Engleski romantizam

Byron c. 1816, by Henry Harlow

Predstavnici koji usvajaju i slijede ideje romantizma: William Wordsworth, Samuel

Taylor Coleridge, John Keats, Mary Wollstonecraft Shelley, Percy Bysshe Shelley i

stari William Blake;

Knjiga iz 1798. Lirske balade (Lyrical Ballads), sa nekim od najljepših pjesama

Wordswortha i Coleridgea, označava početak pokreta;

Većina pjesama u zborniku bile su Wordsworthove, pjevale su o siromašnim

stanovnicima njegovog kraja, Distrikta Jezero, (Lake District) ili o pjesnikovom

doživljaju prirode, najpotpunije iskazanom u dugoj pjesmi Preludij (The Prelude);

Najduža pjesma u zborniku bila je Coleridgeova Rime staroga mornara (The Rime of

the Ancient Mariner), koja otkriva gotsku stranu engleskog romantizma;

Skupina je nazvana Jezerski pjesnici (Lake Poets), u početku su ih gledali kao

marginalnu grupu radikala iako su bili podržavani i od kritike;

Girodet, Chateaubriand in Rome, 1808

S druge strane, Lord Byron i Walter Scott su postigli ogroman ugled i slavu u Evropi,

sa djelima koja se okreću egzotičnim i historijskim temama;

Goethe je Byrona nazvao „nesumnjivo najvećim genijem našeg stoljeća“

("undoubtedly the greatest genius of our century"); 

Scott je postigao trenutni uspjeh sa dugom narativnom poemom Balada posljednjeg

pjevača /  The Lay of the Last Minstrel 1805., nakon čega slijedi epska poema

Marmion 1808.;

Byron je imao sličan uspjeh sa prvim dijelom Hodočašće Childea Harolda (Childe

Harold's Pilgrimage) 1812., zatim sa četiri Turske priče pisanih u formi dugih

pjesama;

U ovim djelima su već istaknute različite varijante „bajronskog junaka“ ("Byronic

hero"), koje će upotpuniti primjerima iz vlastitog života;

Scott u međuvremenu istražuje i lansira novu proznu formu, istorijski roman; prvi

roman Waverley, a napisao još 20 drugih Waverley romana (Waverley Novels) sa

velikim uspjehom na različite teme iz prošlosti (Krstaški ratovi, npr.);

Engleski romantizam, za razliku od njemačkog, ne ide u nacionalizam; nisu

oduševljeni idejama Francuske revolucije, tim prije što se sve završilo diktaturom

Napoleona;

Iako su Scottovi romani promovirali ideju škotskog identiteta i škotske istorije, on je

politički zagovarao ideje unionista;

Scott više puta boravi u inostranstvu; dok u društvu Byrona i Shelleya boravi na

Ženevskom jezeru 1816. objavljuje znameniti roman Frankenstein i novelu Vampir

(The Vampyre)

Byron danas najbolje kotira sa svojim kratkim pjesmama i neromantičarskim proznim

ostvarenjima, posebno sa svojim pismima i nedovršenom satirom Don Juan;

Byron u svojim djelima, zapravo, predstavlja svoj život; njegova smrt u 36-toj godini

života u Grčkoj, u borbama za nezavisnost, sjajno se uklapala u romantičarski kraj i

njegovu legendu;

Keats umire 1821., Shelley 1822. (obojica u Italiji), Blake 1827. a Coleridge

uglavnom prestaje pisati 1820-tih;

Zbog toga se 1820-te godine smatraju završnim godinama engleskom romantizma;

Značajan pisac romantizma bila je i Jane Austen, čiji konzervativni svjetonazor je

malo šta zajedničko imao sa njenim savremenicima;

Snažno je vjerovala u pristojnost i socijalna pravila, mada je kritika u njenim djelima,

ispod krute spolajšnosti, otkrila treperavu nježnost, posebno u Mansfield

Parku (1814.) i Uvjerenju (Persuasion);

Sredinom stoljeća piše i objavljuje ljubavne romane porodica Brontë (Brontë family):

Charlotte Jane Eyre i Emily Orkanski visovi (Wuthering Heights), oba objavljena

1847.;

Byron, Keats i Shelley pisali su i drame; Byronove drame bile su vrlo popularne u

Evropi, posebno u Francuskoj;

Priroda

Ljubav prema prirodi, prema čistom i divljem krajoliku;

Odbacuju svaku pomisao na mogućnost čovjekove intervencije i promjene u

prirodi; prirodno je ono što je izvan domašaja ljudskog roda;

Priroda je za romantičare glavni izvor nadahnuća i spoznaje o etičkoj suštini čovjeka;

Oni u njoj nalaze utjehu i saznanja o životu, za neke od njih priroda je materijalno

ispoljavanje božanstva;

Prirodu čovjek doživljava prvensteveno čulima i osjećajima;

Čovjek jeste neka vrsta tuđina u prirodi, ali je on mora doživljavati a ne uništavati

svojim neprirodnim aktivnostima;

Dolazak u prirodu izvjesno oslobađanje od gradskih stega, od društvenih normi;

Za romantičare priroda je doslovno čisti zrak, mogućnost slobodnog kretanja, ne

određenom utabanom stazom;

Priroda daje mogućnost ostvarenja ideala slobodnog, prirodnog čovjeka;

Priroda u čovjeku (pjesniku) otvara neslućene mogućnosti sopstvenog uma i

untrašnjeg svijeta; pruža mogućnost moralnog i fizičkog zdravlja;

Engleski gradovi su već bili dobro zagađeni kada su se romantičari pobunili protiv

toga i među prvima počeli zagovarati ono što se danas naziva ekološkom sviješću i

zastitom okoline;

Susret s prirodom u pjesniku proizvodi istu vrstu osjećanja kao i kad se suočava sa

Bogom; 

Kod pjesnika postoji izuzetan enotivni naboj koji se nastoji pretočiti u preciznu misao;

To često nije moguće jer priroda svojim obiljem, nesavršenošću, konfuzijom i

ljepotom uvijek iznova otvara nove stranice svog neuhvatljivog bića;

Pjesnikov zadatak je da se hrabro suoči sa tim haosom prirode i pokuša u njega unijeti

red pjesničkog svijeta, dati značenje i smisao;

Često se ističe da engl. romantizam nije književni pokret nego skup darovitih

pojedinaca koji su mu svojim indivudualnim djelovanjem pribavili vječitu književnu

slavu;

Individualizam

Pjesnik vidi svoju ulogu i zadatak u iskazivanju onog što mu nalaže njegova mašta i

nadahnuće i nastoji da ih transponira na orginalan način;

Romantičari svoju književnost shvataju kao neku vrstu pobune protiv klasicizma;

Romantizam je književnost bunta, revolucionarne pobune protiv književne tradicije i

protiv postojećih društvenih prilika;

Vjeruju pa se potom razočaraju Francuskom revolucijom;

Ipak, ne žele mijenjati postojeće društveno i političko stanje;

Izlaz je bio u bjekstvu od stvarnosti u prirodu, predstavljanje neiskvernog svijeta

djetinjstva;

S druge strane, to bjekstvo se manifestiralo okretanjem ka mistično-fantastičnom

svijetu historijskih predanja, priča i mitova, iako su se engl. romanticari u manjoj

mjeri inspirirali narodnim stvaralaštvom;

U Blejkovim Pjesmama nevinosti i iskustva (1794.), pokazuju se dva suprotna stanja

ljudske duše, prednosti i nedostaci tih stanja, suprotstavljajući nevini svijet djetinjstva

odraslom svijetu iskvarenosti;

Pjevaju o stanju ljudske duše prije pada u postojanje;

Prikazuju naivne nade i snove koji čine dječije živote i prate njihovu transformaciju

dok dijete prelazi u odraslo doba;

Ostale zauzimaju kritički stav prema čistoti nevinosti. Predstavljaju svijet kao

savršen, u njemu je priroda savršena i pokazuje samo svoju svijetlu, sunčanu stranu. U

njoj nema tamnih boja i zvukova, puna je radosti, srece i blagostanja;

Lord Byron

Portrait of Lord Byron by Thomas Phillips

Born George Gordon Byron

22 January 1788

London, England, Great Britain

Died 19 April 1824 (aged 36)

Missolonghi, Aetolia-

Acarnania,Ottoman Empire (now

Greece)

Occupation Poet, politician

Nationality English

Literary

movement

Romanticism

Spouse(s) Anne Isabella Byron, Baroness

Byron

Partner(s) Claire Clairmont

Children Ada Lovelace

Allegra Byron

Signature

George Gordon Byron, 6th Baron Byron, kasnije George Gordon Noel, 6th Baron

Byron, (22. january 1788. – 19. april 1824.), poznat kao Lord Byron, bio je englgeski

pjesnik i predvodnik romantizma;

Najpoznatija djela: Don Juan, Hodočašća Childea Harolda (Childe Harold's

Pilgrimage) i kratka pjesma „Ona šeta u ljepoti“ ("She Walks in Beauty“)

Putovao je Grčku i učestvovao u borbama za nezavisnost; tamo je i umro od groznice;

Opisuju ga kao najblistavijeg i najzloglasnijeg pisca engleskog romantizma, kao

umaženog aristokratu koji je pravio brojne ispade, zapadao u dugove, ljubavne afere,

skandalozne incestuozne veze i koji se, na kraju, odlučio na dobrovoljno izgnanstvo;

Bio je sin kapetana Johna „Ludog Jecka“ Byrona i Catherine Gordon; da bi dobio

imanje svoje druge supruge John uzima i drugo prezime Gordon, tako da se kasnije i

George potpisuje dvostrukim prezimenom;

Otac umire u Francuskoj 1791.;

Gravura Byronovog oca kapetana John "Mad Jack" Byron

Catherine Gordon, Byron's mother.

U Aberdeenshire Byron provodi djetinjstvo;

Smrću prastrica "opakog“ („wicked") Lorda Byrona 1798. desetogodišnji dječak

postaje šesti baron Byron od Rochdalea i nasljeđuje imanje Newstead Abbey u

Engleskoj;

Kao „žena bez svog stava i samokontrole“ Catherine je razmazila i zapustila sina, ili

ga je opterećivala svojim tvrdoglavim hirovima;

Nerviralo ga je njeno pijančenje pa ju je znao vrijeđati da je niska i debela, a ona je mu

je jednom prilikom dobacila da je „hromo derište“ ("a lame brat");

Prvo formalno obrazovanje dobija u Aberdinskoj gramatičkoj školi (Aberdeen

Grammar School);

„Nasilno“ je pokušavao nadoknaditi ono što mu je bivalo uskraćivano zbog hendikepa

sa nogom;

Zaljubljuje se u Mary Chaworth zbog čega odbija da se vrati kući; majka je zapisala da

se njen očajnički sin zaljubio u najgoru od svih djevojaka koje zna;

U Byronovim memoarima Mary Chaworth je opisana kao prvi objekat njegovih

seksualnih želja;

Konačno se 1804. vraća kući, na imanje Harrow, gdje se druži sa brojnim prijateljima;

o tome pjeva u pjesmama Sjećanja na dječaštvo (Childish Recollections) (1806.), u

kojima izražava predviđanje da „svijest o spolnim razlikama u konačnom može

Englesku učiniti neprihvatljivom za njega“ ("consciousness of sexual differences that

may in the end make England untenable to him");

John Fitz Gibbon, Byronovov prijatelj iz Harrowskih dana

"Ah! Sure some stronger impulse vibrates here, Ah, naravno, neki jači impulsi pulsiraju ovdje,

Which whispers friendship will be doubly dear Šapuću prijateljstvo koje će biti dvostruko draže

To one, who thus for kindred hearts must roam, Za onoga koji srodna srca lutajući traži

And seek abroad, the love denied at home." I traži u tuđini ljubav ostavljenu kod kuće

Upisuje se na Trinity College, Cambridge, gdje upoznaje i sklapa čtvrsto prijateljstvo

sa Johnom Edlestonom;

U njegovu čast Byron je napisao seriju elegija pod naslovom Thyrza;

Kada ne bi bio u školi ili na fakultetu živio je sa majkom u Southwellu u nekoj vrsti

antagonizma;

Družio se sa Elizabeth Pigot i njenim bratom Johnom; sarađivali su i pomagali mu oko

izdavanja djela;

Objavljuje Drame jednog bjegunca (Fugitive Pieces), koje sadrže pjesme pisane kada

je Byron imao samo 14 godina;

Međutim, odmah je, na nagovor prijatelja velečasnog Thomasa Beechera, povukao

knjigu i spalio je, zbog prevelikog broja ljubavnih stihova, posebno pjesme Mariji (To

Mary);

Dolazi u sukob sa tadašnjim kritičarima, polemiše i ironizira ih u svojim radovima,

tako da ga neki čak izazivaju i na dvoboj;

Kasnije je, međutim, postalo stvar prestiža biti metom Byronove kritike;

Po povratku sa svojih putovanja Byron objavljuje poemu Hodočašća Childea

Harolda, koja mu donosi izvjesnu slavu; o tome piše: „Jednoga jutra sam se probudio i

postao slavan.“ ("I awoke one morning and found myself famous");

Na isti prijem nailaze i četiri poeme pod naslovom „Orijentalne priče“: Đaurka (The

Giaour), Zaručnica iz Abydosa (The Bride of Abydos), Gusarski brod (The

Corsair) i Lara;

Spomenik Byronu u Tepelene, Albania.

Gomilao je svoje dugove, a majka je tu njegovu osobinu nazivala „bezobzirnošću zbog

novca“ ("reckless disregard for money");

Od 1809. do 1811. Byron je na velikoj turneji, uobičajenoj u to vrijeme za mladog

plemića; zbog Napoleonovih ratova bio je prinuđen da zaobiđe veći dio Evrope, da se

fokusira na Mediteran;

Šuškalo se na Cambridgeu da je glavni motiv za ovu turneju bio nada u

homoseksualno iskustvo;

S druge strane, radilo se i o udvaranju udatoj dami Mary Chaworth, njegovoj

nekadašnjoj ljubavi, o čemu piše u pjesmi iz tog vremena: „Jednoj dami: O

mogućnosti da budem pitan za razlog zašto sam napustio Englesku u proljeće“ ("To a

Lady: On Being Asked My Reason for Quitting England in the Spring").

Oduševljenje Levantom bio je još jeda motiv; kao dijete čitao je o Otomanskoj

imperiji i Perziji, bio oduševljene islamom, posebno sufizmom;

o tome je zapisao: „Sa ovim zemljama i događajima vezanim za njih počinjala je i

završavala cijela moja poetika“. (“With these countries, and events connected with

them, all my really poetical feelings begin and end.");

putovao je od Engleske, preko Protugala, Španije i Mediterana do Albanije, gdje je

proveo neko vrijeme na dvoru Ali-paše Ioannskog, a zatim i u Atini;

svoje veliko putovanje počinje u Portugalu; posebno je uživao u ljepotama Sintre, koju

će u Childe Haroldu opisati kao rajsko mjesto ("glorious Eden");

dok je bio u Atini 1810. piše „Atinjanku“ ("Maid of Athens, ere we part") za

dvanaestogodišnju djevojčicu Teresu Makri:

Maid of Athens, ere we part, Atinjanko moja, prije nego budemo jedno,

Give, oh, give back my heart! Vrati mi, oh, vrati srce moje!

Or, since that has left my breast, Ili, pošto je otišlo iz mojih grudi,

Keep it now, and take the rest! Zadrži ga sada, i još ostatak!

Hear my vow before I go, Poslušaj moj zavjet prije no što odem,

Ζωή μου, σᾶς ἀγαπῶ.

(My life, I love you!) Volim te, živote moj!

Zaputio se u Smirnu na brodu HMS Salsette; dok je brod bio usidren i čekao dozvolu

za uplovljavanje u luku Byron je sa mornarima plivao po Hellespontu/Dardanelima, o

čemu pjeva u drugom pjevanju Don Juana;

Percy Bysshe Shelley1819.

 

Mary Shelley 1840.

 

Claire Clairmont

Nakon raspada njegove porodice Byron ponovo napušta Englesku, ovaj put zauvijek,

jer će umrijeti u Grčkoj;

Na Ženevskom jezeru sprijateljio se sa pjesnikom Percy Bysshe Shelley i Shelleyevom

budućom ženom Mary Godwin;

Frontispiece to a c. 1825. edition of Childe Harold's Pilgrimage

Toga ljeta su znali, zbog kiše, sjediti u vili, čitati vlastite priče, osmišljavati nove; tako

je pročitana i Fantasmagoriana (Priče o mrtvima/Tales of the Dead);

Mary Shelley producira i izdaje Frankestein, ili Moderni Prometej (Frankenstein, or

The Modern Prometheus), a Polidori The Vampyre, djelo koje se smatra pretečom

romantičarskog vampirskog žanra (romantic vampire genre);

U Veneciji ima avanture s dvjema udatim damama, jedna se bacila u kanal zbog njega;

Na odlazak iz Engleske Byron se odlučuje da bi izbjegao cenzuru i optužbe za

sodomiju i incest i da bi mogao udovoljiti svojim seksualnim potrebama;

Odlazi 1816. i više ne vraća u Englesku;

Na ostrvu Saint Lazarus Island kod Venecije upoznaje se sa armenskom kulturom, uči

armenski jezik i piše gramatiku i dvojezični armensko-engleski rječnik;

U svojim memoarima je zapisao: „Bog se obratio ljudima na armenskom jeziku“

("God spoke to the world in Armenian.");

Njegova fascinacija armenskom kulturom i prošlošću bila je tolika da je razmatrao

mogućnost zamjene bilbijske priče o Kainu sa pričom o armenskom patrijarhu Haiku;

Zaslužan je pokretanje nove nauke – armenologije; inspirisao je mnoge armenske

pjesnike;

Objavljuje Manfreda, Kaina;

U Raveni objavljuje Ravenski dnevnik (Ravenna Diary) i Moj rječnik i sjećanja (My

Dictionary and Recollections)

The "Byron's Cave" u Portovenere, Italy, nazvana u njegovu čast, zato što je meditirao ovdje i

tražio inspiraciju za svoj literarni rad (because he meditated here and drew inspiration from

this place for his literary works);

Statue of Lord Byron in Athens.

Lord Byron u albanskoj nošnji, naslikaoThomas Phillips 1813.

Italija mu postaje dosadna i iz Đenove se prijavljuje za učešće u grčkim brobama za

nezavisnost od Otomanske imperije;

Kada je poznati danski kipar Bertel Thorvaldsen čuo za Byronova junaštva u Grčkoj,

dobrovoljno je izvajao bistu pjesnika u mermeru;

U februaru 1824. razbolio se, a 19. aprila je umro;

Lord Byron na bolesničkoj postelji; naslikao Joseph-Denis Odevaere c.1826, ulje na platnu,

166 × 234.5 cm Groeningemuseum, Bruges. (Note the sheet covering his misshapen right

foot)

Sa šokom je primljena vijest o smrti u Engleskoj; Grci su tugovali i Bayron je postao

heroj;

Grčki nacionalni pjesnik Dionysios Solomos napisao je pjesmu pod naslovom Smrt

Lorda Byrona (To the Death of Lord Byron); 

Βύρων ("Vyron"), grčki oblik za "Byron", postalo je popularno kao muško ime;

predgrađe Atine zove se Vyronas;

Byronovo tijelo je balzamovano, a Grci su htjeli da dio njihovog junaka ostane u

Grčkoj; prema nekim izvorima njegovo srce ostalo je u Missolonghiju;

Posmrtni ostaci su poslati u Englesku kako bi bio sahranjen u Westminsterskoj opatiji

(Westminster Abbey), ali su ga odbili zbog njegovog 'sumnjivog morala'

("questionable morality");

Nakon dva dana sahranjen je u crkvi Svete Marije Magdalene u Hucknallu (Church of

St. Mary Magdalene in Hucknall, Nottinghamshire);

Mnoge britanske institucije odbile su postaviti njegovu bistu u svom prostoru; jedino

je Trinity College, Cambridge, postavio bistu u svojoj biblioteci;

Tek je 1969, poslije višedecenijskog lobiranja, bista postavljena u Wstminsterski

samostan;

Robert Ripley  je uradio sliku Narednikov grob (Boatswain's grave) sa natpisom:

Byronov pas ima veličanstvenu grobnicu dok Byron nema“ ("Lord Byron's dog has a

magnificent tomb while Lord Byron himself has none");

Ovo je šokiralo Englesku, posebno školarce, koji su prikupili sredstva za pjesnikov

spomenik;

Byronove ljubavnice

Lady Caroline Lamb

 

Jane Elizabeth Scott "Lady Oxford"

 

Augusta Leigh

 

Anne Isabella Milbanke in 1812. by Charles Hayter

„Ja sam tako čudna mješavina dobra i zla da je to teško opisati.“ ("I am such a strange

mélangé of good and evil that it would be difficult to describe me.");

Vjerovao je da njegova sklonost ka melanholiji i depresiji naslijeđena; o tome je

zapisao 1821: „Nisam siguran da je dug život poželjan za moju depresiju.“ ("I am not

sure that long life is desirable for one of my temper & constitutional depression of

Spirits.");

Nosio je nadimak le diable boiteux / šepavi đavo (the limping devil);

Više puta njegovi prijatelji su njegovo stanje označavali mentalnom bolešću; patio je,

navodno, od bipolarnog poremećaja tipa I;

Od rođena je patio od deformacije desnog stopala; to ga je čitav život pratilo, zajedno

sa prigovorima da se na vrijeme i pravilnom njegom moglo izliječiti;

Nosio je nadimak le diable boiteux / šepavi đavo (the limping devil);

Portrait by Richard Westall, date unknown.

Byron's house in Southwell, Nottinghamshire

Bio je plodan pisac; 1832. izašla su kompletna djela u 14 tomova, uključujući i

biografiju Thomasa Moorea;

Don Juan

Veliko djelo, poema od 17 pjevanja, jedna od najvažnijih od  Johna Miltona Izgubljeni

raj/ Paradise Lost;

Djelo je u svoje vrijeme nazivano epskim, imalo je duboke korijene u tradiciji,

proizvelo je šokantan učinak na viktorijansko društvo;

Vitraž (Stained glass) na Javnoj biblioteci u Ottawi (Ottawa Public Library); predstavljeni su

Charles Dickens, Archibald Lampman, Sir Walter Scott, Lord Byron, Alfred, Lord

Tennyson, William Shakespeare, Thomas Moore;

Byron se može smatrati prvom celebrity ličnošću;

On sam predstavlja tip bayronskog junaka;

Mnogi ga smatraju najvećim svjetskim pjesnikom;

Bajronski junak predstavlja idealiziranu ličnost koja podrazumijeva: veliki talenat,

strast; prezir prema društvu i društvenim institucijama; nedostatak poštovanja za čin i

privilegije; buntovan karakter; egzilsku prirodu; bahatost, autodestruktivnost;

Nevjesta iz Abydosa (The Bride of Abydos or Selim and Zuleika). Painting, 1857, by Eugène

Delacroix depicting Lord Byron's work.

Childe Harold

Childe Harold's Pilgrimage je duga narrativna poema u četiri dijela; objavljena je između 1812. i 1818.;

U poemi se opisuju putovanja i razmišljanja mladića koji je bio umoran od svijeta (world-weary);

koji je izgubio svaku iluziju da je život zadovoljstvo i provod i koji se, zbog toga, odlučuje napustiti domovinu;

u širem smislu poema je izraz melanholije i razočarenja postrevolucionarne generacije (Francuska revolucija 1798.), koja se nije snašla u Napoleonovom dobu;

riječ childe je u srednjem vijeku označavala mladića koji je bio kandidat za viteza;

Charlotte Harley (1801–1880) as Ianthe, to whom Byron dedicated Childe Harold.

Ima autobiografskih detalja preuzetih sa pjesnikovih putovanja po Portugalu, Mediteranu, Egejskom moru između 1809. i 1811.;

„Ianthe“ iz posvete je deminutiv za Lady Charlotte Harley; Charlotte Bacon  djevojački Harley, imala je oko 11 godina kada je izašlo prvo

izdanje Childea Harolda;  Kroz pjesmu Byron, u liku Childea Harolda, žali za izgubljenom mladošću,

preispitujući svoje životne odluke; Zato se odlučuje na putovanje, svojevrsno hodočašće, tokom kojega lamentira o

raznim istorijskim događajima, uključujući i rat na Iberijskom poluostrvu; B je u početku oklijevao sa objavljivanjem prvih dviju glava djela, zato što je mislio

da je previše stvari otkrio iz svog privatnog života; na nagovaranje prijatelja ipak objavljuje;

Prva dva pjevanja bila su propraćena ilustracijama slikara Richarda Westella, poznatog Byronovog portretiste;

Ideja bajronskog junaka podrazumijeva jedinstvo različitih osobina:o Visok nivo inteligencije i percepcije;o Umijeće prilagođavanja novim situacijama i biti lukav na sopstvenu korist;o Dobro obrazovanje;o Šarm i privlačnost;o Česte promjene raspoloženja;o Nepoštovanje vlasti i odlazak u egzil;o Arogancija i cinizam;

o Autodestruktivnost i potreba za zvaođenjem žena;o Seksualna privlačnost koja mu donosi nevolje;o Byronski junak se uvodi u romane, filmove, drame i sl;

Childe Harold je ispjevan u 4 pjevanja, spenserovska strofa od osam jambskih pentametara i jednim aleksandrinskim stihom od 12 slogova; 

rima ABABBCBCC; Spenserian stanzas , which consist of eight iambic pentameter lines followed by

one alexandrine (a twelve syllable iambic line), and has rhyme pattern ABABBCBCC.

Childe Harold's Pilgrimage by Joseph Mallord William Turner, 1823.

Childe Harold became a vehicle for Byron's own beliefs and ideas; indeed in the

preface to canto four Byron acknowledges that there is little or no difference between author and protagonist. According to Jerome McGann, by masking himself behind a literary artifice, Byron was able to express his view that "man's greatest tragedy is that he can conceive of a perfection which he cannot attain".[6]

Nisam volio svijet, niti je svijet volio mene – stih iz Childea Harolda;

Byron u ovom epskom djelu pjeva o mladiću koga je sredina odbacila;

Odbacuje ga porodica i prijatelji, zbog čega mora otići iz domovine koju je volio;

Utjehu nalazi u borbi s prirodom, s olujama i valovima;

Dok mornar žali za domovinom i porodicom, koji ostaju sada sami, on ne žali ni za

čim, samo žali što je postao bezosjećajan, bez želja i određenog cilja, ustvari on žali

što ne žali ni za čim;

Odlomak iz Putovanja Childea Harolda:

...Zasićen svime, izgubivši san o sreći

On je prestao da se s drugima viđa

U očima su mu katkad sjale suze

Al´ ponosni Childe im nije davao slobodu

Oduzet tugom on je lutao usamljen

I odlučio da svoj rodni kraj

Napusti krećući na dalek put

Pokoren samo svojim težnjama

Nije se mogao umiriti sa vladajućim zlom

Pun ponosa, tuđim mišljenjima nije vjerovao.

Pozdrav domovini:

...Zbogom! Zbogom! - Rodni žali

Već s´ otimljim oku mom

vjetar huče, riču vali,

a galebi grakću k tom.

Ono sunce gdje zapada,

Tamo je i nama poć!

Teb´ i njemu zbogom sada,

Domovino - laku noć!...