34
Milan Subotiæ ERIK HOBSBAUM: ISTORIÈAR U POTRAZI ZA BUDUÆNOŠÆU * „Istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“ 1. Poseban status Erika Hobsbauma u savremenoj istoriografiji najèešæe se oznaèava konvencionalnom sintagmom „najpoznatiji ivi istorièar“. Njegovi brojni poštovaoci i još brojniji kritièari slau se u oceni njegove izuzetnosti i vanosti, a njegove knjige dospevaju na FILOZOFIJA I DRUŠTVO 1/2009

ERIK HOBSBAUM: ISTORIČAR U POTRAZI ZA BUDUĆNOŠĆU*

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: ERIK HOBSBAUM: ISTORIČAR U POTRAZI ZA BUDUĆNOŠĆU*

Milan Subotiæ ���� ����� ��� ������� �� �������� ������� ���������� ��� �� ���!������ �� �������"# ����$�%

ERIK HOBSBAUM: ISTORIÈAR U POTRAZIZA BUDUÆNOŠÆU*

„Istorija prestaje da bude od koristi baš

u trenutku kada nam je najpotrebnija“

��������� ��� ��

��������� � ���� ���� ��� ����� �� ����������� � �� ���� ��������

��� ����� �� �� ������ ��������� �������� ��������� ������ � ���

������ ��� ���� ��� � ���� ����� �� ����� ����� ������ � ��� �������� ���

����� ! ����������� �������� ���� �� "������� ������# � � ����� ����

��� "��������� �����������# � ������ �������� ��� ���� ��� $���� �������

��� �%������ �������� �� ��������� ���� � ��� ���� �������� �����%�� �

��������� ������ "����� &�& ����#� �� �� �� �������� �������� ����������

"������� && ����# '(��� ��������)� *��� ������ �� �� �� � ���� �� "����

����� ��� �����# ��� �� ��%��� ������ && ��� � �� � �� ����%�� � "����

�������������������# ��� ������ � ���� � �������� ������� ����������

�������� �������� � � � ����������� ������� ���������� ����� ��������

���� ����� ������� ������� �������� � ��� �������� +���� �� � ���������

���� ���� ��������� ���� � �� ������ ���������� ���� ��������� �����

���� ������ � ����� ��� � �� ������� � ���� ����� ���������� ��%�����

��� ����%���� ���������

�� �� �� �� ��������� ������� ������� ��������� ������������

�������� �������� �������

1.

Poseban status Erika Hobsbauma u savremenoj istoriografijinajèešæe se oznaèava konvencionalnom sintagmom „najpoznatiji �iviistorièar“. Njegovi brojni poštovaoci i još brojniji kritièari sla�u se uoceni njegove izuzetnosti i va�nosti, a njegove knjige dospevaju na

���

FIL

OZ

OF

IJA

ID

RU

ŠT

VO

1/2

00

9

� ����� �� ������ � ������ �������� ��������� �� �������� ������� ��� ���������� ��������� ����������� ����� !������� "������

Page 2: ERIK HOBSBAUM: ISTORIČAR U POTRAZI ZA BUDUĆNOŠĆU*

liste bestselera širom sveta. Zadivljujuæe aktivan u poodmaklom �i-votnom dobu (roðen je 1917. godine), Hobsbaum �ivotom i delomprevazilazi uobièajenu predstavu o akademskom istorièaru èiji uticajostaje ogranièen na uske profesionalne krugove. Uveren da „istorièarine bi trebalo da pišu samo za druge istorièare“ (Hobsbaum, 2005:257), on se u veæini svojih radova obraæa „svim onim èitaocima koji�ele da razumeju svet koji ih okru�uje i veruju da æe im istorija otvoritiput ka tom cilju“ (Hobsbawm, 1987: 3). Pišuæi za „idealnog èitaoca“koga opisuje kao obrazovanog graðanina èija zainteresovanost zaprošlost ne poèiva samo na radoznalosti, veæ i na �elji da se „razumekako i zašto je svet postao ovakav kakav je danas, te kuda on ide“(Hobsbawm, 1962: xv)�, Hobsbaum je mogao da raèuna na širokupubliku. Jer, bez obzira na èeste kritike vere u istoriju kao „uèiteljicu�ivota“, nada da æe nam rekonstrukcija prošlosti omoguæiti razume-vanje savremenosti i olakšati predviðanje buduænosti duboko je utka-na u ljudskoj svesti o istoriji. Odbacujuæi danas uticajnu (postmoder-nistièku) „dekonstrukciju“ istoriografskog narativa kojom se on svodina puku „prièu“ (fiction), Hobsbaum je u svojim knjigama uporno rea-firmisao uverenje o moguænosti racionalnog, objektivnog saznanjaprošlosti, te iz njega izvedenu tezu o „korisnosti istorije za �ivot“. Uprotivnom, istoriografska rekonstrukcija prošlosti bi, po njegovomuverenju, izgubila saznajni znaèaj i pretvorila bi se u imaginativnu de-latnost koja programski odrièe razlikovanje fakta i fikcije, te dovodi upitanje presudnu ulogu evidencije u istoriografskom istra�ivanju. Ve-ran tradicionalnom „prosvetiteljskom projektu racionalnosti“, Hobs-baum upozorava da njegovo napuštanje vodi pretvaranju istorije umaterijal za stvaranje i odr�avanje identitetskih i politièkih mitova, aistorièare svodi na ulogu proizvoðaèa maka za heroinske zavisnike�.Stoga on svoju nauènu i publicistièku delatnost shvata kao odbranuprofesije i poziva istorièara: „Više nego ikad istoriju revidiraju ili iz-

���

MIL

AN

SU

BO

TIÆ � #�� �����������$��� %������& ����$�' ���� ��� ���(������ ����� &�����

)������( &����� ������� ������� � �����( ��������� ����( �������� &������������� %*� (���+ ������ ����$ �� ��� ��������� �� �� ����,���$������� �� ��(���� ����$ ���� -�� �� ����� ���.��� , ���� ���� �� �������� � ��&��� ���.���� � ���� -���� ����(� ���� � ��.�� �� ���� ������ ��� .�� �� ������ ����/�+ ���� ���� ���' 0)���+����1�

� %�������� �� ����� (������� �� ��$�������� ��+ ���� �� � �����(�������� �������&���+ ��� .�� �� ���� (��� ����� (������� �� 2�����' 0%3��� ������� ��������'+���4+ , ���� �� )������(+ ����� ���1�

Page 3: ERIK HOBSBAUM: ISTORIČAR U POTRAZI ZA BUDUĆNOŠĆU*

mišljaju ljudi koji ne �ele stvarnu prošlost, veæ samo prošlost koja slu-�i njihovoj svrsi. Danas je veliko doba istorijske mitologije. Odbranaistorije od strane profesionalaca je danas potrebnija u politici negoikada. Potrebni smo“ (Hobsbaum, 2005: 269). Ovo uverenje o mo-guænosti racionalne istorijske interpretacije prošlosti praæeno je Hobs-baumovim melanholiènim uvidom o ogranièenim dometima uticajaistorijskog saznanja: „Na nesreæu, još jedna stvar koju je istorijskoiskustvo nauèilo istorièare jeste da niko nikada nije uèio iz tog isku-stva. Ipak, moramo nastaviti da pokušavamo“ (Hobsbaum, 2003: 48).

Upravo popularnost Hobsbaumovog istoriografskog opusamo�e poslu�iti kao ilustracija potrebe ljudi za istorijskim saznanjem itumaèenjem moderne epohe grandioznih i dramatiènih socijalnih,ekonomskih, politièkih i kulturnih promena koje su se odvijale tokomposlednja dva veka ljudske istorije. Brojna izdanja njegove trilogijeposveæene analizi i interperetaciji „dugog XIX veka“ (1879–1914)�,kao i sintetièke panorame „kratkog XX veka“ (1914–1991) koja jepraæena autobiografskim svedoèanstvom o liènom „�ivotu u istoriji“�,opravdavaju Kotkinovu ocenu da je „u dobu akademske specijalizaci-je, Hobsbaum istoriju ponovo obdario širinom“ (Kotkin, 2003). Akotoj „širini“ dodamo pohvale Hobsbauma kao „majstora engleske pro-ze“ (koje izrièu i Hobsbaumovi kritièari, poput Tonija D�ada)�, ondaocena o njemu kao „najpoznatijem istorièaru“ u velikoj meri bivaopravdana. Istina, osim obima i kvaliteta njegovog opusa, na Hobs-baumovu slavu u velikoj meri utièe i èinjenica da on sebe i danas sma-tra „marksistièkim istorièarem“ koji uporno odbija da se odrekne „ko-munizma“ kao svog �ivotnog politièkog opredeljenja. Ova njegovateorijska i politièka uverenja izazivaju brojne sporove u kojima nje-govo delo èesto slu�i samo kao povod za ideološko pozicioniranjenjegovih poštovalaca i kritièara. Sam Hobsbaum je sklon da, uprkos

���

FIL

OZ

OF

IJA

ID

RU

ŠT

VO

1/2

00

9

� -�� ,�� �� .�������� ���� � /012!/131 0����15 -�� ,�� �� 4� ����

/131!/105 0��6715 -�� ,�� �� �� ��+ /105!/2/3 0��861�� -�� ,�� �� �6������7 -�� +���� -8����� 4����9 /2/3!/22/ 0���� 9

������ ������� )������(+ ����15 �������� -���7 , -8�����������9 :�� 0����5������ ������ 9 )������(+ ���71�

� %:��� �� ��(� .�� ��� ��.� �� ���&�2 ������ ���+ �� ����/� � ��.� ���� �����2��� 3��&�� ��� �� ��� � ������ *���� :� *� ��(����+ !��(���� ;����(�� � �������,�� )��+ ���&���2 ������.���2 ��������� � ������ ������ &���� <�������� ��(������ ���������+ )������( �� (������ ��&���� ������ #� ��.� ����(���� �������� �� ������,���� ����$�' 0=���+ ���8� ���1�

Page 4: ERIK HOBSBAUM: ISTORIČAR U POTRAZI ZA BUDUĆNOŠĆU*

marksistièkoj tezi o jedinstvu teorije i prakse, razdvoji svoja isto-rijsko-teorijska i privatno-politièka uverenja, te da naglasi kako bi iz-nova napisao iste knjige, bez obzira na pristrasnosti, pogrešne proce-ne i politièka opredeljenja u liènom �ivotu�: „Istorija mo�e da sudimom politièkom delovanju – u stvari, ona mu je veæ presudila – a èi-taoci mogu da sude mojim knjigama“ (Hobsbaum, 2005: 10). Ovustrategiju on najèešæe koristi u odbrani od novinskih kritika, dok uteorijskim radovima naglašava kompleksnost odnosa liènih uverenja inauènog rada: „Mi istorièari delujemo u sivoj zoni gde istra�ivanjeonoga što jeste – èak i izbor onoga što jeste – stalno zavisi od toga ko

smo mi i šta �elimo da se dogodi – to u stvari predstavlja našu profe-sionalnu egzistenciju“ (Hobsbaum, 2003: 83). Tako on, analizirajuæiistoriografiju Francuske revolucije, zakljuèuje da „svi mi neizbe�noispisujemo istoriju našeg sopstvenog vremena kada gledamo uprošlost i, u izvesnom stepenu, vodimo savremene bitke u kostimimaprošlosti“ (Hobsbawm, 1990: xiv). Ipak, ako smo voðeni samo sop-stvenim vrednostima i uverenjima, saznanje prošlosti i savremenostinam izmièe – poziv istorièara podrazumeva kritièku distancu prema„pristrasnosti“ i napor autorefleksivnosti pomoæu koga kontrolišemouticaj subjektivnih faktora na naše poimanje prošlosti�. Koristeæi pri-mer odnosa istorièara nacionalizma i nacionalistièkih uverenja,Hobsbaum tvrdi kako „nijedan ozbiljan istorièar nacija i nacionaliz-ma ne mo�e da bude posveæeni politièki nacionalista... sem ukoliko is-

torièar napusti svoja ubeðenja kada ulazi u biblioteku ili radnu sobu“(Hobsbaum, 1996: 19). U skladu sa tim stavom mo�e biti tematizova-no pitanje uticaja Hobsbaumovih politièkih („neistorijskih“) ubeðe-nja na rezultate njegove istorije XX veka èije trajanje se poklapa sanastankom i propašæu sovjetskog komunizma. Reèju, da li je samHobsbaum kao istorièar na „ulazu u biblioteku“ ostavljao svoja ko-munistièka uverenja, ili je i on, da iskoristim njegovu analogiju, nalik„ubeðenom cionisti“ koji se poduhvata pisanja „prave, ozbiljne istori-je Jevreja“? Generalno, slièno pitanje mo�e biti postavljeno povodom

��

MIL

AN

SU

BO

TIÆ

� %>�+ &��.�� ��( � ���( � ��( ����� ��( -�����+ �� �������( �����&� ����� ��� (��� ��� � ����-� ���� �� �� &��.�� ���$�� �� ���&�� 3������ ��2 ���� ����&�+��� ������ �� (��� � �� (�.����� � ��������' ';������ <�����+ ���61�

� %��� ��������� � ��� ��$� ������ �� ���2��� ����� �� ����������� �� ���2��2���� �� ����� ����� ���������.� ���( �����������+ .�� �� ����.��� �&���(�� ����������( ��������(�+ � �� ������ ����� ����� ��� �����' 0)������(+���4� ���1�

Page 5: ERIK HOBSBAUM: ISTORIČAR U POTRAZI ZA BUDUĆNOŠĆU*

svakog pokušaja pisanja savremene istorije u kome element liène per-spektive i pristrasnosti samog istorièara, bez obzira na poštovanjeprofesionalnih standarda i akademskih merila, ne mo�e biti elimini-san�. Te èinjenice bili su potpuno svesni Fransoa Fire i Erik Hobs-baum kada su eksplicirali i reflektovali sopstvena politièka oprede-ljenja i vrednosti kao va�ne elemente koje utièu na njihoveinterpretacije dvadesetovekovne istorije. Dok je za Firea komunizam„iluzija“ (u koju je verovao i koje se oslobodio), za Hobsbauma je onostao do�ivotno opredeljenje. Ova biografska èinjenica nije dovoljnaza (dis)kvalifikaciju njegovog istoriografskog rada, kakvu nalazimo,na primer, u oceni prema kojoj je „Erik Hobsbaum mogao datizapa�en doprinos kao istorièar jer je, bez sumnje, ineligentan i mar-ljiv. Na�alost, njegova �ivotna posveæenost komunizmu uništila ga jekao mislioca i tumaèa dogaðaja“ (David Pryce-Jones, 2003: 9). Na-ravno, Hobsbaumov „komunizam“ nije dovoljan osnov ni za izvoðe-nje zakljuèka u suprotnom smeru, što èesto èine teoretièari sa „levice“kada samo na osnovu simpatija prema Hobsbaumovim politièkim sta-vovima, smatraju njegov istoriografski opus veoma vrednim.

Hobsbaumova privr�enost marksistièkoj teorijskoj tradiciji injegova pripadnost Komunistièkoj partiji izazivali su manje sporovatokom Hladnog rata, nego u godinama nakon sloma „realnog socija-lizma“. Jasne linije (ideološko-politièke) podele unutar nauène za-jednice smanjivale su napetosti du� „linije razdvajanja“ koja je ne-stala urušavanjem marksistièkog projekta – u diskurzivnoj formacijipostkomunizma liberalno-demokratski konsenzus postao je osetlji-viji na nekomformistièke pojedince koji, poput Hobsbauma, iskazu-ju upornu predanost „staroj veri“. Jer, „Erik Hobsbaum nije samo biokomunista – takvih je bilo mnogo, èak i u Britaniji. On je ostao ko-munista tokom šezdeset godina. Odustao je od èlanstva u majušnojBritanskoj komunistièkoj partiji tek kada je stvar do koje je dr�ao

���

FIL

OZ

OF

IJA

ID

RU

ŠT

VO

1/2

00

9

� *������� ����������� � ����������$��� ?? ���� � ��� �� � ��(���������( ������ ������� �����2 �������&������2 ������� 9 ����� )������(���+ � ����( ������� @������ � ��������� 0���� "��A+ ����5 <�����+ ����5 ������+ ����1�

���� �����+ ������� ������������� =����� .���8+ )������(� ������ %"��,������( ���������('+ %������� ��( &���( ��������(�'+ �� ����� ���� % �-�(����� ��2���� .�� �(� � ����������� ������� ��(�������� ��� ��.��/��� ������������ �� � ����� �� ���� �-�� �������� � ���$��$�' 0*�A$�,=����+ ����� �81� B(�����,��(+ �����(���( ������( ���(������ �� ������ ���&� �����.�� (��������� ������� 9���� )������ 0���415 $����� 0����15 *���� 0���415 ���2 0���71�

Page 6: ERIK HOBSBAUM: ISTORIČAR U POTRAZI ZA BUDUĆNOŠĆU*

definitivno pokopana od strane Istorije. Za razliku od gotovo svihdrugih intelektualaca koji su bili omaðijani komunizmom, Hobs-baum ne pokazuje �aljenje. U stvari, mada priznaje potpuni porazsvega što je komunizam simbolizovao, on neustrašivo insistira natome da je, u polovini njegove devete decenije, ‘San o Oktobarskoj

revoluciji je još uvek negde u meni’“ (Judt, 2008: 119). Za razliku odveæine svedoka kalendarski preuranjenog okonèanja XX veka Hobs-baum nije u „demokratskim revolucijama“ video obeæavajuæi „novipoèetak“. Usred demokratske euforije 1991. godine, on je upozora-vao: „Problemi savremenog sveta neæe zahtevati samo bolje društvood onog koje je postojalo u prošlosti veæ, kako su to socijalisti uveksmatrali, drugaèiju vrstu društva. Ne samo jedno društvo koje bibilo u stanju da spase èoveèanstvo od sistema proizvodnje koji seoteo njegovoj kontroli, veæ društvo u kome æe ljudi moæi da �ive�ivote dostojne ljudskih biæa – ne samo u komforu, veæ zajedno i udostojanstvu. Zato je socijalizam još na dnevnom redu, stopedesetgodina nakon Marksovog i Engelsovog Manifesta“ (Hobsbawm,1991: 325). Tokom narednih godina, njegova nada u moguænoststvaranja jednog drugaèijeg društva i ljudskog sveta bivala je svemanja, a on je, priznajuæi nerealistiènost svojih oèekivanja, utehutra�io u saznanju da „nema nièega što mo�e izoštriti istorièarev duh

kao što to mo�e poraz“ (Hobsbaum, 2003: 256). Ako mu je „materi-jalistièko shvatanje istorije“ otvorilo put razumevanju dinamike mo-dernog industrijskog sveta�, sada mu je neuspeh komunizma mogaoposlu�iti kao polazište za iskorak iz u�e struke (devetnaestovekovneistorije), u tumaèenje XX veka.

Nije li okonèanje jedne epohe sreæna okolnost za istorièarajer, po staroj izreci, „Minervina sova poleæe u sumrak“?�� Potvrdan

���

MIL

AN

SU

BO

TIÆ

� *����-�����C� �� ����� %����� ������+ (��� �� � ������� �� ��.�������'+��� %� ����� ���(� ��(� ���� �(� ��& ���� �� �� (�-� �������'+ )������( �� ���6�&����� ����� ���� �������� �� % ������� D(����������� �� �2������� ��������E �(�,���0(1 ����� �������( ���� �( �� ����������� *� �� ����� ������ ���� �� ��

����� ��� �� ������ ��� �� � ������� �� ������ ������������ ����� �� ����

�� ���� ���� ������� ����' 0)������(+ ���4� �1��� %F������ �� ��.�( ������( ?? ����( ����/� �� ���� ��� � ��������� ������,

����� "��� ���� ���(� ������� ������ ���(�+ �&�� ��&�/���� �� &�����+ � ��� .�� �(�������� �� ����(�(� �� ����� ��� � �� �� ���� � � ������� 9 ��� �� ����� �� ���������� ��+ ���� ������� ���$�� �$��� ��������� �������� (�-� �� �� �� ���+ ���(� )�,&����� ������$���� ��� (�������+<���� ���� ����� � ������' 0 ���+ ����� �1�

Page 7: ERIK HOBSBAUM: ISTORIČAR U POTRAZI ZA BUDUĆNOŠĆU*

odgovor na ovo pitanje, prema Hobsbaumovom uverenju, ne iscr-pljuje sve saznajne funkcije istorijskog znanja – naša rekonstrukcijaprošlosti, osim seæanja i prièe o onome što se dogodilo, ukljuèuje ite�nju ka otkrivanju shema i mehanizama promene, te napor razu-mevanja savremenosti i problema sa kojma æemo morati da se suoèa-vamo u buduænosti: „Istorijsko znanje i razumevanje su od suštin-skog znaèaja za svakoga ko �eli da svoje èinove i planove zasnuje naneèemu boljem od vidovnjaštva, astrologije ili prosto golog volunta-rizma“ (Hobsbaum, 2003: 43–44). Uprkos èinjenici da se istorièarne bavi predviðanjem buduænosti, on nam mo�e biti od pomoæi u iz-begavanju zamke „prezentizma“ jer svojim znanjem omoguæava sa-gledavanje savremenosti u širem kontekstu i dugoroènijoj perspekti-vi��. U Hobsbaumovom sluèaju, ovoj osobini profesije pridru�uje seneposredno iskustvo èoveka koji se tokom �ivota osvedoèio u samojednu trajnost – u „vrtoglavi tempo“ istorije kao procesa promene uljudskom �ivotu i društvu��. Istorija upravo �ivi od nastojanja kon-ceptualizacije i interpretacije ove prolaznosti �ivotnih i socijalnihformi, u stalnom naporu da se racionalizuju kolektivna seæanja i pro-šlost obdari smislom. Naèin na koji to èini Erik Hobsbaum je pred-met ovog rada koji, naravno, nema za cilj interpretaciju njegovogcelokupnog (ogromnog) opusa. Nasuprot ekstenzivnom prikazu nje-govih radova, ovde æe prevashodno biti reèi o njegovom shvatanjuistorije, te o uticaju vrednosnih (ideološko-politièkih) uverenja isto-rièara na njegov rad.

���

FIL

OZ

OF

IJA

ID

RU

ŠT

VO

1/2

00

9

�� B ����&����� ��������� ����&�+ )������( ���� �� %#�� ������ ����� �� ��,��.�� �����& ������ ��� �� ��&���+ �������� � ����(� ������� �����$��� �� �� �������C�& (������(�+ ��� � ���� �� &����2 ����� ��2 �����(� � ����(� �� �������� ���(���� ��� ������ �� (�-� �� ��������� ���( �������G 3��&��� &������-����� ���( �� �� ��C� ���&� .�� �� ����� ��������� �� .�� -�� �� ��������+ ������� �� �����+ ����� �� (�&�C�+ �� �����(��� �������� � �� �� ��&��� � .���( ���������� � ��&��� ����� �����������' 0)������(+ ���8� 61�

�� %����( -����� ����� ��( ���� ������� ����� ��������� �������� �(�������H�� �� ����� �� <�������� �(������ ���� ������ ���� ���2����� .��� ����� �� &������� ���2 � ���(� ���� ��( ��� ����G ;���� ��( ����� � ��� �������� �������� ����� �(��$���(� ��������� �����+ )�������& 2�����&���.���& !��2�� �(�����(+������� �����$��� ���� ��� #������(+ �� (�� (���� �� �������� &����� ����� .�� ��I����� ���.�� �� ���� �� @������ �����$� � &���� ���� �� ����� ���� "�� *�������&+ ��2,����� �� ���C��� ������� �����$���� J�� �� �� ����G ��� 3��� ���� ����������� <�.� �;�.��&���� ������ �� ��.�� �� ����� �� ���� ������ �������� 2�&�(����� �� ���(�C�"���������2 ��-���� I���� (���2 &����� � �������� ������ �� �(������ ���� ���������0BKI�+ ����1�

Page 8: ERIK HOBSBAUM: ISTORIČAR U POTRAZI ZA BUDUĆNOŠĆU*

2.

Èitaoci Hobsbaumove autobiografije saznaju da je, kako to u�ivotu obièno biva, presudnu ulogu u njegovoj odluci da se posvetipozivu istorièara imao „gospodar sluèaj“. Naime, tokom gimnazij-skog školovanja u Berlinu i Londonu, nastava istorije nije privlaèilamladog Hobsbauma koji je, pored politièke strasti prema komunizmu,prevashodno bio zainteresovan za umetnost – literaturu, pre svega.Poreklom iz porodice u kojoj niko nije stekao univerzitetsko obrazo-vanje, Hobsbaum je nakon završetka srednje škole (iz koje nijedanðak nije dospeo na Kembrid�), uspeo da dobije stipendiju i upiše elit-ni King’s College. Po sopstvenom priznanju, „odluèio je da studiraistoriju delimièno zato što na Kembrid�u ništa drugo od društvenihnauka (osim ekonomije) nije postojalo“, a delimièno zato što je „oèe-kivao da æe istorija koju æe studirati biti drugaèija od one na koju jenailazio tokom dotadašnjeg školovanja“ (Hobsbawm, 2002: 4). Osimna seminaru iz ekonomske istorije, ovo njegovo oèekivanje nije biloispunjeno – predratnim „Oksbrid�om“ dominirala je tradicionalna,devetnaestovekovna istoriografija koja je u osnovi bila hronološkikoncipirana naracija o prete�no politièkim èinjenicama iz prošlostinacija-dr�ava��. Ako se i nije ogranièavala na deskripciju politike, ra-tova i diplomatije, ova istoriografija, zanatski usavršavana u duhu„pozitivizma“, nije te�ila razumevanju celine društva – njegove isto-rijske strukture i dinamike – niti postavljanju „velikih zašto pitanja“.Politièki radikalizovani mladi istorièari koji su, poput Hobsbauma, sastrašæu tragali za moguænostima promene sveta, suoèili su se s zadat-kom razumevanja istorijskog procesa njegovog nastanka��. Njihovisnovi o revolucionarnoj promeni društva zahtevali su znanje o njego-voj prošlosti koje postojeæa istoriografija nije davala jer, kako je toistakao jedan od Hobsbaumovih saboraca: „Za nas istorija nisu reèi napapiru, ono što se dešavalo sa kraljevima, premjerima, pa èak ni samidogaðaji; istorija – to su znoj, krv, suze i pobede obiènih, naših ljudi“

���

MIL

AN

SU

BO

TIÆ

�� %>����������( ����+ ��( ���� ���-����� $������$���+ ����� ��������� ����,��� �����2 �����������2 �����&��C�+ �� ��������+ ��� �����(��� ���$����� ���� �������� � ��( �������+ ���� ����� �� ���2' 0)������(+ ���4� �7�1�

�� B ��( ��&���+ �� )������(� 0� �� ���&��� ���&� �� %������ ����� ���$�'� ���������� <��������1 (�-� ���� ���(������ ����� �����������$��� >-��� ����0:�A1� %#� �� ������ ������ �� �� ��(� �� �� ���� ����(�� ����+ ��C ����/� � �� �� &����(���� � �������� ���&���( �����.����' 0�$��+ ���8� ���1�

Page 9: ERIK HOBSBAUM: ISTORIČAR U POTRAZI ZA BUDUĆNOŠĆU*

(John Saville, cit. prema: Renton, 2005: 560). Uvoðenje tih „obiènihljudi“ u središte istorijskog istra�ivanja zahtevalo je „modernizaciju“istoriografije u pravcu koji je sintagmom „istorija odozdo“ (History

from Below) programski formulisao Edvard Tompson (EdwardThompson), pisac poznate knjige o nastanku engleske radnièke klase(The Making of the English Working Class, 1963). „Nova istorija“nastala je upravo u krugu mladih istorièara, marksista sa „Oksbrid�a“(Hobsbaum, Tompson, Hil, Dob, Hilton, Moris...), koji su, te�eæi si-stematskom istra�ivanju istorije radništva (kao i oblicima njegovogdodatnog obrazovanja), u okviru Komunistièke partije 1946. godineformirali „istorièarsku grupu“ (Communist Party Historians Group).Izvan partijskih krugova, presudnu ulogu u profesionalno-akadem-skoj afirmaciji ovih istoriografskih „inovatora“ imao je èasopis Past

and Present koji je osnovan 1952. godine u te�nji da osim „komuni-sta“ okupi i druge istorièare nezadovoljne tradicionalnom istoriogra-fijom��. U ovom poduhvatu istorièari su bili uspešniji od svoje partije:„Komunistièka partija nije, kako se nadala, promenila Britaniju, ali jenjena istorièarska grupa... istakla opravdan zahtev da treba promenitiprofesiju istorièara“ (Kotkin, 2003). U ostvarenju tog zahteva, bri-tanski marksisti oslanjali su se na francuske kolege okupljene u školi„Anala“ (Annales) – ova „francuska veza“, koja se oèitovala u refe-rencama na radove M. Bloha (Bloch) i L. Fevra (Febvre), bila je uspo-stavljena na Kongresu istorijskih nauka u Parizu (1950) koji Hobs-baum smatra „rodnim mestom“ nove istoriografije (Hobsbawm,2002: 7). Tokom pedesetih i šezdesetih godina „modernisti“ su uspelida, uprkos razlikama u teorijskim polazištima (Brodel-Maks-Veber),formiraju svojevrsni istorièarski „Narodni front“ protiv „tradiciona-lista“��. Taj nehomogeni „front“ našao je u konceptu socijalne istorije

���

FIL

OZ

OF

IJA

ID

RU

ŠT

VO

1/2

00

9

�� %#� ��(�& �� ���� $��� �� $����� ���� ������� ��� E �������� �� ����,������ ���&��E+ ��C ��� ������ � ��(� C� (�������� �� � ��(�������� �� ������ �������/����� �� ������ ������� �� E���&� � ������ ����������2 �����-������ � �����(���2���������E 9 ��� ��� �(��� ������� �� �������� � ��������+ ��� � ������� �� ����� ��+�����.�� �� �����(��� ���������� �� ������� ����$� ���� ��(���� �������&������'0)�+ )���� ��� )�����L(+ ��84� �1�

�� *��(� ������� �(� �������+ $��� �� $����� ��� �� 0�����1 ����.�� �� ��� �����(���� ����� ����(�.� ��� %������� .�����& ��������� ���� �(� ��� �� � ����,(� ���������& ������.��(�' 0)�+ )���� ��� )�����L(+ ��84� 71� )��������������(������ ��������2 &����� ��� �� &���� �������� ���������� �(��$�����2 ��������������� ������ �����& %�������& ������' (�������� � ��(��������+ �� ��(� �� %��,�����' ������� %#��( ������� ���������+ (�������� �� ��$� �� ������ �� �������

Page 10: ERIK HOBSBAUM: ISTORIČAR U POTRAZI ZA BUDUĆNOŠĆU*

svoju zajednièku zastavu, a njegov uspeh u akademskom i javnom�ivotu krajem šezdesetih naveo je 1970. godine Hobsbauma da ra-spravu o stanju u savremenoj istoriografiji zakljuèi objavom pobede:„Dobar je trenutak da se bude socijalni istorièar. Èak i oni od nas kojise nikada nisu osmelili da sebe nazovu tim imenom, neæe po�eleti daga se danas odreknu“ (Hobsbaum, 2003: 106).

Nastanak „nove“ ili „socijalne istorije“ u protivstavu premaakademskoj, „tradicionalistièkoj“ istoriografiji pedesetih i šezdese-tih godina XX veka mo�e biti tumaèen kao nastavak spora zapoèe-tog krajem XIX veka o prirodi i dometima istorijskog znanja: „To jebila borba izmeðu konvencionalne pretpostavke da je ’istorija politi-ka u prošlosti’, bilo unutar nacija-dr�ava, ili u njihovim meðusobnimodnosima, i istorije struktura i promena društava i kultura; izmeðuistorije kao narativa i istorije kao analize i sinteze; izmeðu onih kojisu mislili da je moguæe generalizovati o ljudskim iskustvima u pro-šlosti i onih koji su mislili da to nije bitno“ (Hobsbaum, 2005: 269).Iako nije bila artikulisana u nekom kanonsko-programskom tekstukoji bi konsenzualno prihvatili teorijski raznorodni „socijalni isto-rièari“, nova paradigma sadr�avala je izvesne karakteristike koje suvidljive u radovima Hobsbauma i drugih „novih istorièara“. Uprvom redu, oèito je bilo njihovo proširenje tematskog obima istra-�ivanja koje se više nije ogranièavalo na pitanja politièke i ekonom-ske istorije, veæ je te�ilo obuhvatanju celine ljudske aktivnosti iiskustva. Za razliku od tradicionalnih, tematski specifikovanih isto-rijskih subdisciplina, socijalna istorija naglašavala je znaèaj širegdruštvenog konteksta i nastojala da istra�ivane teme situira u dru-štveni totalitet prouèavanog vremenskog perioda. Po reèima jednogistorièara, ona nije bila „tunelska“, veæ „eksternalistièka“ istorija –polazila je od pretpostavke o unutašnjoj povezanosti razlièitih sferadruštvenog �ivota i te�ila razumevanju njihove meðuzavisnosti.Upravo stoga, društvene nauke postale su „novim istorièarima“ veo-ma va�ne – istorijska istra�ivanja morala su uzeti u obzir saznanjasavremenih socioloških, ekonomskih, antorpoloških i politièkihteorija. Zadatak istorièara nadilazio je tradicionalno shvaæenu de-skripciju i naraciju i bio je usmeren na analizu i traganje za objašnje-njem uzroèno-poslediènih veza kompleksne društveno-istorijske

���

MIL

AN

SU

BO

TIÆ

:�����+ (��� �(� -��� ��+ ���� �� ��� ��2+ ���� � ��.��2 ����&�+ ���.�(� &�����,�� ������ ��(�/� ������ � F�����' 0����� ��1�

Page 11: ERIK HOBSBAUM: ISTORIČAR U POTRAZI ZA BUDUĆNOŠĆU*

stvarnosti��. Paralelno sa tematskom raznovrsnošæu „istorije odo-zdo“, socijalna istorija je bila fokusirana na istra�ivanje velikihdruštvenih promena (revolucija) koje su objašnjavane dubokim„strukturnim“ uzrocima, a ne sluèajnim okolnostima i aktivnošæu„velikih ljudi“ (vid. Obelkovich, 2000: 125–126). Po svojoj te�njida „razume transformaciju ljudskih društava“ ona je bila povratak naistoriografiju Prosvetiteljstva, ali je usvajala zanatsko umeæe ranke-ovske istoriografije – „socijalni istorièari su pokušavali da odbaceloše strane i grade na najboljim elementima obe ove tradicije“ (Lam-bert and Schofield, 2004: 56). Osnovna napetost u istra�ivaèkomprogramu socijalne istorije poèivala je na njenoj metodskoj usmere-nosti na detalj i svakodnevni �ivot obiènih ljudi („istorija odozdo“)koja je, istovremeno, kombinovana sa nizom teorijskih, apstrakt-no-opštih pretpostavki o „društvu“ kao celini, njegovoj strukturi izakonima promene: „U osnovi, te pretpostavke bile su u sukobu sametodama socijalne istorije jer jednostavno ne postoji naèin da segomilanje informacija sakupljenih istra�ivanjem istorije ’odozdo’preobrati u istoriju društva kao celine“ (Cronin, 2003: 225).

Uoèenu napetost izmeðu metode i teorijskih pretpostavki so-cijalne istorije u Hobsbaumovom sluèaju „premostio“ je marksizam,tj. opšta teorija istorije i društva poznata pod imenom „istorijskogmaterijalizma“: „Marks ostaje bitna osnova svakog prouèavanjaistorije zato što je – za sada – jedini pokušao da pru�i metodološkipristup istoriji kao celini, kao i da sagleda i objasni celokupni procesljudske socijalne evolucije“ (Hobsbaum, 2003: 182). Usvajajuæi „di-jalektièki materijalizam“ Hobsbaum je stekao ono što Tomas Kunnaziva „paradigmom“ – opšti filozofsko-teorijski background kojidefiniše istra�ivaèke teme (Fragestellung), daje konceptualni aparati metodologiju, te „socijalnu istoriju“ pretvara u „normalnu nauku“.Upravo takav status „marksizma“ iskljuèivao je potrebu za dodat-nim naporom filozofskog „utemeljenja“ sopstvene istorièarske prak-se: „Mi (britanski istorièari-marksisti) nismo pristupali Marksu sazanimanjem za filozofiju naših kontinentalnih savremenika, a kamo-li sa njihovim poznavanjem filozofije�... Ono što je Peri Anderson

���

FIL

OZ

OF

IJA

ID

RU

ŠT

VO

1/2

00

9

�� %�������� �� ������ �� �������$��� � ����$��� �� ������ � ����.������5 �� ���,$���������� �� ����������� � ����������� �� ���������� ���������� � &��������$���� B����( �(���+ �����$������ ������� �� ���������� ��&��$�' 0)������(+ ���4� 661�

� )������( �������� ��������� ' �� (�������( �� ���+ � � ����� (��� � ��,���+ ���� ���� ��( ������ ��(� �� ���2 �������� ��� ��������2 ����� ��������������2

Page 12: ERIK HOBSBAUM: ISTORIČAR U POTRAZI ZA BUDUĆNOŠĆU*

nazvao ’zapadnim marksizom’, marksizmom Lukaèa, Frankfurtskeškole i Korša, nikada nije prešlo Kanal sve do pedesetih godina...Ono što je marksizam èinilo tako neodoljivim bila je njegova sveo-buhvatnost: ’dijalektièki materijalizam’ je pru�ao ako ne ’teorijusvega’, onda bar ’okvir za sve’ povezujuæi neorgansku i organskuprirodu sa ljudskim poslovima, kolektivnim i individualnim,obezbeðivao je vodiè za prirodu svih interakcija u jednom svetu

konstantne promene“ (Hobsbaum, 2005: 93)�. Èak i u svojoj „vul-garnoj“ verziji – sa isticanjem ekonomskog determinizma, mehaniè-kom primenom sheme ’baza-nadgradnja’, redukcijom istorije naklasne borbe, verom u ’gvozdene zakone’ istorije i njeno okonèanjeu ’opšteljudskoj emancipaciji’ – istorijski materijalizam je kritièari-ma tradicionalne istoriografije poslu�io kao pogodna „odskoènadaska“ za artikulaciju programa nove, „socijalne istorije“. Ne oseæa-juæi potrebu za dodatnim formulisanjem interdisciplinarne metodo-logije i sofisticiranijeg konceptualnog aparata, Hobsbaum je u svo-joj trotomnoj istoriji XIX veka praktièno demonstrirao vrline svogshvatanja „zanata istorièara“. Èinjenica da je upravo to bio „vekbur�oaske civilizacije“ – doba ekonomskog (kapitalistièkog) razvo-ja i politièkog trijumfa graðanstva, epoha èiju je „anatomiju“ otkrio iobjasnio Marks – olakšavala je njegovu podrazumevajuæu identifi-kaciju „istorijskog“ sa „socijalnim“ i „marksistièkim“��. Biti „isto-rièar-marksista“ za njega je prevashodno znaèilo objasniti strukturu,

���

MIL

AN

SU

BO

TIÆ

���������+ �����(����� �������������2 ������ � ������ �� E������E .��(����2��� ���������( ��������� ����� � :�&��� � �����% 0)������(+ ���7� ��1� ;���� ���'(�������� �� ���������% ���� �� $����� � ��������������( ���&���(� )������( ���(����� '(���������(% ���� ���������.� '��� ����� �������+ ��$���&� � �����(���� ��� ������ ���� ����.������� ���� ���� ��(�-� �� �� (����+ ��C �� ��(������ �&����(���������� �������� �� ��(�����(� ���&�2 (�������� ��2 �������+ ��$���&� � �����,(����% 0)�����L(+ ��6�� �4�1�

� ��+ ���(� �����( �� �������������� )������(���& ���� %)������(� ��(�������( ��� ����������� � ��&��� ���&� 9 ���������C� ����� ��(�C� ��&� �� ��,��(���� ����$��� (������& ������ "������+ �� �� ���&���� ��� ����� ���������(������(�+ �� �� ����� ��������� � ������ ���� �� ����� ����/��� �� ����� � (���,���(�+ �� �� )������( �������� �� ��(�.���� ���� �� ����.����C� ���� ���� �� ����,���' 0K�����+ ���4� ��71�

�� %I��� ����� �� D(�������� ��E �� D����������E ������� �� ��� ���� ��� �(��$�,�� ��������� ���� (��&�(� (�-� ���� ������+ �� �� �� ���&� ��� ����������� )������(����������� ������������ �� ��� �������� � ���(� ��.� ��$�����(+ 0.��+ �� ���(�+��� � ��.� (�������� ��(1+ ���� �� �������(��� ���(� (��������( � ������������,��(' 0K�����+ ���4� ���1�

Page 13: ERIK HOBSBAUM: ISTORIČAR U POTRAZI ZA BUDUĆNOŠĆU*

tok i posledice epohalne društvene promene koja je otpoèela „dvo-strukom revolucijom“ (politièkom u Francuskoj i industrijskom uVelikoj Britaniji), da bi potom dovela do etabliranja novog kapitali-stièkog naèina proizvodnje (Doba Kapitala) i njegovog globalnogširenja (Doba Imperije). Hobsbaumova iscrpna i �iva panorama eko-nomskih, politièkih i kulturnih promena bur�oaske epohe nije bilamarksistièka samo po njegovom nastojanju da obuhvati totalitet

društva u procesu promene��, veæ i po tome što je u dinamici dru-štvene strukture tragala za onim elementima koji je „iznutra“ ospo-ravaju i formulišu zahteve za njenom radikalnom transformacijom uime „opšteljudske emancipacije“. Devetnaestovekovni progres bioje za njega „drama“ u kojoj veæ u prvom èinu na pozornicu stupa „sa-blast komunizma“�� koja, uprkos lutanjima i slabostima radnièkogpokreta, sve više jaèa tokom dramskog zapleta koji biva okonèanPrvim svetskim ratom i Oktobarskom revolucijom. Svoju polaznukritiènost prema „bur�oaskom svetu“ Hobsbaum nije preæutkivao –naprotiv, prema sopstvenom priznanju, on „nije mogao da prikrijeizvesnu nenaklonost, mo�da èak i izvesni prezir, prema dobu kojimse bavio, premda je taj svoj stav ubla�avao divljenjem prema titan-skim materijalnim dostignuæima tog doba i naporom da razume èak iono što mu se ne sviða“ (Hobsbawm, 1975: 17).

Uprokos svom komunistièkom opredeljenju, Hobsbaum jebio dovoljno skeptièan da bi istoriju sveo na sekularnu eshatologiju– dramu èiji je happy end predodreðen „gvozdenim zakonom“ isto-rijskog toka. On je svoj sintetièki prikaz istorijskog razvoja XIXveka pisao voðen gramšijevskom devizom o „pesimizmu intelekta“ i„optimizmu volje“: usvojivši u mladosti veru u komunistièki rasplet

���

FIL

OZ

OF

IJA

ID

RU

ŠT

VO

1/2

00

9

�� #������.� �����( %��������(�$��� ������ �����' ��� %&���� ������� ����,����'+ )������( �����-��� &���� (�2����(� ���������� ���(��� � (����� �������$�����(�/� �����2 �������� 0�����(���+ �������+ ������$�+ ������+ �����������+ ����1������& -�����+ �� �� ����� ��� %# ������ �� �� �� � :����� ?�? ����+ ���� �� ����,������� (��� &���� �����+ ��� �� ������ �����(������� �����(��( ���������� �������(��� �� �� � �����( �� ��� �� (�&� ���������� ��� ���/���� �����.���& ��� �,�� �� ������$�' 0)������(+ ���4� 8�1�

�� %B :����� �� �� ��C ������� ���&� � ����� ���� �� ����� ���� �(���������������� ��& ����& ���.���� E"����� ��(����(�E �� ��C ��� �8�8� &����� ���-��:�����(��� ���������� ������ ���� �� �� �� �� ���������( ����& ����� ��& �����(� (�,�����& ����� � I����.��� � @���$����( �����$���( �68�� &�����+ ����.�� �� ��,������( ���� -����� �� (��-� � ������������( >��������� �������' 0)���,��L(+ ����� �1

Page 14: ERIK HOBSBAUM: ISTORIČAR U POTRAZI ZA BUDUĆNOŠĆU*

svetsko-istorijske drame, on je taj rasplet smatrao otvorenommoguænošæu, a ne nu�nošæu koja bi se a posteriori potvrðivala u in-terpretaciji prošlosti. Istina, u prvom delu svoje trilogije (1962) onje, pozivajuæi se na Marksovu maksimu da „èoveèanstvo sebi po-stavlja samo one zadatke koje mo�e rešiti“, još optimistièno tvrdioda je politièka ekonomija dokazala da je „kapitalizam stvorio sop-stvene grobare“, te da je „pobeda izvesna“ jer su „uslovi za nju stvo-reni“ kapitalistièkom transformacijom društva (vid. Hobsbawm,1962: 245). Krajem osamdesetih, u Dobu imperija, Hobsbaumovoviðenje buduænosti kapitalistièke modernosti bilo je uzdr�anije:„Devetnaesti vek nas je nauèio da se te�nja ka savršenom društvu neostvaruje po nekom unapred odreðenom planu izgradnje �ivota,... dase konaèni cilj traganja za savršenim društvom ne sastoji u tome dase zaustavi istorija, veæ da se otkriju nepoznate moguænosti svih lju-di na zemlji. U tom smislu, put ka utopiji, ka sreæi za ljudski rod, ot-voren je za sve... Istorija nam više ne daje, kako mnogi misle, èvrstegarancije da se èoveèanstvo kreæe ka Obeæanoj zemlji, bez obzirakakva bi ona bila. Još je manje garancija da æe èoveèanstvo stiæi donje. Sve se mo�e dogoditi“ (Hobsbawm, 1987: 340). Ipak, to sve zaHobsbauma dugo je obuhvatalo i „Obeæanu zemlju“ koju je, kaoberlinski gimnazijalac u vreme sloma Vajmarske Nemaèke, video sonu stranu „bur�oaske civilizacije“ – na Istoku, u zemlji Oktobarskerevolucije��. Stoga je njegova istorija XIX veka, uz sav skeptici-zam��, protkana izvesnim optimizmom koji, oslanjajuæi se na stav oistoriji kao delu ljudi, ostavljala otvorenom moguænost evolucijesavremenog društva u smeru koji je on oèekivao i pri�eljkivao oddavnih mladalaèkih dana. Na kraju XX veka, nakon sloma komuniz-ma, njegov optimizam je ustuknuo pod udarom stvarnosti: „Nekada

��

MIL

AN

SU

BO

TIÆ

�� %�� (���$� � <�����+ �� ���� �� �� (��� ��-������& ��(������+ �� (���� ����� ��� �� -���� ��&���� ���� �������� � ��� �� ��� ��& ����� ��& ����������� "�� �#���������� �����$��� �� ��. ��&�� � (���+ ��� .�� ��������� �������� ����� �� �2���� ������� �������+ ��&�� �� ��(���������( 2��� �������(�� =� ��( ��������+ ��+������ ��� ��� ��� �� � �� ������ >� ���� ����.���&+ ���(�C���( �� �� ��2�,��( ���(� ����(��� � �����$��� """!,� �� ����������.C� � ��-��.C� ���� �� ���C�(�� ��(������ �� ���+ ��� � ���� ������� �� ���� �� *��������� ���������

������������ ��� �� ����+ ����� ��� .�� ��� ������ ����' 0)������(+ ���7� 7�1��� #���C�C� �� �� %����� ��������(�' �����( ���(������2 &����� )������(

�� ������� �� %���.�� ��(�(� ����� ���� ��.�����2��C��� ��/���� ���� �� ����� (�-�������� �� ��$������� �� ��������(�$���+ � �� ����(� �������+ � ������ ���� �� ��

�� �� ���' 0)�����L(+ ��6���481�

Page 15: ERIK HOBSBAUM: ISTORIČAR U POTRAZI ZA BUDUĆNOŠĆU*

se Hobsbaum salagao sa maksimom da stvari izgledaju mraènije presvitanja, sada on zastupa maksimu da su stvari tamnije pre nego štopostanu totalno crne“ (Knutsen, 2002: 121).

3.

Hobsbaumovo �ivotno delo posveæeno je istra�ivanju epohekoja poèinje padom Bastilje i završava Sarajevom 1914. godine, tu-maèenju doba ekonomskog progresa i graðanske politike koje je po-tonulo u krvavom sumraku Prvog svetskog rata��. Stanovište sa kogaje on interpretirao tu epohu bilo je njen izdanak – marksizam – teori-ja koja je, kako se èinilo, svoju istinsku praktiènu potvrdu dobilaOktobra 1917. godine. Za vršnjaka Revolucije i svedoka poèetka„nemaèke katastrofe“ usvajanje marksistièke teorije bilo je ne-razdvojivo povezano sa politièkim opredeljenjem za komunistièkipokret: „Kako to potpuno jasno pokazuju Interesantna vremena,Hobsbaum-istorièar poèivao je na Hobsbaumu-komunisti. Njegovapolitika davala mu je inspiraciju i intelektualni okvir... Svetski ko-munistièki pokret i Hobsbaumova vezanost za njega bili su, sasvimdoslovno, preduslov njegove istorije“ (Cronin, 2003: 221). On jeprincip „jedinstva teorije i prakse“ prihvatao doslovno i trajno – „bitimarksista u teoriji“ nu�no je znaèilo „biti komunista“ u politici, kao iobrnutno. Odr�avati ovaj identitet teorijskog i politièkog nije bio lakpoduhvat, ali Hobsbaum nije odustao od njega sve dok je postojaoobjekt njegove politièke lojalnosti – „svetski komunistièki pokret“ iKP Velike Britanije. O teškoæama oèuvanja identiteta „profeso-ra-marksiste“ i „komuniste“ u politièkim i ideološkim lomovima XXveka svedoèi Hobsbaumova autobiografija u kojoj on pokušava daobjasni svoju do�ivotnu lojalnost ne samo ideji, veæ i stvarnosti so-vjetskog komunizma. Pojednostavljeno, svoj izbor obrazlo�io je kaoizbor izmeðu dva zla – jednog koji vodi „bolu gubitka vere“ i drugogkoji rezultuje bolom usled „prianjanja uz nju“ (vid. Hobsbaum,2005: 192). Izabravši drugu moguænost, Hobsbaum je nastojao da

���

FIL

OZ

OF

IJA

ID

RU

ŠT

VO

1/2

00

9

�� %#�� $������$��� �� ��� �� �������� �� ������ ��������+ ������� �� �������������� � ������� ���������5 ��� ����� �� ��� �� ��� ������������ �� 2�&�(������ ������5 ������ �� ���& ���& ��������+ �����+ ������ � �����������+ (���������& �(�����& �������5 � ��� �� ������ ���/��� � �����.��� (���� :�����+ �����& (���������$��� � �����(�+ �(�������(�+ ������ � ����������+ ��� �� �����$� ������� � ���, ���� ��C� ��� ����� � ���� �� ������ ����� ����������� � ��� �� &���� ��-��� ���(���,� �����( ������� �������' 0)������(+ ����� ��9�41

Page 16: ERIK HOBSBAUM: ISTORIČAR U POTRAZI ZA BUDUĆNOŠĆU*

postupnim povlaèenjem iz neposredne partijsko-politièke aktivno-sti�� proširi prostor akademskog delovanja „istorièara-marksiste“koji, uprkos svemu, nastavlja da se javno deklariše kao „komunista“.Paradoksalno, Hladni rat mu je psihološki olakšao ostanak u Partijijer je „krstaški antikomunizam“ Zapada uneo u politièko polje ele-ment manihejske podele i ukinuo moguænost nekog „treæeg puta“.Napuštanje Partije lièilo mu je na promenu „tabora“ zarad napretka uakademskoj karijeri��; ostanak mu je pothranjivao samopoštovanje idavao status nekomformiste koji nije bio lišen izvesnog romanti-èarskog oreola. Istina, dobitak na jednoj strani, bio je praæen gubit-kom na drugoj – nezavisnost u odnosu spram neposrednog socijal-no-politièkog i ideološkog okru�enja plaæana je potpunomzavisnošæu od „svetskog komunistièkog pokreta“ kojim je upravlja-la Moskva�. Nalièje romantiène slike pobunjenika predstavljalo jedisciplinovano, bespogovorno podreðivanje autoritetu „prve zemljesocijalizma“, autoritetu koji je, zahtevajuæi potpunu predanost, nadi-lazio sferu politike�. Sveobuhvatnost komunistièke ideologije, kao ièesti dramatièni zaokreti partijske politike, ote�avale su poziciju ko-munista-intelektualaca primoravajuæi ih da èesto prihvataju ulogu„sofista u slu�bi autoriteta“. Èinjenica da taj autoritet nije, kao usluèaju njihovih kolega u zemljama realnog socijalizma, odluèivao o

���

MIL

AN

SU

BO

TIÆ

�� %B ������ ��( �� ��$������ �� (������� �� ��(��������+ �� ���������+ ��+ ���� ������( �� ���&� �� ��+ �� �������& ������ � ���������� �(������ ��� ������� ����2����& ������ � �����������+ ���� �� (��&� ���� ��&������ (���( �����(� ���(����(� 0���������� * (� �� �����C�� ��(������1 0)������(+ ���7� ���1�

�� B �����( ������� �� ��(����� B����������� � ��������� 0BKI�1 )���,���( ���( ��������+ 0%#��(� �� ��� ���� ��������� �������� &�����$��� ���(�+ ���,(� �� ��.�� �� ����$� �� ����� 9 ��� �� ��� ��� ��.�2 -�����'1+ ������ ��� ����&� ������ %��-������ ��(�����('� *��� �� %����������� ������$�' �� ���� (�&�� �� ���,���� ���,��(������ ����� (��&�2 %���� �� (���� �� �� ������ �� �� �� ���/� �� ������ ���( <�&�( ��� �� &� �������� � "�����'� >��&� �� ��� %��� �� �����' 9����.����� �(������ �� ������� (� �� ���� ��� ������� �� ������������ � ��������0���� BKI�+ ����1�

� )������( �� �����$���� ��������� %*��2����� �(� �������� ������� �� ��,��(� D�����E ���� ��( �� �����&��+ �� � ���� �� ���(� ��&�� �� ���(+ (��� �(���&�� 2������� ������ �� �����(� ���� � ����������� � ����� �� D����������E �� ���,��+ �� �� �� D������E��� .�� �� �� ��� � ��������� !���� �(� .�� ��( �� ��� ����/�������� .�� &�� �� �� *������ �������+ (� �� �(� ����.��' 0)������(+ ���7� ���9��71�

� ���� ��+ �� ���(��+ ����C� ������ � &����� ��� �� �(����-� 9 ����� * 9��� �������� �� ������ � ����� I�������� �������+ ������ �����( ����� � ���������������M

Page 17: ERIK HOBSBAUM: ISTORIČAR U POTRAZI ZA BUDUĆNOŠĆU*

njihovim �ivotima olakšavala im je polo�aj, ali im nije ukidala nela-godu „slu�enja“, niti ih je oslobaðala od nu�nost samocenzure: „Jasam – priznaje Hobsbaum – u suštini postao istorièar XIX veka jersam ubrzo otkrio... da se, s obzirom na snagu pogleda Partije i Sovje-ta na XX vek, ne mo�e pisati ni o èemu posle 1917. godine bez vero-

vatnoæe da èovek bude optu�en kao politièki jeretik“ (Hobsbaum,2005: 265). Reèju, upravo politièki anga�man komuniste i „javnogintelektualca“ (public intellectual) onemoguæavao je Hobsbaumu dase kao istorièar bavi dvadesetim vekom – polazni princip „jedinstvateorije i prakse“ vodio je, na taj naèin, suspenziji teorije pred obave-zom politièke lojalnosti istorièara-èlana Partije. Imajuæi to u vidu,jasno je da neoèekivano brza „demonta�a“ real-socijalistièkih siste-ma 1989-1991. godine nije predstavljala samo biografsku, veæ i pro-fesionalnu vododelnicu u Hobsbaumovom �ivotu. Oslobodivši seiluzija o moguænosti prevazila�enja „krize socijalizma“, oktobra1990. godine on je napisao poruku oproštaja od komunizma (Good-

bye to All That): „Ne posmatramo krizu jednog tipa pokreta, re�ima iekonomije, veæ njegov kraj. Pokazalo se da nisu bili u pravu onimeðu nama koji su u Oktobarskoj revoluciji videli vrata koja vode ubuduænost svetske istorije...“ (Hobsbawm, 1991: 117). Ovo suoèa-vanje sa krajem komunistièkog pokreta Hobsbaumu je, osim gorkogoseæanja poraza, omoguæilo istorijsku tematizaciju neposredne pro-šlosti obele�ene neuspešnim „socijalistièkim eksperimentom“.Osloboðen ideološke i politièke lojalnosti Partiji i pokretu, on sesada mogao okrenuti savremenoj istoriji, zanatu istorièara XX vekakoji nastoji „da razume i objasni zašto su stvari ispale kako su ispale,

i kako su povezane zajedno“ (Hobsbaum, 2002: 10–11).U nastojanju da odgovori na ova pitanja, Hobsbaum u Dobu

ekstrema teorijski i metodološki ne odstupa od pristupa koji je ranijekoristio u istra�ivanju „dugog XIX veka“: njegova istorija „kratkogXX veka“ je sintetièki prikaz radikalnih (socijalnih, ekonomskih, po-litièkih, kulturnih i demografskih) promena kroz koje, u ranije neza-mislivom ubrzanju, prolazi globalno (svetsko) društvo�� dose�uæikako pozitivne, tako i negativne ekstremne rezultate. Osnovna struk-

���

FIL

OZ

OF

IJA

ID

RU

ŠT

VO

1/2

00

9

�� %��(�/� ����� � ������2 ����������2 &����� ������ �� �������� ��� ��.� ��,��������� ���������� ������$�+ .�� ���� ���+ ���� �� (�&� ���� ����� &������ B ������+������ �� ����� � ��C��� �� ����� ���(���� ���������� ������$���� ��� ���� ��.� ����������$����� ��' 0)������(+ ����� ��5 �81�

Page 18: ERIK HOBSBAUM: ISTORIČAR U POTRAZI ZA BUDUĆNOŠĆU*

tura veka je trodelna – on poèinje kao „doba katastrofa“(1914–1945), nakon koga sledi iznenaðujuæe „zlatno doba“(1947–1973) koje završava „decenijama krize“ (1973–1991). Uz„tezu“ i „antitezu“, ova trodelna struktura, za razliku od hegelijan-sko-marksistièke sheme „dijalektièkog kretanja“, ne završava „sinte-zom“ u kojoj bi se na višem stupnju harmonizovale („prevazilazile“)suprotnosti prethodnih perioda, veæ silaznom putanjom – „odronom“(Landslide) sa neizvesnim krajem. Zato, za razliku od Hobsbaumo-vih knjiga o XIX veku, Doba ekstrema ima „narativnu strukturu tra-gedije“�� koja je uslovljena njegovom privr�enošæu glavnom akterudvadesetovekovnog istorijskog zapleta – socijalizmu sovjetskog tipa.Veæ u pogledu same hronologije, vek je „skrojen“ po meri tog aktera:„Zaista, nije sluèajno da se istorija Kratkog dvadesetog veka... potpu-

no podudara sa �ivotnim vekom dr�ave roðene u Oktobarskoj revolu-

ciji“ (Hobsbaum, 2002: 48). Sadr�inski, na njegovu dinamiku pre-sudno je uticala binarna opozicija „socijalizma“ i „kapitalizma“ –kategorija koje za Hobsbauma nisu puku diskurzivni „konstrukti“veæ deskriptivni oznaèitelji suprotstavljenih socijalnih i politièkihrealnosti èiji je sukob suštinski odredio tok savremene istorije.Uprkos kritici hladnoratovske retorike Hobsbaum u prikazu isto-rijske scene XX veka i odreðenju glavnih aktera u velikoj meri repro-dukuje njenu „podelu uloga“, ali ne i njenu karakterizaciju glavnih li-kova. Istina, na toj pozornici, radnja se èesto odvija u „Treæemsvetu“, ali koordinatni sistem neophodan za njeno razumevanje ipakje odreðen sukobom dva sveta – „socijalizma“ i „kapitalizma“. U tomsmislu, Doba ekstrema je „Autobiografija dvadesetog veka“ (Ther-born, 1995), jer je �ivot tog veka reflektovan „iznutra“, pomoæunjegovih sopstvenih kategorija��, a njegov kraj sagledan je sa razoèa-

���

MIL

AN

SU

BO

TIÆ

�� %(��� �������� ��+ ��� � (��&� ���&� )������(��� ����&�+ ��� � � ����,����(�� ��+ ���& ����+ ���&��� ��� � �(� ��������� ��������� ���&�������� #�.�� ��,&�(����$��� �� ��. ��&��������� ���(� (�������� ��( ����$�(�+ �� ��������� �����,���� �� �������� �� )������(���2 ������2+ ������� (�������� ��2 �� ��.���(���� �����2 ����&� � ����(� ��(� ����� ��� ����& ���C���� ���C��& ����.�����F�����+ ���� ���C� ��� 9 #���� 0:������1 9 �������� ���� �� ��$������( ������ �������� )������(��� ���&�����+ ����+ �(� ��� ������ B ����-����� ������� ���$����������� �� ��� �� �������������� ���&� ��& ��������� ���&� �� ����� �����.���� ������ ���� �� 2�������+ �� ��� ������ �� �� ����.��� � ��������' 0������+ ����� ���1�

�� %"��� ���� �� ������ � ����(��� �� �����( ���(������2 &����� ��� �� ������������ ���$���( !���� �����$��� ���6� &������ � �(� ��� ��� ����-��� ��(�+������ ����� �(� ������ �� ���(�.��(� � (������� ������������� �������� �

Page 19: ERIK HOBSBAUM: ISTORIČAR U POTRAZI ZA BUDUĆNOŠĆU*

renjem razumljivim iz perspektive izneverenih Hobsbaumovih (mla-dalaèkih) nada. To razoèarenje sa�eto je u „lukavstvu istorije“ koje seoèituje u paradoksu da su, na kraju, „grobar“ i „leš“ zamenili uloge imesta: „Najtrajniji rezultat Oktobarske revolucije, èiji je cilj bio glo-balno svrgavanje kapitalizma, bio je taj da je spasla svog protivnika –i u ratu i u miru – a to znaèi, tako što mu je pru�ila podsticaj u vidustraha da se reformiše posle Drugog svetskog rata, i tako što ga jeuspostavljanjem popularnosti ekonomskog planiranja, opremila ne-kim od postupaka za njegovu reformu“ (Hobsbaum, 2002: 13–14).

Ako se slo�imo sa Hobsbaumom da je XX vek ne samo hro-nološki, veæ i suštinski odreðen (sovjetskim) „socijalizmom“, ondasasvim opravdano mo�emo zakljuèiti da su Oktobarska revolucije ikasniji razvitak sovjetskog društva u samom središtu njegovogDoba ekstrema. Nasuprot tome, sasvim neoèekivano, uviðamo da naistorijskoj sceni XX veka glavni akter nije u središtu istorièarevepa�nje, te da je njegova karakterizacija upadljivo redukovana i she-matièna. Kako umesno primeæuje Omer Bartov: „Èudno je da Hobs-baum nije mnogo rekao o stvarnosti sovjetskog �ivota i boljševièkojdiktaturi kao što bi se moglo oèekivati, ne samo zbog njegove pos-veæenosti komunizmu, veæ i zbog nove mase dokumenata o SSSRkoja je postala dostupna nakon što su se Lenjinovi unuci odrekliboljševizama“ (Bartov, 2003: 283–284). Èitajuæi Hobsbaumovuistoriju XX veka naše razumevanje „sovjetskog eksperimenta“ nebiva znaèajno obogaæeno – boljševizam ostaje poštovanja dostojnaprometejska pobuna koja je, usled niza istorijskih okolnosti (ruskanerazvijenost, izostanak svetske revolucije, neprijateljstvo kapitali-stièkog okru�enja...), od samog poèetka bila osuðena na neuspeh��.Ova retrospektivna ocena predstavlja inverziju Hobsbaumovog

���

FIL

OZ

OF

IJA

ID

RU

ŠT

VO

1/2

00

9

���(���(� ������� ����������� E��$�����(�E � E��������(�E ��� �����(�� ����� �,��C�( ����������(�+ �� ����2 �� ����� ��������C����� �� ��������(� ��&���������(�� (���� """!,�+ � ���&� �� ���(� �����(� +��� � ������� �� ����� ���� �� ��

��� ��� ���� �������� �� ����� ���� ��%����� ����������+ ���� (�-� �� ������(� ��(� ��� ��� �������& ����������& ���������� $� ��� ��� ��� %��� ��

���� ��������� ��� � ������ ����� ����� �� � ���������� ��� �� ���� ��

���� ��������' 0)������(+ ����� ��1��� %�(�����( �� ���� (����� """! � ��C��� ��-��� � ���.���� &��/��� �� ���,

&���( (����+ ��$� #��������� �����$��� ���6� &����� ���� ��� �� ����2������+������ �� ���� �������+ ���������C� �� ����( ������� (���������2 � (�����2��.�����+ �� ���� ���� �� ���� �� �� ��� �� �� ������ �� ����?� � ��� �����

���' 0)������(+ ���7� ��81�

Page 20: ERIK HOBSBAUM: ISTORIČAR U POTRAZI ZA BUDUĆNOŠĆU*

polaznog uverenja o nauènoj utemeljenosti „konaène pobede“ soci-jalizma kao višeg oblika društvene i ekonomske organizacije ljud-skog društva, tj. njegove vere usvojene u „dobu katastrofa“ da je„marksizam pokazao nauènim metodima izvesnost naše pobede“(Hobsbaum, 2005: 126). Sada, kada je drama svetske istorije – su-kob „socijalizma“ i „kapitalizma“ – razrešena na neoèekivani naèin,postavlja se pitanje smisla èitavog dvadesetovekovnog zapleta. Gle-dano unazad, mo�emo relativizovati oštrinu i dramatiènost sukoba��,a istoriju komunistièkog pokreta reinterpretirati, s jedne strane, kao„unutrašnji korektiv“ kapitalistièkog razvoja, a s druge, kao glavnogpokretaèa „modernizacije“ agrarnih, tradicionalnih društava. Prva,„korektivna“ funkcija „komunizma“ u društvima razvijenog kapita-lizma (teorijski predodreðenih za „rodno mesto“ istinske proleterskerevolucije), oèitovala se u njihovom preuzimanju ideja ekonomskogplaniranja i izgradnji društava „socijalne brige“ (blagostanja) – idejakoje su krizu kapitalizma usmerile ka „zlatnom dobu“ XX veka. Utom smislu, pomenuto komunistièko „spasavanje protivnika“ pret-vorilo je Oktobar u „lek“ koji ne ubija, veæ leèi – preteæu alternativuod koje se uèilo i selektivno preuzimalo. U Drugom svetskom ratukojim okonèava „doba katastrofa“, ruski komunizam bukvalno jespasao kapitalistièka zapadna društva savezništvom i odluèujuæomulogom Crvene armije u pobedi nad nacizmom. Ono što hladnora-tovske teorije totalitarizma vide kao taktièki, „neprirodni savez“ ko-munizma i kapitalizma protiv fašizma i nacizma, Hobsbaum ocenju-je, (ne samo kao politièki zagovornik ideje „narodnog fronta“ veæ ikao istorièar),�� prirodnim izborom u kome naslednici racionalistiè-

���

MIL

AN

SU

BO

TIÆ

�� )������( ������ �� ��� ���� ����� �� ���.���$� ����� ����2 ���������2��.� ���� ������� �� ���� �� ������ �� %������� �����$���' ��� ���� ��(������ ���������� ���� �� (�&�� ���� �������� �������� � ������������+ �&������ !������ ����/�+���&��� �$��� �� ����� ��+ ������ ������$�+ )���� ��� ��� ������ ���&������$��� ��������(� ���� �� ����������� ������� ������� �(������ ���(��� ���� %����� �� -���� ��(��' ��$������� ��& ����� � ��������(��

�� ;�C ��(������ �������� ��(�/� )������(� ��� ����� ��� � ��� ������ �������� �������� ���&�� ����� ���(� ������.���� ��( %3������( ������'� 3��(�+ ��������� �������� ������� �(������� � ����� ��4�� &����� � ����.����� ������&���%3������& ������'+ )������( ��+ ��� ���$�������� ��(������+ ���2����� ���� ���,���� � "������� ���� �� )�����(� %�� ����� �� ����� �� ��� ������� �� ���� ������.�,��� �� � ��� ��( �(���+ � �� �� <�������� � @���$���� ���������� �.� ��� ��$���� ��3�(� ��+ �� ���� ������� ����������� ������ =������ ������ ���

��� ������ 3���( � ������ �� ����������.�( .�� ��( (���� � �� ���(�+ �� �������

Page 21: ERIK HOBSBAUM: ISTORIČAR U POTRAZI ZA BUDUĆNOŠĆU*

kog univerzalizma Prosvetiteljstva i baštinici Francuske revolucijestoje s jedne, a rasistièki zagovornici partikularizma i iracionalizma,s druge strane barikade. Reèju, on teorije totalitarizma shvata kaoideološke produkte Hladnog rata kojima se izjednaèavanjem „ko-munizma“ i „fašizma“ previðaju njihovi suštinski razlièiti i veomaodvojeni ideološki koreni – „oni pripadaju razlièitim, iako struktu-ralno konvergentnim vrstama, poput lastavica i slepih miševa“(Hobsbawm, 1996: 117).

Odbacujuæi „totalitarnu paradigmu“ koja naglašava zajedniè-ke karakteristike (sovjetskog) komunizma i (nemaèkog) nacizma,Hobsbaum je sklon da, uprkos politièkoj dihotomiji „socijalizma“ i„kapitalizma“, oba sistema tumaèi kao dva lica jedinstvenog socijal-nog procesa – „najdublje revolucije u društvu od kamenog doba“koja je „okonèala tu dugu eru u kojoj je prete�na veæina ljudske vrste�ivela uzgajajuæi biljke i �ivotinje“ (Hobsbaum, 2002: 20; 14). Iz teperspektive, „komunistièki eksperiment“ bio je uspešni i na nerazvi-jene zemlje ogranièeni, alternativni nekapitalistièki „put razvoja“koji je, u krajnjoj liniji, transformisao tradicionalno-agrarna u mo-derna, industrijska društva. Ili, reèima jednog od istorièara „revizio-nistièke“ (antitotalitarne) istorijske škole: „Sovjetski re�im razvijaose u svetskom i graðanskom ratu, gladi i brutalnoj sili, da bi ostvariocilj koji je bur�oazija ostvarila u XIX veku – pretvaranje agrarnihekonomija u industrijsko, urbano društvo. To je ono što su komuni-stièke vlade te�ile (i obièno uspevale) da uèine bilo gde su došle navlast (sa izuzetkom Kambod�e). Ljudi su iskorenjeni, postali su mo-bilni, opismenjeni su, nauèeni su da upotrebljavljaju sapun i idu koddoktora, te da razumeju da njihov �ivot i �ivoti uopšte mogu i trebada budu promenjeni, da je to progres umesto iskustva reprodukcijeseoskog �ivota“ (Suny, 2002: 304). Nasuprot usmerenosti „totalitar-ne škole“ na politiku i ideologiju, Hobsbauma je koncept „socijalneistorije“ i sovjetskom sluèaju upuæivao na istra�ivanje društvenihprocesa – ekonomskih odnosa i društvene strukture, te izvoðenje(politièke i kulturne) „nadgradnje“ iz ove „materijalne baze“ repro-dukcije društvenog �ivota. Kao i u sluèaju istorije XIX veka, „isto-rijski materijalizam“ poslu�io je Hobsbaumu kao opšti teorijski ok-vir objašnjenja kako „kapitalizma“, tako i „socijalizma“ XX veka.

���

FIL

OZ

OF

IJA

ID

RU

ŠT

VO

1/2

00

9

���� ��( ����� �� ���(� ����2 ������� (���$� ��-���� ������ ����� &����� ��� ���,��( �� ��� ��� ������ ���� ���� ��' 0)������(+ ���7� ��81�

Page 22: ERIK HOBSBAUM: ISTORIČAR U POTRAZI ZA BUDUĆNOŠĆU*

Istina, ovaj nedogmatski i neshematski (hobsbaumovski) „istorijskimaterijalizam“ u interpretaciji sovjetskog iskustva bio je lišen kljuè-nih kategorija – „klase“ i „klasne borbe“. Dosledno primenjena„istorijsko-materijalistièka“ analiza vodila bi identifikaciji „noveklase“ (Ðilas) ili „nomenklature“ (Vislavski) kao kolektivnog vlas-nika nad „sredstvima za proizvodnju“ i, u krajnjoj liniji, ka tezi o „iz-danoj revoluciji“ (Trocki), ali Hobsbaumova lojalnost prema Partijiiskljuèivala je taj pravac analize „realnog socijalizma“. Stoga je onizlaz našao u „modernizacijskoj paradigmi“ u okviru koje je „komu-

nizam zasnovan na sovjetskom modelu postao prvenstveno program

za pretvaranje zaostalih zemalja u one napredne“ (Hobsbaum,2002: 285). To je bilo u saglasju sa „revizionizmom“ – dominantnimtrendom anglosaksonske istoriografije šezdesetih i sedamdesetihgodina prošlog veka koji je „u centar pa�nje postavljao društvene iekonomske faktore, a ‘istra�ivanje re�ima’ zamenio ‘istra�ivanjemdruštvenih odnosa’, pokušavajuæi da razvoj stvari u Sovjetskom Sa-vezu objasni pre ‘odozdo‘, kao rezultat društvenih odnosa, a ne’odozgo’, tj. kao nešto nametnuto od dr�ave“ (Malia, 1991: 22).��

U sadr�inskom pogledu Hobsbaumova tematizacija sovjets-kog komunizma takoðe se uklapa u glavni tok anglosaksonske „revi-zionistièke“ istoriografije. Naime, u objašnjenju dva kljuèna proble-ma – odreðenju karaktera Oktobrske revolucije, te shvatanju odnosa(dis)kontinuiteta izmeðu Lenjina i Staljina – Hobsbaum sledi stavovekritièara teorije totalitarizma. Oktobarska revolucija za njega nije„dr�avni udar“ konspirativno organizovane partije koja je fokusiranana osvajenje i odr�anje vlasti��, veæ istinska „socijalna revolucija“zamišljena i izvedena kao uvod u svetsku proletersku revoluciju.

���

MIL

AN

SU

BO

TIÆ

�� "� �� �����������$��� %����������(�' ���� � H� @�$������+ ����� �� &����2����������$� ���& �������&������& ����$�� %����( ����(������2 &����� D����������.���E �� ����������� �� ���������2 D������������E���� �� ��� �����$���� ���� �� )��,��( ����(+ ������� � ���������� (������� ������� �� ��2� � ����(�������� ��$���,��2 ���&�� ��&� ������������ ��� ��+ � ������+ ��$����� ������ ��� ��� �� �����( ��D�����$������(E ��������&���( ���(� �� ������ ���� ���2���2 ���$��������2������ � ������ �� ��������&�� ����� ��$�����2 ������ ��� �� �� �������� ��&�������������+ ��� �� ����� �� ��� ��$� � ������ ��� ������� �� �� ���������� �� $����� �����+��� �� ���������� ����������' 0@��������$�+ ���6� 769781�

�� %3������� 2������������� (����&��� ���� I������ ���� � ������ ��� �����&��&��������� ��-����2 �����+ ������ ����� ������ ���� �� �� � ���.���$� �(�� ��� ������������ �� ���������� .�� (��� -��5 ���������� ��+ ��� .�� �� � ���+ (���( ��,������ ���� .�� �� ���� �� �� ����' 0)������(+ ����� 7�1�

Page 23: ERIK HOBSBAUM: ISTORIČAR U POTRAZI ZA BUDUĆNOŠĆU*

Predvoðeni dobro organizovanom partijom profesionalnih revolu-cionara, seljaci bez zemlje i vojnici u gubitnièkom ratu, kao i obe-spravljeni narodi velike imperije, postali su nosioci „univerzalneemancipacije“, a Oktobar je shvaæen kao „detonator“ revolucionarne„eksplozije“ u razvijenim kapitalistièkim zemljama�. Njen izostanakprinudio je Lenjina na povlaèenje niza taktièkih poteza prevashodnousmerenih na puko odr�anje vlasti „radnika i seljaka“ koje je pred-stavljala Partija, vlasti koja, po definiciji „diktature proletarijata“,nije imala nikakvih ogranièenja. Ipak, prema Hobsbaumovom uvere-nju: „Lenjin nije ni �eleo da bude, niti je bio u poziciji diktatora“, atokom njegovog voðstva boljševièka partija je „manje lièila navojnièki štab, a više na društvo za beskrajne diskusije“ (Hobsbaum,2002: 293). Ovo naglašavanje Lenjinove (unutarpartijske) „demo-kratiènosti“ Hobsbaumu je neophodno zbog kontrasta spram vlada-vine njegovog naslednika – „sina obuæara pijanice, bivšeg bogoslovaiz Gruzije, koji je postao autokrata Sovjetskog saveza pod imenomkoje je sam izabrao, ’èovek od èelika’, tj. J. V. Staljina“ (Hobsbaum,2002: 292). Ova uobièajena strategija razdvajanja „lenjinistièkog“ i„staljinistièkog“ boljševizma u ovom poslednjem vidi „skretanje“koje se mo�e ispraviti povratkom „lenjinistièkim izvorima“: „Ako jesovjetski re�im nastao kao izvorna narodna revolucija, onda je Staljinbio ’skretanje’ od lenjinistièke norme i sistem je, stoga, posedovaokapacitet da se, uprkos privremenom skretanju u u�as, vrati demo-kratskom i humanistièkom socijalizmu... Poèetkom šezdesetih godi-na anglo-amerièka istoriografija u velikoj meri bila je... usresreðenana traganje za odgovorima na sledeæa pitanja: Zašto su stvari krenulepogrešno? Kada se to desilo? Kako se to mo�e popraviti? Ta istorio-grafija je ignorisala moguænost da to mogu biti pogrešna pitanja – dase ništa nije desilo loše sa Revolucijom, veæ pre da je ona sama, odsamog poèetka, jednostavno bila greška“ (Malia, 1991: 22). Ipak,Hobsbaum se samo delimièno uklapa u naznaèeni okvir „revizioni-stièke“ istoriografije jer je nakon Hrušèovljeve osude „voðe svetskog

���

FIL

OZ

OF

IJA

ID

RU

ŠT

VO

1/2

00

9

� %"�������� �������(��� ���� ��� ������� ��� &����� ���������� ������,��(�+ ��C ��� ����/��� ���� ��&����� �� ������� �����$��� � ������ �&��(��� ������������� �������� ��(��+ �� ������� � ����������� ���$�� ����������2 ���,������ 3�����2 �����$��� � ���&�( ��(��(� �� ������� ��( """! �� �� ������� ��,&������ ��$�����(� � ��(�� � �����+ �� ��.��( ���������� (�������� ���6� &���,��+ ���� ���C� � �����+ ����������� ���� ��� �������� ����� �� �� �� � ���'0)������(+ ����� 46�1�

Page 24: ERIK HOBSBAUM: ISTORIČAR U POTRAZI ZA BUDUĆNOŠĆU*

proletarijata“�, kao lojalan èlan KP, uporno odolevao iskušenju da utraganju za (socijalistièkom) alternativom „staljinizmu“ posegne zauzorima iz prošlosti (Buharin, Trocki) ili savremenosti (poput Tita,èeškog „socijalizma sa ljudskim licem“, „nove levice“, Kube...).Uveren da je „organizacija, a ne doktrina bila glavni doprinos Lenji-novog boljševizma promeni sveta“, on je dosledno izveo zakljuèakda se izvan „organizacije“ ne mo�e ostati veran „lenjinizmu“ (Hobs-baum, 2002: 351).�� Sve druge levièarske opcije u njegovim oèimabile su disidentske „sekte“ ili, poput studetskog pokreta 1968, anar-hoidni izlivi nezadovoljstva i „nelagode u kulturi“: „Kakve god da subile slabosti Sovjetskog saveza, samo postojanje ove zemlje je doka-zivalo da je socijalizam nešto više od sna“ (Hobsbaum, 2005: 188).

Veran mladalaèkom snu, Hobsbaum je sklon da „slabosti“prve zemlje socijalizma samo površno spomene u svojoj sintetièkojinterpretaciji dvadesetovekovne istorije. U autobiografiji on je svojstrogi sud o knji�evnoj vrednosti romana svoje majke opravdavaostavom da „èovek ne treba da se zavarava, èak i kada je reè o ljudima

ili stvarima do kojih mu je najviše u �ivotu stalo“ (Hobsbaum, 2005:45). Mo�da se on zaista nije „zavaravao“ kada je talenat svoje majkeocenjivao kao „osrednji“, ali u interpretaciji sovjetske istorije on sva-kako nije izbegao iskušenju preæutkivanja strašne cene „sovjetskogeksperimenta“. Samo ovlašno pominjuæi �rtve izgradnje „socijalizmau jednoj zemlji“,�� Hobsbaum istièe da je Staljinov teror bio „racio-

��

MIL

AN

SU

BO

TIÆ

� >�������� ���&��� *"" 0��9�7� ������� ��7�1 ��+ �� )������(���� �$���+����������� ��&�/�� � �������� ��� ��& �����& �����.��& �� ����� ��& �������� %#���,������ �����$��� �� ������� ������� ��(������ �� ������+ >�������� ���&��� &� �����.���'� )��. ����� ������� �� ������ %�����(���(����( ����$���$���( "������'���� �� %���.��� ��(��� &����� ����������� ��(������ �� �����(' 0)������(+���7� �889�8�1� 3� ���&�((���� �� ����.����� ���� �(��������� ���� ���(� "����,��� %B-���� �������� ��������� ��� �� � ��(� .�� �� "����� ��&� �� ������� ��������������� � "����� ����� ��/�� ��� �������� �� ���&� ����� �� ����� ��� �� ��� �������,�$ ��� ���(� �� �����(� ���� .�� �� ��� ������� ���&�(�' 0)������(+ ���4� ��81�

�� #���.�������C� ��.�� ����� ��7�� &����� ����+ ����� �����2 ���&� �� ����,�� ����� &����+ �������� �������+ )������( ������ ����� ���� (� �� ��� ���&��� ���,$��&+ ���� >�� ��� %H�� &�� �� � ���.+ ��(�� �� �������. �(������ �� �������� =���( ������ �� (� ����$���4�� &����� � �� ���� �� ����('� <�� 0��������� ��1 ��&���,��$��� ��(�&�C� �� (������ ����+ %� ������� ��(������ ��� �� �� ������ ����+ � ����(� �� &� ��(� �' 0)������(+ ���7� �8�1�

�� %>�����( ��� ��(������ �� �� �� ��� ���� �� """! ��46� &����� �(�� ���(����� ����������+ �� ��+6 (����� (���� ��&� .�� �� ��� ��(�&������ ���&����>��&�& ����&���.���& ���� 0��449��481' 0)������(+ ����� ���1�

Page 25: ERIK HOBSBAUM: ISTORIČAR U POTRAZI ZA BUDUĆNOŠĆU*

nalno instrumentalizovana taktika“ koja se, post festum, mo�e inter-pretirati iz perspektive njegovih „visokih postignuæa“ – industrijali-zacije jedne zaostale zemlje, masovnog opismenjavanja iurbanizacije njenih stanovnika, te uloge koja je ta zemlja imala u po-bedi nad fašizmom i u procesu dekolonizacije sveta. Upravo iz ove„istorijsko-materijalistièke“ (modernizacijske) paradigme, a ne izpuke autorove „pristrasnosti“, mogu se objasniti „slepe mrlje“ Hobs-buamove tematizacije sovjetskog komunistièkog iskustva. Zakasneliuvid u utopijsku prirodu boljševièkog cilja („neuspeh koji je od po-èetka bio ugraðen u taj poduhvat“) ne mora biti praæen njegovim od-bacivanjem i osudom, veæ isticanjem nenameravanih („moderniza-cijskih“) posledica njegove realizacije – gubitak na jednoj stranibiva, na taj naèin, uravnote�en dobitkom na drugoj. Pitanje o moguæ-nosti postizanja krajnjih rezultata sovjetske modernizacije drugimsredstvima (npr. kapitalistièkim razvojem carske Rusije) uz manje�rtava, mo�e biti odbaèeno kao spekulativno, „protivèinjenièno“ na-gaðanje koje ne mo�e biti predmet razmatranja istorièara��. Ograni-èen na èinjenice („ono što se dogodilo“), istorièar i kada zanatski ko-rektno kontroliše svoju „pristrasnost“, ipak selektuje i interpretira teèinjenice u zavisnosti od sopstvenih opšte-teorijskih i svetonazorskihuverenja; njegova rekonstrukcija prošlosti je, po definiciji, parcijal-na, podlo�na promenama i u trajnom dijaloškom odnosu sa drugim,altrernativnim verzijama. U tom pogledu, Hobsbaum nije nikakavizuzetak, pa kritièari koje poèinju i završavaju sa isticanjem njegovihideoloških (komunistièkih) opredeljenja kao kljuènog faktora „di-storzije“ njegove slike XX veka suviše pojednostavljuju problemkoji je lociran u drugoj ravni – u teorijskim kapacitetima i ogranièe-njima „istorijsko-materijalistièke“ paradigme primenjene na istorijukomunizma. Naime, osnovno pitanje je da li Hobsbaumova „socijal-na istorija“, koja je svoju plodnost potvrdila u njegovim analizamaistorije „kapitalizma“, mo�e biti uspešno korišæena u razumevanju iinterpretaciji „epohe komunizma“. Posmatrano iz „materijalistièkeperspektive“, sovjetska istorija je „titanski“ poduhvat socio-ekonom-skog razvoja na osnovu koga je meðunarodni polo�aj „prve zemlje

���

FIL

OZ

OF

IJA

ID

RU

ŠT

VO

1/2

00

9

�� %>� �� ��� ���� �� �� !����� ���.� ��(�������� �� �����$��� �� ��.�� ��� �&� �� �� ��C��� ���� ��-��� �� �� �� ���/���� � ��.�( ����� ��( �����(�+ � �� � ��,��������� J����� ���6� #������ �� ����� @�������� �������� (��� �� �� �� �� ���&� .���� ��&����� #���� �� ���� ������$���' 0)������(+ ���4� ��71�

Page 26: ERIK HOBSBAUM: ISTORIČAR U POTRAZI ZA BUDUĆNOŠĆU*

socijalizma“ i njena uloga u svetskoj istoriji radikalno promenjena.Ali, to je samo jedna strana „prièe“ o boljševizmu – drugu ne mo-�emo razumeti bez uvida u ideokratsku prirodu tog re�ima koja, na-

suprot marksistièkoj shemi o odnosu „baze“ i „nadgradnje“, komu-nistièku ideologiju (olièenu u Partiji i Voði) pretvara u glavnogèinioca istorijske dinamike. Univerzalnost velikih nada te ideologijekoje su okonèane krahom, uz bezbrojne �rtve polo�ene u eksperi-mentu njenog ostvarenja, èine tragièni zaplet sovjetske istorije kojigotovo izmièe iz vidokruga Erika Hobsbauma. Zato se na njega mo�eprimeniti kritièka opaska Martina Malije prema kojoj „revizioni-zam“, nerazumevajuæi kljuènu ulogu „ideje komunizma“, istorijuRusije XX veka predstavlja kao „sovjetskog Hamleta, ali bez princa,pa stoga i bez tragedije“ (Malia, 1994: 12). Hobsbaumovim reduko-vanjem boljševizma na „oruðe modernizacije“ tragedija se svodi na„Kolumbovu grešku“ kojom je, umesto oèekivanog i �eljenog ostva-renja „komunizama“, stvorena moæna dr�ava i industrijski razvijenosovjetsko društvo. Ali, ova „greška“ ne amnestira istorijske akterekoji su se otisnuli u potragu za „komunizmom“, niti potire seæanje na�rtve i sve tegobe tog „putovanja“. U protivnom, „istorija“ (pisanavelikim slovom) dobija svoj teleološki „smisao“, a izreka da se „om-let ne pravi bez razbijenih jaja“ postaje njeno opravdanje. U temati-zaciji sovjetske istorije Hobsbaum podle�e upravo tom iskušenju, paToni D�ad s pravom zakljuèuje kako on, pravdavajuæi (komunistiè-ku) prošlost maksimom da Istorija ne plaèe za prosutim mlekom, „usvom oduševljenju za socijalistièki omlet, potpuno previða milioneslomljenih jaja u neobele�enim grobovima od Vroclava do Vladivo-stoka“ (Judt, 2008: 124).

4.

Hobsbaum je decenijama prihvatao „materijalistièku“ verzijuhegelijanske ideje o „kraju istorije“ po kojoj je komunistièka buduæ-nost („carstvo slobode“) okonèanje dosadašnje „predistorije èove-èanstva“ i poèetak „istinske“ ljudske istorije. Njegova istorija XIXveka pisana je sa stanovišta koje je nadahnuto ovim progresivistiè-kim optimizmom: „Utopija kroz progres bila je na suštinski naèinutkana u ovaj vek“. Prema Hobsbaumovom uverenju, Marks „nijeodbacivao utopijske ciljeve, veæ samo utopijske nacrte“, te je „nauè-nim metodama“ otkrio unutrašnje protivreènosti kapitalistièke

���

MIL

AN

SU

BO

TIÆ

Page 27: ERIK HOBSBAUM: ISTORIČAR U POTRAZI ZA BUDUĆNOŠĆU*

modernosti koje vode ostvarenju komunizma (Hobsbawm, 1987:339)��. Samo dve godine nakon objavljivanja Hobsbaumovog Doba

imperija, teza o „kraju istorije“ dobila je sasvim drugaèiju interpre-taciju. U poznatom Fukujaminom èlanku iz 1989. godine ona jeoznaèavala trijumf liberalne demokratije i tr�išne privrede kao ko-naèno i univerzalno prihvaæenih modela politièkog i ekonomskog�ivota nakon sloma „realnog socijalizma“. Izbegavajuæi pominjanjeFukujame��, Hobsbaum se u osnovi slo�io sa njegovom ocenom o„kraju istorije“, iako joj je dao drugi smisao: „Sredinom prošlogveka ušli smo u fazu svetske istorije koja je dovela do kraja istorijukakvu smo poznavali u poslednjih deset hiljada godina – što znaèi oduvoðenja nenomadske poljoprivrede“ (Hobsbaum, 2008: 33)��.Okonèanje veka obele�enog komunizmom nije bilo znaèajno samopo nestanku jednog društvenog sistema, veæ po tome što je èove-èanstvo uvelo u novo stanje u kojem je smisao i status istorijskogiskustva radikalno promenjen: „Na kraju ovoga veka prvi put bilo jemoguæe videti kako izgleda svet u kome je prošlost, ukljuèujuæiprošlost prisutnu u sadašnjosti, izgubila svoju ulogu, u kome staremape i karte koje su vodile ljudska biæa kroz �ivot i pojedinaèno ikolektivno, više ne predstavljaju krajolik kroz koji se kreæemo, nimore po kome brodimo. Svet u kome ne znamo kuda nas vodi puto-

vanje, pa èak ni kuda treba da nas odvede“ (Hobsbaum, 2002: 20).Za razliku od Fukujame, Hobsbaum nije imao razloga da se radujeovom, za njega neoèekivanom, „kraju istorije“, pa je Doba ekstrema

završio sumornim upozorenjem: „Ako èoveèanstvo ima buduænostkoja se mo�e spoznati, ona ne mo�e biti produ�avanje prošlosti ilisadašnjosti. Neæemo uspeti ako pokušamo da izgradimo treæi mile-nijum na toj osnovi. A cena ovog neuspeha, što æe reæi alternativa

promeni društva, je tama“ (Hobsbaum, 2002: 438). Imperativ pro-

���

FIL

OZ

OF

IJA

ID

RU

ŠT

VO

1/2

00

9

�� % �������( �� ������� ��� ��( (�����(� ��������� ��.� ���������'0)������(+ ���7� ���1

�� %��� �� ��� <������� ���+ ����� ��������� �(�������$ �� ������� ���� ��,������+ ���� �����( �� ��������( ����� ���� �� ���� � �&���� ��(����' 0)������(+���8� 441�

�� 3� ��� ��� ������� �� ���� ��(�/� )������(� � @�����(� ����C� ��-��� ������� (�������� �� ����������� ������ :���� % � ����� ��� ���� ��� ���2��� ����� $�� �$���+ ���������� (�������� )������( �(� ��.�� ������� �� �� �������� ���(������,�� ��( @�����(���( �����( �� ��8�� &����� 9 ���(�+ ����$���� ��� ����� �������� ���������������� �&��� ���������� ��& �� ��� �����������' 0:����+ ���8� 871�

Page 28: ERIK HOBSBAUM: ISTORIČAR U POTRAZI ZA BUDUĆNOŠĆU*

mene je izveden iz Hobsbaumove dijagnoze silazne putanje („odro-na“) kojom se èoveèanstvo, nakon dvadesetovekovnog „zlatnogdoba“, kreæe u pravcu sveopšte „varvarizacije“. Stoga nestanak ko-munistièke alternative mo�emo tumaèiti pre kao simptom nego kaouzrok krize èoveèanstva na poèetku novog milenijuma. Uprkostome, Hobsbaumove politièke analize savremenosti èesto sadr�e iz-vesnu dozu nostalgije za „dobrim, starim vremenima“ u kojima je,uprkos svim svojim nedostacima, komunistièka alternativa bila ote-lotvorena u zemljama „realnog socijalizma“: „Svet bi mogao ipak dase kaje što se, suoèen sa alternativom Roze Luksenburg izmeðu soci-jalizma i varvarstva, odluèio protiv socijalizma“ (Hobsbaum, 2005:256). Istovremeno, Hobsbaumova svest o „kraju istorije“ i poèetku„nove (postkomunistièkog) epohe“ u kojoj nam „stari kompasi“ nepoma�u u orijentaciji, a nasleðeni vokabular i konceptualni aparat neomoguæavaju razumevanje stvarnosti, èini ove njegove zakljuèke o„socijalizmu“ ili „varvarstvu“ anahronim. Jer, on sam je u kritici Fi-reove Prošlosti jedne iluzije istakao da „nakon 1989. godine, kojajasno oznaèava kraj jedne èitave istorijske ere, svaka istorija našegvremena koja se nada da æe pre�iveti u narednom veku mora poèetinaporom udaljavanja od ideoloških i politièkih bojnih polja te ere“(Hobsbawm, 1996: 125). Ako prihvatimo ocenu da (antikomunistiè-ke) strasti deformišu Fireovu rekonstrukciju prošlosti, onda se mo-�emo pitati da li to isto ne èine i Hobsbaumova politièka i ideološkauverenja formirana pod uticajem „borbi“ voðenih davnih tridesetihgodina XX veka.

U krajnjoj liniji, naše razumevanje savremenosti i naša spo-sobnost predviðanja buduænosti dovedeni su u pitanje upravo tezomo „kraju istorije“ – ozbiljno shvaæena, tvrdnja o novoj eri u kojoj�ivimo zahteva jezièku i teorijsku invenciju koja se ne oslanja na re-produkciju nasleðenih „meta-naracija“. U tom smislu, ni Hobsbau-mov „marksizam“, kao ni neèiji „liberalizam“ (sa raprodukcijom di-hotomije „komunizma“ i „kapitalizma“), teško mo�e poslu�iti kaousmeravajuæi i objedinjavajuæi okvir razumevanja savremenosti.Novo („postmoderno“) stanje zahtevalo bi napuštanje i „dekon-strukciju“ zateèenih modela mišljenja i delanja, programsko odri-canje od pretenzija na razumevanje „zakona“ istorijskog toka, kao inapora da se na njega utièe polazeæi od èvrstih i univerzalnih norma-tivnih pretpostavki. Kretanje u tom pravcu, upozorava Hobsbaum,

���

MIL

AN

SU

BO

TIÆ

Page 29: ERIK HOBSBAUM: ISTORIČAR U POTRAZI ZA BUDUĆNOŠĆU*

vodi nas u „šumu postmodernizma“ iz koje nema izlaza. Odbacujuæi„postmodernistièku modu“ koja destruiše tradicionalno shvaæenezadatke istorije i socijalne teorije, Hobsbaum reafirmiše prosvetitelj-ska naèela racionalnosti i kritike: „Verujem da jedna od malog brojastvari koje stoje izmeðu nas i sve br�eg silaska u mrak jeste skupvrednosti nasleðenih od Prosvetiteljstva osamnaestog veka (Hobs-baum, 203: 271). Ipak, u odnosu na svoje ranije pokušaje otkrivanjazakona istorijske dinamike, on se sada zadovoljava mnogo skromni-jim ciljem – „primenom pameti i zdravog razuma“ („jasnog i obave-štenog mišljenja“) koja bi trebalo da „rashladi usijani vazduh“ ideo-logizovanih debata o novom milenijumu��. Kao istorièar, on to èiniukazivanjem na širu istorijsku perspektivu koja relativizuje poèetnutvrdnju o radikalno novoj istorijskoj epohi u kojoj �ivimo nakonokonèanja kratkog XX veka. Tematizujuæi u poslednjoj knjizi savre-mene probleme rata i mira, terorizma, nacionalizama, imperija i im-perijalizma, te liberalne demokratije, Hobsbaum ne porièe novukonfiguraciju i meðuzavisnost ovih fenomena, ali ih ipak istorijskisituira unutar procesa dugog trajanja (longue durée) kapitalistièkemodernosti.

Navedena tvrdnja mo�e biti ilustrovana primerom kljuène ka-tegorije savremenosti – globalizacije – kao starog fenomena koji usavremenosti samo dobija nove i radikalno izra�ene karakteristike.Naime, veæ u „herojskom doba kapitala“ (1948–1975) svet je razvo-jem industrije i komunikacija sve više postajao „jedinstvena celina“,ne samo u geografskom, veæ i u ekonomskom i politièkom smislu:„U tom periodu industrijski kapitalizam postao je istinska svetskaekonomija, pa je stoga ’Zemaljska kugla’ od pukog geografskog iz-raza preobra�ena u oznaku za realitet neprekidne aktivnosti. Istorijaje od tada postala svetska istorija“ (Hobsbawm, 1975: 63)��. Ipak,savremena „te�nja ka svetu kao jedinstvenom elementu meðusobno

���

FIL

OZ

OF

IJA

ID

RU

ŠT

VO

1/2

00

9

�� %*�&���� (��� ����&� �� (�� �������� ��-��( ������� �� �� ���2��� ���,���� �����2 ���(���( ��(��� � ������& ����(�+ � �� �� ������ ����� ������ ����� ������ 9 ��� ����+ ��&��� � ����(�.��+ &��� � ��(����+ �����.���� � �������.���� 9 ��� �� ��&���� � ���(� � �� ���2�� ���������' 0)������(+ ���8���1�

�� "��&�� %3� ��� .�� �� 0����.��� 9 � "�1 ���(���� � �����(��� ���� �(����,� �� ��(� �����������( ��(�����(+ ��C �����( $����( � ����� �� ����� ���������� �� ��� .�� �� ��&�/� ��� &��+ $����( � ����� �� ����$+ ���� � ����+ �� ��,(�C (������ ��2���&���+ ��� � ��� ��-� ���C� ����������� ���������( ���(�����,(� ������ � �����-���+ ������� � &������' 0)�����L(+ ��67� 8�1�

Page 30: ERIK HOBSBAUM: ISTORIČAR U POTRAZI ZA BUDUĆNOŠĆU*

povezanih aktivnosti koje nisu sputane lokalnim granicama“ dovodido rezultata koji spektakularno nadmašuju devetnaestovekovne po-èetke „globalizacije“ (Hobsbaum, 2008: 8). Kljuèna razlika – ranijeteško zamisliv stepen kulturne standardizacije sveta – mo�e biti pri-pisana tehnološkoj revoluciji, „logici“ i širenju savremenih sredsta-va komunikacije. Uz kulturne, splet ekonomskih, socijalnih,ekoloških i politièkih posledica globalizacije dovode celokupno èo-veèanstvo u stanje za koje teško nalazimo presedane u istoriji. Ipak,da bismo razumeli to stanje i predvideli osnovne tendencije razvoja,primorani smo da se slu�imo konceptima i teorijskim nasleðemprošlosti. Primer za to je obnova jezika u kome „imperija“ pred-stavlja jednu od kljuènih kategorija, tj. korišæenje starog konceptaimperijalne vladavine u objašnjenju (opravdanju ili kritici) hegemo-nije Amerike u svetskoj politici. Obnova imperijalnog diskursa u„politièki korektnoj“ formi („garanta globalnog mira i stabilnosti“,„širenja demokratije“ i „humanitarnih intervencija“), prema Hobs-baumovom uverenju, gubi iz vida èinjenicu da su imperije prošlostiimali ogranièene, a ne globalne ciljeve�, te da „istorijski, imperijenisu stvarale mir i stabilnost u svetu oko sebe kao razlièitom od nji-hovih vlastitih teritorija“ (Hobsbaum, 2008: 44). Granicu ambicijaza dominacijom neke od modernih imperija predstavljale su suprot-stavljene ambicije i interesi drugih imperija i velikih sila (sistemmeðunarodne politike), pa je „svaki Rim trebao svoju Kartaginu“.Raspadom Sovjetskog saveza Vašington je izgubio svoju „Kartagi-nu“, a nasuprot oèekivanjima optimista, svet je ušao u novi vek poli-tièke nestabilnosti, krize meðunarodnog sistema moæi, brojnihratnih sukoba, teroristièkih napada i humanitarnih katastrofa. Po-bednièka super-sila, dilemu izbora izmeðu sopstvene izolacionistiè-ke i mesijanske tradicije razrešila je u korist ove druge, upustivši se u„solo predstavu svetske supremacije“. „Ratom protiv terorizma“ (le-gitimisanim 11. septembrom) i projektom oru�anog „širenja demo-kratije“ Sjedinjene Dr�ave su na sebe preuzele odgovornost za du-goroène i globalne posledice svoje (nove) imperijalne politike.

���

MIL

AN

SU

BO

TIÆ

� *�����C� <�������� �(������ 0$�6 ;�����1 �� �����(���( "�> 0$�6

,������1+ )������( ���� �� %<�������� �� ������� � ����� ��C�( ���( F�(������&� � ���&���( ��������.���( ��&� .�� �� �� � ����+ ���� �� (�&�C� �� � ���+ ������� ���&� ��-���+ �� �� ���� �� � ����� �� � �� � �� ����� ������� � �� ��

���%�����' 0)������(+ ���8� 6�1�

Page 31: ERIK HOBSBAUM: ISTORIČAR U POTRAZI ZA BUDUĆNOŠĆU*

Hobsbaum priznaje da ne razume krajnje svrhe te politike: „Strategi-je koje u zadnje vreme preovladavaju u Vašingtonu izgledaju svimasa strane tako besmisleno, da je teško shvatiti šta im je stvarna name-ra...“ (Hobsbaum, 2008: 152). Neumoran u kritici te politike, on ski-cira sumornu sliku poèetka novog milenijuma, apelujuæi na „razum“u dobu koje je poèelo nerazumno i tešeæi se starom mudrošæu o pro-laznosti svih zemaljskih carstava. U zakljuèku Predgovora novomizdanju Komunistièkog manifesta (1998) Hobsbaum podseæa da nje-govi autori nisu iskljuèivali „opštu propast“ kao alternativu „revolu-cionarne rekonstrukcije društva“ do koje dovodi kapitalistièki ra-zvoj, te se iznova poziva na Rozu Luksemburg i izbor izmeðu„socijalizma“ i „varvarstva“ (Hobsbawm, 1998: 28–29). Dilema, ponjemu, ostaje i dalje otvorena, a nezavisno od toga da li bi se slo�ilisa opcijama koje on nudi, mnogi èitaoci starog istorièara dele nje-govo viðenje situacije u kojoj se danas nalazimo: „Suoèavamo se satreæim milenijumom poput apokrifnog Irca koji je, kada ga je nekoupitao za put do Balinahinèa, razmislio i rekao: ’Da sam ja na vašem

mestu, ne bih krenuo odavde’“ (Hobsbaum, 2008: 112).

Literatura

!�����& �'��� (����)� *+,���'� ��������- �������� �������� � � ������

� � � ������� �������& �(�)� ��.����

�������� ������ � (���/)� *0����� 1�����2� 3�4� 5��6� �7 ��� �������

��������8��9��7�����+��61�:�:�8'��'���4�� ���4 :���4��2 ���

4�� 7��� 2���� �� !���:�6�;� 9��������& ���� �� ( ������� ����'����

4����""888� ::���6���"�:���<��"��:��6������"::�"::���"4�����2)

5�����& 3�'�� +� (����)� *=�'���& %�6��� 1�����2 ��� 5�''��'���� +��6

1�:�:�8';� � ������� � �� ��-& !��� �� �" #����� �������& >���'��

�/� ����� � ��.���

+������& ?�����2� (����)� � �� � #����� ���$%����� �$������& $' �

����� & 0������ 9���� 9�����

#��������6�& %4���� (���/)� *@4� %����� ����� �� �4� �8���2A7���� 6�����2-&

!��� �� �" ������ #������& >��� �/& B�� � $./�

1���& 5������4��C 1�����& D�1C1�:�:�8'& +� 3� (���)� *(��� � �(���� �� ���A

���� ���+���2E����-&(��� � �(���� �& B�� �� (F�����)& ��� �.�

1�:�:��'& +���� (��G)� )���*� � ���� ����� �� +,-./ (����� 0 ��0

��1�� ���& !������� #���� >�H���I (������ �� ��������� %������� B�A

����I)& ���� ��G

���

FIL

OZ

OF

IJA

ID

RU

ŠT

VO

1/2

00

9

Page 32: ERIK HOBSBAUM: ISTORIČAR U POTRAZI ZA BUDUĆNOŠĆU*

1�:�:��'&+���� (����)�2��� ������ �/ ������*���������1��������1���0

+3+45+33+� !������� ������ (������ �� ��������� 9������ 3� =��A

����I)& ���� $G�

1�:�:��'&+���� (����)�6 ������*�& !����������������� (������ �� ������A

��� =�H�� !����������)& ���� ���

1�:�:��'& +���� (���$)� � ������ � � 1�� � �/ !��� 7�1�� � �1�������

1���& 9������6�� 5 �& (������ �� ��������� 9������ 3� =������I)

���� G�

1�:�:��'& +���� (����)� �����������*�0 �� ������*� � �������� & !�������

F�4������ (������ �� ��������� D���� @�:�I)& ���� G��

1�:�:�8'& +��6� (�G�)� ��� '�� �" ��1������ � ����� +,-35+-4-& 0��A

���� J�����7��� ��� B�6������

1�:�:�8'&+��6� (�/$)� ��� '�� �" 8����� +-4,5+-4-& 0������J�����A

7��� ��� B�6������

1�:�:�8'&+��6� (�/�)� * ����������6� � ����� �� ������-& ������ � ��� ��&

K����:& ?��� ��& :�� $& ���� /.�� (������ �� ��������� ��:����

>�������I)�

1�:�:�8'&+��6� (��/)� ��� '�� �" � ��� +-,95+3+4& 0������J�����A

7��� ��� B�6������

1�:�:�8'& +��6� (���)� ������ �" ��� ������������� �&� 8� ������ :���

���� � ��� %�� �� ��1������ & 0����� ��� B�8 E���� >�����

1�:�:�8'&+��6� (��)� *?���:2� �� F�� @4��- ��� !��6�:���&D�:�� (��)&

'"��� ��� %���� ��� %������ �" 8� � �� � � ��� %����� �" #�����

��� & 0������ >����& ��� $.�$�

1�:�:�8'&+��6� (��)� *��� �7 �4�F�4��-& ��� !��6�:���&D�:�� (��)&'"�

��� ��� %���� ��� %������ �" 8� � �� � � ��� %����� �" #������� &

0������ >����& ��� �$.��$�

1�:�:�8'&+��6� (��G)� *1�����2 ��� �������-&)�&:�"� ��1��&� B�� ���&

��� G.�$�

1�:�:�8'& +��6� (���)� * ������6����- ��� ���� =��, ��� #������64 +�A

����& ��� 8� � ��� �� �"����� ' ����� ������ & 0����� ���

B�8 E���� >����& ��� .���

1�:�:�8'&+��6� (����)� *F0�7� �� 1�����2-&(���;(���� �& B�� // (B�A

��':��)& ��� �.G�

1��������& 9���� (����)� *F=�� �7 #���4-&)���� �� � ������& B�� /� (%�'A

'��)& ��� ��.�/�

1���& @������'� (����)� *=�� �7 �4� +,���'� 5�����2 ( �������8 8��4 +�

1�:�:�8')- ��� 6����1��& %����2 %����':�� ��& ���� ( �������

����'���� (4����""���6���������������6����"4��4��"�������4�'���A

����"����2"�&��&/�/G/&���4�'�)

���

MIL

AN

SU

BO

TIÆ

Page 33: ERIK HOBSBAUM: ISTORIČAR U POTRAZI ZA BUDUĆNOŠĆU*

3���& @��2� (����)� *+��6� 1�:�:�8' ��� �4� D�'��6� �7 5�''����'-&

����������/ ��"������ � � ��� %������� �&� ����� 8� ����& B�8

E���� @4� 9������ 9����& ��� G.���

�������& @��:�L��� (����)� *@8������4A5�����2 %������-& !��� �� �" (����

���������& >��� ��& B�� & ����.�/�

��6��& 3M����� (����)�N0�����& ?���� ��� �������������� %�6��� 1�����2

@���2N& !��� �� �" #����� �������& >��� �/C B�� & ��� �.���

��6��& 3M����� (����)� *D�������� �� %�6��� 1�����2O-&������� � � ������&

B�� / (�6��:��)& ��� �.�G�

������& %���4��� (����)� *0�7� !�4���� � +��6 1�:�:�8'1�����2O- )�&

<����� %����':�� ��&(888���82������6�'"��64���"����"��"��"

������6�:�<:����)

����4& 3�'��� (��$)� *�" � &��� � �������� ��7��6����� �� �4� 8���� �7

+��6 1�:�:�8'-&)���� �� � ������& B�� �& %�''��& ��� �.��

0�':���& 9���� P %64�7����& 94������& (�������)& (���)����� � �������� �

� ��������� �� ��� ������� � � �������� �" ������� �& 0����� ���

B�8 E���� D��������

=����& =����� (��)� *@4� 1��� 7�� �4� @��� �6��:��-& 8� � ����& >���

�& B�� (�6��:��)& ��� �.���

=����&=������ (��)���� #�1��� �������/ '������� �" #������� � ������0

+3+,5��& B�8 E���� #��� 9�����

=6 ����& B���� (���)� *F 0��� ?���:2� ��� +��6;� 5�������� 0���-& )��

��� �� � ������& B�� G (%�''��)& ��� �$.�

�:������64& 3�'� (����)� *B�8 �������'���� �� 1�����2 �� �4� �$�� ���

�G��-8� �� �������������������& >��� & B�� (J����� ����)&

��� �$.��

9����& D�64���� (����)� *D��4���- (D����8 �7 � ������� � �� ��)& 8� �

� ����& >��� $& B�� (F����)& G�.G��

9�26�A3����&������ (���)� *%�����;� 9��7����� . �4� F87��& �7�������� 5�A

���� �7 +� 3� 1�:�:�8'-&)���� �� ��1��&& >��� $�& �6��:�� $& ���

G/.G��

9�26�A3����&������ (����)� *+��6 1�:�:�8'� �2��� �� �4� 6��������-&)�&

8������� & >��� �& 3�����2& ��� �.��

D�����& ������ (���$)� *%���2��� @4��� �8� B����� J��4��� ��������2O

@4� !�����4=��,��� 1��������� D�6���������-& #��� �� � � #������&

>��� G�& B�� (�6��:��)& ��� $$�.$/��

%��2& D����� ?������ (����)� *�:�����2 �� F�����2O 1��������� 0��� ��

D�����"�%%D �� �4� %4��� ���4 5�����2-& �������� �������� � �

������ � �������� ��������(�)� ���.��&%�����& ��� ���.���

���

FIL

OZ

OF

IJA

ID

RU

ŠT

VO

1/2

00

9

Page 34: ERIK HOBSBAUM: ISTORIČAR U POTRAZI ZA BUDUĆNOŠĆU*

�50F (���)� *+��6 1�:�:�8' %����� �� 1�� B�8 =�'���-& =8:'>�

8� ��� "�� ������ � � ������� #������& 3�����2 ��& ��� ( ����A

��� ����'���� 4����""888����������������6������"����6������O�����A

���Q/�$)�

����� �������

���� ������� ��� ���� �� �����

�� �� �� ���

�������

�� ���� ��� �� ����� ����� �� ������������� ���� �� ��� �� ���

��������� �� �� �� ���� ������ �� ���� ���������� ��������� ����������

����� �� ��� �� ��������� �� ��������� �� ���� ���� �� ���� �� �����

����� ��� �������� �� ��� �������� ������ � ���������� ��� �� �� ������ ��

������ ������! �� �� ��������� �� �� �������� �� ��������� ���������! �� ��

���� �� ��������� �� ���� ������� �� �� ������� �������� "����� ��

�������� �� � �� ����� �������� ���� ����� �� �� ������������ �� �� ������

�� �� ���� #$�� �����!� ��� �� ���� ��� ��� �� ���� ��� �� ����� ��

���� %&�� �����! '�� � � ������(� )� ����� ���� �� ���� ��� �� �� ����

���� �� *���� ������! ����� �� ���� ��� �� %&�� ����� ������ � �+

����� ��� �� ���������+�����������! �������� �� �� ������ �� �� �����+

��� ������ �� �� "����� �������� ��� ���� �� ��� �� ���������� ���������

����� ���� �� ����� � ������ �� ����� ���� �� �� ������ �� ��� ���������� ��

�� ���� �� ,��������� -� ���� ����� �� �� ����� ��� �� �� ��� �� ����� ��+

����� �� ����� �� �� ������� �� ���������� � �� �������� ������ ��

��������� �������� ����� ���� ���� �� ��� ���� ���� � ��� �� ���� ��� ��

�� ����� ��� �� �� ���� �� �� ���� �� ����

�� ������ ��������� *����� ������� "������ .����� ����� ,����+

����� ��������� ����� �

��

MIL

AN

SU

BO

TIÆ