Milana Maletić

ELEKTRONSKI MEDIJI U NASTAVI-seminarski rad-

Mentor:

Doc. dr Jovan Vukoje

Banja Luka, maj 2013. Godine

1

SADRŽAJ

UVOD

1. Pojam medija 4

2. Klasifikacija medija u nastavi 4

2.1. Vizuelni mediji 4

2.2. Auditivni mediji 4

2.3. Audio-vizuelni mediji 5

2.4. Multimedijalnost u nastavi 5

3. Elektronski mediji 5

3.1. Primena televizije u nastavi 6

3.1.1. Demonstracije putem televizije 6

3.1.2. Školska televizija 7

3.1.3. Televizija otvorenog kruga 7

3.1.4. Televizija zatvorenog kruga 7

3.2. Primena radia i kasetofona u nastavi 8

3.2.1. Radio – emisija 9

3.3. Film u nastavi 10

3.4. Kompjuter u nastavi i učenju 10

Zaključak 12

Literatura

2

UVOD

Danas sve informacije koje primamo dolaze, posredno ili neposredno, od strane

medija. Veliki broj odraslih, koji su već formirane osobe, podložno je manipulaciji i

negativnim uticajima medija, koji samim time postaju veoma moćno oružije. Zamislimo sada

koliki uticaj masovni mediji imaju na najmlađe članove našeg društva koji su još uvjek u fazi

formiranja ličnosti.

Mediji imaju i ambivalentnu ulogu u savremenoj vaspitnoj paradigmi jer su, s jedne

strane, obrazovno-informativnog sadržaja, dok s druge strane u određenim sadržajima

poprimaju najsofisticiraniji oblik manipulacije ili indokrinacije mlade generacije.

Uloga medija može biti informacijska, zabavna, estetska, edukacijska... Ako stavimo

naglasak na edukacijsku ulogu medija, neupitan je njihov doprinos u širenju znanja i

olakšavanja učenja. Moramo napomenuti da je danas nemoguće razmatrati bilo kakve

aspekte života mladih, a da ne spomenemo uticaj medija.

Mediji zaista jesu sedma sila i njena se snaga očitava u svim segmentima društvenog

djelovanja. Mediji igraju veliku ulogu u vaspitanju i samim tim formiraju društvo. Kako? Ne

kaže se uzalud da “na mladima svijet ostaje”. Dakle, vaspitanje i obrazovanje djece ključan je

faktor u formiranju društva i društvenih vrijednosti.

3

1. POJAM MEDIJA

Mediji je riječ latinskog porijekla i znači sredina. To sredstvo se u nastavi zove

didaktički mediji. Televizor, računar, mikroskop sami po sebi nisu mediji. Oni postaju mediji

kada ostvaruju didaktičke funkcije. Oni to popstaju i kada motivišu učenike, podstiču njihovu

zainteresovanost, služe lakšem razumevanju neke pojave i pomognu učeniku da neku radnju

uvježba. Medijska didaktika je posebna didaktička disciplina koja proučava teoriju i praksu

ostvarivanja ciljeva poučavanja i učenja uz pomoć medija.

2. KLASIFIKACIJA MEDIJA U NASTAVI

Raznovrstan je materijal na osnovu kog učenici stiču znanje i on se može podijeliti na

izvornu stvarnost i nastavne medije. Najbogatiji i najpotpuniji izvor znanje je objektivna

stvarnost ali njen veliki dio je nedostupan nastavniku i učeniku. U tim slučajevima se u

školskom radu koriste nastavni mediji. Postoje različite klasifikacije medija.

Najrasprostranjenija podjela je po čulnom kriterijumu. Po tom kriterijumu mediji se dijele na:

vizuelne, auditivne i audio-vizuelne.

2.1. Vizuelni mediji

Njihova najveća vrijednost sastoji se u tome što se pomoću njih stiču znanja preko

čula vida, jer tako stečena znanja su trajnija i dublja od znanja stečenih verbalnim putem. U

grupu vizuelnih medija spadaju: dijafilmovi, slajdovi, grafoskopske folije i dr. Vizuelna

sredstva se dijele na dvodimenzionalna (pokretne slike, film, televizijske emisije, aplikacije...)

i trodimenzionalna (aparati, mašine, računaljke...). U zavisnosti od toga koja nastavna

jedinica se obrađuje nastavnik se opredjeljuje za neke od tih medijskih sredstava.

2.2. Auditivni mediji

Preko njih se upućuju poruke koje se primaju čulom sluha. U ovu grupu spadaju razni

sadržaji snimljeni na mikrofonske trake, audio kasete, gramofonske ploče i kompakt diskovi,

telefon itd. Ova sredstva se najčešće koriste u nastavi maternjeg jezika, stranih jezika i

muzičkog vaspitanja, a mogu se koristiti i u vezi sa drugim predmetima u zavisnosti od

prirode predmeta. Bez auditivnih medija nastava muzičke kulture bi bila daleko siromašnija.

4

Moć ovih medija je veoma velika. Jedan kompakt diski sadrži 75 minuta muzike. U nastavi

stranih jezika kasete sa snimljenim lekcijama im omogućavaju da i kod kuće preslušaju ono

štp su u školama učili. Pravilan izgovor putem čula sluha lakše savladavaju. Auditivni mediji

služe i za bogaćenje riječnika, popravljanje govora učenika, pomažu nastavi na daljinu itd.

2.3. Audio-vizuelni mediji

Ovi mediji služe da prenesu informacije koje učenici primaju pomoću čula vida i sluha

što im omogućava da ih bolje shvate, dožive i da im duže ostanu u pamćenju. Nastavnik

koristi televizijske emisije koje su rađene za školske potrebe ili neke emisije iz redovnog

televizijskog programa koje mogu da se koriste u te svrhe. Takođe značajnu vrijednost imaju i

filmovi koji su pripremljeni specijalno za nastavu ili filmovi iz tekućeg filmskog repertora, a

mogu se koristiti u nastavi i programu. Svi ovi materijali mogu se koristiti u nastavi onda kada

je nastavnik to predvidio. Pre emitovanja ovakvih emisija i filmova nastavnik treba da

pripremi učenike, da im ukaže na koje pojedinosti treba posebno da obarate pažnju da bi

posle toga mogli da razgovaraju o onome što su vidjeli i čuli.

2.4. Multimedijalnost u nastavi

Multimedijski pristup u nastavi je korišćenje različitih medija u realizaciji nekog

nastavnog zadatka. Udruženim djelovanjem više medija angažuje se više čula čime se

nastava pospješuje. Svaki medij obavlja onu ulogu koju može najuspješnije da ostvari. Danas

su veoma povećane mogućnosti da se u nastavi uspješno koristi računar povezan sa

teelevizijom, a to se nazive telekompjuter. Taj tekst na računarskom ekranu se može

kombinovati sa slikama i crtežima, čime se ostvaruje multimedijski pristup nastavi. Ovaj

pristup je odlična pomoć nastavniku da nastavni čas bude zanimljivi i bolji. Važno je da se

mediji u nastavi koriste u skladu sa svojom prirodom.

3. ELEKTRONSKI MEDIJI

Osnovni i najvažniji elektronski mediji koji se koriste u nastavi su: televizija, radio i

kompjuter. Svi ostali mediji koji se koriste u nastavi vezani su za ove osnovne tako što

nadopunjuju njihove eventualne nedostatke.

5

3.1. Primjena televizije u nastavi

Televizija ima poseban značaj u društvu, na socijalnom i kulturnom planu i sve veću

primjenu u vaspitanju i obtazovanju omladine i odraslih. Televiziju odlikuje spojenost slike,

zvuka i pokreta. Ona omogućava gledaocu neposredni doživljaj nekog događaja čak i kada se

on nalazi na najudaljenijem mjestu nasvijetu. Televizija pruža apsolutnu aktuelnost što je

njjena najvažnija karakteristika i po tome se znatno razlikuje od ostalih me,dija. Svojom

plastičnom i sugestivnom slikom, izuzetnu neposrednošću da nam dočarava iluziju stvarnosti,

ona na gledaoce djeluje upečatljivo i veoma zarazno. Televizija je izvršila revolucionarni

uticaj na obrazovanje širokih masa i na učenje u školama. U nastavnoj praksi televizija može

da se iskoristi na više načina čime se postiže veći kvalitet nastavnog procesa npr. prenosom

raznih pozorišnih predstava, koncerata, izložbi koje su povezane sa nastavnim programom.

Posebna vrijednost televizije u nastavnoj praksi ogleda se u tome što postoje televizijske

kuće koje emituju školeske programe specijalno pripremljene za nastavne potrebe. S

obzirom da je teško uskladiti vrijeme emitovanja tih emisija sa rasporedom časova, one se

mogu snimiti na video kasete, a zatim emitovati preko video rekordera i televizora onda kada

je to potrebno. Ukoliko se nastavnik odluči da određenu televizijsku emisiju pogleda zajedno

sa učenicima za vrijeme nastave neophodno je da se dobro pripremi za sadržaj te emisije,

mada i tada postoji nepovoljna mogućnost da ta emisija ne ispuni njegova očekivanja, zato je

preporučljivije da se imisije snime i kasnije emituju. Postoje tri načina korišćenja televizije u

nastavi:

- Unapred pripremljen televizijski prilog u kome je kompletno obrađena nastavna

jedinica emituje se tokom čitavog časa ili njegovog većeg dijela

- Televizijski prolog je samo deo oblika korištenih u nastavi

- Televizijski meterijal služi kao dopuna ili ilustracija nastavnikovog izlagan

3.1.1. Demonstracije putem televizije

Još jedna korisna strana televizije u nastavi jeste TV demonstracija koja

omogućava učenicima da prisustvuju časaovima najistaknutijim nastavnika, uz

primjenu određenih nastavnih postupaka i tehnika. Zatim, posmatraju izvođenje

eksperimenata koji nisu izvodljivi u školskoj labaratoriji ili da se upoznaju sa nekim

tehnološkom procesom, da prate let vasionskog broda, kretanje kosmonauta na

6

Mjesečevoj površini i slično. TV demonstracije imaju posebnan značaj jer

omogućavaju: izlaganje i red najpoznatijih naučnika, stručnjaka, instruktora,

najboljih teoretičara i praktičara u svim oblastima nauke i tehnike, upoznavanje rada

nekih skupih mašina, izdvajanje i prikazivanje onoga što je didaktički bitno, uštedu u

vremenu i materijalu.

3.1.2. Školska televizija

To je tehničko nastavno sredstvo podvrgnuto režimu i tokovima nastave, toku

koji vlada u razrednočasovnom sistemu obrazovanja. Ovij tip edukativne televizije

projektuje i prezentuje svoje programe u vidi snimljenih nastavnih časova, školskih

lekcija, nastavnih jedinica, pojedinačno za svaki određeni uzrast učenika, odnosno

razred.

3.1.3. Televizija otvorenog kruga

To je javna televizija namjenjana širem gledalištu. Ona informiše o društvenim

zbivanjima, privrednom, kulturnom i političkom životu. Prilagođena je svim uzrastima

i kategorijama gledalaca na određenom područiju. Ona posjeduje, pored ostalih i

obrazovnu ulogu jer podiže obrazovni nivo šireg gledališta, a može imati i posebne

emisije namjenjene školi, koje se pripremaju prema nastavnom programu i emituju

se u tačno određeno vrijeme. Posredstvom televizijskih satelita oni koji žele da se

obrazuju i usavršavaju mogu da se služe i programima drugih zemalja.

3.1.4. Televizija zatvoreg kruga

Ova televizija se još naziva i interna televizija i prilagođena je potrebama

pojedinih vrsta škola, nastavnih programa i nastavnih predmeta što znači da se

emituje za uže područije, preko zatvorene mreže. Ona je programski usko

specijalizovana. Njen obrazovni program priprema se tačno prema potrebama

učenika na datom područiji čime se ostavruje veza škole sa nastavnikom koji drži

predavanje preko televizije. Loša strana televizije zatvorenog kruga jeste što se

programi pripremaju u užem krugu pa je teže obezbjediti vrhunske stručnjake koji bi

garantovali najviši kvalitet. Televizija je moćno nastavno sredstvo koje doprinosi

boljem kvalitetu nastave i olakšava nastavnikov rad, ali ona treba da se koristi samo

7

onda kada zaista može da poveća učenikovo znanje ili da zainteresuje učenika za

neku nastavnu temu koja bi bila manje zanimljiva da nije dopunjena audio-vizuelnim

doživljajem. Međutim, televizija ne bi trebalo da se koristi onda kada za tim nema

potrebe. Nastavnik treba da bude taj koji će učenicima prenijeti određena znanja na

najbolji mogući način, a česta upotreba televizije može da smanji komunikaciju na

relaciji učenik – nastavnik što može negativno da utiče i na nastavnika i na učenika.

Slika 1. Televizor

3.2. Primjena radia i kasetofona u nastavi

Ogroman broj utisaka iz spoljnog svijeta pojedinac prima čulom sluha, a auditivni

doživljaj može postati mnogo bogatiji od onoga u tradicionalnoj nastavi ako se u nastavnom

radu koristi radio. Bogatiji je jer nije sveden samo na ljudski govor. Ljudski glas je često

dopunjen muzikom, šumovima iz prirode, glasovima životinja, brujanjem i škripom tehničkih

sredstava. Time se stvara potrebna atmosfera. Velike tehničke mogućnosti radia mogu

znatno poboljšati nastavu. Na kvalitet školskih radio – emisija povoljno utiče to što se u

pripremi takvih programa mogu obezbjediti najbolji nastavnici, pedagozi, umjetnici i

stručnjaci najrazličitijih profila, što se u školama teško može ostvariti. Radio je, kao tehničko

sredstvo, financijski dostupan gotovo svima. Imaju ga sve škole i porodice pa se emisije

namjenjene učenicima mogu slušati i na školskom času i kod kuće. Loša strana radia je to što

se obrazovne emisije često emituju za vrijeme nastave, tako da učenici nisu u mogućnosti da

ih slušaju. Međutim, taj problem je riješen pojavom kasetofona. Nastavnici mogu da na

audio kaseti snime emisiju namjenjenu nastavi i da je emituju onda kada mu snimljeni

sadržaj dođe na red.

8

Slika 2. Kasetofon

Magnetofon u nastavi se gotovo može izjednačiti sa kasetofonom, ali u današnje vrijeme je u

potpunosti izbačen iz upotrebe jer se smatra zastarjelim sredstvom.

3.2.1. Radio – emisija u nastavi

Oblici radio – emisija koji se mkoriste u nastavi su: radio – kolaži, predavanja,

diskusije, dramatizacije, radio – scene... tip školske radio emisije bira se u skladu sa

zadacima koja ona treba da ostvari. To meže biti uvodna, tematska, ilustrovana

emisija. Pomoću radio – emisija mogu se ostvariti materijalni, funkcionalni i vaspitni

zadaci nastave. Realizacija časa sa radio – emisijom ima nekoliko faza:

- Pripremna faza (uvodni dio časa)

- Slušanje emisije (glavni dio časa)

- Obrada i analiza emisije (završni dio časa)

Zadaci nastavnika u pripremnoj fazi su da pripremi učenike tj. da učenici upoznaju cilj,

sadržaj, kompozicije emisije. Zatim, da ih upozori na ključne momente i zada im

pitanja za praćenje. Nastavnik treba da pazi da im ne bi dao previše informacija jer bi

to umanjilo značaj radio – emisije.

Zadaci nastavnika za vrijeme slušanja radio – emisije je da rukovodi nastavnim

sredstvom i kontroliše način i efekat slušanja emisije.

Zadaci nastavnika nakon slušanja radio – emisije su da razgovara sa učenicima o

utiscima emisije, po potrebi proširuje i produbljuje gradivo, povezuje sadržaj emisije s

iskustvom učenika i drugim poznatim sadržajima o toj temi, da zajedno sa učenicima

formuliše opšte stavove koje će učenici zapisati. Na kraju, veoma je važan kritički

osvrt na emisiju koja je slušana.

9

3.3. Film u nastavi

Film je donijeo veliki doprinos poboljšsanju nastave. Tim nastavnim sredstvom

spajaju se važne percepdijske komponente: vizuelna, akustička i dinamička (pokret).

Pojave i događaji zabilježeni na filmu mogu se kasnije reprodukovati, onda kada je to

potrebno. Doživljaji koji se reprodukcijom filma postiže je snažan, jer prikazana

stvarnist djeluje veoma uvjerljivo. Jezik pokretne slike primamljiv je zato što kamera i

mikrofon mogu da registruju neposrednu stvarnost onako kako je čovjek vidi. Utisak

koji se takom reprodukcijim stekne daleko je snažnije doživljajnosti od onoga koji se

postiže riječju ili statičkom slikom. Filmska tehnika omogućava:

- Prikazivanje stvarnosti onako kako je čovjek vidi okom (neposredna ili direktna

fotografija)

- Ubrzano ili usporeno snimanje zbivanja koja su u stvarnosti nevidljiva pa posle se na

filmu mogu posmatrati

- Mikrosnimanje prevelikuh objekata i uveličavanje pretjerano sitnih čestica i bića

- Animiranu vizuelizaciju apstratnih pojmova i teorija

Filmovi se mogu snimati u crno – bijeloj tehnici i u boji. Film je izvanredno nastavno

sredstvo zato što:

- Film vizuelizuje nastavni sadržaj, njegov jezik je pokretna slika koja sadržaj čini lakše

shvatljivim. Animacija apstraktne pojmove i teorije čini lakše shvatljivim. Samim tim

nastavni film racionalizuje nastavu.

- Film je izuzetno pogodno sredstvo za prikazivanje dinamičkih pojmova i događaja.

3.4. Kompijuter u nastavi i učenju

Kompjuteri su nezaobilazno sredstvo za brzu obradu, skladišćenje i korišćenje

ljudskog znanja. U način i tehniku učenja kompjuter je unjeo bitne novine koje

doprinose da se brže i sigurnije uči, da se intenzivnije razvijaju saznane sposobnosti i

ličnost u cjelini. Kompjuter se u nastavi i školi koristi više nego bilo koje nastavno

sredstvo. Koristi se u radu biblioteke, administrativnoj službi, za raspored časova,

saradnju sa roditeljima, i na kraju u samoj nastavi gdje mnogo olakšava učenje i

poučavanje. Pomoću kompjutera nastavnim procesom se može racionalnije i

sigurnije upravljati, može se efikasnije i intenzivnije učiti. Didaktičke mogućnosti

računara su brojne.prema sadašnjim pretpostavkama kompjuter omogućava:

10

maksimalnu individualizaciju pedagoškog rada, efikasnu sinhronizaciju svih sredstava

i tehničkih uređaja u pedagoškoj djelatnosti u nastavi i slobodnim aktivnostima. Po

svemu sudeći kompjuter doprinosi poboljšanju nastave u cjelini i veoma je važno

savremeno nastavno sredstvo. Međutim, nisu sve obrazovne institucije u

mogućnosti da obezbjede neophodan broj računara koji bi obezbjedio modernizaciju

školstva u cjelini. Da bi nastavnici imali volju i želju za naprdovanjem država treba da

im obezbjedi neophodna finansijska i tehnička sredstva za usavršavanje. Tako

dolazimo do saznanja da se računar, više koristi u pripremi časa nego u nastavi.

Slika 3. Kompjuter

11

ZAKLJUČAK

Elektronski mediji su korisni u nastavi, jer dopunjuju znanja učenika, podstiču

interesovanja za nastavni sadržaj, motivišu ih za individualni rad, za samostalna istraživanja

što je mnogo važno jer su tako stečena znanja dublja i trajnija.

S druge strane, nastavnicima služe kao dopuna na njihovo izlaganje. Na osnovu onoga

što im nastavnik govori, služeći se tradicionalnom tehnikom predavanja i onogo što vide

pomoću medija, učenici stvaraju potpunu sliku o temi koja se obrađuje. Takođe, mediji

omogućavaju učenicima da vide neke predjele u prirodi koje inače nisu u mogućnosti da

vide. U tom im pomažu i emisije obrazovnog karaktera, specijalno rađene za nastavne

procese npr. emisije o morskim životinjama, o planetama, Suncu, izumrlim vrstama, zatim

emisije o istorijskim događajima, kulturnim znamenitostima, svjetskih gradova itd.

Sve ovo doprinosi proširenju znanja učenika, a samim tim lakšem razumjevanju

nastavnog gradiva. Pored toga, veoma je važno da se medijski sadržaj prilagodi uzrastu

učenika i njihovim mogućnostima, kako bi oni što bolje razumjeli informacije koje su im

upućene. Ovdje značajnu ulogu igra nastavnik koji treba da im pomogne da bi lakše shvatili

sadržaj koji im nude mediji.

Za nastavu je najvažnija da se postigne željeni cilj, a on će se izrealizovati uz veliki trud

i zalaganje nastavnika, njegovu maštovitost i upornost. Stoga raznolikost elektronskih medija

i njihova upotreba u nastavi je od velikog značaja. Elektronski mediji u velikoj mjeri

poboljšavaju nastavu, čine je zanimljivijom i djeci dosta pristupačnijom. Mnoge teme

obrađene putem elektronskih medija će zainteresovati učenike za dalje istraživanje te

tematske jedinice pa i zalaganje i uspješnost u tom predmetu, želju za njihovim učenjem.

12

LITERATURA

1. Bogićević, M. (1974): Tehnologija savremene nastave. Beograd: Zavod za udžbenike i

nastavna sredstva

2. Vilotijević, M. (2000): Didaktika. Beograd: Narodna knjiga

3. Jovanović, R. (1984): Inovacije u nastavi. Kruševac

4. Marković, B. (1995): Razumjevanje informacija sa radija. Beograd

5. Potkornjak, N. i Šimleša, P. (1989): Pedagoška enciklopedija. Beograd: Zavod za

udžbenika i nastavna sredstva

6. Prodanović, T. i Ničković, R. (1947): Didaktika. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna

sredstva

7. Hiti, I. (1985): Radio – emisije u nastavi. Kruševac

13