Evolucija života na Zemlji

Evolucija svemira

Prebiotička Zemlja

Rana evolucija života

Evolucija naprednih oblika života

Time-frame Starting (mya)

Hadean 4600

Archaean 4000

Proterozoic 2500

Cambrian 570

Ordovician 510

Silurian 439

Devonian 408.5

Carboniferous 362.5

Permian 290

Triassic 245

J urassic 208

Cretaceous 145.6

Paleocene 65

Eocene 56.5

Oligocene 35.4

Miocene 23.3

Pliocene 5.2

Pleistocene 1.64

Holocene 0.01

Evolucija modernog homo sapiensa

Evolucija homo sapiensa

-prije 6 do 8 miliona godina hominidi su se razdvojili od ostalih antropoidnih majmuna

-prvi hominidi koji su hodali uspravno (Australophitecus ramidus, A. afarensis, A. africanus) pojavile su se prije najmanje 4.4 miliona godina (volumen mozga oko 500 kubičnih centimetara)

-prvo veće povećanje volumena mozga (na oko 650 kubičnih centimetara) vidljivo je na fosilnim ostacima od prije 2.5 miliona godina – pojava roda Homo (Homo habilis) - izrađivao jednostavno kameno oruđe i imao je znatno razvijenije lovačke sposobnosti od svojih predaka

-Homo erectus (od prije 1.8 miliona godina do prije 300000 godina) – prvi homind koji je iz Afrike prešao u Aziju i Europu; viši od H. habilisa, tijekom svoje evolucije dosegao volumena mozga od 1200 kubičnih centimetara ; proizvodio je veća i složenija kamena oruđa, poznavao je vatru i oblačio se u životinjsku kožu

Zbog geografske izolacije pojedinih populacija, H. erectus se postepeno počeo regionalno razlikovati. U Europi, na srednjem istoku i dijelu Azije iz njega se razvio Homo neanderthalensis, koji je živio od prije 130 000 do prije 35 000 godina. On je već pokapao svoje mrtve i sudjelovao u ritualima koji su zahtjevali apstraktno mišljenje. H. neanderthalensis, te afričke, azijske i australoazijski varijante H. erectusa smatraju se najranijim oblicima naše vrste, Homo sapiens. Ti regionalno različiti oblici porijeklom od H. erectusa ponekad se nazivaju arhaičnim H. sapiensom.

Multiregionalni model nastanka modernog čovjeka

-moderni je čovjek paralelno nastajao u različitim djelovima svijeta iz arhaičnog H. sapiensa

Monogenetički model nastanka modernog čovjeka

-moderni čovjek nastao je samo u Africi, odakle se proširio na ostale kontinente unutar prošlih 100 000 godina

-iz oba modela proizlazi da su prvi moderni ljudi nastali prije otprilike 100 000 godina

Homo Habilis

Homo Erectus

Arhaični homo sapiens – naseljavanje

400000-200000 p.n.e. U Europi od 300000-200000 p.n.e.

Arhaični Homo sapiens

Moderni Homo sapiens

Moderni Homo sapiens u Europi (35000 – 12000 p.n.e.)

Suvremena okolina i okolina naših predaka

-najveći dio ljudske evolucije odvijao se u razdoblju Pleistocena koji je započeo prije 1.8 miliona godina i završio prije otprilike 11 000 godina; to je period u kojem su evoluirali H. erectus, arhaični i moderni H. sapiens.

-vrijeme potrebno da bi se neka mutacija koja povećava vjerojatnost preživljavanja i reprodukcije pojavila i proširila u populaciji obično je 1000 do 10000 generacija; ako uzmemo da je kod ljudi prosječno vrijeme reprodukcije 20 godina, to znači da su naši adaptivni mehanizmi vezani uz preživljavanje i reprodukciju stari najmanje 20 000 do 200 000 godina, tj. da imaju porijeklo u razdoblju Pleistocena.

-u odnosu na pojavu H. habilisa moderni čovjek traje svega 4 % vremena

-agrikultura (sjedilački način života i prva trajna naselja) se javlja prije 10000 godina, što je svega 0.4% od pojave H. habilisa

-mi u velikoj mjeri nosimo gene naših predaka iz Paleolita, gene koji nisu optimalno prilagođeni modernim vremenima.

Okolina naših predaka lovaca-sakupljača Lov i sakupljanje plodova bio je jedini način života za preko 90 % (neki

smatraju i 99 %) povijesti naše vrste. To je također bio životni stil naših neposrednih predaka Homo erectusa i Homo habilisa. Naše tijelo, i ono što je posebno značajno za psihologiju naš mozak adaptirani su za životni stil lovca sakupljača.

   Osnovna obilježja života lovaca-sakupljača

 1. život u grupama od 25 do 50 rodbinski povezanih osoba2. najčešće žive kao sezonski nomadi 3. bez većih razlika s obzirom na socijalni status4. podjela rada s obzirom na spol5. grupe nemaju čvrstu strukturu i često dolazi do spajanja grupa6. bračni partner traži se u drugoj grupi7. više grupa ima zajednički jezik i kulturu8. koriste oruđa od kamena9. posjeduju malo materijalnih stvari

Okolina evolucijske adaptivnosti Ključ za razumijevanje funkcioniranja našega mozga je pretpostavka da on nije dizajniran za rješavanje svakodnevnih problema suvremenih ljudi nego za svakodnevne probleme naših predaka lovaca-sakupljača (Cosmides, 1997). Okolina evolucijske adaptivnosti je statistički kompozit selekcijskih pritisaka koji su uzrokovali dizajn određene adaptacije (Cosmides, 1997). Okolina evolucijske adaptivnosti za neku adaptaciju može se definirati u terminima obilježja okoline s kojom neki mehanizam mora biti u interakciji da bi došlo do ponašajnog ishoda koji doprinosi reproduktivnoj uspješnosti naših predaka (Crawford, 1998).

Uvijek kada pokušavamo razumijeti neki aspekt ljudskog ponašanja, trebali bi si postaviti slijedeća pitanja (Cosmides, 1997): 1. Gdje se u mozgu nalazi mehanizam relevantan za to ponašanje i kako on funkcionira?

2. Koju vrstu informacija procesira taj mehanizam?

3. Koju vrstu programa za procesiranje informacija koristi taj mehanizam?

4. Za što je taj mehanizam dizajniran (u kontekstu okoline naših predaka, lovaca-sakupljača)?

Etologija

Konrad Lorenz Nikolaas Tinbergen

Karl von Frisch

Sociobiologija

Edward Wilson (1975): «Sociobiology: The New Synthesis»

Standardni model društvenih znanosti (Standard Social Science Model, SSSM)

Temeljna pretpostavka:

Centralno mjesto u razumijevanju ljudskog ponašanja pridaje kulturalnim faktorima. Iz toga sljedi da je cilj društvenih znanosti, pa tako i psihologije, objasniti ljudski «kapacitet za kulturu», odnosno shvatiti načine na koje kultura oblikuje pojedinca. Temeljna je pretpostavka ovog modela da se ponašajni običaji, vjerovanja, ideje i simboli koji sačinjavaju kulturu svake ljudske zajednice održavaju i prenose s generacije na generaciju putem procesa učenja odnosno socijalizacije. Dakle, pojedinac je primarno produkt kulture kojoj pripada.

Nedostaci:

• Iz tog modela slijedi da su svi aspekti ponašanja koje nalazimo kod odraslih osoba, a koji nisu bili prisutni pri rođenju produkt kulture, odnosno socijalizacije.

• Okolinski i nasljedni faktori promatraju se kao dva uzajamno isključiva skupa utjecaja.

• Podrazumijeva da se kapacitet za usvajanje kulture sastoji od jednog mehanizma opće namjene koji nam omogućava da tokom perioda socijalizacije usvojimo sve što nam je potrebno. Njime se uče tako raznovrsne stvari kao što su npr. jezik, prepoznavanje emocionalnih izraza, izbor partnera, rješavanje konflikata, itd.

Osnovne pogreške pri shvaćanju evolucijske teorije

1. Geni ne mogu utjecati na složena ljudska ponašanja.

2. Evolucijska objašnjenja podrazumijevaju genetski determinizam i zanemarivanje uloge okolinskih faktora.

3. Kultura je važnija odrednica ponašanja i nezavisna je od nasljeđenih psiholoških mehanizama.

4. Evolucijska su objašnjenja na razini koja za psihologiju nije važna, pa se mogu ignorirati.

5. Evolucijski su principi važni za objašnjenje vrlo malog broja fenomena u psihologiji.

6. Evolucijska su objašnjenja zdravorazumska i ne omogućavaju predviđanje budućih događaja.