1

Ellen G. White

PUT KRISTU

2

Nakladnik

ADVENTUS d.o.o.

www.adventus.hr

Izvornik

STEPST TO CHRIST

by Ellen G. White

Ÿ Ova se knjiga smije umnoæavati, djelomiËno

ili u cijelosti, uz pisano dopuπtenje nakladnika

Urednik

Dragutin Matak

Prijevod

Milan ©uπljiÊ

Lektura

Miroslav VukmaniÊ

Korektura

Ljerka Koren i Darko FilËiÊ

Prijelom

GENESIS, Zagreb

Tisak

STUDIO MODERNA, Zagreb

3

Ellen G. White

PUT KRISTU30. izdanje

ADVENTUS

Zagreb, 2005.

4

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb

UDK 232.31

WHITE, Ellen Gould

Put Kristu / Ellen G. White ; [prijevod

Milan ©uπljiÊ]. - 30. izd. - Zagreb :

Adventus, 2005.

Prijevod djela: Steps to Christ. - Kazalo

ISBN 953-99112-7-3 (tvrdi uvez)

I. Isus Krist -- Soteriologija

II. Kristologija -- AdventistiËka teologija

III. Soteriologija — AdventistiËko tumaËenje

450112129

Biblijski tekstovi navedeni su

po prijevodu KrπÊanske sadaπnjosti.

5

Boæja ljubav premaËovjeku

Priroda i objava zajedniËki svjedoËe o Boæ-

joj ljubavi. Naπ nebeski Otac izvor je æivota, mu-

drosti i radosti. Pogledajte samo Ëudesa i ljepo-

te prirode! Mislite o njihovoj zadivljujuÊoj prila-

godbi potrebama i sreÊi ljudi i svih æivih stvo-

renja. SunËeva svjetlost i kiπa πto oæivljuju i osvje-

æavaju Zemlju, bregovi, mora i ravnice — sve nam

to govori o Stvoriteljevoj ljubavi. Bog ispunjava

svakodnevne potrebe svih svojih stvorenja. Ka-

ko je to krasno izrekao psalmist:

“OËi sviju u tebe su uprte,

Ti im hranu dajeπ u pravo vrijeme.

Ti otvaraπ ruku svoju,

do mile volje sitiπ sve æivo.”

(Psalam 145,15.16)

Bog je stvorio Ëovjeka potpuno svetim i sret-

nim, a prelijepa Zemlja nakon izlaska iz Stvori-

teljeve ruke nije pokazivala ni traga raspadanja

ili sjenke prokletstva. Tek je prijestup Boæjeg Za-

kona, zakona ljubavi, donio nesreÊu i smrt. Pa

ipak, i usred patnji izazvanih grijehom, otkriva

6

se Boæja ljubav. U Bibliji piπe da je Bog prokleo

Zemlju zbog Ëovjeka. (Postanak 3,17) Trnje i ko-

rov — poteπkoÊe i kuπnje πto Ëovjekov æivot ispu-

njavaju naporima i brigama — odreene su Boæ-

jim planom zbog njegova dobra, kao dio prijeko

potrebnog odgoja, za njegovo uzdizanje iz pro-

pasti i izopaËenosti πto ih je donio grijeh. Iako

grjeπan, svijet nije ispunjen samo æaloπÊu i bije-

dom. I sama nam priroda upuÊuje poruke nade

i utjehe. Na ËiËku se nalaze cvjetovi, a trnje je

prekriveno ruæama.

“Bog je ljubav” — piπe na svakom pupoljku

πto se rascvjetava, na svakoj vlati mlade trave.

Ljupke ptice πto ispunjavaju prostor veselim pje-

smama, cvjetovi njeænih boja πto miriπu u svojemu

savrπenstvu, bogato razlistano veliËanstveno πum-

sko drveÊe — sve nam svjedoËi o Boæjoj oËinskoj

briænosti i paæljivosti i o Njegovoj æelji da usreÊi

svoju djecu.

Boæja RijeË otkriva Njegov karakter. On je

osobno objavio svoju bezgraniËnu ljubav i milo-

sre. Kad je Mojsije molio: “Pokaæi mi svoju sla-

vu!”, Gospodin je odgovorio: “Dopustit Êu da is-

pred tebe proe sav moj sjaj.” (Izlazak 33,18.19)

To je bila Njegova slava. Bog je proπao ispred

Mojsija i objavio: “Jahve! Jahve! Bog milosrdan

i milostiv, spor na srdæbu, bogat ljubavlju i vjer-

noπÊu, iskazuje milost tisuÊama, podnosi opaËi-

7

nu, grijeh i prijestup...” (Izlazak 34,6.7) On je

“... spor na gnjev i bogat milosrem” (Jona 4,2)

i “uæiva u pomilovanju” (Mihej 7,18).

Bog je povezao naπa srca sa sobom bezbroj-

nim znamenjem na nebu i na Zemlji. Trudio se

da nam se otkrije preko Ëuda prirode i preko

najdubljih i najnjeænijih zemaljskih veza koje ljud-

sko srce moæe spoznati. Ali sve to nam samo do-

nekle otkriva Njegovu ljubav. Iako smo dobili sve

te dokaze, neprijatelj dobra je toliko zaslijepio

um ljudi da oni gledaju na Boga sa strahom za-

miπljajuÊi Ga okrutnim i neumoljivim. Sotona je

naveo ljude da Bogu pripisuju krutu pravednost,

kao kakvom okrutnom sucu i neumoljivom i stro-

gom vjerovniku. Opisao je Stvoritelja kao biÊe

koje nepovjerljivim okom motri ljude i vreba nji-

hove zablude i pogreπke ne bi li ih mogao osu-

diti. Da bi uklonio ovu iskrivljenu sliku i otkrio

svijetu beskrajnu Boæju ljubav, Isus je doπao æivjeti

meu ljude.

Boæji Sin doπao je s Neba da bi objavio Oca.

“Boga nitko nikada nije vidio: Jedinoroenac — Bog,

koji je u krilu OËevu, On Ga je objavio.” (Ivan 1,18)

“I nitko ne pozna Oca nego Sin i onaj komu Sin

htjedne objaviti.” (Matej 11,27) Kad je jedan od

uËenika zahtijevao: “Pokaæi nam Oca!” (Ivan 14,8),

Isus je odgovorio: “Toliko sam vremena s vama...

i ti me, Filipe, nisi upoznao?” (Ivan 14,9)

8

OpisujuÊi svoje zemaljsko poslanje, Isus je

rekao: “Na meni je Duh Gospodnji, jer me po-

mazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest si-

romasima, da navijestim osloboenje zarobljenici-

ma i vraÊanje vida slijepcima, da oslobodim po-

tlaËene, da proglasim godinu milosti Gospodnje.”

(Luka 4,18.19) To je bio Njegov posao. Isus je

“... proπao ËineÊi dobro i ozdravljujuÊi sve koje

avao bijaπe tlaËio...” (Djela 10,38) Bilo je cije-

lih sela u kojima se uzvik boli nije Ëuo ni iz jedne

kuÊe, jer je On proπao njima i iscijelio sve bole-

snike. Njegovo je djelo bilo dokaz Njegove bo-

æanske punomoÊi. Ljubav, milosre i samilost ot-

krivali su se u svakom Ëinu Njegova æivota; Nje-

govo je srce bilo puno njeæne suÊuti prema ljud-

skome rodu. On je uzeo ljudsku narav da bi mo-

gao ispuniti ljudske potrebe. Najsiromaπniji i naj-

poniæeniji nisu Mu se bojali pristupiti. I mala dje-

ca osjeÊala su Njegovu privlaËnost. Voljela su se

penjati u Njegovo krilo i gledati Njegovo zamiπ-

ljeno lice, dobroÊudno i puno ljubavi.

Isus se nije sustezao reÊi istinu, ali je to uvi-

jek Ëinio s ljubavlju. U svojemu ophoenju s lju-

dima bio je osobito taktiËan, promiπljen i paæ-

ljiv. Nikad nije bio grub, nikad nije nepotrebno

izgovorio oπtru rijeË, nikad nije nanio nepotrebnu

bol osjetljivoj duπi. Nije osuivao ljudske slabo-

sti. Govorio je istinu, ali uvijek s ljubavlju. Osu-

9

ivao je licemjerje, nevjeru i bezakonje; ali u Nje-

govu se glasu osjeÊala bol kad je izgovarao oπtre

prijekore. Plakao je nad Jeruzalemom, voljenim

gradom koji je odbio primiti Njega — Put, Istinu

i Æivot. Odbacili su Njega, svojega Spasitelja, a

On im je prilazio sa saæaljivom njeænoπÊu. Æivot

Mu je bio ispunjen samoprijegorom i briæljivom

skrbi za druge. U Njegovim oËima svaka je du-

πa bila dragocjena. Iako je uvijek Ëuvao svoju

boæansku dostojanstvenost, sagibao se s najnjeæ-

nijom paænjom nad svakim pripadnikom Boæje

obitelji. U svakom Ëovjeku gledao je posrnulu

duπu radi Ëijega je spasenja doπao.

Krist je u svojemu æivotu otkrio takav karak-

ter. Bio je to Boæji karakter. Iz OËeva srca potekle

su rijeke boæanske suÊuti, koje su se oËitovale

u Kristu, i izlile se na ljudski rod. Isus, njeæni

milosrdni Spasitelj, bio je Bog koji je “tijelom

oËitovan”. (1. Timoteju 3,16)

Isus je æivio, trpio i umro — da bi nas spasio.

Postao je “Ëovjek boli”, (Izaija 53,3) da bismo

se mi mogli vjeËno radovati. Bog je svojemu ljub-

ljenom Sinu punom milosti i istine dopustio da

iz svijeta neopisive slave sie na grijehom uprljani

i uniπteni svijet, na svijet zamraËen sjenkom smrti

i prokletstva. Dopustio Mu je da napusti naruËje

Njegove ljubavi i odrekne se oboæavanja anela

— da bi trpio sramotu, pogrde, poniæenja, mrænju

10

i smrt. “Na Njega pade kazna — radi naπeg mira,

Njegove nas rane iscijeliπe.” (Izaija 53,5) Gledajte

Ga u pustinji, u Getsemaniju, na kriæu! Neoka-

ljani Boæji Sin preuzeo je na sebe teret grijeha.

On, koji je bio jedno s Bogom, osjetio je u svojoj

duπi straπnu razdvojenost izmeu Boga i Ëovje-

ka, izazvanu grijehom. To je prouzroËilo oËajniËki

krik s Njegovih usana: “Boæe moj, Boæe moj! Zaπto

si me ostavio?” (Matej 27,46) Teret grijeha i svijest

o njegovoj strahovitoj veliËini koja duπu odvaja

od Boga — slomili su srce Boæjeg Sina.

Ali ta velika ærtva nije prinesena zato da bi

se u OËevom srcu probudila ljubav prema Ëo-

vjeku, ili pak æelja da ga spasi. Ne, nipoπto! “Da,

Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedino-

roenog Sina...” (Ivan 3,16) Otac nas voli, ali ne

zbog te velike Ærtve pomirnice, veÊ se On za

Ærtvu pomirnicu i pobrinuo zato πto nas voli.

Krist je bio posrednik po kojemu se Boæja bes-

konaËna ljubav izlila na greπni svijet. “Bog bija-

πe Onaj koji je u Kristu pomirio svijet sa so-

bom...” (2. KorinÊanima 5,19) Bog je trpio sa

svojim Sinom. Smrtna borba u Getsemaniju i smrt

na Golgoti bili su cijena koju je Srce Beskrajne

Ljubavi platilo za naπ otkup.

Isus je rekao: “Zato me ljubi Otac πto ja da-

jem æivot svoj, da ga opet uzmem.” (Ivan 10,17)

To znaËi: Moj vas je Otac toliko ljubio da je i

11

mene joπ viπe zavolio zato πto sam dao svoj æivot

da bih vas izbavio. Omilio sam svojemu Ocu po-

stavπi vaπim Zamjenikom i Jamcem, poloæivπi svoj

æivot i preuzevπi vaπe dugove i prijestupe; mojom

ærtvom Bog moæe biti pravedan, Onaj koji oprav-

dava svakoga tko vjeruje u Isusa.

Nije nas mogao otkupiti nitko osim Boæjeg

Sina; Oca je mogao objaviti samo Onaj koji se

nalazio u Njegovu naruËju. Boæju ljubav mogao

je ostvariti jedino Onaj koji je upoznao njezinu

dubinu i visinu. OËevu ljubav prema izgubljenom

ËovjeËanstvu mogla je izraziti jedino Kristova bes-

krajna ærtva.

“Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga

jedinoroenog Sina...” (Ivan 3,16) On Ga nije dao

da samo æivi meu ljudima, da ponese njihove

grijehe i umre kao ærtva za njih; On Ga je poklo-

nio palome rodu. Krist se morao poistovjetiti s

koristima i potrebama ËovjeËanstva. On, koji je

bio jedno s Bogom, vezao se s ljudskim sinovima

vezama koje se nikada ne mogu prekinuti. Isus

se “ne stidi zvati ih braÊom” (Hebrejima 2,11);

On je postao naπa Ærtva, naπ Zastupnik, naπ Brat,

Onaj koji i pred OËevim prijestoljem nosi naπe

obliËje, Onaj koji Êe i u beskrajnoj vjeËnosti kao

Sin »ovjeËji ostati sjedinjen s rodom koji je otku-

pio. A sve samo zato da bi se Ëovjek mogao po-

dignuti iz propasti i poniæenja izazvanih grijehom,

12

da bi mogao odraæavati Boæju ljubav i sudjelovati

u radosti koju donosi svetost.

Cijena plaÊena za naπ otkup i beskrajna ærtva

koju je prinio naπ nebeski Otac davπi svojega Sina

da umre za nas trebali bi nas nadahnuti uzviπe-

nim mislima o onome πto moæemo postati kroz

Krista. GledajuÊi visinu, dubinu i πirinu OËeve

ljubavi prema rodu koji umire, nadahnuti apostol

Ivan ispunio se oboæavanjem i dubokim πtova-

njem. Ne nalazeÊi prikladnih rijeËi da izrazi ve-

liËinu i njeænost te ljubavi, pozvao je svijet da

je promatra: “Gledajte koliku nam je ljubav Otac

iskazao, da se zovemo djeca Boæja.” (1. Ivanova

3,1) Kakvu to vrijednost daje Ëovjeku! Prijestup

je ljudske sinove uËinio Sotoninim podanicima.

Vjerom u Kristovu Ærtvu pomirnicu Adamovi si-

novi mogu postati Boæja djeca. UzimajuÊi ljud-

sku prirodu, Krist je uzdigao ËovjeËanstvo. Grje-

πni ljudi dobili su prigodu da, povezani s Kri-

stom, postanu dostojni imena Boæjih sinova.

Takva ljubav je neusporediva. Djeca nebes-

kog Kralja! Dragocjenog li obeÊanja, predmeta

najdubljeg divljenja! Nenadmaπne li Boæje ljubavi

prema svijetu koji Ga nije ljubio! Ova misao ima

moÊ ukrotiti duπu i navesti um na pokoravanje

Boæjoj volji. ©to viπe prouËavamo boæanski ka-

rakter u svjetlosti kriæa, to jasnije otkrivamo mi-

losre, njeænost i praπtanje, povezane s nepristra-

13

noπÊu i pravednoπÊu; to nam jasniji postaju bez-

brojni dokazi bezgraniËne ljubavi i njeæne suÊuti

πto nadmaπuju Ëeznutljivu naklonost majke pre-

ma zalutalom djetetu.

14

Grjeπniku treba Krist

Prigodom stvaranja Ëovjeku su darovane ple-

menite sposobnosti i uravnoteæen um. Bio je sa-

vrπeno biÊe, u savrπenu skladu s Bogom. Misli

su mu bile Ëiste, a ciljevi sveti. Ali neposluπnost

je izopaËila njegove sposobnosti, pa se umjesto

ljubavi pojavila sebiËnost. Prijestup je toliko

oslabio njegovu narav da se vlastitom snagom viπe

nije mogao oduprijeti sili zla. Postao je Sotonin

rob, i to bi ostao zauvijek da se sâm Bog nije

umijeπao. KuπaË je namjeravao osujetiti plan po

kojemu je Bog stvorio Ëovjeka, i Zemlju ispuniti

tugom i oËajem. Sva ta zla htio je predoËiti kao

posljedicu Boæje pogreπke pri stvaranju Ëovjeka.

U bezgrjeπnom stanju Ëovjek je odræavao ra-

dosnu vezu s Onim “u kome se nalazi sakriveno

sve blago mudrosti i znanja.” (Koloπanima 2,3)

Ali, nakon uËinjenog grijeha, svetost mu viπe nije

priËinjavala radost pa se on pokuπao skriti od

Boæje nazoËnosti. Nepreporoeno srce i sada se

nalazi u takvom stanju. Ono nije u skladu s Bo-

gom i ne nalazi radost u zajednici s Njim. Grjeπnik

ne bi mogao biti sretan u Boæjoj nazoËnosti; dru-

15

πtvo svetih biÊa ne bi mu godilo. Kad bi mu i

bilo dopuπteno uÊi u Nebo, to mu ne bi Ëinilo

nikakvu radost. Duh nesebiËne ljubavi, koji vla-

da tamo gdje je svako srce sjedinjeno sa Srcem

Beskrajne Ljubavi, ne bi naπao odjeka u njegovoj

duπi. Njegove misli, zanimanja i pobude — sve

bi bilo strano onome πto pokreÊe bezgrjeπne ne-

beske stanovnike. On bi bio neskladna nota u

nebeskoj melodiji. Nebo bi za njega bilo mjesto

muËenja, i on bi se æelio skriti od Onoga koji

je svjetlost i srediπte nebeske radosti. Bog nije

samovoljno odluËio iskljuËiti grjeπnike iz Neba;

oni se sami iskljuËuju svojom nepodobnoπÊu za

nebesku zajednicu. Boæja slava bi za njih bila

oganj koji spaljuje. Oni bi rado prihvatili i uni-

πtenje, samo da se skriju od lica Onoga koji je

umro da ih otkupi.

Ne moæemo se sami izbaviti iz ponora grijeha

u koji smo upali. Naπa su srca zla, i mi ih ne

moæemo promijeniti. “Tko Êe Ëisto izvuÊ iz neËi-

sta? Nitko!” (Job 14,4) “Zato je teænja tijela nepri-

jateljstvo prema Bogu, jer se ne pokorava Boæ-

jem zakonu niti to moæe.” (Rimljanima 8,7) Obra-

zovanje, kultura, sluæenje voljom, ljudski napori,

sve to ima svoje podruËje djelovanja, ali ovdje

je neuËinkovito. Moæda se time moæe postiÊi iz-

vanjska ispravnost u ponaπanju, ali se ne moæe

promijeniti srce; ne mogu se oËistiti æivotni izvori.

16

Da bi se Ëovjek mogao promijeniti, ostaviti grijeh

i postati svet, mora postojati sila koja djeluje

iznutra, novi æivot odozgo. Ta sila je Krist. Samo

Njegova milost moæe pokrenuti zamrle sposob-

nosti duπe i privuÊi ih Bogu, svetosti.

Spasitelj je rekao: “Tko se odozgo ne rodi”

— ako ne primi novo srce, nove æelje, namjere i

pobude koje vode u novi æivot — “taj ne moæe

vidjeti kraljevstva Boæjega.” (Ivan 3,3) Miπljenje

da je dovoljno razvijati samo ono dobro koje u

Ëovjeku po prirodi postoji, kobna je zabluda.

“Zemaljski Ëovjek ne prima ono πto dolazi od

Duha Boæjega, jer je to za nj ludost. On to ne

moæe ni upoznati, jer se to mora uz pomoÊ Duha

prosuivati.” (1. KorinÊanima 2,14) “Ne Ëudi se

πto ti rekoh: treba da se odozgo rodite.” (Ivan

3,7) O Kristu je napisano: “U njoj [u RijeËi] bi-

jaπe Æivot i Æivot bijaπe svjetlo ljudima.” (Ivan

1,4) “Spasenja nema ni po jednom drugom, jer

je pod nebom to jedino ime dano ljudima po

kojem nam se treba spasiti.” (Djela 4,12)

Nije dostatno osjetiti Boæju blagost, vidjeti

dobronamjernost i oËinsku njeænost Njegova ka-

raktera. Nije dovoljno razaznati mudrost i praved-

nost Njegova zakona i shvatiti da je utemeljen

na vjeËnom naËelu ljubavi. Apostol Pavao je sve

to vidio kad je uskliknuo: “Priznajem u skladu

sa Zakonom da je on dobar.” (Rimljanima 7,16)

17

“Stoga: Zakon je bez sumnje svet, a zapovijed i

sveta, i pravedna, i dobra.” (Rimljanima 7,12)

Ali, ispunjen gorËinom oËaja i duπevne muke,

dodaje: “A ja sam tjelesan, prodan u ropstvo gri-

jeha.” (Rimljanima 7,14) »eznuo je za ËistoÊom

i pravednoπÊu, koje nije mogao postiÊi svojom

snagom; zato uzvikuje: “Jadan ti sam ja Ëovjek!

Tko Êe me izbaviti od ovoga smrtonosnoga tije-

la?” (Rimljanima 7,24) Takav isti krik otimao se

iz umornih srca u svim zemljama i u sva vremena.

Ali, svima se moæe dati samo jedan jedini odgo-

vor: “Evo Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svi-

jeta!” (Ivan 1,29)

Boæji Duh je pokuπavao simboliËki prikaza-

ti tu istinu na mnogo naËina i objasniti je duπama

πto Ëeznu da se oslobode tereta krivnje. Kad je

bjeæao iz oËinskog doma nakon πto je zgrijeπio

prevarivπi Ezava, Jakov je bio optereÊen osjeÊa-

jem krivnje. Bio je osamljen i prognan, odvojen

od svega πto mu je æivot Ëinilo vrijednim, pa je

njegovu duπu najviπe muËila pomisao i strah da

ga je njegov grijeh odvojio od Boga, da ga je

Nebo odbacilo. Obuzet æaloπÊu, legao je na golu

zemlju da se odmori. Bio je okruæen samotnim

bregovima i zvjezdanim nebom. Dok je spavao,

Ëudesna svjetlost prodrla je u njegov san; i gle,

nejasni obrisi beskrajnih ljestava kao da su se

uzdizali s poljane na kojoj je leæao sve do samih

18

nebeskih vrata. A na ljestvama Boæji aneli koji

se penju i silaze, dok iz slavnih visina odjekuje

boæanski glas objavljujuÊi vijest utjehe i nade.

Tako je Jakov upoznao Onoga koji moæe zado-

voljiti potrebe i Ëeænje njegove duπe — upoznao

je Spasitelja. Ispunjen radoπÊu i zahvalnoπÊu,

motrio je ukazani put kojim on, grjeπnik, moæe

obnoviti zajedniπtvo s Bogom. Tajanstvene ljestve

iz njegova sna predoËavale su Isusa, jedinog po-

srednika izmeu Boga i Ëovjeka.

Na istu sliku upozorio je Krist u razgovoru

s Natanaelom: “Vidjet Êete otvoreno Nebo i ane-

le Boæje gdje uzlaze i silaze nad Sinom »ovjeËjim.”

(Ivan 1,51) Odmetnuvπi se, Ëovjek se odvojio od

Boga, Zemlja je odsjeËena od Neba. Nije moglo

biti zajednice preko provalije koja ih je razdva-

jala. Ali, preko Krista Zemlja je ponovno pove-

zana s Nebom. Svojim zaslugama Krist je pre-

mostio provaliju koju je naËinio grijeh, tako da

aneli pomagaËi mogu odræavati vezu s ljudima.

Krist je povezao grjeπnog, slabog i bespomoÊ-

nog Ëovjeka s Izvorom beskrajne sile.

Ali uzalud svi ljudski snovi o napretku, uza-

lud svi napori da se ËovjeËanstvo uzdigne ako

se zanemaruje jedini Izvor nade i pomoÊi grje-

πnom rodu. “Svaki dobar dar, svaki savrπen po-

klon dolazi odozgo...” (Jakov 1,17) Bez Njega nema

pravog savrπenstva karaktera. A jedini put k Bogu

19

jest Krist! On kaæe: “Ja sam put, i istina i æivot...

nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.” (Ivan 14,6)

Boæje srce Ëezne za svojom djecom na Zemlji

ljubavlju koja je jaËa od smrti. Davπi svojega Si-

na, On nam je u jednom daru darovao cijelo Ne-

bo. Spasiteljev æivot, smrt, i posredovanje, sluæba

anela, molitva Duha, djelovanje Oca preko svih,

neprekidno sudjelovanje nebeskih biÊa — sve je

to stavljeno u sluæbu Ëovjekova otkupljenja.

O, razmiπljajmo o Ëudesnoj ærtvi prinesenoj

za nas! Pokuπajmo shvatiti trud i snagu koju Nebo

ulaæe da bi ponovno zadobilo i vratilo izgublje-

ne u OËev dom! Snaæniji poticaji i moÊnija sred-

stva nikad se ne bi mogli staviti u pokret; nepojm-

ljiva nagrada za dobroËinstva, nebeska radost,

druπtvo anela, zajednica i ljubav Boga i Njego-

va Sina, usavrπavanje i razvijanje svih naπih spo-

sobnosti tijekom vjeËnih vremena — nisu li to

dovoljno snaæni poticaji i ohrabrenja da nas pokre-

nu na predaju srca u dragovoljnu sluæbu naπe-

mu Stvoritelju i Otkupitelju?

A s druge strane Boæja RijeË nas upozorava

na osudu koju je Bog izrekao protiv grijeha, na

neizbjeæivu kaznu, na poniæenje naπega karaktera

i na konaËno uniπtenje, kao opomenu da ne slu-

æimo Sotoni.

NeÊemo li cijeniti Boæju milost? ©to bi On

joπ mogao uËiniti? Uspostavimo pravilan odnos

20

s Onim tko nas oduvijek ljubi Ëudesnom ljubav-

lju. Posluæimo se sredstvima koja nam je stavio

na raspolaganje da bismo se mogli preobraziti

na Njegovu sliku, ponovno uspostaviti zajednicu

s anelima koji nam sluæe i obnoviti sklad i vezu

s Ocem i Sinom.

21

Pokajanje

Kako Ëovjek moæe biti pravedan pred Bogom?

Kako grjeπnik moæe postati pravedan? Samo nas

Krist moæe dovesti u sklad s Bogom, u sklad sa

svetoπÊu; ali kako da doemo Kristu? Mnogi po-

stavljaju isto pitanje koje je postavilo mnoπtvo

na Dan Duhova kad je, osvjedoËeno u svoju grje-

πnost, uzviknulo: “BraÊo, πto da Ëinimo?” (Djela

2,37) Prva rijeË u Petrovu odgovoru bila je: “Ob-

ratite se!” [U nekim prijevodima Svetog pisma:

“Pokajte se!”] (Djela 2,38) Drugom prigodom,

ubrzo nakon toga, rekao je: “Dakle, obratite se

i povratite se da vam se izbriπu grijesi.” (Djela

3,19)

U pokajanje je ukljuËeno æaljenje zbog gri-

jeha i odvajanje od njega. Mi neÊemo odbaciti

grijeh ako ne uvidimo njegovu pokvarenost; ali

sve dok se naπe srce ne odrekne grijeha, neÊe

biti nikakve stvarne promjene u naπemu æivotu.

Mnogi ne uspijevaju shvatiti pravu bît poka-

janja. Takvi æale πto su grijeπili, Ëak se prividno

mijenjaju samo zato πto se boje da Êe zbog svojih

zlih Ëina morati trpjeti. Ali to nije pokajanje u

22

biblijskom smislu. Oni æale zbog patnji — umjesto

zbog grijeha. Takva je bila i Ezavova bol kad je

shvatio da je zauvijek izgubio prvorodstvo. Ba-

laam, uplaπen od anela koji je stajao na njegovu

putu s isukanim maËem, priznao je svoju krivnju

da ne izgubi æivot; ali tu nije bilo istinskog kajanja

zbog grijeha, nije doπlo do promjene namjera niti

gnuπanja prema zlu. Kad je izdao svojega Gospo-

dina, Juda Iskariotski je uzviknuo: “Sagrijeπih...

jer izdadoh nevinu krv.” (Matej 27,4)

To priznanje otelo se njegovoj grjeπnoj duπi

pod nepodnoπljivim pritiskom savjesti zbog kriv-

nje i u strahotnom iπËekivanju osude. Posljedice

koje su mu prijetile ispunjavale su ga uæasom,

ali u njegovoj duπi nije bilo dubokog æaljenja koje

slama srce, nije æalio zbog izdaje neokaljanog Boæ-

jeg Sina i πto se odrekao Sveca Izraelova. Pod-

noseÊi Boæje kazne, faraon je priznavao svoj grijeh

ne bi li izbjegao daljnje kaænjavanje, ali je na-

stavljao prkositi Nebu Ëim bi zla prestala. Svi oni

jadikovali su zbog posljedica grijeha, ali ih nije

obuzimala æalost zbog samog grijeha.

Ali kad se srce pokori utjecaju Boæjeg Du-

ha, savjest se budi i grjeπnik razaznaje poneπto

od dubine i svetosti Boæjeg svetog Zakona, temelja

Njegove vladavine i na Nebu i na Zemlji. Tako

“Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakoga Ëovje-

ka, [i koje] doe na ovaj svijet” (Ivan 1,9) ra-

23

svjetljuje tajne odaje duπe, i skrivena djela tame

izlaze na vidjelo. OsvjedoËenost obuzima um i

srce. Grjeπnik postaje svjestan Boæje pravednosti

i osjeÊa stravu da se pod teretom krivnje i poroË-

nosti pojavi pred Onim koji ispituje srca. On vidi

Boæju ljubav, ljepotu svetosti, radost ËistoÊe, i

Ëezne da se oËisti i postane dostojan veze s Ne-

bom.

Davidova molitva nakon njegova pada poka-

zuje kako izgleda pravo æaljenje zbog grijeha. Nje-

govo je kajanje bilo iskreno i duboko. U molitvi

se nije trudio umanjiti svoju krivnju i nije izra-

æavao æelju za izbjegavanjem kazne koja mu je

prijetila. David je uvidio veliËinu svojega prije-

stupa, shvatio je da je ukaljao svoju duπu, gnu-

πao se svojega grijeha. Nije se molio samo za op-

rost, veÊ i za ËiπÊenje srca. »eznuo je za radoπÊu

svetosti, za obnavljanjem sklada i zajednice s Bo-

gom. Njegova duπa progovorila je ovako:

“Blaæen onaj kome je grijeh otpuπten,

kome je zloËin pokriven!

Blago Ëovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju,

i u Ëijem duhu nema prijevare!”

(Psalam 32,1.2)

“Smiluj mi se, Boæe, po milosru svome,

po velikom smilovanju izbriπi moje

bezakonje!...

24

Bezakonje svoje priznajem,

grijeh je moj svagda preda mnom...

Poπkropi me izopom da se oËistim,

operi me, i bit Êu bjelji od snijega!...

»isto srce stvori mi, Boæe,

i duh postojan obnovi u meni!

Ne odbaci me od lica svojega

i svoga Svetog Duha ne uzmi od mene!

Vrati mi radost svoga spasenja

i uËvrsti me duhom spremnim!...

Oslobodi me od krvi prolivene,

Boæe, Boæe Spasitelju moj!

Nek mi jezik kliËe pravednosti Tvojoj!”

(Psalam 51,1-14)

Ovakvo kajanje nadmaπuje naπu silu; mi ga

ne moæemo postiÊi, veÊ dobiti jedino od Krista,

koji se uzdignuo u visine i dao darove ljudima.

Mnogi grijeπe upravo u tome i stoga ne do-

bivaju pomoÊ koju im Krist æeli dati. Oni misle

da ne mogu pristupiti Kristu ako se prvo ne po-

kaju, i da ih tek pokajanje pripravlja za oprost

grijeha. Istina je da pokajanje prethodi oprostu

grijeha, jer samo slomljeno i skruπeno srce osjeÊa

potrebu za Spasiteljem. Ali mora li grjeπnik Ëekati

na pokajanje da bi tek onda doπao Isusu? Smije

li pokajanje postati zapreka izmeu grjeπnika i

Spasitelja?

25

Biblija ne nauËava da se grjeπnik mora poka-

jati prije no πto posluπa Kristov poziv: “Doite

k meni svi koji ste umorni i optereÊeni, i ja Êu

vas okrijepiti.” (Matej 11,28) Sila koja dolazi od

Krista vodi k pravom pokajanju. Petar je objasnio

Izraelcima: “Njega je Bog desnicom svojom uzvi-

sio za Vou i Spasitelja, da dadne Izraelu obra-

Êenje i oproπtenje grijeha.” (Djela 5,31) Bez Kri-

stovog Duha koji budi naπu savjest mi se ne mo-

æemo pokajati, kao πto bez Krista ne moæemo

dobiti ni oprost.

Krist je izvor svake dobre pobude. Jedino

On moæe usaditi u srce neprijateljstvo prema

grijehu. Svaka æelja za istinom i ËistoÊom, svako

osvjedoËenje u naπu vlastitu grjeπnost dokaz je

da Njegov Duh djeluje na naπa srca.

Isus je rekao: “A ja, kad budem podignut sa

zemlje, sve Êu ljude privuÊi k sebi.” (Ivan 12,32)

Krist se mora objaviti grjeπniku kao Spasitelj koji

umire za grijehe svijeta; i dok gledamo Boæje Janje

na golgotskom kriæu, tajna otkupljenja poËinje

se otkrivati naπemu umu, a Boæja dobrota poËi-

nje nas voditi na pokajanje. Umrijevπi za grjeπ-

nike, Krist je pokazao nepojmljivu ljubav. I dok

grjeπnik promatra tu ljubav, ona mu omekπava

srce, utjeËe na um i pridonosi skruπenosti duπe.

Istina je da se ljudi ponekad postide svojih

grjeπnih putova i da odbacuju neke zle navike i

26

prije no πto postanu svjesni da ih je Krist privu-

kao. Ali, kad god se ljudi pokuπavaju popraviti,

s iskrenom æeljom da Ëine dobro, pokreÊe ih Kri-

stova sila. Na duπu djeluje utjecaj kojega nisu ni

svjesni, savjest se budi i u æivotu dolazi do vidljive

promjene. I kad ih Krist privuËe da gledaju Nje-

gov kriæ, da promatraju Raspetoga zbog svojih

grijeha, tada se u njihovu savjest upisuju Zapo-

vijedi. Otkriva im se sva zloÊa njihova æivota i

grijeh πto se duboko ukorijenio u njihovu duπu.

PoËinju shvaÊati poneπto od Kristove pravednosti

i uzvikuju: “Je li moguÊe da je grijeh tako stra-

πan da je za otkup njegovih podanika bila po-

trebna tolika ærtva? Zar je stvarno bila potrebna

sva ta ljubav, sve te muke, sve to poniæenje —

da mi ne poginemo, veÊ da imamo vjeËni æivot?”

Grjeπnik se moæe opirati toj ljubavi, moæe

odbiti da bude privuËen Kristu, ali ako se ne

bude odupirao, Isus Êe ga privuÊi. Poznavanje

plana spasenja dovest Êe ga do podnoæja kriæa,

u kajanju zbog grijeha koji su prouzroËili patnje

Boæjeg milog Sina.

Isti boæanski Um koji djeluje u prirodi obraÊa

se i srcima ljudi budeÊi u njima neizrecivu æud-

nju za onim πto nemaju. Svjetovne stvari ne mogu

zadovoljiti njihovu Ëeænju. Boæji Duh ih nagova-

ra da teæe za onim πto jedino moæe dati mir i

odmor — za Kristovom miloπÊu i radoπÊu sveto-

27

sti. SluæeÊi se vidljivim i nevidljivim utjecajima,

naπ Spasitelj stalno nastoji svratiti ljudski um s

grjeπnih uæitaka koji ne site, na neizmjerne bla-

goslove koje mogu dobiti u Njemu. Svim tim du-

πama, koje uzaludno pokuπavaju piti iz “ispucanih

kladenaca” ovoga svijeta, upuÊena je boæanska

vijest: “Tko je æedan, neka doe; tko æeli, neka

badava uzme vode æivota!” (Otkrivenje 22,17)

Vi, koji u srcu Ëeznete za neËim boljim od

onoga πto vam ovaj svijet moæe pruæiti, prepoznaj-

te tu Ëeænju kao Boæju poruku vaπojoj duπi! Molite

Ga da vam dâ pokajanje, da vam otkrije Krista

u svoj Njegovoj beskonaËnoj ljubavi, u svoj Nje-

govoj savrπenoj ËistoÊi! U Spasiteljevu æivotu pot-

puno su se otkrila naËela Boæjeg Zakona: ljubav

prema Bogu i prema bliænjemu. Dobrohotnost i

nesebiËna ljubav bili su æivot Njegovoj duπi. I

tek kad Njega promatramo, kad svjetlost naπega

Spasitelja obasja i nas, uviamo grjeπnost vlasti-

tih srca.

Mi moæemo laskati sebi samima, kao πto je

to Ëinio Nikodem, da nam je æivot Ëestit a moralni

lik besprijekoran te misliti da ne moramo poni-

ziti svoja srca pred Bogom kao ostali greπnici;

ali kad Kristova svjetlost obasja naπe duπe, vidjet

Êemo da smo okaljani, shvatit Êemo da su naπe

pobude sebiËne, da je neprijateljstvo prema Bo-

gu oskvrnilo svako naπe djelo. Tada Êemo shva-

28

titi da je naπa pravednost kao “okaljana haljina”

i da nas jedino Kristova krv moæe oËistiti od pr-

ljavπtine grijeha i obnoviti naπe srce “na Njego-

vu sliku”.

Kad u duπu prodre samo jedna zraka Boæje

slave, samo jedna iskra Kristove ËistoÊe, ona bol-

nom jasnoÊom otkriva svaku ruænu mrlju i ogo-

ljuje ruænoÊu i poroËnost ljudskoga karaktera.

NeposveÊene æelje, nevjernost srca i neËistoÊa

usana postaju vidljivi. Pokuπaji da Boæji Zakon

proglasi nevaljanim pokazuju se grjeπniku u pra-

voj svjetlosti, i njegov je duh ganut i potiπten

zbog prodornog utjecaja Boæjeg Duha. GledajuÊi

Ëisti, neukaljani Kristov karakter, grjeπnik se gnuπa

samoga sebe.

Kad je prorok Daniel ugledao slavu πto je

obavijala nebeskog vjesnika koji mu je bio poslan,

proæeo ga je osjeÊaj vlastite slabosti i nesavrπen-

stva. On nam je ovako opisao djelovanje tog pre-

krasnog prizora: “OnemoÊah, lice mi problije-

dje, iznakazi se, snaga me ostavi.” (Daniel 10,8)

Tako dirnuta duπa omrznut Êe svoju sebiËnost,

gnuπati se svojega samoljublja, i pod utjecajem

Kristove pravednosti teæiti za ËistoÊom srca koja

je u skladu s Boæjim Zakonom i Kristovim karak-

terom.

Pavao kaæe da je “... po pravednosti koja do-

lazi od Zakona” — ako se uzme u obzir samo for-

29

malno ispunjavanje propisa — bio “besprijekoran”.

(Filipljanima 3,6) Ali, kad je upoznao duhovni

karakter Zakona, shvatio je da je grjeπnik. Prema

slovu Zakona, onako kako ga ljudi primjenjuju

u æivotu, Pavao se suzdræavao od grijeha; ali, kad

je upoznao dubinu svetih pravila Zakona, i vidio

sebe onako kako ga Bog gleda, ponizno se po-

klonio i priznao svoju krivnju. Rekao je: “Da, ja

sam nekoÊ æivio kad nije bilo Zakona. Ali kad

doe zapovijed, grijeh poËe æivjeti, a ja umrijeh.”

(Rimljanima 7,9) Kad je shvatio duhovnu narav

Zakona, grijeh mu se razotkrio u svoj svojoj od-

vratnosti, i njegove je oholosti nestalo.

Bog ne smatra sve grijehe jednako velikima.

Po Njegovoj ocjeni, sliËno kao i po ljudskoj, po-

stoje stupnjevi krivnje. Ali, ma kako beznaËajno

ovo ili ono zlo djelo moæe izgledati u ljudskim

oËima, pred Bogom nijedan jedini grijeh nije mali.

Ljudski sudovi su pristrani i nesavrπeni, ali Bog

sve ocjenjuje onako kako stvarno jest. Pijanca

preziru i kaæu da ga njegov grijeh iskljuËuje iz

Neba, dok oholost, sebiËnost i zavist preËesto

prolaze bez ukora. Meutim, ti su grijesi Bogu

posebice mrski zato πto se suprote dobroti Nje-

gova karaktera i ozraËju nesebiËne ljubavi koje

vlada bezgrjeπnim svemirom. Netko tko upadne

u koji od teπkih grijeha moæe osjetiti svoju sra-

motu i bijedu i potrebu za Kristovom miloπÊu,

30

ali oholost ne osjeÊa nikakve potrebe i srce se

zatvara za Krista i beskrajne blagoslove koje On

donosi.

Carinik koji se molio: “Boæe, smiluj se meni

greπniku!” (Luka 18,13) smatrao je sebe vrlo po-

kvarenim Ëovjekom, a i drugi su ga gledali istim

oËima; ali on je osjetio potrebu i sa svojim tere-

tom krivnje i srama doπao pred Boga traæeÊi Nje-

govu milost. Otvorio je svoje srce milostivom utje-

caju Boæjega Duha da ga oslobodi sile grijeha.

Farizejeva pak hvalisava, samodopadna molitva

pokazivala je kako je njegovo srce zatvoreno utje-

caju Svetoga Duha. Udaljivπi se od Boga, nije ni

primjeÊivao svoju pokvarenost koja je bila u pot-

punoj suprotnosti sa savrπenstvom boæanske sve-

tosti. Nije osjeÊao nikakve potrebe pa nije niπta

ni primio.

Kad uvidite svoju grjeπnost, ne Ëekajte da

se popravite. Koliko ima onih koji misle da nisu

dovoljno dobri da dou Kristu! OËekujete li da

Êete se popraviti svojim vlastitim naporima? “Mo-

æe li Etiopljanin promijeniti koæu svoju? Ili leopard

krzno svoje? A vi, moæete li Ëiniti dobro, navikli

da zlo Ëinite?” (Jeremija 13,23) Samo Bog nam

moæe pomoÊi. Ne trebamo Ëekati na ËvrπÊu uvje-

renost, na bolje prilike, na svetiji karakter. Sa-

mi ionako niπta ne moæemo uËiniti. Moramo doÊi

Kristu onakvi kakvi jesmo.

31

Neka se nitko ne zavarava miπlju da Êe Bog

po svojoj velikoj ljubavi i milosru ipak spasiti

i one koji su odbili Njegovu milost. Neizmjerna

teæina grijeha moæe se procijeniti jedino u svjet-

losti kriæa. Ljudi koji tvrde da je Bog predobar

da bi odbacio grjeπnika, trebaju pogledati na Gol-

gotu. Upravo zato πto nije bilo drugog naËina

da se Ëovjek spasi, πto bez te Ærtve ljudski rod

nije mogao uteÊi od sramotne sile grijeha i po-

novno uspostaviti zajednicu sa svetim biÊima —

bilo je dakle nemoguÊe ponovno æivjeti duhov-

nim æivotom — upravo zato je Krist preuzeo na

sebe krivnju neposluπnih i trpio umjesto grjeπni-

ka. Ljubav, muke i smrt Boæjeg Sina svjedoËe nam

o strahovitoj veliËini grijeha i govore nam da ne-

ma osloboenja od njegove moÊi niti nade u bolji

æivot, osim u pokoravanju duπe Kristu.

Nepokajani se ponekad izgovaraju, gledaju-

Êi na one koji misle da su krπÊani: “I ja sam dobar

koliko i oni. Oni ne pokazuju niπta viπe samood-

ricanja, umjerenosti ili budnosti od mene. I njima

su uæici i popustljivost prema grijehu dragi kao

i meni!” I tako se oni sluæe manama drugih kao

isprikom za vlastito zanemarivanje duænosti. Ali

grijesi i mane drugih ne opravdavaju nikoga, jer

nam Gospodin nije za uzor dao greπne ljude. Kao

Uzor nam je dan neokaljani Boæji Sin, i oni koji

se tuæe na nepravedan æivot takozvanih krπÊana

32

trebali bi æivjeti boljim æivotom i pruæiti pleme-

nitiji primjer. Ako su njihova shvaÊanja o tome

πto krπÊanin treba Ëiniti tako uzviπena, nije li onda

i njihov grijeh utoliko veÊi? Oni znaju πto je pra-

vo, a ipak odbijaju Ëiniti tako.

»uvajte se oklijevanja! Ne odgaajte odlu-

ku da odbacite svoje grijehe i da uz Isusovu po-

moÊ oËistite svoje srce. TisuÊe i tisuÊe su pogri-

jeπile upravo u tome — na njihovu vjeËnu πtetu.

Ne æelim troπiti rijeËi na rasprave o kratkoÊi i

nesigurnosti æivota, ali oklijevanje da se pokori-

mo preklinjuÊem glasu Boæjeg Svetoga Duha —

i naπe ostajanje u grijehu — strahovito su nedo-

voljno shvaÊena opasnost, jer oklijevanje upra-

vo to znaËi. Ma kako ga neznatnim smatrali, gri-

jehu moæemo popuπtati samo uz rizik da bude-

mo izgubljeni za vjeËnost. Ono πto ne pobije-

dimo svladat Êe nâs i izazvati naπu propast.

Adam i Eva su uvjerili sebe da neznatno djelo

poput kuπanja zabranjenog ploda ne moæe ima-

ti tako strahovite posljedice na koje ih je upozorio

Bog. Ali to neznatno djelo bilo je prijestup Boæjeg

nepromjenjivog i svetog Zakona; ono je odvojilo

Ëovjeka od Boga i otvorilo ustave te su smrt i

neizreciva patnja preplavili svijet. S naπe se Zemlje

kroz duga stoljeÊa uzdiæu stalni krikovi boli, i

sva stvorenja zajedniËki uzdiπu i bolno pate od

posljedica Ëovjekove neposluπnosti. I samo Nebo

33

osjetilo je Ëovjekovu pobunu protiv Boga. Golgota

je spomenik divne Ærtve kojom se morao okaja-

ti prijestup boæanskog Zakona. Ne smatrajmo gri-

jeh neznatnim!

Svaki prijestup, svako zanemarivanje ili odba-

civanje Kristove milosti ostavlja svoje posljedice

na nama. Ono otvrdnjuje srce, oslabljuje volju,

otupljuje um, i ne samo πto nas Ëini manje sprem-

nima, veÊ i manje sposobnima da posluπamo

njeæne pozive Boæjeg Svetog Duha.

Mnogi umiruju probuenu savjest miπlju da

se mogu vratiti sa zlog puta kad god to zaæele,

da se mogu igrati pozivima milosti a ipak ostati

trajno osjetljivi prema njihovu utjecaju. Iako su

prkosili Duhu milosti, iako su svoj utjecaj stavili

u Sotoninu sluæbu, oni misle da Êe ipak moÊi pro-

mijeniti smjer svojega æivota u trenutku straπne

krize. Ali to nije tako lako uËiniti. Iskustva i od-

goj tijekom æivota tako temeljito oblikuju karak-

ter da u tjeskobi samo rijetki poæele biti sliËni

Isusu.

Samo jedna karakterna mana, samo jedna

grjeπna æelja, ako se uporno gaji, moæe na kraju

poniπtiti sav utjecaj evanelja. Svako popuπtanje

grijehu pojaËava odbojnost duπe prema Bogu. »o-

vjek, koji je uporan u svojoj nevjernosti i koji

je tupo ravnoduπan prema boæanskoj istini, æanje

ono πto je sâm posijao. U Bibliji nema straπnije

34

opomene protiv igranja sa zlom od opomene mu-

drog Ëovjeka upuÊene grjeπniku: “... sapet Êe ga

uæad njegovih grijeha.” (Izreke 5,22)

Krist je spreman osloboditi nas grijeha, ali

nas na to ne prisiljava. Ako je naπa volja zbog

stalnog prestupanja potpuno podËinjena zlu i mi

se ne æelimo osloboditi, ako ne æelimo prihvati-

ti Njegovu milost — πto bi On joπ mogao uËiniti?

Svojim namjernim odbacivanjem Njegove ljuba-

vi mi upropaπtavamo sami sebe. “Pazite! Sad je

pravo vrijeme, sad je dan spasenja!” (2. KorinÊa-

nima 6,2) “Danas kad Ëujete glas Njegov, ne otvr-

dnite srca svoja...!” (Hebrejima 3,7.8)

“»ovjek gleda na oËi, a Jahve gleda πto je u

srcu” (1. Samuelova 16,7) — u ljudskom srcu, ispu-

njenom proturjeËnim osjeÊajima radosti i tuge;

u nemirnom, obijesnom srcu, u kojemu ima toliko

prljavπtine i prijevare. On poznaje njegove po-

bude, njegove prave namjere i ciljeve. Poite k

Njemu sa svojom ukaljanom duπom, onakvom

kakva jest! Poput psalmista, otvorite sve njezine

kutove svevideÊem oku, i uzviknite: “Pronikni

me svega, Boæe, srce mi upoznaj, iskuπaj me i

upoznaj misli moje: pogledaj, ne idem li putem

pogubnim, i povedi me putem vjeËnim!” (Psa-

lam 139,23.24)

Mnogi prihvaÊaju samo intelektualnu religi-

ju, samo formu poboænosti koja ne traæi ËiπÊenje

35

srca. Neka vaπa molitva bude: “»isto srce stvori

mi, Boæe, i duh postojan obnovi u meni.” (Psalam

51,10) Budite poπteni prema svojoj duπi! Budite

tako ozbiljni i tako ustrajni kao da je rijeË o va-

πemu prolaznom æivotu. To je pitanje koje se iz-

meu Boga i vaπe duπe mora rijeπiti za vjeËnost.

Ako nemate niπta drugo osim laæne nade, vi srljate

u sigurnu propast.

ProuËavajte Boæju RijeË uz molitvu. Ta Ri-

jeË vam objavljuje velika naËela svetosti, iz Boæ-

jeg Zakona i iz Kristovog æivota, bez kojih “nitko

neÊe vidjeti Gospodina”. (Hebrejima 12,14) Ona

osvjedoËava u grijeh i jasno otkriva put spase-

nja. Posluπajte je kao Boæji glas koji govori vaπoj

duπi.

Kad uvidite svu strahotu grijeha, kad shva-

tite svoje pravo stanje, nemojte se prepuπtati oËa-

ju! Krist je doπao spasiti upravo grjeπnike. Nije

na nama da izmirimo Boga sa sobom, veÊ je —

o, Ëudesne li ljubavi! — sâm Bog u Kristu “pomi-

rio svijet sa sobom”. (2. KorinÊanima 5,19) Svo-

jom njeænom ljubavlju On priziva k sebi srca svoje

zalutale djece. Nijedan zemaljski roditelj ne bi

mogao biti toliko strpljiv prema manama i po-

greπkama svoje djece, kao πto je Bog strpljiv s

onima koje æeli spasiti. Nitko ne bi mogao usrd-

nije pozivati prestupnika. Ljudske usne nikad se

nisu njeænije obraÊale odlutalome. Sva Njegova

36

obeÊanja i sve Njegove opomene zapravo su uz-

dasi neizrecive ljubavi.

Kad vas Sotona bude uvjeravao da ste veli-

ki grjeπnik, gledajte svojega Otkupitelja i govo-

rite o Njegovim zaslugama. Gledanje u Njegovu

svjetlost doista Êe vam pomoÊi. Priznajte svoj gri-

jeh, ali kaæite neprijatelju da “Krist Isus doe na

svijet da spasi greπnike” (1. Timoteju 1,15) i da

i vi moæete biti spaπeni Njegovom nenadmaπnom

ljubavlju. Isus je ©imunu postavio pitanje o dvojici

duænika. Jedan je svojemu vjerovniku dugovao

mali iznos, a drugi mu je bio duæan vrlo mnogo.

Ali gospodar je oprostio obojici. Krist je upitao

©imuna koji Êe duænik viπe voljeti svojega gos-

podara. ©imun je odgovorio: “Dræim, onaj kome

je viπe oprostio.” (Luka 7,43) Mi smo bili veliki

grjeπnici, ali Krist je umro da bi nam bilo opro-

πteno. Dovoljno je da Krist svojemu Ocu u naπu

korist iznese zasluge svoje ærtve. Oni kojima je

najviπe oprostio, ljubit Êe Ga najviπe i stajat Êe

najbliæe Njegovu prijestolju da Ga slave zbog

Njegove velike ljubavi i neizmjerne ærtve. Upra-

vo onda kad najpotpunije shvatimo Boæju ljubav,

najbolje uviamo i zloÊudnost grijeha. Kad vidi-

mo duljinu ljestava koje su nam spuπtene, kad

makar donekle shvatimo veliËinu ærtve koju je

Krist dao zbog nas, njeænost i skruπenost omekπat

Êe i naπe srce.

37

Priznanje

“Tko skriva svoje grijehe, nema sreÊe, a tko

ih ispovijeda i odriËe ih se, milost nalazi.” (Izreke

28,13)

Uvjeti za dobivanje Boæje milosti su jednostav-

ni, pravedni i razumljivi. Da bismo dobili oprost

grijeha, Gospodin ne zahtijeva od nas da se izla-

æemo mukama. Ne moramo odlaziti na duga i

zamorna hodoËaπÊa, ili obavljati muËne pokore

da bismo svoju duπu preporuËili nebeskom Bogu

ili okajali svoje prijestupe; nego onaj tko priznaje

i ostavlja svoj grijeh dobiva milost.

Apostol kaæe: “Ispovijedajte grijehe jedan dru-

gomu i molite jedan za drugoga da ozdravite!”

(Jakov 5,16) Priznajte svoje grijehe Bogu, koji vam

jedini moæe oprostiti, a svoje pogreπke jedni dru-

gima. Ako ste uvrijedili svojega prijatelja ili su-

sjeda, trebate priznati svoju krivnju, a njegova

je duænost da vam od srca oprosti. Zatim trebate

potraæiti oprost i od Boga, jer je brat kojega ste

povrijedili Boæje vlasniπtvo; ranjavajuÊi njega, zgri-

jeπili ste i njegovu Stvoritelju i Otkupitelju. Taj

se sluËaj iznosi pred jedinog pravog Posrednika,

38

naπega Velikog sveÊenika, “koji je iskusan u svemu

(kao i mi), samo πto nije sagrijeπio”, koji suosjeÊa

“s naπim slabostima...” (Hebrejima 4,15) i moæe

nas oËistiti od svakog traga bezakonja.

Oni koji priznanjem krivnje nisu ponizili svo-

ju duπu pred Bogom, nisu ispunili ni prvi uvjet

da budu primljeni. Ako se nismo istinski i neo-

pozivo pokajali, ako u dobokoj poniznosti duπe

i skruπenosti srca, grozeÊi se svojega bezakonja,

nismo priznali svoje grijehe, nikada nismo doista

traæili oprost grijeha. A ako nikada nismo traæili

oprost, nismo se ni izmirili s Bogom. Jedini razlog

πto nismo primili oprost proπlih grijeha jest na-

πa nespremnost da ponizimo svoje srce i ispunimo

uvjete RijeËi istine. O tome smo dobili izriËite

upute. Priznanje javnih ili tajnih grijeha mora biti

iskreno i jasno izraæeno. Ono se od grjeπnika ne

smije iznuivati. Ono se ne smije izraæavati olako

i nepromiπljeno, i ne smije se nasilno traæiti od

onih koji nisu doboko svjesni odvratne naravi gri-

jeha. Priznanje koje je poteklo iz dubine duπe

naÊi Êe svoj put do beskrajno saæaljivog Boga.

Psalmist kaæe: “Blizu je Jahve onima koji su skr-

πena srca, a klonule duπe spasava.” (Psalam 34,19)

Pravo priznanje je uvijek izriËito i odnosi se

na odreene grijehe. Neki grijesi su takve nara-

vi da se mogu priznati samo Bogu, neki su zla

djela koja se moraju priznati onima koji su zbog

39

njih pretrpjeli πtetu, a neki mogu biti javni grijesi

koji se moraju javno priznati. Ali sva priznanja

moraju biti jasna i potpuna, i moramo priznati

upravo one grijehe za koje smo krivi.

U Samuelove dane Izraelci su odlutali od Bo-

ga. Trpjeli su posljedice grijeha zato πto su iz-

gubili vjeru u Boga, izgubili su sposobnost da

vide Njegovu silu i mudrost u upravljanju naro-

dom, izgubili su povjerenje u Njegovu sposobnost

da brani i obrani svoje djelo. Odbacili su veli-

kog Vladara svemira i zaæeljeli su isti oblik vla-

davine kao i okolni narodi. Prije no πto su stekli

mir, dali su odreeno priznanje: “... jer smo svim

svojim grijesima dodali zlo traæeÊi sebi kralja.”

(1. Samuelova 12,19) Morali su priznati upravo

onaj grijeh za koji su bili krivi. Njihova neza-

hvalnost tiπtila im je duπu i odvajala ih od Boga.

Bog ne moæe uvaæiti priznanje bez iskrenog

pokajanja i popravljanja. U æivotu se moraju vi-

djeti odluËne promjene, sve πto vrijea Boga mora

se odbaciti. To Êe biti posljedica istinskog æalje-

nja zbog grijeha. Djelo koje moramo obaviti mi

sami, jasno nam je otkriveno: “Operite se, oËis-

tite. Uklonite mi s oËiju djela opaka, prestanite

zlo Ëiniti! UËite se dobrim djelima: pravdi teæite,

ugnjetenom pritecite u pomoÊ, siroti pomozite

do pravde, za udovu se zauzmite.” (Izaija 1,16.17)

“Vrati [li bezboænik] zalog, plati oteto, i stane

40

æivjeti po zakonima æivota, ne ËineÊi bezakonja

— æivjet Êe, neÊe umrijeti.” (Ezekiel 33,15) Pavao

o plodu pokajanja kaæe: “Pazite samo koliku je

gorljivost proizvela u vama ta ista æalost koja je

po promisli i volji Boæjoj! ©toviπe! Koliko oprav-

davanje! Koliko ogorËenje! Koliki strah! Koliku

Ëeænju! Koliki æar! Koliku kaznu! Svime ste po-

kazali da ste neduæni!” (2. KorinÊanima 7,11)

Kad grijeh umrtvi moralnu osjetljivost, onaj

tko Ëini zlo ne uvia nedostatke svojega karak-

tera niti shvaÊa strahotu zla koje je uËinio; i ako

se ne pokori osvjedoËavajuÊoj sili Svetoga Du-

ha, ostat Êe djelomiËno slijep prema svojemu gri-

jehu. Njegova priznanja nisu iskrena niti ozbilj-

na. Svakom priznanju svoje krivnje on dodaje op-

ravdavanje kao ispriku za svoje ponaπanje govo-

reÊi da nikada ne bi uËinio ono za πto je kriv

da ga na to nisu nagnale odreene okolnosti.

Nakon πto su jeli od zabranjenoga ploda, Ada-

ma i Evu je ispunio osjeÊaj srama i uæasa. Ispr-

va su razmiπljali samo o tome kako da opravda-

ju svoj grijeh i izbjegnu smrtnu kaznu koje su

se uæasavali. Kad ih je Gospodin ispitivao o nji-

hovu grijehu, Adam je odgovorio prebacujuÊi

krivnju djelomice na Boga, a djelomice na svoju

druæicu: “Æena koju si stavio uza me — ona mi

je dala sa stabla, pa sam jeo.” Æena je prebacila

krivnju na zmiju: “Zmija me prevarila, pa sam

41

jela.” (Postanak 3,12.13) Zaπto si Ti naËinio zmiju?

Zaπto si dopustio da ue u Eden? Eva je u svoju

ispriku za uËinjeni grijeh ukljuËila ta pitanja sma-

trajuÊi Boga odgovornim za njihov pad. Duh

samoopravdanja potjeËe od oca laæi i javlja se u

svim Adamovim sinovima i kÊerima. Takva pri-

znanja nisu nadahnuta boæanskim Duhom i Bog

ih ne moæe prihvatiti. Pravo pokajanje navodi

Ëovjeka da sâm ponese svoju krivnju i da je prizna

bez varanja ili licemjerja. Kao jadni carinik, koji

se nije usuivao podignuti ni oËiju prema ne-

bu, on Êe uzviknuti: “Boæe, smiluj se meni greπ-

niku!” (Luka 18,13) Oni koji stvarno priznaju

svoju krivnju bit Êe opravdani, jer Êe se Isus svo-

jom krvlju zaloæiti za duπu koja se kaje.

Primjeri pravog pokajanja i poniznosti, zapi-

sani u Boæjoj RijeËi, otkrivaju nam spremnost na

priznanje bez isprike za grijeh ili pokuπaja samo-

opravdavanja. Pavao se nije pokuπavao zaπtititi;

on svoj grijeh slika najtamnijim bojama ne trudeÊi

se umanjiti svoju krivnju. On kaæe: “Kao πto sam

osobno mnoge svete zatvarao u tamnice, poπto

sam na to od velikih sveÊenika bio ovlaπten, tako

sam, kad su bili osuivani na smrt, to odobravao.

Po svim sinagogama prisiljavao sam ih, viπe puta

kaænjavanjem, da izgovaraju grdnje protiv Boga

i u svome prekomjernom bijesu na njih progo-

nio sam ih Ëak u tue gradove.” (Djela 26,10.11)

42

Nije oklijevao izjaviti da “Krist Isus doe na svijet

da spasi greπnike. Od njih sam prvi ja”. (1. Ti-

moteju 1,15)

Ponizno i slomljeno srce, ukroÊeno istinskim

pokajanjem, uvidjet Êe, iako nepotpuno, kolika

je Boæja ljubav i cijena Golgote; i kao πto sin

priznaje voljenom ocu, tako Êe i pravi pokajnik

iznijeti sve svoje grijehe pred Boga. Jer, u Bib-

liji piπe: “Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran

je on i pravedan: oprostit Êe nam grijehe i oËi-

stiti nas od svake nepravednosti.” (1. Ivanova 1,9)

43

PosveÊenje

Bog je obeÊao: “Traæit Êete me i naÊi me

jer Êete me traæiti svim srcem svojim.” (Jeremija

29,13)

Moramo predati Bogu cijelo srce, inaËe se

nikada neÊemo moÊi promijeniti i ponovno po-

stati sliËni Njemu. Po svojoj naravi mi smo dale-

ko od Boga. Sveti Duh ovako opisuje naπe sta-

nje: “... bili ste mrtvi zbog svojih prekrπaja i

grijeha...” (Efeæanima 2,1) i “sva je glava bolna,

srce iznemoglo; od pete do glave nigdje zdra-

va mjesta...” (Izaija 1,5.6) Mi smo se zapleli u

Sotoninu mreæu, a on ljude “... æive dræi u rop-

stvu da vrπe njegovu volju.” (2. Timoteju 2,26)

Bog nas æeli iscijeliti i osloboditi. Ali, buduÊi

da to zahtijeva potpunu promjenu i obnovu ci-

jelog naπega biÊa, moramo se potpuno predati

Njemu.

Borba protiv samoga sebe najveÊa je borba

koja se ikada vodila. Odricanje od samoga sebe

i podreivanje svega Boæjoj volji ne ide bez borbe,

ali se duπa mora pokoriti Bogu prije no πto se

moæe preporoditi i postati sveta.

44

Boæja vladavina nije utemeljena, kao πto bi

to Sotona htio prikazati, na slijepom pokorava-

nju, na nerazumnom ograniËavanju. Ona se po-

ziva na razum i savjest. Stvoriteljev poziv biÊima

koja je stvorio jest: “Hajde, dakle, da se pravda-

mo...” (Izaija 1,18) Bog ne utjeËe silom na volju

svojih stvorenja. On ne moæe prihvatiti izraze πto-

vanja koji nisu dragovoljni i svjesni. Iznuena po-

kornost sprijeËila bi svaki pravi razvoj uma ili

karaktera; naËinila bi od Ëovjeka obiËni stroj. To

nije Stvoriteljeva namjera. On æeli da Ëovjek, vr-

hunsko djelo Njegove stvaralaËke sile, dostigne

najviπi stupanj razvoja. Stoga pred nas postavlja

visinu blagoslova do koje nas svojom miloπÊu æeli

uzdignuti. On nas poziva da Mu se predamo ka-

ko bi mogao izvrπiti svoju volju u nama, a nama

prepuπta da odluËimo hoÊemo li biti osloboe-

ni robovanja grijehu i uæivati uzviπenu slobodu

Boæjih sinova.

DajuÊi sebe Bogu, mi moramo bezuvjetno

odbaciti sve πto bi nas moglo odvojiti od Njega.

Zato Spasitelj i kaæe: “Tako, dakle, tko se god

izmeu vas ne odreËe svega svoga imanja, ne mo-

æe biti moj uËenik.” (Luka 14,33) Moramo se od-

reÊi svega πto bi moglo odvratiti naπe srce od

Boga. Mamon je idol mnogih. Ljubav prema novcu

i æelja za bogatstvom jesu zlatni lanac koji ih veæe

uz Sotonu. Neki oboæavaju ugled i svjetovnu Ëast.

45

Drugima je idol æivot ispunjen sebiËnom doko-

licom i neoptereÊen odgovornostima. Ali ti se

ropski okovi moraju raskinuti. Ne moæemo napola

pripadati Gospodinu, a napola svijetu. Nismo Boæ-

ja djeca — ako to nismo potpuno.

Ima onih koji tvrde da sluæe Bogu iako æele

sami, u svojoj sili, dræati Boæji Zakon, izgraditi

pravedan karakter i osigurati spasenje. Njihova

srca nisu pokrenuta dubokim razumijevanjem Kri-

stove ljubavi, veÊ obveze krπÊanskog æivota is-

punjavaju kao uvjete koje im je Bog postavio da

bi mogli zadobiti Nebo. Takva je vjernost bez

ikakve vrijednosti. Kad u srcu bude boravio Krist,

duπa Êe biti tako ispunjena Njegovom ljubavlju

i tako radosna u zajednici s Njime da Êe prionuti

uz Njega; i gledajuÊi Njega zaboravit Êe sebe.

Ljubav prema Kristu bit Êe izvor djelovanja. Oni

koji osjeÊaju silu Boæje ljubavi ne pitaju kako bi

se sa πto manje truda moglo zadovoljiti Boæje zah-

tjeve. Ne traæe najniæa mjerila, veÊ im je cilj da

budu u savrπenom skladu s voljom svojega Ot-

kupitelja. S iskrenom Ëeænjom oni ærtvuju sve i

pokazuju zanimanje primjereno vrijednosti cilja

za kojim teæe. Priznavanje Krista bez takve dubo-

ke ljubavi prazno je priËanje, suhi formalizam,

teπki jaram.

Smatrate li da je prevelika ærtva predati Kristu

sve? Upitajte se: “©to je Krist dao za mene?” Da

46

bi nas otkupio, Boæji Sin dao je sve — æivot, ljubav

i muke. Moæemo li mi, iako nedostojni tako ve-

like ljubavi, uskratiti Njemu svoje srce? Cijelog

æivota, u svakom trenutku, mi smo uæivali bla-

goslove Njegove milosti, i upravo je to razlog πto

ne moæemo potpuno shvatiti dubinu neznanja i

bijede iz koje nas je izbavio. Moæemo li gledati

Njega, probodenog zbog naπih grijeha, a ipak

svjesno postupati suprotno svoj Njegovoj ljuba-

vi i ærtvi? GledajuÊi beskrajno poniæenje Gospo-

dara slave, hoÊemo li prigovarati πto moæemo uÊi

u æivot samo uz borbu i poniæenje?

Mnoga ohola srca pitaju: “Zaπto se moram

pokajati i poniziti prije no πto mogu biti sigu-

ran da me je Bog prihvatio?” SkreÊem vam po-

zornost na Krista. On je bio bezgrjeπan, i joπ viπe

— nebeski Knez; ali “postao je grijehom” zbog

Ëovjeka i zbog ljudskog roda. “I meu zlikovce

bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi

i da se zauzme za zloËince.” (Izaija 53,12)

A Ëega se mi to odriËemo kad sve damo?

Grijehom oskvrnutog srca koje Isus treba oËis-

titi, oprati svojom krvlju i spasiti svojom nenad-

maπnom ljubavlju! I opet ljudi misle da je teπko

odreÊi se svega! Stid me je sluπati kad se o to-

me govori, stid me je o tome pisati.

Bog ne traæi da se odreknemo iËega πto bi-

smo mogli zadræati za svoje dobro. U svemu πto

47

Ëini On ima pred oËima dobro svoje djece. Kad

bi barem svi oni, koji nisu izabrali Krista, mogli

shvatiti da im On nudi neπto neizmjerno bolje

od onoga πto sami æele! »ovjek Ëini najveÊu πtetu

i nepravdu vlastitoj duπi kad misli ili radi protivno

Boæjoj volji. Nema prave radosti na putu πto ga

je zabranio Onaj koji zna πto je najbolje i koji

svojim stvorenjima æeli dobro. Put prijestupa je

put bijede i propasti.

Zabluda je misliti da Bog rado gleda patnje

svoje djece. »ovjekova sreÊa na srcu je cijelom

Nebu. Naπ nebeski Otac nijednom svojemu stvo-

renju ne uskraÊuje radosti. Boæanski propisi zah-

tijevaju od nas da ne popuπtamo onim æeljama

koje bi izazvale patnje i razoËaranja πto bi nam

zatvorile vrata sreÊe i Neba. Otkupitelj svijeta

prihvaÊa ljude onakve kakvi jesu, sa svim njiho-

vim nedostacima, manama i slabostima, i On Êe

ih ne samo oËistiti od grijeha i otkupiti svojom

krvlju, veÊ i zadovoljiti Ëeænje srca svih onih koji

uzimaju Njegov jaram i nose Njegovo breme. On

namjerava darovati mir i odmor svima koji dolaze

k Njemu traæiti kruh æivota. On od nas traæi da

ispunjavamo samo one duænosti koje Êe naπe ko-

rake odvesti do vrhunaca blaæenstva, do kojih

neposluπni nikada neÊe doprijeti. Pravi radosni

æivot duπe poËinje kad se u nju useli Krist, na-

da slave.

48

Mnogi pitaju: “Kako se mogu predati Bogu?”

Æelite se predati Njemu, ali vam nedostaje moral-

ne snage, robujete sumnji i sputani ste navika-

ma svojega grjeπnog æivota. Vaπa obeÊanja i od-

luke sliËne su kulama od pijeska. Ne moæete up-

ravljati svojim mislima, pobudama i osjeÊajima.

Svijest da ste prekrπili obeÊanja i iznevjerili za-

dane rijeËi slabi vaπe povjerenje u vlastito po-

πtenje i navodi vas na pomisao da vas Bog ne

moæe primiti.

Ali ne trebate oËajavati! Trebate shvatiti πto

je prava snaga volje. To je vladajuÊa sila u Ëo-

vjekovoj naravi, sposobnost odluËivanja ili bira-

nja. Sve ovisi o pravilnoj uporabi volje. Bog je

Ëovjeku dao vlast da bira, i na njemu je da se

njome posluæi. Ne moæete sami promijeniti svo-

je srce, ne moæete sami od sebe posvetiti Bogu

osjeÊaje svojega srca; ali moæete odluËiti i oda-

brati da Mu sluæite! Moæete Mu predati svoju

volju. Tada Êe On djelovati u vama da hoÊete i

Ëinite ono πto je Njemu ugodno. Tako Êe cijelo

vaπe biÊe biti stavljeno pod upravu Kristovog Du-

ha, srediπte svih vaπih osjeÊaja bit Êe On, i vaπe

Êe misli biti u skladu s Njime.

Teænja za dobrotom i svetoπÊu dobra je sa-

ma po sebi, ali, ako se zaustavite samo na njoj,

neÊe vam biti ni od kakve koristi. Mnogi Êe pro-

pasti iako namjeravaju i Ëeznu biti krπÊanima.

49

Oni nisu doπli dotle da svoju volju pokore Bo-

gu. Zato i ne odluËuju postati krπÊani.

Budete li se pravilno sluæili svojom voljom,

u vaπem Êe æivotu doÊi do potpune promjene.

Ako svoju volju pokorite Kristu, udruæit Êete se

sa silom koja je iznad svih poglavarstava i vla-

sti. Imat Êete silu odozgo da ostanete postoja-

ni, i stalnim pokoravanjem Bogu bit Êete ospo-

sobljeni da æivite novim æivotom, æivotom vje-

re.

50

Vjera i prihvaÊanje

Kad Sveti Duh probudi vaπu savjest, vidjet

Êete samo neπto od strahote grijeha i njegove

sile, neπto od njegove krivnje i jada, i poËet Êete

ga se gnuπati. Shvatit Êete da vas je grijeh odvojio

od Boga, da ste u vlasti sile zla. ©to se viπe budete

borili da se oslobodite, to Êete viπe uviati svoju

bespomoÊnost. Vaπe su pobude grjeπne, vaπe je

srce neËisto. Vidjet Êete da vam je æivot pun se-

biËnosti i grijeha. »eznut Êete za oprostom, za

oËiπÊenjem, za osloboenjem. ©to biste mogli uËi-

niti da postignete sklad s Bogom i sliËnost Nje-

mu?

Vama je potreban mir: nebeski oprost, mir

i ljubav u srcu. To se ne moæe kupiti novcem

ili postiÊi razumom, do toga se ne moæe doÊi

mudroπÊu. Ne moæete se nadati da Êete to ikada

osigurati vlastitim naporom. Ali Bog vam to nu-

di kao dar, “bez novaca i bez naplate”. (Izaija

55,1) Sve je to vaπe ako samo pruæite ruku i uz-

mete. Gospodin kaæe: “Budu l’ vam grijesi kao

grimiz, pobijeljet Êe poput snijega; kao purpur

budu li crveni, postat Êe kao vuna.” (Izaija 1,18)

51

“Dat Êu vam novo srce, nov duh udahnut Êu u

vas!” (Ezekiel 36,26)

Priznali ste svoje grijehe i u srcu ih odluËili

odbaciti. OdluËili ste se predati Bogu. Poite sada

k Njemu, molite Ga da opere vaπe grijehe i da

vam daruje novo srce! Vjerujte tada da On to

Ëini zato πto je tako obeÊao. To je pouka koju

je Isus nauËavao dok je bio na Zemlji: mi mora-

mo vjerovati da stvarno primamo dar koji nam

je Bog obeÊao — i tada on postaje naπ. Isus je

lijeËio ljude od bolesti kad su imali vjere u Nje-

govu moÊ: pomagao im je u onome πto su mogli

vidjeti da bi ih potaknuo da Mu vjeruju i u ono-

me πto ne mogu vidjeti, vodio ih je da povjeruju

u Njegovu moÊ da praπta grijehe. On je to otvore-

no izjavio prigodom lijeËenja oduzetoga: “Ali neka

znadete da Sin »ovjeËji ima vlast na zemlji opra-

πtati grijehe: Ustani — reËe tada uzetome — i hajde

svojoj kuÊi!” (Matej 9,6) Evanelist Ivan govori

o Kristovim Ëudima: “A ova su opisana da trajno

vjerujete da je Isus Mesija, Sin Boæji, te da vjerujuÊi

imate æivot po Njemu.” (Ivan 20,31)

Iz jednostavnih biblijskih izvjeπtaja o tome

kako je Isus lijeËio bolesne moæemo nauËiti ne-

πto o tome kako treba vjerovati u Njega za op-

rost grijeha. Razmotrimo izvjeπtaj o uzetome u

Bethesdi. Jadni je patnik bio bespomoÊan, nije

se sluæio svojim udovima oko trideset osam go-

52

dina. Ipak mu je Isus naredio: “Ustani, uzmi svoju

postelju i hodaj!” (Ivan 5,8) Bolesnik je mogao

reÊi: “Gospodine, ako me iscijeliπ, posluπat Êu

Tvoje rijeËi!” Ali ne, on je vjerovao Kristovim

rijeËima, vjerovao je da je veÊ izlijeËen, i odmah

je pokuπao hodati; æelio je hodati, i hodao je!

UËinio je po Kristovoj rijeËi, i Bog mu je dao

snagu. Bio je izlijeËen!

Kao grjeπnici i vi ste u sliËnom poloæaju. Ne

moæete okajati svoje grijehe iz proπlosti, ne mo-

æete promijeniti svoje srce, ne moæete sebe uËi-

niti svetima. Ali Bog obeÊava da Êe sve to uËiniti

za vas preko Krista. U to obeÊanje morate vjero-

vati! Morate priznati svoje grijehe i predati se

Bogu. Morate æeljeti sluæiti Njemu. I Ëim to uËi-

nite, Bog Êe ispuniti rijeË koju vam je dao. Ako

vjerujete u obeÊanje — vjerujete da su vam gri-

jesi oproπteni i da ste Ëisti — Bog Ëini tako; vi

ste izlijeËeni, isto onako kako je Krist uzetome

dao silu da hoda kad je Ëovjek povjerovao da je

izlijeËen. To je tako Ëim u to vjerujete!

Nemojte Ëekati da osjetite da ste izlijeËeni,

veÊ recite: “Vjerujem, to je tako, ne zato πto ja

to osjeÊam, veÊ zato πto je Bog to obeÊao!”

Isus kaæe: “©to god moleÊi pitate, vjerujte

da ste to veÊ primili, i bit Êe vam.” (Marko 11,24)

Uz ovo obeÊanje vezan je i uvjet: da se molimo

u skladu s Boæjom voljom. Meutim, Boæja je

53

volja da nas oËisti od grijeha, da nas uËini svo-

jom djecom i da nas osposobi da æivimo svetim

æivotom. Tako se moæemo moliti za te blagoslo-

ve, vjerovati da ih primamo i zahvaljivati Bogu

πto smo ih primili. Naπa je prednost da idemo

k Isusu i da se Ëistimo, da stojimo pred Zako-

nom bez ljage i mane. “Sad, dakle, nema viπe

nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu.”

(Rimljanima 8,1)

Ne pripadate sebi, kupljeni ste skupo! “Znajte

da niste otkupljeni neËim raspadljivim — sreb-

rom ili zlatom... nego skupocjenom krvi Krista

kao nevina i bez mane Janjeta.” (1. Petrova 1,18.

19) Tim jednostavnim djelom vjerovanja Bogu

Sveti Duh je zaËeo novi æivot u vaπemu srcu. Vi

ste se kao dijete rodili u Boæju obitelj i On vas

ljubi kao πto ljubi svojega Sina.

Kad ste se predali Isusu, nemojte se povla-

Ëiti i odlaziti od Njega, veÊ iz dana u dan govorite:

“Ja sam Kristov, predao sam se Njemu!” Molite

Ga da vam dâ svojega Duha i da vas podræava

svojom miloπÊu. I kao πto ste, dajuÊi sebe Bogu

i vjerujuÊi u Njega, postali Njegovim djetetom,

tako morate u Njemu i æivjeti. Apostol kaæe:

“Kako ste primili Gospodina Krista Isusa, tako

nastavite u Njemu æivjeti.” (Koloπanima 2,6)

Neki, izgleda, misle da moraju biti stavljeni

na kuπnju, da moraju dokazati Gospodinu kako

54

su se promijenili prije no πto mogu traæiti Nje-

gov blagoslov. Ali oni mogu traæiti Boæji blago-

slov veÊ i sada. Njima su potrebni Njegova mi-

lost i Kristov Duh, da im pomognu u njihovim

slabostima, ili se neÊe moÊi oduprijeti zlu. Isu-

su je drago da doemo k Njemu upravo takvi

kakvi jesmo: grjeπni, bespomoÊni, ovisni. Moæe-

mo doÊi sa svim svojim slabostima, svojim ludo-

stima, svojom grjeπnoπÊu — i pokajniËki pasti pred

Njegove noge! Njemu je na slavu da nas podig-

ne u naruËje svoje ljubavi, da zavije naπe rane i

oËisti nas od svake neËistoÊe.

I upravo se u ovome tisuÊe ljudi varaju: ne

vjeruju da im Isus opraπta osobno, pojedinaËno.

Oni se ne oslanjaju na Boæju RijeË. Prednost je

svih koji ispunjavaju uvjete da znaju kako se

oprost odnosi na svaki njihov grijeh. Odbacite

sumnju da se Boæja obeÊanja odnose i na vas!

Ona su upuÊena svakom prijestupniku koji se

kaje. Krist daje snagu i milost, a aneli poma-

gaËi prenose ih svakoj duπi koja vjeruje. Nitko

nije tako grjeπan da u Kristu, koji je umro za

njega, ne bi mogao naÊi snagu, ËistoÊu i praved-

nost. Isus Ëeka da mu skine odjeÊu ukaljanu i

oskvrnutu grijehom i da ga odjene u bijelu odjeÊu

pravednosti; On ga poziva da æivi, a ne da umre.

Bog ne postupa prema nama onako kao πto

smrtni ljudi postupaju jedni prema drugima. Nje-

55

gove misli su misli milosra, ljubavi i najnjeænije

suÊuti. On kaæe: “Nek bezboænik put svoj ostavi,

a zlikovac naume svoje. Nek se vrati Gospodu,

koji Êe mu se smilovati, k Bogu naπem, jer je

velikoduπan u praπtanju.” (Izaija 55,7) “Kao maglu

rastjerao sam tvoje opaËine i grijehe tvoje poput

oblaka.” (Izaija 44,22)

“Jer meni nije mila smrt onoga koji ima um-

rijeti, govori svemoguÊi Gospod. Obratite se i

æivite!” (Ezekiel 18,32 — ©ariÊ) Sotona je spreman

skrenuti vaπ pogled s Boæjih blaæenih obeÊanja.

On æeli duπi oduzeti svaku iskru nade i svaku

zraku svjetlosti, ali vi mu ne smijete dopustiti

da to uËini. Ne sluπajte napasnika, veÊ kaæite:

“Isus je umro da bih ja mogao æivjeti. On me

ljubi i ne æeli da propadnem. Imam nebeskog

Oca koji suosjeÊa sa mnom, pa iako sam zloupo-

trijebio Njegovu ljubav, iako sam rasuo blago-

slove kojima me je obasuo, ustat Êu i otiÊi svo-

jemu Ocu i kazati: ‘OËe, sagrijeπih Bogu i tebi.

Nisam viπe dostojan da se zovem tvojim sinom.

Primi me kao jednog od svojih najamnika!’ (Lu-

ka 15,18.19)” PriËa nam govori kako Êe odlutali

biti primljen: “Dok je joπ bio daleko, opazi ga

njegov otac, i saæali mu se te poleti, pade mu

oko vrata i izljubi ga.” (Luka 15,20)

Iako tako njeæna i ganutljiva, ova pripovijest

ne moæe izraziti beskrajnu suÊut nebeskog Oca.

56

Gospodin objavljuje preko svojega proroka: “Lju-

bavlju vjeËnom ljubim te, zato ti saËuvah milost.”

(Jeremija 31,3) Dok je grjeπnik joπ daleko od OËe-

ve kuÊe i rasipa svoje imanje u stranoj zemlji,

OËevo srce Ëezne za njim, i svaka probuena

Ëeænja duπe da se vrati Bogu nije niπta drugo

nego njeæni poziv Boæjeg Duha koji preklinje,

usrdno moli i nagovara odlutaloga da se vrati

OËevom srcu punom ljubavi.

ZnajuÊi za tako dragocjena biblijska obeÊa-

nja, moæete li joπ sumnjati? Zar moæete vjerovati

da bi Gospodin nemilosrdno odbio ikojeg grjeπ-

nika koji Ëezne da Mu se vrati, koji Ëezne da

odbaci svoje grijehe i pokajniËki padne pred Nje-

gove noge? Odbacite takve misli! Niπta ne moæe

viπe naπkoditi vaπoj duπi od gajenja takvih shva-

Êanja o vaπemu nebeskom Ocu. On mrzi grijeh,

ali ljubi grjeπnika, i zato je dao sebe u osobi Krista

da mogu biti spaπeni svi koji æele, i uæivati vjeËno

blaæenstvo u kraljevstvu slave. Koje su se snaæ-

nije i njeænije rijeËi mogle pronaÊi od onih koje

je On izabrao kako bi izrazio svoju ljubav pre-

ma nama? On izjavljuje: “Moæe li æena zaboravit

svoje dojenËe, ne imat suÊuti za Ëedo utrobe svo-

je? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti

neÊu.” (Izaija 49,15)

Podignite pogled, vi koji sumnjate i drπÊete,

jer Isus æivi da bi posredovao za nas! Zahvalite

57

Bogu πto je darovao svojega dragog Sina i molite

se da Njegova smrt za vas ne bude uzaludna!

Duh vas poziva danas. Doite cijelim svojim sr-

cem Isusu i traæite Njegov blagoslov!

Dok Ëitate obeÊanja, znajte da su ona izraz

neizrecive ljubavi i milosra. Veliko Srce Beskraj-

ne Ljubavi osjeÊa prema grjeπniku bezgraniËno

saæaljenje. “U kome imamo otkupljenje Njegovom

krvlju, oproπtenje grijeha, prema bogatstvu Nje-

gove milosti.” (Efeæanima 1,7) Da, samo vjerujte

da je Bog vaπ pomoÊnik. On æeli obnoviti u Ëo-

vjeku svoj moralni lik. Kad Mu se pribliæite u

priznanju i pokajanju, On Êe se vama pribliæiti

miloπÊu i praπtanjem.

58

Kristovi sljedbenici

“Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor;

staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.” (2. Korin-

Êanima 5,17)

Netko moæda neÊe moÊi toËno odrediti vrije-

me ili mjesto svojega obraÊenja, ili navesti sve

okolnosti koje su do toga dovele, ali to joπ ne

dokazuje da nije obraÊen. Krist je rekao Niko-

demu: “Vjetar puπe gdje god hoÊe. »ujeπ mu πum,

ali ne znaπ ni odakle dolazi ni kamo ide. Tako

je sa svakim koji je roen od Duha.” (Ivan 3,8)

Kao nevidljivi vjetar, Ëije se djelovanje jasno vidi

i osjeÊa, i Boæji Duh radi na ljudskom srcu. Ta

obnoviteljska sila, koju nijedno ljudsko oko ne

moæe vidjeti, zaËinje novi æivot u duπi; stvara novo

biÊe po Boæjem obliËju. Iako je djelo Duha ne-

Ëujno i neprimjetno, posljedice su vidljive. Ako

je srce obnovljeno radom Boæjeg Duha, æivot Êe

to posvjedoËiti. Iako mi sami niπta ne moæemo

uËiniti da promijenimo svoje srce, ili da sebe

dovedemo u sklad s Bogom, iako se uopÊe ne

smijemo osloniti na sebe ili na svoja dobra djela,

naπ Êe æivot pokazati stanuje li Boæja milost u

59

nama. Vidjet Êe se promjena u karakteru, obi-

Ëajima, teænjama. Vidjet Êe se jasna i odluËujuÊa

razlika izmeu onoga πto su bili i onoga πto su

sada. Karakter se ne otkriva u sluËajnim dobrim

ili loπim djelima, veÊ u sklonostima koje se oËi-

tuju uobiËajenim rijeËima i postupcima.

Istina je da se netko moæe naizgled bespri-

jekorno ponaπati i bez Kristove obnoviteljske si-

le. Æelja za utjecajem u druπtvu i poπtovanjem

drugih moæe nekoga navesti da æivi urednim æi-

votom. Samopoπtovanje nas moæe navesti da se

Ëuvamo zla. I sebiËno srce moæe Ëiniti veliko-

duπna djela. Kako onda moæemo ustvrditi na Ëijoj

smo strani?

Kome pripada naπe srce? Kome su posveÊene

naπe misli? O kome volimo razgovarati? Kome

poklanjamo svoje najtoplije osjeÊaje i svoje naj-

bolje snage? Ako smo Kristovi, onda su i naπe

misli s Njime — najdraæe nam je razmiπljati o

Njemu. Sve πto imamo i πto jesmo posveÊeno je

Njemu. Mi æelimo nositi Njegov lik, udisati Nje-

gov dah, ispunjavati Njegovu volju i ugoditi Mu

u svemu.

Oni koji postaju nova stvorenja u Isusu Kri-

stu donosit Êe i plodove Duha: “... ljubav, radost,

mir, strpljivost, blagost, dobrotu, vjernost, krot-

kost, uzdræljivost.” (GalaÊanima 5,22.23) Oni se

viπe neÊe povoditi za negdaπnjim strastima, ne-

60

go Êe vjerom Boæjega Sina iÊi Njegovim stopa-

ma, odsjajivati Njegov karakter, Ëistiti se kao πto

je i On Ëist. Ono πto su nekada mrzili, sada vo-

le; a ono πto su nekada voljeli, sada mrze. Oholi

i nametljivi postaju krotki i ponizna srca. Taπti

i drski postaju ozbiljni i Ëedni. Pijanci postaju

trijezni, a raskalaπeni Ëisti. Razmetljivi obiËaji i

svjetovna moda potiskuju se ustranu. KrπÊani ne

Ëeznu za vanjskim ukraπavanjem, veÊ za srcem

obuËenim “... u neraspadljiv nakit, krotak i mi-

ran duh — ono πto je dragocjeno pred Bogom.”

(1. Petrova 3,3.4)

Nema nikakvog dokaza da je pokajanje iskre-

no ako ne dovede do potpune promjene. Ako grjeπ-

nik obnovi svoj zavjet, vrati ono πto je oteo, pri-

zna svoje grijehe, i poËne ljubiti Boga i bliænje,

moæe biti siguran da je preπao iz smrti u æivot.

Kada kao zabludjela grjeπna biÊa doemo Kri-

stu i dobijemo oprost i milost, u naπemu srcu

raa se ljubav. Svaki nam je teret lak, jer je lak

jaram koji Krist nudi. Duænost postaje uæitak, a

ærtva zadovoljstvo. Put koji nam je prije izgle-

dao obavijen tamom, sada je obasjan zrakama sun-

ca pravde.

Ljupkost Kristova karaktera vidjet Êe se i kod

Njegovih sljedbenika. Isusu je Ëinilo zadovoljstvo

ispunjavati Boæju volju. Ljubav prema Bogu i rev-

novanje za Njegovu slavu — to je bila snaga koja

61

je upravljala æivotom naπega Spasitelja. Ljubav je

uljepπavala i oplemenjivala sve Njegove postup-

ke. Ljubav potjeËe od Boga. Ona se ne moæe za-

Ëeti i ne moæe nastati u neposveÊenu srcu. Ona

se nalazi jedino u srcu u kojemu vlada Isus. “©to

se nas tiËe, mi ljubimo, jer je On nas ljubio prije.”

(1. Ivanova 4,19) U srcu koje je obnovljeno bo-

æanskom miloπÊu ljubav je naËelo ponaπanja. Ona

mijenja karakter, upravlja pobudama, vlada stra-

stima, suzbija neprijateljstvo, oplemenjuje osje-

Êaje. Ta ljubav, ako se gaji u srcu, uljepπava æi-

vot i posvuda πiri plemeniti utjecaj.

Postoje dvije zablude kojih se Boæja djeca

— osobito ona koja su se tek poËela oslanjati na

Njegovu milost — posebno moraju Ëuvati. Prva,

o kojoj je veÊ bilo govora, jest gledanje na svoja

djela, oslanjanje na ono πto djela mogu uËiniti

da bi nas dovela u sklad s Bogom. Onaj tko poku-

πava postati svet svojim djelima, vrπenjem Zakona

— pokuπava nemoguÊe. Sve πto bi Ëovjek mogao

uËiniti bez Krista ukaljano je sebiËnoπÊu i grije-

hom. Samo nas Kristova milost preko vjere mo-

æe uËiniti svetima.

Druga, niπta bezopasnija krajnost, jest zabluda

da vjerovanje u Krista oslobaa Ëovjeka vrπenja

Zakona i da naπa djela nemaju nikakva utjecaja

na naπe spasenje buduÊi da samo vjerom dobi-

vamo Kristovu milost.

62

Meutim, obratimo pozornost na Ëinjenicu

da posluπnost nije samo neko formalno pokora-

vanje, veÊ sluæenje iz ljubavi. Boæji je Zakon izra-

æaj Njegove prave naravi, on je utjelovljenje veli-

kog naËela ljubavi i, prema tome, temelj Njego-

ve vladavine i na Nebu i na Zemlji. Ako su naπa

srca obnovljena na Boæju sliku, ako je boæanska

ljubav usaena u naπu duπu, neÊe li se onda i

Boæji Zakon ostvarivati u naπemu æivotu? Ako je

naËelo ljubavi usaeno u srce, ako je Ëovjek ob-

novljen na sliku Onoga koji ga je stvorio, onda

je ispunjeno i novozavjetno obeÊanje: “Stavit Êu

zakone svoje u srca njihova i upisat Êu ih u pa-

met njihovu.” (Hebrejima 10,16) A ako je Zakon

upisan u srce, neÊe li on oblikovati æivot? Po-

sluπnost — sluæenje i odanost iz ljubavi — pravi

je znak da smo Njegovi uËenici. Tako i Pismo

kaæe: “Jer u ovome stoji ljubav prema Bogu: da

vrπimo njegove zapovijedi.” (1. Ivanova 5,3) “Tko

tvrdi: ‘Poznajem ga’, a ne vrπi njegovih zapovi-

jedi, laæac je, i u njemu nema istine.” (1. Ivanova

2,4) Umjesto da nas oslobodi posluπnosti, upra-

vo nas vjera — i samo vjera — Ëini sudionicima

Kristove milosti, πto nas osposobljava da bude-

mo posluπni.

Mi ne zasluæujemo spasenje svojom posluπ-

noπÊu; ono je Boæji dar koji se prima vjerom.

Meutim, posluπnost je plod vjere. “A znate da

63

se on pojavio da uzme grijehe, i znate da grijeha

u njemu nema. Tko god ostaje u njemu, ne ostaje

u grijehu; tko god ostaje u grijehu, njega nije

vidio i upoznao.” (1. Ivanova 3,5.6) Evo pravog

dokaza! Ako budemo u Kristu, ako ljubav Boæja

bude u nama, naπi osjeÊaji, naπe misli, naπe na-

mjere, naπi postupci — bit Êe u skladu s Boæ-

jom voljom koja je izraæena u propisima Njego-

vog svetog Zakona. “DjeËice, neka vas nitko ne

zavede! Tko Ëini πto je pravedno, pravedan je

kao πto je on pravedan.” (1. Ivanova 3,7) Praved-

nost je opisana mjerilom Boæjeg svetog Zakona,

koji je objavljen u Deset pravila sa Sinaja.

Ona takozvana vjera u Krista, koja tvrdi da

oslobaa Ëovjeka obveze posluπnosti Bogu, nije

vjera, veÊ drskost. “Da, miloπÊu ste spaπeni —

po vjeri.” (Efeæanima 2,8) Meutim, “tako je i s

vjerom: ako nema djelâ, mrtva je u samoj sebi.”

(Jakov 2,17) Isus je rekao o sebi prije no πto je

doπao na Zemlju: “Milje mi je, Boæe moj, vrπit

volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.”

(Psalam 40,9) A neposredno prije svojega ponov-

nog odlaska na Nebo objavio je “... kao πto sam

i ja vrπio zapovijedi Oca svog te ostajem u njego-

voj ljubavi.” (Ivan 15,10) Pismo kaæe: “Ako vrπi-

mo njegove zapovijedi, po tom znamo da ga po-

znajemo... Tko tvrdi da ostaje u njemu, taj mo-

ra tako æivjeti kako je on æivio.” (1. Ivanova 2,3.6)

64

“Ta na to ste i pozvani, jer je i Krist trpio za

vas i ostavio vam primjer da idete njegovim sto-

pama.” (1. Petrova 2,21)

Uvjet za vjeËni æivot i danas je upravo ona-

kav kakav je uvijek bio, upravo onakav kakav je

bio u Raju prije pada naπih praroditelja: savrπe-

na posluπnost Boæjem Zakonu, savrπena praved-

nost. Kad bi se vjeËni æivot mogao dobiti pod

bilo kojim drugim uvjetom, sreÊa cijelog svemi-

ra bila bi dovedena u opasnost. Stvorila bi se

moguÊnost da grijeh, sa svim posljedicama ne-

sreÊe i bijede, postane besmrtan.

Adam je, prije pada u grijeh, posluπnoπÊu

Boæjem Zakonu mogao oblikovati pravedan ka-

rakter. Ali on to nije uspio uËiniti, i zbog njego-

voga je grijeha i naπa narav postala grjeπna te i

mi ne moæemo uËiniti sebe pravednima. Budu-

Êi da smo grjeπni, nesveti, mi ne moæemo biti

savrπeno posluπni svetom Zakonu. Mi nemamo

neke svoje pravednosti kojom bismo mogli za-

dovoljiti zahtjeve Boæjeg Zakona. Meutim, Krist

nam je omoguÊio rjeπenje problema. On je æi-

vio na Zemlji suoËen s istim nevoljama i kuπ-

njama s kojima se i mi suoËavamo. Æivio je bez-

grjeπnim æivotom. Umro je za nas i sad se nudi

da uzme naπe grijehe i da nam daruje svoju pra-

vednost. Ako se predate Njemu i prihvatite Ga

za svojega Spasitelja, bit Êete zbog Njega pro-

65

glaπeni pravednima, bez obzira na svu grjeπnost

u starom æivotu. Kristov Êe karakter stati na mje-

sto vaπega karaktera, i vi Êete biti prihvaÊeni pred

Bogom kao da nikada niste grijeπili.

I viπe od toga: Krist mijenja srce. On vjerom

boravi u vaπemu srcu. Vjerom i stalnim pokora-

vanjem svoje volje Kristu vi trebate odræavati tu

vezu s Njime; i dokle god to budete Ëinili, On

Êe djelovati u vama da æelite i Ëinite ono πto Mu

je ugodno. I tako moæete reÊi: “Æivot koji sada

provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Boæ-

jega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za

mene predao.” (GalaÊanima 2,20) Tako je Isus i

rekao svojim uËenicima: “Jer neÊete govoriti vi,

nego Êe Duh Oca vaπega govoriti preko vas.” (Ma-

tej 10,20) I tada, kad Krist djeluje u vama, vi

Êete pokazati isti duh i Ëiniti ista djela — djela

pravednosti i posluπnosti.

Prema tome, mi nemamo u sebi niËega Ëime

bismo se mogli hvaliti. Nemamo nikakvog razloga

da sebe uzdiæemo. Jedini temelj naπe nade jest

Kristova pravednost koja nam je darovana, i ono

πto Njegov Duh Ëini u nama i preko nas.

Kad govorimo o vjeri, moramo znati i za jed-

nu razliku. Postoji, naime, vjerovanje koje se pot-

puno razlikuje od vjere. Postojanje Boga, Nje-

gova sila i istina Njegove RijeËi — sve su to Ëinje-

nice koje ni Sotona ni njegova vojska ne mogu

66

ozbiljno poricati. Biblija kaæe da “... i avli to

vjeruju i — drπÊu” (Jakov 2,19), ali to nije vje-

ra. Tamo gdje se ne radi samo o vjerovanju u

Boæju RijeË, veÊ i o pokoravanju volje Njemu,

gdje se srce podredilo Njemu, osjeÊaji usmjerili

prema Njemu — tamo je vjera, vjera koja kroz

ljubav radi i oËiπÊava duπu. Tom vjerom srce se

obnavlja u Boæje obliËje. A srce, koje se u svo-

jemu nepreporoenom stanju nije pokoravalo

Boæjem Zakonu, a nije ni moglo, sada uæiva u

njegovim svetim propisima i uzvikuje zajedno s

psalmistom: “O, kako ljubim Zakon tvoj, po cio

dan o njemu razmiπljam.” (Psalam 119,97) I pra-

vednost Zakona se ispunila u “... onima, koji su

u Kristu Isusu (i ne hode po tijelu)”. (Rimljani-

ma 8,1 — ©ariÊ)

Ima i takvih koji su upoznali Kristovu lju-

bav koja praπta, i koji doista æele biti Boæja dje-

ca, ali su svjesni nesavrπenstva svojega karakte-

ra i grjeπnosti svojega æivota, pa su spremni po-

sumnjati da je Sveti Duh stvarno obnovio njiho-

vo srce. Takvima preporuËujem: nemojte se po-

vlaËiti, ne dopustite da vas obuzme oËaj! »esto

Êemo se morati bacati pred Isusove noge i pla-

kati zbog svojih nedostataka i pogreπaka, ali se

ne smijemo obeshrabriti! Ako nas je neprijatelj

Ëak i nadvladao, Bog nas ne odbacuje, ne zabo-

ravlja i ne odbija! Nipoπto! Krist se nalazi s desne

67

strane Bogu i osobno se zauzima za nas. Volje-

ni Ivan kaæe: “DjeËice moja, ovo vam piπem da

ne poËinite grijeha. Ali ako tko i poËini grijeh,

imamo Zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pra-

vednika.” (1. Ivanova 2,1) Nemojte zaboraviti Kri-

stove rijeËi: “Jer vas sam Otac ljubi...” (Ivan 16,27)

On Ëezne da vas vrati k sebi, da gleda kako se

Njegova ËistoÊa i svetost odraæavaju u vama. I

ako se samo æelite pokoriti Njemu, On, koji je

zapoËeo dobro djelo u vama, nastavit Êe ga sve

do dana Isusa Krista. Molite se usrdnije, vjerujte

potpunije! Kad budemo posumnjali u svoju sna-

gu, oslonimo se na silu svojega Otkupitelja, i tada

Êemo proslavljati Onoga koji je zdravlje naπe du-

πe.

©to se viπe pribliæavate Isusu, to Êete grjeπ-

niji izgledati u svojim oËima; pogled Êe vam biti

jasniji pa Êete vidjeti oπtru i jasnu razliku izme-

u svojega nesavrπenstva i Njegove savrπene na-

ravi. To Êe biti dokaz da su Sotonine opsjene

izgubile svoju snagu, i da oæivljujuÊi utjecaj Boæ-

jega Duha djeluje u vama.

Nikakva duboko ukorijenjena ljubav prema

Isusu ne moæe stanovati u srcu koje joπ nije shva-

tilo svoju grjeπnost. Duπa koja je preobraæena

Kristovom miloπÊu divit Êe se Njegovom boæan-

skom karakteru, ali ako joπ ne vidimo svoju

moralnu izopaËenost, to je nepogrjeπiv dokaz da

68

nismo spoznali Kristovu ljepotu i Njegovo savrπen-

stvo.

©to manje budemo cijenili sebe, to Êemo viπe

cijeniti beskrajnu ËistoÊu i krasotu naπega Spa-

sitelja. Pogled na naπu grjeπnost vodi nas k Onome

koji nam moæe oprostiti; i kad se duπa, shvativ-

πi svoju bespomoÊnost, prikloni Kristu, On Êe

se otkriti u sili. ©to nas svijest o vlastitoj nemo-

Êi bude viπe gonila k Njemu i Boæjoj RijeËi, to

Êemo imati uzviπenije glediπte o Njegovu karak-

teru i potpunije odraæavati Njegov lik.

69

Uzrastanje u Kristu

Promjena srca kojom postajemo Boæja dje-

ca u Bibliji se naziva roenjem. Na drugom mje-

stu je usporeena s klijanjem dobrog sjemena

koje je posijao domaÊin. Po istoj slici oni koji

su se upravo obratili Kristu trebaju kao “tek roe-

na djeËica” (1. Petrova 2,2) “urasti u Njega” (Efe-

æanima 4,15) do visine rasta muπkaraca i æena

u Isusu Kristu. Ili, sliËno dobrom sjemenu koje

je posijano u polju, trebaju uzrasti i donijeti rod.

Izaija za njih kaæe: “I zvat Êe ih Hrastovima prav-

de, Nasadom Jahvinim — na slavu njegovu.” (Iza-

ija 61,3) Te slike iz prirode pomaæu nam da bolje

razumijemo tajanstvene istine duhovnog æivo-

ta.

Sva ljudska mudrost i umjeπnost ne mogu

udahnuti æivot ni najmanjoj sitnici u prirodi. Biljke

i æivotinje mogu æivjeti jedino æivotom koji je

udahnuo sâm Bog. Isto tako se samo æivotom od

Boga zaËinje i duhovni æivot u Ëovjekovom srcu.

Ako se Ëovjek “odozgo ne rodi” (Ivan 3,3), ne

moæe dobiti æivot koji nam je Krist svojim dolas-

kom æelio dati.

70

Kao πto je sa æivotom, tako je i s rastom.

Bog Ëini da se pupoljak rascvjetava i da cvijet

daje plod. Njegovom se silom sjeme razvija u “...

najprije stabljiku, zatim klas — potom pun klas

zrna.” (Marko 4,28) Prorok Hoπea kaæe za Izrael:

“... kao ljiljan on Êe cvasti.” (Hoπea 14,6) “Uzgajat

Êe svoju pπenicu, vinograde gajit...” (Hoπea 14,8)

Isus nam kaæe: “Promotrite kako rastu ljiljani!”

(Luka 12,27) Biljke i cvijeÊe ne rastu svojim na-

stojanjem, svojom skrbi, svojim naporom veÊ uzi-

manjem onoga πto je Bog pripravio da im sluæi

za æivot. Dijete ne moæe pridonijeti svojemu ra-

stu nikakvom svojom skrbi ili snagom. Tako ni

vi ne moæete skrbi ili naporom osigurati svoj du-

hovni rast. I biljka i dijete rastu primajuÊi iz svoje

okoline ono πto im sluæi za æivot: zrak, sunËevu

svjetlost i hranu. Ono πto su ti darovi prirode

æivotinji i biljci, to je Krist onima koji se uzdaju

u Njega. On je njihovo “vjeËno svjetlo” (Izaija

60,19), “sunce... i πtit”. (Psalam 84, 11) On Êe

biti “kao rosa Izraelu”. (Hoπea 14,6) “SiÊi Êe kao

rosa na travu, kao kiπa πto natapa zemlju.” (Psa-

lam 72,6) On je æiva voda i “kruh... Boæji... koji

silazi s Neba i daje æivot svijetu.” (Ivan 6,33)

Nenadmaπnim darom svojega Sina Bog je

okruæio cijeli svijet ozraËjem milosti koja je stvar-

na jednako kao i zrak koji se giba oko Zemljine

kugle. Svi koji odluËe udisati to æivotodavno oz-

71

raËje æivjet Êe i uzrasti do visine rasta muπkaraca

i æena u Isusu Kristu.

Kao πto se cvijet okreÊe prema suncu da bi

mu blistave zrake pomogle u usavrπavanju ljepote

i simetrije, tako se i mi moramo okrenuti Suncu

pravednosti da bi nas mogla obasjati nebeska

svjetlost, da bi se naπ karakter mogao razvijati

po Kristovu uzoru.

Isus je nauËavao to isto: “Ostanite u meni i

ja Êu ostati u vama! Kao πto mladica ne moæe

sama od sebe, ako ne ostane na trsu, roditi roda,

tako ni vi, ako ne ostanete u meni... Jer bez mene

ne moæete niπta uËiniti.” (Ivan 15,4.5) Da biste

æivjeli svetim æivotom, vi ovisite o Kristu kao πto

loza ovisi o matiËnom Ëokotu da bi rasla i dono-

sila rod. Odvojeni od Njega, nemate æivota. Ne-

mate snage oduprijeti se kuπnji ili rasti u milosti

i svetosti. NastavajuÊi u Njemu, moæete napre-

dovati. CrpeÊi æivot od Njega, neÊete se suπiti

niti ostati bez roda. Bit Êete kao “stablo zasaeno

pokraj voda tekuÊica.” (Psalam 1,3)

Mnogi smatraju da neki dio posla moraju oba-

viti sami. Pouzdali su se u Krista da dobiju oprost

grijeha, ali se sada trude æivjeti pravedno vlasti-

tim naporima. Meutim, svaki je takav napor uza-

ludan. Isus kaæe: “Jer bez mene ne moæete niπta

uËiniti!” (Ivan 15,5) Naπ rast u milosti, naπa ra-

dost, naπa korisnost — sve to ovisi o naπemu jedin-

72

stvu s Kristom. Zbog zajednice s Njime svakog

dana i sata, zbog nastavanja u Njemu, mi raste-

mo u milosti. On nije samo ZaËetnik, veÊ i Zavr-

πitelj naπe vjere! To je Krist, prvi i posljednji i

uvijek. On mora biti s nama ne samo na poËet-

ku i na kraju naπega puta, veÊ i na svakom ko-

raku kroz æivot. David kaæe: “Jahve mi je svag-

da pred oËima; jer mi je zdesna, neÊu posrnu-

ti.” (Psalam 16,8)

Pitate li: “Kako trebam nastavati u Kristu?”

Isto onako kako ste Ga primili u poËetku. “Kako

ste primili Gospodina Krista Isusa, tako nasta-

vite u Njemu æivjeti.” (Koloπanima 2,6) “Moj Êe

pravednik æivjeti od vjere.” (Hebrejima 10,38)

Predali ste se Bogu da budete potpuno Njegovi,

da Mu sluæite i da Ga sluπate, i prihvatili ste Krista

kao svojega Spasitelja. Niste mogli sami okajati

svoje grijehe ili promijeniti svoje srce, ali ste se

predali Bogu vjerujuÊi da je On zbog Krista sve

to uËinio za vas. Vjerom ste postali Kristovi i

vjerom trebate rasti u Njemu — dajuÊi i uzima-

juÊi. Da biste se predali Njemu i bili posluπni

svim Njegovim zahtjevima, trebate dati sve: svoje

srce, svoju volju, svoju sluæbu. Vi morate i uzeti

sve: puninu svih blagoslova — Krista, da nasta-

va u vaπem srcu, da bude vaπa snaga, vaπa pra-

vednost, vaπ vjeËni PomoÊnik i da vam daruje

snagu da biste bili posluπni.

73

Posvetite se Bogu ujutro: neka vam to bude

prvi posao. Molite se: “Uzmi me, o, Gospodine,

da potpuno budem Tvoj! Sve svoje planove stav-

ljam pred Tvoje noge. Upotrijebi me danas u

svojoj sluæbi. Budi sa mnom, i neka se cijelo moje

djelo obavlja u Tebi!” Tako treba biti svakog da-

na. Svakog jutra posveÊujte se Bogu za taj dan.

Iznesite Mu sve svoje planove da Njegova pro-

vidnost pokaæe treba li ih ostvariti ili odbaciti.

I tako Êete, iz dana u dan, svoj æivot predavati

u Boæje ruke; tako Êe se vaπ æivot oblikovati i

postajati sve sliËniji Kristovu.

Æivot u Kristu je æivot pun spokoja. Moæda

u njemu neÊe biti zanosa osjeÊaja, ali Êe biti stal-

nog spokojnog povjerenja. Vi se ne uzdate u sebe,

veÊ u Krista! Vaπa je slabost sjedinjena s Njego-

vom snagom, vaπe neznanje s Njegovom mudro-

πÊu, vaπa krhkost s Njegovom izdræljivoπÊu. Ne

trebate gledati sebe, ne trebate se baviti sobom

— gledajte na Krista! Neka se vaπe misli bave Nje-

govom ljubavlju, ljepotom i savrπenstvom Nje-

gova karaktera. Krist u svojemu samoodricanju,

Krist u svojemu poniæenju, Krist u svojoj ËistoÊi

i svetosti, Krist u svojoj neusporedivoj ljubavi —

to je tema o kojoj treba razmiπljati vaπa duπa.

LjubeÊi Njega, oponaπajuÊi Ga, potpuno se osla-

njajuÊi na Njega, preobrazit Êete se i postati sliËni

Njemu.

74

Isus kaæe: “Ostanite u meni!” (Ivan 15,4) Te

rijeËi sadræe misao o odmoru, postojanosti, po-

vjerenju. I ponovno On poziva: “Doite k meni...

i ja Êu vas okrijepiti.” (Matej 11,28.29) Psalmis-

tove rijeËi izraæavaju istu misao: “Smiri se pred

Jahvom i Njemu se nadaj.” (Psalam 37,7) Izaija

kaæe: “U smirenu uzdanju snaga je vaπa.” (Izaija

30,15) Taj odmor nije u neaktivnosti, jer je u

Spasiteljevu pozivu obeÊanje o odmoru poveza-

no s pozivom na rad: “Uzmite jaram moj na se...

Tako Êete naÊi pokoj svojim duπama.” (Matej

11,29) Srce koje najpotpunije poËiva u Kristu

bit Êe najozbiljnije i najmarljivije u radu za Nje-

ga.

Kad smo zaokupljeni sobom, naπ um se okre-

Êe od Krista, Izvora snage i æivota. Sotona se zato

stalno trudi odvratiti pozornost od Spasitelja i

tako sprijeËiti zajednicu i vezu duπe s Kristom.

Svjetovna zadovoljstva, brige, nesigurnosti i æi-

votne æalosti, mane drugih ili vaπe vlastite mane

i nedostaci — Sotona æeli skrenuti vaπe misli na

neπto od toga ili na sve zajedno. Ne dajte se zave-

sti njegovim lukavstvima! Mnoge koji su stvar-

no savjesni i koji æele æivjeti za Boga on vrlo Ëesto

navodi da se bave svojim manama i slabostima

i tako, odvajajuÊi ih od Krista, namjerava postiÊi

pobjedu. Ne smijemo stavljati sebe u srediπte i

onda se prepuπtati zabrinutosti i strahu hoÊemo

75

li biti spaπeni. Sve to udaljuje duπu od Izvora

naπe snage. Prepustite Bogu skrb o svojoj duπi i

imajte povjerenja u Njega. Razgovarajte i mislite

o Isusu. Neka se vaπe “ja” izgubi u Njemu. Od-

bacite svaku sumnju, odagnajte strah. Kaæite s

apostolom Pavlom: “Æivim — ali ne viπe ja, nego

Krist æivi u meni: æivot koji sada provodim u tije-

lu, provodim u vjeri u Sina Boæjega, koji mi je

iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao.”

(GalaÊanima 2,20) Oslonite se na Boga! On moæe

saËuvati ono πto ste Mu povjerili. Ako se prepu-

stite Njegovim rukama, On Êe uËiniti da nadmoÊ-

no pobjeujete u Onome koji vas je ljubio.

Kad je Krist uzeo Ëovjekovu narav, povezao

se s ljudskim rodom vezom ljubavi koju nikakva

sila nikad neÊe moÊi raskinuti, osim Ëovjek sâm.

Sotona Êe nam stalno podmetati svoje mamce

da bi nas naveo da tu vezu prekinemo, da se

namjerno odvojimo od Krista. Upravo tu trebamo

biti budni, truditi se i moliti da nas niπta ne na-

vede da izaberemo drugog gospodara, jer to uvi-

jek ovisi o naπoj slobodnoj volji. Neka naπe oËi

uvijek gledaju Krista, i On Êe nas saËuvati. Gle-

dajuÊi Isusa, mi smo sigurni. Niπta nas ne moæe

istrgnuti iz Njegove ruke. GledajuÊi stalno Nje-

ga “... preobraæavamo se u tu istu sliku, uvijek

sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha.”

(2. KorinÊanima 3,18)

76

Upravo su tako prvi uËenici postali sliËni svo-

jemu dragom Spasitelju. Kad su Ëuli Isusove ri-

jeËi, osjetili su potrebu za Njime. Oni su Ga tra-

æili, naπli i slijedili. Bili su s Njime u kuÊi, za

stolom, nasamo, u prirodi. Bili su s Njime kao

uËenici s UËiteljem, svakog dana primajuÊi s Nje-

govih usana pouke o svetoj istini. Gledali su u

Njega kao sluge u svojega gospodara da dozna-

ju svoju duænost. Ti uËenici bili su ljudi koji su

“patili kao i mi”. (Jakov 5,17) I oni su morali

voditi borbu s grjehom. Da bi æivjeli svetim æi-

votom, bila im je potrebna ista milost.

»ak ni Ivan, omiljeni uËenik koji je najpot-

punije odraæavao Spasiteljevu sliku, nije sâm po

sebi imao tu ljepotu karaktera. On ne samo da

je bio nametljiv i Ëastohlepan, veÊ i æestok i ki-

van na sve koji su ga vrijeali. Ali, kad se upo-

znao s karakterom boæanskog Sina, postao je svje-

stan svojih nedostataka i ta ga je spoznaja uËi-

nila poniznim. Snaga i strpljivost, sila i njeænost,

veliËanstvo i krotkost — koje je svakog dana gle-

dao u æivotu Boæjeg Sina — ispunili su njegovu

duπu divljenjem i ljubavlju. Iz dana u dan Krist

je sve viπe privlaËio njegovo srce, sve dok on

nije, ispunjen ljubavlju prema UËitelju, izgubio

sebe iz vida. Njegova gnjevna i Ëastoljubiva na-

rav doπla je pod utjecaj Kristove preobraæavaju-

Êe sile. PreporaajuÊi utjecaj Svetoga Duha obno-

77

vio je njegovo srce. Sila Kristove ljubavi preob-

razila je njegov karakter. To je prava posljedica

sjedinjenja s Isusom. Kad Krist boravi u srcu,

sva narav se mijenja. Kristov Duh i Njegova lju-

bav omekπavaju srce, obuzdavaju duπu i uzdiæu

misli i æelje prema Bogu i Nebu.

Nakon πto je Krist uzaπao na Nebo, Njegovi

sljedbenici osjeÊali su kao da je On i dalje s nji-

ma; da je osobno nazoËan, pun ljubavi i svjetla.

Spasitelj Isus, koji je hodao i razgovarao s njima,

molio se s njima, izgovarao rijeËi nade i utjehe

njihovim srcima, odnesen je od njih na Nebo, dok

se vijest mira joπ Ëula s Njegovih usana, i Njegov

glas odjeknuo je iz oblaka anelâ koji su Ga okru-

æili: “Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svi-

jeta.” (Matej 28,20) Uzaπao je na Nebo u ljudskom

obliku. Znali su da se On nalazi ispred Boæjega

prijestolja i da je ostao njihov Prijatelj i Spasitelj,

da je Njegova ljubav ostala nepromijenjena i da

se On i nadalje izjednaËuje s napaÊenim Ëovje-

Ëanstvom. On iznosi pred Boga zasluge svoje dra-

gocjene krvi, pokazuje ranjene ruke i noge da bi

podsjetio na cijenu koju je platio za one koje je

izbavio. Znali su da je uzaπao na Nebo da im pri-

pravi mjesto i da Êe opet doÊi da ih uzme k sebi.

Kad su se okupili nakon uzaπaπÊa, æarko su

æeljeli iznijeti svoje molbe Ocu u Isusovo ime.

Ispunjeni svetim strahopoπtovanjem, prignuli su

78

se u molitvi ponavljajuÊi obeÊanje: “Zaista, zaista,

kaæem vam, ako πto zamolite od Oca u moje ime,

dat Êe vam. Do sada niste niπta u moje ime molili.

Molite i primit Êete da vaπa radost bude potpu-

na!” (Ivan 16,23.24) Pruæali su ruku vjere sve

viπe i viπe, s moÊnim obrazloæenjem: “Isus Krist

koji je umro — joπ bolje: koji je uskrsnuo — koji

je s desne strane Bogu i koji posreduje za nas.”

(Rimljanima 8,34) Dan Pedesetnice donio im je

prisutnost Utjeπitelja, o kojemu je Krist rekao da

Êe “biti u vama”. (Ivan 14,17) Dodao je: “Vama

je bolje da ja odem, jer ako ne odem, Branitelj

neÊe doÊi k vama. Odem li, poslat Êu Ga k va-

ma.” (Ivan 16,7) Otad je Krist trebao stalno Du-

hom prebivati u srcu svoje djece. Njihova veza

s Njime postala je tjeπnja negoli kad je On osobno

bio s njima. Svjetlost, ljubav i sila Krista koji je

stanovao u njima sjala je iz njih, tako da su se

ljudi divili gledajuÊi ih i “... prepoznali su u nji-

ma Isusove pratitelje.” (Djela 4,13)

Sve πto je Krist bio svojim uËenicima, On

æeli biti i svojoj danaπnjoj djeci. On je u svojoj

posljednjoj molitvi, okruæen malom skupinom

uËenika, rekao: “Ne molim samo za njih nego i

za one koji Êe po njihovoj rijeËi vjerovati u me.”

(Ivan 17,20)

Isus se molio za nas i traæio da i mi bude-

mo sjedinjeni s Njime, kao πto je On sjedinjen

79

sa svojim Ocem. Kakve li povezanosti! Spasitelj

je o sebi rekao: “Sin ne moæe niπta sam od sebe

uËiniti...” (Ivan 5,19); “Otac koji boravi u meni

Ëini svoja djela!” (Ivan 14,10) Prema tome, ako

Krist stanuje u naπemu srcu, On “proizvodi u

vama i htijenje i djelovanje da mu se moæete svi-

djeti.” (Filipljanima 2,13) Mi Êemo raditi kao πto

je radio On; oËitovat Êemo isti duh. I tako, lju-

beÊi Njega i boraveÊi u Njemu, dostiÊi Êemo “...

da sve uraste u Njega koji je Glava, u Krista.”

(Efeæanima 4,15)

80

Æivot i rad

Bog je izvor æivota, svjetlosti i radosti cijelom

svemiru. Kao svjetlosne zrake Sunca, kao vode-

na struja koja izbija iz æivog izvora, od Njega se

izlijevaju blagoslovi na sva Njegova stvorenja. I

gdje god je u srcima ljudi æivot od Boga, izlije-

va se na druge u obliku ljubavi i blagoslova.

Naπ Spasitelj nalazio je radost u podizanju i

otkupu grjeπnika. Da bi to postigao, nije svoj æivot

smatrao previπe dragocjenim, veÊ je pretrpio kriæ

ne mareÊi za sramotu. Aneli su takoer stalno

na poslu skrbeÊi za sreÊu drugih. U tome je nji-

hova radost. Ono πto bi sebiËno srce moglo sma-

trati poniæavajuÊom sluæbom — sluæenje bijednima

i po karakteru i poloæaju niæima od njih — to je

djelo bezgrjeπnih anela. Duh Kristove ljubavi

koja je ærtvovala sebe, to je duh koji proæima

Nebo i saËinjava samu sræ nebeskog blaæenstva.

To je duh πto Êe ga imati Kristovi sljedbenici,

djelo koje Êe oni obavljati.

Kad Kristova ljubav ispunjava srce, ona se

ne moæe skriti, kao πto se ne moæe skriti ni mio-

miris. Njezin sveti utjecaj osjeÊat Êe svi s kojima

81

se budemo susretali. Kristov duh u srcu sliËan

je izvoru u pustinji koji teËe da bi osvjeæio i u

onima koji su blizu smrti probudio æelju da se

napiju vode æivota.

Ljubav prema Isusu pokazat Êemo æeljom da

radimo kao πto je On radio — na blagoslov i uzdi-

zanje ËovjeËanstva. Ona Êe navoditi na ljubav,

njeænost i suÊut prema svim stvorenjima o koji-

ma skrbi naπ nebeski Otac.

Spasiteljev æivot na Zemlji nije bio ispunjen

dokolicom i ugaanjem sebi; On je ulagao stal-

ne, ozbiljne, neumorne napore da spasi izgubljeno

ËovjeËanstvo. Od jaslica do Golgote iπao je pu-

tom samoodricanja, nije traæio da bude oslobo-

en muËnih zadataka, teπkih putovanja, iscrp-

ljujuÊe brige i rada. Rekao je da Sin »ovjeËji “...

nije doπao da Mu sluæe, nego da On sluæi i da

dadne svoj æivot kao otkup mjesto svih.” (Matej

20,28) To je bio najuzviπeniji cilj Njegova æivo-

ta. Sve drugo je bilo manje vaæno i podreeno

tome. Njegovo jelo i piÊe bilo je da ispuni Boæju

volju i zavrπi Njegov posao. U svojemu radu nije

isticao sebe niti traæio osobne koristi.

Tako Êe i oni koji su dobili Kristovu milost

biti spremni prinijeti svaku ærtvu da bi i drugi,

za koje je On umro, mogli primiti nebeski dar.

Oni Êe uËiniti sve πto je u njihovoj moÊi da svojim

boravkom u svijetu naËine svijet πto boljim. Taj

82

duh je pravi rod istinski obraÊene duπe. »im ne-

tko doe Kristu, u njegovu se srcu raa æelja da

objavi drugima kakvog je dragocjenog Prijatelja

stekao u Isusu. Spasonosna i posveÊujuÊa istina

ne moæe ostati zatvorena u njegovu srcu. Ako

smo odjeveni u Kristovu pravednost, ako smo is-

punjeni radoπÊu Njegova Duha koji u nama obi-

tava, ne moæemo ostati na miru. Ako smo oku-

sili i vidjeli da je dobar Gospodin, imat Êemo o

Ëemu govoriti. Poput Filipa, kad je naπao Spasi-

telja, pozvat Êemo i druge k Njemu. Trudit Êemo

se da im prikaæemo svu Kristovu privlaËnost i

nevidljivu stvarnost svijeta koji Êe doÊi. U na-

ma Êe plamtjeti æelja da idemo putom kojim je

Isus proπao. Duboko Êemo Ëeznuti da i drugi oko

nas ugledaju “Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh

svijeta”. (Ivan 1,29)

Napori da budemo blagoslov drugima donosit

Êe blagoslov i nama. Upravo nam je zato Bog i

pruæio priliku da sudjelujemo u planu spasenja.

On je ljudima osigurao prednost da dobiju dio

u boæanskoj prirodi i da, sa svoje strane, πire

blagoslove svojim bliænjima. To je najviπa Ëast,

najveÊa radost koju je Bog mogao dati ljudima.

Oni koji ovako postaju suradnici u djelu ljuba-

vi, dolaze u najveÊu blizinu svojega Stvoritelja.

Vijest evanelja i cijelo djelo sluæbe ljubavi

Bog je mogao povjeriti nebeskim anelima. Mo-

83

gao se posluæiti i drugim sredstvima da bi ostvario

svoju namjeru. Ali je u svojoj neograniËenoj lju-

bavi odluËio nâs uËiniti svojim suradnicima, Kri-

stovim i aneoskim suradnicima, kako bismo mo-

gli uæivati blagoslove, radost, duhovnu okrepu i

plodove te nesebiËne sluæbe.

Bolje Êemo se razumjeti s Kristom ako bude-

mo imali zajednicu s Njime u Njegovim mukama.

Svaka ærtva koja se prinosi zbog dobra drugih,

jaËa duh dobrotvorstva u davateljevu srcu, pri-

bliæava ga sve viπe Otkupitelju svijeta, koji je “od

bogataπa postao siromah da vi postanete boga-

taπi Njegovim siromaπtvom”. (2. KorinÊanima 8,9)

Æivot nam moæe biti na blagoslov jedino ako tako

ispunjavamo nakanu s kojom nas je Bog stvorio.

Ako budete poπli raditi onako kako je to Krist

naloæio svojim uËenicima, ako budete zadobivali

duπe za Njega, osjetit Êete potrebu za dubljim

duhovnim iskustvom i veÊim duhovnim znanjem,

i bit Êete gladni i æedni pravednosti. Vi Êete se

u molitvi boriti s Bogom, vaπa Êe vjera ojaËati,

sve obilnije Êete piti s izvora spasenja. Protiv-

ljenje i nevolje na koje budete nailazili vodit Êe

vas k Bibliji i molitvi. Vi Êete rasti u milosti i u

spoznaji Krista, i stjecati bogato iskustvo.

Duh nesebiËnog rada za bliænje daje karak-

teru dubinu, stabilnost i Kristovu ljepotu, a ono-

me tko ga ima donosi mir i sreÊu. Teænje postaju

84

uzviπenije, nema viπe mjesta tromosti ili sebiË-

nosti. Oni koji ovako razvijaju krπÊanske vrline

rast Êe i jaËati u radu za Boga. Imat Êe sposob-

nost jasnog duhovnog opaæanja, postojanu i sve

veÊu vjeru, i bit Êe sve silniji u molitvi. Boæji

Duh, djelujuÊi na njihov duh, izaziva u duπi sveti

sklad kao odgovor na boæanski dodir. Oni koji

se tako posvete nesebiËnom naporu za dobro

drugih, najsigurnije grade vlastito spasenje.

Jedini naËin da netko raste u milosti jest da

se nesebiËno prihvati posla πto nam ga je Krist

dao — da, prema mjeri svojih sposobnosti, po-

maæe i bude na blagoslov onima kojima je po-

trebna naπa pomoÊ. Snaga se stjeËe vjeæbanjem;

aktivnost je osnovni uvjet æivota. Oni koji poku-

πavaju æivjeti krπÊanskim æivotom pasivno prih-

vaÊajuÊi blagoslove koje im Boæja milost daje i

ne ËineÊi niπta za Krista, jednostavno pokuπavaju

æivjeti i hraniti se bez rada. A u duhovnom, isto

kao i u tjelesnom æivotu, to uvijek dovodi do de-

generacije i raspadanja. »ovjek koji bi odbio svoje

udove izlagati naporu uskoro bi izgubio svaku

sposobnost da se njima sluæi. Tako i krπÊanin koji

ne vjeæba snage πto ih je dobio od Boga, ne samo

da neÊe rasti u Kristu, nego Êe izgubiti i onu

snagu koju veÊ ima.

Kristova Crkva je od Boga dobila zadaÊu spa-

πavanja ljudi. Njezino je poslanje da svijetu odnese

85

evanelje. To je obveza svakog krπÊanina. Svaki

pojedinac, u skladu s talentima i prilikama koje

ima, treba ispuniti Spasiteljev nalog. Kristova lju-

bav koja nam je otkrivena, Ëini nas duænicima

svima koji ne poznaju Krista. Bog nam je dao

vidjelo, ne samo za nas same, veÊ i za sve njih.

Da su Kristovi sljedbenici bili svjesni svoje

duænosti, bilo bi ih na tisuÊe u neznaboæaËkim

zemljama u kojima danas samo jedan propovije-

da evanelje. I svi oni koji se ne bi mogli osobno

prihvatiti tog posla, ipak bi ga podupirali svojim

novËanim sredstvima, svojim srcem i svojim mo-

litvama. Osim toga, i u krπÊanskim zemljama bi

se mnogo ozbiljnije radilo s ljudima.

Da bismo radili za Krista, ne moramo iÊi u

neznaboæaËke zemlje, ili Ëak napuπtati uski krug

svojega doma ako nas duænost uz njega veæe. Mi

moæemo raditi u krugu doma, u crkvi, meu oni-

ma s kojima se druæimo i onima s kojima nas

veæu poslovne veze.

VeÊi dio svojega æivota na Zemlji naπ Spasitelj

je proveo strpljivo radeÊi u tesarskoj radionici

u Nazaretu. Aneli su pratili Gospodara æivota

dok je rame uz rame hodao sa seljacima i radni-

cima, koji Ga nisu prepoznavali niti Mu odavali

Ëast. On je isto tako vjerno obavljao svoje poslanje

kad je radio kao skromni obrtnik, kad je lijeËio

bolesne ili hodao po vjetrom uzburkanim valovi-

86

ma Galilejskog jezera. Prema tome, i u najskrom-

nijim duænostima æivota i na najniæim poloæaji-

ma moæemo iÊi i djelovati s Isusom.

Apostol kaæe: “Neka svatko, braÊo, ostane

s Bogom u onom stanju u kojem ga je zatekao

poziv.” (1. KorinÊanima 7,24) Poslovni Ëovjek mo-

æe tako voditi svoje poslove da svojom vjernoπ-

Êu proslavi svojega UËitelja. Ako je pravi Kristov

sljedbenik, tad Êe svoju religiju unositi u sve πto

Ëini i ljudima otkrivati Kristov duh. MehaniËar

moæe biti vrijedan i vjeran predstavnik Onoga

koji je naporno radio baveÊi se svojim skrom-

nim æivotnim pozivom meu galilejskim brdima.

Svi oni koji se zovu Kristovim imenom trebaju

raditi tako da navedu i druge da, videÊi njihova

dobra djela, slave Stvoritelja i Otkupitelja.

Mnogi su odbijali iskoristiti svoje darove u

Kristovoj sluæbi opravdavajuÊi se da drugi ima-

ju mnogo viπe sposobnosti i prednosti. Proπirilo

se miπljenje kako se samo od posebno talentira-

nih moæe zahtijevati da svoje sposobnosti posvete

sluæbi za Boga. Mnogi su poËeli smatrati da su

talenti dani samo odreenoj, izabranoj skupini,

a da su ostali iskljuËeni, pa prema tome nisu ni

pozvani sudjelovati u naporima i u nagradama.

Meutim, u Kristovoj priËi nije tako prikazano.

Kad je gospodar kuÊe sazvao svoje sluge, sva-

kome je dao posao.

87

U duhu ljubavi moæemo i najskromnije æi-

votne duænosti obavljati “kao Gospodinu”. (Kolo-

πanima 3,23) Ako je u srcu Boæja ljubav, ona Êe

se oËitovati i u æivotu. Oko sebe Êemo πiriti ugod-

no Kristovo ozraËje, svojim utjecajem opleme-

njivati druge i biti im na blagoslov.

Nemojte Ëekati posebne prigode ili izvanred-

ne sposobnosti da poËnete raditi za Boga. Ne

brinite se o tome πto Êe svijet misliti o vama.

Ako je vaπ svakodnevni æivot svjedoËanstvo Ëis-

toÊe i iskrenosti vaπe vjere, ako su vaπi bliænji

sigurni da im æelite biti na blagoslov, vaπi napo-

ri nikad neÊe biti potpuno uzaludni.

Najskromniji i najsiromaπniji Isusovi uËeni-

ci mogu biti na blagoslov drugima. Moæda i neÊe

biti svjesni da Ëine neko naroËito dobro, ali Êe

svojim nesvjesnim utjecajem pokrenuti valove bla-

goslova koji Êe se πiriti i produbljivati, a oni sve

do dana konaËnog obraËuna neÊe ni znati za nji-

hove blagoslovljene posljedice. Oni ne osjeÊaju

niti znaju da Ëine neπto veliko. Od njih se ne

traæi da se muËe brigom oko uspjeha. Oni samo

trebaju iÊi mirno naprijed, vjerno obavljajuÊi djelo

πto im ga je dodijelila Boæja providnost, i njihov

æivot neÊe proÊi uzalud. Njihova Êe duπa posta-

jati sve sliËnija Kristu jer su oni Boæji suradnici

u ovom æivotu i tako se pripremaju za uzviπeniji

rad i nepomuÊene radosti u æivotu koji Êe doÊi.

88

Poznavanje Boga

Mnogobrojni su putovi kojima nam se Bog

objavljuje i kojima nas dovodi u vezu sa sobom.

Priroda se neprestano obraÊa naπim osjetilima.

Iskreno srce ganuto je Boæjom ljubavlju i slavom

koje se otkrivaju u djelima Njegovih ruku. Osjet-

ljivo uho Ëuje i shvaÊa poruke koje Bog upuÊu-

je preko prirode. Zelena polja, veliËanstveno dr-

veÊe, pupoljci i cvjetovi, oblak πto prolazi, kiπa

koja pada, potok koji æubori, krasote neba — sve

to govori naπemu srcu i poziva nas da se upozna-

mo s Onim tko je sve stvorio.

Naπ je Spasitelj za svoje dragocjene pouke

uzimao primjere iz prirode. DrveÊe, ptice, cvijeÊe

u dolinama, breæuljke, jezera, prekrasno nebo i

dogaaje i okolnosti iz svakodnevnog æivota, po-

vezao je s rijeËima istine da bismo se πto ËeπÊe

sjeÊali Njegovih pouka, Ëak i usred tjeskobnih

briga kojima je ispunjen Ëovjekov teπki æivot.

Bog bi æelio da se Njegova djeca dive Nje-

govim djelima i da uæivaju u jednostavnoj i ti-

hoj ljepoti kojom je ukrasio naπ zemaljski dom.

Bog je ljubitelj ljepote, ali viπe od svake vanjske

89

privlaËnosti voli ljepotu karaktera; On bi æelio

da njegujemo ËistoÊu i jednostavnost, tihe vrline

cvijeÊa.

Kad bismo samo htjeli sluπati, Boæja djela

stvaranja pruæila bi nam dragocjene pouke o po-

sluπnosti i povjerenju. Od zvijezda πto putuju

svojim nevidljivim stazama odreenim smjerom

kroz prostor iz stoljeÊa u stoljeÊe, pa sve do naj-

manjeg atoma — sve u prirodi pokorava se volji

svojega Stvoritelja. A Bog se brine o svemu i odr-

æava sve πto je stvorio. Onaj koji u svojoj ruci

dræi nebrojene svjetove u beskrajnom prostoru,

istodobno skrbi za potrebe malog smeeg vrap-

ca πto bezbriæno æivka svoju jednostavnu pjes-

micu. Nebeski Otac njeæno bdije nad svima —

nad ljudima koji odlaze na svoj svakodnevni te-

πki rad i nad onima koji se mole, nad onima koji

naveËer idu na poËinak i nad onima koji ujutro

ustaju, nad bogataπem koji se gosti u svojoj palaËi

i nad siromahom koji svoju djecu okuplja za os-

kudnim stolom. Nema prolivene suze koju Bog

nije vidio. Nema smijeπka koji On nije opazio.

O, kad bismo u to potpuno vjerovali, oslo-

bodili bismo se svih nepotrebnih briga. Naπ æivot

ne bi bio tako pun razoËaranja, jer bismo sve

svoje male i velike brige predali u ruke Bogu

kojega ne zbunjuje njihova mnoæina niti preop-

tereÊuje njihova teæina. Mi bismo tada uæivali u

90

duπevnom miru kakvog mnogi veÊ dugo nisu os-

jetili.

Dok vaπa osjetila uæivaju u privlaËnoj ljepo-

ti Zemlje, mislite o svijetu koji Êe doÊi, svijetu

koji nikad neÊe znati za zlokobnu snijet grijeha

i smrti, u kojemu lice prirode viπe neÊe biti pre-

kriveno sjenkom prokletstva. Pokuπajte zamisli-

ti dom spaπenih, ali znajte da Êe on biti mnogo

slavniji od svega πto bi Ëak i najbujnija maπta

mogla predstaviti. U raznovrsnim Boæjim darovima

u prirodi vidimo tek najslabiji odsjaj Njegove sla-

ve. U Bibliji piπe: “Ono πto oko nije vidjelo, πto

uho nije Ëulo, na πto ljudsko srce nije pomislilo:

to je Bog pripravio onima koji Ga ljube.” (1. Ko-

rinÊanima 2,9)

Pjesnik i prirodoslovac mogu mnogo priËati

o prirodi, ali samo krπÊanin uæiva u ljepoti Zemlje

s najveÊim poπtovanjem, jer prepoznaje djelo ru-

ku svojega Oca, vidi Njegovu ljubav u cvijetu,

u grmu, u drvetu. Nitko ne moæe potpuno cijeniti

svrhu brijega i doline, rijeke i jezera ako ih ne

gleda kao izraæaj Boæje ljubavi prema Ëovjeku.

Bog nam govori preko djelâ svoje providnosti

i preko utjecaja svojega Duha na naπe srce. Iz

prilika i okolnosti, iz promjena koje se svako-

dnevno odigravaju oko nas, moæemo izvuÊi dra-

gocjene pouke ako je naπe srce otvoreno da ih

shvati. PrateÊi djela Boæje providnosti, psalmist

91

kaæe: “Puna je zemlja dobrote Jahvine.” (Psalam

33,5) “Tko je mudar, nek o svemu tom razmiπlja

i nek uvidi dobrotu Jahvinu!” (Psalam 107,43)

Bog nam govori u svojoj RijeËi. U njoj se

najjasnije otkriva Njegov karakter, Njegovo po-

stupanje prema ljudima, i veliko djelo otkupa.

U njoj nam je izloæena povijest patrijarhâ, proroka

i drugih svetih ljudi iz davnine. Bili su to ljudi

koji su “patili kao i mi”. (Jakov 5,17) Mi ih gleda-

mo kako se bore s obeshrabrenjem koje i nas

obuzima, kako poput nas padaju u kuπnjama, i

kako ipak hrabro ustaju i pobjeuju Boæjom mi-

loπÊu. Tako gledajuÊi stjeËemo hrabrost u svo-

joj teænji za pravednoπÊu. I dok Ëitamo o dra-

gocjenim iskustvima koja su stekli, o svjetlosti,

ljubavi i blagoslovima u kojima su uæivali, o djelu

koje su obavili miloπÊu πto im je bila udijelje-

na, duh koji je njih nadahnjivao rasplamsava i

u naπem srcu plamen svetog natjecanja, æelje da

im budemo sliËni po karakteru te da poput njih

hodimo s Bogom.

Isus je rekao za starozavjetne spise, a koliko

se viπe to odnosi na novozavjetne: “I upravo ona

svjedoËe za me.” (Ivan 5,39) Pisma svjedoËe u

korist Otkupitelja, Onoga u kojemu je srediπte

svih naπih nada u vjeËni æivot! Da, cijela Biblija

govori o Kristu. Od prvog izvjeπtaja o stvaranju:

“... i niπta πto je postalo nije bez nje postalo”

92

(Ivan 1,3) pa sve do zavrπnog obeÊanja: “... dola-

zim uskoro” (Otkrivenje 22,12), mi Ëitamo o Nje-

govim djelima i sluπamo Njegov glas. Ako se æelite

upoznati sa Spasiteljem — prouËavajte Sveto pi-

smo!

Napunite svoje srce Boæjim rijeËima. One su

æiva voda πto gasi vaπu goruÊu æe. One su æivi

kruh s Neba. Isus objavljuje: “Ako ne jedete tijela

Sina »ovjeËjega i ne pijete krvi Njegove, neÊete

imati æivota u sebi!” (Ivan 6,53) A onda sâm objaπ-

njava: “RijeËi koje sam vam ja rekao jesu duh i

æivot.” (Ivan 6,63) Naπe tijelo izgraeno je od

onoga πto jedemo i pijemo; i kako je to u tjele-

snom æivotu, tako je i u duhovnom: ono o Ëemu

razmiπljamo udahnjuje raspoloæenje i snagu na-

πoj duhovnoj naravi.

Otkup grjeπnika tema je u koju bi i aneli

htjeli zaviriti; njome Êe se baviti i o njoj Êe pjevati

otkupljeni tijekom beskrajnih vjekova vjeËnosti.

Nije li, dakle, i sada vrijedna pozornog razmiπ-

ljanja i prouËavanja? Isusovo beskrajno milosr-

e i Njegova beskrajna ljubav, ærtva koju je pri-

nio zbog nas — sve nas poziva na najozbiljnije i

najsveËanije razmiπljanje. Trebali bismo se baviti

karakterom naπega dragog Otkupitelja i Posred-

nika! Trebali bismo razmiπljati o poslanju Ono-

ga koji je doπao spasiti svoj narod od njihovih

grijeha. I dok budemo tako razmatrali nebeske

93

teme, naπa vjera i ljubav postajat Êe sve jaËi, a

naπe molitve sve ugodnije Bogu jer Êe u njima

biti sve viπe vjere i ljubavi. One Êe biti razborite

i vatrene. Naπe povjerenje u Isusa bit Êe sve Ëvrπ-

Êe i svakoga dana stjecat Êemo æiva iskustva s

Njegovom silom kojom “moæe zauvijek spasava-

ti one koji po Njemu dolaze k Bogu”. (Hebreji-

ma 7,25)

Dok budemo razmiπljali o Spasiteljevu savr-

πenstvu, poæeljet Êemo se potpuno preobraziti

da se u nama obnovi Njegov bezgrjeπni lik. Na-

πa Êe duπa biti gladna i æedna da postane sliËna

Onome koga oboæava. ©to se naπe misli budu viπe

bavile Kristom, to Êemo viπe o Njemu govoriti

drugima i potpunije Ga predstavljati svijetu.

Biblija nije pisana samo za teologe; napro-

tiv, namijenjena je obiËnim ljudima. Velike istine

potrebne za spasenje otkrivene su u njoj jasno

kao dan, i nitko neÊe pogrijeπiti niti zaÊi s puta,

osim onih koji se povode za svojim osobnim miπ-

ljenjem umjesto za jasno otkrivenom Boæjom vo-

ljom.

Ne smijemo se povoditi za tvrdnjama bilo

kojega Ëovjeka o onome πto uËi Pismo, veÊ mo-

ramo sami za sebe prouËavati Boæju RijeË. Ako

dopustimo drugima da umjesto nas misle, osakatit

Êemo svoju snagu i ograniËiti svoje sposobno-

sti. Ako plemenite snage uma ne razvijamo raz-

94

miπljanjem o temama koje su vrijedne da se nji-

ma bavimo, one mogu tako zakræljati da moæe-

mo izgubiti sposobnost razumijevanja dubokog

znaËenja Boæje RijeËi. Um Êe se razvijati ako ga

zaposlimo istraæivanjem meusobne povezanosti

biblijskih tema, usporeivanjem navoda s navo-

dom, duhovne istine s duhovnom istinom.

Niπta nije korisnije za jaËanje uma od prou-

Ëavanja Pisma. Nijedna druga knjiga nema toli-

ku snagu da uzdigne misli i oæivi sposobnosti

kao Biblija svojim dubokim, oplemenjujuÊim is-

tinama. Kad bi Boæju RijeË prouËavali onako kao

πto treba, ljudi bi se odlikovali πirinom uma, ple-

menitoπÊu karaktera i Ëvrstinom namjera, πto se

danas rijetko susreÊe.

Meutim, malo se koristi moæe izvuÊi iz uæur-

banog Ëitanja Pisma. Netko moæe proËitati cijelu

Bibliju, a opet ne uoËiti njezinu ljepotu ili shvatiti

njezino duboko i tajnovito znaËenje. Mnogo je

korisnije prouËavati jedan ulomak sve dok njegovo

znaËenje ne postane potpuno jasno i njegov od-

nos prema planu spasenja oËit, negoli Ëitati mno-

ga poglavlja bez neke odreene namjere i bez

stjecanja korisnih pouka. Neka Biblija bude s va-

ma! Kad vam se pruæi prilika, Ëitajte je, urezujte

tekstove u svoje pamÊenje! »ak i dok hodate uli-

cama moæete proËitati poneki ulomak, razmiπ-

ljati o njemu i tako ga urezivati u pamÊenje.

95

Ne moæemo steÊi mudrost bez ozbiljnog, po-

zornog prouËavanja i molitve. Neki dijelovi Pis-

ma su doista tako jasni da ih nitko ne moæe po-

greπno shvatiti; ali ima i takvih Ëije znaËenje ne

leæi na povrπini i ne vidi se na prvi pogled. Tekst

se mora usporeivati s tekstom. Mora se pomnjivo

istraæivati, uz molitvu i razmiπljanje. Takvo pro-

uËavanje bit Êe bogato nagraeno. Kao πto rudar

otkriva æile dragocjene rudaËe skrivene ispod

zemljine povrπine, tako Êe i onaj tko ustrajno

prouËava Boæju RijeË, kao da traæi zakopano bla-

go, pronaÊi istine najveÊe vrijednosti, skrivene

od pogleda nemarnog tragaËa. Nadahnute rijeËi,

ako se ozbiljno prime k srcu, postat Êe poput

potokâ koji teku s izvora æivota.

Bibliju nikada ne smijemo prouËavati bez mo-

litve. Prije no πto otvorimo njezine stranice, tre-

bamo traæiti prosvjetljenje Svetoga Duha, i ono

Êe nam biti darovano. Kad je Natanael doπao k

Isusu, Spasitelj je uzviknuo: “Evo pravoga Izraelca,

bez lukavstva!” Natanael je rekao: “Odakle me

poznajeπ?” A Isus je odgovorio: “Prije nego te

Filip pozvao — vidio sam te pod smokvom.” (Ivan

1,47.48) Isus Êe i nas vidjeti na tajnim mjesti-

ma molitve ako od Njega budemo traæili prosvjet-

ljenje da moæemo spoznati istinu. Aneli iz svijeta

svjetlosti bit Êe s onima koji ponizna srca traæe

da im Bog pokaæe put.

96

Sveti Duh uzdiæe i proslavlja Spasitelja. Nje-

gova je duænost da nam predstavi Krista, Ëisto-

Êu Njegove pravednosti i veliko spasenje koje ima-

mo u Njemu. Isus kaæe: “On Êe mene proslaviti,

jer Êe uzeti od onog πto je moje i to objaviti

vama.” (Ivan 16,14) Duh istine je jedini uspjeπ-

ni uËitelj boæanske istine. Koliko je samo Bog

ljubio ljudski rod kad je dao svojega Sina da umre

za njega i odredio svojega Duha da bude ljudi-

ma UËitelj i stalni VodiË!

97

Prednosti molitve

Bog nam govori preko prirode i objave, preko

svoje providnosti i utjecaja svojega Duha. Ali sve

to nije dovoljno: prijeko je potrebno da i mi pred

Njime otvorimo svoje srce. Da bismo duhovno

æivjeli i imali duhovnu snagu, moramo odræava-

ti æivu vezu sa svojim nebeskim Ocem. Naπe se

misli mogu baviti Njime — mi moæemo razmiπ-

ljati o Njegovim djelima, o dokazima Njegova mi-

losra, o Njegovim blagoslovima — ali sve to joπ

nije u punom smislu rijeËi odræavanje veze s

Njim. Da bismo stupili u vezu s Bogom, moramo

poæeljeti ispriËati Mu neπto iz svojega stvarnog

æivota.

Molitva je otvaranje srca Bogu kao prijate-

lju. Ne zbog toga πto Bogu trebamo otkriti πto

smo, veÊ zato da bismo sebe osposobili da Ga

primimo. Molitva ne spuπta Boga k nama, veÊ

nas uzdiæe k Njemu.

Kad je bio na Zemlji, Isus je svoje uËenike

uËio kako da se mole. On im je preporuËao da

sve svoje dnevne potrebe iznesu Bogu i da sve

svoje brige bace na Njega. ObeÊanje koje je dao

98

njima, da Êe im molitve biti usliπane, dao je i

nama.

Dok je boravio meu ljudima, Isus je i sâm

Ëesto molio. Naπ se Spasitelj izjednaËio s nama

u naπim potrebama i slabostima te tako postao

ponizan i usrdni molitelj koji od Oca traæi novu

snagu da krene dalje, osposobljen za duænost i

kuπnju. On je naπ primjer u svemu. On je brat

u naπim slabostima “koji je iskusan u svemu (kao

i mi), samo πto nije sagrijeπio” (Hebrejima 4,15),

a kao bezgrjeπan po svojoj naravi grozio se gri-

jeha i izdræao duπevne borbe i patnje u svijetu

punom grijeha. Kao Ëovjek smatrao je molitvu

svojom potrebom i svojom prednoπÊu. U razgo-

voru sa svojim Ocem nalazio je utjehu i radost.

Ako je Spasitelj ljudi, Boæji Sin, osjeÊao potrebu

za molitvom, koliko viπe bi slabi i grjeπni smrt-

nici morali biti svjesni potrebe za stalnom usrd-

nom molitvom.

Naπ nebeski Otac Ëeka da izlije na nas obilje

svojih blagoslova. Naπa je prednost da moæemo

obilno piti s izvora beskrajne ljubavi. Nije li onda

Ëudno πto se tako malo molimo! Bog je spreman

i æeljan Ëuti iskrenu molitvu svojega najskrom-

nijeg djeteta, ali je ipak tako oËito da se ustru-

Ëavamo iznijeti Mu svoje potrebe! ©to nebeski

aneli mogu misliti o jadnim bespomoÊnim ljud-

skim biÊima koja se suoËavaju s kuπnjama, o bi-

99

Êima prema kojima Boæje srce osjeÊa bezgraniËnu

ljubav i spremno im je darovati viπe no πto mogu

iskati i zamisliti, a koja se tako malo mole i imaju

tako malo vjere? Anelima je drago klanjati se

Bogu, oni vole biti blizu Njega. Razgovor s Bo-

gom smatraju najveÊom radoπÊu. A sinovi ove

Zemlje, kojima je tako potrebna pomoÊ πto im

je jedino Bog moæe dati, izgledaju zadovoljni bez

svjetlosti Njegova Duha, bez pratnje Njegove na-

zoËnosti.

Tama Zloga obavija one koji zanemaruju mo-

litvu. Neprijatelj ih πapatom kuπa navodeÊi ih na

grijeh, samo zato πto se ne sluæe prednoπÊu koju

im je Bog dao boæanskom ustanovom molitve.

Zaπto Boæji sinovi i kÊeri oklijevaju moliti kad

je molitva kljuË u rukama vjere, koji otvara ne-

beske riznice u kojima se Ëuvaju neograniËena

bogatstva SvemoÊnoga? Ako se ne budemo ne-

prestano molili i budno straæarili, izloæit Êemo

se opasnosti da postanemo nemarni i da skrene-

mo s pravog puta. Protivnik se stalno trudi da

nam preprijeËi put k prijestolju milosti kako usrd-

nom molitvom i vjerom ne bismo dobili milost

i snagu da se odupremo kuπnji.

Postoje odreeni uvjeti koje moramo ispuniti

ako æelimo da Bog Ëuje naπe molitve i da ih usliπa.

Jedan od prvih uvjeta je svijest da nam je Njegova

pomoÊ potrebna. On je obeÊao: “Jer na æednu

100

Êu zemlju vodu izliti, i po tlu suπnome potoke.”

(Izaija 44,3) Oni koji su gladni i æedni praved-

nosti, koji Ëeznu za Bogom, mogu biti sigurni

da Êe se nasititi. Srce se mora otvoriti utjecaju

Duha, jer inaËe ne moæe primiti Boæji blago-

slov.

Naπa velika potreba sama je po sebi dokaz

koji govori u naπu korist. Meutim, moramo tra-

æiti od Gospodina da nam to uËini. On kaæe: “Mo-

lite, i dat Êe vam se!” (Matej 7,7) “On koji Ëak

nije poπtedio vlastitog Sina, veÊ ga predao za sve

nas, kako nam neÊe dati sve ostalo s njime?”

(Rimljanima 8,32)

Ako u svojemu srcu gajimo bezakonje, ako

smo prionuli uz bilo koji nama poznati grijeh,

Gospodin nas neÊe Ëuti; ali molitva pokajniËke,

skruπene duπe uvijek Êe biti prihvaÊena. Kad is-

pravimo sva zla kojih smo svjesni, moæemo biti

uvjereni da Êe Bog odgovoriti na naπe molbe.

Naπe zasluge nas nikada neÊe preporuËiti Boæjoj

naklonosti — mi Êemo se spasiti Kristovom do-

stojnoπÊu, oËistit Êemo se Njegovom krvlju. Ipak,

i sami moramo neπto pridonijeti, moramo ispu-

niti uvjete da budemo prihvaÊeni.

Drugi uvjet uspjeπne molitve jest vjera. “Jer

onaj koji æeli pristupiti Bogu mora vjerovati da

postoji Bog i da nagrauje one koji ga traæe.”

(Hebrejima 11,6) Isus je rekao svojim uËenicima:

101

“©to god moleÊi pitate, vjerujte da ste to veÊ pri-

mili, i bit Êe vam.” (Marko 11,24) Jesmo li Isusa

uhvatili za rijeË?

ObeÊanje je πiroko i neograniËeno, i vjeran

je Onaj koji ga je dao. I kad ne primimo baπ

ono πto smo traæili, u vrijeme kad smo se molili,

i dalje moramo vjerovati da nas je Gospodin Ëuo

i da Êe odgovoriti na naπe molitve. Mi smo tako

podloæni zabludama i tako kratkovidni da pone-

kad traæimo i ono πto nam ne bi bilo na blago-

slov, pa nam naπ nebeski Otac u svojoj ljubavi

odgovara na molitve tako πto nam daje ono πto

Êe nam posluæiti na najviπe dobro — ono πto bi-

smo i sami poæeljeli kad bi naπ pogled bio bo-

æanski prosvijetljen i kad bismo stvarnost mogli

vidjeti onakvom kakva jest. Kad izgleda da nam

molitve nisu usliπane, moramo se dræati obeÊa-

nja, jer Êe vrijeme usliπanja sigurno doÊi i mi

Êemo primiti blagoslov koji nam najviπe odgo-

vara. Ali prava je drskost zahtijevati da molitva

uvijek bude usliπana onako kako smo æeljeli i da

uvijek dobijemo upravo ono πto smo traæili. Bog

je premudar da bi se varao i predobar da bi pra-

vednicima uskratio bilo koje dobro! I zato se bez

straha oslonite na Njega, Ëak ako odgovor na mo-

litve i ne dobijete odmah! Oslonite se na Njegovo

sigurno obeÊanje: “Molite, i dat Êe vam se!” (Ma-

tej 7,7)

102

Ako se budemo povodili za svojim sumnja-

ma i strahovanjima, ako budemo pokuπavali raz-

rijeπiti sve ono πto nam izgleda nejasno — dok

joπ nemamo vjere — naπa Êe se nesigurnost sa-

mo produbiti i poveÊati. Ali ako doemo k Bo-

gu osjeÊajuÊi se bespomoÊni i ovisni, kakvi za-

pravo i jesmo, te u vjeri, ponizno i s povjerenjem

iznesemo svoje potrebe Onome koji sve zna i

Ëijemu pogledu niπta na svijetu nije skriveno, koji

svime upravlja svojom voljom i svojom rijeËju,

On Êe moÊi i htjeti usliπati naπ vapaj i uËinit Êe

da u naπim srcima zasja svjetlost. Iskrena moli-

tva dovodi nas u vezu s umom BeskonaËnoga.

Moæda u tom trenutku nemamo nikakav siguran

dokaz da se lice naπega Otkupitelja nadvija nad

nama s mnogo suÊuti i ljubavi, ali je ipak tako.

Moæda neÊemo osjetiti Njegov vidljivi dodir, ali

Njegova je ruka nad nama s mnogo ljubavi i njeæ-

nog saæaljenja.

Kad od Boga traæimo milosti i blagoslova,

naπa srca moraju biti nadahnuta duhom ljubavi

i praπtanja. Kako bismo se mogli moliti: “I otpusti

nam duge naπe kako i mi otpuπtamo duænicima

svojim!” (Matej 6,12) — ako istodobno nismo

spremni praπtati drugima! Ako oËekujemo da Bog

Ëuje naπe molitve, moramo praπtati drugima is-

to onako kao πto oËekujemo da nama bude op-

roπteno.

103

Ustrajnost u molitvi pripada meu uvjete za

usliπanje. Ako æelimo rasti u vjeri i iskustvu, mo-

ramo se stalno moliti. Moramo biti “u molitvi

ustrajni”. (Rimljanima 12,12) “U molitvi ustrajte;

u njoj bdijte sa zahvaljivanjem!” (Koloπanima 4,2)

Petar opominje vjernike: “... budite umjereni i

trijezni da se moæete posvetiti molitvi”. (1. Pet-

rova 4,7) Pavao upuÊuje: “... u svemu iznesite

svoje potrebe Bogu proπnjom i molitvom, sve u

zahvalnosti” (Filipljanima 4,6) Juda kaæe: “Vi...

ljubljeni... molite se uz suradnju Duha Svetoga!

OËuvajte sami sebe u ljubavi Boæjoj...” (Juda

20.21) Neprestana molitva je neprekidna zajed-

nica duπe s Bogom, tako da æivot od Boga teËe

u naπ æivot; a iz naπega æivota ËistoÊa i svetost

teku natrag k Bogu.

Potrebna je i revnost u molitvi; niËemu ne

smijete dopustiti da omete vaπu molitvu. Uloæite

svaki napor da odræite vezu izmeu Isusa i svo-

je duπe. Iskoristite svaku prigodu da idete na mje-

sta odreena za molitvu. Oni koji se doista trude

odræavati vezu s Bogom vidjet Êe se na molitve-

nim skupovima, vjerni u izvrπavanju svoje duæ-

nosti, iskreni i æeljni da poæanju sve blagoslove

koji se mogu steÊi. Oni Êe iskoristiti svaku pri-

liku da se izloæe zrakama svjetlosti s Neba.

Trebamo se moliti u obiteljskom krugu, ali

iznad svega ne smijemo zanemariti osobnu mo-

104

litvu, jer je to æivot duπe. Duπa ne moæe napre-

dovati ako se zanemaruje molitva. Obiteljska ili

javna molitva sama po sebi nije dovoljna. Neka

se duπa u samoÊi otvori pred ispitivaËkim Boæ-

jim okom. Tajnu molitvu treba Ëuti samo Bog

koji sluπa molitve. Nijedno znatiæeljno uho ne tre-

ba Ëuti sadræaj takvih molitava. Pri tajnoj moli-

tvi duπa je slobodna od utjecaja okoline, slobo-

dna od uznemiravanja. Smireno, a ipak usrdno,

duπa traæi Boga. Utjecaj koji struji od Onoga koji

vidi πto je tajno i Ëije je uho otvoreno da Ëuje

molitvu koja izlazi iz srca, bit Êe ugodan i trajan.

Smirenom, jednostavnom vjerom duπa odræava

vezu s Bogom i prikuplja zrake boæanske svjet-

losti da bi se ojaËala i odræala u sukobu sa So-

tonom. Bog je naπ tvrdi grad.

Molite se “u klijeti”. Dok se bavite svojim

svakodnevnim poslom, neka se vaπe srce Ëesto

obraÊa Bogu. Tako je Henok hodio s Bogom. Te

tajne molitve podiæu se kao skupocjeni miris pre-

ma prijestolju milosti. Sotona ne moæe svladati

onoga tko je tako utvren u Bogu.

Nema vremena niti mjesta koje ne bi bilo

prikladno za upuÊivanje molitve Bogu. Ne po-

stoji niπta πto bi nas moglo sprijeËiti da podig-

nemo svoje srce u duhu iskrene molitve. U mno-

πtvu na ulici, zaokupljeni poslovnim obvezama,

moæemo uputiti molitvu Bogu i zatraæiti boæan-

105

sko vodstvo, kao πto je to uËinio Nehemija dok

je iznosio svoj zahtjev pred kralja Artakserksa.

“Klijet” za razgovor moæe se naÊi ma gdje se

mi nalazili. Vrata naπega srca moraju biti stal-

no otvorena, stalno se mora podizati poziv Isusu

da doe i da boravi u naπoj duπi kao nebeski

gost.

Iako oko nas moæe vladati zaraæeno, pokvare-

no ozraËje, ne moramo udisati njegova kuæna is-

paravanja, veÊ moæemo æivjeti u Ëistom zraku

Neba. Ako svoju duπu iskrenom molitvom uzdig-

nemo u Boæju blizinu, moæemo zatvoriti svaki

prilaz neËistim maπtanjima i nesvetim mislima.

Oni koji su otvorili svoje srce da od Boga pri-

me potporu i blagoslov, hodat Êe u svetijem oz-

raËju od ovog zemaljskog i odræavat Êe stalnu

vezu s Nebom.

Nama su potrebni jasniji pojmovi o Isusu i

potpunije shvaÊanje vrijednosti vjeËnih stvarno-

sti. Ljepota svetosti treba ispuniti srce Boæje djece,

a da bi se to moglo postiÊi, moramo traæiti da

nam Bog razjasni ono πto je nebesko.

Neka se naπa duπa otvori i uzdigne kako bi

nam Bog mogao dati da udiπemo nebesko ozraËje.

Moramo se dræati tako blizu Bogu da se pri sva-

koj neoËekivanoj kuπnji naπe misli okreÊu k Nje-

mu isto tako prirodno kao πto se cvijet okreÊe

prema Suncu.

106

Iznesite Bogu svoje potrebe, svoje radosti,

svoje tuge, svoje brige i svoja strahovanja. Vi Ga

ne moæete preopteretiti, ne moæete Ga zamoriti.

Onaj tko je izbrojao vlasi na vaπoj glavi nije rav-

noduπan prema potrebama svoje djece. “Jer Go-

spodin je pun samilosti i milosra.” (Jakov 5,11)

Njegovo srce puno ljubavi ganuto je naπim æalo-

stima, Ëak i kad samo govorimo o njima. Iznesi-

te Mu sve πto zbunjuje vaπ um. Onome koji u

svojoj ruci dræi svjetove i upravlja svim poslovi-

ma svemira niπta nije preteπko nositi. Njemu nije

neznatno niπta od onoga πto se bilo kako tiËe

naπeg mira. Nema nijednog poglavlja u naπemu

iskustvu koje bi Mu bilo premraËno za Ëitanje;

nema problema koji bi Mu bio preteæak za raz-

rjeπenje. Nema nesreÊe koja bi pogodila Njego-

vo najmanje dijete, nema brige koja bi muËila

duπu, nema radosti koja bi razgalila, nema iskrene

molitve koja bi poletjela s usana — da naπ nebeski

Otac ne vidi, da se smjesta ne zainteresira. “On

lijeËi one koji su srca skruπena i povija rane nji-

hove.” (Psalam 147,3) Odnos izmeu Boga i svake

duπe tako je osoban i potpun, kao da nema ni-

jedne druge duπe na Zemlji s kojom bi dijelio

svoju briænu paænju, nijedne druge duπe za ko-

ju bi dao svojega ljubljenoga Sina.

Isus je rekao: “U taj dan molit Êete u ime

moje. Ne kaæem vam da Êu ja moliti za vas, jer

107

vas sam Otac ljubi...” (Ivan 16,26.27) “Nego sam

ja vas izabrao... da vam dadne Otac πto god za-

molite u moje ime.” (Ivan 15,16) Meutim, mo-

liti se u Isusovo ime znaËi mnogo viπe no samo

spomenuti Njegovo ime na poËetku i na kraju

molitve. To znaËi moliti se po Isusovu umu i du-

hu, vjerujuÊi Njegovim obeÊanjima, oslanjajuÊi

se na Njegovu milost i ËineÊi Njegova djela.

Bog ne traæi ni od koga meu nama da po-

stane pustinjak ili redovnik i da se povuËe iz svi-

jeta kako bi se posvetio bogoπtovlju. Naπ æivot

mora biti sliËan Kristovu æivotu izmeu planine

i mnoπtva. Onaj tko ne Ëini niπta drugo osim πto

se moli, uskoro Êe se prestati moliti, ili Êe se

njegove molitve pretvoriti u praznu naviku. Kad

se ljudi povuku iz druπtvenog æivota i s podruËja

svoje krπÊanske duænosti te noπenja kriæa, kad

prestanu ozbiljno raditi za svojega UËitelja koji

je ozbiljno radio za njih, nemaju se viπe za πto

moliti, nemaju viπe poticaja za molitvu. Njihove

molitve postaju osobne i sebiËne. Oni se viπe

ne mogu moliti za potrebe ËovjeËanstva ili za

izgradnju Kristova kraljevstva, niti traæiti snagu

za rad.

Kad zanemarujemo predost uzajamnog dru-

æenja, jaËanja i hrabrenja u sluæbi Bogu, mi gu-

bimo! Istine Njegove RijeËi gube tada svoju jas-

noÊu i vaænost za nas. Naπa srca viπe nisu pro-

108

svijetljena niti potaknuta njihovim posveÊujuÊim

utjecajem, i mi duhovno slabimo. U naπemu dru-

æenju mi kao krπÊani mnogo gubimo zbog ne-

dostatka meusobne naklonosti. Onaj tko se za-

tvara sâm u sebe ne zauzima poloæaj koji mu je

Bog odredio. Pravilno njegovanje druπtvenih ob-

lika naπe naravi zbliæava nas s drugima i poma-

æe nam da se razvijemo i ojaËamo u sluæenju Bo-

gu.

Kad bi se krπÊani meusobno druæili i kad

bi razgovarali o Boæjoj ljubavi i dragocjenim isti-

nama otkupljenja, njihova bi se srca osvjeæila i

oni bi se meusobno okrijepili. Mi bismo sva-

kog dana morali bolje upoznavati svojega nebe-

skog Oca, stjecati nova iskustva s Njegovom mi-

loπÊu, i tad bismo æeljeli i govoriti o Njegovoj

ljubavi. A kad bismo to Ëinili, naπa bi se srca

zagrijala i ohrabrila. Kad bismo viπe mislili i raz-

govarali o Isusu, a manje o sebi, bili bismo mnogo

ËeπÊe u Njegovom druπtvu.

Kad bismo o Bogu mislili samo onoliko ko-

liko imamo dokaza da se On brine o nama, On

bi bio uvijek u naπim mislima i mi bismo uæi-

vali govoriti o Njemu i slaviti Ga. O prolaznim

stvarima razgovaramo zato πto se za njih zani-

mamo. O svojim prijateljima govorimo zato πto

ih volimo, naπe radosti i naπe tuge povezane su

s njima. Ipak, imamo neizmjerno viπe razloga lju-

109

biti Boga no svoje zemaljske prijatelje. Trebalo

bi nam biti najprirodnije da na prvo mjesto u

svojim mislima stavimo Njega, da govorimo o Nje-

govoj dobroti i priËamo o Njegovoj sili. Bogati

darovi kojima nas je obasuo nisu nam dani da

bi toliko zaokupili naπu pozornost i ljubav da

viπe nemamo Ëime uzvratiti Bogu; oni bi nas tre-

bali stalno podsjeÊati na Njega i povezati nas ve-

zama ljubavi i zahvalnosti s naπim nebeskim Do-

broËiniteljem. Mi æivimo preblizu zemaljskim ni-

zinama. Uzdignimo oËi prema otvorenim vrati-

ma nebeskog Svetiπta, u kojemu svjetlost Boæje

slave obasjava lice Isusa Krista koji “... moæe zau-

vijek spasavati one koji po Njemu dolaze k Bo-

gu...” (Hebrejima 7,25)

Trebalo bi viπe slaviti Boga “... za dobrotu

Njegovu, za Ëudesa Njegova sinovima ljudskim”.

(Psalam 107,8) Naπa se poboænost ne smije izra-

æavati samo traæenjem i primanjem. Nemojmo uvi-

jek misliti o svojim potrebama, a nikada o blago-

slovima koje primamo. Nije toËno da se previπe

molimo, veÊ smo preπtedljivi u zahvaljivanju.

Stalno primamo Boæju milost, a kako malo zah-

valnosti izraæavamo, kako malo hvalimo Boga za

sve πto je uËinio za nas!

U stara vremena Gospodin je naredio Izrael-

cima, kad se budu okupili na bogosluæje: “Bla-

gujte ondje, vi i vaπe obitelji, u nazoËnosti Jahve,

110

Boga svoga; veselite se svime πto su vaπe ruke

namaknule i πto vam je Jahve, Bog vaπ, blago-

slovom udijelio.” (Ponovljeni zakon 12,7) Ono

πto se Ëini na slavu Bogu treba se Ëiniti rado-

sno, uz pjesme slavljenja i zahvaljivanja, a ne æa-

losno i zlovoljno.

Naπ Bog je njeæni, milostivi Otac. Bogoπtovlje

se ne bi smjelo smatrati nekom æalosnom, otuæ-

nom sluæbom. Trebao bi nam biti uæitak sluæiti

Bogu i sudjelovati u Njegovom djelu. Bog ne æeli

da se Njegova djeca, kojoj je osigurao tako veli-

ko spasenje, ponaπaju kao da je On neki strogi,

sitniËavi nadzornik. On je njihov najbolji prija-

telj, i kad se okupe na bogosluæje, On æeli biti

s njima, blagoslivljati ih i tjeπiti, ispunjavati nji-

hova srca radoπÊu i ljubavlju. Gospodin æeli da

Njegova djeca u bogoπtovlju nalaze utjehu, i da

im rad za Njega donese viπe zadovoljstva nego

poteπkoÊa. On æeli da oni koji dolaze na bogo-

sluæje odnesu sa sobom dragocjene misli o Nje-

govoj skrbi i ljubavi, kako bi bili puni radosti u

svakodnevnom æivotu i imali razloga da u sve-

mu postupaju poπteno i vjerno.

Moramo se okupiti oko kriæa. Krist, i to ra-

zapet, treba biti predmet naπega razmiπljanja, raz-

govora i naπih najradosnijih osjeÊaja. Trebamo

pamtiti svaki blagoslov koji smo primili od Bo-

ga, i kad shvatimo veliËinu Njegove ljubavi, tre-

111

bamo biti spremni sve povjeriti ruci koja je za

nas prikovana na kriæ.

Duπa se moæe pribliæiti Nebu na krilima hva-

lospjeva. U nebeskim dvorima Boga slave pjes-

mom i glazbom; dok izraæavamo svoju zahvalnost,

i mi usklaujemo svoje bogosluæje s bogosluæ-

jem nebeskih Ëeta. “Pravo me πtuje onaj koji pri-

nosi ærtvu zahvalnu” — kaæe Bog. (Psalam 50,23)

Pred svojega Stvoritelja doimo radosno i sa πto-

vanjem, sa “zahvalnicama i glasom hvalospjeva”!

(Izaija 51,3)

112

©to uËiniti sa sumnjom

Mnoge, a posebno one koji su u krπÊanskom

æivotu mladi, Ëesto uznemiruje ono πto ih navo-

di na nevjerovanje. U Bibliji ima mnogo tekstova

koje oni ne mogu objasniti ili razumjeti, a Soto-

na se time koristi da bi pokolebao njihovu vje-

ru u Pismo kao Boæju objavu. Oni pitaju: “Kako

mogu upoznati pravi put? Ako je Biblija doista

Boæja RijeË, kako se mogu osloboditi tih sumnji

i zabuna?”

Ako nam ne pruæi dovoljno dokaza na koji-

ma moæemo temeljiti svoju vjeru, Bog nikad ne

traæi da vjerujemo. Njegovo postojanje, Njegov

karakter, istinitost Njegove RijeËi, sve je to po-

tvreno mnogim dokazima upuÊenima naπem

razumu. Ipak, Bog nikad nije uklonio moguÊnost

sumnje. Naπa vjera mora poËivati na osobnom

osvjedoËenju, a ne na nabrajanju dokaza. Oni koji

æele sumnjati imat Êe priliku; a oni koji stvarno

æele upoznati istinu naÊi Êe obilje dokazne grae

na koju mogu poloæiti svoju vjeru.

OgraniËenom umu nemoguÊe je u potpunosti

shvatiti karakter ili djela BeskonaËnoga. I najoπ-

113

trijem intelektu, i najobrazovanijem umu, sveto

BiÊe uvijek Êe ostati obavijeno velom tajanstve-

nosti. “Moæeπ li dubine Boæje proniknuti, doku-

Ëiti savrπenstvo Svesilnoga? Od neba je viπe: πto

joπ da uËiniπ? Od ©eola dublje: πto joπ da mudru-

jeπ?” (Job 11,7.8)

Apostol Pavao uzvikuje: “O, dubino bogat-

stva, mudrosti i znanja Boæjega! Kako su nedo-

kuËive Njegove odluke i kako neistraæivi Njego-

vi putovi!” (Rimljanima 11,33) “Oblak i tama ovi-

jaju Njega, pravda i pravo temelj su prijestolja

Njegova.” (Psalam 97,2) Mi moæemo shvatiti Nje-

govo postupanje s nama i pobude koje Ga pokre-

Êu toliko da moæemo razabrati bezgraniËnost Nje-

gove ljubavi i milosti koje su sjedinjene s beskraj-

nom silom. Od Njegovih nakana moæemo razum-

jeti onoliko koliko je za nas dobro da znamo; a

za sve πto je viπe od toga moramo se osloniti na

svemoÊnu ruku, na srce puno ljubavi.

Boæja RijeË, kao i karakter njezinog boæan-

skog Autora sadræi tajne koje ograniËena biÊa

nikad neÊe moÊi potpuno shvatiti. Pojavljivanje

grijeha na svijetu, Kristovo utjelovljenje, novo-

roenje, uskrsnuÊe i mnogi drugi biblijski pred-

meti, predoËavaju tajne, preduboke da bi ih ljud-

ski um mogao objasniti ili Ëak potpuno shvati-

ti. Ali, nemamo razloga sumnjati u Boæju RijeË

samo zato πto ne moæemo razumjeti tajne Boæje

114

providnosti. I u svijetu prirode stalno smo okru-

æeni nepojmljivim tajnama. I najskromniji oblici

æivota problem su koji ni najmudriji filozofi ne

mogu objasniti. Na sve strane nailazimo na Ëu-

da koja nadmaπuju moÊ naπega shvaÊanja. Smi-

jemo li onda biti iznenaeni πto i u duhovnom

svijetu ima tajni koje ne moæemo dokuËiti? Po-

teπkoÊa je zapravo u slabosti i ograniËenosti ljud-

skog uma. Bog nam je u Pismu pruæio dovoljno

dokaza o boæanskoj naravi Svetih spisa i ne smi-

jemo sumnjati u Njegovu RijeË samo zato πto ne

moæemo razumjeti sve tajne Njegove providno-

sti.

Apostol Petar kaæe da u Pismu postoje “teπko

razumljiva mjesta, koja neuki i nepostojani ljudi

izvrÊu... na svoju vlastitu propast”. (2. Petrova

3,16) Teπko razumljivim mjestima u Pismu kori-

stili su se nevjernici kao dokazom protiv Biblije;

ali, naprotiv, ona snaæno potvruju da je Biblija

boæanski nadahnuta. Kad bi Biblija samo izvjeπ-

Êivala o Bogu na lako shvatljiv naËin i kad bi

Njegovu veliËinu i veliËanstvo mogli razumjeti

ograniËeni umovi, tad ona ne bi nosila nepogre-

πivi peËat boæanskog autoriteta. VeliËina i tajan-

stvenost tema o kojima ona govori trebaju nas

nadahnuti vjerom u Bibliju kao Boæju RijeË.

Biblija otkriva istinu s takvom jednostavno-

πÊu i tako je savrπeno prilagouje potrebama i

115

teænjama ljudskog srca da to zadivljuje i oËarava

i najobrazovanije umove i istodobno osposobljava

skromne i neobrazovane da upoznaju put spa-

senja. Ipak, te jednostavne istine odnose se na

tako uzviπene i dalekoseæne teme i tako su bes-

krajno iznad moÊi ljudskog shvaÊanja da ih mo-

æemo prihvatiti samo zato πto ih je Bog objavio.

I plan spasenja nam je otkriven tako da svaka

duπa moæe vidjeti koje korake pokajanja treba

uËiniti prema Bogu, korake vjere prema Gospodi-

nu Isusu Kristu, da bi se spasila onako kako je

to Bog odredio. Ispod tih lako razumljivih isti-

na leæe tajne koje skrivaju Boæju slavu, tajne koje

nadmaπuju moÊi uma koji ih istraæuje, a ipak is-

krenog traæitelja istine nadahnjuju strahopoπto-

vanjem i vjerom. ©to viπe istraæuje Bibliju, to se

viπe produbljuje njegova uvjerenost da je to RijeË

æivoga Boga, i ljudski se razum klanja veliËanstvu

boæanske objave.

Priznati nemoÊ potpunog shvaÊanja velikih

istina Biblije znaËi samo priznati tvrdnju da je

ograniËeni um nesposoban shvatiti bezgraniËno,

da Ëovjek svojim ograniËenim ljudskim znanjem

ne moæe razumjeti namjere SveznajuÊeg.

BuduÊi da ne mogu proniknuti u sve njezi-

ne tajne, sumnjiËavci i nevjernici odbacuju Boæ-

ju RijeË; a ni svi oni koji kaæu da vjeruju Bibliji

nisu slobodni od ovakve opasnosti. Apostol kaæe:

116

“Pazite, braÊo, da se sluËajno u koga od nas ne

nae pokvareno, nevjerno srce, tako da otpadne

od Boga æivoga.” (Hebrejima 3,12) Pravo je da

duboko istraæujemo biblijska uËenja i da ispitu-

jemo “dubine Boæje” (1. KorinÊanima 2,10) ono-

liko koliko su otkrivene u Bibliji. Ono “πto je

sakriveno, pripada Jahvi, Bogu naπemu”, a ono

πto je otkriveno “nama i sinovima naπim zauvi-

jek”. (Ponovljeni zakon 29,28) Meutim, Soto-

na nastoji izopaËiti istraæivaËke sposobnosti ljud-

skog uma. Prigodom razmatranja biblijskih isti-

na do izraæaja dolazi svojevrsna gordost, jer lju-

di postaju nestrpljivi i osjeÊaju se poraæenima

ako ne mogu svaki navod iz Pisma objasniti na

svoje zadovoljstvo. Smatraju da bi ih previπe po-

nizilo priznanje da nisu sposobni shvatiti Boæju

RijeË. Nisu spremni strpljivo Ëekati dok Bog ne

nae za dobro da im otkrije istinu. Misle da je

dovoljna njihova ljudska mudrost da bez iËije po-

moÊi shvate Pismo, a buduÊi da to ne uspijeva-

ju, odriËu Bibliji njezin autoritet. Istina je da mno-

ge teorije i uËenja, za koje se opÊenito smatra

da proistjeËu iz Biblije, nemaju nikakvog teme-

lja u njezinu nauËavanju, i zapravo se suprote

cjelokupnom glasu nadahnuÊa. Sve je to u mno-

gim umovima izazvalo sumnju i zbunjenost. Me-

utim, za to ne treba optuæivati Boæju RijeË, veÊ

Ëovjekovo izvrtanje Pisma.

117

Kad bi stvorenim biÊima bilo moguÊe savrπe-

no razumjeti Boga i Njegova djela, ona bi, posti-

gavπi taj cilj, izgubila svaku moguÊnost da dalje

otkrivaju istinu, rastu u spoznaji i dalje razvija-

ju um i srce. Bog viπe ne bi bio najviπi, a Ëovjek

bi, dostigavπi granicu znanja i sposobnosti, pre-

stao napredovati. Zahvalimo Bogu πto nije tako!

Bog je beskrajan, u Njemu “se nalazi sakriveno

sve blago mudrosti i znanja”. (Koloπanima 2,3)

Ljudi bi mogli cijelu vjeËnost stalno istraæivati,

stalno uËiti, a opet nikad ne iscrpsti riznice Boæje

mudrosti, dobrote i sile.

Bog æeli da se Njegov narod veÊ u ovom æi-

votu stalno sve viπe upoznaje s istinama Njego-

ve RijeËi. Postoji samo jedan naËin da se stekne

to znanje. Boæju RijeË moæemo razumjeti jedi-

no kad nas prosvijetli isti Duh preko kojega je

RijeË bila dana. “Tako nitko ne zna Boæjih tajna,

osim Boæjega Duha... jer Duh sve ispituje, Ëak i

dubine Boæje.” (1. KorinÊanima 2,11.10) Spasi-

telj je svojim sljedbenicima obeÊao: “A kada doe

On, Duh Istine, uvest Êe vas u svu istinu... jer

Êe uzeti od onog πto je moje i to objaviti vama.”

(Ivan 16,13.14)

Boæja je namjera da Ëovjek razvija svoje spo-

sobnosti rasuivanja, a prouËavanje Biblije jaËa

i oplemenjuje um bolje od bilo kojega drugog

prouËavanja. Meutim, moramo se Ëuvati obo-

118

æavanja razuma, jer je podloæan ljudskim slabo-

stima i nedostacima. Ako ne æelimo da nam Pismo

bude nerazumljivo da ni najjasnije istine ne mo-

æemo shvatiti, moramo imati jednostavnost i vjeru

malog djeteta, biti spremni uËiti i usrdno se moliti

za pomoÊ Svetoga Duha. Svijest o Boæjoj sili i

mudrosti i naπoj nesposobnosti da shvatimo Nje-

govu veliËinu treba nas nadahnuti poniznoπÊu,

i mi bismo trebali otvarati Njegovu RijeË sa sve-

tim strahopoπtovanjem, kao da stupamo u Nje-

govu blizinu. Kad otvorimo Bibliju, naπ razum

mora priznati Autoritet koji je veÊi od njegovo-

ga, a srce i um moraju se pokloniti pred veli-

kim JA SAM.

Mnogi nam se tekstovi Ëine teπki i nejasni,

ali Êe ih Bog uËiniti jasnima i razgovijetnima oni-

ma koji ih se trude razumjeti kako je spomenu-

to. Meutim, bez vodstva Svetoga Duha uvijek

Êemo biti skloni izvrtanju Pisma ili pogreπnom

tumaËenju. Mnogo puta Ëitanje Biblije ne dono-

si nikakve koristi, a Ëesto nanosi i ozbiljnu πte-

tu. Kad se Boæja RijeË otvara bez πtovanja i moli-

tve, kad misli i osjeÊaji nisu posveÊeni Bogu, ili

nisu u skladu s Njegovom voljom, um je zamra-

Ëen sumnjom i tijekom samog prouËavanja Bib-

lije nevjerovanje raste. Neprijatelj preuzima up-

ravu nad mislima i predlaæe nepravilna tumaËe-

nja. Kad god se ljudi, bez obzira na stupanj svo-

119

jega obrazovanja, rijeËju i djelom ne trude biti

u skladu s Bogom, tad postaju skloni pogreπnom

razumijevanju Pisma i stoga ne moæemo imati

povjerenja u njihova tumaËenja. Oni koji pretraæu-

ju Pisma da bi naπli proturjeËnosti, nemaju duhov-

ne oπtroumnosti. Takvo iskrivljeno gledanje na-

vest Êe ih da i u onome πto je potpuno jasno i

jednostavno nau razlog za sumnju i nevjerovanje.

Iako oni to moæda prikrivaju, pravi razlog

sumnje i nevjerovanja u veÊini sluËajeva jest lju-

bav prema grijehu. UËenja i ograniËavanja koja

sadræi Boæja RijeË nisu dobrodoπla oholom srcu

koje voli grijeh, a oni koji ne æele posluπati nje-

zine zahtjeve spremni su posumnjati u njezin au-

toritet. Da bismo dokuËili istinu, moramo iskre-

no æeljeti da je upoznamo i u srcu biti spremni

da je posluπamo. Svi koji u tom duhu pristupaju

prouËavanju Biblije naÊi Êe obilje dokaza da je

ona Boæja RijeË, i razumjet Êe njezine istine koje

Êe ih uËiniti “mudrima za spasenje”. (2. Timoteju

3,15)

Krist je rekao: “Ako tko htjedne vrπiti volju

njegovu, znat Êe da li je moja nauka od Boga

ili ja govorim sam od sebe.” (Ivan 7,17) Umjesto

da zanovijetate i sumnjate u ono πto ne razumi-

jete, slijedite svjetlost koja vas veÊ obasjava, pa

Êete dobiti joπ veÊu svjetlost. Kristovom miloπ-

Êu izvrπite svaku duænost koja vam je dosad ja-

120

sno pokazana, pa Êete dobiti sposobnost razu-

mijevanja i izvrπavanja i onih koje vam joπ nisu

jasne.

Postoji dokaz koji je dostupan svima, i naj-

obrazovanijima i najneukijima — dokaz iskustva.

Bog nas poziva da osobno provjerimo istinitost

Njegove RijeËi i vjerodostojnost Njegovih obe-

Êanja. On nam preporuËuje: “Kuπajte i vidite kako

dobar je Jahve!” (Psalam 34,9) Umjesto da se os-

lanjamo na neËije rijeËi, trebamo ispitivati sami.

On objavljuje: “Molite i primit Êete!” (Ivan 16,24)

Njegova obeÊanja Êe se ispuniti. Ona nikad nisu

iznevjerila i nikad ne mogu iznevjeriti! I dok se

budemo pribliæavali Isusu i radovali se u obilju

Njegove ljubavi, sumnja i mrak Êe nestati pred

svjetloπÊu Njegove nazoËnosti.

Apostol Pavao kaæe da nas Bog “... istrgnu

iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga ljub-

ljenog Sina”. (Koloπanima 1,13) A svaki onaj koji

je preπao iz smrti u æivot “potvruje da je Bog

istinit”. (Ivan 3,33) Takav moæe posvjedoËiti: “Bila

mi je potrebna pomoÊ i naπao sam je u Isusu.

Svaka moja potreba bila je zadovoljena, utolje-

na je glad moje duπe, i Biblija je za mene obja-

va Isusa Krista. Pitate li zaπto vjerujem u Isusa?

— Zato πto mi je On boæanski Spasitelj! Zaπto

vjerujem Bibliji? — Zato πto sam ustvrdio da je

to glas kojim Bog govori mojoj duπi!” Dakle, sami

121

sebi moæemo posvjedoËiti da je Biblija istinita i

da je Krist Boæji Sin. Mi znamo da se ne povodi-

mo za lukavo sroËenim bajkama.

Petar opominje braÊu: “©toviπe, rastite u mi-

losti i pravoj spoznaji naπega Gospodina, Spasi-

telja Isusa Krista!” (2. Petrova 3,18) Kad Boæji

narod bude rastao u milosti, sve Êe jasnije razu-

mijevati Boæju RijeË. On Êe u njezinim svetim

istinama pronalaziti novu svjetlost i novu ljepo-

tu. To se pokazivalo kroz povijest Crkve u svim

vjekovima, i tako Êe biti sve do kraja. “A praved-

niËka je staza kao svjetlost svanuÊa, koja je sve

jasnija do potpunog dana.” (Izreke 4,18)

Mi moæemo vjerom gledati u vjeËnost i uhva-

titi se za Boæje obeÊanje da Êe se ljudski razum

razviti, ljudske sposobnosti sjediniti s boæanski-

ma, a svaka duπevna snaga doÊi u izravan doti-

caj s Izvorom svjetlosti. Moæemo se radovati πto

Êe tad biti razjaπnjeno sve ono πto nas je u Boæjoj

providnosti zbunjivalo, da Êe sve ono πto nam

je bilo teπko shvatljivo dobiti svoje objaπnjenje;

a tamo gdje smo svojim ograniËenim razumom

nailazili samo na zbrku i izjalovljene namjere, vi-

djet Êemo najsavrπeniji i najljepπi sklad. “Sad vi-

dimo u ogledalu, nejasno, a onda Êemo licem u

lice. Sad nesavrπeno poznajem, a onda Êu savrπe-

no spoznati kao πto sam spoznat.” (1. KorinÊani-

ma 13,12)

122

Radosni u Gospodinu

Boæja djeca pozvana su da budu Kristovi

predstavnici i objave Gospodinovu dobrotu i mi-

lost. Kao πto je Isus otkrio pravi OËev karakter

nama, i mi moramo otkriti Krista svijetu koji joπ

nije upoznao Njegovu njeænu i milosrdnu ljubav.

“Kao πto ti mene posla u svijet” — kaæe Isus —

“i ja njih poslah u svijet... Ja u njima, a ti u me-

ni... da svijet upozna da si me ti poslao...” (Ivan

17,18.22.23) Apostol Pavao poruËuje Isusovim

uËenicima: “OËito je da ste vi pismo Kristovo...

koje poznaju i Ëitaju svi ljudi.” (2. KorinÊanima

3,3.2) Kroz svako svoje dijete Isus πalje poslani-

cu svijetu. Ako ste Kristov sljedbenik, On kroz

vas πalje pismo vaπoj obitelji, mjestu, ili ulici u

kojoj æivite. Isus, koji boravi u vama, æeli progo-

voriti srcima onih koji Ga joπ ne poznaju. Moæ-

da oni ne Ëitaju Bibliju i ne Ëuju glas koji govori

s njezinih stranica. Oni u Boæjim djelima ne vi-

de Njegovu ljubav. Ali ako ste pravi Isusovi pred-

stavnici, moæe se dogoditi da preko vas budu na-

vedeni da shvate bar djeliÊ Njegove dobrote i

budu pridobiveni da Ga ljube i da Mu sluæe.

123

KrπÊani su postavljeni da budu svjetlonoπe

na putu prema Nebu. Oni trebaju na svijet od-

sjajivati svjetlost kojom ih je Krist obasjao. Tre-

baju æivjeti takvim æivotom i razviti takav karakter

da drugi, gledajuÊi njih, steknu ispravno miπlje-

nje o Kristu i Njegovoj sluæbi.

Ako doista predstavljamo Krista, prikazat Êe-

mo sluæbu Njemu u privlaËnom svjetlu. KrπÊani

sjetne i æalosne duπe, koji se tuæe i gunaju, svo-

jim bliænjima pogreπno prikazuju Boga i krπÊanski

æivot. Oni ostavljaju dojam kako Bogu nije drago

da Njegova djeca budu sretna, i time laæno svje-

doËe protiv naπeg nebeskog Oca.

Sotona likuje kad Boæju djecu uspije nave-

sti na nevjernost i maloduπnost. On uæiva kad

vidi da nemamo povjerenja u Boga, kad sumnjamo

u Njegovu spremnost i snagu da nas spasi. Drago

mu je kad nas uspije navesti da mislimo kako

Êe nam Bog djelima svoje providnosti nanijeti

πtetu. Sotonin je posao prikazati Gospodina kao

biÊe bez samilosti i saæaljenja. On iskrivljuje istinu

o Bogu. Naπe misli æeli zaokupiti pogreπnim shva-

Êanjima o Bogu pa, umjesto da se bavimo isti-

nom o naπemu nebeskom Ocu, preËesto svoj um

zapoπljavamo onim πto je Sotona izmislio o Nje-

mu te sramotimo Boga svojim nepovjerenjem i

gunanjem protiv Njega. Sotona stalno pokuπa-

va uËiniti vjerski æivot sumornim. Æeli ga prika-

124

zati muËnim i teπkim, i kad krπÊanin u svojemu

æivotu odaje takav oblik religije, on zapravo svo-

jim nevjerovanjem podupire Sotoninu laæ.

HodeÊi svojim æivotnim putom, mnogi se ba-

ve vlastitim pogreπkama, neuspjesima i razoËa-

ranjima, i njihova su srca puna boli i obeshrab-

renja. Dok sam boravila u Europi, pisala mi je

jedna vjernica koja se upravo tako ponaπala i sto-

ga bila u dubokom oËaju. Traæila je da joj upu-

tim neku rijeË ohrabrenja. Nakon πto sam pro-

Ëitala pismo, usnila sam san kako se nalazim u

vrtu, i netko, vjerojatno vlasnik vrta, vodio me

njegovim stazama. Brala sam cvijeÊe i uæivala u

njegovu mirisu kad je spomenuta vjernica, koja

je iπla pokraj mene, svratila moju pozornost na

neko ruæno trnje koje joj je zasmetalo pri ho-

du. Æalila se i tuæila. IduÊi za vodiËem, ona i nije

hodala stazom, veÊ kroz grmlje i trnje. “Oh!” —

jadala se ona — “nije li æalosno πto je ovaj divni

vrt nagren trnjem?” VodiË joj je odgovorio: “Os-

tavi trnje na miru, jer Êe te ono samo raniti!

Beri ruæe, ljiljane i karanfile!”

Nije li u vaπemu iskustvu bilo i nekih svijetlih

toËaka? Niste li doæivjeli neke dragocjene trenutke

kad vam je srce treperilo od radosti odzivajuÊi

se tako Boæjem Duhu? Kad pregledavate poglavlja

svojega æivotnog iskustva, zar ne nailazite i na

ugodne stranice? Ne rastu li Boæja obeÊanja, sliË-

125

no mirisnom cvijeÊu, uzduæ vaπega puta na sva-

kom koraku? NeÊete li dopustiti da njihova ljepota

i milina ispuni vaπe srce radoπÊu?

Grmlje i trnje samo Êe vas ranjavati i æalostiti,

i — budete li jedino to brali i pokazivali drugi-

ma — neÊete li time prezreti Boæju dobrotu i spri-

jeËiti druge oko sebe da idu æivotnom stazom?

Nije mudro skupljati sve neugodne uspomene

iz proπlosti, nepravde i razoËaranja, razgovarati

o njima i tuæiti se na njih sve dok nas ne svlada

obeshrabrenost. Obeshrabrena duπa puna je mra-

ka, ona onemoguÊuje boæanskoj svjetlosti da sjaji

iz njezinog srca i tako baca sjenku na put svojih

bliænjih.

Zahvalimo Bogu na blistavim prizorima koje

nam je pokazao. Prikupimo sve blagoslovljene

dokaze Njegove ljubavi, tako da ih neprestano

moæemo gledati: Boæjeg Sina kako napuπta prije-

stolje svojega Oca odijevajuÊi svoju boæansku pri-

rodu ljudskom da bi Ëovjeka mogao izbaviti od

Sotonine sile; Njegovu pobjedu zbog nas koja je

Ëovjeku otvorila Nebo i omoguÊila ljudskom po-

gledu da zaviri u prostore u kojima Boæanstvo

boravi i otkriva svoju slavu; grjeπni rod uzdignut

iz ponora propasti u koji ga je grijeh bacio i po-

novno doveden u vezu s beskrajnim Bogom i,

nakon πto je izdræao boæansku kuπnju vjerom u

Otkupitelja, odjeven u Kristovu pravednost i uz-

126

dignut na Njegovo prijestolje. To su prizori o koji-

ma Bog æeli da razmiπljamo!

Kad ostavljamo dojam da sumnjamo u Boæ-

ju ljubav i da nemamo povjerenja u Njegova obe-

Êanja, sramotimo Boga i æalostimo Njegovog Sve-

toga Duha. Kako bi se osjeÊala majka kad bi se

njezina djeca stalno tuæila na nju, kao da im ne

æeli dobro, a ona se tijekom cijelog æivota tru-

dila zaπtititi njihove interese i okruæiti ih udob-

noπÊu? Kad bi djeca posumnjala u njezinu lju-

bav, to bi slomilo njezino srce! Kako bi se osjeÊao

bilo koji roditelj kad bi djeca tako postupala

prema njemu? A πto naπ nebeski Otac moæe mi-

sliti o nama ako nemamo povjerenja u Njegovu

ljubav πto Ga je navela da ærtvuje svojega jedi-

noroenog Sina da bismo mi imali æivot? Apo-

stol piπe: “On koji Ëak nije poπtedio vlastitog Sina,

veÊ ga predao za sve nas, kako nam neÊe dati

sve ostalo s njime?” (Rimljanima 8,32) A ipak,

koliko njih govori svojim djelima, iako ne i rije-

Ëima: “Bog time nije mislio na mene. Moæda On

voli druge, ali mene ne voli!”

Sve to nanosi πtetu vaπoj duπi, jer svakom

sumnjiËavom rijeËju vi pozivate Sotonu da vas

kuπa, ona u vama jaËa naklonost prema sumnji

i njome oæaloπÊujete anele koji vam sluæe. Kad

vas Sotona kuπa, nemojte izreÊi nijednu sumnji-

Ëavu ili mraËnu rijeË. Ako odluËite otvoriti vrata

127

njegovu doπaptavanju, vaπ Êe se um ispuniti ne-

povjerenjem i buntovniËkim sumnjiËenjima. Ako

svoje osjeÊaje joπ i izrazite, svaka sumnja koju

ste izrekli ne samo da ostavlja trag na vama, veÊ

postaje i sjeme koje Êe nicati i donositi rod u

æivotu drugih te se moæda nikad neÊe moÊi po-

niπtiti utjecaj vaπih rijeËi. Moæda Êete se vi sa-

mi i oporaviti od napadaja kuπnji i izvuÊi iz So-

tonine zamke, ali drugi, koji su se pokolebali va-

πim utjecajem, moæda se neÊe moÊi oduprijeti

nevjernosti kojom ste ih nadahnuli. Kako je sto-

ga vaæno da govorimo samo ono πto ulijeva du-

hovnu snagu i æivot!

Aneli pozorno sluπaju sve πto svijetu govo-

rite o svojemu nebeskom UËitelju. Stoga govorite

o Njemu kao o Onome koji æivi da bi vas zastu-

pao pred Ocem. Kad se rukujete s prijateljem,

neka se s vaπih usana i iz vaπega srca Ëuje hvalje-

nje Boga. To Êe njegove misli usmjeriti prema

Isusu.

Svi imaju teπko podnoπljivih nevolja i boli,

i teπko podnoπljivih kuπnji. Nemojte o svojim

poteπkoÊama govoriti smrtnicima kakvi ste i sa-

mi, veÊ sve iznesite pred Boga u molitvi. Dræite

se pravila da nikad ne izgovarate nijednu rijeË

sumnje ili obeshrabrenja. Svojim rijeËima nade

i svete radosti moæete mnogo uËiniti da osoko-

lite æivot drugih i poduprete njihove napore.

128

Mnoge su hrabre duπe bolno pritisnute kuπ-

njom u opasnosti da pokleknu u borbi sa sami-

ma sobom i sa silama zla. Nemojte ih obeshrab-

riti u njihovoj teπkoj borbi. Razvedrite ih rijeËi-

ma ohrabrenja i nade, koje Êe im dati snagu da

krenu naprijed. Tako Êe Kristova svjetlost zra-

Ëiti iz vas. “Ni jedan od vas ne æivi samom sebi.”

(Rimljanima 14,7) Naπim nesvjesnim utjecajem

drugi mogu biti ohrabreni i ojaËani, ili obeshrab-

reni i odgurnuti od Krista i istine.

Mnogi imaju pogreπne pojmove o Kristovu

æivotu i karakteru. Oni misle da je Kristu nedosta-

jalo topline i vedrine, da je bio natmuren, strog

i snuæden. U mnogim sluËajevima je cijelo vjersko

iskustvo obojeno takvim mraËnim gledanjima.

»esto se govori da je Isus plakao i da nije

poznato da se ikada nasmijeπio. Naπ je Spasitelj

doista bio Ëovjek boli, upoznat s tugom, jer je

otvorio svoje srce svim ljudskim patnjama. Ali,

iako je Njegov æivot bio pun samoodricanja i za-

sjenjen bolima i brigom, Njegov duh nije klo-

nuo. Njegovo lice nije izraæavalo bol i nezado-

voljstvo, veÊ smirenu vedrinu. Njegovo je srce

bilo izvor æivota, i kud god je prolazio donosio

je odmor i mir, radost i veselje.

Naπ je Spasitelj bio zaokupljen dubokim mi-

slima i neobiËno ozbiljan, ali nikad nije bio smrk-

nut i mrzovoljan. Oni koji Ga slijede bit Êe obu-

129

zeti postizanjem svojega æivotnog cilja i bit Êe

duboko svjesni svoje odgovornosti. Lakomislenost

Êe biti svladana, neÊe biti neobuzdanog zabav-

ljanja i neuljudnog izrugivanja, jer Isusova reli-

gija daje mir koji teËe kao rijeka. Ona ne guπi

svjetlost radosti, ne ograniËava veselje, ne navlaËi

oblake na blistavo nasmijano lice. Krist nije doπao

da Mu sluæe, veÊ da sluæi; ako u naπemu srcu

vlada Njegova ljubav, slijedit Êemo Njegov primjer.

Ako se u svojim mislima ponajprije budemo

bavili neljubaznim i nepravednim djelima drugih,

bit Êe nam nemoguÊe da ih volimo onako kako

je Krist ljubio nas; ali ako se naπe misli zadræa-

vaju na Ëudesnoj ljubavi i milosru koje je Krist

imao prema nama, pokazat Êemo isti duh prema

bliænjima. Trebamo se meusobno voljeti i poπti-

vati unatoË oËitim pogreπkama i manama. Mora-

mo se uËiti poniznosti, uËiti da se ne oslanjamo

na sebe, imati njeæne strpljivosti prema pogreπ-

kama drugih. Sve Êe to ukloniti uskogrudnu se-

biËnost i uËiniti nas velikoduπnima i podaπnima.

Psalmist kaæe: “U Jahvu se uzdaj i Ëini dobro,

da smijeπ stanovati u zemlji i æivjeti u miru.” (Psa-

lam 37,3) Uzdajte se u Gospodina! Svaki dan do-

nosi svoje terete, brige i nedoumice; i kad se

sretnemo — kako li smo samo spremni priËati o

svojim poteπkoÊama i nevoljama! OptereÊuje nas

toliko nepotrebnih briga, prepuπtamo se tolikim

130

strahovima, govorimo o takvom bremenu muka

— da bi netko mogao pomisliti kako nemamo mi-

losrdnog njeænog Spasitelja, spremnog da Ëuje

naπe molbe i odmah nam pruæi pomoÊ u vrije-

me potrebe.

Neki se stalno boje i izmiπljaju nevolje. Sva-

kog su dana okruæeni dokazima Boæje ljubavi,

svakog dana uæivaju u darovima Njegove provid-

nosti, ali ne primjeÊuju blagoslove kojima su oba-

suti. Njihov se um stalno bavi neugodnostima za

koje se boje da Êe ih snaÊi, a ako se i nae ka-

kva stvarna mala poteπkoÊa, ona im tako zasli-

jepi oËi da ne vide mnoπtvo darova na kojima

bi trebali biti zahvalni. PoteπkoÊe s kojima se suo-

Ëavaju, umjesto da ih pribliæe Bogu, jedinom iz-

voru pomoÊi, odvajaju ih od Njega jer bude ne-

mir i nezadovoljstvo.

»inimo li dobro kad smo tako nevjerni? Zaπto

bismo trebali biti nezahvalni i nepovjerljivi? Ta

Isus je naπ Prijatelj! Cijelo Nebo zanima se za naπe

dobro. Ne bismo trebali dopustiti nedoumicama

i brigama svakodnevnog æivota da nam izjedaju

misli i mrπte Ëelo. Ako to dopustimo, uvijek Êe

nam neπto dosaivati i smetati. Ne smijemo se

prepuπtati brigama koje Êe nas samo rastakati i

iscrpljivati i neÊe nam pomoÊi podnositi nevolje.

Moæda imate poteπkoÊa u poslovima i izgledi

su vam sve mraËniji, a moæda vam prijeti i gu-

131

bitak; ali nemojte se obeshrabriti — bacite svoje

brige na Boga i ostanite smireni i raspoloæeni.

Molite se za mudrost da razborito upravljate svo-

jim poslovima i tako sprijeËite gubitak i propast.

UËinite sve sa svoje strane da postignete povoljne

uËinke. Isus je obeÊao svoju pomoÊ, ali tek kad

vi uloæite napor. Kad ste uËinili sve πto ste mo-

gli, oslanjajuÊi se na naπega PomoÊnika, radosno

prihvatite ishod.

Bog ne æeli da Njegov narod bude preoptere-

Êen brigama. Meutim, naπ Gospodin nas ne ob-

manjuje. On nam ne kaæe: “Ne bojte se, nema

opasnosti na vaπem putu!” On zna da postoje

nevolje i opasnosti, i zato s nama postupa otvore-

no. On ne namjerava svoj narod izvuÊi iz ovog

svijeta punog zla i grijeha, veÊ mu æeli pokazati

najsigurnije utoËiπte. On se molio za svoje uËe-

nike: “Ne molim te da ih digneπ sa svijeta, veÊ

da ih oËuvaπ od Zloga... U svijetu Êete imati pat-

nju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!”

(Ivan 17,15; 16,33)

Krist je u svojoj propovijedi na Gori dao svo-

jim uËenicima dragocjene pouke o potrebi po-

vjerenja u Boga. Te pouke trebaju hrabriti Boæ-

ju djecu svih vjekova, one dopiru do naπih dana

noseÊi nam obilje savjeta i utjehe. Spasitelj je

svojim sljedbenicima ukazao na ptice u zraku koje

cvrkuÊu svoje pjesme hvale, neoptereÊene briæ-

132

nim mislima, jer “niti siju, niti æanju”. A ipak

veliki Otac podmiruje njihove potrebe. Spasitelj

pita: “Zar vi niste mnogo vredniji od njih?” (Matej

6,26) Veliki Skrbnik za ljude i æivotinje otvara

svoju ruku i opskrbljuje sve svoje stvorove. Ptice

u zraku nisu nedostojne Njegove paænje. On ne

stavlja hranu u njihove kljunove, ali skrbi za sve

njihove potrebe. One moraju skupljati zrnje ko-

je je On razasuo za njih. Same moraju prikupljati

grau za svoja mala gnijezda. Moraju hraniti svoje

mlade. One pjevajuÊi odlaze na svoj posao jer

“... vaπ ih Otac nebeski hrani”. “Zar vi niste mno-

go vredniji od njih?” NeÊe li se ZaËetnik naπega

biÊa, Odræavatelj naπega æivota, Onaj koji nas je

stvorio na svoju boæansku sliku, pobrinuti za sve

naπe potrebe ako se samo pouzdamo u Njega?

Krist je svojim uËenicima ukazao na poljsko

cvijeÊe, izraslo u sjaju svoje raskoπi, koje blista

jednostavnom ljepotom πto ju je dobilo od ne-

beskog Oca, kao na izraæaj svoje ljubavi prema

Ëovjeku. Rekao je: “Promotrite poljske ljiljane ka-

ko rastu!” (Matej 6,28) Ljepota i jednostavnost

tih cvjetova iz prirode daleko nadmaπuje Salo-

monov sjaj. Najljepπa odjeÊa, naËinjena umjet-

niËkom vjeπtinom, ne moæe izdræati usporedbu

s prirodnom ljupkoπÊu i blistavom ljepotom cvi-

jeÊa koje je Bog stvorio. Isus je upitao: “Pa ako

tako Bog odijeva poljsku travu koja danas jest,

133

a veÊ se sutra baca u peÊ, zar neÊe mnogo radije

vas, malovjerni!?” (Matej 6,30) Ako boæanski Um-

jetnik jednostavnom cvijeÊu πto za jedan dan pro-

pada daje tako njeæne i raznolike boje, koliko

Êe se viπe brinuti o onima koje je stvorio na svoju

sliku? Ta Kristova pouka jest prijekor zabrinutoj

pomisli, zabuni i sumnji nevjernog srca.

Gospodin bi æelio da sva Njegova djeca, si-

novi i kÊeri, budu sretna, spokojna i posluπna.

Isus kaæe: “Ostavljam vam mir; mir, i to svoj,

dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje.

Neka se ne uznemiruje i ne plaπi vaπe srce!...

Ovo vam rekoh, da radost moja bude u vama te

da radost vaπa bude potpuna!” (Ivan 14,27; 15,11)

SreÊa koja se traæi iz sebiËnih pobuda i iz-

van puta duænosti nesigurna je, nepostojana i pro-

lazna; ona nestaje ostavljajuÊi u duπi osjeÊaj sa-

moÊe i tuge. A sluæba Bogu donosi radost i zado-

voljstvo jer krπÊanin nije ostavljen da putuje nesi-

gurnim putovima, nije prepuπten beskorisnim æa-

lostima i razoËaranjima. Ako nemamo uæitaka u

ovom æivotu, ipak moæemo biti radosni oËeku-

juÊi æivot u buduÊnosti.

Meutim, Ëak i ovdje krπÊani mogu uæivati

radost zajedniπtva s Kristom; oni mogu imati svjet-

lost Njegove ljubavi, stalnu utjehu Njegove na-

zoËnosti. Svaki korak u æivotu moæe nas dovoditi

bliæe Isusu, pruæiti nam dublje iskustvo s Njego-

134

vom ljubavi i pribliæiti nas blaæenom domu mira.

Stoga, ne odbacujmo svoje povjerenje, budimo

potpuno sigurni, sigurniji nego ikada prije. “Dov-

de nam je Jahve pomogao.” (1. Samuelova 7,12)

On Êe nam pomagati dokraja! Gledajmo spomen-

-stupove, podsjetnike na ono πto je Gospodin uËi-

nio da nas utjeπi i spasi iz ruke neprijatelja koji

uniπtava. Æivo se sjeÊajmo svakog djela njeænog

milosra koje nam je Bog uËinio — suza koje nam

je obrisao, boli koju je ublaæio, briga koje je uklo-

nio, straha koji je rastjerao, potreba koje je za-

dovoljio, blagoslova koje je izlio — i tako se oja-

Ëajmo za sve πto nas oËekuje na ostatku naπeg

hodoËasniËkog puta.

Sukob koji je pred nama moæe nam donijeti

samo nove nevolje, ali na ono πto se odigralo u

proπlosti i na ono πto Êe se dogoditi u buduÊnosti,

moæemo gledati i reÊi: “Dovde nam je Jahve po-

mogao.” (1. Samuelova 7,12) “I nek ti mir traje

koliko i æivot!” (Ponovljeni zakon 33,25) Nevolja

nikad neÊe nadmaπiti snagu koja nam je dana da

je podnesemo. Prema tome, prihvatimo se svojega

posla tamo gdje ga naemo vjerujuÊi da Êemo,

bez obzira na sve πto dolazi, dobiti dovoljno snage

za podnoπenje nevolje.

Uskoro Êe se otvoriti vrata Neba da kroz njih

prou Boæja djeca, a s usana Kralja slave odjek-

nut Êe rijeËi blagoslova poput najljepπe glazbe:

135

“Doite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u po-

sjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od po-

stanka svijeta!” (Matej 25,34)

I tada Êe otkupljeni biti doËekani dobrodo-

πlicom u domu koji im Krist pripravlja. Tamo im

druπtvo neÊe praviti zemaljski oloπ — laæljivci,

idolopoklonici, pokvarenjaci, nevjernici — nego

Êe se druæiti s onima koji su nadvladali Sotonu

i boæanskom miloπÊu izgradili savrπeni karakter.

Svaka grjeπna sklonost i nesavrπenstvo koji su ih

ovdje muËili, uklonjeni su Kristovom krvlju i

njima su darovani savrπenstvo i sjaj Njegove slave

koja daleko nadmaπuje SunËev sjaj. Iz njih zraËi

moralna ljepota i savrπenstvo Kristova karakte-

ra, svojom vrijednoπÊu daleko nadmaπujuÊi sve

vanjsko bljeπtavilo. Oni su bez mane pred velikim

bijelim prijestoljem i uæivaju dostojanstvo i ane-

oske Ëasti.

GledajuÊi to slavno nasljedstvo koje mu moæe

pripasti, “... πto li moæe dati Ëovjek kao otkupninu

za svoj æivot?” (Matej 16,26) Iako je moæda siroma-

πan, u sebi ima bogatstvo i dostojnost koje mu

svijet nikad ne bi mogao dati. Duπa koja je otkup-

ljena i oËiπÊena od grijeha te je sve svoje pleme-

nite sposobnosti stavila u sluæbu Bogu, ima neiz-

mjernu vrijednost. I kad se jedna duπa izbavi,

radost na Nebu u nazoËnosti Boga i svetih anela

izraæava se pjesmama svetog pobjedniËkog slavlja.

136

ADAM, neiskreno priznanje,

pri padu u grijeh 40, 41

Aktivnost, Kristova 81-83

Aneli, sluæba Ëovjeku 18,

19, 81, 82

BIBLIJA, vidi Sveto pismo,

Boæja RijeË

Blagoslovi, kroz nesebiËnu

sluæbu 80-87

kroz pokajanje i priznanje

40, 41, 44, 45

Bog, objavljen, kroz Krista 7-

13

objavljen, kroz prirodu 5,

6

objavljen, u Njegovoj Ri-

jeËi 6

punina Boæjih darova 19

Vidi takoer Ljubav, Mi-

lost

Boæje postupanje prema Ëo-

vjeku 54, 55, 113

Boæji karakter, Sotona pogreπ-

no prikazuje 6, 7, 123

Boæji Zakon, Zakon ljubavi 5

Brige, svakodnevne, baciti na

Boga 130-132

Predmetno kazalo

CARINIK, primjer istinskog

pokajanja 30

Crkva, djelovanje istinske 84,

85

»OVJE»ANSTVO, usmjereno

na Krista 73

zastupljeno pred Ocem

77

»ovjek, grjeπno stanje 45-48

Sotonina namjera s 15

stanje u Edenu 15

Vidi takoer Otkupljenje,

Grjeπnik

»uda, Kristova, nadahnjuju

vjeru 51, 52

DAVID, primjer istinskog po-

kajanja 23, 24

Drugi dolazak, Kristov 134,

135

Duh, Sveti, vidi Sveti Duh

EVA, neiskreno priznanje, pri

padu u grijeh 40, 41

FARIZEJI, hvalisavi, uspore-

eni s carinikom 30

137

GRIJEH, kajanje i priznanje

38, 39, 42

kazne zbog, upozorenja

svima 21, 22

nijedan nije previen 29

osloboenje od, slijedi po

otkriven, otvara put poka-

janju 25, 26

posljedice Adamovog 32

simboli koji prikazuju 17

sloboda od, u Kristu 15,

16

stupnjevi 30, 31, 38, 39

veliËina, mjeren Kristo-

vom ærtvom 28

Grijeπenje, vidi Grjeπnik

Grjeπnik, iskljuËivanje nepo-

kajanih, s Neba, nije pro-

izvoljno 14, 15

promjena, vjerom 51, 52

treba Krista 14-20

IDOL, najmanji, veæe nas uz

Sotonu 44

zapreka za posveÊenje 44,

45

Iskustvo, dokaz boæanske is-

tine 120

duboko krπÊansko, kako

steÊi 82

Ispit uËeniπtva 58-68

Istina, Ëuda 113, 114

Sotonin cilj s 123

u Bibliji, rezultat prouËa-

vanja 91, 92, 117, 118

vjerom se razumije 118

Vidi takoer Sveto pismo,

Boæja RijeË

Ivan, apostol, osobine 76

Izbor, Ëovjekov, Sotonini na-

pori da utjeËe na 74

sposobnost, dana Ëovjeku

74, 75

Izgubljeni sin, primjer grjeπ-

nika 56

JAKOV, kao izopÊenik 17

ljestve u vienju 17, 18

KARAKTER, Boæji, objavljen

u prirodi 5, 6

Kristov, pogreπna uËenja

u vezi s 128

objavljen kroz Krista 7-13

objavljen u RijeËi 6, 7

objavljen u æivotu 59-61

odraæavaju sljedbenici krπ-

Êani, izgradnja 64-79 80-

96

Krist, Njegova Ëuda, zapisana

da nadahnu vjeru 51

kao iscjelitelj 8

kao uËitelj 8

objava Boæjeg karaktera 9-

13

primjer posluπnosti 64, 68

usporeen s darovima pri-

rode 69, 70

ærtva 9-13

Kriæ, Kristov, predmet razgo-

vora 108-111

KrπÊanin, Boæji suradnik 84

138

molitva, prednost 97-111

ponaπanje 130, 131

zadaÊa, kao Kristovog

predstavnika 122, 123,

130, 131

Vidi takoer Rast, Karak-

ter

Krπtenje, priprema 50-57

Kuπnja, kako se suoËiti s 35,

36, 49, 51, 52, 71, 72,

100-102, 105, 106

sumnja potiËe 127, 128

Vidi takoer Brige, Sum-

nja, Molitva, Sotona

LUCIFER, vidi Sotona

LJUBAV Boæja, bezbrojni zna-

ci 6, 12, 13

dokazi, za razmiπljanje

125

objavljena kroz Krista 7-13

objavljena kroz molitvu

97-100, 105, 106, 109

objavljena u meuljud-

skim odnosima 7

objavljena u Njegovoj Ri-

jeËi 6, 7

objavljena u prirodi 6

u Njegovom postupanju s

ljudima 106, 112

MILOST, Boæja, ne treba se

olako uzdati 30, 31

objavljena u Boæjoj RijeËi

6, 7

Mir, Boæji, dar vjere 50, 51,

134

uskraÊen zbog zanema-

rivanja priznanja 39

Misionarsko djelo, vidi Cr-

kva, Sluæba

MoguÊnosti, otvorene za krπ-

Êanina 85-87

Mojsije, objava Boæjeg karak-

tera 6

Molitva, definicija 97-99, 102

Kristova, za sljedbenike

77-78

krπÊanski rast pod utjeca-

jem 76, 77

odgovori, uvjetni 52

posljedice zanemarivanja

94, 95

stalna, rezultati 104, 105

tajna, nuæna za duhovni

æivot 102, 103

teme 109, 111

ukljuËuje zajedniπtvo 107

uvjeti usliπenja 97-105

svrha 95, 97

vrijeme i mjesto 107

Mudrost, Boæja, neiscrpna

118

stjeËe se Svetim Duhom

118

NADA, Sotonina namjera da

uniπti 55

NaËela, krπÊanska, trebaju se

vidjeti u poslovanju 83,

130, 131

139

Nagrada otkupljenima 134,

135

Navike, oblikovanje isprav-

nih, u krπÊanskom æivotu

69-111

Neaktivnost 71, 72

Nesavrπenosti, poznavanje,

dokaz o bliskosti s Kri-

stom 68

NesebiËnost, motiv u Ëovje-

kovoj sluæbi 80

duh Neba 80

Nevjera, vidi Sumnja

Nevjerovanje, Vidi Sumnja,

OsjeÊaji, Povjerenje

Nevolje, kako se suoËiti 134

krπÊaninov duh u 130-132

povezanost molitve s 102-

104

Vidi takoer Obeshrab-

renje, Aktivnost

Novoroenje, vidi ObraÊenje

OBE∆ANJA, Boæja, treba pri-

mati vjerom 50-57

Obeshrabrenje, Boæja dobro-

ta natkriljuje 125, 126

grijeh nije uzrok 127

lijek za 127, 128

ne treba izricati 127

otvara put grijehu 127

razmiπljanje o, obeπËaπÊi-

vanje Boga 123, 126

Sotona uzrokuje 123

Vidi takoer Sumnja, Os-

jeÊaji

ObraÊenje, naËela istinskog

50-68

primjeri 70

rodovi iskrenog 58-68

Odgaanja, zapreka pokaja-

nju 25, 26

Oduzeti, iscjeljenje vjerom

51, 52

Ohrabrenje, posluπnosti 67,

68

pruæeno i grjeπnicima 67-

69

Vidi takoer Obeshrab-

renje

Opravdanje vjerom 60-64

Oprost, kroz vjeru 50, 51

uvjet za usliπenu molitvu

102

OsjeÊaj obraÊenosti 50-53,

58, 70, 71, 108, 109

Otkupljenje, suradnici s Bo-

gom u planu 80, 81

PAVAO, iskreno priznanje 40

Plan spasenja, koraci, mogu

se razumjeti 112

Vidi takoer Otkupljenje

Plodovi istinskog obraÊenja

58-68

Pobjeda, nad grijehom kroz

zajednicu s Bogom 109,

110

Vidi takoer Vjera, Moli-

tva

PoËivanje u Kristu nije neak-

tivnost 72

140

Pogreπke drugih, ne trebaju

biti zapreka za pokajanje

31

Pokajanje, Boæji dar 23-25

djelo, Bog neprekidno vrπi

28, 29, 53, 54

istinsko, primjeri 23, 29,

30

ne prethodi pristupanju

Kristu 25, 29, 30

nuæno za spasenje 21

poticanje na 33-36

potaknuto znanjem o ljud-

skoj slabosti 30-36

prethodi osvjedoËenju o

grijehu 22, 23

razlozi za 21-24

uËinci 22-30

zapreke za 27-33

Vidi takoer Savjest, Sveti

Duh, Boæji zakon, Odga-

anje, Pogreπke, Samodo-

statnost, Volja, Boæja RijeË

Ponor grijeha, Krist premoπ-

Êuje 18

Posluπnost, ispit uËeniπtva 62

plodovi vjere 63, 64

uËiti iz prirode 88

vjerom 63

PosveÊenje, cjelovito, nuæno

za potpunu promjenu 43-

49

Ëovjekov izbor 45, 46

priprema za 48

prvi posao svakog dana 73

rezultati 46-50

ukljuËuje borbu sa samim

sobom 43

zapreke 46-48

Vidi takoer Idol, Pravda,

»ovjek, Volja

Posredovanje Neba da povra-

ti izgubljene 19

Poznavanje Boga, osnaæuje

um 89, 90

djelovanjem providnosti

90, 91

kroz Boæju RijeË 91-95

po Svetom Duhu 118

prouËavanjem prirode 88-

90

Pravednost, Boæja, otkriva se

u Njegovoj vladavini 45,

48

Boæji zakon, mjerilo 64

Kristova, darovana 64, 65

zadovoljena pokajanjem

21

Vidi takoer Opravdanje

vjerom

Prednosti krπÊanina, u moli-

tvi 97-111

u neprestanom radovanju

122, 123

PrihvaÊanje, Ëovjeka kod Bo-

ga, vjerom 39-44

Primjer, Krista kao misiona-

ra, treba slijediti 83, 84

patrijarhâ, nadahnuta rev-

nost 86, 87

Priznanje, istinsko, definicija

38, 39

141

kome izreÊi 37-39

oprost slijedi nakon 37,

42

primjer neiskrenog 40, 41

primjeri 38-42

pogreπaka Ëovjeku, uvjet

za usliπenje molitve 100

pokajanje prati 39, 40

Pouke, Krist uËio 131-134

nauËene iz prirode 88, 89

Povjerenje, u Boga, oËituje se

u krπÊanima 130-134

Priroda, nesavrπeno svjedo-

Ëanstvo 6

stvorenja, svjedoËe o Bo-

æjoj ljubavi 5, 6, 88, 89

Prokletstvo, prikriveni blago-

slov 5, 6

Vidi takoer Mir, Grijeh

RAD, nesebiËan, rezultati 81,

82

obraÊenih krπÊana 80-96

tjelesni, Krist nije zanema-

rivao 85

Radnici, cilj 82, 83

moguÊnosti otvorene za

84-86

potreba za 84, 85

primaju blagoslove 80, 82

s Bogom 80-82

Radost, Kristova 78, 79

kroz ærtvu 47

njegovanje 59

razlozi za 19, 42, 43, 81,

82, 87

u Gospodinu 122-135

Vidi takoer SreÊa, Vese-

lje

Rast u milosti, kod prvih u-

Ëenika 76, 77

pod utjecajem molitve 77,

78, 99, 100

usporeen s prirodnim ra-

stom 71

zapreke 71

æivotom u Kristu 68, 69

radom 82

Razgovor, teme 106, 128

Razum, sposobnosti, ne treba

oboæavati 117, 118

vjeæbati 117

Vidi takoer Sveto pismo

Reforma, izvanjska, nije istin-

sko pokajanje 21, 22, 71

primjeri 22, 23

Revnost, nadahnuta primjeri-

ma patrijarhâ 91

RijeË Boæja, otkriva Boæji ka-

rakter 6, 7

otkriva put spasenja 35

prouËavanje, razgoni sum-

nju 125

treba prouËavati uz moli-

tvu 118

Vidi takoer Sveto pismo

Roenje, duhovno, usporee-

no s tjelesnim 69

Vidi takoer ObraÊenje

SAMODOSTATNOST, zapreka

za pokajanje 27-29

142

Savjest, posrednik u djelu po-

kajanja 22, 25, 26

umirena, ne budi se lako

32, 33

Savrπenstvo karaktera, vidi

Karakter

Skepticizam, vidi Sumnja

Sklad s Bogom, postiæe se vje-

rom 50

Sluæba, neprekidna, sliËna

Kristovoj 80-96

nesebiËna, plod obraÊenja

81-84

Spasenje, vidi Otkupljenje

Srce, ljudsko, Bog poznaje 34

promjena, kroz Krista, nu-

æna za spasenje 15, 16

Sotona, nakana sprjeËiti krπ-

Êanski rast 74

pogreπno prikazuje Boæji

karakter 6, 7, 123

SreÊa, istinska, stjeËe se nese-

biËnom sluæbom 133

ohrabrenje 133-135

Vidi takoer Radost, Ve-

selje

Sumnja, izgovorena, priziva

Sotonine kuπnje 126, 127

kako odagnati 112-121,

127

potkopava krπÊanski rast

72-74

uzroci 118-121

Vidi takoer Obeshrabre-

nje, Sveti Duh, Boæja Ri-

jeË

SuosjeÊanje s Kristom, posti-

æe se patnjom 83

Sveti Duh, djelo, u obnovi

40, 41, 56-60

posrednik u djelu pokaja-

nja 26, 27, 29-33, 41

oËitovao se u Kristovom

æivotu 60, 61

rodovi, oËituju se u krπ-

Êaninu 118-121

sluæba 93

u molitvi 97, 99

znanje o Bogu se stjeËe

91, 117

Sveto pismo, kako otkriti bla-

ga 91, 93

kako prouËavati 91-93

svjedoËi o Kristu 91, 92

uËinak prouËavanja, na

um 91, 92

Vidi takoer Boæja RijeË

Svjedoci za Krista, u najma-

njim æivotnim duænostima

87

u poslovnom svijetu 86

u stranim zemljama 85

SvjedoËanstva, mnogobrojna,

utvruju vjeru 112

TAJNE, biblijske, upuÊuju na

boæansko podrijetlo Rije-

Ëi 114, 115

Boæje, nedokuËive Ëovje-

ku 112-115

nisu temelj sumnjama

113-117

143

ZABLUDE, izbjegavanje dvi-

ju opasnih 61

ZadaÊa krπÊanina, predstav-

ljati Krista 122, 123, 128-

130

Zahvalnost kao tema molitve

109-111

Zakon, Boæji, ljubav temelj 16

oËituje se u djelu pokaja-

nja 22, 23, 27-29, 32, 35

Zapovijedi, Vidi Boæji Zakon

ÆIVOT, Ëovjekova nesposob-

nost da stvori 69

krπÊanski, kako odræavati

82, 83

obiljeæen aktivnoπÊu 74

odraæava Krista 87

spokojstvo u 73

svakodnevne krπÊanske

sluæbe, posljedica 80-96

Ærtva, Kristova, razmiπljanje

o 19, 25

Kazalo priredio

Ivan –idara

Talenti, darovani svima 86

U»ENI©TVO, ispit 58-68

Um, vidi OsjeÊaji, Sveto pi-

smo

Ustrajnost, uvjet za usliπenje

molitve 103

Utjecaj, krπÊanski 86, 87

moÊ, 126-128

VEZA, izmeu Neba i Zemlje

— Krist 18

Vjera, Boæja obeÊanja se pri-

maju 71, 72

Ëuda nadahnjuju 51

grjeπnik se spaπava 60, 61

nedostatak, uzrok neus-

pjeha 54

oprost kroz 50-53

sklad s Bogom stjeËe se

50

sredstvo spasenja 50-57

uvjet za usliπenu molitvu

99, 100

Volja, ljudska, Bog ne prisi-

ljava 33, 34, 44

sila koja upravlja Ëovje-

kom 49

144

Kazalo

Boæja ljubav prema Ëovjeku ............................. 5

Grjeπniku treba Krist ...................................... 14

Pokajanje .......................................................... 21

Priznanje ........................................................... 37

PosveÊenje ........................................................ 43

Vjera i prihvaÊanje .......................................... 50

Kristovi sljedbenici .......................................... 58

Uzrastanje u Kristu ......................................... 69

Æivot i rad ........................................................ 80

Poznavanje Boga .............................................. 88

Prednosti molitve ............................................. 97

©to uËiniti sa sumnjom ................................. 112

Radosni u Gospodinu .................................... 122

Predmetno kazalo ........................................ 136