POVIJEST EUStoljećima je ideja o ujedinjenoj Europi zaokupljala filozofe i vizionare. Među njima su bili, Pierre Joseph Prudhon, ,Claude Henri de Saint-Simon, Jean Jacques Rousseau, Giuseppe Mazzini, Victor Hugo i Immanuel Kant Victor Hugo je 1849. izgovorio proročanske riječi: “Doći će dan kada će se svi narodi ovog kontinenta, a da pri tom ne izgube svoja razlikovna obilježja ni slavnu osobnost, ujediniti u viši oblik zajedništva i stvoriti europsko bratstvo. Doći će dan kada će tržišta otvorena za ideje predstavljati jedinu bojišnicu. Doći će dan kada će glasovi s biračkih mjesta zamijeniti metke i bombe.” Povijesni uzroci i povodi nastanka EU leže u nastojanju da se onemogući ponavljanje strahota koje su Europi i svijetu donijela dva svjetska rata.

po zamisli Jeana Monneta (u to vrijeme francuski stratega i stručnjak za razvoj) koji je uvidio da je jedini učinkoviti način za sprečavanje sukoba između Francuske i Njemačke uspostava kontrole nad Ruhrskom oblasti, središtu njemačke teške industrije i vojne industrije, stvoren je prijedlog o stavljanju francuske i njemačke proizvodnje ugljena i čelika pod zajedničku upravu, tzv. Visokog povjerenstva -9. svibnja 1950. Schumanova deklaracija

Što je Europska unija?

Europska unija je regionalna organizacija europskih država kroz koju članice ostvaruju zajedničke ciljeve kao što su uravnotežen gospodarski i društveni razvoj, visoka razina zaposlenosti, te zaštita prava i interesa građana.

Današnja Europska unija rezultat je polustoljetne evolucije koja je počela u okvirima Europskih zajednica pedesetih godina 20. stoljeća. Proces europske integracije započeo je kao sektorsko udruživanje država članica u sklopu Europske zajednice za ugljen i čelik (osnovane 1952. Pariškim ugovorom), a nekoliko godina poslije proširio se i na druga područja: nuklearnu energiju u okviru Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom) i na druga, široko definirana područja gospodarske suradnje u sklopu Europske ekonomske zajednice (EEZ).

EEZ i Euratom osnovane su Rimskim ugovorima 1958. godine. Iako je isprva integracija bila gospodarska u temelju joj je na oduvijek bila

politička ideja približavanja europskih država. Gospodarska integracija doista je dovela do širenja suradnje i na druga područja. Današnja je Europska unija, osim za uspostavu i regulaciju unutarnjeg tržišta nadograđenog monetarnom unijom sa zajedničkom valutom eurom, nadležna i za brojne druge politike, uključujući i kulturu, obrazovanje ili zaštitu zdravlja. Uz to, države članice u institucionalnom okviru Europske unije danas surađuju i u područjima koja se smatraju važnim dijelom nacionalnog suvereniteta, kao što su vanjska politika, unutarnji poslovi i pitanja pravosuđa.

Europske su zajednice prerasle u Europsku uniju 1993. godine kada je stupio na snagu Ugovor iz Maastrichta. Ugovorom uspostavljena EU sastoji se od tri tzv. Stupa,

1. stup – obuhvaćao je tri Zajednice te jedinstveno tržište i jedinstvenu valutu (1. siječnja 2002. - uvođenje eura u 12 država tzv. euro-zone)2. stup – zajednička vanjska i sigurnosna politika 3. stup - suradnja u pravosuđu i unutarnjim poslovima odnosno suradnja policije i pravosudnih tijela u kaznenim pitanjima

kriterije iz Maastrichta : svaka država koja ulazi u EU ima obvezu uvođenja EURA kada dosegne sve tzv. kriterije iz Maastrichta-Stabilnost cijena (Price stability): stopa inflacije ne smije biti viša od 1,5 posto od prosječne stope inflacije tri zemlje članice s najnižom inflacijom u prethodnoj godini.

Proračunski manjak (Budget deficit): U pravilu mora biti manji od 3% bruto domaćeg proizvoda (BDP).

Dug (Debt): Javni dug ne smije premašiti 60% BDP-a, ali zemlji s većim javnim dugom bit će dopušteno usvojiti euro ako je uočljiv trend dugotrajnog smanjivanja javnog duga.

Kamate (Interest rates): dugoročne kamate ne smiju premašiti 2% kamatne stope tri zemlje članice s najnižom inflacijom u prethodnoj godini.

Stabilnost tečaja (exchange rate stability) : Tečaj domaće valute mora ostati unutar unaprijed ostavljenih margina fluktuacije najmanje dvije godine

Trojaka se struktura EU zadržala izmjenama Ugovora iz Maastrichta, Ugovorom iz Amsterdama 1999., i Ugovorom iz Nice 2003. sve do

2009. Novu etapu u razvoju europske integracije obilježio je Lisabonski ugovor. Ugovor je stupio na snagu 1. prosinca 2009. godine

1951. osnovana je Europska zajednica za ugljen i čelik, 6 država osnivača: Belgija, Francuska, Njemačka, Italija, Luxemburg i Nizozemska

1957. (1.1.1958.) Europska ekonomska zajednica

1973. pristupaju Danska, Irska i Velika Britanija.

1981. pristupa Grčka

1986. članice postaju Španjolska i Portugal

1995. pristupaju Austrija, Finska i Švedska

2004. punopravnih članicama postaju i Češka, Mađarska, Poljska, Slovačka, Slovenija, Estonija, Latvija, Litva, Cipar i Malta

1.1.2007. pristupile su Bugarska i Rumunjska

Kriteriji iz Kopenhagena: (punopravne članice EU države mogu postati kad ispune sljedeće kriterije) politički kriteriji: stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava, poštivanje ljudskih prava i manjinskih prava te prihvaćanje političkih ciljeva Unije;

- gospodarski kriteriji: postojanje djelotvornog tržišnog gospodarstva te sposobnost tržišnih čimbenika da se nose s konkurentskim pritiscima i tržišnim zakonitostima unutar Unije;

- -pravni kriteriji: sposobnost i obveza usvajanja cjelokupne pravne stečevine EU-a te prihvaćanje ciljeva političke, gospodarske i monetarne unije.

HRVATSKA U EUodnosi su se intenzivirali 2000. godine procesa - pregovora o pristupanju RH EU 29.10.2001. potpisan Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (engl. Stabilisation and Association Agreement, dalje: SSP) s RH (stupio na snagu 1.2.2005.) i Privremeni sporazum (u Luxembourgu) -potpisivanjem SSP - RH po prvi put stupa u ugovorne odnose s EU 5. 12. 2001 - Hrvatski sabor potvrdio SSP , 12.12.2001. Europski parlament potvrdio SSP 21. 2. 2003 - RH podnijela Zahtjev za članstvo u EU20. 4. 2004. Europska komisija donijela je pozitivno mišljenje (avis) o zahtjevu RH za punopravno članstvo u EU. 18. 6. 2004. RH dobila status kandidata za članstvo u EU

3. 10. 2005. otvoreni pristupni pregovori između RH i EU 20. 10. 2005. započeo postupak analitičkog pregleda usklađenosti hrvatskog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije (eng. screening).30. 06. 2011- Pristupni pregovori formalno zaključeni. 30.06.2011. zaključeni pregovori s EU Hrvatska dobila datum ulaska u punopravno članstvo (1.7.2013)

Članak 3.Državni referendum mora se raspisati radi donošenja odluke o udruživanju Republike Hrvatske u savez s drugim državama.”22.1.2012. održan referendum 66,27 % birača glasovalo ZA 33,13 % PROTIV ulaska u EU

Schengenski sporazum-osigurava slobodno kretanje ljudi, prema Schengenskom sporazumu, državljani država u EU mogu se slobodno kretati po drugim članicama (bez putovnice, osobne iskaznice).

Prednosti

--bolja perspektiva za razvoj – RH postaje dio najvećeg zajedničkog tržišta koje čini 1/3 ukupnog svjetskog tržišta

-- mogućnost korištenja EU fondova za razvoj povećanje konkurentnosti RH društava- jeftiniji i jednostavniji plasman hrvatskih roba i usluga na zajedničko tržište

pravednije društvo- jamčenje visokih standarda zaštite i socijalne pravednosti radnicima; bolja zaštita prava nezaposlenih, osoba s invaliditetom i umirovljenika

--Hrvatski studenti moći će pohađati sveučilišta u EU pod istim uvjetima kao i studenti države u kojoj se sveučilište nalazi.

--građani Hrvatske dobiti pravo slobodnog kretanja i prebivanja na teritoriju svih država članica.I

--imat će pravo glasovati i kandidirati se na izborima za Europski parlament i na lokalnim izborima prema mjestu prebivališta

--Više proizvoda i veća konkurencija nosi i niže cijene.

--Tvrtke će moći pružati usluge na cijelom području Unije, a građani mogu izabrati najpovoljniju uslugu koja se nudi na unutarnjem tržištu.

.-- Hrvatska će imati 12 zastupnika u Europskom parlamentu, sedam glasova u Vijeću EU, jednog povjerenika u Europskoj komisiji, jednog suca u Europskom sudu pravde te Općem i Revizorskom sudu, a hrvatski postaje 24. službeni jezik EU.

--Brže rješavanje predmeta na sudovima.

-- Promjena propisa o kašnjenju u plaćanju, kojom se zateznim kamatama i sankcijama ograničava rok plaćanja na 30 dana.

!--Poljoprivreda kroz izravna plaćanja dobiva oko 373 milijuna eura u prvoj godini članstva.

--Stranci, državljani EU, neće smjeti kupovati poljoprivredno zemljište najmanje sedam godina nakon pristupanja Uniji.

--EU je za Hrvatsku pripremio 3,5 milijardi eura u prve dvije godine članstva za projekte i dokumentaciju.

--Sloboda kretanja robe podrazumijeva ukidanje carina i taksa s jednakim učinkom, usvajanje zajedničke carinske tarife prema trećim državama, zabranu količinskih ograničenja i mjera s jednakim učinkom te reformu državnih monopola.

--Manji troškovi i niže cijene zbog ujednačenog sustava standardizacije iizbjegavanja dvostrukog testiranja.

NEDOSTACI EU

--Nacionalne kampanje koje promiču kupnju domaćih (nacionalnih) proizvoda također neće biti dopuštene--Ukinut će se nulta stopa PDV-a na kruh, lijekove, knjige, novine i znanstvene časopise i morat će se uvesti snižena stopa od najmanje 5 posto.

--Neće se smjeti saditi novi vinogradi, ali će se moći obnavljati stari.

--veće useljavanje stranaca

1. Moguće iseljavanje kvalificirane domaće--radne snage (tzv. odljev mozgova).

--Potrebna veća ulaganja radi jačanja konkurentnosti domaćih proizvoda i usluga te udovoljavanja standardima EU-a.

--Privremena ograničenja koja mogu uvesti države članice onemogućit će slobodno zapošljavanje u tranzicijskom razdoblju, najdulje sedam godina.

--Gubitak prihoda od carina za državni proračun.

--Znatniji troškovi restrukturiranja i rizik pogoršanja poslovanja za manje konkurentne poduzetnike

--Gubitak autonomije u vođenju poljoprivredne politike.

--Obvezna primjena mjera ZPP-a pod uvjetima koji vrijede u EU-u nije uvijek nužno povoljna za hrvatske proizvođače

--Nedovoljna znanja i vještine u pripremi projekata za europske fondove mogu biti uzrok nedostatnog povlačenja sredstava.

--Troškovi usklađivanja uvjeta u pogonima za proizvodnju i preradu hrane sa standardima EU-a.

--Ograničenja korištenja tradicionalnih alata nesukladnih propisima EU-a.

--Porast cijena energije prvenstveno za kućanstva.

--Porast poreza na fosilna goriva.

--Porast cijena zbog većeg poreznog opterećenja utjecat će na opću razinu cijena i životni standard.

--Uvođenje eura rezultira gubitkom monetarne suverenosti.

--Dužnička kriza pojedinih zemalja eurozone može potaknuti „domino-efekte“ na gospodarstva drugih zemalja.

Lisabonski ugovor:,

Članak 61, stavak 2, također govori o ukidanju unutarnjih granica, ali i o

zajedničkoj politici useljavanja: Unija osigurava da se osobe pri prijelazu

njezinih unutarnjih granica ne provjeravaju, i oblikuje zajedničku politiku azila,

useljenja i nadzora vanjskih granica'.

Budući da Lisabonski ugovor Uniju jasno definira kao prostor "bez unutarnjih

granica" Hrvatska će, ulaskom u Europsku uniju, izgubiti kontrolu nad svojim

sadašnjim vanjskim granicama. Hrvatske vanjske granice postat će unutarnje

administrativne granice

To je dakle ključna razlika između država koje su samostalne i suvereno vladaju

svojim teritorijem i svojim vanjskim granicama, i administrativnih pokrajina

koje to suvereno pravo nemaju. Gubitkom kontrole nad svojim vanjskim

granicama ili, bolje rečeno, brisanjem vanjskih državnih granica, Hrvatska gubi

jednu od najvažnijih sastavnica svoga suvereniteta i svoje državnosti

Prema članku 17b(2) Lisabonskog ugovora građani Unije imat će (ovo je

doslovni prijevod):

a) pravo slobodno se kretati i slobodno živjeti na teritoriju zemalja članica,

b) pravo glasovati i biti kandidati na izborima za Europski parlament i na

lokalnim izborima u državama članicama gdje žive, pod istim uvjetima kao i

državljani te zemlje.

Kao samostalna i suverena država, Hrvatska je do sada imala pravo odlučivati

tko smije, a tko ne smije živjeti na njezinu teritoriju. To se pravo odnosilo i na

sprječavanje nekontroliranog ulaska azilanata. Prema dosadašnjim hrvatskim

zakonima, koji su bili u skladu s međunarodnim normama, Hrvatska je većinu

izbjeglica i azilanata mogla vratiti u tranzitne i druge zemlje iz kojih su azilanti

došli u Hrvatsku.

Ako uđe u Uniju, Hrvatska više ne će moći suvereno odlučivati ni o azilantima

jer će svi izbjeglice i svi azilanti koji su ušli u EU, bez obzira preko koje

granice, moći po načelu slobodnog kretanja unutar cjelokupnog teritorija Unije,

doći i u Hrvatsku, i ovdje se trajno naseliti kad im Unija regulira status.

Europski sud pravde

. Europski sud pravde sastoji se od 27 sudaca, jedan iz svake zemlje članice, ali

sudska vijeća sastoje se od tri ili pet sudaca, a u iznimnim okolnostima sud može

zasjedati u proširenom sastavu ili punom sastavu od svih 27 sudaca. Odluke

moraju biti jednoglasne samo ako u Sudskom vijeću zasjeda troje sudaca, a u

svim ostalim kombinacijama odluke se donose većinom.

Prema sadašnjem ustroju Europskog suda pravde, hrvatski bi sudac vrlo rijetko

sudjelovao u njegovu radu, a kada bi i sudjelovao, veću bi ulogu imao jedino u

tročlanim vijećima, jer bi u svim drugima bio podložan preglasavanju većine.

Osim sudaca, Sud pravde ima nezavisne odvjetnike (Advocates General) koji

sucima pružaju vrlo važnu savjetničku pomoć.

Neke članice imat će svoje stalne "nezavisne" odvjetnike, a to su Njemačka,

Francuska, Italija, Španjolska, Engleska . Ostalih pet mjesta popunjavat će ostale

22 članice po načelu rotacije.. S obzirom na to da mandat nezavisnih odvjetnika

traje šest godina Hrvatska bi imala pravo imenovati svog "nezavisnog"

odvjetnika svakih 26 godina

Do sada, velike odluke unutar važnih tijela Europske unije, poput Vijeća

ministara, donosile su se konsensusom, što znači da je za pravovaljanost neke

odluke svaka od 27 sadašnjih europskih jedinica morala dati svoj pristanakNo

Lisabonski ugovor donosi i nova pravila za buduće donošenje odluka, i to

pravila po kojima su pojedine članice, a pogotovo manji narodi, potpuno

nezaštićeni.

Prema članku 9c Lisabonskog ugovora, odluke u Vijeću ministara od

1.studenoga 2014. godine do-nosit će se većinom od samo 55 posto, uz uvjet da

tih 55 posto obuhvaća najmanje 15 od 27 članica te 65 posto ukupnog pučanstva

Unije.