola doktorat -3,83* ,000

završen fakultet doktorat -4,05* ,000

magistrat doktorat -4,44* ,002

legenda: a – Bezvoljnost i rastresenostB – markiranje i konzumiranje psihoaktivnih supstanciC – agresivno ponašanje

• s druge strane mladi čiji očevi imaju završen doktorat i višu školu u odnosu prema mladi-ma čiji očevi imaju završenu osnovnu i srednju školu pokazuju više bezvoljnosti i rastresenosti, dok su kod ostale dvije dimenzije razlike prisut-ne u istom odnosu, uključujući i relacije prema


Documents

EDINA VEJO • MUHAREM ADILOVIĆ • AZEMINA DURMIĆ … · razvio je princip komplementarnosti u djelu atomska fizika i ljudsko znanje (Bohr, 1985). Bohr je smatrao da je naše znanje