1

Ekonomsko osnaživanje žena CARE International

Kako su stvarane ženske zadruge u BiH? Priče o izgradnji, jačanju i izlasku na tržište više od 1000 nezaposlenih žena u BiH

2

Sadržaj

Uvod

O projektu

Rezultati projekta generalno i po godinama

Priča 1

Priča 2

Priča 3

Biznis planovi zadruga za budućnost

CARE pristup ekonomskom osnaživanju žena

3

Uvod

O projektu

Više od 150 nezaposlenih žena je kroz projekat „Ekonomsko osnaživanje žena u

Bosni i Hercegovini 2014-2017“ steklo znanja, vještine i inicijalna sredstva da osiguraju

svoju ekonomsku stabilnost. Danas su one uspješne poduzetnice i najčešće jedine hraniteljice

porodica.

Imajući u vidu da su korisnice projekta žene kojima je oduzeto pravo na rad zbog njihovog

socijalnog ili etničkog porijekla, kao i žene koje su preživjele nasilje ili su potencijalne žrtve

nasilja u porodici, ekonomsko osnaživanje pratila je snažna mentorska podrška CARE-a i

partnerskih organizacija usmjerena na osnaživanje personalnih kompetencija korisnica.

Ogroman trud svih uključenih aktera kao i značajna finansijska sredstva, obezbjeĎena od

strane Oak Fondacije i Austrijske razvojne kooperacije (ADC), uz podršku predstavnika

lokalnih vlasti, rezultirali su vidljivim pomacima u kreiranju boljih socijalnih i ekonomskih

uslova života stotina korisnica i njihovih porodica.

TakoĎer CARE-ova višegodišnja kontinuirana podrška prvoj ženskoj zadruzi Žena iz

Kravice, Bratunac, doprinjela je njenoj prepoznatljivosti kao modela i primjera održivog

biznisa za žene u državi i Regionu. Uspjeh ove zadruge inicirao je partnerske organizacije

Bolja budućnost iz Tuzle i Lara Bijeljina da pokrenu svoje zadruge kao vid socijalnog

preduzetništva usmjerenog na direktnu pomoć svojim korisnicima.

Dodatno, tri organizacije iz Visokog, Konjević polja i Rogatice dobile su priliku da nauče i

primjene znanja ovih partnerskih organizacija u svom radu i tako ojačaju kapacitete u

socijalnom poduzetništvu za neke nove poslovne poduhvate.

Danas, kad jedna faza ovog procesa završava, možemo s ponosom istaći da su partnerske

organizacije i korisnice projekta, prošle veliki put sazrijevanja i stekle samopouzdanje, nove

poslovne vještine i svoje mjesto na tržištu.

CARE international Balkans će nastaviti pružati podršku ovim snažnim ženema i njihovim

sjajnim personalnim i profesionalnim pričama, koje su najbolji primjer dobrih praksi u

ekonomskom osnaživanju.

Tim CARE International Balkans

4

Rodna ravnopravnost kroz prizmu projekata ekonomskog osnaživanja žena CARE

international Balkans 2012-2017

Jedan od glavnih uzroka siromaštva u BiH je i velika stopa nezaposlenost žena najčešće

uzrokovana njihovim niskim stepenom obrazovanja, nedostatkom vještina koje zahtijeva

današnje tržište rada, ali i velike diskriminacije u zapošljavanju. CARE i njegovi lokalni

partneri su prepoznali neophodnost osnaživanja žena na čemu neumorno rade od 2012.

godine kroz izgradnju vještina i sposobnosti stotine žena, te osiguravanja njihovog

ekonomskog učešća i ostvarivanja prava koja im pripadaju kao ljudskim bićima i graĎanima

BiH.

Paralelno kroz sve svoje inicijative CARE predano radi i na otkrivanju uzroka diskiminacije

žena na tržištu rada i njihove niske participacije, te nudi konkretna rješenja (poput osnivanja

zadruga) koja su primjenjiva ne samo na teritoriji BiH, već i šire.

Indikator uspješnosti ovakvog holističkog pristupa jeste osnivanje i rad pilot inicijative -

osnivanja zadruge Žena - koju su osnovale članice Udruženja Maja Kravica. Njen uspjeh

poslužio je kao primjer i ohrabrenje drugim dvjema uspješnim organizacijama – Fondaciji

Lara Bijeljina i Udruženju žena romkinja Bolja budućnost Tuzla da osnuju svoje zadruge.

U proteklih pet godina CARE je direktno radio na smanjenju siromaštva i diskriminacije žena u 12

općina BiH sa 10 lokalnih parnera.

Njihovi projekti uticali su pozitivno na promjenu socijalno-ekonomskih uslova života više od 580

žena, od kojih je skoro 150 romske nacionalnosti.

Zahvaljujući stručnom osposobljavanju, ali i 120 grantova koje su primile ove korisnice, danas one

izdržavaju više od 1000 članova svojih porodica.

Promjena koju zagovara CARE kroz ove projekte nije jedino ekonomska. Nivo

samopouzdanja korisnica, kao i stepen njihovog uključivanja u procese rada, prodaje,

pregovaranja porasli su iznimno tokom ovih pet godina. Zahvalnost koju one osjećaju prema

CARE-u, organizaciji koja im je prva pružila podršku, najbolje je vidljiva u riječima

direktorice Zadruge Žena Dragane Marković: Nadamo se samo da će jednog dana CARE biti

ponosan na nas i ono što smo postigle.”

Infografika 1: Rezultati petogodišnjeg rada CARE-a na ekonomskom osnaživanju žena u BiH

5

Priča iz Bratunca

“Jabuka, maline i rehabilitacijski centar za žene”

Tokom sezone branja malina radni dan Gordane Marković, direktorice prve ženske

zadruge Žena, počinje u 3 ujutro i završava u 9 uveče. Osamnaestosatni radni dan Gordani

nije težak, naprotiv. Kao žena koja je ostala bez posla 2004. uslijed reformi koje su zahvatile

vojni odjel u kojem je radila kao samostalna referentica, itekako je znala cijeniti priliku koju

joj je pružilo Udruženje žena Maja Kravice. Naime 2013. godine Gordana je sa još četiri

članice ovog Udruženja a zahvaljujući podršci CARE International Balkansa osnovala prvu

žensku zadrugu u BiH pod nazivom Žena. I od tada, Gordana je direktorica, radnica,

kuharica, beračica malina i to kako kaže izuzetno sretna jer “živim od svog rada i nisam

ničiji sluga!”

Živjeti od svog rada, naročito u gradovima i selima koji su udaljeni od tzv centara moći,

gradova u kojima postoji odreĎen stepen razvijene ekonomije kao što je Sarajevo ili

Banjaluka, često je nedostižno za graĎane BiH, posebno za žene koje pripadaju

marginaliziranim grupama stanovništva. U ovom dijelu države, tzv Regiji Birač, stopa

nezaposlenosti žena je čak 70% što je za 20% više od državnom prosjeka. Ove žene nemaju

prilika za posao, nego ih moraju same stvarati kako bi prehranile svoje porodice.

Olakšati taj proces samozapošljavanja kroz psihološku, socijalnu i ekonomsku podršku jedan

je od glavnih ciljeva prve poljoprivredne zadruge “Žena” iz Kravica. Njeno osnivanje 2013

godine, pod skrbi Udruženja žena Maja Kravice, još je jedan korak ka konkretizaciji podrške

ekonomskom osnaživanju nezaposlenih žena koju već 16 godina ovo udruženje nesebično

pruža stotinama žena.

A ženama u BiH, posebno iz ruralnih područja, pomoć je itekako potrebna.

“Kad smo počele s našim malinama, imale smo samo njivu i jedno drvo jabuke ispod

kojeg smo držale sastanke, ručale, odmarale…Danas zahvaljujući CARE imamo pored

njive kuću u kojoj primamo radnike! Naši životi su se promijenili potpuno od kad

imamo priliku da radimo i zaradimo.” – počinje Dragana priču o promjenama koje su

doživjele članice zadruge.

Primarni posao Zadruge Žena jeste sadnja i prodaja malina, usluge keteringa i pružanje

ekonomske podrške ženama da pokrenu sopstvene male biznise. Iako suočene sa brojnim

poteškoćama razvoja biznisa i plasmana proizvoda, kao i nedostataka poticaja od strane

vlasti, zadruga funkcioniše tako dobro da u ovom trenutku 35 kooperantica prehranjuje svoje

porodice radeći u zadruzi.

“Sve naše žene su ispunjene srećom jer rade. Do osnivanja ove zadruge skoro sve su

morale ići tokom sezone branja malina u Srbiju kako bi zaradile koju marku. Sad ne

moraju, sad rade ovdje, blizu svojih kuća i porodica o kojima brinu. Ono što je meni

najdraže jeste što polako ali sigurno radnice prepisuju naš recept – nekoliko njih je

počelo saditi svoje malinjake i nama prodavati urod. Jedva čekaju da ih zovnemo da

rade. A i da se druže. Znate, nije samo mogućnost rada to što njih veže uz ovu zadrugu

– imamo jednu ženu čije je dijete jako bolesno. Svakodnevna briga o djetetu je ogroman

6

pritisak na nju. Naša njiva i rad su njoj terapija jer kako kaže može s nekim da

progovori, da se nasmije, da podijeli svoje brige. Kad vidim kako se naše žene opuste dok

rade često znam reći mojoj Nadi (riječ je o Nadi Marković, predsjednici Udruženja Maja

Kravica, op.a) da bismo trebale na njivi otvoriti neki rehabilitacijski centar za žene, da

kroz rad otpuste svoje probleme i brige.”

Žensko preduzetništvo kao izbor

Finansijski poticaji samozapošljavanju marginaliziranih grupa koje obezbjeĎuju institucije

sistema na žalost rijetki su tokom godine, a obezbjeĎeni iznos je često nedovoljan za sve

potrebe s kojima se suočava osoba koja pokreće svoj mali biznis. Samo zahvaljujući

donacijama meĎunarodnih organizacija, posebno CARE kako ističe Nada Marković iz

Udruženja žena Maja Kravice (svakako najzaslužnija za pokretanje i podršku zadruge) ova

zadruga je uspjela stati na noge. Svoj uspjeh i prepoznatljivost duguje radnoj etici direktorice

i kooperantica koje neumorno rade:

“Ketering je naša druga grana posla koju jako volimo raditi, da vi samo znate kakve

smo mi domaćice i kako mi kuhamo! Generalno gledajući, žensko preduzetništvo je naš

izbor. Ja lično sam se našla u tome, ne na papiru kao neka fiktivna direktorica, već

zaista.” priča Dragana, nastavljajući:

“Prvo, moramo nešto raditi da bismo zaradile za hranu djeci. A kad već moraš nešto

raditi, najbolje je kad si sam svoj gazda i kad voliš to što radiš. Kad ustajem ujutro na

posao, ustajem rado. I znate šta mi je najljepše od svega? Sad imam planove, čak i

mjesec dana unaprijed moram planirati, znate li koliko to znači osobi?”

I pored ozbiljnih problema uslijed nedovoljnih obrtnih sredstava kao i finansijskih za

proširenje djelatnosti, te nedostatak dodatne mehanizacije za preradu, planovi zadruge za

naredni period su vrlo ambiciozni. Uspostavljanje proizvodnje džemova i sokova od maline,

nabavka mehanizacije, povećanje broja kooperantiza te otvaranja izložbeno prodajnog mjesta

za plasman proizvoda samo su neki od njih.

Iskustvo udruženja Maja Kravice čije su članice osnovale Zadrugu Žena najbolji je indikator

pravilno primjenjene Teorije promjene koju CARE zagovara kroz projekte rodne

ravnopravnosti. Potpuni zaokret u životima kooperantica i radnica koje sad imaju izbor i moć

nad vlastitim životima najbolji je indikator da je ekonomsko osnaživanje, lični razvoj kao i

potivajno okruženje put ka osnaživanju žena. Ali taj put je i dalje izuzetno trnovit i nesiguran,

što najbolje ilustrira slijedeća priča o prvoj romskoj ženskoj poljoprivrednoj zadruzi Bolja

budućnost…

7

8

Priča iz Tuzle

Nulta godina prve ženske romske zadruge Bolja budućnost – kako dalje?

Godina dana je prošla od osnivanja i početka rada prve romske ženske zadruge Bolja

budućnost od strane istoimenog udruženja žena Romkinja. Prepreke tehničke, finansijske ali i

administrativne prirode s kojima se stalno susreću njeni članove/ice, direktor kao i osnivači,

još nisu prevaziĎeni u potpunosti, tako da su oni s pravom zabrinuti za svoju budućnost.

Budućnost koja bez konkretne donatorske podrške u naredne dvije godine može biti izuzetno

upitna.

Ekonomsko osnaživanje Romkinja je jedan od glavnih fokusa Udruženja Bolja budućnost

Tuzla. Od 2001. godine kroz 160 projekata pomogli su velikom broju žena i djevojčica, te

njihovim porodicama u poboljšanju njihovih socijalnih, ekonomskih i političkih uslova

života. “Mi nikad nismo nikog odbili, kome god smo mogli pomoći, mi smo pomogli,

nebitno da li je to pisanje zahtjeva, molbi, žalbi, kopiranje dokumenata, bilo

šta…Nekada imam osjećaj da i Centri za socijalni rad, kao i druge ustanove koje su tu

da pomažu ne samo romskoj populaciji, nego i drugim socijalno ugroženim

kategorijama, samo pošalju te ljude u udruženje. Misle da mi možemo sve.“ priča Indira

Bajramović, predsjednica Udruženja Bolja budućnost.

Antrefile: Ilustrativan primjer pomoći ovog udruženja je i inicijativa kroz koju je više od 50

Romkinja sa područja Tuzlanskog kantona primilo socijalne zajmove za razvoj vlastitih

poslovnih ideja u oblasti trgovine, stočarstva, poljoprivrede i plasteničke proizvodnje!

Uspjesi njihovih inicijativa, velike potrebe korisnica, a naročito pozitivan primjer zadruge iz

Kravica elementi su koji su naposljetku inspirisali Udruženje Bolja Budućnost Tuzla da 2016

godine pokrene i prvu žensku, romsku poljoprivrednu zadrugu u BiH. Ova zadruga je samim

svojim osnivanjem snažno uzdrmala dvije ukorjenjenje predrasude u društvu: kao prva

romska poljoprivredna zadruga suprotstavili su se netačnom, stereotipnom shvatanju romske

populacije kao neradničke, a izborom muškarca kao direktora ženske zadruge čiji je

prvenstveni cilj osnaživanje žena, uzdrmali su tradicionalna shvatanja roda i spola. Već na

samom početku vidljivo je da su promjene koja ova zadruga očekuje od svojih članova ali i

društva općenito iznimno zahtjevne.

“Moram priznati da se samo kod institucija vlasti ili donatora (osim CARE-a)

suočavam sa iznenađenjem i komentarima tipa otkud ja kao muškarac da vodim žensku

zadrugu.“ priča Mirsad Bajramović, direktor zadruge. “Nisam se pokajao i neću se

pokajati nikad što sam preuzeo tu ulogu jer je za nas (misli se na udruženje Bolja

budućnost, op.a.) zadruga alat koji će napraviti promjenu u životima naših korisnika.“

Svoju ulogu direktora ne smatra nimalo glamuroznom, naprotiv kako sam Mirsad kaže ne

možeš biti samo direktor već si i radnik, i vozač…“jer u zadruzi nema direktora, svi

moraju raditi! “ A posla je jako puno. Najprije zemljište koje je zadruga dobila na korištenje

u Tuzli je bilo zapušteno te je moralo biti raskrčeno i kultivisano, plastenici su morali biti

uspostavljeni, povrće zasaĎeno. Uz to o prvi zaposlenici zadruge, njih četvero, moralo je biti

obučeno kako da rade i pojedinačno i u timu, dok je direktor zadruge tražio i tržište za

plasman proizvoda…Da li se isplati sav taj trud?

9

“Gledajući iz perspektiva osnivača, Udruženja Bolja budućnost, kao i same zadruge,

uspjeh je to što smo postigli kvalitet proizvoda a niko od nas nije poljoprivrednik.

Uspjeh je i što sad možemo društvu pokazati da Romi nisu neradnici, da itekako znaju

da rade kvalitetno. A moj lični uspjeh radi kojeg se isplate svi ti sati rada jeste što je

četvero osoba dobilo priliku za svoj prvi, pravi, posao sa plaćenim porezima i

doprinosima. I ne samo oni, već i njihove porodice koje žive od te plate. “

Temelji prve ženske romske poljoprivredne zadruge

Ovaj broj zaposlenih je možda mali gledajući iz konteksta nekih drugih država, ali

komparirajući ga sa službenim statistikama BiH, jasno je zašto je zadruga ponosna na ovih

četvero ljudi i zahvalna donatorima koji su to omogućili. Prema posljednjim procjenama u

BiH trenutno živi oko 100 000 a čak 99 % njih nema nikakvo zaposlenje. 1

Kako dalje nakon završetka CARE-ove donacije, pitanje je koje najviše brine i Mirsada ali i

osnivača, Udruženje Bolja budućnost: “Nama je ovo tzv nulta godina kad smo uspostavili

temelje, sistem rada, prvi zasad je rodio. Moramo imati podršku još minimalno dvije

godine kako bismo imali realne šanse 2020 da budemo zaista samoodrživi i da

proširimo broj radnika. Moramo u toku te dvije godine uspostaviti takve cijene

proizvoda i odgojiti tržište koje je spremno kupiti prehrambeni proizvod i to od Roma

da se razumijemo. Danas se suočavamo sa jako niskim cijenama naših proizvoda, na

primjer kila paradajza na pijaci je pola marke, te mi moramo ići po selima i prodavati

za 40 feninga ako hoćemo išta da prodamo. “

Veliku podršku ovoj zadruzi pruža Udruženje Bolja budućnost. Kroz rad u ovom Udruženju,

naročito kao projekt menadžer CARE-ovog projekta Ekonomsko osnaživanje žena Mirsad

bivši montažer grijanja, naučio je da se za sve može naći rješenje. Iako često suočen sa

predrasudama koje koče poduzetništvo Roma, nedostatkom političke ili administrativne volje

da se rješe obrazovni, zdravstveni, stambeni i drugi problemi Romkinja i Roma, Mirsad ne

želi da se vrati u tzv realni sektor. “Da, kao montažer grijanja zarađivao sam više i lakše.

Tu je jasno: dođeš na teren, uradiš posao i dobiješ novac. Više novca nego što zaradiš u

nevladinoj organizaciji. A u udruženju si suočen sa puno ljudi čije su sudbine izuzetno

tužne i teške i ti pokušavaš da im pomogneš da svojim radom prežive. Ali ta priča je

meni lično puno draža, i ne bih je mijenjao. “

Infografika 3 Bolja budućnost

1 Citat je preuzet iz teksta Romi u BiH: Zapošljavaju nas godinama, izdvajaju milione, a mi i dalje nezaposleni dostupnog na

http://www.6yka.com/novost/122536/romi-u-bih-zaposljavaju-nas-godinama-izdvajaju-milione-a-mi-i-dalje-nezaposleni-

10

Priča iz Bijeljine

11

Prednost ženama od 40 godina starosti

Zadruge su primarno, po svom profilu, poljoprivredne kooperative, ali ne moraju uvijek biti.

Treća ilustrativna priča CARE-ovog projekta Ekonomskog osnaživanja upravo je priča o

jednoj novoj, drugačijoj zadruzi, čije su radnice većinom bivše korisnice sigurne kuće za žene

žrtve nasilja.

Subotnje jutro za Svetlanu Rašević Sarić, direktoricu Ženske zadruge p.o. Bijeljina, radno je

kao i svako drugo tokom sedmice. Organizacija i čišćenje prostora u Bijeljini, primanje

narudžbi za nove poslove, obuka i razvoj vještina članica zadruge, saradnja sa osnivačem

organizacijom Lara Bijeljina na novim uslugama i tržištu…Svetlana, po struci trgovkinja

koja je prije rata organizirala rad fabrike tekstila iz Banja luke, uživa kad zabilježi svaku

novo narudžbu, jer je svaki novi posao korak bliže ekonomskoj nezavisnosti članica zadruge.

Članice zadruge u svom radnom vijeku više su puta osjetile diskriminaciju pri zapošljavanju

jer su žene i majke i kao takve manje interesantne poslodavcima. Značajan postotak njih je

pretrpio i porodično nasilje i ekonomsku ovisnost o nasilniku, što je dodatno umanjio njihov

osjećaj da imaju kontrolu nad svojim životom i mogućnost izbora.

“Znate kad sam tražila posao, prije zadruge, često sam se susretala sa diskriminacijom.

Imam troje djece i čim bi to potencijalni poslodavac čuo odmah bi me krenuo

ponižavati tipa kako ja mislim raditi kad imam djecu? Ovu moju priču zna svaka žena

koja ima djecu a koja hoće raditi…“ prisjeća se Svetlana. Prije dvije godine Fondacija

Lara Bijeljina je pružila šansu upravo Svetlani koja je u tom trenutku već 7 godina bila bez

posla. Kroz CARE-ovu inicijativu ekonomskog osnaživanja žena Svetlana je dobila podršku

u vidu plastenika ali i priliku da njene organizacijske i radne vještine vide voditeljice

Fondacije Lare Bijeljina.

Ova Fondacija promjenila je ne samo njen život, već i život mnogih nezaposlenih žena, od

kojih su mnoge preživjele porodično nasilje: “I tad mi je Radmila (misli se na Radmilu

Žigić, direktoricu Fondacije Lara Bijeljina, op.a.) ponudila da krenem s njima u

osnivanje zadruge 2016. godine. Danas radim sa 7 žena od kojih su 6 bivše korisnice

Larine Sigurne kuće. Promjena koje su one doživjele je ogromna. Ne moraš biti žrtva

nasilja da znaš cijeniti promjenu koju donosi posao. Dovoljno je da sjediš u kući, da si

svjesna da ništa ne doprinosiš materijalno i da počneš gubiti samopouzdanje. “

Materijalna sigurnost koju su radnice zadruge osjetile nije jedina promjena u njihovim

životima. Kako kaže Svetlana “dovoljno je da vidiš osmijeh na njihovom licu da znaš da

su one postale sigurnije. One same su počele da vjeruju više u sebe i druge, čak i da

izlaze na ulicu da dijele letke o zadruzi potencijalnim naručiocima. A to nimalo nije

lako kad preživiš ono što su one preživile.“

12

Antrefile: BiH je izrazito patrijarhalna zajednica sa niskim procentom učešća žena u vlasti, niskom

stopom zaposlenosti žena i izraženim ženskim siromaštvom. Tolerancija na nasilje prema ženama je

izrazito visoka. Dovoljno je ilustrativan podatak iz Studije o rasprostranjenosti nasilja u BIH da je svaka

druga žena u ovoj zemlji tokom svog života preživjela neki od oblika nasilja – fizičko, emocionalno,

seksualno ili ekonomsko.„Lara“ radi u onoj mjeri koliko je moguće da umanji različite oblike

obespravljenosti žena i da ih učini vidljivim u javnosti i centrima odlučivanja. Pružamo i direktnu pomoć

u okviru servisa koje smo razvili – kroz SOS telefon, sigurnu kuću, pravno i psihološko savjetovalište.

Osnivanje zadruge 2016. godine još je jedan pravac djelovanja gdje dajemo podršku poslovno mobilnim

ženama da izađu iz zone sive ekonomije i potplaćenog ženskog rada. Radmila Žigić direktorica Fondacije

Lara.

Bez obzira na Zakon o ravnopravnosti spolova BiH koji garantuje jednakost oba spola u svim

segmentima života, pa tako i poslovnom, situacija u stvarnom životu je izuzetno nepovoljna

za žene. Žene koje su nezaposlene duži vremenski period, koje pripadaju marginaliziranim

populacijama ili jednostavno imaju više od 30 godina života svakodnevno su izložene

poslovnoj diskriminaciji. Pogotovo od strane privatnih poslodavaca. Kako kaže Svetlana

“današnji poslodavac bi najviše volio da žena zaposlenica ima 25 godina života a 20

godina radnog iskustva! A osoba, po mom mišljenju tek kad napuni 35 godina života

može reći za sebe znam šta mogu a oni te tad odgurnu. I zato ja dajem prednost ženama

od 40 godina starosti pa više. “

Antrefile: Zadruga žena u Bijeljini nudi usluge čišćenja stambenih i privatnih objekata, krojačke usluge, ali i

brigu o starijim i nemoćnim licima, a njihov cilj je da se kvalitetom i dobrom uslugom pozicioniraju na tržištu.

Korisnici usluga zapošljavanja zadruge su žene žrtve nasilja. U periodu 2014-2016 Fondaciji „Lara“ se direktno

obratilo više od 800 žena žrtava nasilja. Najveći broj žena je u dobi izmeĎu 31-50 godina, radno sposobne.

Većinom su žene nižeg obrazovnog statusa, nezaposlene, bez specifičnih vještina potrebnih na tržištu rada, bez

vlastitih resursa, te je fizički posao (posao čišćenja, pranja i peglanja) za mnoge jedini način zaposlenja.

Osim borbe sa predrasudama, ova zadruga se bori i sa nepovoljim poslovnim uslovima u

kojima djeluje. Naime obaveze koje kao poslodavac moraju i trebaju isplatiti po zaposlenoj

osobi, kao i drugi porezi izuzetno su veliki za poslove koji su tek u razvoju. Jednostavno

rečeno porezi su preveliki, a stimulacije nema od strane sistema već uglavnom od stranih

donatora. Kao izuzetan primjer Lara i Ženske zadruge ističu donaciju profesionalne opreme

za čišćenje vrijedne 7000 KM (3570 EUR) od strane Care Internationala.

MeĎutim Svetlana je izuzetno optimistična što se tiče rasta ove zadruge. Uočen je trend

porasta poslovanja i zahtjeva za njihovim uslugama, najviše zahvaljujući usmenoj preporuci

zadovoljnih mušterija. Rad ove zadruge odlikuje kvalitet, brzina ali i prilagodljiva cijena. Za

pet godina Svetlana vidi porast broja radnica na čak 20 osoba. Bez obzira na optimizam

Svetlana podsjeća da ova grana poslovanja nije nimalo jednostavna i svoje saradnice

jednostavno smatra herojima jer nije lako izaći na teren, nikad ne znate šta ćete zateć.

13

14

Za kraj…

CARE International vas poziva da zajedno doprinesemo smanjenju nezaposlenosti i

diskriminaciji žena u BiH kroz podršku zadrugama naših partnera. Rodna ravnopravnost je

neophodna za zdrav razvoj tranzicijskog društva kojeg ne može biti dok je više od polovine

populacije, misli se na žene, većinom nezaposleno i ekonomski ovisno.

Partneri projekta su napravili značajan napredak u jačanju kapaciteta za žensko

preduzetništvo kroz saradnju sa CARE-om ali je i dalje neophodna obuka i tehnička podrška

osnaživanju žena kroz zadrugarstvo i socijalno preduzetništvo.